Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Marijan Rističević

Marijan Rističević

Srpska napredna stranka

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, posle izlaganja mog kolege poljoprivrednika, meni ostaje da podržim zakon, kao što je to učinio i on.
S obzirom da ja nisam toliki ekspert za policiju kakav je on, nisam bio savezni ministar policije, nisam komandovao policijom. Jesam bio vojnik. Policajac nisam bio, za razliku od njega. On je samo komandovao, nije imao priliku da služi i sluša, ali imao je priliku da komanduje. Verujem da je on iz svog ugla to dobro procenio. S obzirom da je on podržao ovaj Predlog zakona, naravno da ću ga podržati i ja.
Ono što meni dopada je specijalna jedinica koja postaje jedinstvena, za razliku od 2000. godine do 2003. godine, kada smo imali razne neke specijalne jedinice. Posebno smo imali jedinicu za specijalne operacije, u kojoj su neki pripadnici bili takvog kalibra da su bili gori od onih protiv kojih su trebali da se bore, odnosno bili su gori od onih koje su trebali da hapse. To je od 2001. do 2003. godine na kraju kulminiralo i ubistvom premijera. Zato uvek treba poklanjati dužnu pažnju specijalnim jedinicama i meni se dopada što je to objedinjeno, jer će na jedinstven način moći da se prati i kontroliše.
Takođe mi se dopada odredba koja, kada se prijavi nestanak lica i kada se predviđa da su oni žrtve kriminala, da se u takvim situacijama reaguje što pre, da bi se, a svedoci smo u poslednje vreme da je toga bilo, da bi se eventualno kidnapovane i ugrožene osobe što pre spasile, odnosno da bi policija mogla što bolje da reaguje.
Što se tiče ostalog, moram da kažem da kao i u svemu drugome treba izgraditi državu, treba naravno izgradi i policiju i ovih nekoliko odredba će doprineti da se rad policije unapredi i da ne bude poput 2000. i 2003. godine, da kriminal suzbija državu. Mislim da je došlo vreme da se ozbiljno država obračuna sa kriminalom i ja želim da podržim takvu intenciju Ministarstva unutrašnjih poslova, ministra i Vlade Republike Srbije, jer smatram da poverenje u policiju kod građana treba da raste.
Znam i da problemi koje građani osećaju povodom suzbijanja kriminala, posebno onog kriminala koji je privrednog tipa, po pitanju privatizacije i raznih zloupotreba ovlašćenja od strane ovlašćenih lica, dakle, službenih lica, raznih činovnika, ministara, itd. Moram da kažem da bi naši građani znali da policija mora da radi u saradnji sa tužilaštvom. Ja sam od onih koji smatraju da naše tužilaštvo baš i nije nešto posebno. Dakle, mislim da je ono samostalno u odnosu na ovu vlast, ali mislim da nije samostalno u odnosu na bivšu vlast i otuda mnoge istrage koje je policija vodila nisu dale rezultate, s obzirom da tužilaštvo nije pokrenulo na odgovarajući način postupke kod sudije za prethodni postupak, odnosno nije procesuiralo na bazi informacija koje je dobilo od policije, nije procesuiralo razne slučajeve.
S tim u vezi, ja bih voleo da znam, ali znam da je to i malo teže moguće, voleo bih jednog dana da znam šta je policija, odnosno šta je tužilaštvo naknadno preduzelo povodom informacije koje sam ja davao o prethodnom kolegi govorniku, o onom čuvenom fruškogorskom vinogradu. Takođe bih voleo da znam šta se sve dešavalo, odnosno koje je informacije policija prikupila i šta tužilaštvo nije uradilo, a trebalo je da uradi povodom slučaja raznih kombinacija inđijske vlasti, odnosno stranke bivšeg režima koja tamo drži vlast, koja je u periodu od 2000. godine do 2015. godine poprilično očerupala građane i došla do znatne materijalne imovine,od kojih ću nabrojati samo neke: penthaus od 250 kvadrata, stanove u Beču od 160 kvadrata, itd.
S tim u vezi, moram građanima da prenesem da policija koja vrši predistražne radnje, odnosno koja prikuplja informacije u korist tužilaštva, nije ta koja može bez tužilaštva da to privede, uhapsi i procesuira i da se nadam da će renoviranjem, da to tako nazovem, tužilaštva, odnosno nekim personalnim promenama, ukoliko ih u tužilaštvu bude, ono što je policija radila, tužilaštvo uspeti da procesuira, jer to je neophodno, s obzirom da je ova država surovo opljačkana i istrgnuta iz ruku građana. Zato, za razliku od nekog prethodnog vremena, država mora da se obračuna sa kriminalom, da se kriminal ne bi obračunao sa državom. Zahvaljujem.
Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, što se tiče Zakona o izmenama i dopunama Zakona o otklanjanju posledica od poplava, naravno da ću ga ja podržati, s tim u vezi da se produži rok do kraja ove godine, da taj zakon može da deluje. S tim u vezi zato što su posebno posledice poplave u poljoprivredi bile merene stotinama miliona evra i stoga je moja patriotska obaveza kao predsednika Narodne seljačke stranke, kao nekog ko živi na selu, kao nekog ko je čak i bio žrtva, koji je imao čak i ljudske žrtve u toj poplavi, da ovaj zakon prihvatim i da ga podržim.
Što se tiče ovog drugog Zakona o konverziji, ja nisam razumeo baš do kraja mog kolegu. On nas je otprilike pitao šta će se desiti posle zakupa poljoprivrednog zemljišta od 99 godina, kako će se država ponašati? Svakako se neće ponašati na način na koji se ponašala prilikom zakupa poljoprivrednog zemljišta na Fruškoj Gori, koje je zakupljeno na pet godina kao poljoprivredno zemljište. Gle čuda, još pre zakupa je tamo nikao vinograd, po papirologiji kojom raspolažem, a zasad vinove loze je trajao od 30 do 40 godina. Ne razumem državu koja je, sve da je to bilo najispravnije, dala podsticaj subvencije nekome ko ima pravo zakupa na poljoprivrednom zemljištu na pet godina da zasadi višegodišnji zasad koji traje 40 godina. Ja ne verujem više da ćemo imati tako neozbiljnu državu, koja će na takav način izdati zemljište u zakup i dozvoliti da jedan višegodišnji zasad bude zasađen na zemljištu koje je zakupljeno samo na pet godina.
Dakle, samo kada to uzmemo zdravorazumno, vidimo koliki je moralni prekršaj bio i koliko je moralno posrnuće te Vlade bilo i Ministarstva poljoprivrede koje je dozvolilo takvu jednu, da tako kažem, obligaciju.
Idemo dalje. Kada je već o konverziji reč, molim ministarku da mi objasni na koji način je izvršena konverzija zemljišta oko zgrade Ušća. Da li je ta afera zatvorena za vjek vjekova, amin, ili postoji šansa da se ispita na koji način je izvršena konverzija zemljišta koje je bilo oko zgrade čija je vrednost negde oko 30 miliona evra, a površina je negde oko 5ha?
Da podsetim da je tu bilo malo više prekršaja i da je moj kolega poljoprivrednik u pokušaju u tom trenutku bio savezni ministar policije, član Savezne vlade, da je jedan lider druge opozicione partije bio savezni ministar za telekomunikacije i ne znam šta i njima se obraćalo pravobranilaštvo po pitanju prodaje zgrade, govoreći da je došlo do određenih nepravilnosti, da to zemljište ne sme da bude predmet prodaje prilikom prodaje zgrade Centralnog komiteta, odnosno zgrade na Ušću, koja je, gle čuda, prodato na konkursu u junu mesecu, koji je trajao 30 dana, ali konkursna komisija je imenovana tek 15. avgusta.
Postavlja se pitanje kako je konkursna komisija, koja je imenovana 15. avgusta odlukom Savezne vlade, sprovodila konkurs koji je Savezna vlada raspisala i koji je trajao od 30. juna do 30. jula? Kako je ta komisija retroaktivno uspela da isplati konkurs? I tu ima niz nepravilnosti. Naravno, da se ispita kako je to Savezno pravobranilaštvo upozorilo Saveznu vladu da postoje dve vrste ugovora. Jedan ugovor je bio ugovor koji je stigao u pravobranilaštvo, na njega je pravobranilaštvo dalo saglasnost, a sasvim drugi ugovor je potpisan bez saglasnosti Saveznog pravobranilaštva koje je upozoravalo Saveznu vladu, koja je u tom trenutku imala današnja dva lidera opozicionih stranaka u svom sastavu. Uprkos tome što su ih upozorili, u decembru mesecu je sklopljen ugovor sa firmom koja je osnovana tek 15. decembra. Dakle, nije postojala u junu mesecu, u vreme kada je sprovođen konkurs. Ako je to takva konverzija, ako težimo takvoj konverziji, onda ja svakako ne bih bio rad da podržim taj zakon.
Takođe smo čuli pripadnika stranke bivšeg režima koji je ovde obrazlagao i tako zdušno se zalagao za otklanjanje nepravilnosti itd, ali ja moram da ih upozorim da nije isto i jedina moja zamerka na ovaj zakon je što konverzija na selu treba biti potpuno besplatna. Nije isto držati baštu u selu Novi Karlovci ili u Smilovcima, ili u Lebanu, ili u Medveđi. Nije isto držati baštu, staklenik i plastenik u selu i držati baštu od dva kafića u Beogradu.
Jedna njegova kafa košta 150 dinara, a za tu cenu u ovom trenutku možete u Leskovcu, u drugim baštama kupiti 50 kilograma krastavaca, možete kupiti 20 kilograma paradajza, dakle, neko ima hleb sa sedam kora i svakako mu se moraju omogućiti odgovarajuće povlastice, s obzirom da ovde neko ko zdušno tako zalagao i nalazio manjkavosti u ovom zakonu ima dve bašte u svojim kafićima koje donose impozantan prihod po jedinici površine. Dakle, ako jedna kafa košta koliko 50 kilograma krastavaca, onda ako prodate na jednom kvadratnom metru danas 10 kafa, u toku godine 50 kilograma krastavaca ne može da rodi na jednom kvadratnom metru.
Zato mislim da konverzija zemljišta treba na selu da bude besplatna, s obzirom da nam preti opasnost da nestane taj mali čovek koji živi na selu, prosečne starosti 59 godina, sela nam se prazne, prazne teritorije. I, mislim da ubuduće Ministarstvo građevina, sve od konverzije do legalizacije i svih zakona koji se tiču izgradnje na selu, treba da propiše da se na selu prilikom izgradnje plaća samo minimum nekih doprinosa, dakle, da izgradnja bude bez ikakvih komunalnih opterećenja itd, da jednostavno ljudi prijave lokaciju i da rade.
Na takav način ćemo deo prerađivačke industrije, zbog izbegavanja visokih komunalija u gradovima, premestiti na selo. Tako ćemo naći posla za oca na njivi, sina i snaju u fabrici i na takav način možemo da povratimo deo stanovništva koji sada tumara po predgrađima Beograda bez posla i bez hleba. To je ono za čega se ja zalažem.
Mislim i da zakon o konverziji i da svi drugi zakoni u budućnosti koji se budu donosili budu maksimalno u korist sela i seoskog stanovništva, da na takav način neke investicije privučemo direktno na selo, posebno one koje se bave prerađivačkom industrijom, dakle, preradom onoga što seljaci naprave, jer ja kao čovek koji se zalaže za Srbiju njiva, šljiva, za Srbiju radnika i seljaka, devojaka i momaka, svakako ću se do kraja boriti za te njihove interese. Zahvaljujem.
Zahvaljujem.
Razumeo sam vaš odgovor, ali takođe moram da vas upoznam da su neke lokalne samouprave po 500-600 hektara u određenim selima proglasili građevinskim zemljištem, da se za 20 godina ništa na tom građevinskom zemljištu ne radi, da se ranije ubirala taksa na građevinsko zemljište, a da se sada po zonama ubira porez na imovinu, a da pri tome niko nema ozbiljnu nameru da gradi i ukoliko bi, recimo, nekome ponudili da po toj ceni po kojoj je procenjeno to građevinsko zemljište to otkupi, ukoliko bi to ponudili toj opštini, ona bi odbila da to otkupi u svoju korist, da tu podigne neku industriju ili neko stambeno naselje. Dakle, radi se o tome da određene lokalne samouprave, da bi napunile svoje budžete, ogromne površine na selu proglašavaju građevinskim zemljištem, iako se tamo ništa ne gradi. Ja tražim povlastice da se mnoge od tih taksi republičkim nekim zakonom utvrde, neki minimalni limit, ili da se ljudi oslobode prilikom gradnje na selu jer tu ima mnogo pomoćnih i ekonomskih objekata koji se tretiraju maltene kao da praviš staklenu baštu kafića u gradu Beogradu, gde sam već opisao koji se prihodi stvaraju.
Mislim da moramo da težimo da te takse budu što manje, da komunalne takse budu na nekom minimumu, da čovek prijavi samo parcelu i da čak i ovi investitori koji nešto investiraju, kada investiraju na selu da to bude uz minimalnu naknadu i da se na takav način podigne neka prerađivačka industrija i zadržimo stanovništvo jer to nije samo pitanje poljoprivrede, to je pitanje demografije, bezbednosti i suvereniteta države. Zahvaljujem.
Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine predsedavajući, vi ste dopustili da vam se desi povreda Poslovnika člana 106. i člana 107. – posredno da govornik na sednici Narodne skupštine dužan je da poštuje dostojanstvo Narodne skupštine. Ovde je bila optužba prema svima onima koji su podržali ovu Vladu da žele da tajkunima prebaci zemljište, izvrši konverziju zemljišta onim ljudima koji su izvršili pljačkašku privatizaciju. Sada, ja ne znam da li se mom kolegi može pomoći, on svakako mora sarađivati, ali ja pitam – ko je to izvršio tu pljačkašku privatizaciju i ko daje pravo tim ljudima da ovde vređaju dostojanstvo Narodne skupštine i nas samih. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, ja bih možda i razmislio da prihvatimo ovaj amandman, ali na početku obrazloženja svog amandmana, predlagač je rekao nešto što je rekao i na prošloj sednici, da komentari na amandmane ostalih kolega poslanika, nisu dovoljno kvalitetni, odnosno da po njihovom mišljenju, trebalo bi to da znači otprilike da pojedini poslanici ne mogu da komentarišu dovoljno kvalitetno amandmane, koje oni predlažu.
Naprosto, to meni izgleda kao da oni sebe smatraju poslanicima više vrednosti od onih koji to komentarišu i na mom primeru bi to izgledalo tako, a na prošloj sednici se to i desilo.
Rečeno je da ja nemam pravo da branim Zakon o informisanju, a ja sam samo komentarisao njihove amandmane koji oni podnose. Na njegovu primedbu u obrazloženju da dva poslanika, od kojih je jedan veterinarski tehničar, a drugi je profesor na fakultet i doktor, ali nisu dovoljno kvalitetni da pričaju i obrazlažu, komentarišu amandman koji je podnet, to se već ranije dešavalo. Meni to nikako ne ide sa nekim zalaganjem za demokratsku proceduru i praksu u ovom parlamentu.
Ako uzmemo da je drugi poslanik iz tog dvojca govorio da je ovo svetilište demokratije i da je ovo mesto gde valja besediti o svakom amandmanu i svakoj rečenici, svakom zarezu, o svakom pokušaja brisanja određenih članova sa amandmanima – briše se, onda nešto nije u redu sa predlagačima u smislu, da sa jedne strane misle da su sva prava njima dozvoljena, a sa druge strane osporavaju pravo da određeni poslanici komentarišu njihove predloge i ja mislim da smo mi u skladu sa demokratskom praksom, sa izbornom voljom građana, svi ovde ravnopravni i na isti način možemo da predlažemo i komentarišemo jedni drugima amandmane, a da to ne bude uvredljivo na način koji oni nekada iskažu svoje komentare prema vladajućoj većini.
Mislim da iz tih razloga, zato što se potcenjuju određeni poslanici, u obrazloženju zakona, ne treba glasati za prihvatanje ovog amandmana a i to je moj stav, s tim što podvlačim da je za mene neprihvatljivo da neko misli da je poslanik više vrednosti, da je elita, u odnosu na neke druge, s obzirom da su sami pričali da je ovo svetilište demokratije.
Dame i gospodo narodni poslanici, moj savet je da ne prihvatimo amandman iz istog razloga što kroz obrazloženje amandmana podnosilac uglavnom insistirajući na nekim stručnim odgovorima, u stvari nipodaštava rad svojih kolega.
Dakle, kada sam govorio o tome, rekao sam jasno i glasno na koga se to njegovo izlaganje odnosilo. Radilo se o jednom veterinarskom tehničaru i o jednom profesoru dr na fakultetu i prema tome ja mislim da svi imamo pravo da komentarišemo amandmane. Neko je manje stručan, neko je više stručan, ali smo svi ravnopravni jer su nas građani poslali ovde da radimo, predlažemo amandmane, komentarišemo i predlažemo zakone, komentarišemo zakone, glasamo po svojoj volji za ili protiv ili se uzdržimo od glasanja. Dakle, sva prava svih poslanika su ista i ja u ime demokratske procedure na koju se uvek pozivao njegov kolega insistiram da se u ovoj Skupštini tako ponašamo jedni prema drugima. Zašto bi jedan poljoprivrednik bio stručniji od drugog poljoprivrednika ili profesora univerziteta? Evo, moj kolega poljoprivrednik predloži amandman, zašto bi ja bio uskraćen za pravo da na isti stručni način poljoprivrednik komentarišem njegove amandmane, s obzirom da smo kolege po struci? Hvala.
Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovana predsedavajuća, naravno da ne treba prihvatiti ovaj amandman s obzirom da se radi o meri upozorenja, u kome se dužnik upozorava da svoje obaveze mora da izmiri, u suprotnom može doći do neželjenih posledica po njega samog.
Ukoliko bi prihvatili ovaj amandman i na takav način ovaj stav isključili, u tom slučaju bi došlo do neželjenih posledica za dužnike.
Što se tiče pokušaja uvrede Vlade, gde je rečeno da ljudi iz Vlade nisu pisali ovaj zakon, već su dostavljači velikih faktora duvanske industrije itd, ja se sa takvom kvalifikacijom poslanika ne slažem.
Za vreme Vlade koju je on podržavao sednice su bile virtuelne, održavale su se SMS porukama i odluke su se donosile SMS porukama, bilo da su se ticale imovine građana, bilo da su se ticale sudbine građana. Neko ko je pristajao da mu Vlada zaseda virtuelno, da mu Vlada zaseda i donosi odluke SMS porukama sada drugu Vladu koja to ne čini naziva Vladom dostavljača odnosno Vladom koja nije sposobna da napiše izmene i dopune ovog zakona.
Takođe mi smeta to što neko ko je likvidirao domaće banke, uglavnom gotovo sve, i ko je uveo strane banke koje garantuje domaća država i ko je na takav način otvorio vrata stranim bankama, neko ko je ostavio nekoliko domaćih banaka da se političke stranke koje su vladale, njihovi politički prijatelji tale i da u tim bankama ostavljaju sredstva obezbeđenja koje nije ništa vredelo, da neko ko je podržavao takvu Vladu i takav sistem danas Vladu koja predlaže ove izmene i dopune zakona, a ova izmena direktno štiti dužnika, odnosno propisuje da mora da bude upozoren da je njegova nekretnina u opasnosti, odnosno da hipoteka može da bude aktivirana, neko ko ovakvu meru koju Vlada traži da bi dužnik bio upoznat sa svojim obavezama, neko takvu meru traži da bude ukinuta.
Naprosto, ne razumem, mada nisam doktor prava, nisam profesor prava, ne predajem na državnom univerzitetu, za razliku od kolege koji je predložio ovaj amandman, nikako ne razumem šta hoće da postigne u tom svom naglom preokretu, odustajući od podržavanja bivše Vlade koja je vladala na način koji sam već opisao. Bojim se da kad se naglo preokrenete i kad se krv slije u glavu, da onda mašta može svašta. Hvala.
Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predsedavajući, ja sam se trudio nešto da razumem iz govora prethodnog govornika. Naporno sam to slušao, bilo je naporno za slušati, verujem, i drugim kolegama poslanicima, ali ništa nisam uspeo da shvatim iz tog govora, sem da prethodni govornik često ume i da izmišlja stvari, a ovo je od juče stenogram, kada je tvrdio da sam ja u tom govoru nešto njemu pretio, a jasno je iz stenograma da uopšte niti sam mu pomenuo ime, niti je bilo kakve pretnje bilo, tako da me ovo obrazloženje amandmana nimalo nije iznenadilo.
Govornik je govorio o stranim bankama. Bio je dužan da kaže da su one instalirane za vreme stranke bivšeg režima i da te strane banke, čiji je grčki vlasnik, da su došle, odnosno da su zauzele mesto domaćih banaka od 2000. godine do 2012. godine kada je i on bio sastavni deo, odnosno i član stranke bivšeg režima i da oni krediti koji su povučeni u to vreme, koje su građani povukli, da su ih oni zavalili, da su izdati pod uslovom emitovanih kredita, pod uslovima pod kojima je to diktirala stranka bivšeg režima. Kako je zakone donosila, kako je propise donosila, kako je Vlada zasedala, kako je Skupština usvajala zakone, tako su građani prošli.
Za mene je opšte iznenađenje da neko ko je učestvovao u masovnom zavaljivanju, kako to kažu naši građani i mladi, zavaljivanju građana tim kreditima, pod tim osnovama, u tim valutama, da neko sad kuka nad sudbinom tih istih ljudi.
To izgleda otprilike ovako - kao kad bi neko opljačkao ljude i onda došao sutradan u to domaćinstvo i kukao – kuku lele, kako te opljačkaše. Ja sam to tako razumeo. Ne znam kako su razumeli drugi kolege poslanici, ali ovo izgleda ovako -izazoveš neke posledice, traume kod građana, a onda uzmeš sa nekim svojim pravom da ih zastupaš iako si ti odgovoran za sve nevolje koje su snašle te građane.
Ja verujem da ni njima nije nimalo prijatno da vraćaju kredite pod uslovima pod kojima su se zadužili, a zadužili su se pod uslovima koje je diktirala stranka bivšeg režima svojim propisima. Ona je kontrolisala Narodnu banku. Dakle, nismo mi ti bili koji smo dozvolili da se pod tim uslovima u švajcarskim francima ti građani zaduže.
Ova Vlada se trudi da tim građanima pomogne koliko je to moguće ne zadirući u privatno vlasništvo i prava banaka. Ja se slažem sa time da su te banke nemilosrdne, da tu nešto treba menjati, ali ne mogu da se složim da krivci za njihov položaj danas žele sebe da predstave kao velikim braniocima tog istog naroda za koga su odgovorni što je opljačkan na već opisan način. Hvala.
Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine predsedavajući, ja sam pokušao da procenim šta je predlagač amandmana hteo da kaže amandmanom i ušao sam u suštinu. Njihov prvi stav kaže – prodaja neposrednom pogodbom do momenta oglašavanja aukcijske prodaje moguća je po ceni koja ne može biti niža od 75% od procenjene vrednosti iz stava 3. ovog člana.
U zakonu pište, molim vas da saslušate – prodaja neposrednom pogodbom do momenta oglašavanja aukcijske prodaje moguća je po ceni koja ne može biti niža od 90%. Znači, ukoliko vi imate neku, ne daj Bože, hipoteku, ukoliko dođe do prodaje nepokretnosti, zakon kaže da ona neposrednom pogodbom ne može biti niža od 90%.
Predlagač amandmana je rešio da stane na stranu poverioca protiv građana i da kaže da je to 75% od procenjene vrednosti. Dakle, ovaj amandman je direktno na štetu građana, direktno na štetu dužnika i ide u korist poverioca. Zakon kaže 90% a oni traže da vi za tu nekretninu dobijete samo 75%.
Gospodine predsedavajući, ja ovo iznosim sa strahom i sa zebnjom s obzirom da njegovo elitističko veličanstvo osporava i prošli put je osporio moje pravo da komentarišem amandmane koje su oni podneli. Ja uporno pokušavam da pročitam ono što su oni predložili, bez obzira što oni sami to ne žele da pročitaju
Molim vas da ubuduće kada neko izrazi sumnju, odnosno zatraži da neko drugi od poslanika nema pravo da komentariše njihove amandmane, s obzirom da je predlagač amandmana to od mene tražio da ga opomenete, s obzirom da smo mi ovde svi jednaki, a ja sam već to doživeo i gotovo je nemoguće da neko ko je govorio da je ovo svetilište demokratije, ova Skupština, traži da određeni poslanici nemaju pravo da komentarišu amandmane koje oni predlažu.
Evo ja sam se usudio, bez obzira na tu zabranu od strane elitističkog veličanstva da pokušam da građanima objasnim da su oni tražili da njihove nekretnine u slučaju prodaje, što ne dao Bog nikome da se desi, ne idu po 90% procenjene vrednosti, nego da idu za 75% od procenjene vrednosti.
Što se tiče procenata koje je iznosio predlagač amandmana, ja moram da kažem da se amandmani ne smeju braniti snovima, iluzijama, maštom, o tome da oni imaju nekih 7%. Biće da su zarez zaboravili da pomere napred za dva mesta. Hvala.
Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine predsedavajući, ja moram biti izuzetno pažljiv, s obzirom da kolega predlagač amandmana je veoma nežan. Juče je umislio da sam mu pretio, iako je iz prepisa stenograma jasno da toga nije bilo. Nisam mu ime pomenuo, tako da morate pažljivo da me slušate s obzirom da svaki čas može doći do nekog preokreta.
Uzgred bude rečeno, ja nemam ništa protiv što ste mu dali pravo na repliku, iako Pokret za preokret nije politička stranka i ne može biti osnov za repliku, ali neka ta pozitivna diskriminacija, koja vas krasi, može u mnogome da doprinese radu ovog parlamenta.
Dakle, po amandmanu, shvatam da predlagač želi da, to pozdravljam, opljačkane građane stavi u prvi plan, ali ono što je po meni nedopustivo je to što on ne želi da ukaže građanima da je u toj pljački učestvovao i on sam, doduše na posredan način, donoseći propise, zakone i druga akta koja su uticala da oni danas duguju novac i da mogu doći u priliku da hipoteke budu aktivirane.
Takođe, razumem da on želi da te hipoteke ne budu aktivne tamo gde su oni pogrešili, odnosno za dugove koji su nastali, krediti koji su nastali za vreme njihove vladavine, jer su ti krediti bili po jako visokim stopama, u jako nezgodnim valutama, tako da žele na svaki način da sakriju svoju odgovornost. Dame i gospodo narodni poslanici, od riblje čorbe je teško napraviti akvarijum. Od akvarijuma možete da napravite riblju čorbu, ali od riblje čorbe ne možete da napravite akvarijum. Najgore je što se desilo Srbiji je da izgubite život, a još uvek ste živi. Ne možemo mi danas ispraviti one nelogičnosti i one posledice koliko su oni mogli zgrešiti.
Nadalje, ja ne razumem ljude koji su vodili vrlo jeftinu politiku, a vrlo puno su nas koštali. Ne razumem te argumente i amandmane – sada ne važi ono što smo mi pogrešili, ubuduće će važiti samo ono što ste vi pogrešili. Dakle, oni su, stranka bivšeg režima, zaslužni najviše za to što mi danas većinom predstavljamo prazan džep, građane predstavljamo, bedu, siromaštvo. Krivica je svakako do njih i umesto da bude tu neke reči samokritike, oni žele da svu svoju krivicu prebace na neke druge.
Dragi moji građani, u bolje sutra vas ne mogu odvesti oni koji su vas opljačkali juče, a to se odnosi na kolegu predlagača. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, mislim da zakon nudi povoljnije rešenje, a povoljnije rešenje po ovom amandmanu zato što poverioce svrstava kao zakonskog zastupnika, dok oni traže da on bude ovlašćen, tako da mislim da treba zadržati postojeći predlog.
Što se tiče svega drugog, neće samo gospodine Babić glasati za Zakon o visokom obrazovanju, glasaću i ja, ali pod uslovom da moj kolega poljoprivrednik, a njegov stranački kolega, završi fakultet. Hvala.
Gospodine predsedavajući, dakle, rekao sam da sam, za razliku od predlagača amandmana, govorio o njegovom amandmanu i smatram da je zakonsko rešenje u zakonu bolje nego što je predviđeno amandmanom, ali sam usput i rekao, s obzirom da su tu padale razne ponude, da ću, eto, i ja glasati za taj Zakon o visokom obrazovanju, ali pod uslovom da moj kolega poljoprivrednik završi fakultet. Hvala.
Zahvaljujem.

Dame i gospodo narodni poslanici, reklamiram član 106. i član 107. Član 106. kaže – govornik može da govori samo o tački dnevnog reda o kojoj se vodi pretres. Član 107. kaže – govornik na sednici Narodne skupštine dužan je da poštuje dostojanstvo Narodne skupštine.

Iz dva razloga sam reklamirao povredu Poslovnika i pre i ranije, prethodnih dana sam govorio da se prethodni govornik Janko Veselinović predstavlja kao poslanik Pokreta za PREOKRET. Ta politička stranka ne postoji. To je udruženje građana koje nije učestvovalo na izborima.

(Janko Veselinović, s mesta: To je SNS.)

Prema tome, on je poslanik izborne liste koji…
Izvinite predsedavajući da li mogu da nastavim?

On je poslanik izborne liste koju je predvodio Boris Tadić. Time je povredio dostojanstvo Narodne skupštine što se vrlo negativno izjasnio o sporazumu koji je potpisao upravo Boris Tadić 14. decembra 2006. godine. On je potpisao taj sporazum sa NATO paktom, a sada poslanik njegove izborne liste odjednom se preokrenuo na tumbe i ovde vređa dostojanstvo Narodne skupštine zauzimajući sasvim suprotan stav od onoga koji je imao njegov nosilac izborne liste na koju je on sam izabran. On nije izabran kao poslanik Pokreta za PREOKRET, on se preokrenuo na tumbe, priviđaju mu se neki zidovi i sada pokušava da zatrpa sve ono što je u prethodnom periodu radio sa svojim nosiocem izborne liste koji se zvao Boris Tadić.

Prema tome, gospodine predsedavajući, zbog dostojanstva Narodne skupštine molim vas da, ukoliko je Janko Veselinović napustio svog šefa, svog nosioca izborne liste, da ga ubuduće potpisujete kao samostalnog narodnog poslanika, a ne poslanika jedne nevladine udruge. Hvala.
Zahvaljujem.

Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predsedavajući, s obzirom da sam već u povredi Poslovnika rekao šta zameram prethodnom kolegi govorniku. Dakle, nagle preokrete i zaokrete u kome neko ko se tako naglo preokrene i zakorene može i da se povredi. Dakle, već sam izneo zamerke koje imam, s obzirom da su u sporazume krenuli dok su bili na vlasti. Kada su bili na vlasti onda im ništa nije smetalo, sve su potpisivali. Sada kada su izgubili vlast, sada neće, kao što je ministar rekao, ni ono što su prethodno hteli.

Mislim da posle tako pametne, pod znacima navoda, diskusije koja je probudila u meni onako velika osećanja, jer jednostavno ne mogu da verujem da jedan profesor, doktor može tako mudro da zbori. Iznenađen, pozitivno iznenađen, preokrenutim stavom o kolegi poslaniku…

(Janko Veselinović, s mesta: Šta je ovo? Kakve ovo veze ima?)