Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/7175">Zoran Babić</a>

Zoran Babić

Srpska napredna stranka

Govori

Zahvaljujem se, gospođo predsednice.
Član 107. Poslovnika o radu Narodne skupštine. Zahvaljujem se na ovom obrazloženju, jer je loše kada jedan narodni poslanik, a naročito kada doktor pravnih nauka ne čita odluku kako je doneta i kako je odlučeno, a odlučeno je da nema okupljanja ispred Narodne skupštine, ali u dvorištu Narodne skupštine, a ne na javnoj površini ispred Doma Narodne skupštine, ali tu već u zlonamernost kako ste u ostalom i rekli gospođo Gojković.
Ako je nekome prijao odmor, ukoliko može da se nazove odmor, to je prijao kolegi Pavićeviću, jer vidimo po društvenim mrežama da se kupao u Crnoj Gori, da izaziva na teniske mečeve, da se sa građanima druži u kratkim pantalonama, za razliku od SNS i mojih koleginica i kolega, jer smo juče, recimo, bili sa građanima Surčina, razgovarali o njihovim problemima, o rešavanju ne u kratkim pantalonama, ne teniskim reketima, ne na moru za ovih 19 dana, jer ako se neko zamorio, a gledajući društvene mreže, to se zamorio kolega Pavićević i njemu je ova pauza odgovarala.
Sa druge strane, ako pogledamo način funkcionisanja Narodne skupštine Republike Srbije, sve koleginice i kolege mogu da vide da od trenutka kada je SNS preuzela rukovođenje parlamentom, kako je predsednik parlamenata bio i gospodine Stefanović, a sada i gospođa Gojković, ne postoji ni jedan jedini mesec od 2012. godine kada parlament nije radio, za razliku od perioda gospodina Pavićevića i onih ljudi koji sede ispred njega kada su postojala samo prolećna i jesenja zasedanja, kada je parlament radio samo od utorka do četvrtka, kada je radio samo tri meseca na proleće i tri meseca na jesen, a sve ostalo je bio odmor, ali to je bila politika Borisa Tadića, DS-a i ljudi koji su vodili ovu državu i ova parlament. Ovo je vreme aktivnosti, SNS je na terenu sa građanima i u interesu građana.
Mnogo puta izgovorena danas je reč odgovornost, bežanje od odgovornosti, neodgovornost, pa bih pitao gospodina Markovića – da li je odgovornost to što se prvi put posle 25 godina od višestranačja u Srbiji prvi put usvaja zakon o protivgradnoj zaštiti? A šta je sve ono što je činio gospodin Marković i njegova DS, što nisu čak ni napravili napor, što nisu bili odgovorni pred građanima Srbije, pa da usvoje zakon o protivgradnoj zaštiti? Pa da tim zakonom definišu način kako se u takvim situacijama postupa. Nije ih bilo briga.
Godine 2011. nakon jedne oluje i jedne nevolje koja je zadesila Gornji Milanovac i taj kraj, baš da bi zamaskirali tu odgovornost, prebacili su sa RHZM u MUP i puj pik, nikom ništa. Da li je odgovornost to što smo stavili, ovakvim zakonom, što stavljamo pod istu kapu, na istu adresu i praćenje i naredbu i strelce i nabavku raketa i delovanje apsolutno sve. Što ćemo i mi narodni poslanici, što će i građani Republike Srbije ukoliko se bilo šta desi znati ko je odgovoran, ko je pratio gradonosne oblake, ko je davao naredbu, ko je delovao, ko je nabavljao rakete. Sve na jednoj jedinoj adresi.
Šta je radio gospodin Marković? Prvo, što nije imao nikakav zakon, nikakav zakon. A kad nemate nikakav zakon onda nema ni odgovornosti. A kada vi niste pravili odgovornost, pa nemojte da pozivate na odgovornost bilo koga drugog. Postojalo je nerazumevanje između MUP, RHZM i jedinica lokalne samouprave, ko šta radi i ko je zašta odgovoran.
(Jovan Marković, s mesta: Molim vas predsedavajući, prošlo je vreme za repliku.)
Nisam znao gospodine Bečiću, samo da gospodin Marković vodi sednicu Narodne skupštine. Samo ću vas zamoliti da ubuduće kada se neko poziva na odgovornost ipak se legitimiše time što pokazuje odgovornost. Gospodin Marković i DS nemaju pravo da se pozivaju na odgovornost jer su je pokazali da je nemaju.
Ne gospodine Markoviću, ovde govorimo o našoj odgovornosti zato što smo predložili zakon i dali ga u proceduru i govorimo o vašoj neodgovornosti jer za 25 godina, odnosno za 12 godina, a bogami i 15 godina u Vojvodini koliko vršite vlast niste čak ni načinili napor, nijedan nacrt zakona da date o protivgradnoj zaštiti. Čak niste ni razgovarali sa lokalnim samoupravama, pa niste uradili apsolutno ništa po tom pitanju. E govorimo o našoj odgovornosti i vašoj neodgovornosti.
Da, trebalo je neko vreme, naravno da je potrebno vreme, zato što smo želeli da prilikom pravljenja nacrta i predloga ovog zakona da razgovaramo i sa lokalnim samoupravama. Onda kada prebacimo nešto da lokalne samouprave finansiraju, vi kažete - ne iscrpljujete lokalne samouprave.
Sada kažemo pa to je na dobrovoljnoj bazi da li će lokalne samouprave i AP Vojvodina da učestvuju u tome što definišu članovi 8. i 9, vi kažete, ne, trebali ste veći namet da date lokalnim samoupravama.
Što bi rekao naš narod- obuvate li se vi u jednoj pameti? Imate li neku jednaku politiku od ujutru do uveče? Hoćete li nešto prema lokalnim samoupravama ili nećete?
Ovaj zakon je prošao javnu proceduru, javna slušanja, za sve je to potrebno vreme. E tu smo potrošili kako vi kažete tri godine. A gde vi potrošiste 15 godina? A u čemu ste potrošili 15 godina gospodine Markoviću? Time što znate šta se radi u Kosjeriću, a ne znate šta se radi u Užicu.
Time što znate da je u Kosjeriću i kako i šta, a pet miliona evra je ostavio vaš kandidat za predsednika i bivši predsednik opštine. Kada je tako dobro radio, pa zašto ga ljudi ne izabraše. Pa ne znamo ni vi ni ja šta se radi u Kosjeriću. Znaju građani Kosjerića. Oni su izabrali tako što su u dva mandata birali druge ljude. Poslali su ga u istoriju.
E u tome je problem, što stalno gledamo u tuđe dvorište, što stalno govorimo, vi ste neodgovorni zato što ste dali zakon u proceduru, a vi koji niste dali ni jedno slovo tog zakona, vi ste odgovorni.
Na koji način ste odgovorni? Onim ljudima kojima grad nanese štetu, kome su mogli da se obrate, kome? Čiji je Republički hidrometeorološki zavod? Čiji je? Privatni, vaš, moj. Ne nije. On je u okviru Vlade Republike Srbije i tu nema nikakvog bežanja od odgovornosti. Jedini beg od odgovornosti ste radili vi gospodine Markoviću.
U Narodnoj skupštini važe neka druga pravila i ta pravila su definisana Poslovnikom o radu Narodne skupštine, a brzi prsti i javljanje, pre su za neke kvizove kojih ima na televizijama sa nacionalnim frekvencama, ali ta pravila ne važe ovde.
Pošto je kolega Marković postavio neka pitanja, vrlo rado ću da odgovorim. Zašto nije bilo više para i zašto nisu rakete kupljene? Znate, nisu kupljene, gospodine Markoviću da bi se podmirio dug koji je ostavio vaš bivši predsednik u gradu Beogradu sa 22% deficita budžeta grada Beograda. Jednu milijardu evra nam je ostavio duga.
Nisu, gospodine Markoviću, zato što smo morali da nadomestimo i šest miliona evra pokradenih na rekonstrukciji Bulevara Kralja Aleksandra. Pa, znate li građani Srbije koliko raketa može da se kupi samo za jedan marifetluk i za jednu krađu na Bulevaru Kralja Aleksandra u iznosu od šest miliona evra?
Nismo mogli da kupimo zato što smo morali da podmirimo svu štetu koju je vaš ministar Saša Dragin napravio u Azotari. Nismo mogli da kupimo pre zato što smo morali da nadoknadimo štetu sa optičkim kablovima Olivera Dulića. Nismo mogli da kupimo zato što smo morali da nadoknađujemo štetu koju ste napravili u Razvojnoj banci Vojvodine, pa u Fondu za kapitalna ulaganja Vojvodine, svuda gde je Bojan Pajtić upleo prste i gde je DS uplela prste, svuda je minus, e tu smo morali da nadoknađujemo štetu i Univerzal banci i u Agrobanci i u rekonstrukcijama raznim i gde god ste uradili nešto i da ste uradili nešto ostavili ste minus.
E, da bi se na vreme kupile rakete morali ste da ostavite uređeniji, pošteniji, odgovorniji posao. To niste uradili, gospodine Markoviću, i morali smo da nadoknađujemo vašu štetu i vaše kriminalne radnje.
Što se tiče ta tri predložena zakona i da SNS nije raspravljala o njima, Poslovnik kaže da bi se o nekim zakonima raspravljalo, predlagača zakona mora da bude tu, ali gospodin Pavićević je igrao tenis. Ali, gospodin Pavićević, predlagač je bio na moru. Zamorio se od teškog skupštinskog rada, od predlaganja amandmana „briše se“, od bežanja sa sednica kada bude glasanje o zakonima i o amandmanima. Nismo mogli da obezbedimo predlagača zakona, jer tako gospođo predsednice i zbog toga nismo mogli da radimo.
Prema tome, ovo vreme je Vlada iskoristila veoma kvalitetno u značajnoj međunarodnoj aktivnosti, u sednicama Vlade koje do sada ova Vlada, Vlada Aleksandra Vučića i SNS nije uradila i nije napravila nijednu telefonsku sednicu za razliku od Vlada bivšeg režima koji su se viđali samo u televizijskim studijama, a obavljali sednice Vlade telefonski.
Ova Vlada je radila vredno. Ova Narodna skupština je imala nekoliko značajnih aktivnosti što međunarodnih, što sednica odbora, što priprema Akcione grupe za reformu političkog sistema. To što gospodin Pavićević to nije mogao da vidi sa plaže, sa mora, sa igranja tenisa, sa vožnje motora, to je više njegov problem, ali evo ubuduće spreman sam da ga obaveštavam svakoga dana šta se radi u Narodnoj skupštini, jer je SNS, koleginice i kolege i ja kao prvi među jednakima, među njima smo svakoga dana ovde u Skupštini i uredno ću obaveštavati gospodina Pavićevića o tome. Hvala vam.
Kada neko u jednoj rečenici pomene blagoslov Josipa Broza Tita, tu nešto nije u redu sa njim. Kada neko uz sve to doda Jovu Kapičića kao koalicionog partnera i saradnika, to dodaje još jednu dimenziju.
Kada na sve to dodamo bele listiće, eto nama biografije koja je lelujala između levice i desnice, između blagoslova i Kapičića, između svega i svačega, promešanog i zamešanog.
Kada na sve to dodamo i podršku koju je davao, recimo, profesorki Dulić, koja se otvoreno zalagala i govorila da je UČK „miroljubiva organizacija“, to je već opasno.
Ja, ne da, ne želim da se bavim takvim biografijama, nego takve biografije, mislim da po građanima Srbije ne bi trebalo ni da sede ovde među nama.
Što se tiče tog simpatičnog nadenutog naziva – krpež od zakona.
Da li je to krpež ili nije krpež od zakona, taj zakon donosi građevinske dozvole investitorima i građanima Srbije za 28 dana.
Ono što ste vi i vaša politika, politika tih što sede ispred vas, doneli građanima su samo trpež, a vama gospodo – drpež, i zbog toga ste tu gde jeste i zbog toga ste na političkim marginama i na te margine vas nismo doveli mi, na te margine ste vi doveli sami sebe lelujajući od Dulića do belih papirića, od Kapičića do blagoslova, ali po najviše,po kriminalnim radnjama kojima ste sebi obezbedili drpež, a građanima trpež.
Zahvaljujem se gospodinu Markoviću zato što se upristojio konačno.
Ono što nije dobro, a to je da se Poslovnik konzumira kako ko i kako kada želi. Mislim da je Poslovnikom zabranjeno direktno obraćanje poslanika poslaniku. Ali, neke stvari su za gospodina Pavićevića vrlo dozvoljene, koje nisu dozvoljene za neke druge.
Kada neko iskoči iz prava, iz pravila, iz normalnog poslaničkog i skupštinskog ponašanja, naravno da ću reći i naravno da ću uputiti kritiku. Kao i onda kada je neko konstruktivan, kada neko želi dijalog, kada neko želi da iz tog dijaloga izađe i proistekne dobar dogovor i bolje rešenje, naravno da ću pohvaliti.
Generalizacija ne postoji. Generalizacija po kojoj je jedno pohvaljeno uvek pohvaljeno, ne postoji. Ne postoji ni to da se o Zakonu o protivgradnoj zaštiti, odnosno o zaštiti od grada, govori o svemu drugome samo ne o tim rešenjima. Niko ne može da dobije moju podršku. Nisam dovoljno stručan da bih pisao bilo čije biografije, a nemam ni političkog ni ličnog interesa i zanimljivosti u biografiji gospodina Pavićevića, da bih se time bavio i da bih je pisao. Pa čak i da imam dara za tako nešto.
Predamnom, ali i pred drugim koleginicama i kolegama je mnogo pametnijeg i većeg posla, nego što ćemo pratiti da li se motor gospodina Pavićevića zove „Munja“, ko se na njemu vozi, kada igra i gde igra tenis, ali samim tim prikazivanjem na društvenim mrežama, on želi tu vrstu javnosti, tako da nema potrebe bilo čija, moja ili bilo čija druga zainteresovanost. Jedina zainteresovanost je zainteresovanost gospodina Pavićevića.
Još samo jedna rečenica, dozvolite mi, pošto je na početku bilo malo proklizavanja sa vremenom.
Što se tiče samih tih teniskih mečeva, ipak mislim da gospodin Pavićević prvo mora da izađe negde sam, na izbore ili na kvalifikacije, pa da se kvalifikuje, da bismo došli u situaciju da igramo.
Pa, gospodine predsedavajući, imali smo dupli plagijat malo pre u govoru gospodina Veselinovića. Pozivanje na Pokret za PREOKRET koji je čini mi se u naš politički život uneo prvo gospodin Bogoljub Karić u januaru 2006. godine, a nakon toga i gospodin i Čedomir Jovanović. Tako da ne znam na koji Pokret za Preokret se poziva gospodin Veselinović. A koliko znam i koliko sam konsultovao i sve registre o formiranju i političkih stranaka i pokreta, svega toga čiji je on predsednik toga nema, zato je potreban podrška građana, a ne nešto što će neko izaći za skupštinsku govornicu i reći ja sam predsednik, prezidijuma ili nečega još što je još 2006. godine nastalo.
Sa druge strane, i to je manje bitno, naravno, ono što je bitnije, vidite gospodine predsedavajući, ja ovde imam samo deo izveštaja koji ću rado čitati u četvrtak kada budemo razgovarali o pojedinostima o ovom predlogu zakona. Pošto je sve loše nastalo od pre tri godine za gospodina Veselinovića i njemu slične, nastalo je loše, a ja ću pitati gospodina Veselinovića – gde je on bio kada je 25. juna 2010. godine šteta pogodila i grad i nevreme pogodilo Valjevo? Šteta od grada i nevremena blizu 500 miliona dinara. Evo, gospodin Marić se seća, pa klima glavom.
Prema izveštaju komisije i procenjeno je da je šteta nastala od grada i nevremena koje je zahvatilo Valjevo i valjevski kraj i to pazite, ne jedan dan, tri dana, 16, 19. i 21. juna. Hajde jedan dan da je nešto zakazalo, ali gospodin Veselinović je od tih gradobranitelja nije uspeo tri dana da sačuva Valjevo. Pa, imamo Podunavski okrug, pa imamo Čačak, pa imamo, vrlo rado ću podsetiti gospodina Veselinovića za sve loše šta je radio.
Zahvaljujem se gospodine predsedavajući.
Zanimljivo je ovo da pozivanje na – nemojte govoriti o prošlosti. Ne, nemojte da se vraćamo u prošlost. Zašto da se vraćamo u prošlost? Zašto da se vraćamo na tuđu odgovornost?
Zašto da se vraćamo na vreme kada je neko mogao da uspostavi sistem protivgradne zaštite, a nije? Nemojte da podsećamo na to. Ti isti koji ništa nisu uradili i držali su ruke u džepovima 12 godina, u Vojvodini drže ruke u džepovima 15 godina, u tuđim džepovima, ne u svojim.
Sada kaže – nemojte da nas podsećate na to.
Nemojte da vas podsećamo da je 1.06.2010. godine jako nevreme koje je pogodilo Čačak, obaralo je drveće čiji je prečnik bio i preko 30 santimetara, lomilo grane, plavilo gradske ulice, šteta više stotina miliona dinara.
Šesti juli 2008. godine, isto je kolega predlagač, ovaj pokret to sam ja, jedan čovek, je bio tada u vlasti pa ništa nije uradio, kada je nevreme praćeno gradom veličine lešnika i obilnom kišom pričinilo u Čačanskom kraju velike štete na poljoprivrednim kulturama, skoro stopostotna šteta u petak uveče pričinjena je u selu Donja Gorevnica, gde su voće i povrće gotovo uništene.
Hoćemo dalje? Poljoprivrednici Podunavskog okruga, tokom 2010. godine pretrpeli su štetu od grada koja je procenjena na oko 200 miliona dinara. Valjevo, 25.6.2010. godine šteta od grada i nevremena blizu 500 miliona dinara. Ponovo Čačak itd. itd. itd.
Znate li koliko je ovakvih izveštaja? Zbog toga, zbog ovakvih izveštaja, zbog toga što ništa nisu uradili i zbog toga što ništa nisu uradili oni imaju pravo sada da kažu kada postavljamo jedan sistem, kažu – a što je to tako, znate može bolje? A to što može bolje, zašto niste napravili? Ne, nego ste držali i dalje ruke u tuđim džepovima, a ljudi su imali štetu.
Replika, ali ću govoriti po amandmanu gospodine Bečiću.
Govorim po amandmanu.
Ukoliko budemo iznosili samo optužbe, vraćajući se u neka vremena od pre 20, 30 godina, govoreći na takav način kao da predlagač amandmana iako mlad po godinama, ali sa velikim iskustvom i sa strankom koja je obnovljena i uzela učešće u radu, učešće u vođenju ove zemlje, ovakvim nekim stvarima kao da se peru ruke, kao da se građanima Srbije nekako uliva u glavu nešto drugo.
Da se nešto nije desilo, da smo mi od 2000. do 2012. godine, a nažalost u Vojvodini i dan danas, kao da to nije Bojan Pajtić, kao da to nije DS. Ne to je neko drugi. Zaboravite ljudi u Srbiji, zaboravite sve ono loše što je rađeno.
To su sada neki drugi ljudi koji su se zabrinuli. To su sada neki ljudi koji su hteli da prodaju „Telelekom“ po najnižoj mogućoj ceni, a sada se brinu i kažu – zašto se prodaje „Telekom“?
Ne postoji kontinuitet u politici, u vašoj politici ne postoji kontinuitet, i ako od nečega neće ostati ništa posle narednih parlamentarnih izbora, mislim da je to poslanička grupa predlagača amandmana.
Ne čekajte nas mnogo i ne priželjkujte mnogo, možda vam izađemo u susret, a da onda jedino uz pomoć one trajne poslaničke legitimacije, jedino tada vidite parlament iznutra, zato što građani Srbije pamte, zato što oni koji su ostali bez posla znaju zbog koga su ostali bez posla, zato što građani Srbije znaju da ste oterali i MMF samo da bi javne finansije koristili u predizbornoj kampanji. Svaka takva optužba je slika autoprojekcije.
Da bi neko pričao i da bi neko kritikovao i da bi predlagao bolje, mora da se legitimiše. Gospodin Božović može da se legitimiše samo kao svetski rekorder, jer pod njegovom vlašću, pod njegovim vođenjem Grada Beograda, Grad Beograd je došao do deficita od 22 procenta, svetski negativni rekord. Da li ti i takvi ljudi mogu sada da se zabrinu nad budućnošću Beograda, nad budućnošću Srbije? Mogu jedino da se zabrinu nad budućnošću svojih interesa i ničega drugog.
Evo čime se legitimiše gospodin Božović. Gospodin Božović je podržavao, glasao i radio na privatizaciji preduzeća „Aleksa Šantić“ iz Alekse Šantića. Sada ću vam objasniti i kako je to uradio. Procenjuje se da je preduzeće oštećeno za nekoliko stotina miliona dinara. Konkretno, samo po osnovu ugovora o okvirnom kreditu obezbeđenom hipotekom iz 2008. godine u iznosu od 3,5 miliona evra, koja nikada nisu doznačena društvu, već su iskorišćena od strane povezanog pravnog lica sa bivšim kupcem „Valko“, d.o.o. Bačka Topola. Navedena sredstva zajedno sa kamatom, a to je omogućio predlagač amandmana i njegova politika i njegova stranka, u ukupnom iznosu od 444.654.758.000 dinara naplaćena su od strane Agencije za osiguranje depozita Beograd od iznosa dobijenom u postupku prodaje imovine A.D. „Aleksa Šantić“. U strukturi ukupnih obaveza, najveći je udeo obaveza po osnovu kreditnih i liznig aranžmana.
Dalje, „Bački Sivac“ iz Sivca, takođe na osnovu ugovora i na osnovu politike koju je podržavao gospodin Božović, koji je tako zabrinut nad budućnošću ove zemlje, nad mladima, nad zaposlenima, nad završetkom postupka privatizacije, zadužena je kreditima sa kamatama 13,6 miliona evra.
Poštovani prijatelji, građani Republike Srbije, dame i gospodo narodni poslanici, oni koji su sada tako zabrinuti nad budućnošću, su omogućili privatizacije u režiji Mileta Jerkovića, Balše Božovića i njemu sličnih, da te firme dobiju kredite, da ti krediti ne završe na računima firmi koji su garanti vraćanja, nego su završili u privatnim džepovima. Te iste firme, gospodin Božović, kada ih je zadužio, kao i Grad Beograd za 22% deficita, vraćene su nazad državi. Rekli su - uzeli smo šta nam je trebalo, oteli smo šta nam je trebalo. Otimali su i traktore u „Agrobački“ iz Bača, i traktore su prodavali, pokretnu imovinu su prodavali. Nisu im trebali traktori, nisu oni navikli da rade. Navikli su samo šta može da se uzme, šta može da se otme. Gde su te firme sada? Gde su zaposleni u tim firmama? Kući, sa zaparloženom imovinom.
Zahvaljujem se. Znate, ja sam iz Vrnjačke Banje, ne govorim tako dobro, ali radim pošteno i odgovorno. Radim pošteno i odgovorno i bolji je svaki moj lapsus od svog kriminala, od svega onoga što Bojan Pajtić radi i ovog trenutka. Možda govori bolje od mene, ali radi nepoštenije, i od mene i od svih ovih ljudi ovde.
Da li ste rekli da je neko nešto od nas uradio nepošteno i o kojoj privatizaciji govorite? Ne postoji privatizacija. Ne postoji privatizacija, ovo je samo rešavanje gorućeg problema. Govorite o nekim firmama. Ko je bio na vlasti do 2012. godine? Zašto niste procesuirali? Zašto niste završili sve to? Zašto u vašem reformisanom pravosuđu, za koje niko ništa dobro nije rekao, zašto te postupke niste odradili do kraja? Ili ta dela nisu postojala ili ste vi bili nesposobni. Birajte šta je od ta dva. Birajte šta je od te dve mogućnosti. Zašto to niste uradili?
Znam da se vi sada kajete i da bi najradije nas, koje ste pre nekoliko dana nazvali botovima, jer za vas su botovi i omalovažavanje svakog ko podržava SNS. Vodite računa o vama, vodite računa o vama koji se približavate statističkoj grešci. Bio sam prisutan kada je u Osmom sazivu jedna poslanička grupa se ponašala baš tako. Kritika radi gole kritike, bez ikakve ideje. Gde je sada? Van parlamenta, ali neću voditi računa o vama. Vodiću računa o ovom procesu koji mora da se završi.
Kakvi su efekti vaših privatizacija? Nikakvi. Govorite o učešću industrijske proizvodnje u BDP. Znate li, kolega Božoviću, koliko je učešće industrije proizvodnje u BDP u Rumuniji? Četrdeset i jedan procenat. Znate li koliko je u drugim zemljama u okruženju? Trideset i šest procenata u Češkoj. U Srbiji 18%. Četrdeset i pet hiljada ljudi polugodišnje ste ostavljali bez posla. Kakav je prihod od privatizacije? Gde je otišao taj prihod od privatizacije? Gde su te silne vaše investicije, a pad u broju radnih mesta? Velika investicija je vama prodaja Miškovićeve imovine. Toliko ste se zbližili sa njim, da čak i imovinu njegovu svojatate i kažete da je to vaša. Toliko vam je blizak i dan danas.
Ovo je postupak koji mora da se završi. Ovo je ideja Vlade Republike Srbije za koju će dobiti podršku danas na glasanju i od narodnih poslanika i SNS i, verujem, ostalih partnera u Vladi Republike Srbije, ali ovo je ideja za koju smo dobili podršku i međunarodne zajednice zato što je ovih 17 kompanija, koje možda nisu do sada prodate, a kritikujete nas zato što nisu prodate, ali su postavljene na svoje noge, ali mogu da žive, ali mogu da funkcionišu, ali mogu da plaćaju i struju i vode i plate i poreze i doprinose i gas i sve ono što ostale kompanije rade. I nismo im pevali uspavanku, nego smo ih terali da rade. I nismo im pevali uspavanku rečima – evo, donećemo vam pare, evo, daćemo vam novac ostalih građana Srbije, evo, otimaćemo od zdravog dela privrede, daćemo vama, a vi glasajte za nas. E, to je bila uspavanka Demokratske stranke, to je bila uspavanka Balše Božovića i tako je trajalo godinama i tako je trajalo decenijama i dok su mnogi dobri vozovi prolazili i dok su prolazile mnoge mogućnosti da se ti ljudi probude, da počnu da rade, da se modernizuju, da nešto urade od svojih kompanija. Ne, pevali ste im uspavanku, a sada kažete – pa zašto nisu bolji, zašto nisu prodati? Kome, šta? Ono što ste oteli, kao što ste oteli u „Alekse Šantiću“, „Maloj Bosni“, u „Agrobaču“? Do sutra bih mogao da pričam o takvim kompanijama i o tim firmama i o vašim zloupotrebama u postupku privatizacije.
Da bi nešto kritikovali, i vi i ja, morate da izađete pred građane Republike Srbije i da kažete – e, mi smo to uradili bolje. Ono zbog čega ja imam obraza i časti da izađem i da kažem – ovo je dobro, zato što ni ovih godinu dana nismo potrošili zaludno. Zato što je 17 kompanija podignuto na svoje noge. Zato što 1.770 zaposlenih u „Jumku“ imaju i svoje tržište i svoju proizvodnju, svoje račune i svoje plate i uzgred su platili, eto, samo 50 i nešto miliona dinara za struju. Malo li je? Čime vi da se pohvalite? Traktorima koje ste odvezli? Kreditima kojima ste ih zadužili, oteli, a onda vratili državi? Od koliko firmi u restrukturiranju? Niste bili pre neko veče kada sam govorio. Niste imali vremena da ostanete i da saslušate sve to. Imali ste pametnija posla, da glancate te traktore, ili da prebrojavate taj novac koji ste izneli iz firmi u privatizaciji.
U restrukturiranje ste uveli 234 kompanija, gospodine Božoviću. Znate li to? Od tih 234 prodato je 104. Odlično! Ali, nažalost, za 89 je raskinuta privatizacija. Prodali ste 15, a od tih 89, baš kao „Aleksu Šantića“ i sve ove koje ste prodali tom vrhunskom investitoru Miletu Jerkoviću, vraćeno je nazad 75. Sedamdeset i pet puta Mile Jerković, 75 puta sve ono što ste zadužili i oteli i u „Aleksi Šantiću“ i u „Mladom borcu“ i u „Maloj Bosni“ i u „Graničaru“ i u „Agrobački“. I vi sada ustaje i kažete – pa vi ste neki novi ljudi, pa vi sada imate ideju, pa vi se sada brinete, pa kako će to da se desi? Pa, vi i vaš Bojan Pajtić, koji ste kritikovali vaš Zakon o radu, sada kažete – ovaj Zakon o radu nije reformski. Dogovorite se jednom šta nije reformsko. Jel komunicirate, razgovarate, jel imate vi neke stranačke organe, ili možda preko društvenih mreža komunicirate? Vidim da je to modernije sada, da preko društvenih mreža iznosite svoje pamflete i političke stavove, kako se od desnice postaje levica, pa ultralevica. Ali dobro, to je više stvar za vas.
Ali, da bi pričali o nečemu, da bi pričali o postupku privatizacije, morate da izađete pred građane Srbije i da kažete – izvinite, da priznate svaku grešku, da priznate svaki kredit koji ste uzeli, oteli i osiromašili. I što je najvažnije, gospodine Božoviću, ovim građanima nije dovoljno izvinjenje. Građanima je potrebno da vratite sve što ste uzeli, sve do poslednjeg dinara što ste uzeli. Jedino tada možemo da sednemo, da budemo partneri i da se dogovaramo kako može i šta može bolje. Niste se kvalifikovali, gospodine Božoviću.
Priznajem da smo vam pokvarili projekat Vojvode Stepe. Priznajem, ali znate kako? Pokvarili smo vam provizije. E, tako što smo vam pokvarili provizije koje ste planirali da ponovo, po principu i po ugledu na rekonstrukciju Bulevara kralja Aleksandra, završe u vašim džepovima. Vojvode Stepe se renovira po manjim cenama, manje za vašu proviziju.
Hoćete li da govorimo o tim izvanrednim uspesima, gde je za 22%, ne za 22, nego 22% deficit budžeta Grada Beograda? U istoriji nijedan grad, nijedna opština, nijedna mesna zajednica se nije toliko zadužila. A za šta? Za renoviranje Bulevara kralja Aleksandra koji je preplaćen šest miliona. Gde vam je gradski menadžer? U redovima SNS-a ili u zatvoru? A nije u zatvoru? Izvinite. Da li se vodi sudski spor?
Kako se to od vozača dolazi do gradskog menadžera? Kako se to od gradskog prevoza dolazi do, za četiri godine, i gle, u te četiri godine, ta rekonstrukcija bulevara, dolazi do najnovijeg BMW X5? To je Belić, to je Belić. To je taj čovek koga ste podržavali, gospodine Božoviću. To je taj recept. Hoćete li da otvaramo ostale marifetluke koje ste pravili u okviru Grada Beograda? Neće vam biti dobro. Ali ja ne želim od ove sale da napravim sudnicu.