Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Tomislav Nikolić

Tomislav Nikolić

Srpska radikalna stranka

Govori

Teško mi je da verujem da činite prave poteze pošto gospodin Cvetković ne zna da ne postoji Dik Martin, a vi ne znate da mi nemamo nijednog poslanika u Evropskom parlamentu. Zaista ne mogu da verujem. To nije lapsus, to je apsolutno neznanje. To je neznanje oko toga ko odlučuje u Evropi i na kom mestu je koji dokument donet. Ali ja vas sad podsećam da bi trebalo da pogledate ponekad…
Gospođo, on se sam etiketira. Ja sam samo ukazao na to da nije tačno to što govori, a takvu grešku ne može da napravi obavešten čovek.
Drugo, otkad ste vi završili advokaturu? Otkud vam pravo da se mešate kada danas nema ni povrede Poslovnika, niti bilo čega? I treba da sačekate da ja …
Dakle, trebalo bi da pogledate neku… Pa ja ovo branim vas, gospođo Đukić Dejanović, ali šta vas briga, vi niste više ta. Dakle, da pogledate neku stranu televiziju pa da vidite na šta liči danas ta kuća o kojoj sam ja pre tri godine u srpskim medijima saznao da je "žuta kuća" u kojoj su vađeni organi. Ali nikada niste preduzeli ništa otkako ste na vlasti.
Dakle, to je jedna mala, fina, skromna kuća, cveće ispred kuće, unutra jedan televizor proizvodnje pre 20 godina, dečije igračke, krevetići dečiji. Kako ta kuća izgleda, tako izgledaju lokacije na kojima su sahranjivani Srbi. Za razliku od nas, Albanci su sve tragove uništili i imaju dodatno vreme da tragove unište. Imaju dodatno vreme da zastraše ili pobiju svedoke. Jeste li svedoci da svedoka ni u slučaju Haradinaja više neće biti?
I sad vi meni pričate – čekamo da neko drugi nešto preduzme. Nema niko drugi šta da preduzme. Niste podigli glas. Mi ne treba da likujemo nad tim što su ljudi činili zverstva nad Srbima, treba da podignemo glas. Kako ste vi to iskoristili? Kako se šutira penal? Zažmuriš i okreneš leđa? A ko će naš posao da radi umesto nas? Kako se taj drugi zove?
Pa vi ste sad rekli da ćemo u "Telekomu" imati značajan manjinski udeo i da ćemo moći da utičemo na donošenje odluka. I vi ste predsednik Vlade? Manjinski vlasnik će moći da utiče na donošenje odluka? To još nisam primetio u ovim vašim privatizacijama… (Predsednik: Vreme.) I rekli ste još da ne čitamo brojke, pošto iz knjigovodstva ne…
Dame i gospodo narodni poslanici, da nije ove medijske torture i mraka koji vlada Srbijom ova tema bi verovatno bila na udarnim mestima u svim medijima, zajedno sa reformom reforme pravosuđa, koju ste pokušali da obavite pre možda dva meseca.
Dakle, nije meni to toliko problem što, kada vas Evropska komisija opomene da nešto nije u skladu sa opštim principima koji vladaju u demokratskim zemljama vi odmah potrčite da to ispravite, čak mislim da je dobro to što vi potrčite da ispravite, a nije dobro to što vi uopšte ne osećate šta treba da uradite da bi ova zemlja bila demokratska i da bi u ovoj zemlji živeli slobodni ljudi. I ono što prvo donesete, ''to ste vi'', a ovo što donosite kao ispravku, ''to ste pritisnuti vi''.
Hoćete li, zaista, da dozvolimo da stotinama godina neko ko je dovoljno razvio demokratiju i slobode utiče na nas da menjamo ono što, valjda, nikada ne možemo da shvatimo? Vi pričate o konsenzusu oko donošenja zakona. Naravno da nije potreban. Ali, da li ste ikada prihvatili jednu primedbu, jednu sugestiju? Možemo mi ovde godinama da pričamo kako ste izvršili seču sudija i vi to nonšalantno da odbacujete, podsmešljivo, tobož' mi ništa ne znamo, a sami ste svedok da je gospodin File na jednom zajedničkom sastanku sa svim šefovima poslaničkih grupa upozorio na ova dva pitanja i da ste to promptno rešavali. Prema tome, ono što vam javnost Srbije zamera, ono što vam politički činioci zameraju, ja to nazivam opozicijom, a vi nazovite sukobljenim stranama, kako god hoćete, vas to ne interesuje jer imate većinu.
A, toliko shvatate šta je većina da ste maločas rekli – zakone je ovde donosila i manjinska vlada. Ne donosi Vlada zakone, zakone donosi Skupština. Nema manjinske skupštine koja je donela zakon. Ako je imala većinu predviđenu zakonom taj zakon važi. Nisu važili samo zakoni koji su doneti pre vas, grubo ste ih poništili. Ovde se radi o tome da pokušavate da stvorite privid demokratije i slobode u ovoj zemlji. I kada vam piše tamo u svim programima da treba da postoje nezavisna regulatorna tela, vi ih činite nezavisnim od Skupštine i javnosti, a zavisnim od političke volje onih koji su na vlasti.
Ovde kažete da se ovom izmenom i dopunom otklanja sumnja da bi mogao da bude Ustavom narušen položaj nezavisnih državnih organa. Čija sumnja? Ko vam to sumnja da ti organi nisu dovoljno zaštićeni Poslovnikom po kome se nije ni znalo da li Skupština treba da razmatra njihov izveštaj ili ne? Otkud može sumnja da bude povod da se donose ili menjaju Poslovnik i zakoni? Ako nešto nije u skladu sa Ustavom, o tome razmišlja Ustavni sud, pošto vama ovde ne vredi da prigovaramo da je nešto neustavno, uvek kažete – neka o tome odluči Ustavni sud. Ko je sada izrazio sumnju, a mi odmah moramo da menjamo ono što ste sami doneli?
Sada me interesuje šta je vaša politička volja, šta je vaš osećaj za demokratiju i slobodu? Ono što ste doneli boreći se sa opozicijom u Skupštini ili ono što donosite boreći se sa shvatanjima EU? Inače, pretvoriti razmatranje izveštaja nezavisnih organa, izveštaje koje podnose Narodnoj skupštini, u razmatranje nadležnog odbora – nije u redu prema Narodnoj skupštini. Ne može nadležni odbor da razmatra izveštaj podnet Narodnoj skupštini, a da ga Narodna skupština ne razmatra. Tu sada postavljam sumnju u to da li povređujete Ustav time što jedan odbor, u kome, takođe, imate većinu, ali čije se sednice ne prenose, preuzima potpunu nadležnost Narodne skupštine. Šta onda može Narodna skupština?! Izbacujete stav da Narodnoj skupštini može da bude predloženo da ne prihvati izveštaj. A, ko može da odredi šta Narodna skupština može da uradi, a šta ne može, a posebno ako je dobila izveštaj, pa, može da ga prihvati ili ne prihvati ili uopšte da ga ne dobije? Neka nadležna regulatorna tela podnose izveštaj javnosti.
A, to su vam ona nadležna tela koja još nisu smela da uđu u neka ministarstva ove godine, na primer Državni revizor. Što ne kaže zašto nema izveštaje za neka ministarstva? Nije stigao? Pa što prvo nije išao u najvažnija ministarstva? Zašto je išao po kafanama da broji ručkove, koliko su ministri pojeli i popili? To će, baš, da uzburka javnost. Zašto ne kaže gde je otišla četvrtina svih javnih nabavki u Srbiji, zašto ne kaže zašto je 30% svih radova u javnim nabavkama višak i neplanirani radovi? Hajde to da vidimo ko troši, a to, gde je ministar ručao i da li je ručao ili nije, to nas uopšte ne interesuje.
I, rekli ste jako opasnu stvar, rekli ste da nam ne valja Ustav i da ima ozbiljne nedostatke. Pa, što ne pristupimo izmenama Ustava? Dokle će da postoji Ustav za koji svi tvrde da ima ozbiljne nedostatke i da se ponašamo kao da je dobar?
Zamolio bih vas da ove što skrnave spomenike, članove upravnog odbora, opomenete da po Poslovniku nemaju pravo da dobacuju narodnom poslaniku.
Nemojte, taman ste uspostavili dobre odnose, sad ih kvarite. Nemojte. Baš mi je lepo kada ste fini sa onima koji su na vlasti.
Pa, vi me sprečavate, ne vodite sednicu Narodne skupštine po Poslovniku.
Dakle, ako ovo pomaže da regulatorna tela budu nezavisna, a ne postoji reč ''manje'' ili ''više nezavisna''', a do sada nisu bila nezavisna, onda su ove izmene dobre i dobro je što ih usvajate. Ali, ako time pokušavate samo da stvorite privid kako mi državu menjamo i činimo je boljom i uređenijom, pa makar i pod pritiskom Evropske komisije, i ako nas čekaju nove izmene i dopune onoga što u međuvremenu upropastite, onda to nije dobro.
Neprijatno je sazivati sednice Narodne skupštine da bi se menjalo ono što nije dobro, a na šta su vas drugi upozoravali. Neprijatno je da imamo vanredna zasedanja na kojima ne rešavamo najvažnija pitanja u zemlji! Neprijatno je što ne znamo ko vodi zdravstvo od ponedeljka! Čitam kajron na televiziji da postoji ministar za rad, socijalna pitanja i zdravstvo. Da li je moguće da ste vi to nešto premandurili, a da Narodna skupština o tome ne zna ništa?
Neprijatno je da ne znamo kako izgleda Vlada Republike Srbije, neprijatno je da ne znamo koje su stranke ostale u vladajućoj koaliciji, koje nisu, neprijatno je da nema predsednika Vlade u javnosti.
Bog mi je svedok da vas već dve godine upozoravam da činite zlo u Srbiji i da će to da vam se obije o glavu i neprijatno mi je zbog toga.
Da sam imao prave sagovornike i da ste imali uši da slušate Srbija bi bila u mnogo boljoj situaciji nego danas. I neprijatno mi je što ćete u aprilu doživeti da odete sa vlasti. (Aplauz)
Gospođo Kolundžija, tu priču slušam već 10 godina i dok izgovarate te reči vi znate da naš ugled među građanima Srbije raste. Menjajte ploču, ta se izlizala. Nikada vam nisam nudio da vam budem saradnik u poslu koji obavljate. Od kada smo formirali SNS, ja vam govorim – promenićemo vas, bićemo mi sledeća vlast.
Nikada vam nisam rekao – evo, formirali smo stranku, hoćemo sa vama da sarađujemo. Na čemu da sarađujemo, gospođo Kolundžija? Hajde da je sve ovo što ste rekli o meni tačno, hajde da me to sprečava da budem ugledan čovek, jesam li ja upropastio Srbiju?! Jesam li ja raskrčmio Srbiju?! Jesam li doveo belosvetske lopove da otmu sve što smo u Srbiji stvorili?! Jesam li otpustio radnike da više nemaju posao?! Jesam li ja slušao naloge od ambasadora?!
Vi meni zamerate što sarađujem sa bivšim ambasadorom. Pa, kakva je to zamerka? Je l' on sada ambasador? Je l' to Amerika Vilijam Montgomeri ili je Amerika Meri Vorlik? 'Ajde da vidimo ko sa kim sarađuje, 'ajde da vidimo ko koga sluša, ko čije naloge ispunjava.
Ako biste sudili o tome šta se sve sa čovekom u životu dešavalo, mogao bih da kažem da sa vama ne mogu da se družim jer ste nekad piškili u pelene.
Je l' tako, gospođo. A, da li ste čuli kada je gospođa Kolundžija rekla da mi je pomućena svest?!
Šta li je teže od ove dve reči – reći nekome da je radio ono što sam i ja radio kad sam bio mali ili reći nekome da mu je pomućena svest, samo zato što vas upozorava da nešto u Srbiji nije dobro. I, samo zato što vas kulturno i demokratski upozoravam i samo zato što ne ličim na vas od 5. oktobra, i samo zato što Srbija ne strahuje od toga šta će biti kad pobedi Srpska napredna stranka!
Vremeplov je završen sa izlaganjem gospođe Kolundžije. Ja živim za budućnost, gospođo Đukić-Dejanović.
Prvo, ovlašćeni predstavnik može da govori o temi koja je na dnevnom redu. Zaista, ako je na dnevnom redu Tomislav Nikolić, onda gospođa Kolundžija može da govori neograničeno, ako je podnela neki predlog u vezi mene. Ako nije, onda bolje da sa Ivicom Dačić, a pošto on nije tu, tu je Deki, neka raspravi to šta zamera u proteklih 20 godina, odnosno u godinama kada je SPS bio na vlasti i neka to kaže vama u oči. Što meni? Vama, vi ste bili oličenje ove sile koja je sve ovo radila.
Mi smo bili ''štaka'' koja vam je pomagala godinu i po dana i mene je sad sramota zbog toga, ali gotovo, život ide dalje, to ne pominjem, ali odgovorite, gospođo Đukić-Dejanović. Ona je napala vaš život, ona je napala vaše uverenje …
Ne bih mogao da budem vaš portparol, zato što vi nećete da slušate onoga ko je vaša savest.
Gospođo Čomić, učinili ste grubu povredu Poslovnika i na to vam ukazujem na osnovu člana 103. Povređen je član 107. stav 2. Gospođa Kolundžija je napravila skandal u Narodnoj skupštini, optužujući kompletnu opoziciju da sarađuje sa vlašću tako što se korumpira.
I, pošto pripadam političkoj stranci koja tako ne sarađuje ni sa kim, molim vas, kada već to niste učinili dok je govorila, da sada tražite od gospođe Kolundžije da odmah kaže na koje je političke stranke mislila, na koje slučajeve, na koju vrstu korupcije, novcem, kako je sama rekla, kada je to i koja politička stranka vršila opstrukciju u radu, a onda je novcem prevaziđen problem opstrukcije, pa je ta stranka dozvolila onima koji su na vlasti da rade?!
Smatram da je drastično povređeno dostojanstvo Narodne skupštine i da u očima javnosti ne sme da ostane priča da smo svi korumpirani, mi iz opozicije, tako što smo uzimali novac, a vlast, tako što je taj novac davala.
Ovde je pala ljaga na 250 narodnih poslanika, pa i na samu gospođu Kolundžiju. Mislim da ne treba da nastavimo sednicu dok to ne raspravimo, dok ne ukažemo tačno o kome se radi.
Mislim da vi i dalje dozvoljavate gospođi Kolundžiji da grubo vređa narodne poslanike opozicije. Sa mnom razgovara isključivo na ličnoj osnovi. Meni to ne smeta. Vidim da dugim opozicionim poslanicima se ne obraća lično. Meni se obraća baš lično.
Moguće, evo, ovde razgovaram sa poslanicima, da li je rečeno da je ''novac'' ili su ''kuće'', ''imanja''. Možda nisam čuo. Ne znam kako bi drugačije mogao da bude korumpiran poslanik, osim da mu neko da novac.
Molim vas, gospođo Čomić, vi kažete da odobravate raspravu o korupciji. Odobravam je i ja. U toj raspravi treba samo da se kaže – ko i kada je dao, ko i kada je uzeo, kako je došlo do korupcije?! Kad opozicija počne da priča o korupciji, zaustavite nas ako ne govorimo konkretno, a predstavnika vlasti, koji govori da mi vlastima jedemo iz ruke i da kad god napravimo neki lom ili, u većini slučajeva, dovoljno je da nam samo nešto ponude na tacni, pa ćemo prekinuti, uopšte niste opomenuli i rekli – gospođo Kolundžija, izvinite, o čemu govorite, kad je bilo, koja to politička stranka, koji to poslanik, kada, konkretno za koju tačku dnevnog reda, kada je prestala ta opstrukcija koju ste vršili?! Stvarno nema smisla. Svi mi iz opozicije osećamo se ovde kao šugavi.
Na ulici mislim da se najšugavije osećaju oni koji su se ovde prepoznali. Uopšte se nisam prepoznao, ali mi je teško da me na ulici neko zaustavi i kaže – koliko ti je Nada Kolundžija dala kada si nekad govorio loše o onima koji su na vlasti?
Molim vas da ovo prekinete. Gospođa Kolundžija zaslužuje tešku opomenu zbog ovoga. Ne tražim da joj oduzmete reč, pošto mi je zadovoljstvo kad ona govori, samo prelazi tas na našu stranu. Ali vas molim, da ostane nekažnjeno ovakvo ponašanje predstavnika vlasti, pa to je sramota – ćutite vi tamo, kad god je trebalo vi ste bili korumpirani!
Molim vas, rekao sam povreda Poslovnika. Na osnovu člana 103. ukazujem da ste povredili član 107. i sada biste mogli da kažete da je kasno pošto je već neko govorio, ali vi ćete da povredite Poslovnik i da mi date reč.
Mene zabrinjava to što ste rekli dozvolila sam ovo, dozvolila sam ono, dozvolila sam ovo, dozvolila sam ono, a na kraju ste rekli – sad više neću to da dozvoljavam.
Molim vas da sednicu Narodne skupštine vodite tako da ne zavisi od toga da li ćete da dozvolite ili nećete. Ako je predsednik Narodne skupštine pre neki dan u jednom intervjuu rekla da ona voli da malo dozvoli rasprave između poslanika, pošto Skupština ne postoji ako se u njoj ne raspravlja i ne raspravi sve, onda vas molim da zadržite manir ili bar kada ukidate taj dobri manir da čovek može da malo izađe iz dnevnog reda da to ukinete svima. Nemoguće je da sada birate čija vam diskusija politički odgovara, čija ne odgovara, pa da onoga čija vam diskusija odgovara, kao što je to bio prethodnik, pustite da govori i o 1948, i o Titu, i o Gadafiju, o bogzna čemu, a da mu ne kažete da to uopšte nije tema dnevnog reda i da se te mirovne operacije ne odnose na 1948. godinu, a drugom poslaniku, koji pripada opoziciji, čija vam se diskusija ne sviđa, njemu da kažete – e, od sada ću da budem ''Bič Božiji'', imam korbač, od sada više nećete nijednu reč da kažete mimo dnevnog reda.
Molim vas da imamo ovde, neki, dogovor. Ako poslanik ima na raspolaganju pet, 10, 15, 20 minuta, da ne morate sto puta da mu kažete – dnevni red, dnevni red. Šta to znači? Uzmite mu reč. Onda ćete brže da sprovedete i sednice Narodne skupštine i da donesete odluke.
Dakle, ako zaista u duši imate demokratiju, izbegavajte reč – ''dozvolila sam''. Nemojte vi ovde ništa da dozvoljavate! Radite po Poslovniku, to je demokratija. Čim počne da zavisi od vaše dozvole, onda sumnjam da tu postoji demokratija.
I, hteo sam da vam ukažem na to da postoje ovde velike povrede Poslovnika na koje ne ukazujete. Pretpostavljam da postoje politički momenti u kojima nekim ljudima svašta dozvoljavate, ali vas samo molim da uvek imate isti princip.
Dame i gospodo narodni poslanici, najpre da zamerim Ministarstvu odbrane i policije što su uveli svoje kamere i time pokazali da nemaju poverenje, valjda, u direktni prenos ili u snimke koje bi dobili od Javnog servisa. Mislim da je to, malo, stavljanje iznad Narodne skupštine, ali to je vaša stvar kao predsedavajuće. Mogli ste lepo da im kažete da se sve ovo može videti u direktnom prenosu i da nije potrebno da se snima posebno, pošto ovde valjda nema nikakvih montaža.
Ovde vidimo razlike u ministrima odbrane. Ranije smo imali ministre odbrane koji su potapali u Jadransko more ono što imamo od opreme, municije, naoružanja, a danas imamo ministra odbrane koji je veliki deo toga uspeo da proda, što je za mene pozitivno za ovog ministra odbrane. Međutim, njegova snaga u ovoj Vladi je tako velika da mi počinjemo ove sednice ovim planom, a ne raspravljamo o onome što je veoma bitno za Srbiju i što građane Srbije muči, pa se time vidi da Vlada nije dobro koncipirana, odnosno da su ambicije nekih ljudi u Vladi bile prevelike, a njihove mogućnosti male za te ambicije, tako da, kada imate jake ličnosti u drugim ministarstvima, onda se nameću ta ministarstva, a moram da priznam da mi je ovog časa bilo mnogo važnije da raspravljamo o nekim drugim temama nego o ovom angažovanju.
Zato mislim da je gospodin Šutanovac, ako zaista ima takvu snagu i u svojoj političkoj stranci, a i u samoj Vladi, trebalo da preuzme neko od ministarstava od kojih nam život zavisi. To ozbiljno mislim. Mislim da vi nemate kadrova više ni za jedno ministarstvo, ali to što imate rasporedite najbolje što možete, dok možete. Mene mnogo više interesuje ekonomija, i finansije, i poljoprivreda, i unutrašnja trgovina, i pravda. Svuda ste zabrljali. Evo, sada ćemo samo da se hvalimo time kako smo u Ministarstvu odbrane, ne u Vojsci i u odbrani zemlje, nego u Ministarstvu odbrane, postigli neke rezultate. Ali, dobro, to neka bude priča za vas u okviru vaše vlade.
Mene mnogo više interesuje pristup ovim mirovnim operacijama zato što time zadužujete građane Srbije, ovo odlučujete u njihovo ime, a ja sam ubeđen, i u ime SNS i preuzimate međunarodne obaveze koje ćemo mi morati da izvršavamo, baš kao i one kredite o kojima se razgovara ovih dana, i juče i danas i sutra.
Dakle, naš principijelni stav je da učestvujemo u operacijama koje su uspostavljene rezolucijama Saveta bezbednosti UN i svih devet ovih o kojima se danas raspravlja jesu uspostavljene rezolucijama. Čudi me da niste odgovorili poslanicima koji to ne znaju i nisu čitali. Prema tome, svih devet operacija je u mandatu Saveta bezbednosti UN. To je organizacija čiji član želimo da budemo. I, to je organizacija koja ne deli države na one koje su joj drage ili nisu. I, u toj organizaciji UN postoji mnogo država koje su priznale nezavisnost Kosova i Metohije, pa se postavlja pitanje da li je nekima želja da istupimo iz Organizacije UN.
Ne slažem se sa vama da se srpska deca brane u Somaliji. To nije dobra argumentacija za odbranu učešća naše vojske u mirovnim operacijama. Postoje politički ciljevi zbog kojih tu treba da budemo. Te ciljeve razumem i ja ih cenim sa stanovišta državne politike, ne čak ni sa strane Ministarstva odbrane. Ovo ne predstavlja neku naročitu obuku ako imate angažovano nekoliko desetina ljudi. Koliko nam godina treba, stotina godina nam je potrebno, da na taj način obučimo sve svoje ljude.
S druge strane, veličali ste to naše učešće zajedno sa nekim državama koje nisu priznale nezavisnost Kosova i Metohije i to nije argument. Kakve to veze ima da li mi u tim operacijama učestvujemo sa Španijom ili učestvujemo sa Nemačkom? Nema nikakve veze. Čak, možemo više da naučimo, ako idemo da učimo više ćemo da naučimo od nekih drugih država.
Uostalom, juče je ministarka finansija veoma negativno govorila o Grčkoj, pa me interesuje kakav stav Vlada Srbije ima o Grčkoj, kad vi danas kažete da je to divna država i da, valjda, nećemo da ne sarađujemo sa njima. Juče ministarska finansija kaže da, valjda, nećemo da se ugledamo na Grčku. Molim vas da malo uskladite te stavove u Vladi Republike Srbije. Ovo je veoma osetljiva tema i vi to vrlo dobro znate. O ovome se ne može razgovarati tako što bi svako iznosio svoj lični stav. Ovde treba pronaći interese Srbije. Interesi Srbije jesu da se umešamo sa celim svetom, i u podelu rada, ali, i podelu odgovornosti.
Moje lično mišljenje bi bilo da nismo baš morali da trčimo u to. Ako smo već u to ušli, ne moramo to da veličamo kao veliki podvig Srbije – uspeli smo da stignemo u mirovne operacije. Mislim da se otvara mnogo žarišta u svetu i da će ove operacije pasti, da će izaći iz žiže javnosti, zato što se mnogo veće i ozbiljnije države lome. I mislim da podrška nekom režimu, makar koliko Srbija smatrala da je taj režim ispravan, može i da se loše završi, zato što neočekivano pobeđuju neki drugi režimi. Ispada da ćete kroz 15, 20 ili mesec dana biti u sukobu sa režimom koji je osvojio neku državu, uprkos nastojanjima mirovnih operacija, pošto mirovne operacije ne podrazumevaju bombardovanje teritorija, već samo pomoć, i dobru volju, i dobre namere, i dobre usluge.
Obaveze su obaveze. Novac je novac. Mislim da ovo previše košta Srbiju. Mogao bih da vas podsetim koliko je to narodnih kuhinja i mnogo su važnije od toga da naši ljudi idu u mirovne operacije. Ako ne shvatate kako je teška kriza, možete da izađete na ulicu i da pogledate kako narod živi. Dakle, u svemu sada treba tražiti meru. Mera je da treba da budemo deo svetke zajednice, deo evropske zajednice, mera je da mi nemamo neprijatelje u svetu. Mera je da imamo prijatelje i na Istoku i na Zapadu, i na Severu i na Jugu. Mera je da naš narod preživi i da počne bolje da živi. To su, valjda, ciljevi svake vlade u Srbiji.
E, sada da vam ispričam šta mi se jutros desilo, a vezano je za ovu temu. U Bulevaru revolucije video sam kako po onom snegu ide jedno kučence pa je došlo do spomenika ''Nikoli Tesli'' i obavilo fiziološku potrebu na spomeniku Nikoli Tesli. I raziđoše se, ono kučence ode kao kučence, a spomenik osta kao spomenik ''Nikoli Tesli''. Čujem da je jedan poslanik u Skupštini Srbije pokušao isto tako da obavi neku svoju fiziološku potrebu na jednom građaninu Srbije, na zameniku predsednika SNS koji nije u sali, pa mu kažem sad – možda je olakšan, al' on će i dalje da ostane ono što je bio, a onaj na koga se obrušio ostaće onaj na koga je bio. Hvala. (Aplauz)

Whoops, looks like something went wrong.