Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Marijan Rističević

Marijan Rističević

Srpska napredna stranka

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, ovde je reč o prekršaju. Neko se ovde zalagao da se kažnjavaju svi oni koji govore da je u Srebrenici izvršen genocid. Naravno da tamo genocida nije bilo. Srbi su žrtve genocida. Srbi nisu počinili genocid. Ali, znam ko jeste. Srbi nisu bacili atomsku bombu na Hirošimu i Nagasaki. Genocid je neselektivno uništavanje određene grupe. Znam jednu zemlju ili savez država koji je to učinio. Znam takođe za jedan savez država koja je gotovo istrebila jednu ljudsku rasu – Indijance. Znam ja za taj savez država. Znam da su nepravedni. Znam da su počinili mnoge prekršaje, narušili međunarodni mir. Ali, moram da poštujem i njihovu ekonomsku i vojnu snagu, barem dok je imaju. Moram da poštujem, da ne bih dobio još 22.000 tona bombi, mada je to već sada teže izvodljivo. Ali, ovi prekršaji o kojima je ovde reč je trgovina medijskim uslugama. Tu je Dejvid Petreus, šef CIA-e. Da li ste znali da je savetnik u SBB-u bio američki ambasador Kameron Manter? Zašto se onda čudite za privilegovan položaj na tržištu, zašto se onda čudite što Evropska komisija staje na njihovu stranu? Da li je Dejvid Petreus bio komandant vojnih snaga, gospodine Martinoviću, vi to malo bolje znate nego ja. Evo, i gospodin Marković se zagonetno smeška. Ja verujem da i on zna mnogo o Đilasovim namerama.

(Predsedavajući: Hvala.)

Regulatorno telo za elektronske medije se pravi mrtvo i zato Đilas traži REM. Dajte mu REM, mediji, reklame, i on vam neće tražiti ništa. Borba Đilasova za vlast nasilnim sredstvima je borba da uzme REM, jer REM ne radi svoj posao. Da REM radi svoj posao, isključio bi, naredio bi da SBB, što je njegovo ovlašćenje, isključi prekogranične kanale, lažne, virtuelne, lažne prekogranične kanale, piratske kanale koji uzimaju hleb domaćim medijima i domaćim novinarima. Hvala.
Gospodo narodni poslanici, nedavno je na toj televiziji koja se žali na ugrožavanje slobode medija, nedavno je gostovala jedna novinarka pod znacima navoda. Zašto pod znacima navoda? Zato što je to bila novinarka i vlasnica neregistrovanog portala. Znači, ako je elektronski portal nije medij onda ni ta osoba nije novinarka. Ako je to medij nije registrovan u registru medija. Vi uđete u APR i nađete da taj medij nije registrovan. Gostovala je na ovoj televiziji koja takođe nije registrovana, uđete u registar medija u APR, nema ga. Uđete u registar elektronskih medija, kod REM-a N1 televizije nema, nema ni „Nove S“, to su televizije koje žestoko, ne samo kritikuju, već ponekad i vređaj, izmišljaju itd.

Vi taj medij ne možete da tužite. Ja ima dopis, u ovim fasciklama, njihovog advokata koji na jednu tužbu, izvesnog gospodina, kaže, mi ne možemo da budemo tuženi, ne vodimo se u registru APR-a i nismo registrovani u REM-u kao pružalac medijskih usluga, REM ne radi svoj posao da radi oni bi SBB-u naložio da isključi lažne prekogranične kanale, zato će Đilas protiv promenama u REM-u i to je glavni njegov cilj da zadrži novac, i zato se bori za vlast, u stvari se bori da bi kroz vlast stekao prevlast u REM-u.

Nadalje, ja nemam ništa protiv N1 televizije, ni protiv Nove, ali hoće li Jugoslav Ćosić da mi objasni da on svoje emisije vodi iz Luksemburga, da su registrovani u Luksemburgu. Prvo je rekao da program emituju iz Slovenije. Međutim, slovenački regulator mi je odgovorio da to nije tačno, da N1 televizija nije registrovana u Sloveniji i da odatle nereemituje program u Srbiji.

Pa, se onda ustanovilo da se to čini iz Luksemburga. Hoće li onda, kaže, da on svoje emisije emituje iz Luksemburga, hoće li da mi kaže da na „Novoj“ Olja Bećković svoju emisiju emituje i vodi iz Luksemburga, hoće li da mi kaže da Ivan Ivanović takođe sa „Nove S“ televizije to radi iz Luksemburga. To naprosto nije tačno. Neka Jugoslav Ćosić radi šta god hoće, ali nek se prvo registruje u Srbiji kao elektronski medij i onda nek se žali na pritiske na medije ukoliko oni postoje. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine Markoviću, gospodine Martinoviću, ja taj kanal retko gledam. Ja ću da pokušam samo da nabrojim koje medije kontroliše Dragan Đilas i opozicija. Mi ne kontrolišemo nijedna, čak i RTS je više naklonjena njima nego nama. Meni to čak i ne smeta. Vi svakako znate da postoje televizija „NovaS“ da je protiv zakonito uzela prvi kanal na SBB koji je trebalo da po zakonu članu 100. pripadne RTS, koji je po meni više njima naklonjen nego nama. Ali, bože moje, njihovo je pravo da misle drugačije, ali zakon mora da se poštuje.

Na sledećem kanalu je N1 televizija ili obrnuto. Znači, protiv pravno su to uradili. Protiv pravno nisu registrovani kao mediji u Srbiji i oni se žale na medijsku scenu u Srbiji, na slobodu medija u Srbiji gde su toliko slobodni da nisu registrovani. O nedeljnicima „NIN“, „Nedeljnik“, „Vreme“, šta još tu ima, gotovo svi njihovi, „Novi magazin“ i tako dalje. Od štampe dnevne, „Danas“, „Blic“. Ja kad otvorim „Blic“, ja sam ljubimac medija, isključivo u negativnom svetlu. Pošto ja nemam svoje medije ni novinare kada ukucam u gugl moje ime i prezime tu dobijem „Blic“ misli da sam opasniji nekad od Andrije Artukovića, ne znam šta sam njima uradio, ali ako je o targetiranju reč, onda je „Blic“ i njihovi mediji slične prirode su mene targetirali sigurno. U čemu je onda problem. Kada imaju toliko štampanih i elektronskih medija.

Problem je izgleda u izborima. Za njih je demokratija dolazak na vlast putem sile, a diktatura je dolazak na vlast izborima. Uporno insistiraju na tome. U prilog tom htenju da dođu silom na vlast, kažu – ne sloboda medija i tako dalje. Koji to mediji nisu slobodni kada rade ovde potpuno ne registrovani u APR-u, nigde nisu registrovani. Odgovor ne možemo da dobijemo. Oni će probati, oni misle da je demokratija uvozni imperijalni proizvod i da treba da se osvoji silom i zato bi Đilas najrađe da oni za koje sam rekao da se ubacili dve atomske bombe, da bace možda i treću na Srbiju i da tako završe posao sa nama. Hvala.
Gospodine Markoviću, Martinoviću, gospodo radikali, ja sam se ponudio juče Jugoslavu Ćosiću da dođem u njegovu emisiju, da ne misli da targetiram, da dođem u njegovu emisiju u sedište njegove televizije, samo pod uslovom da to bude u sedištu njegove televizije, pa da i ja vidim taj Luksemburg, da izbliza vidim Luksemburg, pošto je prvo rekao da se to dešava u Ljubljani, sledeći kažu nije tačno, onda mi daju odgovor to je Luksemburg. Baš sam hteo da vidim taj Luksemburg i da dođem u vojvodstvo. Ja mislim da bi se vojvoda radovao kada bi video da sam ja u vojvodstvu.

Dakle, taman ja rešio da odem… međutim, Jugoslav Ćosić, mene zove. Šta je tu onda tu problem? Lepo odem u taj Luksemburg, on emituje emisiju, koja se istovremeno reemituje u Srbiji. Znači, nije zabranjeno reemitovati iz Luksemburga ili iz bilo koje zemlje iz Evrope reemitovati program u Srbiji, pod uslovom da se istovremeno emituje u zemlji gde je sedište i ništa nije sporno, gospodine Ćosiću, ništa nije sporno.

Molim vas pozovite mu taj Luksemburg u vaš studio, jer gostovanje na Novom Beogradu je kao kada bi se vozio u ukradenom automobilu. Ja sam bio dva puta i video da Novi Beograd nije Luksemburg, video i sada više neću da idem, imam saznanja da nisu registrovani ovde i zato kažem svim učesnicima u njegovoj emisiji - kada odete u njegovu emisiju to je kao kada se vozite u krivičnom delu, u ukradenom automobilu.

Jel znate da to nije registrovano? Znate da činite prekršaj ako se vozite u kradenom automobilu, činite prekršaj jer znate da je kraden, a ako odemo u televiziju koja nije ovde registrovana, koja je navodno Luksemburška, a tamo je nema, istovremeno ne emituje program i tamo i ovde, nema reemitovanja, ja u takvu televiziju onda ne mogu da idem.

Šta je problem njihov? Njihov problem je izgleda, ne samo da te televizije postoje, nisu zadovoljni, oni bi da mi nateramo ljude da gledaju te televizije, da nateramo ljude da čitaju „Nin“. „Vreme“, „Nedeljnik“, „Danas“, „Blic“, da ih nateramo prvo na to, a onda da ih nateramo da glasaju za Đilasa. Neće ljudi.

Naravno.

Reč je o elektronskoj trgovini, ali gospodine Šešelj, to nije o onoj Đilasovoj. Mislim da ste imali pravo na repliku jer sam govorio vrlo negativno o vama, govorio sam o vojvodstvu Luksemburškom, a oni su pustili ove televizije da se legu u tom vojvodstvu, tako da mislim i dajem vam priliku da kažete to što imate.

Nema veće elektronske trgovine od one koju vrši Đilas, Šolak, Vujošević itd. Ma koliko oni mislili da ih ja targetiram, u stvari samo govorim istinu. Ako je to loše po Jugoslava Ćosića, to znači da je to dobro za građane Republike Srbije. Zašto bi domaći mediji zbog njihove trgovine, zbog njihove vožnje u balkonima, luksuznim avionima, automobilima, gde plivaju u moru novca, zašto bi domaći elektronski mediji, zašto bi uopšte domaći mediji, zašto bi siroti domaći novinari radili za male pare? Jel zbog oglašavanja, koji je takođe protivzakonito kad se vrši na ne registrovanim medijima? Ti novinari nemaju dovoljno novca da podignu svoje plate, uzgred, da kažem ovima što nisu tu, da su prosečne plate 500 evra prešli, samo još treba da pogledamo koliko pojedini poslodavci… znači statistika računa ono što se uplaćuje kroz doprinos, ali postoje poslodavci, nažalost, koji nešto malo isplaćuju u kešu i kad to nateramo u legalne tokove, verujem da će prosečne plate biti veće. Taj deo na crno u kešu je najviše u ovim lažnim prekograničnim televizijama zato što te reklame idu na crno, deo ide na Kipar, Maltu, Luksenburg, a deo Đilas i Šolak uzimaju u kešu. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodin Martinović to svakako zna, problem KiM je nasleđen. Gotovo da je sve bilo izgubljeno. Uz velike napore, ova vlast je učinila da to nije i definitivno. Ja verujem da će se to delimično rešiti u našu korist. Hoću da verujem i to pravo imam.

Što se tiče registracije N1 televizije, nije samo N1, nego i Nova S, 13 sport kanala namenjenih srpskom tržištu i još neki kanali su registrovani u Luksemburgu, preko 20. E, sad, kao demokrata, moram da poštujem i proceduru, a procedura kaže da REM, da li je tako gospodine Arsiću i Martinoviću, Nezavisno regulatorno telo se stara o elektronskim medijima i o emiterima, odnosno o kablovskim sistemima, operatorima. To radi REM. Gospodine Arsić i Martinović to svakako znaju.

Sastav REM-a je nasleđen, takođe, kao i problem Kosova. Treba da se dopuni još sa tri člana, ali je Đilas u to vreme napravio takav sistem da sastav REM od devet članova, daje, ne znam, crkva jednog, pokrajina jednog, KiM, naša pokrajina, jednog, napravio sistem da političke prilike u zemlji ne mogu da utiču na sastav REM, jer ukoliko bi oslikavale skupštinski odnos, onda bi u to vreme radikali i DSS imali polovinu REM. To njemu nije odgovaralo ni njegovom biznisu, pa je napravio sistem po kome je REM sastavljen i postoji zakon i mi to ne možemo tako lako prepraviti, ali sada Đilas traži da to ne ide više onako je išlo u njegovo vreme, nego da se to podeli pola vlast, pola opozicija, to jest pola njemu, pa tako misli ako dokupi još jednog i napravi paralizu da ostavi sadašnje stanje.

Uglavnom, mi nezavisnom regulatornom telu ne možemo da diktiramo, ali tražimo da poštuje zakon i da naloži operatoru SBB da isključi lažne prekogranične kanale, ma kako se oni zvali i ma šta oni emitovali. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine Arsiću, gospodine Martinoviću, nebitno je šta kaže Jugoslav Ćosić. Bitno je šta će kazati naši organi i tu mogu da se složim sa nekim poslanicima.

Treće tužilaštvo, osnovno, to me podsetio gospodin Komlenski, vodi postupak protiv "Sport kluba" i ovlašćenog lica "Sport kluba" zbog prekršaja koje sam ja ovde navodio. Sad je osnovno pitanje, na zahtev gospodina Komlenskog i mene, da li će Tužilaštvo, a pitanje nije bilo samo da li vodite postupak protiv "Sport kluba", nego i protiv Nove, N1 televizije, 13 sport klubova i još nekih laži prekograničnih kanala. Veliko je pitanje ima li snage Tužilaštvo, koje je samostalno, i pravosuđe, koje je nezavisno, da ovo procesuira?

Ovde je dopis slovenačkog regulatora. Slovenački regulator, koga zastupa Teja Antončić kaže - na odgovor REM-a, koji je u stvari pisala "Junajted medija", "Junajted grup", na taj njihov odgovor i na moje pitanje da li je tačno to što oni tvrde, da je taj medij registrovan u Sloveniji i da odande emituje i reemituje program u Srbiju, oni su odgovorili da nije tačno.

Ali, su mi odgovorili još nešto, što je bilo zanimljivo, pa mi je regulator iz Luksemburga odgovorio da su ti mediji registrovani u Luksemburgu, kao, "Adrija njuz" je vlasnik N1 televizije…

(Predsedavajući: Hvala.)

Sačekajte.

(Predsedavajući: Isteklo je vreme, kolega Rističeviću.)

Evo ovde spisak svih kanala, svih lažnih prekograničnih kanala, samo da završim misao, oni uključuju sve televizije koje sam naveo ovde, gospodine Arsiću.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine Arsiću, za utaju poreza od strane „SBB“ ste u pravu.

Vi, dragi građani Republike Srbije, pošteni, vredni i časni, vi ste pretplatnici „N1“ televizije. Vi niste samo pretplatnici „RTS-a“, nacionalnog servisa, vi ste pretplatnici i „N1“ televizije, „Nova S“ televizije, „Sport klubova“. Vi plaćajući pretplatu „SBB-u“ finansirate te kanale, a objasniću i kako.

Kada stigne pretplata „SBB-u-, čiji je vlasnik „Junajted grup“ i „Junajted medija“, oni taj novac prosleđuju u Luksemburg tako što plaćaju lažnim prekograničnim kanalima, zato što se emituju u njihovom kablu. Namerno sam rekao emituju, a ne reemituju, što bi bilo dozvoljeno, ali reemitovanje istovremeno objavljivanje i u Luksemburgu i ovde, a to se ne čini.

Vi, dragi građani, plaćate pretplatu tako što oni novac ispumpaju na račune tih lažnih prekograničnih televizija. Domaći mediji to ne dobijaju. Domaći mediji samo mogu da plaćaju naknadu za emitovanje REM-u koji ne radi svoj posao, jer da REM radi svoj posao, on bi naložio da ti lažni prekogranični kanali budu isključeni, a ako operater to ne radi, privremeno mu se oduzima dozvola. Operator je „SBB“. Oni to ne čine zato što su u talu i onda se taj novac ispumpava napolje.

Gospodine Arsiću i gospodine Martinoviću, recite mi –da li bi neko kupio gubitaša koji pravi gubitke od 2015. godine, što „SBB“ prikazuje u Srbiji, jer ispumpa pare, pa nema dobiti? „Telekom“ sa duplo manjim tržištem u telekomunikacijama, ima dobit od 150 miliona i još finansira reprezentaciju, sportske klubove itd, ima dobit od 150 miliona i to uplati na račun, gospodine Martinoviću, u budžet Republike Srbije, odakle Teodorović, klimotresni, kako ga zove Atlagić, prima platu. „Telekom“ to uplati, „SBB“ ništa ne uplaćuje, prikazuje lažne gubitke, jer ispumpa pare iz pretplate građana, ispumpa na lažne prekogranične kanale, REM se pravi mrtav, oni ispumpaju te pare, taj novac, prikažu gubitak.

Da li bi vi kupili od gubitaša za 2,6 milijardi evra, za koliko je „SBB“ kupljen pre godinu dana? Svakako da ne bi. Ali, oni koji to kupuju napolju, znaju kako Šolak, Đilas ispumpavaju novac. To je ista ekipa, oni su sastavni deo te iste ekipe i to se dešava godinama.

Mi to moramo prekinuti, neka „Nova“, neka „N1“ objavljuju šta god hoće o nama, ali aman ljudi, aman Ćosiću, registruj se bre u ovoj zemlji, od pretplatnika ove zemlje živiš. Ništa ne plaćaš ni REM-u, ni SOKOJ-u, ni Ratel-u, itd. Domaći mediji plaćaju to. Emituješ ne ovlašćeno reklame na lažne prekogranične televizije, dodatno im još uzimaš hleb i medijima i novinarima i vlasnicima itd. Neko to mora da prekine. Ja znam, premijerka me upozorila, da su oni veoma opasni ljudi, ali ja ovo moram da kažem, ispumpavanjem para, tačno je gospodine Arsiću, oni utaje porez, jer nema dobiti, nema poreza na dobit. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine Martinoviću, malo vam je olovka neprecizna.

Kod mene je to malo preciznije. Po današnjem prosečnom ličnom dohotku, potrebno je za tih 50 miliona, za koliko oni tuže, potrebno je da prosečan Srbin radi 83,4 godine. Ali, nemojte to da računate, njihovu želju, a našu platu, za vreme naše vlasti. Računajte to na 32.000 dinare, nemojte na 50.000, jer oni misle, kada su u pitanju građani, da je 32.000 bolje od 50.000, a kada su oni u pitanju bolje je 50 miliona od 32 miliona. Imaju oni dvojne standarde.

E sad, u vreme njihove vladavine, kada uzmete prosečan lični dohodak, trebalo je 130 godina, znači, nije trebalo da se rodi čovek, pa da živi 83,4 godine, kod njih je morao da se rodi još jedan, pa da nastavi. Trebalo je ukupno 130 godina da bi se otplatili tih 50 miliona, za koje oni tuže, po njihovom prosečnom ličnom dohotku. E sada, vi mislite da je to veliki iznos. Za njih to nije veliki iznos. To što je za nas veliki iznos, za njih je mrvica. Da li vi znate da je to, naviklo se to na luksuz, Jeremić, Đilas itd. Kad oni tuže neki medij, dobiju ovako za šest meseci, sud presudi, sud njihove partije presudi na brzinu – 300.000, 400.000 itd. Kad ja tužim, ja dobijem 50.000. Moj duševni bol manje vredi od njihovog. Oni imaju bolniju dušu, kako da kažem. Cifre su cifre, oni su bogatiji, njihova duša je samim tim bogatija, mada novac i duša su dve različite stvari. Da oni imaju duše, oni ne bi ni imali tako veliki novac. I tako bezdušni, oni imaju duševni bol. Mi zato nemamo. Oni su elita, to je minimum fašizma što oni rade.

Ali, da li vi znate da je ta suma koju oni potražuju samo 1.250-ti deo onoga što je Dragan Đilas zaradio dok je bio na funkciji? Izračunajte dobro. Zaradio je 500 miliona evra, a traži 50 miliona, to je 400.000 evra. Uzmite olovku, gospodine Orliću i gospodine Martinoviću, to je 1.250-ti deo. To što je nama ogromno, njima je samo mrvica. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, naše pravo je da hapsimo i istovetno je pravo opozicije da hapsi.

Narodni poslanici Skupštine Srbije ne hapsi. Postoje tri grane vlasti - zakonodavna, sudska i izvršna. Mi možemo kao Skupština da razrešimo ministre, Vladu i možemo samo da biramo sudije koji se prvi put biraju na funkciju, a koje je prethodno selektira Visoki savet sudstva iz doba čuvene žute reforme.

Sada, kada bi tražili, stvar ide ovako. Oštećenje saobraćajnih znakova je krivično delo. Svi smo mi svedoci da je Bastać to uradio. Svi smo to videli. Svi smo videli da je izazvao opasnost time što je pregradio jednu ulicu, da je sprečavao ljude da rade. Počinio je više krivičnih dela.

Mi sumnjamo i tvrdimo da je on to počinio, ali čekati da sud presudi, pa tek onda o tome da pričamo je za mene po malo, da ne kažem, glupo. Sudska vlast je sigurno nezavisna od ove izvršne i zakonodavne vlasti, to ja potvrđujem, ali nije ni nezavisna od bivše vlasti. Čuvenom reformom Bastać, LDP i cela ta ekipa koja čini vlast na Starom Gradu, je postavila sud svoje partije. Sada očekivati da ja prvo sačekam da Bastaća presude za ono što sam video rođenim očima, da sačeka da ga presudi sud njegove partije, pa to bi bilo kao kada bi čekao da Albanci sami osude Haradinaja i Tačija i to je veća mogućnost nego da sud DS presudi Marka Bastaća. To teško možemo dočekati jer to je sud njegove partije, selektiran negde 2009-2010. godine. Onda su te sudije izabrale Visoki savet sudstva, koji jedini može da razreši nekog sudiju ukoliko krši zakon, a sudija Majić je najbolji dokaz. Neka Vrhovni kasacioni sud utvrdi da je došlo do kršenja zakona od strane sudija, on opet ne bude razrešen na Visokom savetu sudstva.

Nije ispravno očekivati da sud njihove partije presudi njihove članove, one koji su ih postavili. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, pokušali smo danas da objasnimo kako se kroz sve te elektronske usluge, komunikacije, može doći do velikog novca.

Građani Srbije treba da znaju da od njihove pretplate, da od reklame koja se neovlašćeno emituje i koja uništava domaće medije, Dragan Đilas prihoduje oko 200 miliona evra. Dakle, to je 125. deo onoga zbog čega tuži Aleksandra Vučića. To je veoma bogat čovek. Njemu nikad nije dosta. Lako bi mi nahranili siromašne i zbrinuli siromašne, ali ne možemo bogate. Bogatima nikad nije dosta.

Ima ona izreka - Siromašnima i bogatima je ruka uvek ispružena. Siromašni traže malo, a ovi bogati traže puno i nikad im nije dosta. I to je naš problem. Problem bogatih je - što su bogatiji, to su više željni novca u Srbiji.

Bil Gejts je 95% svog bogatstva stekao na internet komunikacijama itd. I nesumnjivo ih stekao. Znači, 95% svog bogatstva je podelio siromašnima, iako ga je stekao legalno. Dragan Đilas, Dragan Šolak, 95% svog bogatstva su oteli od siromašnih i ne pada im napamet da vrate bilo šta.

Zato je krajnje vreme da se oni koji su nadležni za to, pre svega REM, potom tužilaštvo, sudski organi, policija, pozabave tim ljudima.

I da ponovim ponovo, po ko zna koji put, da ni ja, a ni moje kolege, nemamo nameru da utičemo na uređivačku politiku bilo kog medija. Nemamo nameru da utičemo na uređivačku politiku bilo kog medija, da su za nas mediji slobodni, ali da moraju poštovati zakone.

Valtazar Bobišić je rekao - zakoni za svakoga, zakon i u ovoj državi zakoni moraju da važe i za bogate, za Đilasa, Šolaka i njihove pomagače. Hvala.
Petak je, da bi malo ubrzali ja ću ubuduće, ovako malo da odustanem, da bi nadoknadili ono vreme koje sam vam potrošio preko granice.
Dame i gospodo narodni poslanici, trgovina je dobar posao, posebno ako imate proizvodnju. Ako nemate proizvodnju roba i usluga, ako trgujete samo stranim robama, ako za strani pozajmljeni novac, ako za novac od prodaje kapitala kupujete stranu robu, onda ćete završiti kao loše poljoprivredno gazdinstvo.

Dobar poljoprivrednik gleda da robu proizvede. Loš poljoprivrednik koji robu ne proizvodi gleda da je kupi. Ukoliko nema novaca, on podigne kredit. Ukoliko ne proizvodi, kredit potroši kupujući robu od onih koji je proizvode. Kada više ne može da podigne kredit, onda prodaje kapital. Prodaje komad po komad zemlje, objekat po objekat, da bi finansirao svoje potrebe i da bi mogao da trguje.

Srbija je bila loše poljoprivredno gazdinstvo za vreme vladavine udruženog zločinačkog poduhvata, ovih koji bojkotuju Narodnu skupštinu, ali platu ne bojkotuju koju im daje Narodna skupština. Dakle, oni su primer loših domaćina. Mi treba da budemo primer dobrog domaćina, koji sem što trguje, proizvodi, transportuje, vrši usluge i od toga finansira egzistenciju svog stanovništva, podiže infrastrukturu, reguliše dugove, ove naše pomoću kojih dižemo infrastrukturu, a i one njihove koji su potrošeni i gde nisu stvarali izvor za vraćanje duga i tako uvećali problem ove zemlje.

Nadajući se da ćemo i dalje mi biti taj dobar domaćin, da ćemo Srbiju podizati, ja sam i predložio ovaj amandman, koji je gotovo identičan u tekstu kakav je Vlada predložila. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, mi po Sporazumu CEFTA imamo pozitivne trgovinske bilanse sa bivšim jugoslovenskim republikama.

Kada je već gospodin Atlagić govorio o Republici Srpskoj, rat u Bosni i Hercegovini je, navodno, Armija BiH, Alijina Armija, vodila za multietničku Bosnu. Danas je u Bosni i Hercegovini jedina multietnička teritorija Republika Srpska, koju hoće da proglase za genocidnu. Narod koji je izgubio pola svog stanovništva u 20. veku je žrtva genocida, a ne genocidna.

Republika Srpska počiva na 30 hiljada života. Sa tim životima mi nećemo da trgujemo. Republika Srpska je otpor etničkom čišćenju, a ne etničko čišćenje. Republika Srpska na svoj ponos je višenacionalna Republika, što se za hrvatsku, muslimansku federaciju ne može reći.

Moj amandman se odnosi na jednak položaj na tržištu bez diskriminacije, što je Vlada takođe u svom tekstu napisala, navela. Pitam vas, gospodine ministre, po pitanju usluga postoje mediji, oni su pružaoci medijskih usluga, oni trguju medijskim uslugama. Mene ne interesuje što će N1 televizija da govori o genocidu. To je laž. Ne interesuje me šta emituje „Nova S“ ili kako se zove ta televizija. Mogu da emituju šta hoće, ali moraju da se registruju.

Pitam vas – da li su pružaoci medijskih usluga, elektronski mediji, u jednakom položaju u Republici Srbiji? Neverovatno je da domaći mediji, registrovani kod REM, a REM se pravi mrtav… To je neki kombinovani, uglavnom, stari sastav. Mislim da u REM treba pritvoriti dve trećine članova. Jedna trećina treba da se dopuni, a dve trećine treba pritvoriti. Oni nisu u REM zastupali jednakost na tržištu, već su zastupali Đilasa i Šolaka. Neverovatno je da domaći mediji u Republici Srbiji imaju lošiji položaj od navodnih prekograničnih televizija.

Dakle, radi se o „Junajted grupi“, „Junajted mediji“, međusobno povezanima. To su one firme čiji je vlasnik bio Dejvid Petreus, šef CIA, da li je tako, gospodine Lazanski, pukovnik, bivši šef CIA sa nekom aferom, pa su ga pedalirali, i bivši komandant vojnih snaga u Avganistanu, u Iraku, Libiji i Siriji. To je onaj koji verovatno islamizira Evropu, ali to je problem Evrope. Evropa će postati, vidim multietnička, multikonfesionalna, čak mislim da će sami Evropljani biti manjina. To nije problem. Mi nećemo Evropu da branimo od njihovog problema. Oni su napravili Evropu bez granica u Siriji, Libiji, Iraku itd, pa neka sad prime stanovništvo čije su države razorili.

Nemoguće je da mediji domaći budu u lošijem položaju od lažnih prekograničnih televizija koje su registrovane fiktivno u Luksemburgu. One stvarno imaju pravo da reemituju program u Srbiji, reemituju. To znači istovremeno emitovanje u Luksemburgu i takav izvorni program, sa takvim izvornim reklamama, može da bude reemitovan u Srbiji, a ne može da bude prekrajan, ne može da se proizvodi u Srbiji i ne može da bude piratski, lažni prekogranični kanal.

Ja sam ne znajući za ovo nastupao po dva puta na N1 televiziji. Više neću nastupati. Nastup na televiziji N1 koja nije registrovana, lažni prekogranični kanal, je isto kao vožnja u ukradenom automobilu za koji znate da je ukraden. Znači, televizije N1 i „Nova“ se bave krađom reklamnog prostora, krađom programa i zajedno sa SBB uništava domaće medije.

Domaći mediji plaćaju REM naknadu za emitovanje, plaćaju Sokoju, plaćaju RATEL. Ovi lažni prekogranični kanali nikom ništa ne plaćaju u Srbiji. Time su u povlašćenom položaju na teritoriji Republike Srbije u odnosu na domaće medije. Domaći mediji koji žive od reklama i plaćaju sve ove naknade su žrtve ponovo ovih televizija zato što te televizije emituju domaće reklame i isplati im se, jer ne plaćaju porez itd, da ga emituju jeftinije. Time uzimaju hleb regularnim kanalima. Dva puta su u lošijem položaju, već sam vam naveo, domaći mediji u odnosu na lažne prekogranične medije. To su pružaoci medijskih usluga. Time se trguje i o tome govorim u ovom amandmanu.

Vlada Republike Srbije, nadležna regulatorna tela moraju da se bave time.

Od REM-a sam dobio odgovor koji su pisali vlasnici „Junajted grupe“ i „Adrija njuz“, vlasnici „N1“ i „Nove“, u kome se pozivaju na odgovor onih koji su instalirali te piratske televizije. Oni kažu da nisu nadležni za lažne prekogranične kanale. Jesu, nadležni su za SBB za regulatora i nadležni su da nalože regulatoru da isključi lažne prekogranične kanale, kažu ne mogu da utvrde. Po zakonu imaju pravo da angažuju strana pravna i fizička lica u svrhu pomoći da se takve neke pojedinosti utvrde.

Dame i gospodo i treći put su naši domaći mediji, koji su registrovani u Republici Srbiji u nepovoljnijem položaju, zato što SBB domaćim kanalima, čiji program koriste u 80% slučajeva, ne plaćaju za emitovanje ništa. Dok ovim lažnim prekograničnim kanalima, plaćaju i do tri evra po korisniku, odnosno pretplatniku SBB-a. Ima lažnih prekograničnih kanala koji dobijaju milionske cifre mesečno, za navodno reemitovanje, u stvari emitovanje se vrši i proizvodnja u Srbiji.

Tom povlašćenom položaju, lažnih piratskih medija se mora stati na put. To je isto, kao kada bi u povlašćen položaj doveli trgovca ukradenih automobila, u odnosu na regularnog proizvođača i trgovca automobila. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, u pitanju su veletržnice, to je za nas poljoprivrednike veoma zanimljivo ali moram reći da se radi o trgovini na veliko.

Stranka bivšeg režima je takođe trgovala na veliko. Prodala je zemlju za fotelju, trgovali su nacionalnim interesima ove zemlje, trgovali su suverenitete ove zemlje i prodavali ga budzašto. Proizvodnja ih nije interesovala za kredite i za novac od prodaje kapitala za tuđi novac trgovali su tuđom robom.

Što se poljoprivrednika tiče, poljoprivrednici su 90-ih godina podneli teret socijalnog mira, to izdržali, cene poljoprivrednih proizvoda su bile ispod socijalnih. Jedan vagon pšenice je vredeo kao gajba piva zbog inflacije. Kamion stoke, za kamion stoke niste mogli dobiti više od 100 maraka. Poljoprivrednici u Srbiji ili seljaci su svesno bez velike pobune izdržali teret vojnih i ekonomskih pritisaka na našu zemlju. Mi smo sanjali da posle promena država to poljoprivrednicima vrati.

U to vreme Miodrag Kostić i ostali današnji veliki poljoprivrednici se bavili švercom nafte i preprodavali poljoprivrednicima. Nije im palo na pamet da se bave poljoprivredom po socijalnim cenama. Danas su oni veleposednici, dok smo mi sanjali san o tome da posle promena država sve to vrati poljoprivrednicima što su izgubili ne obnavljajući mehanizaciju 90-ih godina i opremu, dotle su tajkuni zajedno sa pojedinim liderima DOS-a, sanjali san da kada do promene dođe kako da zaposednu stotine i stotine hiljada hektara poljoprivrednih površina. To su i učinili. Kada su kupili kombinate radnike su otpustili, stoku rasprodali, a time naše prerađivačke kapacitete, klanice itd, ostavili bez sirovina.

Tako su uništili prerađivačku industriju. Preduzeća su ima bila kao školjke, isisaju kapital i to vrate u činiju, odnosno ono što im nije trebalo vraćaju se Agenciji za privatizaciju, koja je onda morala da izdržava takve firme iz koje su oni isisali kapital. Poljoprivrednicama nikada nije vraćen interes i ja sam se zalagao da poljoprivredno zemljište ne bude predmet privatizacije.

Vlahović, ima poslanika ovde koji su bili u to vreme poslanici, izašao za govornicu i obećao mi, to stoji u stenogramima, i obećao da poljoprivredno zemljište neće biti predmet privatizacije, i slagao. Tražio sam da 30% prerađivačkih kapaciteta ode u vlasništvo poljoprivrednicima, kao nadoknada za izgubljenu dobit 90-ih godina. Ni to nisu mogli da dobijemo, nego su to šećerane, recimo, dali Miodragu Kostiću za tri evra, zajedno sa šećerom ni ugovorenom šećernom repom. Ali, Miodragu Kostiću to nije bilo dosta, pa je morao i da prepakuje, zbog prepakivanja je cena šećera i u Srbiji preferencijalna, šećer je u Bosni je bio dva puta jeftiniji nego u Srbiji, koji je taj šećer proizvodila. Kada se domogao zemljišta, onda mu se nisu neke parcele dopale. Onda je Vlada Mirka Cvetkovića, zamenila 1.200 hektara zemljišta koja je kupio Milorad Kostić, sitne parcele, to je spisak ovoliki bio, za ovoliki spisak državnih parcela, ukrupnjavali su privatno, a Zakon o poljoprivrednom zemljištu, kaže, da se zamena može vršiti samo kada se ukrupnjava državno, ali su ukrupnjavali Koletovo. Što znači da je Kole upravljao državom.

To je bila ta vrsta trgovine i ja slobodno mogu reći da su oni prodali zemlju za fotelju, seljake su ostavili bez perspektive, bez mogućnosti da kroz preradu zarade ono što su izgubili ne samo 90-ih godina, već ono što u primarnoj proizvodnji danas, eventualno izgube, zbog niskih cena ne mogu ga kroz prerađivačku industriju da zarade, zato što im oni nisu omogućili da budu suvlasnici prerađivačkih kapaciteta. Ova država nije radila za običan narod, radila je za tajkune i za međusobno povezane funkcionere. Privatni biznisi su spojeni sa javnim funkcijama i da nije bilo promene 2012. godine ova država bi verovatno bila bivša.

Mi moramo ubuduće voditi računa i dobro izračunati ono što je gospođa Jeftović rekla, 300 hiljade hektara poljoprivrednog zemljišta, to znaju kolege i sa desne i sa leve strane u Vojvodini danas vredi oko pet milijardi. Po ceni PIK Bečeja, u nekoj ponovljenoj privatizaciji, cena PIK Bečeja sa tri hiljade hektara zemlje je bila 50 miliona evra, to je sto puta manje zemljišta nego što su oni prodali sa svim kombinatima i zadrugama. Trista hiljada poljoprivrednog zemljišta vrede pet milijardi evra. Država je zbog tajkuna i bivših funkcionera oštećena za četiri milijarde 950 miliona evra samo u poljoprivrednom zemljištu, a da bi se bavili samo poljoprivrednim zemljištem stoku su poklali, radnike otpustili, prerađivačka industrija ostala bez prerade mleka, mesa, jaja i tako dalje. Tako da je šteta višestruka.

Verujem da ćemo kroz veletržnice nešto učiniti, ali bez učešća poljoprivrednika u skladištenju, bez učešća poljoprivrednika u preradi, bez učešća njihovog u vlasništvu tih kapaciteta koje valja podizati, subvencionisati, bez učešća u hladnjačama, silosima, skladištima, bez učešća u preradi veletržnice će biti malo. Hvala vam.