Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/7175">Zoran Babić</a>

Zoran Babić

Srpska napredna stranka

Govori

Gospođo predsednice, prekršen je Poslovnik, član 107.
Čini mi se, četiri ili pet puta je prethodni govornik, gospodin Pavićević, govorio o nečemu što nije istina, što je uostalom u maniru stranke kojoj pripada, da se tako hrabro govore i iznose laži. Ali, takođe, ono što je mnogo više prekršen Poslovnik, ja mislim, gospođo predsednice, a zgranut sam bio kada sam video ovaj spisak govornika i kada sam video ime pod rednim brojem 2. Ja mislim da u Narodnoj skupštini Republike Srbije govore i prisutni su narodni poslanici i predstavnici Vlade koje vi pozovete.
Šta radi ovaj čovek ovde, pod rednim brojem 2? Bio je ministar, više nije, bio je vinogradar, više nije, bio je vlasnik firmi, da li jeste ili nije, verovatno da jeste, bio je poslanik. Da je čestitosti, časti, poštenja, onog političkog, etike poslaničke na koju se tako pozivao, mislim da je trebalo do jutros u pola 11, kada je bio zakazan Administrativni odbor, da podnese ostavku zbog iznesenih neistina, laži, insinuacija, zbog kojih sada ne da neće da snosi posledice, ni etičke, ni moralne, ni bilo koje druge, nego se ide sa sledećim obmanjivanjem, a to je da je Vlada u ostavci.
Hvala na pitanju, Vlada je dobro. Vlada ima podršku 208 narodnih poslanika od 249, jer 250-og nemamo. Hvala na pitanju, dobro je, uz podršku građana i na martovskim izborima, a i verujem, na budućim izborima. Hvala Bogu, dobro je i zbog onih 45.000 ljudi koji su u prethodnim mesecima dobili posao, za razliku od Vlada koje je podržavao govornik, gde su ostajali bez posla.
Član 108. stav 1. gospođo predsednice. Razumem gospodina Stefanovića i bio je totalno upravu što je reklamirao povredu Poslovnika član 106, zato što prethodni govornik, gospodin Pavićević je bio totalno van teme i govorio o ministru, govorio o nekim slobodnim radovima i ja sam shvatio da je gospodin Stefanović želeo da ukaže na povredu Poslovnika, jer je gospodin Pavićević bio totalno van teme i tu je u pravu. Tu podržavam, tako da ta samokritika nije loša. Dobra je, to je znak i pomak unapred.
Što se tiče tih paušalnih ocenjivanja studentskih diploma, voleo bih da imamo iste aršine, pa kada gospodin Šutanovac koji je fakultet završio za 13 godina, a predstavlja se kao profesionalac, valjda profesionalni večiti student, inputira meni, koji sam završio fakultet u roku i ne hvalim se time, mislim da ima mnogo boljih studenata od mene i biće ih i tako treba, da sam ja priučen.
I onda, nisam video gospodina Stefanovića koji je na tako nešto reagovao, već se slatko nasmejao. Ali, verujem da se nasmejao zato što je, zbog jedne polemike sa mojim uvaženim kolegom Martinovićem, rekao da je završio fakultet u 28 godini.
Dobri studenti, Pravni fakultet ne završavaju u 28 godini. Prema tome, iste aršine za sve i za iste aršine sam spreman, ali samo da ova povreda Poslovnika prethodnog govornika, uvaženog kolege Stefanovića, koja je bila upućeno zbog, totalno nerazumljivih argumenata gospodina Pavićevića, mislim da je bio u pravu, da je gospodin Pavićević shodno članu 106. bio van teme o kojoj se vodio pretres.
Zahvaljujem se gospođo predsednice.
Gospodo ministri, voleo bih da oni koji imaju tako fantastične amandmanske ideje, zašto ih nisu primenjivali onda kada su imali svu vlast u ovoj zemlji, kada su kreirali živote, kada su kreirali sudbinu ove zemlje i svih građana, da li su oni penzioneri, da li su oni zaposleni, da li je to onih 400.000 ljudi koji su takvom pogubnom politikom ostalo bez posla, zašto tako fantastične ideje nisu primenili tada?
U ruci imam grafikon i to nije grafikon kako se penje na Himalaje, iako nam baš takvim usponom izgleda da je rastao i javni dug, ali i deficit države.
Godine 2008. deficit države je bio 2.6% u odnosu na BDP, 2012. godine 6,6, 2008. godine dug u odnosu na BDP 29,2%, 2012. godine 60%. Ni jedna jedina mera, a po ekonomskim pokazateljima, po ekonomskim principima, kada se tri godine veže rast duga, primenjuju se mere koje primenjuje sada ova Vlada Republike Srbije.
Da li je neko bio nesposoban? Da li neko nije znao, da li neko nije želeo? To bih voleo da čujem. Zašto sada ideje? Zašto sada ono šta bi moglo da se uradi? Šta su uradili tada kada su imali priliku, kada su, siguran sam, imali ove Himalaje duga, kako je rastao dug iz godine u godinu i okretali su glavu, kao što sada saginju glavu i pomeraju pogled sa ovog grafikona? Zašto tada nisu odreagovali? O čemu su tada razmišljali?
Da smo primenili ove mere 2009, 2010. godine, umesto onih poruka koje smo dobijali, da nas kriza neće ni dotaći i da smo statistički izašli iz krize, ali da to njeni građani neće da osete, tada bi se izlečili aspirinom, 2011. godine verovatno nekom pilulom, koja ne bi baš bila prijatna. Izgubljeno vreme do 2014. godine znači da sada moramo da primimo injekciju, ali injekciju koju neće primiti 61% penzionera sa primanjima manjim od 25.000 dinara.
Ti i takvi koji ne žele da čuju ono šta su radili, želeo bih da ih pitam – koliko bi mera ovakvih morali manje da primenimo da su radili svoj posao i da su od tajkuna naplaćivali porez? Zašto smo dozvolili, da kažem preciznije, zašto su dozvolili da se recimo porez od kompanija gospodina Predraga Rankovića Peconija, da ti dugovi zbog nemarnosti države, zbog, ne znam, straha, ne znam zbog čega, ne mogu da opišem to, su maltene bili zastareli? Pre 12 dana je naplaćeno od gospodina Rankovića 9 miliona evra, na nekoliko dana pred zastarevanje. Imamo i drastičnijih primera, „Luka Beograd“., od „Luke Beograd“ je naplaćeno 170.253.019 dinara za 10 meseci ove godine.
Znate li, dame i gospodo narodni poslanici, gospodo ministri, koliko su ti dušebrižnici za socijalnu politiku, oni koji brinu o penzionerima, oni koji brinu o zaposlenima, znate li koliko su naplatili od „Luke Beograd“ za četiri godine? Četvrtinu od ovih 170.000.000, četvrtinu za četiri godine u odnosu na ovu Vladu koja je naplatila 170.000.000 dinara. Ima i drastičnijih primera. „Mera invest“, jedna od kompanija Marka Miškovića, nisu čak ni utvrdili porez, čak nije ni utvrđen porez. Zbog toga se sada vodi upravni spor sa tom kompanijom, zato što se sada borimo i dokazujemo ono što ovi koji toliko brinu o penzijama i platama, koji toliko brinu o ljudima u Srbiji, nisu čak uspeli ni da utvrde koliki je porez. Nisu znali, nisu smeli ili su tu bili neki skriveni motivi, a verujem da je bila kombinacija sve tri stvari.
Zahvalio bih se i mom kolegi Aleksandru Martinoviću i iskoristio bih ovu priliku, da SNS vodi računa o javnim finansijama, vodimo računa o korisnicima javnih finansija. Srpska napredna stranka će naredne nedelje, do kraja naredne nedelje, u skupštinsku proceduru uputiti Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o finansiranju političkih aktivnosti i na taj način 35 do 40% manje izdvajanja će biti nego po zakonu bivšeg režima, koji sa tako velikim izdvajanjima nije osetio tu moralnu obavezu, to socijalno odgovorno ponašanje, pa da čak i sa tako velikim izdvajanjima koja su imali iz budžeta, pa ni tada se nisu setili da onim ljudima u Kraljevu, koji su ostali bez kuća u zemljotresu, onima kojima su kuće ošetećene, onima koji se ni dan danas nisu vratili u zgrade u bivšoj Kidričevoj ulici, nisu se setili da urade bar jednu ostavu, a kamoli jednu kuću.
Srpska napredna stranka je i tada i sada se ponaša društveno odgovorno. Tada smo u Kraljevu od svojih sredstava, od onoga što smo mi prikupili, bez takvog zakona koji je doneo bivši režim, šest kuća u Kraljevu je obnovljeno.
Poštovani građani Republike Srbije, za narednu budžetsku godinu, za narednu 2015. godinu inicijativom SNS, predlogom SNS za političke aktivnosti za političke stranke će ići 35 do 40% izdvajanja manje, a ja bih pitao one kojima je sada u opštinskim odborima ili u zgradama u Krunskoj ulici, sada isključeni telefoni i grejanje i struja i ne znam ni ja šta, šta sve ne, kako će tek onda funkcionisati?
Gospodine predsedavajući, povređen je Poslovnik, član 107, narušeno je dostojanstvo Narodne skupštine. Kada se u nekoliko navrata govori o nečemu što nije istina i kada se takva poruka šalje sa govornice Narodne skupštine, u najmanju ruku je uniženo dostojanstvo Narodne skupštine.
Ono što nije istina da je ova Vlada Republike Srbije u ostavci, ali ono što jeste istina je da je za sutra u pola jedanaest zakazan Administrativni odbor Narodne skupštine Republike Srbije i da će i Pisarnica Narodne skupštine da radi danas do kraja radnog vremena i sutra ujutru, jer očekujemo ostavku narodnog poslanika. Ukoliko ima političke čestitosti, on će ono što je izgubio sa jednom džentlmenskom ponudom koju je dobio od predsednika Vlade Republike Srbije, ukoliko ima čestitosti podneće je danas, podneće je ujutru. Uglavnom, za sutra u pola jedanaest je, gospodine predsedavajući, zakazan Administrativni odbor, gde želim da takvu ostavku naravno i prihvatimo, jer je to lični čin.
S druge strane, to što se neko pronašao u dve reči – bivši režim, direktno, ali i indirektno, jer gospodin Pavićević je zajedno sa svojom strankom, koja definitivno nije nova jer su ljudi stari, veoma stari, pomogao da taj bivši režim pređe cenzus, pa čim ste pomogli da pređu cenzus, naravno da ste i vi odgovorni. Čim ste bili sa tim ljudima na listi, znači da delite iste vrednosti. Želite da abolirate, želite da nastavite takvu politiku i naravno da ste odgovorni i naravno da treba da se nađete u rečima - bivši režim.
Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodo ministri, poslanička grupa SNS neće glasati za ovaj amandman iz jednog prostog razloga zato što predlagač ovog amandmana nije dosledan, a nije ni iskren. Da bi razmišljali, da bi debatovali o prihvatanju ovog amandmana, moraće da kažu kada su grešili i kada su vodili pogrešnu politiku.
U ruci imam uticaj na deficit i dug u milijardama dinara i svega onog pogubnog što je rađeno u prošlosti, kada je predlagač amandmana vodio politiku, vodio Vladu i vodio državu Srbiju.
Na osnovu aktivirane garancije, 2007. godine je utrošeno 0,9 milijardi, 2008. godine 4,6 milijardi, pet puta više, 2009. godine 6,2 milijarde, 2010. godine 7,1 milijarda, 2011. godine 8,5 milijardi, 2012. godine 21,8 milijardi.
Gospodo podnosioci amandmana, za četiri godine ste 25 puta uvećali aktivirane garancije, a sada tražite da se ukinu. Pa, kada ste grešili? Kada ste vodili pogubnu politiku, tada ili sada?
Voleo bih, kada su garancije u pitanju, da razgovaramo i o garancijama koje smo usvojili kao Narodna skupština nekako u očekivanju i već kada su izbori bili raspisani 2012. godine, kada je Skupština bila maltene raspuštena, kada se navrat-nanos skupljala skupštinska većina 2012. godine, sa jednom tačkom dnevnog reda. Znate li koja je bila tačka dnevnog reda? Garancije za „Galeniku“, garancije za skulpture u „Galenici“, garancije za najnovije automobile u „Galenici“, garancije za umetnička dela. Ne znam šta će umetnička dela i slike, ko zna koliko plaćene, u „Galenici“, ali garancije su davali ovi koji sada traže da se garancije ne daju.
Mislim da su istražni organi svoj sud i svoju sliku poslovanja „Galenike“ rekli. Tužilaštvo i pravosuđe će u narednim danima i nedeljama koji su ispred nas reći i konačan sud, ali možemo da govorimo i o tim garancijama koje su bile iznuđene na jednoj sednici Skupštine, koja je organizovana kada je Skupština maltene bila i raspuštena.
Možemo govoriti i tome koliko su rasli iznosi za porast rashoda za kamate usled uticaja svih ovih loših stavki. Godine 2007. za kamate je izdvojeno 1,2 milijarde, 2008. godine dve milijarde, 2009. godine 9,2 milijarde.
Znači za godinu dana samo osam puta više. Godine 2010. 13,8 milijardi, 2011. godine 20,1 i 2012. godine 25,4 samo na osnovu kamata ste stavili teg na vrat javnim finansijama. Razboleli javne finansije za vreme jedne vlade 20 puta. Ni to nije sve. Te kamate ne proističu ono što je jedna vlada uradila da mora i da vrati. Bio bih srećan da je to tako, ali nije. Doveli ste nas u situaciju da sada sledeće godine 2015. na ime obaveza na kamate koje su bile užasno loše i procenjene i prihvaćene trebaće nam milijardu evra.
Onda od istih predlagača amandmana dolazi loša poruka prema prijateljima iz Ujedinjenih Arapskih Emirata od kojih kredite dobijamo bratske, rođačke, one koji su nam bukvalno poklonjeni, bolje je ovako, plaćati sve veće i veće kamate i dovesti do toga da moramo jednu milijardu da platimo samo za kamate. Tako je valjda bolje i tako je bolje voditi javne finansije i bolje povećavati garancije za četiri godine 25 puta, a onda se sada sediti i govoriti da nam te garancije nisu potrebne.
Zahvaljujem se, gospodine Pavićeviću, na vremenu, na strpljenju i vama, gospodine predsedavajući, na dobijenoj reči.
Kod podnosioca amandmana je dosta toga dobro - stav, sigurnost, ali fali samo jedna komponenta, a ta komponenta je istina. Istina je na drugoj strani.
Rizikovaću da se ponavljam i ponavljaću sve dok istina ne bude izricana u ovoj Skupštini, a istina je na drugoj strani.
Tajkuni koje je podnosilac amandmana označio kao problem i kojima nismo naplatili porez, ja verujem da je to jedna vrsta autoprojekcije, zato što je, recimo, samo gospodinu Predragu Rankoviću Peconiju pre 12 dana, uz veliki rizik da mu poreske obaveze zastare, zato što Vlada do 2012. godine je okretala glavu na drugu stranu i nije se mešala u to, naplaćeno devet miliona evra poreza.
Dalje, Luka „Beograd“, Milan Beko, za 10 meseci ove godine naplaćeno 170.253.019 dinara. Za četiri godine vlade podnosioca amandmana je naplaćena četvrtina tog iznosa. Za četiri godine četvrtina iznosa od onoga što je naplatila ova Vlada Republike Srbije za 10 meseci? O čemu vi onda pričate? Koga označavate tu kao odgovornog što tajkunima nije naplatio porez?
Dalje, jedna od firma Marka Miškovića, sina Miroslava Miškovića, je „Mera invest“. Ukupan iznos duga 878.404.131 dinar. U periodu od 1. januara do 23. oktobra 2014. godine naplaćeno je jedva 163.000 dinara.
(Dragan Šutanovac, s mesta: Vreme.)
Završavam, iako neki dobacuju jer ne mogu da čuju to. Zaboga, hipersenzitivni su kada se spominje Miroslav Mišković i obaveze koje njegova porodica i njegova kompanija ima prema državi, a nisu naplaćene zato što nisu ni utvrđene. Država je bila takva i Vlada do 2012. godine gde nije ni želela da utvrdi porez Miroslavu Miškoviću.
Gospođo predsednice, gospodo ministri, sve ono što sam iznosio i danas, to su podaci koje je izneo premijer Vlade gospodin Aleksandar Vučić pre nekoliko dana i tada su predlagači ovog amandmana verovatno imali dijareju pa nisu bili u sali, jer nisu smeli da se suprotstave i da kažu kako je to neistina, ali pročitaću još jednom. Luka Beograd na dan 30.09.2014. godine dužna je 954.000.423 dinara. Poreski obveznik pred nadležnim sudom podneo unapred pripremljeni plan reorganizacije. U periodu od 01.01. do 23.10.2014. godine naplaćeno je ukupno 170.253.019 dinara. Da li znate koliko je naplaćeno u vreme od 2008. do 2012. godine? Za četiri godine naplaćeno je četiri puta manje u odnosu na iznos koji je naplaćen za deset meseci ove godine, ali je dobro što podnosilac amandmana ne brine o jednom tajkunu, nego o nizu tajkuna. Bolje je tajkunima plaćati nego plaćati državi obaveze. U svakoj uređenoj zemlji naravno da se plaćaju obaveze prvo državi.
S druge strane, onaj i oni koji su doprineli da deficit i dug ove zemlje raste uzlaznom linijom kao da smo krenuli na Himalaje, kaže da je ova Vlada nesposobna zato što je zaustavila, prvo to. Drugo, zato što mere koje su primenjene i u Estoniji i u Letoniji i u Rumuniji i u Sloveniji i u Italiji i u Grčkoj i u Bugarskoj, svuda gde je zaustavljen trend, i u Portugalu, zahvaljujem se kolega Giriću, svuda gde je zaustavljen trend porasta duga i vraćen u neke normalne granice, te mere primenjujemo i u Republici Srbiji. Oni koji su nas doveli na Himalaje po dugu sada se predstavljaju kao veliki stručnjaci i oni koji brinu za građane ove zemlje, a svojom pogubnom politikom su ih doveli bukvalno do propasti. Zahvaljujem se.
Nema razloga za nervozu, ukoliko je ova Vlada takva kakva je, što bi neko bio toliko nervozan, jer zna da to što je nekada bio, više nikada neće biti. Ja ću i dalje insistirati na ovom grafikonu i na ovim Himalajima i da oni koji su samo za godinu dana, uspeli da zaduže ovu zemlju i da podignu dug u odnosu na BDP sa 48,2 na 60%. Znam da je sada u ovom trenutku dug 66,8% i da je povećan 6,8%, ali da je povećan zbog firmi u restrukturiranju, koja je podnosilac amandmana uveo u restrukturiranje i na teret i na grbaču svih građana Republike Srbije i zbog onih 27 sekretarica i zbog onih automobila, a firma u blokadi i zbog spašavanja Razvojne banke Vojvodine i Privredne banke Beograd i Agrobanke, zbog aktiviranih garancija, koje su 25 puta povećane.
Izvinjavam se, možda je nekome u ovoj državi kada čuje ove podatke i kada živi i kada je neko od onih 400 hiljada ljudi koji su ostali bez posla od 2008 – 2012. godine, možda je nekome u Srbiji do dijareje, ali je nekome u ovoj sali sigurno do opstipacije.
Gospodine predsedavajući, ponovo niste odreagovali na laži koje se iznose u Narodnoj skupštini, a laži da je Vlada u ostavci, a istina je da pisarnica Narodne skupštine još uvek radi i očekuje ostavku jednog narodnog poslanika. Istina je da je Administrativni odbor zakazan za pola jedanaest sutra i da očekujemo jednu ostavku, da je usvojimo i da je uputimo Narodnoj skupštini na usvajanje. Naravno, ukoliko ima političke i poslaničke čestitosti.
Zanimljivo je kada amandmani dolaze od narodnih poslanika u ostavci, ali do sutra ujutru u pola jedanaest kada je zakazan Administrativni odbor, gde ćemo nadam se, ako postoji politička čestitost, tu ostavku i usvojiti.
Sada u ovom amandmanu smo mogli da vidimo jednu nedoslednost.
Dame i gospodo narodni poslanici, mi ćemo sutra raspravljati o dva zakona, zakon o izmenama Zakona o sudijama i zakon o izmenama Zakona o tužiocima.
U tom zakonu o izmenama Zakona o sudijama, u članu 97. je predviđeno da mladi ljudi koji završe Pravni fakultet sa najvišim ocenama na vreme i koji polože pravosudni ispit sa odlikom, a verujte, po informacijama iz Ministarstva pravde takvih je troje za dve godine, ovim zakonskim predlogom koji je predložila SNS, zajedno sa kolegama iz koalicije, prihvatamo da ti ljudi koji polože sa odlikom pravosudni ispit, dobiju automatski posao u državi, u pravosuđu.
Mi smo ponudili, nema razloga za nervozu, doći ćemo do poente, da iza tog zakona se potpišemo svi, svih 250 narodnih poslanika, ali dobili smo negativan odgovor od kolega koji će sutra podneti ostavku i biti razrešen, zato što nije govorio istinu, gde je rekao – ne, ne, ne trebaju državi, čak ni ti koji polože pravosudni ispit sa odlikom.
Sada ne valjaju ni ovi sa partijskom knjižicom, sada ne valjaju ovi koji su položili pravosudni ispit sa odlikom? Šta onda valja?
Ja verujem da podnosiocu amandmana ne valja država ustvari.
Srpska napredna stranka neće prihvatiti, naravno, ovaj amandman, baš zbog argumentacije, ali i zbog istorije predlagača ovog amandmana. Zbog predlagača ovog amandmana smo došli u situaciju da ovakve gorke i teške mere primenimo na 39% penzionera, zbog korupcionaških afera za vreme vladavine bivšeg režima, za vreme kada su se oni lično bogatili, a narod siromašio, a javne finansije odlazile u nebesa po dugovanjima.
Dakle, zbog prošlosti koja je okarakterisana gubitkom radnih mesta u firmama koje su privatizovane na pljačkaški, nedemokratski, netransparentan način, zbog onih koji su nas doveli u takvu situaciju da 2012. godine, kada su tobože tako veliki i uspešni otišli u političku istoriju, poštovani građani Republike Srbije, poštovani penzioneri, a među njima i članovi naših porodica, a siguran sam da ih imate, likvidnost budžeta je bila 15 dana.
Eto, toliko je sada tih koji liju te krokodilske suze nad penzionerima. Ostavili su u budžetu za pola jedne penzije, a sve ostalo je potrošeno, protraćeno, opljačkano, oteto, odneto kući, odneto na drugu stranu. Sada, ti i takvi koji su nas doveli u tu situaciju, liju krokodilske suze zbog penzionera i zaposlenih u javnom sektoru.
Šta mislite, da se Aleksandar Vučić, Vlada, SNS, jedno jutro samo probudila i rekla – ma, dajte, smanjićemo plate u javnom sektoru, smanjićemo penzije. Ne, to radimo uz ogromne uštede u javnom sektoru, to radimo da ne bi otišli u bankrot u koji nas je gurnuo bivši režim, politikom koja je vođena u ekonomiji, a koja nema nikakve veze ni sa matematikom, ni sa ekonomijom.
Non-stop se ovde prodaje priča da neko eksperimentiše, da ova Vlada Srbije eksperimentiše, ali molim vas, da li su ove karakteristike koje smo čuli, da se odnose na Vladu Republike Srbije, da li su došle od tako velikih stručnjaka, pa se odnose i na Vladu Estonije, Letonije, Slovenije, Portugalije, Španije, Grčke, na Vladu Rumunije, a sada smo čuli i od predsednika Putina da i on razmišlja o sličnim merama u ruskoj federaciji. Svuda su tu ljudi koji ne znaju i nemaju nikakve veze sa ekonomijom, jedino oni koji su nas doveli u ovakav gubitak, jedino se oni brinu zbog čega i kako ćemo se odnositi prema javnim finansijama.
Licemerno je, gospodo, jeste dve godine kratak period, ali je dovoljno dug da se pamti sve ono loše što su predlagači ovog amandmana, što je bivši režim uradio i penzionerima, sakateći ih tako što su njihova deca ostajala bez posla, tako što su 400.000 ljudi ostavili bez posla, zato što su na taj način i mlade ljude onesposobili da odu na studije, da studiraju, da imaju normalan i dostojanstven život i sada da takva briga dolazi od tih ljudi?
To je licemerno. Licemerno je očekivati da postavimo ruke i na usta i na uši i na oči i da zaboravimo sve. Ne, odgovorni ste za ovakvo stanje, a politikom Vlade Republike Srbije, politikom Aleksandra Vučića, neće kao u drugim zemljama plate biti skraćivane za 25-30%. Pogledajte kako je bilo u Rumuniji, u Estoniji, ali su tim merama došli na 0,8% deficita budžeta.
Samo vi želite da stavljate građanima Srbije ružičaste naočare na oči, kao da se ništa nije desilo. Samo da nije vaša odgovornost. Nemojte to da radite.
Jedino šta možete, da iskreno priznate greške u monetarnoj politici, u ekonomiji koju ste sprovodili i da pomognete da ove mere daju boljitka u naredne dve godine, a ja verujem i pre, kako bi i penzije i plate mogli da vratimo na staro, a zašto da ne u budućnosti i da rastu.
Katastrofa je, gospodine predsedavajući, stanje u javnim finansijama koje su nam ostavili. Katastrofa je ona pomrčina i mrak od zaduženja koje su radili iz godine u godinu. Katastrofa je od javnog duga. Katastrofa od nesretnih privatizacija i 400 hiljada radnika koje ste doveli do ivice propasti na državnoj kasi i na javnim kuhinjama. Katastrofa je što predstavljate mere koje su uspele u pola Evrope da neće uspeti u Srbiji.
Mi smo imali hrabrosti, čestitosti i obraza da kažemo i onda kada smo grešili, i onda kada smo pripadali nekim drugim strankama. Ali je problem u vama što u istom ormaru držite majice i sa likom Borisa Tadića i sa likom Dragana Đilasa i sa likom Pajtića, a verujem da već spremate sledeću majicu, samo ne znate koji lik da stavite na tu majicu. I ne znate ujutru koju ćete majicu da obučete. I ne znate da kažete ovim ljudima u Srbiji koji sve ovo gledaju – izvinite, izvinite što smo vas upropastili, izvinite što smo vas prezadužili, izvinite što smo vam oteli budućnost, izvinite što smo svaku privatizaciju koristili za svoje lično bogaćenje, što smo za 10 godina vlasti mi sve bogatiji, odnosno predstavnici bivše Vlade sve bogatiji a građani bili sve siromašniji.
U tome je problem, što ne umete da pogledate realnosti u oči. Ne umete da kažete – izvinite. Ne, nego sada želite da ponovo radite protiv svoje države, da ponovo stavljate teg javnim finansijama, da ponovo mašete nekim populističkim
stvarima. Kakav plan i program ste rekli? Naplatiti od tajkuna, od onih istih kojima niste smeli ni ime da pomenete, a kamoli da im naplatite porez.
Definicija bivšeg režima koji nije ostavio ni kamen na kamenu u Srbiji, ali nije ostavio ni kamen, čak ni to, to su oni ljudi koji su zemljište u Vojvodini prodavali za pare od trgovine narkoticima, Šariću, Miletu Jerkoviću i to predstavljali kao direktne strane investicije, isti oni koji su trgovali i sarađivali sa ljudima od kojih se svi normalni ljudi u svakoj normalnoj državi okreću glave.  
Vama su investicije kada tajkun proda svoju imovinu. Vama su investicije kada se koferi prljavog novca peru imovinom, hotelima, oranicama i njivama po Vojvodini. Bivši režim je onaj režim koji je nezaposlenost za četiri godine sa 13 popeo na 26%. Bivši režim je onaj režim koji je 400 hiljada ljudi ostavio bez posla dok je sebi gradio vile na pašnjacima Vračara. Bivši režim je onaj režim koji je dug države sa 29,2% za četiri godine podigao na 60%. Bivši režim je onaj režim koji je taj dug prelomio, dao tim građanima koji sada zovu, a ja sam siguran da, kao što postoje ljudi po Srbiji koji cepaju i gnušaju se svog članstva u DS, da isti ti ne žele da znaju ni broj telefona ukoliko je uključen u bilo kojem odboru. To je bivši režim koji nas tera na ovakve mere da bi mogli da preživimo.
Gospodine predsedavajući, gospodo ministri, SNS je preuzela odgovornost vršenja vlasti ne na ulici, ne paljenjem ove zgrade Skupštine i onda kada smo imali ispred zgrade Skupštine 100.000 ljudi nezadovoljnih, nesretnih, željnih promena koje je SNS i donela i 5. februara i 16. aprila 2011. godine iza tih skupova su naši omladinci, predvođeni  mojim kolegom Aleksandrom Jovičićem, sa ulica Beograda pomerili i zadnju plastičnu flašu. Nije ostao ni opušak, ni razbijen izlog, zato što mislimo da se promena vlasti vrši na biralištima i voljom građana Republike Srbije.
Mi nismo oni koji sa 6% vlasti grčevito prebrojava poslanike u Novom Sadu. Mi nismo oni koji sa 6% vlasti i dalje devastiraju jedan veliki, lep, možda i najlepši deo Srbije, oprostiće mi moji Šumadinci, a to je Vojvodina, držeći pokrajinske poslanike pod ključem ili ucenjujući ih ili ih kupujući.
To ne radi SNS nego ona druga kojoj su u glavi i u predizbornoj kampanji, kao što su bile u glavi Borku Stefanoviću ukrajinski scenario, bosanski scenario, rušenje, krv, samo da bi oni mogli da naprave još neku zgradu na Vračaru, samo da bi oni mogli da budu još bogatiji.
Gospodine predsedavajući, u najmanju ruku, u najmanju ruku morali ste da opomenete. Ova Narodna skupština je paljena jednom i nikada više, ova Narodna skupština je motor i generator promena, ova Narodna skupština je odraz volje građana Republike Srbije, a ne da oni koji toliko žale za blindiranim automobilima, za skupim računima, za još skupljim satovima, za još skupljim stanovima, za onim što im je vlast donela, a za vreme dok su građani Srbije grcali i bili sve siromašniji i siromašniji.