Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Vjerica Radeta

Vjerica Radeta

Srpska radikalna stranka

Govori

U obrazloženju, razlozi za donošenje ovog zakona, osnovni razlozi, piše za donošenje ovog zakona problemi koje bi ovaj zakon trebalo da reši, odnosno ciljevi koji se ovim zakonom postižu predstavljaju usklađivanje propisa Republike Srbije sa direktivama EU i preporukama međunarodnih organizacija.

To je ono našta se nama stvarno diže kosa na glavi. Vi ćete nas ubeđivati nekada da vi ne usklađujete naše propise zbog EU, da vas baš briga da li ćemo ući u EU, ali da hoćete zbog nas, zbog države Srbije, zbog interesa građana Republike Srbije da usklađujete propise. To jednostavno nije tačno. Vi po ne znam koliko puta menjate propise kad god oni tamo menjaju direktivu, evo ima od 20. maja 2015. godine, pa 30. maja 2018. godine kako ovi iz EU okom, vi skokom.

Mi u SRS mislimo da je krajnje vreme da Srbija siđe sa tog evropskog puta, da se okrenemo našim istinskim prijateljima, da se okrenemo Evroazijskim integracijama i da naše propise konačno usklađujemo sa interesima građana Republike Srbije.

Vi svi dobro znate da nešto što važi u nekoj, ne znam kojoj zemlji EU, ne može i nije obavezno, nije nužno da može da važi i u Srbiji, kao i obrnuto.

Znate, kada se donose zakoni, mora da se vodi računa i o mentalitetu, o običajima, i o nekim stečenim obavezama itd. Znate, ljudi su živi, ne možete vi ljudima kao na šahovskoj tabli da upravljate i da svaki čas menjate zakone, da bi tamo neko bio zadovoljan. Hvala.
Amandman je bio zaista tehničkog, rekla bih, karaktera i dobro je da je Vlada prihvatila ovaj amandman, ali bi bilo još bolje da nam je Vlada, gospodine ministre, i to bi možda trebalo da uradite početkom naredne godine, zapravo da predložite potpuno nov Zakon o duvanu. Ovaj se menja sedam puta. Verujte, ima mnogo problema, ne samo ovih formalnih koje smo mi ovde intervenisali, nego suštinskih.

Sve više ljudi se u Srbiji bavi proizvodnjom duvana. Mnogo toga je u okviru i te proizvodnje i plasmana, trgovine, neuređeno i to pravi problem. Ja sam prethodnih dva, tri meseca dosta vremena provela u opštini Ruma, u selu Hrtkovcima, gde sam tamo radila određene poslove kao član tima za odbranu Vojislava Šešelja, razgovarala sa ljudima i tamo sam srela mnogo ljudi koji su došli u Hrtkovce, koji su proterani i isterani iz svojih kuća, pa su došli i žive u Hrtkovcima. Tamo su na teritoriji Republike Srpske Krajine se bavili gajenjem duvana i ovde su to nastavili.

Zaista, kada sam razgovarala sa tim ljudima, a u Šapcu takođe, gde se dosta proizvodi duvan, ti ljudi imaju i puno problema i puno ideja kako bi mogla i država da im pomogne i da se zaista unapredi. To je unosan posao i treba da forsiramo naše ljude, naše seljake da se time bave. Nije to ni lak posao. To zna onaj ko to radi, ali zato bi trebalo zaista da počnete da nam predlažete i da se ovde donose zakoni od kojih će konkretno imati pomoć što je moguće veći broj naših ljudi.

Pustite te formalnosti, piše u direktivi, rekla EU. Nema nikakve koristi od toga.

Evo, ministre, ideja - dajte početkom naredne godine nov Predlog zakona o duvanu, pa da zajedno pomognemo tom našem narodu.
Ovde smo takođe podneli amandman koji je sličan onom koji ste malo pre usvojili, mogao je i ovaj da bude, ali dobro, nema veze, to je vaš izbor, nego nešto drugo je ovde u pitanju. Ovo je jedan od zakona koji nikoga ne obavezuje zato što se nikome ništa neće desiti ako ga ne poštuje. Evo, najjednostavnije da svi koji nas, eventualno, gledaju to razumeju.

Poreska uprava, recimo, i Uprava za sprečavanje pranja novca proveravaju da li je registrovani subjekat izvršio evidentiranje podataka u Centralnom registru. Prvo, kako će oni to proveriti? Drugo, evo, provere i kako će utvrditi da li je registrovani subjekat izvršio evidentiranje tih podataka? Kako oni imaju te podatke koji treba da budu u Centralnom registru? Odakle oni uzimaju te podatke? Ko im daje te podatke?

Toga u ovom zakonu nema, u ovom predlogu, ni u ovom osnovnom zakonu, jer su ovo izmene. Kao što nema nikakvih sankcija, ako oni ustanove da zaista neki registrovani subjekat nije izvršio evidentiranje podataka u Centralnom registru stvarnih vlasnika ništa mu se neće desiti.

Ovo je zaista trošenje vremena i ovde nas narodnih poslanika i vas u Vladi i nekoga ko je dobio zadatak da ovo ili napiše ili prevede, kako god. Dakle, nije sve što dobijete iz Evropske unije od neke koristi. Najviše toga nije i pogotovo ne kada su u pitanju propisi. Dakle, ovo je jedan od zakona koji apsolutno niko ne može niti treba da poštuje, jer niko ne može snositi nikakve posledice ako ga ne poštuje.
Ovo zaista nije dobro. Vi ste u članu 1. zapravo menjali član 52. Zakona o prekršajima, a tu su sadržane, odnosno nabrojane vrste zaštitnih mera. Jedna od vrsta zaštitnih mera od učinjenog prekršaja je zabrana učestvovanja u postupcima javnih nabavki. Ovo jednostavno nije normalno.

Prvo, ovo ste morali da napišete u jednini, pa da se onda kaže u kojem slučaju je to. Da li to znači da će neko ko je napravio saobraćajni udes da će dobiti zabranu učestvovanja u postupku javnih nabavki?

Dakle, po hiljaditi put samo danas i ovih dana kroz ovih, koliko smo danas imali, 12 predloga zakona mi vam dokazujemo i pokazujemo da nije dobro što slepo slušate naloge, s jedne strane, EU, odnosno tog nacionalnog konventa za EU, koji vas je ovde postrojavao i kome su najviši državni funkcioneri morali da polažu račune, a sa druge strane, nevladine organizacije ovde koje se hvale, onaj Milan Antonijević koji ismeva Vladu Republike Srbije, sprda se s vama i onda objašnjava kako mu je bilo lako da u istu prostoriju Fakulteta političkih nauka dovede, kako je napisao, proevropsku vlast i proevropsku opoziciju.

Onda naravno oni su ti koji diktiraju. Zamislite, Milan Antonijević, koji je sebe negde proglasio ekspertom, samo ne znam na osnovu čega, on je taj koji vam diktira i koji čak učestvuje u nekim vladinim komisijama za izradu propisa, odnosno nacrta određenih zakona. To je što se tiče nas u SRS zaista ponižavajuće i za državu pre svega.
Evo u čemu je ovde problem.

Zakon o prekršajima trebalo bi da se vrati na nivo koji je nekada bio, na nivo upravnog organa. Tada bi se efikasnije rešavali oni lokalni, da kažem, prekršaji i ne bi se dešavalo ovo što je kolega Jojić govorio, da sudije za prekršaje sude i krivična dela. To je uvek bilo podeljeno i to je trebalo da ostane i sada, nego vi eksperimentišete i onda u takvim eksperimentima uništite sudove za prekršaje, onakvi kakvi su bili kao organi za prekršaje i zaista bili mnogo efikasniji, mnogo manje korumpirani nego što je to sada.

Zašto su, između ostalog, korumpirani sudovi za prekršaje i podnosioci prekršajnih prijava? Zato što je tako koncipiran zakon, mi smo o tome govorili više puta. Ako bi nas neko slušao, bilo bi apsurdno da čuje kako to sad ovi radikali kažu da je Zakon o prekršajima izvor korupcije. Jeste, zato što je to tako htela skupštinska većina koja je zakon donela. Jer zamislite vi da je zaprećena kazna u rasponu, evo, danas smo imali slučaj u jednom od zakona, od 50.000 do 1.000.000 dinara. Kako je moguće napraviti neki prekršaj koji može toliko da se razlikuje po motivima, po težini, po obliku, po ne znam ni ja čemu? Kako je moguće da neko npr. ko prođe kroz crveno svetlo plati 30.000 dinara, a onaj drugi 50.000 dinara? Kako je to moguće? Kakva je razlika, šta – crveno svetlo je crveno. Da li je prošao kroz crveno? Šta to znači? Onaj je procenio da neće neko naići, a ovaj nije procenio. To jednostavno u Zakonu o prekršajima nije dobro urađeno.

Zato je Zakon o prekršajima izvor korupcije i zato treba da se menja i treba ponovo da postane prekršajni organ i da onda svi oni vaši što ste ih nakarikali, milicajci, policajci, kako se sve ne zovu, podnose prijave i da se problemi rešavaju na lokalnom nivou, a ne da čovek iz Zemuna ide, kako se zove gde ide, u Sud za prekršaje.
U ovoj najboljoj Vladi na svetu, postoji zamislite kakav problem, imate ministra, vašeg kolegu, mi nemamo ništa protiv gospodine Siniša Mali što vi sedite ovde, ali da li vi možete da zamislite da vi budete ministar u Vladi Republike Srbije i da ovde ne smeta da dođete u Narodnu skupštinu.

Evo, vaš kolega Rasim Ljajić, ovde je trebao da brani ovaj Predlog zakona, ne samo ovaj, nema ga, čovek ne sme da uđe u Narodnu skupštinu. Kako neko uopšte može biti ministar ako ne sme da dođe u Narodnu skupštinu meru narodne poslanike. Složićete se, da to nema, evo, sveta ste obišli, recite mi da li ste to negde videli. Niste sigurno.

Sada da vas pitamo kako je moguće da kada govorimo o nepokretnostima, zakupu, prometu i tako dalje, kako je moguće da lokalne samouprave nisu naplatile 8.2 milijarde dinara zakupnine za svoje poslovne prostore. Da li će nekome faliti dlaka s glave zbog toga? Da li će neko biti smenjen? Da li će neko nadoknaditi ovu štetu? Da li će neko naplatiti kamate? Da nećete ovde slučajno slati izvršitelje? Nećete naravno i ne treba. Treba sami da završite, odnosno lokalne samouprave da završe ovaj posao. Imaju zaposlene po poslovnim prostorima, imaju ljude koji treba ovaj posao da rade, ali ne to se ne radi, to se ne naplaćuje, zato što se prave kombinacije, zato što se radi trange-frange kombinacije. Sedi ti tamo u poslovnom prostoru, koristi poslovni prostor opštine ili grada, imaš tamo neki dobar biznis, mi ćemo te puštati, nećeš plaćati zakupninu i u neko doba možda ćemo umesto u januaru, u februaru sledeće godine zaključiti ugovor, pa onda ćemo samo deo toga da naplatimo. Čista zloupotreba, kriminal, korupcija.
Postoji jedan problem kada je u pitanju zakup nepokretnosti i promet ne pokretnosti koji je u vlasništvu Republike Srbije i koji već, pa ja mislim više od 25 godina niko nije spreman da reši.

Radi se o zgradama, odnosno o stanovima u zgradama Diposa. Tamo već više od 20 godina žive porodice i uglavnom su to manji stanovi, ima i nekih malo ozbiljnijih, mada, neko kad kaže zgrada "Diposa" i stanovi "Diposa" misle da su to ne znam kakve stanovine. To su zaista prosečni stanovi i porodice koje žive u tim stanovima, uglavnom se radi o porodicama koje su izbegli ili raseljeni u vreme kada su bežali iz svojih kuća i to su tada bile zgrade i objekti kojima niko, faktički, nije upravljao. Ljudi su se uselili u nešto što je bilo prazno. U međuvremenu su morali i da plate priključak za struju i da to sređuju i da ulažu da bi, koliko-toliko, upristoili te stanove. I onda, dođe čudo zvano Zorana Mihajlović i stavi te njihove stanove lepo na konkurs za prodaju, sa nekim basnoslovnim cenama, bez mogućnosti da te stanove kupe na rate, i naravno, ljudi se nisu javili. Na njihovu sreću nisu se javili ni drugi. To je toliko skupo bilo da se niko nije javio na taj konkurs.

Pitali smo ovde Zoranu Mihajlović da li će to, i obećala je da će taj oglas da se ponovo, da će biti primerenije, cene i da će biti moguće te stanove otkupljivati na veći broj godina na više rata. To se nikada nije desilo.

Ministre, molimo vas da vidite, jer već je za mnoge od tih stanova je veći i pravo održaja nastupilo, već su više od 20 godina ljudi u tim nepokretnostima i mogli bi automatski, zapravo, samo da se obrate sudu i da dobiju pravo vlasništva bez para i dinara.

Vi, uporno pokušavate, ne vi lično, nego konkretno Zorana Mihajlović i gospođa Nela Kuburović je bila, ti ljudi su bili na sastanku kod nje i ona je obećala da će učiniti sve da se taj oglas ponovi, da tim ljudima, tim porodicama da omogući da kupe te stanove. Nažalost, opet dokaz da vi ne vodite računa o narodu i to ne možemo nikako, izgleda, dok vas ne promenimo da rešimo.
Javne nabavke su rak rana našeg društva i naše države godinama unazad. Vi iz vladajuće stranke ste kampanju vodili i dobili dobrim delom na obećanju da će se rešiti svi problemi javnih nabavki i da će to biti jedan od načina iskorenjivanja korupcije. Sećate se one nulte tolerancije na korupciju? To je bilo samo u kampanji, naravno možda će te ponoviti i u sledećoj.

Dakle, ništa niste uradili kada je ovaj prethodni zakon donošen. Bili ste puni priče kako ćete rešiti sve probleme, pa koliko je po onom prethodnom zakonu pokradeno, pa koliko će se uštedeti primenom novog zakona i opet ništa.

Javne nabavke su i dalje ozbiljan problem i izveštaji svih takozvanih nezavisnih regulatornih tela koji su se ovde našli pred Narodnom skupštinom, svi do jednog su rekli da je jedan od najozbiljnijih problema u funkcionisanju organa i lokalnih i državnih upravo problem javnih nabavki.

Dakle, i dalje se na javnim nabavkama krade i dalje bi se ozbiljne pare mogle staviti u budžet Republike Srbije da nije tog lopovluka i evo, i ovo je jedan od izvora koji bi mogao ozbiljno da doprinese da se realizuje onaj stav SRS, da u Srbiji najmanja plata mora biti 37.000 dinara i najmanja penzija da mora biti 37.000 dinara, zato što je najniža potrošačka korpa 37.000 dinara.

Dakle, da krenemo stavku po stavku, videli bi ste da bismo mogli uštedeti i više od toga. Za početak, evo, počnite da primenjujete Zakon o javnim nabavkama.
Slušajući poslanike vlasti, evo, priznaću, prilično su dobro upoznati sa teorijom javnih nabavki. Ali, ne znam da li se prave ili stvarno ne znaju kakve se zloupotrebe dešavaju u postupku javnih nabavki? Ne znam da li su čuli za zloupotrebu kod nabavke malih vrednosti? Da li su čuli za nabavke sa nameštenim tenderima? Da li su čuli za nabavke bez tendera?

I onda, da bi se sprečilo da se govori o tome da se razvije neka rasprava, kolega Arsić, koji se godinama hvalio da je on autor najboljeg na svetu, a i malo šire, Zakona o javnim nabavkama, sada ljut, valjda, zato što su ovi iz EU rekli da zakon nije dobar, da mora ipak po njihovom modelu da se radi, i to je sad ovo o čemu danas raspravljamo, i onda ne dozvoljava kolegi Miliji Miletiću da govori, da replicira, kada ga neko pomene. Zaista neverovatno.

Kolega Milija Miletić je, koliko je poznato, vaš lojalan saradnik i lojalan koalicioni partner…

(Veroljub Arsić: Nije ga ni spomenuo. Koleginice, molim vas, po amandmanu.)

Čega se plašite ako je on spreman da govori o mom amandmanu?

(Veroljub Arsić: Molim vas po amandmanu.)

Da, kolega, o amandmanu. Žao mi je što zakon koji ste vi doneli ne valja, koji ste vi nekada pisali, a to su vam rekli ovi vaši iz Evrope. Ali, mi vam tvrdimo da niti je bio dobar onaj, niti je dobar ovaj zakon, a gore od zakona je to što ste zloupotrebljavali ovaj sada aktuelni i što ćete zloupotrebljavati ovaj koji se sada donosi. Najbolji primer za to je, recimo, "Behtel", sa nameštenim tenderom, gde smo izgubili onolike pare, 300 miliona evra najmanje, a onda nam kažete - ne može plata 37 hiljada, ne može penzija 37 hiljada, a potrošačka korpa može 37 hiljada i može krađa po tenderima.
Ovo bih mogla biti dupla replika. Kolega Miletić nema nikakav dogovor, niti mi imamo sa njim, ali zaista smo očekivali da će podržati, ne samo ovaj amandman, nego stav SRS da najmanja plata u Srbiji mora biti 37.000 dinara i da najmanja penzija mora biti 37.000 zato što je najniža potrošačka korpa 37.000 dinara.

Mi sada, kada govorimo o javnim nabavkama i o ovom zakonu, vam tvrdimo da nije lopovluka u javnim nabavkama ozbiljna sredstva u budžetu bi se slila od kojih bi mogle da se isplaćuju ove najniže plate i najniže penzije u iznosu od 37.000 dinara. Vrlo konkretno vam iznosimo.

Vas boli što mi pominjemo „Behtel“. Da, „Behtel“ je namešten. Radili ste leks specijalis da bi Zorana Mihajlović i tadašnji američki ambasador uzeli iz budžeta 300 miliona evra. Sad je to 270 i nešto sa najavom da će biti više od 300.

Dakle, to je nešto što se desilo. Vi ste hteli oči da nam vadite kada smo mi tvrdili da će se to desiti, a vi ste tvrdili – ne, nije tačno, ne, nije tako.

Sad kolega pominje da je bio javni tender i da se samo „Behtel“ javio. Tender je bio takav da je samo „Behtel“ mogao da ispuni uslove. Namerno ste to radili. Kako može na primer neki pravnik da se javi da predaje ili lekar da predaje u Višoj medicinskoj školi u Ćupriji ako se kao uslov traži završen Elektrotehnički fakultet? Normalno da će se javiti onaj ko ima završen Elektrotehnički fakultet.

Nemojte da zamajavate narod. Ovo je istina. Radili ste leks specijalis da bi vam Zorana, da bi nam svima Zorana ukrala 300 miliona evra. Od te istine nikad pobeći nećete.
Hajde da se podsetimo.

Znači, 15. oktobra 2008. godine Vojislav Šešelj na konferenciji za novinare kaže i pokaže novinarima, podeli novinarima tekst memoranduma koji je Zorana Mihajlović potpisala sa predstavnikom „Behtela“ i u prisustvu tadašnjeg ambasadora američkog u Beogradu, Skota. I tu se već videlo da će „Behtel“ uzeti taj posao.

Ovde je pitao Anu Brnabić, koja je već bila premijer – da li ona zna za taj memorandum? Tražila je da ga donese. Kada smo ga joj pokazali, rekla je – prvi put vidim. Dakle, Zorana Mihajlović je uradila nešto mimo znanja predsednika Vlade i od tada mi pričamo to i vi od tada branite Zoranu Mihajlović u jednom momentu i trajalo je to. Ućutali ste, niste znali da li treba dalje da je branite i onda kada je Vučić rekao da će ipak „Behtel“ uzeti taj posao, da vas sve baš briga da su uzeli Kinezi što bi to koštalo 300 miliona evra manje, da bi Kinezi angažovali naše firme kao podizvođače, da „Behtel“ svuda gde je radio dovodi svoje izvođače, ne uzima domaće. „Behtel“ svuda gde je radio pravio je brljotine, da je ministar u Hrvatskoj, pomoćnik ministra morao da podnese ostavku, da je „Behtel“ opljačkao rumunski budžet. Dakle, gde god su se pojavili tako rade.

I vi ste onda opet počeli da branite nebranjivo. Ako je 500, i to jeste, mi možete da se upinjete koliko god hoćete, iznos za koji je ovaj posao mogao da se uradi, 500 miliona dolara, oni ga rade za 800 miliona, 300 miliona dinara je iz budžeta otišlo ne zna se gde.

Što se tiče ovih agencija…

(Predsedavajući: Privedite kraju.)

…. Evo završavam.

Što se tiče ovih agencija gde ko dobija platu itd. ja taman pomislila da će kolega da priča o „Profajler timu“ koji je delovao na Voždovcu i u Zemunu onih godina kada su neki primali platu preko „Profajlera“.
Sad smo čuli biser nad biserima. Kaže kolega, da, potpisan je neki neobavezujući memorandum. To je neverovatno. Dakle, taj memorandum za koji Ana Brnabić nije znala, koji je potpisala Zorana Mihajlović, potpisan je u Vladi Republike Srbije. Da podsetimo javnost, tada je Skot pred Zoranom Mihajlović, u Vladi Republike Srbije, rekao da je Kosovo nezavisna država i Zorana Mihajlović se samo onako smeškala na te njegove izjave, zato što je njoj samo bilo važno da se potpisuje taj memorandum iz kojeg će ona „Behtel“, Skot, dobiti 300 miliona evra iz našeg državnog budžeta.

Kako to taj neobavezujući memorandum preraste u obavezujući ugovor? To nas interesuje. Imate li odgovor na to pitanje? Naravno da nemate. Nemate zato što je to zaista tako i zato što vi ne možete, još je pitanje koliko će koštati na kraju taj ugovor, ovo što je zaključeno sad na 780, koliko miliona, već je najavljeno da će biti više od 800 miliona.

Dakle, to je praksa „Behtela“ svuda gde je radio. Naprave jedan ugovor i onda naravno dodatni radovi, onda naravno dodatna sredstva. Malo što su uzeli tih 300 miliona, najavljuju da će uzeti još. Kad to bude, vi nam onda recite da opet nismo u pravu, da opet mi nešto fantaziramo, da mi nešto izmišljamo.

Ljudi moji, da li je ovde donet leks specijalis? Da li je predviđeno da će se zaključivati direktnom pogodbom ugovor za gradnju puta od Preljine do Pojata? Da li je posle toga „Behtel“ dobio taj posao? Da li smo mi od 15. oktobra prošle godine tvrdili da će „Behtel“ dobiti taj posao? Da li taj posao košta 800 miliona evra? Evo, vrlo konkretno odgovorite šta nije tačno.

Dakle, pokraden je budžet. Zorana Mihajlović je direktno odgovora, pa vi sad branite Zoranu koliko god vam volja.
U nedostatku argumenata kolega počinje da bude drzak.

Evo, odgovoriću samo na dva njegova pitanja, dve njegove primedbe.

Kakav je odnos SRS prema narodnim parama, kako je on rekao pričajući nešto o Starom gradu? Pa, onakav kakav je u opštini Požega. Tamo smo sa naprednjacima bili u vlasti i svi naprednjaci zbog lopovluka iz tadašnje garniture, svi naprednjaci završili su u pritvoru, zato što su krali narodne pare naroda iz Požete, a srpskih radikala tu nije bilo. Vi ste sad doveli dugu garnituru i mi smo nastavili sa njima. Nadamo se da ste ovaj put uboli poštene.

Što se tiče primedbe kako smo mi navodno tužni zbog Hrvata, zato što je „Behtel“ pokrao Hrvate, zamislite vi kakva je to besmislica. Da, „Behtel“ je pokrao Rumune, Hrvate, ali nažalost mi smo tužni što je „Behtel“, zahvaljujući Zorani i Skotu, došao ovde i što je pokrao naš budžet. Zato što su Skot, Zorana i „Behtel“ pokrali naš budžet naši ljudi ne mogu da primaju najnižu penziju od 37.000 dinara, zato kod nas minimalac ne može biti najniži 37.000 dinara, a potrošačka korpa je 37.000 dinara.

Odgovorite, gospodo, radi javnosti, vi iz vlasti, zašto ne prihvatite predlog SRS da najniža plata u Srbiji mora biti 37.000 dinara? Zašto ne prihvatite stav SRS da najniža penzija mora biti 37.000 dinara? Mi vam iz dana u dan govorimo gde se mogu namaknuti te pare. Između ostalog, to je i ovih 300 miliona koje ste dali „Behtelu“.
Još malo o putu Preljina-Pojate, o krađi 300 miliona evra iz budžeta Republike Srbije. Za početak, ne znam da li vi znate, raspitajte se ako ne znate, koliko je već pokrenuto sudskih postupaka na teritoriji opštine Vrnjačka Banja zato što se uzima zemljište bez eksproprijacije. Dakle, dođu geometri i kažu – ovo ti se uzima, hvala, doviđenja i ode zemljište, ode kuća. Zamislite, postojala je mogućnost da obiđe jedan deo kuća. Ne, sve se ruši.

Ne znam da li znate koliko je već pokrenuto postupaka za naknadu štete na teritoriji opštine Kruševac, tamo gde su 2015. godine gradske vlasti mimo zakona promenile namenu zemljišta, da bi sada ljudi kojima se to zemljište oduzima zbog gradnje ovog autoputa dobijali manju naknadu. Da li znate, sveznajući, ko će na kraju platiti sve to kad se ovi sudski postupci za naknadu štete okončaju? A okončaće se, verujte, u korist tog naroda, u korist tih stranaka, zato što su ljudi brutalno pokradeni. Vi ćete opet reći da nama smeta autoput. Ne, nama smeta lopovluk na izgradnji autoputeva, lopovluk u odnosu na budžet u startu, lopovluk u odnosu na narod, za koji vi kažete da se raduje autoputu.

Zamislite koliko se raduje neko kome je oduzeta zemlja kuda će proći autoput i kuća na toj zemlji, a naknade ni dinara nije dobio zato što ne može da se nagodi, zato što država neće da plaća onoliko koliko je realna cena. E pa, sveznajuća gospodo, kada se ti postupci završe, onda ćemo vas pitati koliko je to para iz budžeta otišlo na ime naknade štete po svim ovim postupcima koji su pokrenuti i koji su u toku.
Demagogija, zamena teza i na kraju bezobrazluk, da mi uzimamo neke pare. Dakle, mi pričamo o 300 miliona evra koje ste vi uzeli. Evo sad vi, pa vi vidite ko je od vas, ako ćemo biti bezobrazni, onda ćemo tako.

Demagogija i zamena teza kada sada priča čovek kako jel neće neko putovati tim auto-putem, jel nekom smeta auto-put. Naravno da će putovati, platiće putarinu koju ste poskupeli za 12% i putovaće ako ga put nosi tuda. I ne govorimo mi nijedanput za sve ovo vreme nismo rekli da nam smeta gradnja auto-puteva, i kanite se tog bezobrazluka.

Auto-puteve gradite, ali gradite na osnovu tendera, angažujte naše firme, angažujete prijateljske kineske firme, angažujte firme koje će angažovati kao podizvođače naše građevinske firme, a nemojte da kradete na tim velikim poslovima da biste se posle krili iza toga, pa mi gradimo auto-put.

Kaže – da li će ovi ljudi koji žive u Kruševcu, koji žive u Vrnjačkoj Banji koristiti auto-put. Naravno da hoće, ali to ne znači da ih niste oštetili i da neće u sudskom postupku dobiti pare zato što ste im uzeli zemlju bez završenog postupka naknade u eksproprijaciji. Odgovor na to pitanje, recite da to lažemo. A, to ne lažemo. Ovo je istina. Ovo je cela istina, a to što vi sada hoćete da okrenete priču kao što smo juče slušali da ćemo do Čačka putovati sat vremena, pa evo ja bi sada do Čačka za sat vremena, ali mi treba do uključenja odavde sat vremena. Pa, nemojte baš od svega praviti. Jeste, divno je što se i taj put izgradio, divno je što će se skratiti putovanje do Čačka, ali nije baš jedino jeste ono što se Orlić, ono ovako klikne, bilo je u onom nekom spotu, pa ga direktno negde tamo prebace. Ovo je ipak realnost, ovo je život.