Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Zoran Antić

Zoran Antić

Srpska napredna stranka

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, javna ovlašćenja se poveravaju zakonom i nosilac javnog ovlašćenja ne može svoja ovlašćenja da prenese na nekog drugog. Znači, neophodno je da se to i te kako zakonski reguliše.
Mi u članu 240. imamo mogućnost da Direktorat poverava neka svoja javna ovlašćenja pojedincima za sprovođenje pojedinih poslova koji se odnose na neku unutrašnju proveru, na proveru u vazdušnom saobraćaju. Samim tim što to nije u potpunosti uređeno zakonom i što je u skladu sa zakonima i zakonskom regulativom koja tretira javna ovlašćenja, nemoguće je da se ovo nađe u ovom članu i u ovom zakonu.
Čini mi se da su i u ovom slučaju Direktoratu data prevelika ovlašćenja i da smo stavljeni u situaciju da jedan nezakonit član treba da izglasavamo u danu za glasanje, verovatno već danas.
Dolazimo do inspekcijskog nadzora. Znači, inspekcijski nadzor, vazduhoplovni inspektor i još jedan član koji nije usklađen sa Zakonom o opštem upravnom postupku, jer u stavu 2. ovog člana imate neverovatna ovlašćenja vazduhoplovnog inspektora, da zapisnik prilikom vršenja kontrole rada i zapisnik kojim će da se izda rešenje o zabrani rada sačini tek 24 sata nakon inspekcijskog nadzora.
Znači, neverovatno je, neprihvatljivo i nerazumljivo za SNS zašto ste uopšte uneli ovaj član. Mislim da niste dali nikakvo objašnjenje u odgovoru Vlade, jer je očigledno da se radi o kršenju, kao što rekoh, Zakona o opštem upravnom postupku i nema razloga da vazduhoplovni inspektor bude neki izuzetak. Ako već vrši nadzor, zapisnik se sačinjava u trenutku vršenja nadzora, a ne nakon 24 sata, kako kome padne na volju, ili nakon nekakvih konsultacija, dogovora, koječega. U svakom slučaju, ovakvim zakonskim rešenjem uspostavlja se mogućnost za manipulacije, za zloupotrebe, a to je ono što nam najmanje treba, iovako ih u ovom društvu imamo i previše.
Samo ću kratko. Ne poštujući neke konvencije međunarodne da se vršenje nadzora u vazduhoplovu vrši u nekim izuzetnim situacijama, predlagač zakona se odlučio na jedno rešenje koje je, po nama, neprihvatljivo. Neprihvatljivo je zato što je u suprotnosti sa nekim međunarodnim pravom, međunarodnom praksom u vršenju nadzora u vazduhoplovu.
Neophodno je da to bude samo u nekim retkim situacijama, kada za to stvarno postoji opravdanje. Nažalost, niste imali razumevanja ni za ovaj amandman. Kada je inspekcijski nadzor u pitanju, mislimo da u ovom zakonu ima jako puno propusta.
Dame i gospodo narodni poslanici, mi smo ovaj amandman podneli pre svega da bi pokazali koliko je ova vlada spora, koliko ne radi svoj posao i koliko su javašluci u samoj Vladi dobrim delom krivi  zbog trenutne situacije u skoro svim oblastima i u ukupnom životu Srbije danas.
Naime, ovim članom 264. propisuje se da Ministarstvo za infrastrukturu preuzima svu onu opremu dosadašnjeg Direktorata, sve ono što je arhivu u vezi inspekcijskog nadzora, a potrebno je da podsetimo građane da je Ustavom regulisano da je sve te poslove trebalo završiti već 5. avgusta 2008. godine.
Znači, očigledno je da se već dve godine kasni sa ovim poslovima koji su bili pred Vladom. Očigledno je da nije bilo interesovanja ili nije bilo dovoljno snage u Vladi da se ta oblast ranije uredi i sasvim je očigledno da već dve godine imamo činjenicu da se inspekcijski nadzor protivustavno obavlja od strane Direktorata i da je Vlada i te kako zakazala, a imajući u vidu sva ova sredstva o kojima govori gospođa Jorgovanka Tabaković. Očigledno je isto tako i da niste na jedan pravi način zaštitili interes svih građana.
Mislim da smo u petak o tome govorili, ali provlači se i u ovom članu. Direktorat je dao sebi pravo da donosi podzakonske akte. Bez obzira što se radi o jednom multilateralnom sporazumu, koji je prihvaćen u Republičkoj skupštini, svi podzakonski akti ne mogu da se prepuste Direktoratu.
Sve međunarodne ugovore, sve ono čime se proširuju bilo koja prava bilo kog učesnika u vazdušnom saobraćaju moraju da budu uređena posebnim zakonom. Taj zakon mora da bude donet u Republičkoj skupštini. Mora da bude objavljen u "Službenom glasniku".
Postoji jedna procedura na osnovu koje funkcioniše ova država. Bez razloga se Direktoratu daju neka prava koja su izvan ovlašćenja, izvan zakona, izvan Ustava i to je razlog zašto smo podneli ovaj amandman. Hvala vam.
U članu 267, dame i gospodo narodni poslanici, imamo još jedanput pokušaj zakonodavca, dešavalo nam se to i ranije, da se nekako prava koja su stečena ranijim zakonskim aktima ograničavaju.
Izvestan kapital uložen je, bez sumnje, u vazduhoplovnu privredu. Imamo neke privredne subjekte koji se bave i koji su na osnovu važećih zakona ostvarili neka prava i zato platili neke nadoknade i neprihvatljivo je da se retroaktivno njihova prava koja su već stečena ograničavaju ovim zakonom. To je nešto što stvara jednu pravnu nesigurnost u ovoj državi.
To je jedan pogrešan signal svim preduzetnicima, svim pravnim subjektima, svim stranim ulagačima, ako hoćete, jako često volite da govorite o potrebi za stranim i direktnim investicijama, a ako imate ovakvu pravnu nesigurnost da sa svakim novim zakonom, sva ona prava koja ste stekli u nekom narednom periodu, vi možete da izgubite, onda se jednostavno pitate da li ova država ima iskrenu nameru da podstakne privredu, da podstakne preduzetništvo i da li će vas zaštiti u nekom narednom periodu od bilo kakve samovolje.
Znači, na ovaj način, usvajajući ovaj predlog zakonskog rešenja nanosi se šteta nekim privrednim subjektima i mi smo kroz predlog da se izbriše ovaj rok koji je dat od 24 meseca, već za sva ona prava koja su zatečena do dana do koga su zakonski regulisana budu i ostvarena, a nakon toga da se primenjuje i ovaj zakon.
Čini mi se da generalno, kada sagledamo kompletan ovaj zakon, da je zakon u kontekstu dalje feudalizacije državne uprave u Srbiji, da je pun nedostataka, da će u mnogim institutima koji se provlače kroz ovaj zakon, sa mnogim institutima, tačnije, biti problema, da će Ustavni sud imati i te kako posla i da nažalost ulazimo i dalje u jednu partijsku, partokratsku državu u kojoj nema budućnosti ni za koga od građana Srbije.
To bi bila kao neka moja završna reč, s obzirom da sam imao tu čast da budem i ovlašćeni predlagač, odnosno da u ime SNS obrazlažem ovaj zakon. Jako smo nezadovoljni ovim zakonom, jako smo nezadovoljni, gospodine ministre, što ste vi dozvolili da ingerencije vašeg ministarstva budu toliko unižene i da se ovaj Direktorat, čini se, uzdigne van svih institucija sistema u zemlji Srbiji.
Dame i gospodo narodni poslanici, svi smo svesni da je iza nas jedna jako trapava i kriminalno odrađena privatizacija u Srbiji, da su načinjene strahovite greške u procesu privatizacije i da su jedna od žrtvi i luke uz reku Dunav, pre svega, naravno.
Nažalost, u ovom predlogu zakona pojavljuje se pokušaj jednog ministarstva da deo tih nepravdi, sa kojima se slaže i SNS da su urađene, delimično ispravi.
Ono što je problem iz perspektive SNS je, što smo mi u procesu privatizacije, u prethodnom periodu, imali preko 700 raskinutih ugovora, što je najveći deo tih preduzeća, koja su doživela da se ugovor o privatizacija raskida, otišao u stečaj i što je očigledno da je potrebna jedna ozbiljna revizija privatizacije.
Nedopustivo je da svako ministarstvo za sebe odlučuje koji će deo preduzeća ili koje industrije da izuzme iz procesa privatizacije. Dakle, mi moramo da imamo jedan celovit zakon kojim će da se izvrši reviziju privatizacije u prethodnom periodu.
Ostali smo bez stotine hiljada radnih mesta, ostali smo bez velikog broja preduzeća. Nije problem samo sa lukama što sadašnji vlasnici sada nameravaju da te površine pretvore u gradsko građevinsko zemljište i da odustanu od namene koju imaju luke. Problem je u drugim preduzećima širom Srbije, gde se zatvaraju preduzeća, a radnici otpuštaju. Izgrađuju se, pre svega, stambeni i poslovni objekti.
Na taj način se bitno menja delatnost svih tih preduzeća. Gubimo privredu koja zapošljava hiljade radnika širom Srbije.
Zalaganje SNS je da se jednom ozbiljnom revizijom privatizacije koliko-toliko isprave sve one nepravde. Ima ih jako puno u procesu privatizacije.
Ovaj član 214. faktički vrši reviziju privatizacije, odnosno jednu deprivatizaciju, jer se vraća na stanje od 25. maja 2003. godine. Odnosno, to pravo luka od sadašnjih vlasnika da menjaju namenu tog zemljišta, onemogućava, predstavlja jedan izuzetak i presedan, a ujedno znači i nedostatak jednog pravnog poretka. To je presedan koji je neprihvatljiv u jednom pravno uređenom društvu.
Predlog SNS i u ovom članu, a i u sledećem članu 217. koji je na istu temu, temu reprivatizacije, gde smo podneli amandman, jeste u cilju da ukažemo javnosti da ova vlada parcijalno, onako kako joj i odgovara, pojedinim ministrima rešava probleme iz oblasti privatizacije.
Samo da ukažem da je ovaj član zakona, član 225, u koliziji sa Zakonom o opštem upravnom postupku. Ako nekome oduzimate odobrenje, on je stranka i mora da učestvuje u postupku oduzimanja tog odobrenja.
Bez pružanja mogućnosti stranci da učestvuje u tom postupku, dolazite u situaciju da ste u koliziji sa nekim osnovnim zakonima, sa pravnim poretkom Srbije i smatrali smo da treba ukazati na to Vladi. Žao nam je što nije bilo razumevanja sa vaše strane. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, član 17. dotiče bezbednost i bezbednost u vazdušnom saobraćaju je potčinjena Direktoratu. Došli smo u situaciju da faktički Direktorat odlučuje o bezbednosti u vazdušnom saobraćaju i svi oni događaji koji su vezani sa bezbednošću, koje imaju obavezu vazdušni subjekti da prijave, uglavnom Direktorat čuva, štiti, koristi i razmenjuje te podatke. Tako je bar rečeno u ovom članu.
Ono što najviše smeta SNS da Direktorat čak određuje i propisuje način prikupljanja, štićenja i čuvanja tih podataka. Smatrali smo da bi Vlada i MUP na neki način trebalo da budu upućeni jer je oblast bezbednosti jako široka, da sumnjamo da Direktorat ima taj kapacitet, da je u dovoljnoj meri stručno osposobljen da može u potpunosti da kontroliše bezbednost vazdušnog saobraćaja i da je to mnogo kompleksnije i šire pitanje, koje u svakom slučaju treba da rešava Vlada ili da na predlog Direktorata Vlada prihvata predloge koji su u vezi sa bezbednošću saobraćaja.
Nažalost, nismo imali dovoljno razumevanja, ali nezavisnost Direktorata po ovim pitanjima, po pitanjima bezbednosti smatramo krajnje problematičnim, bez obzira što u nekim izjavama iz Direktorata stižu čak i neke poruke, da tu ima i nekakvog političkog uplitanja.
Ne znam kakvog bi političkog uplitanja moglo da bude u oblasti bezbednosti. Mislim da to mora da bude čisto stručna stvar i da sve one stručnjake iz oblasti bezbednosti koje ova država ima moramo da upregnemo u ovaj posao, jer je to u interesu velikog broja građana i kvaliteta vazdušnog saobraćaja u Srbiji.
Dame i gospodo narodni poslanici, član 66, sertifikat i pravo Direktorata da izdaje sertifikate. Baš juče imali smo zakon o akreditacionom telu Srbije i baš juče razgovarali smo o tome da to telo treba da određuju one institucije, one inspekcijske organe, ona tela laboratorija koji su, u skladu sa međunarodnim standardima, sposobni i imaju pravo da izdaju sertifikate.
Vi već danas u ovom zakonu određujete da Direktorat sam po sebi ima pravo da izdaje sertifikate. Vi automatski dezavuišete ovo telo koje je trebalo da oformimo u što skorije vreme. To telo je nadležno da odluči da li Direktorat ima pravo da izdaje sertifikat, i ne može Direktorat da ima monopol na izdavanje sertifikata. Najverovatnije će biti jedina institucija, jer će uslovi za izdavanje sertifikata biti izuzetni.
To akreditaciono telo Srbije može da angažuje i strane stručnjake koji će da odluče o tome da li naš Direktorat zadovoljava te uslove. Dakle, da li ima adekvatna znanja i sposobnost da procenjuje i znanje i usluge, odnosno kvalitet usluga koje se pružaju. Moramo da imamo neki red i moramo da poštujemo neku pravnu logiku kada su u pitanju zakoni koje donosimo.
Osim toga, mislim da je jako čudna, bar po meni, odnosno po mišljenju SNS, i ova definicija da se sertifikat izdaje na neodređeno vreme. Znači, potpuno je nepotrebno u ovom prvom stavu. Već u trećem stavu kažete da isti taj Direktorat ne samo što izdaje sertifikate, nego izdaje, menja, suspenduje i stavlja van snage iste te sertifikate.
Imate jednu situaciju, što ono kažu – kadija vas tuži, kadija vam sudi. Direktorat može sve, ministarstvo se ne pita ni za šta i to je razlog zašto smo mi podneli ovaj amandman. Mora da postoji drugostepenost.
Dakle, drugostepenost SNS na neki način štiti kroz prava ministarstva. Hteo bih tu da vas podsetim da sve ovo nije ni ustavno dozvoljeno i mislim da je kompletan član krajnje problematičan i uklapa se u ono naše uverenje da su ovim zakonom prava Direktorata preširoko data i da nije uopšte ceo zakon u skladu sa našim pravnim sistemom.
Dame i gospodo narodni poslanici, mislim da je ova tema izuzetno važna. Odnosi se na naknade u pružanju usluga u vazdušnoj plovidbi, tako glasi naslov ovog člana. Kad su u pitanju naknade, radi se o ozbiljnim parama, bukvalno. Radi se o milionima i to ne o milionima dinara, već milionima evra.
SNS je u prethodnom periodu ukazivala da novac koji je Direktorat trošio, a pokazalo se, na jedan nezakonit način, to je utvrdio Ustavni sud, da je trošen na problematičan način. Stvarno je neverovatno da o tom tolikom novcu, o tim tolikim parama vi u ovom zakonu imate dve rečenice. U te dve rečenice ne odlučujete ko je taj koji propisuje naknade, poštujući sve međunarodne ugovore.
Čisto zbog javnosti smatram da je neophodno da se pročita koliko se neodgovorno odnosimo prema velikim sredstvima, a kažem naša zamerka bila je da je na neki način u ove prethodne dve godine prošlo negde oko 300 do 400 miliona evra.
Znači, kaže se korisnici usluga u vazdušnoj plovidbi plaćaju pružaocima usluga u vazdušnoj plovidbi naknadu za pružanje usluga u vazdušnoj plovidbi, zatim naknade preračunavaju i njihova visina određuje se po merilima koja su predviđena i potvrđena međunarodnim ugovorima.
To je bukvalno sve. Ko je taj koji određuje te naknade? Ovde ste svesno i namerno izbegli da napišete Direktorat. Pošto u celom zakonu o svemu i svačemu odlučuje Direktorat, ovde jednostavno nemamo telo koje odlučuje ko propisuje te naknade.
Mi smo intervenisali, naravno, kompletnim jednim članom i predvideli smo da to radi Vlada, jer je u međuvremenu sasvim jasno da po Zakonu o budžetskom sistemu ta sredstva pripadaju budžetu, pripadaju građanima Srbije, da će Vlada nakon toga da ta sredstva raspodeli onako kako treba.
Smatramo da, pre svega, treba naravno troškove ovih organizacija koje se bave vazdušnim saobraćajem pokriti, to je sasvim prirodno, ali smislimo da i štete trećim licima, ali pre svega poljoprivrednicima.
Često se dešava da protivgradna zaštita ne radi zbog bezbednosti vazduhoplova i da poljoprivrednici trpe veliku štetu. Od ovih sredstava treba misliti i o tim ljudima. Ne bih sad podsećao kakvo je stanje u poljoprivredi, nije tema. To je nešto što je moralo da uđe u ovoj zakon.
Osim toga, štetu mogu da pretrpe možda i neki drugi građani, neke druge institucije i ustanove. Prema tome, to je moralo biti predviđeno ovim članom. Mi smo to predvideli i da se više tih sredstava koja se ostvaruju uplaćuje u budžet, pre svega, za razvoj vazdušnog saobraćaja, jer su to veliki potencijali.
Usvajanjem ovih konvencija i faktičkim ulaskom u "otvoreno nebo Evrope" i nama se pruža ozbiljna šansa da i po tom osnovu ostvarujemo ozbiljan dohodak i da ta vazduhoplovna industrija i zaživi. Zaživeće, pre svega, uz liberalizaciju i izbegavanje raznoraznih monopola.
Plašim se da ukoliko se ovaj naš amandman ne prihvati, a to ste već i predložili da se ne prihvati, ostavlja diskreciono pravo Vladi ili ne znam kome pa su moguće manipulacije. Ovako pretpostavljam da vam je to na neki način bila i namera da eventualno Vlada nekom dodatnom uredbom, uz pritisak stranke koja je ponajviše zainteresovana za Direktorat, a to su gospoda iz G17, znači, sva ta ovlašćenja o propisivanju tih taksi prebaci ponovo na Direktorat, znači, da to opet uđe pod nadležnost Direktorata, ali ovaj put na mala vrata.
Dame i gospodo narodni poslanici, Direktorat se ne bavi samo izdavanjem sertifikata, nekim finansijskim kontrolama. On radi i naš posao. On se bavi podzakonskim aktima. U naslovu iznad člana 86. piše – podzakonski propisi.
Da li je posao jednog direktorata koji se bavi vazdušnim saobraćajem da se bavi podzakonskim propisima? Usvaja uslove, određuje uslove pod kojima se izdaju, menjaju, suspenduju, ali i stavljaju van snage potvrde o osposobljenosti za obavljanje komercijalnog avio-prevoza.
Mislim da je Ministarstvo saobraćaja u potpunosti poniženo, da je ovo nedopustivo iz pozicije i vas gospodine ministre, da ste stavljeni potpuno u drugi plan. Direktorat postaje država u državi. Oni mogu sve. Ovo još nisam imao prilike ni u jednom zakonskom projektu da vidim, ovakva ovlašćenja jedne institucije i ne znam…
Vidim da je stručno telo, da su gospoda i te kako stručna u mnogim oblastima, ali bih preporučio da nađu makar jednog pravnika, pa da znaju koje su im ingerencije i kako bar donekle izgleda pravni sistem ove zemlje i da im date do znanja da žive u zemlji Srbiji, da nisu država u državi, da ne mogu štagod im padne na pamet, da postoje još neki zakoni koji moraju da se ispoštuju, jer smatram da je ovaj zakon, uz ove ovakve primedbe koje smo imali u ovih zadnjih par sati, krajnje neprihvatljiv.
Premalo ste amandmana, vi gospodo iz Vlade, dali. Nije trebalo 45 amandmana. Trebalo je 145 amandmana da bi ovo ličilo na zakon koji je usaglašen sa nekim pravnim sistemom naše zemlje.
Nažalost, opet Direktorat. Možda sam malo sentimentalno vezan za ovaj član. Radi se o vazduhoplovnim manifestacijama.
Mi Jagodinci imamo jednu izuzetnu vazduhoplovnu manifestaciju, takmičenje padobranaca. To je memorijalni kup "Goran Ostojić", čovek koji je poginuo braneći, štiteći Srbe na Kosovu. Mislim, i to je u suštini mišljenje SNS, da je premalo prostora ostalo za sportsko vazduhoplovstvo, za ovakve manifestacije i da one uopšte nisu ni na pravi način obrađene u ovom zakonu.
Smatrali smo da je ovaj posao, posao izdavanja nekih dozvola, mogao da radi Vazduhoplovni savez, a da su mnogobrojni aero klubovi upućeni na taj savez. Rekao bih i da nije bilo neophodno da se Direktorat bavi i ovim pitanjima, s obzirom na činjenicu da postoji institucija koja bi ovaj posao i te kako kvalitetno mogla da uradi.
Dame i gospodo narodni poslanici, amandman se odnosi na nameru Direktorata da izdaje dozvole padobrancima i smatramo da bi to trebalo da bude posao Vazduhoplovnog saveza Srbije. Dozvolite mi samo da pročitam koje su aktivnosti Vazduhoplovnog saveza Srbije. On se bavi vazduhoplovnim i raketnim modelarstvom, padobranstvom, letenjem motornim avionima, letenjem ultra lakim vazduhoplovima, zmajarstvom, paraglajdingom, balonarstvom.
Radi se o jednoj izuzetno respektabilnoj ustanovi koja obučava kadrove samo za sportsko i delimično za civilno i vojno vazduhoplovstvo, čak o jednoj ustanovi koja 2011. godine organizuje generalnu konferenciju Svetske vazduhoplovne organizacije. Znači, ova institucija ne može da bude tako olako prihvaćena u Zakonu o vazduhoplovnom saobraćaju.
Ako ste se već odlučili da izdajete dozvole za padobrance, kako se niste odlučili da izdajete dozvole, recimo, za pilote u lakim motornim avionima, zmajevima, ljudima koji se bave paraglajdingom, balonarstvom. Zbog čega ste to prepustili nekim drugima?
U ovoj oblasti ima više finansijskih sredstava nego u ovim drugima koje sam malopre spomenuo i zbog čega tako različit pristup? Mislim da u obrazloženju amandmana zato niste naveli nijedan argument, osim što ste onako bahato, kao što ste i zamislili ovaj zakon, nekim argumentima u smislu "može nam se", obrazložili zbog čega ste se odlučili da baš Direktorat izdaje dozvole padobrancima. Smatramo da je ovde napravljena ozbiljna greška i da ovde nije bilo potrebno uključivati sportsko vazduhoplovstvo na ovaj način u ovaj zakon.
Radi se o osnivanju i pravnom položaju Direktorata.
U ovom zakonu predviđeno je da to bude agencija, ali s obzirom na sve ono što smo do sad čuli u ovom zakonu i sva ovlašćenja koje je sebi namenio Direktorat, SNS smatra da je mnogo logičnije da Direktorat bude samo jedna organizaciona jedinica Ministarstva za saobraćaj, da bi kao takva, bio pod direktnom kontrolom ministra i da bi to bitno olakšalo položaj svih pravnih subjekata uopšte i poslove u vezi sa vazduhoplovstvom i vazduhoplovnoj privredi, jer bi se ukinuli mnogobrojni monopoli koji će se stvoriti na taj način što će se direkciji omogućiti ovakva ovlašćenja.