Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Tomislav Nikolić

Tomislav Nikolić

Srpska radikalna stranka

Govori

Pogrešno sam protumačen od strane gospođe Kolundžije, a vi morate potom da podržite ono što kaže gospođa Kolundžija.
Ni jednom jedinom rečju nisam opravdao nasilje. Nisam ga opravdao ni tog dana kad ga je bilo. Možete da pročitate izjave Srpske napredne stranke u kojima smo najpre osudili nasilje, a potom tražili uzroke i posledice. Kad govorim o uzrocima nasilja ja ne opravdavam nasilje.
Inače, da ste lustrirali sve protiv kojih ste politički bili 2000. godine, pa ko bi vam danas bio u Vladi? Gde bi vam bio ministar policije danas da ste lustrirali sve svoje političke suparnike?
Izvinjavam se i gospođi Đukić-Dejanović, pa ona ne bi bila predsednik Skupštine danas. Zaista se izvinjavam.
Gospođo Đukić, nemojte vi da brinete o rejtingu političke stranke koju vodim, znam da bi vama bilo veliko zadovoljstvo da on bude nizak, ali na vašu nesreću… (Isključen mikrofon.)
Dame i gospodo narodni poslanici, posle osam meseci imamo pred sobom tekst ove deklaracije kojom se osuđuju zločini nad Srbima i građanima Srbije i niste prihvatili naš predlog da jednim tekstom obuhvatimo sve žrtve i sve zločince. Danas biste da ostvarite težak zadatak, da se i vi podelite kao ličnost i da računate na to da će građani Srbije moći da vas prate u svemu tome.
Vi biste da nas u EU uvedete tako što ste sposobni da organizujete gej paradu, a patriotizam prema građanima Srbije da pokažete tako što ćete da osudite zločine nad Srbima. Mislim da je teško mnogim od vas.
Naravno, jako mi je milo kada sam čuo danas od onoga ko vas zastupa danas da je doneta odluka da se donesu dve deklaracije, samo ne znam gde je ta odluka doneta. Nije u vašom glavama. Vi ste ispotpisali papire koje niste ni čitali zato što je jedan od vaših diskutanata rekao danas da nije zadovoljan deklaracijom, a potpisao ju je. Znate, kada niste zadovoljni nečim nemojte to da potpisujete. Ispada da neko drugi misli vašom glavom.
Ovde se radi o nekakvom svojevrsnom pritisku javnosti koji nije bio preveliki, pošto se od vas ništa iskreno u pogledu zaštite građana Srbije i srpskog naroda nije ni očekivalo. Da ste stvarno iskreni u nameri da zaštitite građane Srbije, obezbedili biste mleko, obezbedili biste ulje, zaustavili biste inflaciju, pohapsili biste kriminalce.
Ne biste se hvalili da ste pohapsili sve one koji su organizovali nerede u Beogradu, a potom vam se desi Đenova u kojoj se pojave novi organizatori. Očigledno je da vam se negde izmiče i da vam je potrebna sednica na kojoj ćete iskazati patriotizam. Hajde da vidimo dokle možete da idete u odbrani Srbije, pošto pokušavam iz ovog teksta da zaključim koja je vaša crvena linija.
Vi ste nam tačkom 1. deklaracije ponudili da osudimo zločine učinjene u Republici Hrvatskoj, BiH, na KiM nad srpskim narodom i nad građanima Srbije. Čak niste rekli na teritoriji izvan KiM. Aleksinac, žrtve u Aleksincu, mala Milica Rakić, ne pominju se u ovoj deklaraciji, zato što nisu poginuli na KiM. Toliko o pameti onoga ko je ovo pisao.
Potom, umesto da tu bude i zločin koji je počinio NATO, jer ga već tu čitam, vi posebno izdvajate NATO. Ako osudite zločine počinjene na KiM, osudili ste NATO. Šta će vam izdvajanje NATO iz ove osude? Predstavnik NATO će vam reći – što ste nas osudili u ovoj prvoj tački, ili ćete možda građanima Srbije reći – osudili smo NATO ovom prvom tačkom, ali druga je posipanje pepelom.
U drugoj kao da ste predstavnik NATO-a. Očekujem da NATO kaže – izražavamo žaljenje i saučestvujemo u bolu porodica koje su nastradale od NATO bombardovanja, a vi ste se kao predstavnici građana Srbije poturili umesto NATO organizacije pa rekli – mi izražavamo žaljenje i saučešće. Onda nam je žao za sve zločine počinjene nad Srbima.
Što niste izrazili žaljenje i za prvu tačku, kada smo tako milosrdan narod i kada izražavamo žaljenje, što niste izrazili žaljenje nad ljudima koji su izginuli u BiH, nad ljudima koji su izginuli u Hrvatskoj? Valjda i oni zaslužuju neko žaljenje? Valjda i zločin počinjen od strane NATO zaslužuje da bude osuđen kao zločin izvršen nad građanima Srbije i nad srpskim narodom? Znate, morate da imate neku viziju, morate da imate neku liniju koja vas vodi. Nemojte da se bavite ovakvim poslom. Ovo ne znači ništa.
Posle Deklaracije o osudi zločina u Srebrenici, nijedna druga deklaracija više ne zavređuje pažnju, zato što time, što bi rekli kod mene u Bajčetini, perete zube. Ovo je ispiranje zuba. I to smo osudili. Niste ništa osudili.
Uostalom, dajete punu podršku onima koji istražuju zločine, prikupljaju dokaze, preduzimaju gonjenje za zločine počinjene nad pripadnicima srpskog naroda i građanima Srbije. Zar nemaju svi koji istražuju bilo koji zločin, koji ga procesuiraju, koji prikupljaju dokaze, podršku ove skupštine? Da li to ispada da ova skupština daje podršku samo organima koji istražuju ratne zločine?
Zato i nema borbe protiv kriminala, mita i korupcije. Nije im Skupština dala podršku da se protiv toga bore. Oni su u nemilosti vlasti, rukama vlasti i istražuju ono što smeju. Idu do vrata do kojih smeju. To vam je i ova deklaracija. Stigli ste do vrata NATO i tu ste se okrenuli i vratili. Ne idete dalje.
Petu i šestu tačku zaista ne razumem. Osuđujemo zločine, a ne upućujemo druge narode šta treba da rade da bi došlo do mira i pomirenja. Dajte drugu deklaraciju. Pozovite parlamente danas, ne obazirući se na prošlost, da se izmire narod i država, da krenu bolje da sarađuju, pa i mi ćemo u tome da učestvujemo.
U deklaraciji u kojoj se osuđuju zločini počinjeni nad srpskim narodom pozivate druge države, čak dajete i podršku onima koji nas zastupaju pred Međunarodnim sudom pravde. Pomešali ste babe i žabe.
Nije me gospodin Samardžić podsetio, nego imam ovde zapisano Republiku Sloveniju koju ste amnestirali, a imate slike na austrijskoj televiziji kako streljaju našu decu. To nije zločin, je l' da? Ili nam možda Slovenija treba da nam pomogne u nekim radnjama oko pristupa EU?
Ne ide se u EU go i bos. Ne ide se puzeći, jer tamo nema za prosjake milostinje. Tamo ima za ljude koji rade, pomoć da rade još bolje. Za one koji ne rade, a traže da im neko pomogne, nema milostinje. Zato vas molim da o svemu dobro razmislite.
Usvojićete ovu deklaraciju. Videćete da li ćete moći njome da se hvalite. Da li će građani Srbije zaista da prihvate da je ovo konačno odlučni stav u odbrani građana Srbije, Srba posebno, od budućih zločina i u želji da svi koji su nad nama počinili zločine budu kažnjeni. Ovakvom deklaracijom nikoga niste odvratili od pokušaja da nas ponovo bombarduje, da ponovo krene u rat protiv nas u nekom selu ili nekom gradu zato što ima drugačije shvatanje Srbije nego što ga imamo mi.
Ova deklaracija je trebalo da uputi one koji krenu ponovo protiv građana Srbije i srpskog naroda na misao da će biti surovo kažnjeni. Ako ih čeka ovakva deklaracija, očekujte skoro nemire u nekim delovima Srbije, ako nekoliko godina posle tih nemira neka Skupština Srbije bude usvajala ovakvu deklaraciju.
Znam da je teško uskladiti interese velikog broja političkih stranaka koje sada sačinjavaju Vladu Srbije, ali vi ovde štitite interese isključivo predsednika Srbije. Ovo su sve ideje iz njegovog kabineta i priča o tome da je napad na policajca napad na državu nedelju dana pošto je amnestiran čovek koji je napao policajca je samo zaštita ideologije kabineta predsednika Republike i to mora da se sruši.
Ne može Srbiju da vodi Citadela. Ne mogu da je vode u kabinetu, nego onaj ko hoće da vodi neka se isprsi i neka je vodi. Nemoj da nam potura svog atašea za štampu, nemoj da diriguje medijima preko dve ličnosti iz svoga kabineta. Nemoj da obezbeđuje svojim saradnicima milionske poslove u evrima, samo zato da bi ga zastupali pred građanima Srbije. Građani Srbije traže da im onaj ko o njima odlučuje kaže kako je odlučio.
Zato vas, da ne biste ponovo nekakve deklaracije pisali u budućnosti, pozivamo da se konsultujete sa građanima Srbije kada rešavate najvažnija srpska pitanja, najvažnija pitanja srpske države. Ako krećete na neke pregovore ovih dana, a vidim da su stigli oni koji vas vode na pregovore, krenite sa podrškom većinske Srbije. Nemojte da krećete sa podrškom koju imate sami tu u Skupštini. Ovde su parcijalni interesi.
Svi vi koji ćete glasati za ovu deklaraciju možete da idete na poligraf da li ste za nju ili niste. Koliko bi vas prošlo na tom poligrafu? Koliko bi poslaničkih grupa, čini mi se u stoprocentnom broju, glasalo protiv ove deklaracije da niste članovi vladajuće koalicije, da ne srčete med i mleko još godinu ili koliko ste rešili da budete na vlasti?
Šta ćemo posle toga? Šta će da ostane posle toga? Posvađana Srbija? Nijednu pojavu ne sprečavate. Nigde ne radite sa ljudima. Trčite kao vatrogasci da gasite požare. Očekujete da se neki političar umeša u nešto za šta biste mogli da ga optužite.
Neće to da se desi. Vi ste se umešali u rešenje Beograda, pa vidite kako to izgleda kad neko zapali Beograd. Sad razmišljajte o tome kako su se građani osećali kad ste vi haračili 5. oktobra po Beogradu. Sad.
Kad god osudite nekoga, ko to ponovi, osuđujete sebe. Razlika je u tome, što se posle vašeg divljanja promenila vlast, pa je televizija rekla da je to bila demokratija. Posle ovog divljanja nije se promenila vlast i televizija kaže - bili su huligani, a neki od njih kažu ponovio se 5. oktobar. U čemu je razlika? Samo nisu imali toliko sredstava koliko su vam dali 5. oktobra.
Znači, onaj ko vodi državu mora da je vodi u kontinuitetu, jednom istom politikom, jednim istim odnosom prema svim pojavama i prema svim građanima, a vi to menjate iz dana u dan. Bolje da mi promenimo vas, nego da vi menjate Srbiju. Ova Srbija ne zaslužuje da je menjate na način na koji je vi menjate.
Organizovali ste gej paradu, da bi došlo do nemira u Beogradu. To je bio cilj onih koji su je organizovali i dozvolili. Kad god je loša vlast, ispašta policija. I onog dana je ispaštala samo policija, 6.000 policajaca ne sme da rastera 6.000 demonstranata nego trpe batine.
U kojim uniformama? Još od Dušana Mihajlovića su im kupljene uniforme U koji stan su otišli da se istuširaju, da se srede? U domove samačke na Banovom brdu i širom Beograda gde žive policajci koji treba da štite red i mir.
Jednog dana shvatiće da, u stvari, štite neke pojedince time što primaju batine. Čuvajte se tog dana. Nemojte da dozvolite da država padne u haos zato što vi čuvate pojedince. I ovi koje optužujete da su organizatori, to su sve pilići iz vašeg jata. I ove koje optužujete da ih finansiraju, to su sve pilići iz vašeg jata, saradnici vaših vođa.
Jednog dana će valjda sve da se sazna. Zato bih voleo da pružimo punu podršku svima onima koji istražuju bilo kakvo krivično delo u Srbiji. Da izvedu pred lice pravde one koji su kriminalci. Ni po babu ni po stričevima, ni po izjavama političara, ni po željama političara, nego isključivo po pravdi i po zakonu.
Sve to lepo zvuči, ali gospođo Kolundžija, oni koji su izašli 5. oktobra i rekli - ne damo nikome da nas pljačka, opljačkali su ovu skupštinu celu. Povadili su stolice i stolove, slike sa zidova i odneli u nepoznatom pravcu.
Ako su ovo od pre neki dan bili huligani, onda su i ono bili huligani. Samo ono ste vi iskoristili da dođete na vlast. Vrlo dobro znate da pobeda nije bila u prvom krugu. To čak i film napravljen specijalno da obeležite deset godina nije mogao da dokaže. Trebalo je da bude održan drugi krug. Vi ste rekli – nema drugog kruga. Kakva je to pljačka?
Nikada niste verifikovali pobedu Vojislava Koštunice na predsedničkim izborima. Nikada nije u skladu sa zakonom objavljena ta njegova pobeda. To je jedna stvar.
Druga, koja mnogo više boli, to je da pokušavate da me optužite da sam divljak. Gospođo Kolundžija, kada vas pobedim, moja ideologija biće – ko nas napadne, biće surovo kažnjen. Ko napadne Srbiju, biće surovo kažnjen. Gospođo Kolundžija, ako ne smislite tako da vidite državu, džabe vam je da se nazivate onima koji državu vode.
Engleska je putovala hiljadama kilometara brodovima na Maldive da zaštiti svoje ovce. Ratovala je protiv Argentine. Članica EU, ne možete da joj kažete da je nedemokratska zemlja ili da ne zaslužuje svojim divljaštvom da bude članica EU. Molim vas, i kada nekad upotrebim tešku reč, da se ne hvatate za reč. Vama bi bilo dobro da se hvatate za čoveka, za ono što uradi, za ono što pomisli, za ono što od njega očekujete.
Pokušavam kod vas da pronađem za šta bi ova Srbija mogla da se uhvati i da kaže – na ovaj način, u ovom pravcu, ovako nas vodi ova vlast. Kao čovek koji ništa nije pročitao, kako vi kažete, u životu i koji ništa o tome ne zna, predstavljam verovatno polovinu …
(Predsedavajuća: Dva minuta, zahvaljujem.)
Završavam, ako mogu samo i ovu rečenicu da završim.
Verovatno predstavljam polovinu građana Srbije kojima ste danas rekli da ništa ne znaju i da ništa nisu pročitali.
Problem svakog lepo vaspitanog muškarca je što ne zna šta da kaže bezobraznoj ženi. Dakle, sa vama dalje neću da razgovaram.
Ako vi niste prepoznali da je gospodin Milivojević govorio o meni, ja jesam, a vi odlučite ako nemam pravo na repliku – nemam. Navikao sam na svašta u ovoj vašoj demokratskoj Srbiji. Gospodin Milivojević se bavio mojom diskusijom, a nije izgovorio svoju.
Gospodine Milivojeviću, nije zlatno samo ono što vi govorite. Nije demokratsko samo ono što vi radite. Nije veličanstveno samo ova tačka kada o njoj govorite vi.
Nismo mi došli na seljačku olimpijadu. Nismo mi ovde za šutiranje. Nisu naše diskusije za potcenjivanje i nisu, gospođo Čomić, za ocenjivanje od strane drugih poslanika. Vi to mudro sprovedete. Ko je gospodin Milivojević da ocenjuje moju diskusiju? Šta sam ja njemu rekao danas uopšte? Jesam li ga pogledao dok sam govorio? Kakav je ovo način? Sačekate na kraju da napadnete poslanika opozicije za ono što je govorio.
Imali ste svoju priču. Ponovili ste priču iz Deklaracije o Srebrenici. Sve je isto, i opet napad na srpski narod, i napad na nas koji se ne slažemo sa ovakvom osudom zločina nad Srbima.
Radite svoj posao. Ko vam smeta? Da vam kažem nešto, gospodine Milivojeviću, jedan od vođa huligana 5. oktobra bili ste vi. Kakvu god sudbinu pripremate ovima koje zovete huliganima, spremite se za takvu sudbinu. Vi ste upalili Beograd. Vi ste iz ove skupštine odneli sve što je vredno.
Ova skupština i dan-danas još nije adaptirana. Vi ste odneli oružje iz Majke Jevrosime, iz policijske stanice. Vi ste bili predvodnik toga, gospodine Milivojeviću.
Otkud vama smelosti, otkud vam to srce i ta duša da nekoga nazovete huliganom, da vi nekog nazovete huliganom? Ceo vaš politički život je bio huliganstvo.
Zaista se izvinjavam, možda u afektu malo govorim preterano, ali zaista da gospodin Milivojević nije upalio Skupštinu nikada se ne bi bavio politikom. To je tačno.
Samo da razjasnim nešto, ako je to zaista suština parlamentarizama, uvedite to u Poslovnik. Vi ste Poslovnikom zabranili obraćanje drugim poslanicima, zato sam reagovao. Ne, ne mislim da sam nešto visoko na nebu u odnosu na gospodina Milivojevića. Poslanik sam, kome on po vašem Poslovniku ne sme da se obraća, gospođo Čomić.
On je dužan da govori o temi koja je na dnevnom redu, a vi ste dužni da ga opomenete kad god ne govori o temi koja je na dnevnom redu. Na dnevnom redu nije Tomislav Nikolić, jeste u vašim glavama i vašim noćnim morama, ali, zaista, tačka se ne zove - raspraviti o tome šta govori Tomislav Nikolić.
Dame i gospodo narodni poslanici, samo bih da umesto vas reagujem na prethodno izlaganje i da zamolim ljude koji ne veruju u Boga da ne kritikuju nas koji u Boga verujemo. Mnogo je građana Srbije koji su ovih dana otišli u crkvu da bar pokušaju da ispune ono u šta su ih uveravali njihovi stari da je božija pravda najviša moguća pravda, da božiju pravdu treba zaslužiti i da se od Boga treba bojati.
Današnji dan je dan kada državnički odgovorni ljudi podnose ostavke da bi Srbija krenula dalje napred. Ako to ne shvatate vi koji ste na vlasti, shvata narod. Današnji dan nije za svađe među nama u Narodnoj skupštini. Današnji dan nije ni za amnestiranje, ni za napade. Voleo bih da predsednik Vlade zatraži hitnu sednicu na kojoj će potražiti mišljenje od Narodne skupštine da li je ispravno to što je on radio do sada, a ne da li je ispravno to što je uradio Međunarodni sud pravde.
Ubeđivali ste nas da je to naša poslednja odbrana, da bih od ministra Jeremića, dok je govorio ispred zgrade Suda u Hagu, čuo da ta odluka i nije mnogo bitna. Citiram: "Ova odluka nije mnogo bitna." Što smo je toliko dugo čekali? Što smo je tražili? Ako je negativna, nije bitna. Da je bila pozitivna, bila bi bitna.
Ovde čujem da smo tražili da se jednostrano proglašena nezavisnost proglasi kao akt suprotan međunarodnom pravu. Međunarodni sud pravde je rekao da to nije suprotstavljeno međunarodnom pravu.
Dobili smo šta smo tražili. Sada svi treba da ispaštamo zbog toga i sve će u Srbiji da se promeni osim Vlade, osim odgovornih ljudi. Svi se mi osećamo posramljeni, poniženi, pobeđeni, samo Vlada ide dalje. Samo nam Vlada predlaže odluku kojom ćemo da tumačimo mišljenje Međunarodnog suda pravde.
Samo Vlada predlaže odluku kojom ćemo da je podržimo u svemu što je do sada radila. Izvinite, ko mora neka podrži. Ko zavisi od ove vlade, neka podrži. Ko je potrošio narodske pare dok je ova vlada na vlasti, neka izdrži. Ko je sa njom učestvovao u marifetlucima, neka izdrži.
Pitate li građane Srbije – mogu li oni da izdrže? Gde ste najviše pogrešili? Kada ste mislili da je svet Srbija, pa je dovoljno na medijima da pričate kako smo povećali stopu zaposlenosti, kako smo izašli iz krize, kako smo sredili kriminal. Kako ste govorili i svetu – mi smo potpuno u pravu. Samo nije RTS medij koji se gleda u svetu, nego neki drugi mediji.
Danas se nalazimo tu gde jesmo. Kažete – pravni neuspeh za Srbiju. Ovo je neuspeh za Srbiju, a ne pravni neuspeh. Niko da kaže – jeste, ja sam kriv. Ja sam vas ubeđivao, dragi moji građani, godinu dana da ćemo da pobedimo.
Čuo sam predsednika Republike dva dana pred izricanje mišljenja da očekuje pozitivno mišljenje po nas. Bar da je rekao – nadam se. Pomislio sam da predsednik Republike zna šta očekuje, jer to su izjave kojima se ne igra. Dobili smo negativno mišljenje i odmah smo medijski potražili šta to ne valja u tom mišljenju.
Molim vas da mi omogućite da govorim bar jednom u ovoj skupštini. Kada ih puštate da ujedaju dok nisam tu, nemojte bar sada kada sam tu.
Ovo je, čini mi se, mnogo ozbiljnije od poraza nekih ideja. Ovo je poraz Srbije. Kada već učestvujem u tome i kada moram i ja da se pokrijem ušima, tražim i od vas da podnesete svoj deo odgovornosti, a ne da se ponašate kao da ova sednica tek treba da prođe. Vrlo dobro znate da nam treba bar 180, 190 glasova za nešto što šaljemo svetu.
Ne želim uopšte danas da raspravljamo o vašoj odgovornosti. Morao sam na početku, jer to je sednica za nas. Ne želim da pišemo u toj odluci ko je odgovoran, jer to je opet za nas, ali želim da ni ovom odlukom ponovo ne izazivamo ljude da donose odluke protiv nas. Nismo mi najjači na svetu, nismo ni najbolji, ni najpravedniji, ali nismo ni najkrivlji.
Ovde slušam predstavnike raznih vlada od 2000. godine, utrkujete se da dokažete koja je to vlada sudbonosno pogrešila. Sve su sudbonosno grešile, od 2001. godine, kada ste se sklonili s Kosova i Metohije, kada vas to nije interesovalo uopšte, kad vas Rezolucija nije interesovala.
Danas Međunarodni sud pravde kaže da nije pogažena ni Rezolucija, da nisu pogaženi ni ustavni okviri za Kosovo i Metohiju. Nemojte da se ponašamo kao da se to nije ni desilo. Hajde bar danas, ako možemo neku odluku da donesemo, koliko nas ovde ima – 250, a ko neće, neka izađe, da kažemo da će Srbija učiniti sve da se situacija do konačne odluke na Kosovu i Metohiji uopšte ne promeni, da ni u jednom selu, ni u jednoj kući više ne bude gore, da se ne promeni dominacija, posebno u četiri opštine na severu Kosova i Metohije.
Hajde da se ovde bar u nešto zakunemo i da se za nešto opredelimo, a ne da jedni druge napadamo i ogovaramo. Mogao bih sve vas ovde da napadam, mada imam odgovornost za ono što je stranka u kojoj sam bio učinila 2000. godine. Mi smo za to kažnjeni. Da znate, građani Srbije kažnjavaju one koji ne misle o Kosovu i Metohiji. Možda ih je strah, možda ne vidite, ali sledeće izbore izgubiće onaj koga je baš briga za Kosovo i Metohiju.
Dece za rat nemamo. Ratna ideja više nije u opticaju u Srbiji, izuzev, ponavljam, ako bi se bezbednosno stanje na Kosovu i Metohiju drastično promenilo, ukoliko bi neko napao Srbe, ukoliko bi neko napao severno Kosovo i Metohiju, kao čovek, a stranka o tome nije raspravljala, odobravam sva sredstva koja bi Vlada u toj odbrani iskoristila, a vi sada mislite jeste li spremni i to da branite ili niste.
Nemojte da se hvalite svađama sa celim svetom, jer ste te svađe napadali svojevremeno. Nemojte da se svađate sa velikima koji su priznali nezavisnost. Gledajte da sad utabamo puteve prema velikima koji nisu priznali nezavisnost.
Možda ćemo imati godinu ili dve teškog života u Srbiji zato što su velike sile priznale nezavisnost Kosova i Metohije, možda ćemo biti upućeni na sebe i na prijatelje u svetu. Otvarajte te puteve, nemojte da pričate o šatl diplomatiji, propala je, gospodine Jeremiću i gospodine Tadiću. Vi ste ukinuli značaj diplomatskih predstavnika. Vi ste putovali avionom da branite ideju.
Vi sad kažete da šaljete 55 pisama, 55 emisara, kao da nemamo ambasadore u tim državama. Ko nas predstavlja u tim ambasadama, ljudi koji su nešto doprineli ideji DOS-a? Neko je mogao da popije najviše, neko je umeo da napiše najgori članak protiv bivše vlasti, neko je ovakav, neko je onakav.
Gde su diplomate? Kako se zovu diplomate u srpskoj diplomatiji? Čak vidim da ovde sedi i sekretar Ministarstva. Valjda da se vidi značaj koji ima sekretar Ministarstva, a ima ogroman značaj i to sve diplomate znaju. Od njega i glava zavisi diplomatama.
Vi ste ubili srpsku diplomatiju, sveli ste je na dva čoveka, koja u Srbiji govore kako smo mi u pravu, kako ćemo mi sve da odbranimo, kako mi imamo veliku podršku. Dan za danom gledam kako se vraćate iz sveta i govorite – ta država još nije priznala. Neće ni da prizna.
Kada ste doneli jednu vest da ste preokrenuli mišljenje jedne države koja je priznala nezavisnost? Šta smo radili godinu i nešto dana, ubeđivali Španiju da ne prizna, Slovačku, Rumuniju? Naravno da neće da priznaju. Ne zavisi im sudbina od toga, ne zavisi im članstvo u EU od toga, ništa im od toga ne zavisi, vode svoju zemlju kako oni misle da treba da je vode.
Pričate o tome da će druge države da imaju problema. Baš me briga koji će pokret negde u svetu da proglasi nezavisnost. Što Srbi u Republici Srpskoj ne proglase nezavisnost? Jeste li ste ih učili tome da uzmu ovu odluku suda i da grupa građana proglasi nezavisnost, da vidimo šta će da se desi? Šta će ako na jugu Srbije dve opštine proglase nezavisnost? Šta će da bude ako ovaj turski islamski centar proglasi nezavisnost Raške oblasti? Što ne gledate u svoje dvorište, što vas interesuje tuđa avlija?
Šta će nama još loše da se desi? Šta će nama dobro da se desi? Hajde o tome da razgovaramo kao ljudi koji imaju i decu i unuke, i koji treba da se udaju, neki ovde nisu ni ženjeni, ni udati. Što tako ne razmišljate u Srbiji?
Ko će da glasa za, ko će da glasa protiv, kao da će to nešto da promeni, kao da nismo sve odluke donosili sa 200 glasova za. Zna se ko će da iskoči, neka iskoči, ali neke koji su bili na vlasti dok smo mi bili u opoziciji podsećam da smo glasali i za njihove rezolucije, iako ništa novo nisu donosile u odbrani Kosova.
Kada je Kosovo u pitanju, ovde nema vlasti i opozicije. Ali, ajde pokažite da nema vlasti opozicije, pokažite da ste i vi toliko odgovorni kao i mi. Ovo je propala ideja. Šta ćete više na vlasti, zbog novca, zbog fotelje, zbog čega? Kad ideja propadne vlast se sklanja, dolazi neka nova vlast sa nekom novom idejom, pita narod koja ideja sad treba da promeni, pa narod kaže – ta.
Vi ste miksovali ideje, vi ste napravili Vladu od stranke čiji je predsednik rekao "borićemo se oružjem za Kosovo i Metohiju", Vladu koja je rekla da neće oružjem posle da se bori.
Jeste li ste vi obmanuli nas posle kad ste formirali Vladu? Jeste. Niko od nas nije znao kako ćete da se borite za Kosovo i Metohiju. Danas je lako govoriti svim diplomatskim, sad počeše i politička sredstva. Da li je to možda rat? Rat je političko sredstvo.
Bilo je – pravna i diplomatska sredstva, danas su diplomatska i, kako rekoste. Razmišljate li vi o tome? Mislim da vi dobro razmišljate i da ste ovo napisali veoma mudro.
Prvo, dajemo vam amnestiju za sve što ste uradili, kart blanš. Podržavamo sve odluke, svih vlada, sve što su uradile do sada. Što se onda napadate?
I jedni i drugi ste podržani od strane Skupštine danas, kada budete glasali, ali podržavamo i unapred sve što ćete da uradite. Šta ćemo vam onda mi?
Oto fon Kelrajter je rekao – šta će između naroda i predsednika Skupština, šta će ta bespotrebna veza? Ne mislim tu na gospodina Tadića. On je pogrešio u prvim godina ovog svog mandata, kad je pomislio da može sve sam. Sad shvata da ne može. Nije mu kasno. Svako može da se opameti i da dođe sebi.
Šta će vama Narodna skupština koja ne zna šta ste to rešili da pišete po svetu? Šta će vam Narodna skupština koju niste upoznali sa sadržinom akta? Šta smo mi ovde, da vežemo oči i dam nam samo kažete koje dugme se pritiska, jer je Srbija u pitanju? Jeste u pitanju Srbija, ali i za vas i za nas, i svi treba da snose posledice, a ne samo oni koji nisu na vlasti.
Nekih ministara nema, verovatno otvaraju nova radna mesta. U kampanji ste, gospodo. I danas kada se radi o Kosovu i Metohiji, vi ste u kampanji, spremate se za izbore. Bar nam recite kada će biti ti izbori. Možda i mi možemo nešto da spremimo.
Da sedimo ovde sa vama, da sačekamo taj trenutak kada ćemo da glasamo i vrlo dobro znate da onaj ko misli na državu neće da glasa protiv nečega za šta se u medijima tvrdi da brani Kosovo i Metohiju, a da ne znamo za šta to glasamo, da ne znamo zbog čega glasamo, da ne znamo ko će tamo da nas zastupa, da ne znamo zašto nas nisu zastupali neki ljudi koji su vam izgleda na početku otvoreno rekli da to mišljenje ne treba tražiti u tom obliku, to nemojte da očekujete od nas.
Ponavljam, Srpska napredna stranka nije problem nijednoj vlasti koja brine o državi, o Kosovu i Metohiji posebno. Mi smo opoziciona stranka, tako se i ponašamo, ali nećete nas nigde čuti, niti videti, niti će neki agent moći da vam javi da ne želimo da vam pomognemo da ovu bitku sprovedete do kraja.
Samo mislim da ste vi nesposobni za tu bitku. Mislim da vas vrlo dobro poznaju, da su vaš psihološki profil snimili, da znaju kako daleko smeju da idu sa vama i da idu do poslednje granice.
Ne mogu da zamislim da vi hoćete da odbranite KiM, a da ljutite i Rusiju i Ameriku, da ljutite Nemačku. To ne mogu da zamislim. Ne znam na koga se onda oslanjate. Pola Vlade sprečava bilo kakav oblik saradnje sa Ruskom Federacijom. Jednog dana je cela Vlada bila u sukobu sa Amerikom. Jedan ministar koji troši najviše državnih para je u sukobu sa Nemačkom. Isterao je nemačke investitore iz Srbije.
Šta vi u stvari branite? Gole rovove. Iza vas nema naroda. Vi ste se ušančili i vi hoćete da odbranite svoje pozicije, trenutno stanje. To ne može da se trpi.
Vi ćutite na prigovor da više Albanaca izlazi na srpske izbore nego Srba na KiM. Vi svi ćutite, kao da je to tačno. Ćute ministri. Ćuti ministar za KiM, baš ga briga. Kako možete to da trpite? Da vam neko kaže da je na srpske izbore na KiM izašlo više Albanaca nego Srba i vi to da oćutite? Nije tačno? Ko to treba da kaže da nije tačno? Moja baba?
Dame i gospodo, Srbija mora da ide dalje napred i mi ćemo izaći isto posvađani kao što smo u ovu salu i ušli. Ova će rezolucija neke od nas da okupi najverovatnije, neke će da odvoji na stranu, neki će da tvrde da su bili u pravu, pa da sada ne treba ništa da se radi, neki nikad više neće doći u situaciju da se odlučuje da li su oni u pravu ili nisu, ali nikad ne zaboravite da Srbija sutra treba da ide napred, sa nama, naravno, na čelu. Samo sa nama i može da se ide napred.
Ne zaboravite da Srbija mora da ide napred, da se ne osvrće pozadi, da Srbija mora da brani svoje interese na KiM. Nemojte uopšte da se zaklinjete da nećemo da priznamo nezavisnost. Pa mi to ne smemo po Ustavu. Možemo da zaglavimo na dugogodišnje robije ako bismo priznali bez promene Ustava.
Nemojte uopšte da se zaklinjete da nećemo da vozimo na crveno svetlo, nama to ne dozvoljava zakon. Nemojte uopšte da se zaklinjete u ono što je već regulisano našim pozitivnim zakonodavstvom. Hajde, zakunite se da ćemo da se ujedinimo u onome što nam je zajednički cilj.
Voleo bih da nas je predsednik Vlade, odsutan verovatno zbog godina, pozvao na konsultacije pre ove sednice i da smo pokušali da sročimo jedan zajednički tekst. Ja bih voleo da iz ove sale ne izađemo razjedinjeni, da izađemo svesni toga da smo učinili nešto što smo mogli.
Podneli smo vam amandmane i iz toga sastavili tekst kako bi trebalo da izgleda ova odluka. Molimo vas da ih ozbiljno shvatite. Odluke Međunarodnog suda pravde, o njima se ovde ne daje mišljenje. O njima nećete dobiti mišljenje ni na Generalnoj skupštini UN, one se ne tumače.
Mi nismo taj saziv Narodne skupštine koji će da da mišljenje o odluci Međunarodnog suda pravde. To može da ostane u pravnim analima da pravni stručnjaci komentarišu mišljenje, ali mi kao Narodna skupština nemojte da se u to mešamo.
Nismo spremni da glasamo tek tako i da kažemo – sve ste bili u pravu i verovatno ćete sve biti u pravu, samo ćemo mi ostati bez KiM. U tom smislu su naši amandmani. Čak vam nismo dirali ni osnovni koncept, čak nismo koristili ni grube reči, čak nismo ni oštre reči.
I mi smo zabrinuti, i mi svesni toga da ne ide kako treba. Svesni smo toga da u ovoj situaciji mnogo toga više ne može ni da se uradi. Znaju to i građani Srbije. Samo ponavljam, 2000. godine kaznili su vlast koja se po njima nije dovoljno izborila za KiM, a ostavila im, iako je bila bombardovana i napadnuta kao nedemokratska, ostavila građanima Srbije Rezoluciju 1244.
Od tada do danas deset godina, demokratska vlast, saradnik celog svega, gubi Rezoluciju 1244, zato što je Međunarodni sud pravde rekao da ova odluka o proglašenju nezavisnosti nije suprotstavljena Rezoluciji 1244.
Razmislite dobro, koga je moliti, nije ga ljutiti, ali svako poniženje ima svoje granice.
Gospodine Jeremiću, evo sada ovde javno…
Za razliku od prethodnika, mislim da iskazati poštovanje onome što čini SNS nije na sramotu. Mislim da je vaš osećaj da imate poštovanja prema toj politici potpuno ispravan. Bolje da mi ovakvi budemo nekakvi izaslanici nego oni koji su bili opčinjeni raznim kriminalnim grupama svojevremeno.
Sada vam javno obećavam…
(Predsednik: Gospodine Nikoliću, zamolila bih vas da vokabular primerite sadržaju parlamenta i temi.)
Mislim na onu bandu surčinsku, kako ste je zvali, a kako biste je vi sada nazvali ne znam.
Prihvatam sada javno, a vi vrlo dobro znate da među mnogim državama u svetu postoje poštovaoci politike koju vodi SNS, mnoge od njih nisu priznale nezavisnost, mnoge od njih su sada u dilemi, prihvatam javno da me država Srbija pošalje da ubeđujem te države da sačekaju još malo, koliko nama treba vremena da procenimo da smo još uvek u stanju da se borimo.
Ne smatram to zadatkom koji mi vi dajete, jer od vas sigurno ne bih mogao da dobijem zadatak, niti biste vi mogli od mene. Mislim da od nas 250, ima sigurno ljudi uglednih u pojedinim državama. Tu mislim na mnoge iz opozicije i uglednih ljudi iz vladajuće većine. Samo vam zameram to što su naše diplomate spale na nivo da ne mogu da prenesu poruku predsednika Republike.
Nije bitno ko donosi poruku, bitno je od koga je. Ako mi sada kažete da ambasador u jednoj državi ne može da stigne na visoko mesto, noseći poruku predsednika Republike, kako se zove taj emisar koji nosi poruku predsednika Republike, pa će da stigne na visoko mesto. Što taj emisar nije ambasador? Što nas ne predstavljaju najbolji ljudi u inostranstvu? Što nas predstavljaju pijanice i raznorazni? I vi to vrlo dobro znate. Što se niste otresli tih dugova koje vam je nametnuo DOS još 2000. godine?
Inače, evo od 220.000 članova SNS izaberite koga god hoćete da pomogne javno Srbiji, pomoći će.
Najpre sam se javio da prijavim jednu povredu Poslovnika,  a potom me je gospodin Čanak pomenuo, po njemu negativno, pa zbog toga imam pravo i na repliku.
Dakle, trebalo je da reagujete kada je gospodin Čanak, na osnovu jednog slučaja u Novom Sadu, kada je mrtvom detetu neko ukrao mobilni telefon, rekao da to govori o stanju naše nacije i o našoj državi. Na tako izdvojenom primeru izdvojiti državu i naciju, to može samo gospodin Čanak, i to onaj koji je jednu običnu limenu tablu, na kojoj je pisalo RTS, gazio nogama i psovao joj majku srpsku.
Mislio sam da se on češe o SNS, pošto smo značajan politički faktor, pa mu stojimo na putu, ali on se kači o sve redom i o minijature u ovoj sali, tako da je očigledno želeo da izazove polemike i da opravda svoje retko pojavljivanje u ovoj sali. Znate, boravkom u crkvi čovek može da postane vernik, ali retkim boravkom među ljudima u ovoj sali gospodin Čanak sigurno ne može da postane čovek.
Dužan sam da vas upozorim da je povređeno dostojanstvo Narodne skupštine. Naime, gospodin Nenad Čanak je u svom izlaganju najpre me uputio da naučim da rukujem nekakvim mašinama, a onda je slagao o tome šta je rekao 10. oktobra 2001. godine, kada je lomio tablu sa natpisom RTS, pa sam se potrudio da pronađem vesti TV "B92" od 10. oktobra 2001. godine.
U njima piše – Na ekranu novosadskog Prvog kanala u ponoć je pisalo da je TV Novi Sad izašla iz sistema RTS. Sve je počelo kada je predsednik Skupštine Vojvodine Nenad Čanak oko 22.00 časa u utorak naložio da se sa programa TV Novi Sad ukloni znak RTS, u znak protesta zbog odluke Upravnog odbora. Čanak je potom pred kamerama polomio tablu sa natpisom RTS na ulazu u TV Novi Sad, rekavši da više neće dozvoliti Beogradu da gazi Vojvodinu.
"Ovo đubre ovde više stajati neće i ovo je trebalo uraditi 5. oktobra prošle godine", rekao je dok je lomio tablu sa natpisom RTS-a. Pa: ''Pu, ''j'' ti mater (to "j" je cela reč izgovorena). "Trpeli smo do sada da nas vređaju svim ovim đubradima koje su nam ostavili u nasleđe posle okupacije koju su nam napravili. Ovo je znak pod kojim su izginula vojvođanska deca na Vukovaru. Ovo je znak pod kojim je sramota ove zemlje počela i pod kojim se završava.
Gde su bili svi ti geniji 5. oktobra prošle godine kada smo ovde mogli svi da izginemo? Gde su bili kada je trebalo boriti se? Nije ih bilo. Sada misle beogradskim spletkama da gaze Vojvodinu. E, gospodo, neće moći", tačka, rekao je Čanak. Toliko o vama, gospodine Čanak.
Želeo bih da mi objasni gospodin Čanak - da li je to samo nekom limu psovao mater ili nekoj sirovini za proizvodnju table? Na toj tabli je pisalo – RTS.
Gospodine Čanak, vi ste svima koji nisu iz Vojvodine tog dana opsovali mater. Ne znam kako se oni zovu, koja im je nacionalna pripadnost, ali vi ste opsovali majku nama zato što je na tabli pisalo – RTS. To čitam iz ovog teksta, a vi se perite dokle god hoćete. Nisam vas pitao za vaše veze sa narko-dilerima i ostalima. To je između nas.
Dame i gospodo narodni poslanici, odmah ćemo da reagujemo na ovo što je sada rekao ministar u ime Vlade. Dakle, ta naša tri amandmana, koja je Vlada prihvatila, čine ovaj dokument Narodne skupštine pravno valjanim zato što su prihvaćeni amandmani očistili odluku, preambulu i prvi stav od našeg stava prema mišljenju Međunarodnog suda pravde.
Dakle, dobro je što ste ovo prihvatili, nećemo time ljutiti države koje se oslanjaju na Međunarodni sud pravde, niti sam sud, a ni svoj stav da nam je to mišljenje bilo potrebno. Žao mi je što su dva amandmana ostala, to su već naši unutrašnji politički amandmani u kojima smo mi insistirali na drugačijem odnosu prema Narodnoj skupštini kod ovakvih dokumenata, kod pokušaja, ali neka to ostane za naše rasprave.
Mislim da bi ovakva odluka, sa ovakvim amandmanima, iz ove skupštine mogla da izađe i sa pozitivnim mišljenjem SNS, a pozivam i one koji su do sada govorili protiv toga da se izdignu iznad svoje slabe politike i da se priklone ovako jedinstvenoj politici Srbije i Narodne skupštine. Mi ćemo glasati za Predlog odluke.
Mogu da zapazim da se ova vlast igra i zakonom po kojem se dodeljuju ordeni i medalje, kao što se igra i celom našom državom, pa tako u godinu dana menjamo zakon i time svima pokazujemo da nemamo tradiciju, odnosno da smo dobili vlast koja mnogo ne drži do tradicije. Ovde bi čovek mogao da zameri mnogo toga ako je tradicionalista, ili mnogo toga danas ako je modernih shvatanja. Ne znam čime se rukovodila vlast 2009. godine, kada je donosila ovaj zakon, i čime se rukovodi 2010. godine, kada ga menja.
Neko se sada setio Karađorđeve zvezde i setio se da je dodeljuje onome ko uspešno predstavlja državu i njene građane. Sada me ubedite, vi koji obilazite muzeje u „Noći muzeja“, da je, pošto i u našoj kući ima takva jedna zvezda, da je neko od mojih nepismenih seljaka uspešno predstavljao na Solunskom frontu srpsku državu i njene građane.
Mislim da je ovo povlađivanje građanima Srbije kojima je do tradicije, kojima je do vernosti otadžbini. Setili ste se odjednom i Miloša Obilića i Karađorđa, s tim što za Karađorđa kažete da je stvaralac nove moderne srpske države. Neka bude da je i tako, ali se za ime Karađorđa ne vezuje ništa, osim podizanja jednog viteškog ustanka. Za Karađorđa sigurno ne možete da vežete stvaranje moderne srpske države, nije stigao da je stvori. Stvarali su je Obrenovići i čudi me da niste bar nešto i za Obrenoviće smislili, bar nešto da nazovete i po Obrenovićima. Ispada da favorizujete jednu monarhiju.
Što se nas tiče, kako god da nazovete ordene i medalje onaj ko ih bude nosio biće ponosan na državu od koje ih je dobio, a ne na vlast koja im je smišljala imena. Zato bi bilo jako dobro da ste bili veoma precizni u tome za šta se dodeljuje i ko može da je dobije. Ovako zaista postoji sumnja kod nas koji ne verujemo više ni u šta što uradite da ćete vi pronaći nekoga u vlasti ko će da dobije medalju za revnost.
U čemu se ogleda revnost? U civilnoj ili u vojnoj službi? U državnoj administraciji ili na njivi? Može li jedan seljak da dobije medalju za revnost? Mislim da ne može. Čime da dokaže da je radio od danas do sutra? Kome da dokaže? Komisiji za odlikovanja?
Vi se igrate, čas vam je do tradicije, čas vam nije do tradicije. Zbog toga je ovaj zakon jedan od vaših zakona koji će, ako ostanete dovoljno dugo na vlasti, za četiri-pet meseci pretrpeti još neku izmenu. Jer, vi nemate zakone koje niste menjali, zato što ne slušate kada donosite zakone glas razuma koji vam ukaže šta tu ne valja, vi to odbijete.
Tu Karađorđevu zvezdu smo pominjali u diskusijama kada ste donosili ovaj zakon. Bežali ste od nje kao đavo od krsta. To je bilo vreme kada ste govorili da Evropa nema alternativu. Danas je vreme kada su vaši stavovi veoma bliski našim stavovima, računate – ako se u stavovima izjednačimo sa naprednjacima, možda možemo i da ih pobedimo. Nema govora. Nemate vi šansi više. Možete da menjate šta god hoćete, možete sada da se vezujete i za četnički pokret. Ko će vama da veruje da ste iskreni kada bilo koji zakon donosite?
Što se nas tiče, mnogo toga ćemo u Srbiji menjati. Možda ovaj zakon nećemo da menjamo. Nas samo interesuje, kada izađete pred nas sa jednim zakonom, gde je kraj izmena i dopuna tog zakona? Kada ćete jedan zakon da sagledate do kraja, sve njegove posledice? Kada ćete sve primedbe na taj zakon da razmotrite i da prihvatite kao ozbiljni ljudi, a ne da zakon menjate kada mislite da se više niko ne seća šta vam je govorio o tom predlogu zakona?
Zbog toga apelujem na one među vama koji možda imaju malo ozbiljnosti da urazume ove koji su neozbiljni. Nije Srbija dečije obdanište; mora da ima neke zakone koje nikada neće da menja, ili bar u sto godina. Englezi se time diče, a savremeniji su i moderniji od nas i bolje žive od nas, i napredniji su od nas. Diče se zakonima koje menjaju samo kada je velika nužda, zato što donose dobre zakone.
Ovaj parlament je na lošem glasu zato što donosi loše zakone. Loše zakone donosi vaša većina. Loše zakone menja ista ona većina koja ih je donela. Zar vas nije sramota? Što ne ostavite po strani zakone koje treba menjati i kažete – sramota nas je da ovo menjamo, pošto smo to doneli pre pet ili šest meseci. Molimo vas da kada pobedite promenite ove zakone za koje nas je bilo sramota, a mi ćemo jednoga dana da kažemo – sramota nas je jer smo ovaj zakon doneli, kada pobedite, promenite ga vi.
Kada majstor iskrivi zid uzalud je da vam nudi da on popravi taj zid, jer da je znao pravo da ga napravi odmah bi ga napravio pravo. Morate da dovedete drugog majstora.
Srbija mora da dovede drugu vlast da ispravi ove zidove koje ste vi pokrivili. Hvala, gospodine potpredsedniče.