Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Zoran Antić

Zoran Antić

Srpska napredna stranka

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, SNS je podneo tri amandmana na ovaj član zakona. Radi se o tome da smo jako nezadovoljni na koji način je rešeno razrešenje sa funkcija članova Saveta, viceguvernera i guvernera. Nadali smo se da će jedno od ova tri rešenja biti prihvaćeno od strane Vlade, ali, nažalost, do toga nije došlo.
Konkretno, što se tiče mog amandmana, jako smo nezadovoljni zato što se mešaju ingerencije Saveta, Odbora za finansije, predsednika Republike, Narodne skupštine, pa čak i predsednika Narodne skupštine. Znači, različito je tretirano razrešenje člana Saveta, viceguvernera ili samog guvernera.
Predloženo je, što se te odluke o razrešenju tiče, čak da Narodna skupština glasa o razrešenju člana Saveta, a da nije na pravi način informisana, jer se njegova eventualna izjava o tom razrešenju dostavlja predsedniku Narodne skupštine, a ne poslanicima i samoj Narodnoj skupštini.
Prema tome, smatramo da je procedura trebalo da bude znatno uprošćenija, da nema razloga za ovakvo šarenilo ingerencija različitih tela i organa i da će to u praksi značiti da će samo razrešenje ići jako teško i da će biti previše politike, a premalo stručnosti kada se bude odlučivalo o razlozima za razrešenje.
Dame i gospodo narodni poslanici, i Srpska napredna stranka je saglasna s ovim što je moj kolega iz DSS rekao. Činjenica je da je predloženo rešenje od šest meseci prekratko.
Predložili smo da taj rok bude i duži nego što je u sadašnjem zakonu, a to je godinu dana. Naš predlog je da bude dve godine i mislimo da je to primereno s obzirom na značaj koji ima NBS i činjenicu da kontroliše veliki broj institucija, da vrši nadzor, sarađuje s velikim brojem finansijskih institucija i dolazi do jako puno podataka koji na neki način mogu da budu zloupotrebljeni kada neko bude razrešen ili mu istekne mandat.
Ono što smo još ovim amandmanom predvideli, to je da se u drugom stavu ograniči ovo pravo na naknadu na šest meseci. Ali, mislim da je pomalo i degutantno, da ne upotrebim neku težu reč, da guverner koji je u ostavci predlaže smanjenje roka sa godinu dana na šest meseci.
Stiče se utisak da ste vi, gospodine guverneru, već sebi obezbedili radno mesto u nekoj od banaka ili finansijskih institucija, pa ste se potrudili da u zakon uđe i ovo smanjenje roka u kome nećete smeti da budete zaposleni u takvim institucijama. Prema tome, mislim da je ovaj član pogrešno postavljen, da nije bio ni trenutak, niti mesto, niti ste vi taj koji je trebalo da predloži ovakav član zakona.
Na član 6. SNS je podnela amandman, a cilj tog amandmana je, pre svega, da se pojasne posebni uslovi koji su propisani za sudske veštake i mislim da je predlog SNS mnogo sveobuhvatniji nego što ga imamo u tekstu zakona. Mislim da akcenat treba dati, pre svega, na stručni ispit za koji se zalaže SNS i meni je drago da vidim da ima interesovanja i kod drugih poslaničkih grupa da se ta ideja podrži.
Smatramo da je stručni ispit nešto što je neophodno da bismo u ovoj oblasti imali znatno kvalitetnije sudske veštake, da bi sudski procesi bili znatno efikasniji, da bismo izbegli mnoge zloupotrebe koje se pojavljuju, pre svega, zato što sami sudski veštaci često ne poznaju prirodu pravnog procesa i uloga sudskog veštaka bila bi mnogo adekvatnija, sigurni smo, ukoliko bi se zakonom propisao stručni ispit.
Osim toga, potrudili smo se i da kod onih sudskih veštaka protiv kojih se vodio ili je završen neki krivični postupak i čini ih nedostojnim, isto tako predvideli ovim amandmanom da ne budu samim tim u situaciji da mogu da vrše veštačenja, da i to bude deo ovih posebnih dužnosti ili eventualno ako su već razrešeni dužnosti ranije, tako da mi se čini da o ovoj temi parlament, pre svega, kada je u pitanju stručni ispit, treba da otvori jednu ozbiljniju raspravu. Nadam se da će u daljem toku rasprave ova ideja SNS biti prihvaćena od većine poslanika.
Dame i gospodo narodni poslanici, što se SNS tiče, ova procedura koja se odnosi na zahtev za imenovanje, pa i brisanje iz registra sudskih veštaka, poprilično je problematična, poprilično je nedorečena i mi smo u toj oblasti podneli par amandmana.
Osnovni cilj je da se ova diskreciona prava, koja na neki način, kroz ove članove dobija ministar, smanje na neku minimalno moguću meru i ujedno predstavlja i neki politički stav SNS, znači da se diskreciona prava svih nivoa vlasti, svih institucija, svedu na najmanju moguću meru i mi jako često podnosimo amandmane kada je u pitanju ovakva tematika.
Konkretno, u članu 12. imamo zahtev za imenovanje. Na osnovu tog zahteva, naravno, kandidat za sudskog veštaka mora da dostavi neku dokumentaciju, ali se ne ostavlja mogućnost da kroz neku dopunu tog zahteva, eventualno kroz neku dodatnu dokumentaciju, dođe do toga da Ministarstvo izda rešenje o imenovanju, već ukoliko ta dokumentacija po mišljenju Ministarstva nije dovoljna, dolazimo u situaciju da se odbija zahtev i da se kandidat za veštaka, budući sudski veštak, upućuje na neki upravni postupak.
Ti upravni postupci u našoj zemlji traju često jako dugo. U suštini su i nepotrebni i sve je to bilo moguće u ovom konkretnom slučaju rešiti i kroz usvajanje ovog amandmana. Taj amandman zahteva od Ministarstva da obavesti kandidata za sudskog veštaka da mu je dokumentacija nepotpuna, da na osnovu nekih 15 dana, koje smo u predlogu amandmana dali, Ministarstvo reaguje i da nakon toga kandidat izvrši dopunu te svoje dokumentacije, čime bi se izbeglo nepotrebno zadržavanje.
Time bismo došli u situaciju da bude ravnopravan i sa eventualno ostalim kandidatima za sudske veštaka i da ministar samovoljno odlučuje o tome da li on može ili ne može da ispunjava zahteve kada je u pitanju član 12.
Žao mi je što nije bilo dovoljno razumevanja. Mislim da je amandman poprilično jasan, dobronameran i da bi bitno popravio prava budućih kandidata za sudske veštake. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, samo kratko. Ovaj amandman naslanja se na član 12. o kojem sam malopre govorio i u ovom amandmanu možete da vidite, rekao bih, bahatost izvršne vlasti i nemogućnost sudskih veštaka da u slučaju da se pokrene postupak za razrešenje veštaka na bilo koji način komuniciraju sa ministarstvom, da eventualno brane svoj interes, da učestvuju u samom postupku, znači, za brisanje iz registra veštaka i još jedanput se uočava jedno diskreciono pravo ministra da faktički, bez bilo kakve komunikacije sa veštakom, odlučuje u tom postupku razrešenja.
Rešenje ministra je konačno. Veštak se upućuje na neki upravni postupak, štetu trpi, naravno, i veštak. Kao što malopre rekoh, upravni postupak traje dugo i žao mi je stvarno, još jedanput kratko da prokomentarišem što Ministarstvo pravde, koje bi trebalo da prednjači u nekim jasnim procedurama, u nekim poprilično jasnim institutima u odnosu na ostala ministarstva, u ovom predlogu zakona nije bilo dovoljno dosledno i, rekao bih, čak i dovoljno svesno svih propusta koje ovaj zakon ima i koji su dosad uočile skoro sve poslaničke grupe, i šteta je da nije odustalo od primene nekih svojih diskrecionih ovlašćenja, da je sebi dalo neka diskreciona prava koja su stvarno neprimerena izvršnoj vlasti.
Dame i gospodo narodni poslanici, o ova prethodna tri amandmana govorili smo juče popodne. Amandman na član 33, na neki način, jeste sličan ovim prethodnim amandmanima o kojima smo govorili, jer se isto tako odnosi na naknadu, odnosno na visinu naknade koju propisuje Agencija za komunikaciju. I, neki, generalni, načelni stav SNS jeste da neka agencija koja raspolaže nekim javnim resursima ne može sama da određuje koliku će visinu takse, odnosno naknade da propisuje, ne može da odlučuje o tome kolike će biti zarade zaposlenih i ne može da odlučuje koliki će biti troškovi te agencije, jer se u drugom delu ovog člana kaže da će naknade biti u odnosu na troškove koje Agencija ima prilikom pružanja tih usluga.
Sasvim je nekorektno, sasvim je neprimereno da pojedine agencije imaju to pravo da ono što pripada budžetu Republike Srbije, ono što su fiskalni prihodi faktički budžeta, da time oni sami raspolažu. Imali smo jako negativne primere u prethodnom periodu kada je u pitanju, mnogo puta je već ovde govoreno, Agencija za kontrolu leta, onda Direktorat civilnog vazduhoplovstva, gde su primanja zaposlenih, troškovi koje su imale te agencije bili krajnje neprimereni i primer mnogobrojnih novinskih članaka i mnogobrojnih komentara i u ovom skupštinskom domu. Bez obzira što je Ustavni sud doneo odluku da je to neprimereno, da nije u skladu sa Ustavom, i dalje se sa tom praksom nastavlja.
Smatramo da je neprimereno da se i Agencija za elektronsku komunikaciju opredelila da na isti način odlučuje o tome kolike će naknade da propisuje i da sama raspolaže tim naknadama. Ako ćete po toj logici, Državna uprava i pojedini segmenti Državne uprave danas ne mogu da se pohvale niti adekvatnom opremom, niti adekvatnim platama. Treba li i te institucije i te druge agencije da same po svom nahođenju povećavaju naknade, takse i ostala primanja, bez kontrole izvršne vlasti?! Smatramo da je to nemoguće, da je neprihvatljivo. Osim toga radi se i o tome da jedan dobar deo prihoda koje ostvaruje javni sektor nije pod kontrolom Ministarstva za finansije.
Imali smo priliku pre, nekih, čini mi se, šest meseci da čujemo da i sama ministarka o tome govori, da 20%, po njenoj proceni, prihoda koji se ostvaruje od prihoda koje plaćaju građani i privreda nije pod kontrolom Ministarstva za finansije. Na ovaj način se, rekao bih, dezavuiše i ovaj zakon koji najavljujete, jedan zakon o fiskalnoj odgovornosti, zakon koji bi trebalo bitno da smanji davanja koja imaju građani i privreda prema javnom sektoru, da privredu rastereti, na neki način, kao što rekoh, dezavuiše.
Rekao bih, isto tako, da je situacija kada su u pitanju elektronski mediji jako loša i sve što se više ide prema jugu Srbije situacija je sve gora. Oni u potpunosti zavise od opštinskih budžeta. I tamo gde je izvršena privatizacija najčešće je ta privatizacija neuspešna. Imam primer i iz Pomoravskog okruga, i ''Televizije Jagodina'' i ''Televizije Ćuprija'', koje nisu ni uspele da se privatizuju, iako je više puta raspisivan konkurs.
Dakle, kada je u pitanju ova oblast poslovanja, ova privredna delatnost, sve se skoncentrisalo u velikim gradskim centrima, pre svega u Beogradu, i ukoliko Agencija nastavi sa politikom koja je dosad vođena, i ako propisuje naknade koje su prevelike, iovako slabašni mediji iz unutrašnjosti biće u situaciji da neće moći da opstanu. Svešće se ova medijska scena na Beograd i eventualno na neke regionalne televizijske radio-stanice, jer svi ostali neće moći da opstanu. Potrebna je mnogo ozbiljnija politika kada je u pitanju dodela i radiofrekvencija, ali i funkcionisanje radija širom Srbije, a to može da se ostvari jedino ako izvršna vlast jednom politikom, na nivou cele Srbije, preuzme odgovornost za ovu oblast, a ne da se prepusti Agenciji da sama to vodi. Hvala. (Aplauz)
Dame i gospodo narodni poslanici, član 147. se odnosi na dozvole za radio-stanice. Ovim članom je propisano da u roku od tri meseca sve radio-stanice u Srbiji moraju da predaju zahteve za izdavanje novih pojedinačnih dozvola.
Podsetio bih vas da danas sve radio-stanice u Srbiji već imaju dozvole, da su na osnovu pređašnjeg zakona dobile te dozvole od prethodne institucije, da su na osnovu toga, uložile izvestan kapital u posao koji su započeli. Naravno, platili su dažbine u trenutku kada su dobijali te dozvole i, krajnje je neprimereno, sa pozicije SNS, da se ti rokovi, te dozvole koje su dobijene, ponovo od strane ove novoosnovane agencije, eventualno, sklapaju. Dakle, pre vremena na koje je dozvola izdata. Na taj način se stvara jedna ozbiljna šteta svima onima koji su ušli u ovaj posao, koji su, kao što sam rekao, uložili izvesna sredstva. Na taj način, pravna sigurnost, kada je u pitanju ulaganje, kada je u pitanju preduzetništvo, dolazi pod znak pitanja.
Mislim da je i Ustav na taj način ugrožen, jer ne možete jednu dozvolu koju ste izdali, sada nekim novim rešenjem, nekom novom odlukom, da ukidanje, jer ste ušli u neki pravni odnos, na osnovu koga će sve radio-stanice, ili jedan broj radio-stanica, imati izvesnu štetu.
Sasvim sam siguran da vi nemate nameru da tu štetu nadoknadite. Eventualno, možda ćete onim radio-stanicama koje nisu po nečijoj volji ili po ovom zakonu ne ispunjavaju neke tehničke uslove, koje ćete propisati, da oduzmete dozvolu. Biće to možda izvestan vid ilustracije, ali sasvim sigurno jedan krajnje neodgovoran odnos prema preduzetništvu. Zbog tog i takvog odnosa, državne uprave, imali smo i veliki gubitak radnih mesta u preduzetništvu i u prethodnoj godini.
Može biti da ova odredba ima za cilj, ono o čemu smo već govorili, pre svega, da popuni fondove novoosnovane Agencije. Sasvim sam siguran da će nadoknada za izdavanje novih dozvola, koje ste osmislili, biti poprilična i jako dobro situirati ove buduće članove Upravnog odbora i direktora same Agencije. Hvala vam. (Aplauz)
Dame i gospodo narodni poslanici, SNS je podnela amandman na član 15, jer mislimo da je formulacija tog člana jako nespretna, a odnosi se na prestanak mandata članova upravnog odbora, a neka slična formulacija je i u članu 20, pa se, faktički, ovo obrazloženje odnosi i na član 20. Ne bih se ponovo javljao kada je u pitanju član 20.
Radi se o tome da mandat članova upravnog odbora može prestati, navodi se kao jedan od razloga, i smrću. Smatramo da je ovo "smrću" potpuno nepotrebno, da mi jako često imamo zakonske projekte u kojima se određuje kada prestaje mandat nekog organa i da skoro nikada nismo imali priliku da jedno od obrazloženja bude i, eventualno, smrt člana upravnog odbora.
Čini mi se da je to pomalo degutantno, neprimereno, pa, čak, tamo, u Zakonu o Vladi vi nemate odredbu za ministra – da njegova funkcija ministra prestaje smrću, to je nešto što podrazumeva. A još je nejasnija formulacija u ovom prvom delu koji kaže da mandat članova upravnog odbora može prestati. Šta to znači smrću?! Ako prestaje, prestaje se na osnovu isteka vremena na koje je izabran, podnošenjem ostavke, razrešenjem. Ova reč "može" potpuno je nepotrebna.
Prema tome, mislimo da je ovaj član poprilično nezgrapno napravljen. Odnosi se i na direktora ove agencije za elektronsku komunikaciju i žao nam je što niste imali razumevanje i niste prihvatili ovaj amandman Srpske radikalne stranke. Hvala. (Aplauz)
Ništa, odustajem. Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, ova izmena i dopuna Zakona o DRI i te kako je važna i za SNS i žao mi je što sam stekao utisak da smo skoro dva sata izgubili govoreći o platama državnih revizora. Čini mi se da je to ipak u svemu ovome što se dešava oko DRI marginalna stvar. Mi iz SNS čak smo došli u jednom trenutku u situaciju da treba da se pravdamo što je taj naš amandman prihvaćen, a radilo se o tome da smo hteli da iskažemo podršku Državnoj revizorskoj instituciji i da taj predlog, koji je bio nekih 30% povećanja, eventualno bude 40%. Neke poslaničke grupe, kao što su G17 i SRS, čini mi se, predlagale su 50%.
Svi mi smo imali samo dobru volju i nije bilo nikakvog razloga da se oko toga stvara tolika polemika, da se nadmudrujemo, da se neko prikazuje kao miljenik Vlade, a neko kao neko ko to nije, da se toliko vremena troši na proceduru, da li je ispoštovana ili nije. To je stvar Poslovnika. Evo, menjaćete ga uskoro, promenite Poslovnik. Dajte da o DRI govorimo mnogo ozbiljnije, jer DRI treba da kontroliše preko 50% bruto domaćeg proizvoda, jer toliko prođe kroz javni sektor.
Znači, ako pogledate činjenicu, mnogi od kolega su to već pomenuli, da imamo sedam revizora... Dajte da budemo malo samokritični, poštovane kolege. Mi smo ti koji su taj zakon doneli pre četiri godine. Šta smo mi svojim činjenjem ili nečinjenjem doprineli da je stanje danas, kada je u pitanju državna revizija, ovakvo? Da li je Odbor za finansije dovoljno dobro u prethodnom periodu radio svoj posao, da li je temu DRI dovoljno često stavljao na dnevni red, da li je to bilo često na dnevnom redu ovog parlamenta? Rekao bih da nije, rekao bih da smo i te kako saučestvovali u lošem stanju kada je u pitanju DRI i da ne možemo odgovornost da prebacujemo na izvršnu vlast, jer izvršna vlast po nekoj svojoj prirodi, znajući situaciju u Srbiji, beži od DRI. Njoj nije u interesu... Kako se bahato odnosi prema građanima, zašto ne bi i prema jednoj instituciji koja treba da je kontroliše? Ne možemo mi na taj način da budemo amnestirani od odgovornosti za stanje u ovoj oblasti.
Znači, ove predviđene promene, koje su kako-tako dogovorene među poslanicima, i ovo povećanje plata trebalo bi da znače povećanje broja revizora, ali sve to što je predloženo je, čini mi se, samo kap u moru kada je u pitanju DRI. Pred nama je jedan mnogo ozbiljniji posao i nadam se da će ovaj saziv Skupštine, a i Odbor za finansije, smoći snage da izađe sa mnogo ozbiljnijim promenama, da izvrši jedan ozbiljniji pritisak na izvršnu vlast da bi se situacija popravila.
Nije potrebno da EU ucenjuje Vladu činjenicom da neće dati kredite za ovo ili ono javno preduzeće ukoliko se u tom javnom preduzeću na izvrši revizija. Potrebno je da mi danas, kada već govorimo o prodaji nekih javnih preduzeća, kao što je „Telekom“, imamo pravo stanje vrednosti tih preduzeća, da mi narodni poslanici, koji treba da uzmemo učešće u toj raspravi, znamo kakvi su bilansi, kakav je bilans stanja, kakav je bilans uspeha „Telekoma“, da znamo koliko realno vredi to preduzeće, a ne da već unapred krčmimo tu imovinu i, eventualno, neke prihode koji na osnovu te prodaje treba da se ostvare.
Isto tako, treba da znamo kako se upravlja tim javnim preduzećima. Direktori tih javnih preduzeća su puni hvale na svoj račun, ali ako se uđe u aktivu i u pasivu tih preduzeća, videće se da mnoge stvari nisu tako ružičaste kako se predstavljaju javnosti, da se imovina jednog dobrog dela javnih preduzeća urušava iz godine u godinu; da imamo jako loše upravljanje, i to je partijsko upravljanje; da mi, konkretno ću govoriti o „Telekomu“, u jednom sektoru koji ima velik rast ne samo kod nas nego u celom svetu ipak ne ostvarujemo takve rezultate kakve bi trebalo, jer se samo kratkoročni dugovi tog preduzeća poprilično uvećavaju. Očigledno je da to preduzeće, bez obzira na to što svoje usluge naplaćuje za 50 dana, a usluge prema drugima plaća tek posle nekih 700 dana, kako stvari stoje iz bilansa, nema dovoljno vlastitih obrtnih sredstava.
Treba se na jedan ozbiljniji način posvetiti stanju u javnim preduzećima i Državna revizorska institucija je ta koja treba da nam omogući, nama i javnosti, da steknemo pravi uvid u poslovanje tih preduzeća.
Želeo bih da kažem da se nadam da ćemo u nekom narednom periodu voditi računa i o celishodnosti sredstava koja su potrošena iz budžeta. Faktički, o tome nema ni reči danas, danas se to svodi na eventualnu kontrolu zakonitosti utroška sredstava. Tek kad budemo u toj fazi da možemo da procenjujemo celishodnost i rezultate pojedinih ulaganja sredstava koja se ulažu i idu iz budžeta, tek tada ćemo moći da govorimo da je Državna revizorska institucija ipak dostigla jedan kapacitet koji je preko potreban u kontroli uopšte javnih sredstava koja imamo.
Rekao bih da se, nažalost, kada je tema DRI na dnevnom redu pokazuje da danas u ovoj državi, kada je u pitanju kontrola institucija, imamo jako loše stanje. Rekao bih da izvršna vlast na tome, da ne kažem insistira, ali ne radi ništa, ali i da, nažalost, mi kao zakonodavna vlast ne insistiramo u dovoljnoj meri da se mnogobrojne afere koje se svakodnevno otvaraju sankcionišu. Na taj način se urušava poverenje građana u institucije, pa i u ovu našu instituciju, instituciju narodnog parlamenta.
Ne može se sve u ovoj zemlji relativizovati, ne može sve i da može i da ne mora. Moramo konačno da dođemo u situaciju da te nezavisne regulatorne institucije koje imamo, koje smo oformili, ne oformljujemo samo zato što to od nas traži EU, da to ne bude forma, već da stvarno bude suština u kontroli trošenja sredstava i ponašanja izvršne vlasti.
Nadam se da ovi amandmani koji su predloženi od Srpske napredne stranke i prihvatanje ovog amandmana od strane Vlade neće biti prepreka za narodne poslanike da glasaju. Spremni smo da glasamo i za amandmane SRS i G17, gde se plate uvećavaju, ali plate su ono što je marginalno u celoj priči. Mnogo je važnije kako funkcioniše DRI i tu svi, pre svega mi koji smo taj zakon doneli, mi iz zakonodavne vlasti, moramo mnogo više da se potrudimo ne bismo li situaciju popravili, a ona je trenutno izuzetno loša. Hvala.
Samo kratko, da ne ostanem bez komentara. Stav Srpske napredne stranke je da Savet, koji broji pet članova, treba da dobije mnogo ozbiljnije ingerencije i da mnogo više utiče na rad DRI, jer smo stekli utisak da taj uticaj nije dovoljan. Amandman ide u tom smeru. Žao mi je što nije bilo razumevanja. Hvala.

 
Dame i gospodo narodni poslanici, za Srpsku naprednu stranku Zakon o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja je izuzetno značajan, ali smatramo da kapaciteti i mogućnosti tog zakona ni izbliza nisu iskorišćeni, pre svega zato što verujemo da postoji jedan ozbiljan pritisak na medije od strane izvršne vlasti. Činjenica je da se mediji, da se novinari (naravno, mislim pre svega na urednike koji kreiraju tu politiku) retko obraćaju ovoj instituciji tražeći neku informaciju. Drugi problem je to što oni koji su dužni da daju informaciju nisu adekvatno kažnjeni, odnosno kaznena politika nije bila dovoljno oštra da bi ih na neki način naterala da poštuju ovaj zakon.

Samo bih kao neku informaciju narodnim poslanicima dao dva statistička podatka: recimo, što se tiče zahteva, udruženja i građani obraćaju se u 71% slučajeva; mediji se obraćaju instituciji u 22% slučajeva. Što se tiče žalbi koje Poverenik upućuje organima koji se nisu odazvali na ovaj zahtev, u 90% slučajeva te žalbe odnose se na građane i udruženja, a na medije samo 4,5%.

Očigledno je, dakle, kada je u pitanju ovo pravo, da ga mediji ne koriste, jako malo ga koriste. To nije teško utvrditi, dovoljno je uzeti najobičniju dnevnu štampu i pogledati; recimo, mnogo češće ćete naći članak o Narodnoj skupštini, nego članak koji će imati kritički osvrt kada je u pitanju izvršna vlast, kad su u pitanju ministarstva, iako nas ima 250 poslanika, a 28.000 zvanično zaposlenih u državnoj administraciji, iako je hiljadu puta veći budžet koji sva ta ministarstva, sve te agencije imaju nego što ima Narodna skupština. Mnogo češće ćete u medijima naći kritiku na račun poslanika, na račun zakonodavne vlasti nego što ćete to naći kada je u pitanju izvršna vlast.

Što se tiče kaznene politike, ove izmene i dopune Zakona je i trebalo da idu u tom smislu, znači, da se Povereniku omogući da na neki način onog koji ne poštuje zakon kazni. Nažalost, ovo rešenje koje ste vi predložili po nama ne znači popravku stanja u ovoj oblasti. Ukoliko se upućuje na Zakon o opštem upravnom postupku, onda su stvarno kazne za nekoga koji ne poštuje ovaj zakon jako simbolične, u iznosu od pet do 20.000 dinara.

Mi smo svojim amandmanom nastojali da te kazne bitno pooštrimo, da te kazne iznose nekih 100.000 dinara, s obzirom na to da su ti koji ne dostavljaju informacije sa jako dobrim primanjima, najčešće direktori pojedinih institucija ili rade u izvesnim agencijama, znači, ta kazna je primerena visini njihove plate, čak i mogućnost da ona bude višestruko izrečena.

To je suština našeg amandmana i suština naše želje da se ovaj institut mnogo češće koristi, da na neki način, možda je ružno reći, ali ulije strah u kosti onima koji izbegavaju i pokušavaju od javnosti da prikriju one informacije koje su od interesa za sve građane Srbije.

Žao nam je što niste imali razumevanja i prihvatili ovaj amandman ili bar predložili neko drugo rešenje koje bi značilo da ova izmena zakona ima smisla, jer ovako kako ste predložili, verujem da neće biti znatnijeg pomaka u ostvarivanju ovog prava. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, kao i moji prethodnici pre svega bih se koncentrisao na ovu tačku koja se odnosi na istraživanje i razvoj, pa zatim na ovaj sporazum sa EFTA zemljama, zato što smatram da su u ovoj zajedničkoj objedinjenoj raspravi te dve tačke najvažnije.
Što se tiče istraživanja i razvoja, nema sumnje da imate podršku SNS kada je u pitanju istraživanje i razvoj, kada je u pitanju ulaganje u nauku. Ne bih mnogo da komentarišem, radi javnosti dao bih do znanja da pozajmljujemo nekih 200.000.000 evra, da je plan da nekih 420.000.000 evra mi kao država treba da izdvojimo, ta dodatna sredstva.
Ono što meni kao poslaniku, a verujem i mojim kolegama iz poslaničke grupe, najviše smeta u ovom predlogu zakona je to što stičemo utisak da ni sami niste sagledali kako ćete na pravi način da potrošite ta sredstva. U obrazloženju imamo jako šturo naznačeno za šta su namenjena ta sredstva. Po meni su čak neki ciljevi delimično i nerealni, kao recimo cilj da se 1400 srpskih naučnika na neki način vrati i inkorporira u našu nauku. Pre će biti da ćemo ovim sredstvima ojačati naučne institucije i da će jedan broj naučnih radnika opet naći uhlebljenje van ove zemlje. Isto tako, nejasno je za koje projekte će konkretno biti potrošen ovaj novac. To je ono što je za nas veliki problem.
Opredeljenje za naučno-tehničke parkove je dobro opredeljenje i ono je već dugogodišnje. Do sada skoro ništa nije u Srbiji urađeno po tom pitanju, iako su bila velika obećanja Vlade. Nadam da ćete prilikom realizacije tih naučno-tehnoloških parkova biti potpuno svesni da je prerađivačka industrija, uopšte uzev industrija, u unutrašnjosti Srbije. Beograd živi od izvoza, od uvoza, od trgovine, finansijskih usluga, nekretnina, tako da bi po mom mišljenju prioritet trebalo da imaju naučno-tehnološki parkovi u Nišu i Kragujevcu. Sprega privrede i nauke bi trebalo da nam omogući da stvorimo proizvode sa kojima možemo da izađemo na svetsko tržište, a kojih faktički u Srbiji danas nema, jer se sve svodi na neku primarnu proizvodnju i na izvoz čelika, gvožđa, obojenih metala. U potpunosti zavisimo od tog izvoza.
To je ono što je najveći problem, po nama, u ovom predlogu zakona. Ne vidim da vi imate potpunu viziju. Sve se svodi na to da gde god možemo, u bilo kojoj oblasti, uzimamo kredite. Na taj način pokušavamo delimično da rešimo problem spoljne nelikvidnosti, da popunimo neke devizne rezerve, a da se efikasnost trošenja tih kredita i plan trošenja i neka dugoročna vizija, nažalost, ne vide. Iz ovog predloga, naročito iz obrazloženja, to uopšte ne vidim.
Želeo bih još da podsetim u par reči da nam je javni dug preko deset milijardi evra, da je od 2008. godine faktički, od kada je ova vlada formirana, porastao za blizu milijardu i po evra. Svaki dan taj dug raste za dva i po miliona evra. Krajnje je vreme da prilikom zaduživanja izvršimo neku ozbiljniju analizu, izađemo sa nekim ozbiljnijim strategijama, da bismo iz tog zaduživanja mogli da crpimo i neke efekte u budućnosti, u smislu razvoja domaće privrede i boljeg položaja naših građana, odnosno većeg standarda.
Što se tiče ovog sporazuma sa EFTA zemljama, za mene je on bio povod, pre svega, da govorimo o liberalizaciji koja se sprovodi od 2000. godine naovamo. Sa liberalizacijom ste krenuli u startu, dolaskom na vlast, mislim na partije DOS-a. Od 2000. godine imali smo liberalizaciju, pre svega, uvoza, popunili ste prodavnice; liberalizaciju kreditnih tokova, omogućili ste građanima da se zadužuju, da uz pomoć kredita kupuju tu robu. Krenuli ste u privatizaciju, podstakli ste potrošnju. Prodavali ste firme ovih deset godina. Kakav je proces privatizacije, nije trenutak o tome govoriti, koji su efekti svega toga. Zaduživali ste se maksimalno. Došli smo u situaciju da je taj spoljni dug preko 22-23 milijarde evra.
Nakon svega, mislim da je evidentno da smo stvorili jednu lažnu sliku o ekonomskom napretku Srbije u prethodnom periodu, da je taj model sasvim sigurno iscrpljen, model koji se zasniva na tuđoj akumulaciji. Preko je potrebno da se okrenemo svojoj privredi. Naravno, pre svega izvozu, proizvodnji, a situacija se tu pogoršava iz dana u dan, naročito je pogoršana u prethodnoj godini.
Bilo bi logično da se posle takve politike koja je bila vođena u prethodnom periodu malo zastane, da se analiziraju efekti te politike, da se vidi šta u toj politici liberalizacije koja je bila sprovođena u prethodnom periodu može da se ispravi, da se popravi stanje kada je u pitanju domaća privreda, jer mi, kao što sam malopre rekao, nemamo šta da izvozimo.
Ono što mi izvozimo su uglavnom berzanski proizvodi, eventualno primarni proizvodi. Sve to zavisi od toga hoće li tražnja za čelikom, gvožđem, eventualno za obojenim metalima da poraste u Evropskoj uniji. Jednostavno, spektar proizvoda sa kojima mi izlazimo na svetsko tržište izuzetno je slab, efekti su izuzetno niski, a mi u prethodnih deset godina ništa nismo uspeli da uradimo, makar na supstituciji tog uvoza koji smo imali.
Kada pogledate strukturu uvoza u 2009. godini, ona je katastrofalna: 60% je roba široke potrošnje; 30% tog uvoza, od nekih jedanaest milijardi evra, koliki je bio u prethodnoj godini, odlazi na sirovine i repromaterijal. Ova vlada, ova vlast za ovih deset godina nije mogla da obezbedi da ne uvozimo sirovine i repromaterijal! Nije mogla da obezbedi tu proizvodnju u našoj zemlji. Toliko je katastrofalna situacija kada je u pitanju proizvodnja u Srbiji.
Da ne govorim o tome da u prerađivačkoj industriji u 2009. godini imate strahovit gubitak radnih mesta, da su strahovita zaduženja privrede i da privatna privreda faktički preko zarada i smanjenje troškova kroz otpuštanje rešava probleme sa nagomilanim dugovima.
O svemu tome je trebalo da se vodi računa prilikom kreiranja jedne nove ekonomske politike, ili bar promene ove ekonomske politike koja je vođena do sada. Nažalost, to ne primećujem iz ovog predloga, koji podrazumeva dalju liberalizaciju spoljne trgovine, pre svega iz političkih razloga, da bismo se što pre približili Evropskoj uniji, eventualno ušli u Svetsku trgovinsku organizaciju.
Ekonomski efekti dosadašnje liberalizacije i, ako hoćete, Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i Trgovinskog sporazuma sa Evropskom unijom koji je sledio stvarno su poražavajući.
Tada ste nam, isto kao i sada, obećavali rast izvoza. Tog rasta izvoza nema. U prethodnoj godini on je čak i opao za nekih 20%. Obećavali ste nam sofisticiraniju proizvodnju. Ni toga nije bilo. Obećavali ste veći nivo stranih direktnih investicija. U prethodnoj godini on je opao na 1.300.000.000, u odnosu na 2008. godinu kada je bio 1.800.000.000. U februaru, znači pre dva meseca, imate strane direktne investicije u vrednosti od samo trideset miliona evra. To je jedan katastrofalan nivo, podseća na onaj treći kvartal prethodne godine kada je to bilo nekih stotinak miliona evra. Smešno je za zemlju naše veličine.
To najbolje pokazuje da ni ona obećanja koja ste imali... A da ne govorim o konkurentnosti naše privrede. Malopre sam govorio – uvoz sirovina, repromaterijala. Vidi se da mi nismo konkurentni ni na domaćem tržištu, cenovno nismo konkurentni, a kamoli da izađemo sa nekom proizvodnjom na strano tržište.
Znači, ona obećanja koja su pratila liberalizaciju trgovine sa EU nisu ispunjena, a ista ta obrazloženja, još malo pa preslikano obrazloženje imate prilikom ovog sporazuma sa EFTA zemljama.
Što se tiče tog političkog dela, pošto je ovaj ekonomski deo i ova ekonomska logika potpuno izostala, kao što izostaje godinama unazad, i u tom političkom delu ima jako puno problema. Što se tiče pridruživanja EU, i tu morate da revidirate dosadašnje stanove i da budete svesni trenutnih dešavanja u EU, da su ona jako nepovoljna kada je u pitanju dalje proširenje EU. To se pre svega odnosi na nas; možda će da se provuku Hrvatska, Island, kao zemlje koje treba da budu naredne u tom procesu pridruživanja EU, ali sve ozbiljne analize kažu da ćemo morati ipak da sačekamo bar još pet-šest godina u odnosu na one planove koje smo imali ranije i da će to možda biti tek 2020. godine, a treba preživeti do 2020. godine.
Sama fiskalna kriza u zemljama Evropske unije i problem integracija na ekonomskom planu unutar EU staviće političke promene i proširenje sasvim sigurno u drugi plan. To je danas više nego očigledno. Ne bih se nešto posebno na to obazirao. To je danas jasno, rekao bih, svim građanima Srbije. Jedino nije jasno Vladi Srbije, koja i dalje nastavlja sa istom pričom, nastavlja istim putem kojim je krenula godinama unazad, ne prihvatajući realnost, a realnost se bitno izmenila.
Kada je u pitanju pridruživanje STO, mislim da nas i tu čeka jedno ozbiljno preispitivanje, da to što do sada nismo ušli u STO nije neki veliki minus za nas. Kao što rekoh, mi u toj liberalizaciji nismo dobili niti neku ekonomiju većeg obima, niti smo kroz specijalizaciju uspeli da popravimo ekonomsku poziciju naše zemlje, niti smo uspeli da obezbedimo veći priliv tehnologija. Samo je u prethodnoj godini od ukupnog uvoza deset posto išlo na opremu, a imamo već u ovoj godini kroz strukturu uvoza i dalji pad ulaganja u opremu. Naša preduzeća su potpuno nezainteresovana za proizvodnju. Jednostavno, ne postoji ambijent u kojem bi proizvodnja mogla da se razvija. Prema tome, mi nemamo sa čime da izađemo u svet.
Taj sporazum sa STO neće značiti skoro ništa našoj privredi. Biće veliki problem za poljoprivredu, pre svega za stočarsku proizvodnju, jer se nameću dodatni uslovi od strane Turske i Brazila u međusobnim pregovorima. Videćemo kako će sve to da izađe. Što se tiče voća i povrća, i tu imamo puno problema. Pretpostavljam da će i ti pregovori sa STO položaj naših voćara da učine lošijim nego što je bio do sada.
Kamo sreće da ste se malo više okrenuli poljoprivrednicima, sa nekim novi predlogom, u smislu da se omogući da ovu setvu nekako izdrže, da ove cene nafte koje rastu iz nedelje u nedelju (a rašće i ubuduće, jer je očigledno da je neminovna depresijacija dinara) premoste, da poseju, da bismo imali šta da uberemo ujesen. Jer, i ovo što smo do sada imali u privredi Srbije i ovaj privredni rast kojim se hvalite dobrim delom je bio zahvaljujući poljoprivredi. Imali smo dve uzastopne rodne godine. Zahvaljujući tome, mogli ste da se hvalite čak i pozitivnim trendom, odnosno pozitivnim privrednim rastom. Da nije bilo toga, bio bi i te kako negativan. Ali, ne može to večno i ne mogu poljoprivrednici preko svojih leđa da izdržavaju ovu zemlju i da pospešuju privredni rast i našu ekonomiju.
Kada sve ovo sagledate očigledno je da Vlada nije imala volju, ili još uvek nema volje, da bitno preispita ekonomsku politiku koju je vodila do sada, da se okrene popravljanju konkurentnosti naše privrede, da krene da se bori za izvozni sektor. Ako je potrebno, da krene u svako preduzeće i da izvrši analizu troškova, analizu potrebne tehnologije, ulaganja, od sektora do sektora, da bismo imali sa čime da izađemo na to svetsko tržište.
Još uvek se ide u zaduživanje. Još uvek se stvara iluzija da ćemo ulaskom u EU ili bilo koju međunarodnu instituciju automatski popraviti standard građana. Sve je to najobičnija iluzija, kao što je bila iluzija o značaju liberalizacije i otvorenosti naše zemlje prema svetu od 2000. godine naovamo.
Zahvaljujem na vremenu. Nadam se da će Vlada pod hitno krenuti da menja ekonomsku politiku, da to bude u interesu građana, da bude u interesu privrede, a ne u interesu nekih jeftinih političkih obećanja. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, imam obavezu da ispred SNS kažem da smo i mi bili nezadovoljni članom 2. Nismo bili zadovoljni obuhvatom, nastojali smo da svojim amandmanom proširimo prava, da se proširi ta zaštita od zlostavljanja. Konkretno, odnosilo se na volontere ili eventualno na lica koja rad u javnom interesu obavljaju po odluci suda, mada je očigledno bilo i drugih lica koja su se na drugi način angažovala na radu.
Dobro je što je Odbor za rad, boračka i socijalna pitanja promenio ovaj član svojim amandmanom, ali meni se čini da nije dobro to što smo ovaj izveštaj dobili bukvalno pre početka rasprave. Nadam se da će ovo proširenje prava da sledi i u ostalim članovima, da će biti usaglašeno i nadam se da ćemo u nekoj raspravi koja će uslediti pojedinačno po članovima uočiti tu konstantu i cilj da se ovaj zakon poboljša i da se u svim članovima to proširenje prava ispoštuje. Hvala.
Upravo sam malopre govorio o tome da smo izmenom člana 2. faktički proširili prava korisnika zaštite od zlostavljanja. Nažalost, nije došlo do izmena i prihvatanja našeg amandmana na član 3, jer se radi o seksualnom uznemiravanju i radi se o tome da je usklađeno, odnosno svedeno, da se odnosi na seksualno uznemiravanje u skladu sa zakonom kojim se uređuje rad.
Ako smo već u ovom novoprihvaćenom članu 2. Odbora za rad, boračka i socijalna pitanja proširili prava korisnika na lica na dopunskom radu, lica na stručnom obrazovanju, na volontere, na lica sa različitim ugovorima o radu, mislim da je bilo neophodno da se prihvati ovaj amandman, jer ovakav kakav je član 3. faktički ograničava primenu, a nama je bio cilj, pretpostavljam, Odboru, kao što rekoh, da primenu ovog zakona proširi. Ovaj član 3. je mogao da se nađe i u okviru člana 6, koji tretira pojam zlostavljanja.
Šteta je što su ove izmene zakona došle ovako na brzinu i što očigledno neće biti usklađene sa ostalim članovima zakona, odnosno neće biti inkorporirane u ostale članove zakona, zbog čega ćemo verovatno biti u situaciji da ubrzo imamo izmene i dopune ovog zakona. Hvala.