Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Boško Ristić

Boško Ristić

Demokratska stranka

Govori

 Mislim da nije potrebno da objašnjavam razloge za repliku. Samo želim sa ove govornice da podsetim poslanike da su prvi mandati, u skladu sa Zakonom o izboru narodnih poslanika, oduzeti u vreme kada je gospodin Jočić bio predsednik Administrativnog odbora! Prvo rešenje o oduzimanju mandata je potpisao gospodin Jočić, kao potpredsednik. Prve mandate je on uzeo i to je tada bilo i legalno i legitimno.
Moram da podsetim narodne poslanike da je Ustavni sud potvrdio da su odluke Administrativnog odbora u skladu sa zakonom, ali da zakon nije bio u skladu sa evropskim merilima. Prema tome, sve su odluke bile donete zakonito. Kako je Jočić glasao, ne znam, ali znam da ste vi učestvovali u dogovorima na DOS-u i da ste na predsedništvu DOS-a glasali da se njima oduzmu mandati. Prema tome, to je tako i tvrdim da je tako.
Što se tiče primedbe šta se sve dešavalo u Okružnom sudu u Nišu, voleo bih da neko objektivno razmotri šta se tamo dešava, jer je to sud koji je najviše popravio svoj rejting u broju presuđenih predmeta i drastično smanjio broj ukinutih. To ćete videti iz statistike, pa uporedite neke druge okružne sudove i doći ćete do rezultata.
Gospođa Verica Stamenković je izuzetno hrabra, kvalitetan sudija, koja je svoj radni vek privela kraju. Mislim da je besmisleno više da prozivamo te ljude koji su u pravosuđu proveli svoj radni vek. Više ni ja neću prozivati druge, jer smatram da je to više izgubilo svaki smisao.
Inače, koristim priliku da gospodina ministra pozovem u petak u 18,00 časova u paviljon "Veljković", gde će se okupiti "šestorica" koji su bili osuđeni u ovim procesima u kojima je on učestvovao. Možda će to biti ruka pomirenja i možda će ove primedbe koje je kolega iz DSS-a rekao, da su "tikve procvetale", da više nisu "vunena vremena", zaista da stavimo tačku na to.
Dame i gospodo poslanici, poštovano predsedništvo, poštovani ministre, mi smo dobili ovde vaš predlog za izmenu određenih pravosudnih zakona, koji se, pre svega, odnose na jednu tehničku promenu datuma, kako vi to smatrate i kako shvatate.
Međutim, ja sam očekivao mnogo više, pre svega od mandatara aktuelne Vlade i od aktuelnog ministra. Očekivao sam predlog izmena, pre svega, osnova zakonodavnog sistema, pre svega, donošenje ustava i očekivao sam da čujem koje će se reforme desiti u pravosuđu i pravnom sistemu, koje ćemo ustavno - pravne garancije dobiti za samostalnost i nezavisnost sudova.
Da li ste razmatrali mogućnost postojanja nezavisnog sudskog budžeta, načina prikupljanja finansijskih sredstava za taj budžet; očekivao sam da predložite poboljšanje ekonomske i materijalne situacije u pravosuđu, način da se podignu plate zaposlenima u pravosuđu, sudijama, da se obezbedi drugačiji način utvrđivanja liste sudskih veštaka, utvrđivanje načina isplate nadoknada za obavezne odbrane, uvođenje ombudsmana, pravo na besplatnu pravnu pomoć koja će biti garantovana Ustavom.
Znači, to su sve kategorije koje su neophodne za pravilno i potpuno funkcionisanje i pravnog sistema i pravosudnog sistema.
Naprotiv, vi ste se, prilikom svog prvog obraćanja poslanicima u ovom parlamentu samo osvrnuli paušalno i okarakterisali neodgovornim rad prethodnog ministra pravde i prethodne Vlade. Odmah ste zapali u kontradikciju. Rekli ste da je prethodna Vlada i da je ministar bio neodgovoran, zato što za tri godine nije izvršio ustanovljavanje drugostepenih apelacionih sudova, a istovremeno ste za sebe tražili rok od tri godine da ustanovite te drugostepene sudove.
Ponovo želim, kao i jedan od mojih prethodnika, da podsetim građane Srbije da je upravo set pravosudnih zakona predlog DSS-a. Smatram da ste vi takvim predlozima nametnuli jedno komplikovano rešenje, gde se uvode dupli prvostepeni sudovi i dupli drugostepeni sudovi, što uslovljava veoma veliki broj izvršilaca u tim sudovima, pa bi, recimo, za apelacione sudove trebalo izabrati novih 250 sudija, prema nekim analizama koje je napravio Visoki savet pravosuđa.
Kada smo kod Visokog saveta pravosuđa, moram i to da kažem da ste nenamerno ili namerno propustili da kažete da deo obaveza kod ustanovljavanja apelacionih sudova leži na Visokom savetu pravosuđa, jer pre svega, Visoki savet pravosuđa donosi pravilnik o utvrđivanju broja sudija i sudija porotnika i usvaja sistematizaciju radnih mesta za buduće apelacione sudove.
Prema tome, pošto Visoki savet pravosuđa do današnjeg dana nije doneo ove akte i nije utvrdio ove uslove koji predstavljaju preduslov za ustanovljavanje Apelacionog suda ili apelacionih sudova, kako je sada to zakonom regulisano, Ministarstvo pravde nije imalo mogućnosti da predloži ustanovljavanje ovih sudova. Da vas ne podsećam, da je prilikom otvaranja apelacionih sudova neophodno da se raspiše konkurs za ta radna mesta, da konkurs treba, po Zakonu o sudijama, da raspiše predednik suda, a mi prethodno nemamo izabrane predsednike apelacionih sudova.
Dakle, to je jedno nedorečeno rešenje na koje niste ukazali i mislim da ga niste ni do sada uočili.
Ja očekujem da ministar pravde prilikom narednog obraćanja parlamentu kaže kakve to promene u pravosuđu želi, kako vidi reformu pravosuđa: da li vidi taj set zakona koji sada najavljuje kao posledicu prethodno donetog ustava i prethodno utvrđenih ustavnih garancija gde će se ustavom definisati položaj i sastav Visokog saveta pravosuđa, način izbora članova Visokog saveta pravosuđa, način predlaganja i izbor sudija, ko će biti ovlašćeni predlagač za izbor sudija, odgovornost za rad sudija - ne disciplinska zbog nedolaska na posao, već odgovornost zbog nesavesnog ili nestručnog obavljanja poslova ili odgovornost, recimo, za neučestvovanje u kontinuiranoj obuci sudija, s obzirom na to da znamo da imamo veoma loš kadrovski potencijal u srpskom pravosuđu.
Zato očekujem da ministar pravde izađe pred ovaj parlament i kaže koje su to garancije koje on nudi, koje bi parlament usvojio: da li će redosled koraka biti prvo, donošenje ustava, kako je to DSS, koja je vas predložila na mesto ministra pravde, zagovarala u predizbornoj kampanji, kada će biti donet taj ustav, da li ćemo sačekati usvajanje ustava i u kakvoj proceduri i da li ćemo tek tada doneti novi set zakona o pravosuđu; da li ćemo doneti nove procesne zakona koji će definisati položaj, organizaciju i ovlašćenja sudova u postupanju određenim predmetima, da li ćemo zadržati porotni sistem kakav je do sada postojao u našem pravosudnom sistemu, da li će suditi samo sudije pojedinci ili zbirna sudska veća bez sudija porotnika?
Dakle, ja očekujem odgovore na sva ta pitanja. Nažalost, ja te odgovore na ta pitanja nisam mogao da saznam ni iz ekspozea gospodina Koštunice koji se osvrnuo samo na preispitivanje pojedinih personalnih rešenja kod izbora sudija i predsednika sudova.
Prema mom saznanju, vi ste i lično pokušali da dezavuišete rad Upravnog sudskog veća pozvavši članove Upravnog sudskog veća da odustanu od predloga za izbor predsednika sudova i da na taj način stvorite prostor za izbor svojih partijskih poslušnika na mesto predsednika sudova u Srbiji.
Čujem da ste stavili primedbu da Upravno sudsko veće nije u skladu sa Ustavom. Ja vas podsećam da i Visoki savet pravosuđa nije ustavna kategorija i da trenutno imamo dvojni sistem izbora sudija. Jedan koji je predviđen Ustavom i Poslovnikom o radu Narodne skupštine, a drugi koji je predviđen Zakonom o sudijama i ovlašćenjima Visokog saveta pravosuđa.
Ja sam očekivao da će novo Ministarstvo otkloniti sve te sistemske nedostatke i predložiti rešenja kako bismo konačno ustrojili srpsko pravosuđe, i to na jedan moderan način, i obezbedili sudijsku samostalnost i nezavisnost koja će biti garantovana Ustavom i koja neće biti podložna političkim promenama kakva je trenutno na sceni. Vi ste, kao nova vlast, najavili set novih pravosudnih zakona koja je uvodna za personalnu promenu u pravosuđu koju pripremate i aktivno pokušavate da sprovedete. Hvala.
Poštovano predsedništvo, poštovani poslanici, poštovani ministre, mislim da je neprimereno da kažete poslaniku da je njegovo izlaganje posledica dekoncentracije prilikom učestvovanja u ovoj raspravi.
Smatram da sam dao veoma značajne primedbe na sistemska rešenja koja definišu ustrojstvo pravosuđa u Srbiji. Šta je uradila prethodna vlast ili posledice u prethodnoj vlasti, možete da pogledate iz podloge, koju je Demokratska stranka predložila kao ustavnu podlogu za raspravu pred Ustavnom komisijom. Imaćete i na sajtu Demokratske stranke tu ustavnu podlogu, gde ćete videti sve ustavno-pravne garancije koje smo mi ponudili kao garanciju nezavisnosti i samostalnosti sudova i sudija.
Definisali smo poziciju Visokog saveta pravosuđa kao ustavnu kategoriju, koja se zakonom ne može menjati, gde će veći broj članova činiti sudije birane na neposrednim i tajnim izborima iz redova svih sudija sa teritorije Srbije. To daje zaista ustavno-pravne garancije.
Utvrdili smo i način na koji će se utvrđivati odgovornost za rad u pravosuđu, kako bi se postigla efikasnost u suđenjima i kako građani Srbije ne bi vodili dugogodišnje postupke i očekivali pravdu.
Pravo na pravdu mora da bude dostupno svima, ali pravda mora da bude i blagovremena.
Isto tako, moram da kažem da su predstavnici Demokratske stranke Srbije u Ustavnoj komisiji opstruirali rad Ustavne komisije - i baš je na toj tački dnevnog reda, gde se utvrđivala ustavna garancija za nezavisnost i samostalnost sudija i sudova Demokratska stranka Srbije pravila opstrukciju.
Prema tome, oni koji su opstruirali rad Vlade u cilju obezbeđivanja garancije za nezavisnost sudova i sudija, ne mogu sada da stavljaju primedbe kada sami ništa novo nisu ponudili.
Neprihvatljiva je ocena da ovoj vladi treba dati još neki rok i 100 dana je počelo da teče od dana izbora. To što ste vi bili nesposobni da se konstituišete i da ponudite onima, po kvalitetu i po dobijenoj snazi na izborima da konstituišu vladu, to je vaš problem. To što ste rekli da treba prvo da se ustrojite, mada nisam siguran oko suglasnika koji ste upotrebili, mi ćemo vam taj rok dati i mi ćemo biti konstruktivna opozicija.
Mi ćemo podržati ovaj predlog izmene zakona. Međutim, vi ste obmanuli građane Srbije da imate zakonske projekte kojima ste garantovali suštinske promene u oblasti vladavine prava i pravne države.
Dame i gospodo, poštovani poslanici, poštovani predsedništvo, pre nego što se obratim povodom ovog predloga, želeo bih da postavim jedno pitanje uvaženom predsedništvu: u kom svojstvu gospodin Predrag Marković sedi za ovim stolom iza mene, s obzirom da je kandidat za predsednika Skupštine?
Pošto je tačka dnevnog reda izbor potpredsednika, ograničen je broj potpredsednika, ne znam koliko će Skupština imati potpredsednika nakon ovog izbora. Želeo bih da pitam gospodina Markovića, prihvatajući kandidaturu za predsednika, da li je podneo ostavku na funkciju potpredsednika. Kada čujem odgovor na to pitanje, onda mogu da krenem sa svojom diskusijom. Želeo ih da čujem od gospodina Markovića da li je podneo ostavku na mesto potpredsednika.
Ukoliko gospodin Marković do sada nije podneo ostavku u propisanoj formi, pisano i dostavio Skupštini, onda se postavlja pitanje da li možemo uopšte da obavimo izbor predsednika i potpredsednika Skupštine. Po Poslovniku je to numerus clausus, znači ograničen broj vršilaca ovih funkcija. Prema tome, nemamo mogućnosti da vršimo izbor, ukoliko se ne da pauza i da gospodin Marković u pisanoj formi obavesti Skupštinu da je dao ostavku.
Ali, mene čudi da upravo gospodin Marković i njegova partija, koja je prerasla iz ekspertske grupe i hvali se da će na veoma promišljen, zakonit i Ustavom propisan način vršiti sve javne funkcije, nisu preduzeli potrebne prethodne mere da obezbede mogućnost Skupštini da vrši izbor najviših nosilaca državnih funkcija. Pored ovoga, nisam primetio u biografiji gospodina Markovića upravo ovu činjenicu da je, sem poslanika, i potpredsednik Narodne skupštine, i zato smatram da je ponuđeni dnevni red naopak i neprihvatljiv.
Prvo je trebalo raspravljati o potpredsednicima, da vidimo da li će gospodin Marković ostati potpredsednik Narodne skupštine, pa tek onda odrediti kao tačku dnevnog reda izbor predsednika Narodne skupštine. Dakle, kao što je gospođa Nataša Mićić prvo dala ostavku na mesto potpredsednika. Pitam, ukoliko izaberemo gospođu poslanicu, koja je predlog DSS-a, a prethodno gospodin Marković ne podnese ostavku, kako će oni da sede? Ne bih želeo da budem zlurad i da insinuiram, ali mi se čini da, pored formalnih, imate i praktične nedostatke u ovom vašem predlogu.
Ali, da se vratimo na suštinu. Prilikom razmatranja predloga za izbor predsednika Narodne skupštine, u obrazloženju koje smo dobili od strane predlagača, ne vidi se zašto će se budući predsednik zalagati. Da li će se zalagati za reformu parlamenta, da li će kao predsednik Odbora za ustavna pitanja pokrenuti pitanje donošenja novog ustava, da li će uskoro raspisati izbore za predsednika države.
Jer, s obzirom da se radi o strankama koje se zalažu, bar verbalno i u predizbornoj kampanji, za izgradnju i reformu institucija, za njihovo popunjavanje i ustavno delovanje, očekujem da će budući predsednik Skupštine upravo pokrenuti ove inicijative za izmenu Ustava i za raspisivanje predsedničkih izbora.
Međutim, u ovom obrazloženju se o tome ne govori. Očigledno je da predizborna obećanja, koja su nudile ove stranke, nisu sadržane u predlogu i da nemamo garanciju da će se budući predsednik Skupštine zalagati za ono na čemu su ove stranke dobile podršku od građana na proteklim izborima.
Očekujem da predsednik Skupštine pokrene pitanje izmene Poslovnika, da se uskladi broj skupštinskih odbora sa brojem mandata u budućoj Vladi, kako bi Skupština zaista mogla i imala kontrolnu funkciju nad radom izvršnih organa vlasti. Na ovaj način dobili smo jednu potpunu ispolitizovanu Vladu, koja će očigledno kontrolisati rad parlamenta i ponašati se suprotno od onoga što su obećavali u predizbornoj kampanji.
Zato, DS predlaže kao kandidata za potpredsednika Skupštine upravo ličnost koja će se zalagati za reformu parlamenta, za nezavisan skupštinski budžet, za konstituisanje skupštinskih odbora u skladu sa strukturom izvršne vlasti, zalagaćemo se za budžetiranje i učestvovanje Skupštine u stvaranju nezavisnog skupštinskog budžeta, tako da je ličnost koju predlaže DS garancija da će se to i sprovesti.
Očekujem da će se nakon razrešenja ovog spornog poslovničkog pitanja pristupiti izboru i da će Skupština dati podršku kandidatu DS-a, gospodinu Dušanu Petroviću.
Dame i gospodo poslanici, od gospodina Dačića nisam ni očekivao drugačiji stav, jer su oni 10 godina zamajavali narod, a ovde pokušavaju da bacaju prašinu u oči građanima Srbije. Ono o čemu govorimo ovde jeste jedna sporna stvar, a to je da imamo određeni broj potpredsednika. Sad imamo predlog za izbor dva nova potpredsednika. Znači da ćemo izborom ta dva potpredsednika dobiti više nego što je predviđeno Poslovnikom. Oni koji znaju da broje, mogu da prebroje broj potpredsednika za katedrom.
Što se tiče Administrativnog odbora i svega onoga što ste pričali, gospodine Dačiću, apsolutno je netačno. Što se tiče poslanika i mandata u Skupštini, moram da podsetim sve poslanike da je prvu odluku o oduzimanju mandata poslanicima Socijaldemokratije potpisao član DSS-a gospodin Jočić, aktuelni ministar policije. On je potpisao prvu odluku o oduzimanju mandata poslanicima tadašnje Socijaldemokratije.
Ujedno, želim da vas podsetim da ste vi kao poslanička grupa osporavali odluku Ustavnog suda i podneli zahtev za oduzimanje pet mandata poslanicima, ističući da ne prihvatate da su poslanici vlasnici tih mandata. DSS još uvek ima zahtev pred Administrativnim odborom da se oduzme mandat gospodinu Goluboviću, poslaniku iz Kragujevca, i time negira odluku Ustavnog suda.
Dakle, samo se verbalno zalažu za primenu ustavnih načela, za poštovanje odluka Ustavnog suda, a praktično se zalažu za kršenje Ustava i zakona. Tako imamo i činjenicu da je aktuelni poslanik DSS-a generalni sekretar Vlade, a oni pričaju o podeli vlasti i o donošenju novog Ustava, gde će svako znati šta radi, u skladu sa Ustavom. Toliko o doslednosti, toliko o primeni vladavine prava i jednakosti građana pred pravom.
Gospodine predsedavajući, javljam se na repliku, jer se gospodin Dačić javio po Poslovniku, a izazvao je repliku. Vi nađite gde je osnov za repliku, neću da podučavam. Imate i sekretara, i imate dovoljno pravno iskusnih lica.
Dakle, kada se radi o prigovoru da Administrativni odbor nije uvažio ostavke tadašnjih članova SPS-a, gospodine Dačiću, u pravu mora ostavka - izjava volje da bude data na nesumnjiv način. Ti poslanici, na koje se vi pozivate, rekli su pred Administrativnim odborom da su njihove ostavke bile iznuđene i nisu hteli da pred Administrativnim odborom podnesu svojeručno potpisane ostavke u originalu. Prema tome, nije bilo moguće da partija podnese ostavke u tuđe ime, mimo izjave volje lica o kome se radi.
Što se tiče DSS-a, podsetio bih gospodu iz te stranke da je gospodin Koštunica na predsedništvu DOS-a digao ruku i glasao da mandati pripadaju koaliciji.
(Branislav Ristivojević, sa mesta: Nije tačno.)
Apsolutno je tačno. Na taj način je gospodin Jočić potpisao oduzimanje mandata gospodinu Ljubomiru Slavkoviću iz Socijaldemokratije.
Kada ste rekli, mladi gospodine, da Administrativni odbor nije hteo da primeni odluku Ustavnog suda, još uvek Administrativni odbor nije rešio vaš zahtev za oduzimanje mandata gospodinu Goluboviću, vašem bivšem članu. Očekujem da sadašnji sastav Administrativnog odbora odluči i odbaci kao neosnovan zahtev DSS, kojim ste želeli da opstruirate primenu odluke Ustavnog suda. Prema tome, ponašajte se u skladu sa svojim delima, inače će narod veoma brzo da sudi o tome da ste se bavili demagogijom i čistim verbalizmom u predizbornoj kampanji.
Dame i gospodo, poštovane koleginice i kolege poslanici, poštovani predsedniče, poštovani kandidate za predsednika vlade, mi smo danas pred veoma važnim zadatkom, jer je nužno da Srbija zaokruži svoje institucije, nužno je da dobije svoju vladu, jer posle izbora jasno je da aktuelna vlada nema više politički kapacitet u odlučivanju, da je taj politički kapacitet iz dana u dan bio sve manji nakon izbora i da nije mogla da obavlja osnovne funkcije koje joj po Ustavu i zakonu pripadaju.
Zato je nužno da se poslanici izjasne i da daju mogućnost da druga vlada, u skladu sa političkim odnosom snaga u ovom parlamentu, a takođe u skladu sa izbornom voljom građana, dobije mogućnost da u Srbiji sprovede određene poslove koji su od vitalnog značaja za građane Srbije. U tom smislu, budućoj vladi želim sav uspeh i očekujem da će se ona maksimalno truditi da ostvari ono što je obećala kroz ovaj ekspoze. Međutim, neću da budem zlurad, ali me u neku ruku onespokojava sam sastav ove vlade i smatram da političke organizacije koje čine ovu koalciju koja podržava vladu ne daje garanciju da će ova vlada biti uspešna.
Pre svega, sam sastav vlade i podrška koju je mandatar obezbedio od političkih snaga, koje su inače dva puta poražene na opštim parlamentarnim izborima, ne daje garanciju da će ova vlada biti stabilna i da će sve ono što budu zakonski projekti ponuđeni u ovom parlamentu biti rezultat kompromisa, nego jednog eklektičnog spajanja nespojivog, oličenog u programima različitih političkih grupacija koje daju podršku ovoj valdi.
I sami ekspoze - koji je po meni veoma uopšten, koji je na nivou načela, koji ne pruža bilo kakve garancije i mehanizme da će se ono što ovde piše i ostvariti - upravo i jeste izraz te političke nespojivosti političkih programa stranaka koje ovu vladu podržavaju.
Upravo želja da se napravi kompromis, putem kojeg bi se obezbedila većina ovoj vladi u parlamentu, i dala je jedan ovakav paušalan i opšti ekspoze, iz koga se neće videti, niti se sada vidi šta je politički kurs ove buduće vlade, koja će biti prolazna vremena kada će parlament oceniti rad pojedinih ministrstava, koje su garancije da će se sve ovo sprovesti.
A sve ovo govori o jednoj veoma sporoj pokretljivosti ove vlade i njenih činilaca, što govori i sama činjenica da je ova vlada prvi put došla da proveri poverenje pred ovaj parlament tek dva meseca nakon održanih izbora.
Ali, sada ću malo konkretnije o samom ekspozeu i onome što nam mandatar za buduću vladu nudi. Pre svega, ovde se radi o potpunom nastavku predizborne kampanje, mada postoji razlika između onoga što je obećavano u toku predizborne kampanje i onoga što se u ekspozeu nudi.
Pokušava se na jedan uopšten način, u vezi sa najznačajnijim državnim i nacionalnim pitanjima, da se odvrati pažnja od suštine, upravo zbog činjenice da ovu vladu podržavaju i oni koji imaju u potpunosti suprotan politički program od onoga što predstavlja izbornu volju građana i opšti kurs našeg društva.
Kada govorimo o Ustavu kao jednom od prioriteta buduće vlade, voleo bih da čujem kada će vlada inicirati postupak donošenja ustava, pošto je jedno od osnovnih obećanja gospodina Koštunice i njegove stranke bilo izbori i odmah nakon izbora donošenje ustava.
Takođe bih podsetio da je upravo DSS napustila rad Ustavne komisije i na taj način, sprečavanjem donošenja ustava, ispolitizovala situaciju u Srbiji, sa ciljem da se izdejstvuju prevremeni parlamentarni izbori. Sve ove stvari koje nalazimo u ekspoze kandidata za predsednika vlade jesu i bili predlozi novog ustava, u čijem donošenju je veoma veliku opstrukciju napravila upravo stranka na čijem čelu se nalazi mandatar ove vlade.
Jedno od značajnih pitanja koje je podvukao mandatar vlade jeste jačanje državne zajednice, jeste poštovanje Ustavne povelje koja je ustanovila državnu zajednicu. Međutim, podsetio bih, i građane Srbije i sve vas parlamentarce, da je upravo DSS bila ta politička stranka koja nije glasala za Zakon o sprovođenju Ustavne povelje i na taj način sprečavala konstituisanje državne zajednice, odnosno neosnovano odugovlačila sa rešavanjem odnosa između Srbije i Crne Gore.
Posebno veliku težinu ima i to da će koaliciju činiti i stranke koje se zalažu za raspuštanje ili ukidanje državne zajednice Srbija i Crna Gora. Prema tome, program koji nam je ponudio mandatar za novu vladu je istovremeno negacija političkih zalaganja stranke G17 plus, koja jeste činilac i koja tvori ovu buduću vladu.
Prema tome, treba da se nađe taj jedinstveni imenitelj koji treba da objasni poziciju jedne stranke u odnosu na njenog mandatara buduće vlade. Pitam se kako će jačati državna zajednica Srbija i Crna Gora, kako će se uspostaviti funkcionisanje Akcionog plana u obezbeđivanju prava na jednak protok ljudi, robe i kapitala na tržištima obe države članice.
Pre svega, oni koji su najviše kritikovali Akcioni plan, a tu je mandatar za buduću vladu i predstavnici stranke G17 plus, treba sada taj akconi plan da privedu do kraja i treba da predstavljaju pregovarački tim sa vladajućim strankama u Crnoj Gori. Sama ta činjenica ne uliva puno poverenje da će se ovaj postupak okončati na način kako je to u ekpozeu i definisano.
Ono što je podvučeno u ekspozeu jeste stvaranje preduslova za funkcionisanje tržišta, za vladavinu prava, za garanciju svojine, za garaniciju ulaganja, gde bi svi učesnici u ekonomskoj trci bili jednaki pred zakonom i ustavom i gde bi se putem vladavine prava obezbedio njihov položaj u toj utakmici.
Uz sve ostalo, i sve ostale okolnosti kojima treba da se olakša i podstakne privreda u Srbiji, govori se i o neki novim carinskim stopama, o novom načinu prikupljanja poreza, povećavanju stopa poreza na promet, proizvode i usluge, što će zasigurno imati za posledicu da će se promet proizvoda i usluga smanjiti, da će se novčani tokovi usporiti, a da će se veletrgovci uvoznici takođe naći na crnom spisku buduće vlade, kao meta za naplatu poreza.
Umesto da se u fiskalnoj politici ide na proširenje poreske osnovice, odnosno osnove i broja ljudi od kojih će se porez naplaćivati, ići ćemo tako da se uguše oni koji su vredni, kvalitetni i da oni nose teret reformi i restrukturiranja privrede, o kojima govori mandatar u svom ekspozeu.
Podsetio bih da je upravo carinski podsticaj ili uvođenje dodatnih carina na određene proizvode, kako bi se zaštitile domaći proizvođači, nešto što EU i evropsko tržište ne prihvata. Upravo je to suprotno standardima koje je EU postavila pred Srbiju, kako bi obezbedila preduslove za pridruživanje Srbije EU.
Želim da podsetim sve vas poslanike i građane Srbije da je tvorac novih carinskih propisa na savezno nivou bio upravo gospodin Labus, koji će biti potpredsednik Republičke vlade, pa sada postavljam pitanje da li je on promenio svoj politički kurs, da li je promenio ekonomsku doktrinu i šta će biti promenjeno u carinskim propisima, koji su gotovo u celosti bili preuzeti sa saveznog nivoa.
Međutim, neće biti moguće da se menjaju carinski propisi jednokratno i jednostrano, jer mi smo u državnoj zajednici u kojoj funkcioniše jedinstveno carinsko tržište, a jedinstven carniski sistem i carinsko tržište jesu preduslov za pridruživanje Srbije i Crne Gore EU. Dakle, radi se o veoma kontroverznim predlozima koji ne garantuju da će ovo što je predloženo i obećano zaista biti i ostvareno.
Mandatar za buduću vladu, gospodin Koštunica je predložio reformu institucija. Međutim, očigledno je iz ovog ekspozea da se reforma institucije svodi na personalnu promenu u instituciji, pošto se on zalaže za preispitivanje izbora u pravosuđu, preispitivanje izbora nosilaca najviših pravosudnih funkcija, a to jeste mešanje izvršne vlasti u sudsku vlast. Sve ono što su oni zamerali drugima prilikom kritike funkcionisanja pravosudnog sistema i pravosuđa sada pokušava kroz ekspoze da nametne kao budući program Republičke vlade, a što znači da ćemo se suočiti sa mnogim čistkama u ovim institucijama.
Ovaj ekspoze, koji je ponuđen tek nakon izlaganja mandatara buduće vlade i sa kojim su se poslanici upoznali neposredno pred otvaranje rasprave, sadrži mnoge izlaze koji su potpuno paušalni, sa prizvukom pozivanja na nacionalne interese, kako bi se dala težina samom ovom tekstu. Ovde se govori o glavnim ili prioritetnim društvenim deltnostima. Zamolio bih mandatara da nam objasni ovde koje su to prioritetne društvene delatnosti, koje su to glavne grane srpske privrede? Želeo bih da čujem koje su glavne, a koje su sporedne i na šta je on mislio.
Govori se u ekspozeu i o tome da će se sprovesti temeljita reforma zdravstvenog sistema. Kaže se da je ova vlada ostavila loše ili katastrofalno stanje u pogledu pružanja zdravstvenih usluga, ali hteo bih da podsetim sve vas, posebno građane Srbije, da su ministri u oblasti zdravlja upravo bili i članovi DSS-a, gospodin Obren Joksimović, ali i stranke G17 plus, gospodin Tomica Milosavljević. Postavlja se pitanje kakvi su to njihovi projekti u oblasti restrukturiranja zdravstvenih organizacija i u oblasti zdravstva koje oni nisu ponudili prethodnim vladama. To mi zaista nije jasno.
Da li su oni krili te projekte i programe ili se radi o bacanju prašine u oči građanima Srbije, da isti oni koji nisu uspeli u prethodnom periodu da urade bilo šta što bi pomerilo stanje u zdravstvu, sada treba da budu reformatori ovog zdravstvenog sistema.
Pošto je dosta, privšeću svoje izlaganje kraju. Želim da kažem da u ovom ekspozeu vidimo mnogo nadanja, jer se mandatar nada i kaže da će nastojati, a oni koji ih podržavaju kao manjinsku vladu kažu da očekuju da će oni ta svoja nastojanja i sprovesti. Ovde je puno opštih mesta, ničega nema konkretnog, ne vidimo mehanizme na osnovu kojih možemo da proverimo da ono što obećavaju zaista i mogu da sprovedu. Ne vidi se rok u kome će ostvariti ono što građanima paušalno obećavaju.
Uskoro ćemo videti rezultate ove buduće vlade. Sastav i politička podrška koja je obezbeđena od strane SPS, kao zasluga i podrška za ono što je poništeno kao rezultat 5. oktobra, neće dugo trajati. Ne vidim jednu stabilnu situaciju u Srbiji i ne očekujem boljitak od ove vlade.
Poštovana predsednice, dame i gospodo poslanici, pred nama je Predlog zakona koji za građane Niša, Novog Sada i Kragujevca veoma mnogo znači.
Voda je život. Vekovima su se gradovi i naselja stvarali upavo pored vode. Ako je 20. vek bio značajan u vidu borbe za naftna izvorišta, kažu da će 21. vek biti obeležen borbom za izvorišta pijaće vode. Vi ste čuli mnoge podatke mojih kolega i posebno izlaganje Gorana Ćirića, gradonačelnika Niša, on je tako emitovno zamolio sve vas i ukazao na sve probleme građana Niša zbog nedostatka pijaće vode.
Čuli ste i to da izvorišta imaju određenu izdašnost i da postoje zablude oko toga da su izvorišta izdašna do te mere da možemo neumereno vodu trošiti i da se prema njoj možemo ophoditi na način kao da je to neiscrpno blago.
S obzirom na tako ograničene resurse i činjenicu da zastarelost vodovodne i kanalizacione mreže u Nišu stvara gubitak od 40% čiste prerađene pijaće vode, po kvalitetu jedne od najboljih u zemlji, to stvara obavezu za gradsku vlast da servisira potrebe građana i obezbedi komunalni sistem na način kako bi se gubici i troškovi prerade vode u pijaću vodu smanjili, ali isto tako i obezbedila voda u prigradskim naseljima, selima i visinskim zonama koje preko celog leta imaju problema sa snabdevanjem svežom pijaćom vodom.
Stoga me čudi neodgovornost naših koalicionih partnera iz Niša, gospodina Adžića, potpredsednika Skupštine grada Niša, gospodina Vojinovića, poslanika DSS-a iz grada Niša, gospodina Stamenkovića, opozicionog predstavnika u parlamentu, gospodina Pantelića, takođe opozicionog poslanika u parlamentu, ali pre svega iz razloga što se radi o životnom pitanju.
Čini mi se, a mislim da su i svi ovde prisutni ubeđeni, da ne smemo da se delimo politički oko onih stvari koje život znače. Ne vidim razloga, pa makar da smo se svađali i tukli danas na ovoj sednici, da naše kolege izađu i ne daju podršku za usvajanje zakona koji predstavlja životnu važnost za građane Niša, Novog Sada i Kragujevca.
Mi svi govorimo o strateškim, državnim i nacionalnim interesima. Upravo se državni i nacionalni interesi zasnivaju na solidarnosti. Zato očekujem da svi poslanici, bez obzira iz kog kraja Srbije došli, svojim glasom podrže zakon o kontragarancijama, kojima se obezbeđuju značajna sredstva za revitalizaciju komunalnih sistema u ova tri grada. Na čelu sam jednog upravnog odbora u niškoj toplani koja je uspela da obezbedi revitalizaciju tog komunalnog sistema. Kilometri toplovoda su promenjeni u zadnje četiri godine otkako je demokratska vlast u Nišu. Isto tako očekujem da se komunalni sistem vodosnabdevanja obezbedi u Nišu putem donacija, putem naše infrastrukture, a to ujedno znači novo upošljavanje građevinskih firmi da rade ove specifične poslove. Sami znate da je nužno da se zakon donese do 3. marta, sredstva su već obezbeđena, namenjena i treba da se do tada iskoriste.
Mogu da shvatim apstinenciju pojedinaca što su napustili ovo zasedanje, ali ne mogu da shvatim direktnu opstrukciju, ne mogu da shvatim želju naših koalicionih partnera da zađemo u redovno zasedanje i da ne omogućimo donošenje zakona o kontragaranciji koji znači pijaću vodu za građane Niša. To znači za malu decu da mogu da se okupaju, za žedne da mogu da se napoje, da naš klinički centar može uredno da ima ispravnu pijaću koja kasnije može da se steriliše.
Očekujem da ćete svi vi poslanici, bez obzira iz kog kraja Srbije dolazili, podržati ovaj zakon, da ga usvojimo kako bismo mogli da ovo vreme iskoristimo i 3. marta dobijemo sredstva. Zahvaljujem.
Tačno je da je postojala primedba u odnosu na primenu Poslovnika na prošloj sednici i da je Administrativni odbor imao nalog predsednika Skupštine da u roku od 24 časa održi sednicu Administrativnog odbora. Nakon glasanja, a pre isteka roka od 24 časa, nije bilo dovoljno članova Administrativnog odbora, jer su napustili zgradu Skupštine, pa je napravljena službena beleška o tome da nije bilo moguće bez kvoruma održati sednicu.
U toku današnjeg dana će biti održana sednica Administrativnog odbora po primedbama sa prošle sednice i eventualno o drugim zahtevima o kojima Administrativni odbor odlučuje u redovnoj proceduri. Za primedbe o povredi Poslovnika je posebna procedura, koja nalaže da se u roku od 24 časa održi odbor, ali za to je potreban i kvorum. Nadam se da ćemo to danas obaviti kako treba.
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo poslanici, predsedniče i predstavnici Vlade, pred nama je tekst Ustavne povelje i tekst Zakona za sprovođenje Ustavne povelje, koje je sačinila Komisija za izradu teksta, a koja je delegirana od strane sva tri parlamenta, Srbije, Crne Gore i Saveznog parlamenta.
Polazeći od Beogradskog sporazuma, od zaključaka koje je donela ova skupština, poštujući sadržinu iznete rasprave tokom usavajanja zaključaka o izradi teksta Ustavne povelje, uvažavajući amandmane u toku rasprave tokom rada Ustavne komisije, koje su podnosili ovlašćeni predlagači, a isto tako i predstavnici raznih institucija, organizacija i grupa građana, Ustavna komisija je sačinila tekst Ustavne povelje, koji se u istovetnom obliku usvaja u sve tri skupštine.
Ustavna povelja afirmiše redefinisanje odnosa između Srbije i Crne Gore. Države članice se definišu kao ravnopravni članovi uz priznavanje svih elemenata državnosti koje su faktički stekle do sada. Posebno je važno da se u preambuli Ustavne povelje država članica Srbija tretira jedinstveno sa autonomnim pokrajinama Vojvodinom i Kosovom i Metohijom, koja se sada nalazi pod upravom međunarodne administracije u skladu sa Rezolucijom 1244.
Smatramo da je ova odredba izuzetno značajna, s obzirom da se na taj način poštuje potpuno integritet Srbije i da Srbija popravlja svoje pregovaračke pozicije o konačnom statusu Kosova i Metohije, jer će Ustavna povelja, ukoliko bude usvojena u sva tri parlamenta, ja se iskreno nadam, biti prvi međunarodno priznati pravni akt u kome se Kosovo i Metohija priznaje i tretira kao integralni deo Srbije.
Ustavna povelja definiše ciljeve buduće državne zajednice, a to su, pre svega, potpuna zaštita ljudskih prava, jednakost građana pred zakonom, ustoličavanje ili afirmacija slobodne tržišne ekonomije zasnovane na svim njoj imanentnim principima, na slobodi kretanja ljudi i kapitala, ideja i usluga. Ustavna povelja, zatim, definiše institucije državne zajednice; pre svega, to je skupština državne zajednice koja bira svog predsednika i bira savet ministara. To znači da je buduća državna zajednica parlamentarna demokratija zasnovana na višestranačkom sistemu u kome će se poštovati i sva ljudska prava i slobode, obezbediti zaštita manjinskih prava, a isto tako sloboda udruživanja i političkog delovanja.
Na čelu državne zajednice nalazi se predsednik državne zajednice koji će ujedno i predsedavati savetom ministara. Predsednika državne zajednice bira parlament, a savet ministara će biti ravnopravno zastupljen od strane predstavnika država članica, tako da će ukoliko predsednik državne zajednice bude iz jedne države članice pored sebe imati još dva ministra, članova saveta ministara, a s druge strane će imati paritet u vidu tri člana ministarskog saveta.
Dva značajna resora, Ministarstvo odbrane i Ministarstvo inostranih poslova su posebno definisani, a definisano je i načelo da ukoliko se bira ministar iz jedne države članice, zamenik bude iz druge države članice. Glasanje u parlamentu, koji će imati 126 poslanika, biće obezbeđeno zaštitnim mehanizmom od preglasavanja, gde će za usvajanje odluka parlamenta biti neophodna većina od svake delegacije koju čine poslanici iz država članica.
Poslanici skupštine državne zajednice će biti birani iz redova poslanika sadašnje tri skupštine: Narodne skupštine Srbije, Skupštine Crne Gore i Savezne skupštine, a sve na osnovu političkog odnosa snaga koje trenutno vladaju u sva tri parlamenta. Tako je Ustavnom poveljom definisano. Postupak i način izbora poslanika u skupštinu državne zajednice biće uređen zakonom država članica, jer to predstavlja njihovu osnovnu nadležnost.
Posebno je važna institucija Vojska Srbije i Crne Gore, s tim što je potrebno istaći da sadašnja Vojska Jugoslavije obavlja poslove odbrane, da je pod potpunom civilnom kontrolom, kako je to predviđeno Ustavnom poveljom, a da će Vojskom upravljati i komandovati Vrhovni savet odbrane.
Srbija i Crna Gora kao državna zajednica ima svoj sud. On će imati ustavno-pravnu i upravno-sudsku nadležnost. Što se tiče ustavno-pravne nadležnosti imaće mogućnost i pravo da ocenjuje usklađenost akata institucija državne zajednice sa zakonima državne zajednice i sa Ustavnom poveljom, ali isto tako i da utvrđuje usklađenost ustava i zakona država članica sa Ustavnom poveljom i njenim zakonima.
Upravno-pravna funkcija se odnosi na odlučivanje u upravnom postupku pred organima i institucijama državne zajednice, ali sud državne zajednice neće imati institucionalnu nadležnost. To znači da će ceo pravosudni sistem biti zaokružen na nivou država članica i da neće biti moguće izjavljivati pravne lekove sudu državne zajednice, osim u slučajevima kada nije obezbeđena zaštita ljudskih prava na nivou država članica ili ukoliko se ta ljudska prava povređuju u našim diplomatsko-konzularnim predstavništvima, pa po teritorijalnom principu nije moguće utvrditi nadležnost redovnih sudova država članica.
Ustanom poveljom je definisan i postupak i način njenog donošenja, njene promene, utvrđuju se prelazne odredbe. Smatramo da je Ustavna povelja osnovni pravni akt koji utemeljuje novu državnu zajednicu i nove odnose Srbije i Crne Gore koji su zasnovani na potrebi da se preurede odnosi koji sada vladaju u SR Jugoslaviji, pre svega, imajući u vidu i poznatu činjenicu da je Republika Crna Gora istupila iz ustavno-pravnog i monetarnog sistema Jugoslavije i da je neophodno izraditi nove odnose na bazi drugačije pozicije država članica u budućoj državnoj zajednici.
Ustavna povelja još jednu važnu činjenicu beleži, a to je da će državna zajednica biti jedan međunarodno priznati pravni subjekt i da će nastaviti članstvo u svim globalnim i regionalnim organizacijama u kojima je do sada imala članstvo, tako da nije potrebno da državna zajednica ubuduće traži prijem u one organizacije gde je sada članica SR Jugoslavija. Ovo pravo ne isključuje mogućnost država članica da samostalno istupaju u međunarodnim odnosima, ali samo u slučaju da ne štete interesima druge države članice ili državnoj zajednici u celini.
Radi sprovođenja Ustavne povelje usvojen je i tekst Zakona pred Ustavnom komisijom koji definiše rokove i način konstituisanja institucija državne zajednice, odnosno obezbeđuje političke i pravne preduslove da državna zajednica može da zaživi i da profunkcioniše. Tu su obezbeđeni rokovi koji su razumno kratki, s obzirom na političku potrebu da se odnosi država članica veoma brzo usaglase i da se spreči tranziciona kriza, jer mi se Ustavnim zakonom upravo pripremamo za tranziciju ovlašćenja, za tranziciju poslova sa saveznih organa vlasti na republičke organe vlasti i time stvaramo politički pravne preduslove da država članica Srbija u potpunosti institucionalno zaokruži svoju državnost.
Neki poslovi će biti zadržani na nivou državne zajednice. To su: Ministarstvo inostranih poslova, Ministarstvo odbrane i drugi poslovi koji se, u skladu sa Zakonom o sprovođenju Ustavne povelje, ne prenose na države članice. Ali, obezbedili smo uslove i rokove koji će sprečiti tranzicionu krizu i koji će omogućiti kompletan kontinuitet u vršenju vlasti i u zaštiti ljudskih prava, kontinuitet u zaštiti interesa država članica.
Posebno je važno istaći da će biti sačinjena povelja o ljudskim i manjinskim pravima koja će biti doneta u istom postupku kao Ustavna povelja i Ustavni zakon, gde se definiše da dok se ne usvoji povelja u parlamentima neće biti moguće konstituisati skupštinu državne zajednice.
Ovo je zaštita manjinskih prava na kojoj su insistirali predstavnici manjina, da bismo u kontinuitetu obezbedili i zaštitu građanskih i manjinskih prava, na način koji garantuje najviše standarde u međunarodno priznatim dokumentima i u preporukama koje smo mi implementirali i kroz Ustavnu povelju i kroz buduću povelju o ljudskim i manjinskim pravima.
Posebno je, kad je reč o Zakonu o sprovođenju Ustavne povelje, bilo reči o imovini SR Jugoslavije. Želim da kažem da je netačno u javnosti prikazano da će buduća državna zajednica ostati bez imovine i da time njene institucije neće imati mogućnost vršenja svojih poslova koji su im dodeljeni Ustavnom poveljom, a način sprovođenja se uređuje Ustavnim zakonom.
Pre svega, u prelaznom periodu će, recimo, Vojska Jugoslavije koristiti svu imovinu koju do sada koristi, bez mogućnosti državne zajednice i država članica da na bilo koji način raspolažu ovom imovinom, do donošenja saveznog zakona o imovini državne zajednice kojim će se regulisati koja je to imovina neophodna za funkconisanje njenih institucija i Vojske Jugoslavije.
Do sada Vojska Jugoslavije nije bila vlasnik, tako da nije bila nosilac, odnosno titular imovinskih prava, već je bila isključivo korisnik, dok je titular imovinskih prava bila SRJ. Ubuduće će to tako biti. Umesto SRJ titular tih prava biće buduća državna zajednica. Zato smatram da su neke neodmerene političke izjave u ovom smislu imale za cilj uznemirenje javnosti i skretanje pažnje sa činjenica na politički marketing pojedinih političkih stranaka.
Posebno je bilo reči o načinu izbora poslanika za parlament buduće državne zajednice. S obzirom da Ustavna povelja definiše da će se poslanici birati iz reda poslanika sva tri parlamenta, a srazmerno odnosu političkih snaga, nije bio primeren zahtev da se ovaj način izbora detaljnije razradi kroz Zakon o sprovođenju Ustavne povelje, jer i ustavna povelja i ustavni zakon se donose u posebnoj proceduri, bez mogućnosti ulaganja amandmana, iz razloga što ti tekstovi morajuda se u istovetnom obliku usvoje istovremeno u sva tri parlamenta, kako bi mogli da zažive, a državna zajedna da profunkcioniše.
Zato smo smatrali da način izbora poslanika treba regulisati detaljnije posebnim zakonom koji je u nadležnosti država članica, kako bi na taj način poslanici u parlamentima imali mogućnost da amandmanima deluju na predložena rešenja i da se u skladu sa zakonskom procedurom i u skladu sa Poslovnikom o radu Narodne skupštine ovaj zakon i usvoji.
Kod prelaska pojedinih poslova sa saveznih na republičke institucije ili kod preuzimanja celih institucija sa njihovim ovlašćenjima, organizacijom i položajem sa saveznog na republički nivo, posebno treba istaći polemiku koja je vladala oko Narodne banke Jugoslavije, a koja deli sudbinu onih institucija koje prelaze na republički nivo i odgovaraju republičkom parlamentu i republičkim organima vlasti za svoj rad.
Oko prelaska Narodne banke Jugoslavije i oko zastupanja naših fiskalnih interesa u međunarodnim finansijskim organizacijama i institucijama bilo je puno političke polemike. Ističem da je Narodna banka Jugoslavije delila sudbinu svih onih institucija koje su prešle da rade ili koje će na osnovu Zakona o sprovođenju Ustavne povelje preći da rade kao republički organi.
Međutim, Ustav Srbije predviđa narodnu banku Srbije i sigurno je da ovaj parlament ima pravo da odredi budući položaj, organizaciju i ovlašćenja narodne banke Srbije i da na taj način izgradi jednu instituciju koja će Srbiju dovesti u ravnopravni položaj sa Crnom Gorom, a koja je sve te institucije u toku 1999. godine već izgradila i tako zaokružila svoj institucionalni sistem. Ovde se nije radilo ni o kakvim personalnim rešenjima, jer će svi vršioci poslova na saveznom nivou prilikom prelaska na republički nivo ili usled gašenja promeniti svoj status i deliti sudbinu svih funkcionera sa saveznog nivoa vlasti.
Zakon o sprovođenju Ustavne povelje definiše položaj zaposlenih u saveznoj administraciji, a trenutno ta savezna administracija ima oko 10.500 zaposlenih, od kojih su mnogi predstavljali funkcionalni višak. Međutim, biće preuzeti svi zaposleni koji rade na poslovima koji će biti preuzeti od strane republičkih organa vlasti prilikom tranzicije ovlašćenja, a u skladu sa zakonom o sprovođenju ustavnog zakona. Funkcioneri su dovedeni u isti položaj sa ostalim zaposlenima i omogućeno im je da u roku od godinu dana mogu biti na raspolaganju i da izvrše naplatu prinadležnosti koje im pripadaju po osnovu prestanka funkcija, a kako je to regulisano i u državama članicama.
Smatramo da se usvajanjem Zakona o Ustavnoj povelji obezbeđuje njena potpuna implementacija i zato pozivam sve poslanike da glasaju i za Ustavnu povelju i za Ustavni zakon, jer je za implementaciju ovih tekstova neophodna politička podrška i politički konsenzus svih značajnih političkih stranaka u Srbiji i Crnoj Gori.
Još jednom ukazujem da je ovo poseban postupak usvajanja teksta ustavnog zakona i ustavne povelje, da nema amandmana tokom rasprave, a da je pravo na upotrebu amandmana iskorišćeno tokom sedmomesečnog rada Ustavne komisije, koja je upravo i radila raspravljajući o amandmanima i predlozima i tražila kompromise za pojedine definicije i rešenja teksta ustavne povelje i ustavnog zakona najviše prilagođena interesima pre svega država članica ali i političkom odnosu snaga i političkom raspoloženju građana Srbije i Crne Gore. Zahvaljujem.
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo, kolege poslanici, na dnevnom redu je predlog izmena Poslovnika o radu Narodne skupštine, koji je na neki način iznuđen stanjem i ponašanjem pojedinih poslaničkih grupa upravo u ovom parlamentu, koje svojim ponašanjem i izazivanjem haosa pokušavaju da destabilizuju parlament, da taj haos koji se ovde stvara preliju na ulice; tako bi na jedan vanparlamentarni, nedemokratski način pokušali da osvoje vlast i sve poluge vlasti, kako bi ostvarili svoj program koji realno sprovode, a ne onaj za koji su se registrovali u Ministarstvu pravde.
Mi smo ovde suočeni sa tajnim i fiktivnim programima političkih organizacija, koji su na delu. Svi građani Srbije su videli šta se dešavalo u našem parlamentu proteklih desetak dana od strane jedne poslaničke grupe, uz tajnu koaliciju sa poslanicima koji ih u tome zdušno podržavaju.
E, dragi prijatelji, upravo zbog toga moramo da stanemo na put tome i obezbedimo efikasnost parlamenta izmenama Poslovnika. Ovakve izmene Poslovnika ni na koji način ne ugrožavaju prava poslanika na parlamentarizam. Ovaj poslovnik ne dovodi u pitanje odnos stroge podele vlasti na parlamentarnu i izvršnu, kao i pravosudnu vlast. Sigurno je da se samo uređuje način ponašanja poslanika, obezbeđuje se dostojanstvo, efikasnost u radu Skuštine. Jer, moram da kažem - svi poslanici su ovde i poslati kao predstavnici naroda kako bi donosili takve zakonske projekte koji bi obezbedili nesmetan rad ionako urušene privrede, kakvu smo nasledili , obezbedili vladavinu prava, obezbedili investicije za našu privredu, pokrenuli proizvodnju, obezbedili nova radna mesta; to je ono što je naša obaveza u parlamentu.
Postavlja se pitanje - kome ne odgovara jedan efikasan i kvalitetan rad u parlamentu? To su one grupe koje izazivaju haos i koje žele da taj haos preliju na ulice. Ovakvim merama koje želimo da unesemo u parlament samo se sprečava destrukcija, sprečava se omalovažavanje i degradiranje parlamenta. Podsetio bih vas da je parlament lice jedne nacije, lice jedne države i da nas ceo svet upravo gleda kroz ponašanje u parlamentu.
Novim poslovnikom niti se ukidaju demokratska prava, niti se ukida parlamentarizam. Svi su jednaki. Imaju jednako pravo pristupa u raspravi i samo se povećava efikasnost u radu parlamenta.
Što se tiče podele rada na raspravu i na dane kada će raditi skupštinski odbori, samo se skupštinskim odborima ostavlja veća mogućnost i daje im se veći značaj. Zbog čega? Sada se skupštinski odbori zakazuju za vreme rasprave ili u veoma kratkim intervalima pre ili posle te rasprave. Ubuduće će poslanici imati priliku da prisustvuju i učestvuju u radu što većeg broja odbora, aktivno da se pripremaju; kao u mnogim parlamentima razvijenih evropskih zemalja, najvažnija politička pitanja, najvažniji zakoni raspravljaće se upravo na odborima i već unapred pripremljeni, sa kvalitetnim odlukama, pružiti parlamentu na odlučivanje.
Samo prisustvo i smanjenje potrebnog broja poslanika za kvorum u raspravi u načelu ne utiče na legitimitet te rasprave. Legitimitet je potreban kod odlučivanja i ni na koji način se ne ugrožava kvalitet donetih odluka time što će se smanjiti potreban broj poslanika kod rasprave o predloženim aktima o kojima Skupština raspravlja i koje kasnije treba da usvoji.
Zato sasvim podržavam sve predložene izmene, jer smatram da one ni na koji način ne ugrožavaju prava poslanika, ne ugrožavaju demokratičnost. Svako ima pravo da iznese ono što mu je na duši i što je njegov lični i politički stav, nikog ne sprečava da učestvuje u radu, a oni koji su zainteresovani da u raspravi učestvuju zasigurno će učestvovati i kada su u pitanju rasprave za koje kvorum nije potreban u meri kao za odlučivanje.
To građani od nas očekuju. Oni očekuju da ovde radimo. Očekuju da budemo odgovorni i da donesemo zakone koji će garantovati prosperitet građana u našoj državi. Hvala.
Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, pred nama je na dnevnom redu izbor člana Visokog saveta pravosuđa. Mislim da je to vrlo važna stvar.
Mi smo se svi ovde složili, čak i svi prethodni govornici, bez obzira da li dolaze kao predstavnici vladajućih stranaka ili opozicije, oko toga da je veoma nužna hitna i dosledna reforma pravosuđa.
Činjenica je da je sudska vlast do sada, u dosadašnjem periodu razvoja našeg društva, naročito posle Drugog svetskog rata, bila izuzetno zavisna od političkih centara moći i da je to bilo i neposredno u prethodnom periodu od deset godina. Sigurno je da su sudije i sudije porotnici, kojih u Srbiji ima tačno 10.000, finansirani kao pripadnici vladajućih stranaka u prethodnom režimu. Tako su i birani, tako su i postavljani.
Sigurno je da su sudije koje su prethodno nosile političke biografije i na taj način dolazile u naše srpsko pravosuđe, bile zavisne od onih političkih faktora koji su ih predlagali i kasnije birali u te sudove.
Mi smo se, kao DOS, zalagali u svojoj predizbornoj kampanji za doslednu reformu pravosuđa, što podrazumeva i kadrovsko čišćenje svih onih koji su sudili mimo zakona, koji su ljude stavljali u neravnopravan položaj pred zakonom, koji su donosili političke odluke, koje su bile naručene od određenih funkcionera ili centara moći.
U kandidaturama koje smo ovde videli imamo i kandidata kojeg podržava Demokratska stranka kojoj pripadam i koji je u svojoj biografiji i iskazao da se zalagao za jednakost svih učesnika u sudskom postupku pred zakonom, zalagao se za istraživanje istine u vezi sa izbornom krađom 1996. godine, koja i do dan-danas nije u potpunosti razjašnjena u pogledu njenih učesnika, inspiratora; jer ti učesnici i inspiratori izborne krađe su sprovodili kroz pravosuđe tu izbornu krađu, a do dana današnjeg njihovi izvršitelji nisu kažnjeni i nisu napustili pravosuđe.
Što se tiče koncepcije da se kompletira Visoki savet pravosuđa, smatram da je to potrebno i neophodno, ali s druge strane, nikako ne mogu da budem zadovoljan što se ova tema stavlja na sednicu ove skkupštine upravo na ovakav način.
Ovakav predlog, koji ne sadrži ni objašnjenje kako je vršeno kandidovanje, kako je doneta odluka na opštoj sednici Vrhovnog suda, ovako upućen Narodnoj skupštini bez zaglavlja, bez obrazloženja, kao advokat mogu da kažem da bi kod mene podnesak ovakve vrste u sudskom postupku, bio odbačen, jer je i sa formalne strane nepotpun, nejasan i o njemu ne može na adekvatan način da se odlučuje. Ne vidi se u vezi sa čime su ove podnete biografije.
Ne vidi se kako je protekao postupak kandidovanja ovih lica i ne vidi se sama odluka Opšte sednice Vrhovnog suda na osnovu koje su predloženi ovi kandidati. Slažem se sa jednim od prethodnih govornika da je Vrhovni sud na svojoj opštoj sednici trebalo da predloži jednog kandidata Skupštini, kako bismo se mi o njemu izjašnjavali.
Pridružiću se predlogu da se gospodin Zoran Tomić izabere za člana ovog visokog državnog organa i veoma značajnog, ali ujedno ću podsetiti na sve one obaveze koje ima ovaj visoki državni organ u reformi pravosuđa, gde kadrovska politika, odnosno izbor nosilaca visokih sudijskih i tužilačkih funkcija ima veoma veliki značaj.
U našem pravosuđu, u sudovima i tužilaštvima, još uvek sede ljudi koji su svoj posao radili neodgovorno i mimo zakona, još uvek izborne krađe nisu dobile svoj epilog na taj način što će određeni biti razrešeni sa tih funkcija u sudstvu i tužilaštvu, nisu dobili odgovarajuće kazne; mada su neki procesuirani, vođeni su sudski postupci protiv vinovnika, recimo u Nišu, protiv članova Izborne komisije u Nišu, gde i predsednik Okružnog suda, okružni tužilac i ostali nosioci visokih pravosudnih funkcija bili članovi ove izborne komisije; vođen je postupak ali je na potpuno nezakonit način obustavljen.
Mi smo ovde čuli i obećanje sadašnje predsednice Vrhovnog suda Srbije, kada je dolazila, odnosno kada se kandidovala pred Skupštinom za tu funkciju, da će se stanje u pravosuđu apsolutno izmeniti, da će se dosledno odstraniti svi oni koji su se ogrešili o zakon. Do dana današnjeg to nije bio slučaj.
S jedne strane, bili smo svedoci inicijative koju je podneo ministar Batić, ministar pravde, koja je i objavljena u sredstvima javnog informisanja, gde se traži dosledno ispitivanje odgovornosti svih nosilaca pravosudnih funkcija koji su učestvovali u tim izbornim krađama i koji su se ogrešili o zakon. To, do dana današnjeg, nije urađeno.
S druge strane, primećena je jedna nedosledna kadrovska politika u pogledu nosilaca pravosudnih funkcija. Ta nedoslednost se ogleda pre svega u tome što u sudovima sede ljudi koji imaju i veći broj godina od zakonom propisanih i duži radni staž od zakonom propisanog, a da se selektivno protiv pojedinih traži razrešenje i prestanak sudijske funkcije, ako se radi o ljudima koji traže dosledno izvršenje predizbornih obećanja DOS-a, a to jeste lustracija u pravosuđu, isključenje iz pravosuđa svih onih koji su se ogrešili o zakon.
Tako smo i ovde pred Odborom za pravosuđe i upravu Narodne skupštine imali priliku da vidimo inicijativu za utvrđivanje prestanka funkcije pojedinih sudija koji su se upravo zalagali za pročišćenje u skladu sa zakonom od onih koji su se ogrešili o zakon. S druge strane, u Vrhovnom sudu, iz kog je inicijativa i krenula, sede takođe sudije koje ispunjavaju uslove za utvrđivanje prestanka sudijske funkcije, ali se prema njima postupak ne pokreće.
Zato se nadam da će ovaj državni organ, koji treba da inicira imenovanje ili razrešenje sudija i tužilaca, raditi pošteno, dosledno i u skladu sa zakonom, da će izvršiti depolitizaciju pravosuđa, odvojiti pravosuđe od uticaja političkih centara moći; ali, ne samo od onih koji su sada u poziciji, ne samo od vladajućih stranaka koje sada vrše izvršnu vlast i koje sada imaju većinu u parlamentu, već da izvrše distanciranje i od onih političkih centara moći koji su bili i vladali u prethodnom režimu; oni su ostavili dubok politički trag u našem srpskom pravosuđu, oni su protežirali svoje članove stranaka za sudije i tužioce; da se upravo izvrši depolitizacija i da se odstrane iz pravosuđa oni koji su i dalje zavisni od stranaka iz prethodnog režima. Hvala.
Dame i gospodo, mi smo 10 - 12 godina slušali istu demagogiju u vezi sa vladavinom prava u ovoj državi i pravnom   državom, pa se ta demagogija nastavila za ovom govornicom, gde se uspostavlja znak jednakosti između visine taksi i nivoa zaštite ljudskih prava i interesa građana Srbije i Jugoslavije.
Tačno je da je to stalno pitanje - kako odvijiti sve grane vlasti da one budu zaista, suštinski nezavisne i odvojene. Da bi sudska vlast bila apsolutno nezavisna, ona mora da bude i ekonomski nezavisna. Da bi se obezbedili izvori finansiranja, država mora da ostvaruje određene javne prihode. Normalno je da oni koji obavljaju određenu delatnost od društvenog interesa, moraju i da ubiru prihode po tom osnovu.
Stalno se javlja demagogija u vezi sa nivoom zaštite ljudskih prava u odnosu na iznos taksi, pa se ovde za ovom govornicom čuje da će se povećanjem taksi uticati na to da građani neće moći da vode postupke u cilju zaštite sopstvenih interesa.
To apsolutno nije tačno: pre svega, imajući u vidu šta je vladajuća koalicija obećala građanima pre nego što je ušla u ovaj parlament, a to je vladavina prava, odvajanje svih grana vlasti, a time i uspostavljanje potpuno nezavisnog sudstva koje će biti nezavisno od svih izvora političke moći, kako je to bilo u prethodnom periodu. Mi smo se za to izborili u najvećoj mogućoj meri.
Kakvo smo stanje, pre svega, zatekli kada smo ušli u ovaj parlament i šta je to što je okarakterisalo srpsko pravosuđe? Imali smo politički zavisno sudstvo, imali smo sudije koje su nedovoljno edukovane, čast mnogobrojnim izuzecima, imali smo, pet-šest godina unazad, prijem u pravosuđe ljudi koji su bili primani isključivo na osnovu porodične i partijske pripadnosti. Ja dolazim iz Niša gde je ta pojava izuzetno zastupljena.
Što se tiče pravosuđa, sudije su imale izuzetno niske plate, bile su nemotivisane da rade svoj posao na način kako to zakon nalaže. Radili su pod izuzetno velikim pritiscima, a sve sa ciljem da politički moćnici naruče presude, onakve kakve im odgovaraju, a sve za interese svoje stranke i za stalno očuvanje jedne takve nenarodne i nedemokratske vlasti.
Sudije su neredovno primale svoja primanja, dizale glas protiv toga i tražile veću zaštitu ličnih interesa, sopstvene bezbednosti i veću samostalnost. Tražile su redovne i normalne plate, kojima bi mogli da izdržavaju sebe i svoje porodice. Na jednom od savetovanja sa tadašnjim ministrom pravde u Vrnjačkoj banji dobili su odgovor - zar vi živite samo od svojih plata, zar nemate nekih drugih prihoda?
Ta demagogija oko niskih taksi, kojima su obezbeđivali "dobar i visok nivo" zaštite ljudskih prava u suštini se svodi na to da su budžet popunjavali nezakonitim kažnjavanjem nezavisnih medija i popunjavali su ga na način koji je označavao osiromašenje i gušenje svih prava i sloboda. Neselektivno vođenje krivičnih postupaka, opredeljeno ne samo zakonskim razlozima nego političkom pripadnošću i različitim mišljenjem onih protiv kojih su pokretani, a u isto vreme zaštita političkih moćnika koji su, koristeći svoj društveni položaj, napravili enormna bogatstva - tu se nije postavilo pitanje taksi, tu se postavlja pitanje političke volje i neposrednog uticaja politike na nazovinezavisno sudstvo.
Zašto su takse potrebne i nužne? Pre svega, da bi se obezbedili stabilni izvori prihoda, ali, istovremeno, uvođenje taksi, prema sadašnjim ekonomskim i privrednim prilikama, prema rastu troškova života, prema nužnim troškovima koje sudstvo ima u vršenju svojih ovlašćenja apsolutno je nužno kako bi sudstvo opstalo.
Mi smo suočeni pre svega sada sa donošenjem novih setova zakona o pravosuđu, da nam budući apelacioni sudovi, recimo, nemaju svoja sedišta. U Nišu buduće sedište apelacionog suda, odnosno njegovog odeljenja nema za sada pripremljenu zgradu u kojoj bi se suđenje odvijalo. Izvori prihoda su nužni, demagogija je sa jedne strane govoriti o visokim taksama i o visokim dažbinama, a sa druge strane zagovarati njihovo nepovećavanje ili neuvođenje. U budžetu Srbije mora da postoji balans između prihoda i rashoda, kako bi se sve državne funkcije na adekvatan način odvijale.
Da li su ove takse takve da ugrožavaju zaštitu prava i vođenja postupka? Govori se vrlo često o tome da postoje ljudi koji nemaju dovoljno za egzistenciju, pa u slučajevima ugroženosti svojih prava ne bi bili u poziciji da pokreću postupke pred sudovima. Moram da podsetim poslanike da postoji i tzv. siromaško pravo, a to znači da lica koja su najugroženija, koja nemaju sredstva za život, mogu preko uprave javnih prihoda da dobiju potvrdu na osnovu koje se oslobađaju od taksi i mogu da pokreću sudske postupke. Prema tome, taj minimum taksene obaveze koja sprečava šikanozno pokretanje postupaka (to je ono kada se nekom ćefne da tuži komšiju, čisto da bi mu naneo štetu) apsolutno nema smisla u poređenju sa uvećavanjem taksene obaveze.
Ako uporedimo taksenu obavezu za pojedine vrednosti osnova spora, pri čemu treba razlikovati vrednost osnova spora od visine takse koja se na nju obračunava, apsolutno je ona u velikoj nesrazmeri sa troškovima postupka. Vi imate jednu minornu parnicu koja traje nekoliko godina ili desetak godina, za koju je na početku suđenja plaćena minorna taksa, a na kraju se naplate ogromni troškovi spora koji su uvećani za troškove angažovanja advokata i troškove angažovanja veštaka. Prema tome, svi troškovi postupka moraju da budu u relativnoj srazmeri.
Međutim, samo povećanje taksi znači i povećanje obaveze i odgovornosti svih nosilaca pravosudnih funkcija da odgovorno, dosledno sprovode zakon i da budu efikasni u vođenju postupaka koji su im povereni. Tačno je da postoji veliki broj sudija, ali isto tako ima i dosta zaposlenih stručnih lica; međutim, iskustvo govori da je u proteklih deset godina neselektivno i nezakonito vršen prijem u pravosudne organe. Veliki je broj zaposlenih ljudi koji ne znaju šta tamo da rade i tek na proslavama i godišnjicama vidimo, kada se skupe, da ih ima pet puta više nego što ih viđamo po sudskim hodnicima da nešto zaista rade.
Sa druge strane, povećanje takse znači veću odgovornost za trošenje sredstava. Ova vlada i ova vlast se zalaže za transparentnost u prikupljanju i trošenju sredstava. Međutim, bili smo svedoci da se sredstva u pravosuđu izuzetno nezakonito troše. Bilo je vrlo često podela stanova bez zakonske osnove i o tome postoje mnoge krivične prijave protiv predsednika sudova koji su vršili raspodelu stanova bez ikakvih kriterijuma, bez ikakvog osnova, a samo po osnovu prijateljstva ili partijske pripadnosti.
Dobijali su kredite koje nisu zasluživali. Kredite su dobijali ljudi koji su imali rešeno stambeno pitanje, pa su dobijali kredite za drugu ili treću kuću. O svemu tome postoje krivične prijave i očekujem da će Ministarstvo pravde, Vlada i pravosuđe pre svega, predsednik Vrhovnog suda i predsednici sudova učiniti sve da ti slučajevi ugledaju svetlost dana i da se počinioci takvih nezakonitih radnji izvedu pred lice pravde.
Vrlo često su sredstva trošena nenamenski i nezakonito. U niškom sudu investicije su trajale i 15 godina. Otkako sam postao pripravnik, pre 18 godina, video sam da se taj sud stalno renovira i prepravlja, NjC-i se prepravljaju po pet puta i dan-danas nisu u funkciji, ali zato vidimo da se pločice koje se nalaze u sudskim hodnicima nalaze i u privatnim lokalima nekih sudija, istovetne pločice.
Neki se zalažu za to da se takse ne povećavaju, ali su prikupljali prihode za svoje zarade na vrlo nezakonite načine. Predsednici sudova su imali svoje sponzore koji su im obezbeđivali učešće na seminarima, plaćali skup prevoz i skupe hotele. Sa druge strane, neki su povećavali svoje prihode tako što su od svih klijenata, odnosno od lica kojima su sudili, dobili stanove, odnosno članovi veća koji su odlučivali o pritvorima dobili su lokale u centru Niša, ali na ime svojih supruga. O tome postoje dokazi i ti dokazi su dati Ministarstvu pravde i republičkom tužilaštvu. Očekujemo da će ugledati svetlost dana.
Kada govorimo o ovome, to je u direktnoj uzročno-posledičnoj vezi sa naplatom taksi. Ova vlast se zalaže za transparentnost u naplati, zalažemo se za to da takse budu uvećane adekvatno okolnostima u kojima se nalazi naše društvo u odnosu na ono što smo zatekli 2000. godine. Tačno je da su porasli troškovi života, ali je tačno da su porasle i zarade i ovo su takse koje su fiksirane za budući period. Očekujemo rast društvenog proizvoda, očekujemo povećanje standarda i očekujemo apsolutno mogućnost da ljudi mogu da plate ovakve takse. Naravno, to sve znači povećanu odgovornost za sve institucije koje sam pomenuo, počev od Vlade, Ministarstva pravde, predsednika sudova, do samih sudija.
Inače se zalažem da se ubuduće način naplate taksi i način finansiranja pravosuđa promeni. Zalažem se za nezavisni sudski budžet i očekujem da će Vlada u budućem periodu iznaći mogućnost i mehanizme da se prihodi od naplate taksi usmere isključivo za efikasnost rada pravosuđa i za povećanja njegove materijalne osnove. Podržavam pojedine predloge da se poveća uticaj utroška sredstava od onih sredstava koja su prikupljena po osnovu naplate taksi.
Nadam se da će ovo povećanje taksi, uz sve naše zalaganje da nosioci pravosudnih funkcija imaju povećanu odgovornost u novim okolnostima, povećati efikasnost vođenja postupka, ali isto tako i eliminisati sve postupke koji imaju šikanozni karakter i koji služe samo da bi se druga strana omalovažila ili da bi se pred licem javnosti izvrgla ruglu.
Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, mi smo svedoci ukupnih društvenih reformi, pa tako i reformi u oblasti pravosuđa. Sudska vlast je zadnja grana vlasti koja je počela da se reformiše, jer, kao što je svima poznato, zakonodavna vlast je reformisana onog momenta kada je posle slobodnih izbora u 2000. godini izabrana Skupština u sastavu kakav je ovde pred nama. Izvršna vlast je konstituisana u januaru ove godine i to je stvorilo preduslov da se izvršna vlast reformiše. Naravno, ne možemo biti zadovoljni; reforme treba da zahvate sve segmente društva, treba da se nastavi reforma u izvršnoj vlasti, gde veliki broj izvršilaca, veliki broj nosilaca funkcija izvršne vlasti još uvek ima udela,  opredeljenja i opterećenja koja nosi iz prethodnog režima.
Sadašnja vlast je na velikoj muci - treba da sprovede reforme, a te reforme treba da sprovedu institucije koje su inficirane ideološkim stavovima mnogih nosilaca izvršnih funkcija. Stanje u pravosuđu je zaista sa velikim opterećenjima iz prošlosti, jer je pravosuđe u prošlosti bilo ispolitizovano, jer su nosioci najviših pravosudnih funkcija pre svega bili birani po partijskoj pripadnosti, pa i od toga koliko su bili poslušni u odnosu na centre moći koji su kreirali naš društveni i pravni život.
Tek kada je nova vlast počela da uređuje ovu oblast, kada je donela zakone o pravosuđu, znači set zakona koji predstavlja sistemske zakone kao osnov da se vrše promene u pravosuđu, stekli su se uslovi i za personalne promene u ovoj vrlo značajnoj oblasti. Znamo da su građani Srbije izuzetno bili nezadovoljni radom nosilaca pravosudnih funkcija, jer su smatrali da pravosudne institucije nisu zadovoljavale sve one kriterijume koji bi garantovali vladavinu prava, jednakost građana pred zakonom.
Svedoci smo, takođe, da je i u proteklom periodu veliki broj postupaka bio politički motivisan, montiran, da su proganjani politički neistomišljenici, da su pravosuđe i nosioci pravosudnih funkcija bili instrumentalizovani od strane političkih centara moći u izbornim procesima, a sve sa ciljem da falsifikuju izbornu volju građana. Nažalost, u ovim montiranim izbornim procesima vodeću ulogu su imali najviši nosioci pravosudnih funkcija. Tako smo bili svedoci da su i sudije Saveznog suda, sudije Vrhovnog suda, sudije i predsednici okružnih sudova bili uključeni u izbornu krađu i montažu izbornih rezultata.
Sve je to izazvalo jedno veliko nezadovoljstvo građana koje je rezultiralo i masovnim protestima, zbog što građani nisu imali poverenje u državne institucije. Mogu da kažem, kao čovek koji se bavi advokaturom, a sada i kao predsednik Advokatske komore Jugoslavije, da advokati Srbije i Jugoslavije gledaju i budno prate šta se dešava u našem parlamentu i kako će da se sprovedu inicijative za razrešenje sudija koji se nisu ponašali pošteno i koji se nisu ponašali u skladu sa zakonom. Zato ne možemo da prihvatimo tumačenje da su neke sudije krive sada samo zato što su sudile po nekada važećim nedemokratskim zakonima. Ja vam kažem ovom prilikom da su se mnoge sudije ogrešile i o takve, nedemokratske, zakone. Kada je bio na snazi Zakon o javnom informisanju, pojedine sudije su se i po tom zakonu ogrešile o svoju funkciju, jer su se pojedinci na zahtev za njihovo izuzeće oglašavali i odbijali takve zahteve po sopstvenom izuzeću. Kada se odlučivalo o prigovorima i žalbama na rešenje izbornih komisija 1996. godine, isto veće je u istom danu donosilo odluku da su prigovori nedozvoljeni i te prigovore je odbacivalo, da bi se posle pola sata isti takav prigovor odbijao kao neosnovan. Dakle, to su dokazi da se jedno takvo veće ponašalo protivzakonito, jer je očigledno da se u dva identična slučaja ponelo sasvim suprotno.
Što se tiče razrešenje sudija, ja sam, recimo, bio za to da novi zakon, novi set zakona o pravosuđu predvidi mogućnost opšteg reizbora sudija, nosilaca pravosudnih funkcija. Na ovaj način će ova skupština i Odbor za pravosuđe i predsednik Vrhovnog suda i v.d. republičkog javnog tužioca imati otežan posao. U svakom slučaju, moraće da dokazuje putem negativne selekcije ko se ogrešio o zakon, ko se ponašao nemoralno i nedostojno i da predloži njegovo razrešenje u ovoj skupštini.
Pred nama je ovde predlog za razrešenje sudija i nosilaca tužilačkih funkcija, na osnovu ličnih zahteva, zbog ispunjenosti uslova za penziju. Nažalost, mnogi od tih sudija su se ogrešili o zakon. Njima nije trebalo da se donese rešenje o razrešenju na ovoj sednici Skupštine zbog ispunjenosti uslova za penziju. Pojedinci su bili inspiratori izborne krađe i falsifikatori narodne volje. Nažalost, nismo uspeli da na vreme dokažemo to njihovo ponašanje i da ih pred ovim visokim domom razrešimo zbog odgovornosti i zbog nezakonitog ponašanja. Na ovom spisku se nalazi nekolicina takvih sudija koji ne zaslužuju da budu razrešeni zbog ispunjenosti uslova za penziju.
Isto tako, na ovaj spisak nisu došli ni mnogi drugi koji su se ogrešili o zakon, koji su se ponašali protivno zakonu i moralu i koji su se ogrešili o dostojnost za obavljanje visoke pravosudne funkcije. Recimo, na spisak za razrešenje nije došao okružni tužilac iz Prokuplja, a svim silama sprečava vođenje i pokretanje krivičnih postupaka protiv ljudi koji su se ogrešili kao nosioci funkcija u javnim ili društvenim preduzećima i oštetili društvenu zajednicu za enormne iznose. Iako je veliki broj advokata, veliki broj građana potpisao inicijativu ili peticiju da se ovaj čovek razreši, još uvek, nažalost, naši državni organi nisu stekli mogućnost da ovu nepravdu isprave.
Očekujem da će ministar pravosuđa inicirati razrešenje svih onih na koje su građani ukazali, na koje je struka ukazala i za koje postoje mnogobrojni dokazi da su se protivzakonito ponašali. Moramo da izvršimo personalne promene u pravosuđu i samo je to garancija da će se novi set zakona koji garantuje depolitizaciju zaista i primeniti, da će građani biti izjednačeni pred zakonom i da će se uspostaviti vladavina prava. Siguran sam da će pravosuđe ubuduće biti depolitizovano, ali isto tako ne smemo biti naivni da ne uspostavimo depolitizaciju od prethodnih centara moći i od svih onih sudija koji su po partijskoj liniji došli na visoke pravosudne funkcije. Očekujem da će ministarstva i nadležni državni organi ubrzati inicijativu za njihovo razrešenje i da umesto njih dođu, kao nosioci pravosudnih funkcija, mladi ljudi, neopterećeni, dostojni te vrlo važne i značajne funkcije, koji predstavljaju garanciju da će se zakoni dosledno primenjivati. Hvala.