Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Zoran Antić

Zoran Antić

Srpska napredna stranka

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, amandman na član 22. se odnosi na pravo opštinskih, odnosno lokalnih saveta da osnivaju radna tela. O samim radnim telima su već govorili moji prethodnici, o stavu SRS prema nevladinim organizacijama i prema stručnjacima. Ja bih to iz drugog ugla.
Smatram da su i sami lokalni saveti, lokalni socijalno-ekonomski saveti poprilično pravno neutemeljeni u ovom predlogu zakona. Njihova delatnost, njihovi ciljevi su jako problematični. Ukoliko iz naslova pogledate - socijalnu politiku, ekonomsku politiku vodi Republika.
Delokrug rada tih saveta bio bi jako uzak. Mislim da su oni u ovom predlogu zakona imali za cilj da otupe tu oštricu sindikalne borbe, eventualno, da razvodne tu raspravu ili da budu alibi Vlade ili lokalne samouprave u nekim sporovima ili u slučaju nekih socijalnih nemira i sami po sebi su veliki trošak za građane Srbije. Govorio bih i o tome.
Ukoliko su potrebne finansije za osnivanje tih saveta, samo deseti deo od onoga što je potrebno na nivou Republike, dolazimo do cifre od milion do dva miliona dinara po opštini. Pomnožite to sa brojem opština i dolazite do nekih 300 - 400 miliona dinara.
Nema razloga da se ne osnivaju, jer se jako lagodno osnivaju, a njihove obaveze su i prema lokalnim samoupravama nedefinisane. To su neke povlastice koje se članovima saveta omogućuju, što znači da su sami po sebi veliko opterećenje za građane Srbije. Ako već i nemaju neku svrhu, nemaju neki poseban cilj, nema potrebe proširivati i izdvajati neka posebna sredstva, čime bi se dodatno opterećivali građani Srbije. Zbog toga smatram da je nepotrebno proširivati njihova ovlašćenja.
Ujedno bih zamolio predsedavajućeg da, po Poslovniku proveri da li imamo kvorum za rad.
Dame i gospodo poslanici, amandman na član 360. prati sve ono što smo govorili u institutu presude zbog propuštanja, ukoliko se poslanici odluče da iz Nacrta zakona izbace presudu zbog propuštanja. Neophodno bi bilo da i u članu 360. drugi stav tog člana koji tretira presudu zbog propuštanja bude izostavljen.
Ono što ja u odnosu na sve ono što su već rekle moje kolege mogu još da dodam, a to je da se u svakom slučaju SRS zalaže za odgovorne pojedince, ali u svakom slučaju i za odgovorne institucije.
Čini nam se da se ovim institutom presude zbog propuštanja, odgovornost institucija umanjuje na štetu pojedinca, odnosno tuženog i stvara se mogućnost za velike zloupotrebe. Zbog toga vas i pozivam da se u okviru Zakona o parničnom postupku ovaj institut presuda zbog propuštanja izostavi i kao što već rekoh u članu 360. stav 2. izbriše, jer on tretira tu tematiku.
Dame i gospodo narodni poslanici, primedba SRS na predloženi zakon o davanju kontragarancija je principijelne prirode. Znate, mi ni do sada nismo imali nikakvu kontrolu utrošaka sredstava u lokalnim zajednicama, u javnim preduzećima. Čak nemamo ni zakonsku regulativu, sa kojom je, čini mi se, Vlada trebalo da izađe odmah po formiranju, kojom bi se kontrolisao utrošak sredstava u tim preduzećima, kao i utrošak svih ovih kontragarancija, odnosno analiza završenih poslova u vezi sa tim.
Ovde je gospodin ministar govorio o Ćupriji, o ćuprijskom vodovodu. To je možda najbolji primer kako se loše troše sredstva koja se ulažu u lokalnu samoupravu. Ćuprija je pre dve godine dobila rezervoar za vodu, zahvaljujući američkoj donaciji, ali je taj rezervoar jednostavno pukao posle par meseci i ni danas građani Ćuprije nemaju rešeno pitanje vodosnabdevanja. Sasvim sigurno im je potrebno da se to pitanje reši. To je osnovna civilizacijska potreba.
Nije problem u tome da li im treba ili ne, problem je kako se sredstva iz donacija i iz kredita troše i problem je što ne postoji zakonska regulativa koja bi pratila lokalne samouprave, koja bi kontrolisala budžete lokalnih samouprava. Tu ima jako puno nelogičnosti i otvorenog lopovluka. Svestan sam, a nadam se da ste i vi svesni, da lokalne samouprave često nemaju snage ni mogućnosti da se same razračunaju sa svim onim nezakonitostima i neracionalnostima u trošenju tih javnih sredstava.
Dosta toga od kredita u ovo vreme je korišćeno, čini mi se i suviše, za ličnu potrošnju, umesto za preporod naše privrede. To je još jedna od principijelnih zamerki SRS. U potpunosti se ne bih složio sa ministrom, sa onom njegovom ružičastom slikom kada je u pitanju stanje naše privrede. Mislim da je situacija mnogo lošija.
I sami ste rekli da je smanjenje javnog duga, smanjenje našeg zaduženja, pre svega, proizvod otpisa dugova od strane međunarodnih finansijskih institucija. Spoljnotrgovinski deficit u toku ove godine je nekih šest milijardi, što znači da je za dve milijarde veći nego prethodni, a prethodne, čini mi se, za milijardu i po, ako ne i dve, u odnosu na onu tamo godinu.
Iz godine u godinu taj spoljnotrgovinski deficit se uvećava. Ako imate dve milijarde u ovoj godini, možete da očekujete u narednoj bar dve i po do tri milijarde dolara, što znači da će naš dug u narednim godinama, bar zato što nema otpisa, naglo da raste i biće sve veći i veći.
Razlog zbog čega se ne treba olako zaduživati u svakom slučaju je i naš bruto društveni proizvod, koji je mali i ne omogućava nam da više sredstava izdvajamo za investicije, za proizvodnju. Gospodin Jelašić, guverner NBS, govorio je o tome da smo na ivici dužničke krize. Čini nam se da kada se odlučujemo za zaduživanje moramo mnogo više računa da vodimo o nekim dugoročnim posledicama svega toga.
Sve u svemu, SRS iz tih principijelnih razloga neće moći da glasa za predloge zakona o kontragarancijama, dok god se ne raščisti sa time kako se troše sredstva koja su već dobijena i dok god se ne vidi neka jasna strategija ubuduće u vezi sa sredstvima koja se uzimaju, da li ta sredstva idu u ličnu potrošnju, javnu potrošnju ili odlaze u razvoj srpske privrede.
Dame i gospodo narodni poslanici, znam da ste već umorni, samo par reči. Ono što je meni najviše zasmetalo u ovom predlogu zakona, to je možda raspodela prihoda koji se ostvaruje na osnovu ovog zakona.
Predviđeno je da se prihod raspodeljuje po 25% za finansiranje invalidskih organizacija, usluga socijalne zaštite i socijalno-humanitarnih organizacija, što je sasvim u redu, sport i lokalnu samoupravu.
Čini mi se da je ovaj deo zakona trebalo da bude potpuniji. Smatram da je veći iznos trebalo da se odvoji u svakom slučaju za finansiranje invalidskih organizacija i ustanova socijalne zaštite. Imali smo na dnevnom redu tačku koja je tretirala socijalnu zaštitu i došli smo svi skupa do zaključka da društvo nema dovoljno sredstava. Bila je ovo prilika da se veći deo sredstava odvoji za ovu kategoriju stanovništva.
Što se sporta tiče, ionako nas očekuje privatizacija u sportu. Pretpostavljam da će ovi kolektivni sportovi i ti klubovi biti privatizovani. Oni već imaju mogućnost da preko tombole i organizovanja igara na sreću ostvare neki prihod. Trebalo je po meni ova sredstva konciznije raspodeliti, odnosno kada je sport u pitanju, pre svega, za individualne sportove.
A što se tiče lokalne samouprave, u samom naslovu je rečeno prodajom, to se izgubilo u članu 18. Isto tako smatram da sredstva koja se ostvare ovim zakonom treba baš tako usmeriti u program lokalne samouprave, jer danas lokalne samouprave neracionalno troše svoja sredstva, odnosno sredstva poreskih obveznika.
Biće verovatno i zakonskih rešenja koja će u dogledno vreme i tu problematiku tretirati, jer je stvarno bahatost lokalnih čelnika, kada je u pitanju trošenje sredstava budžeta, neprimereno mogućnostima ovog naroda.
Zasmetalo mi je i to što, kada su u pitanju maloletna lica, to je tretirano članom 10, nije kaznenim odredbama uređeno, jer se ne dozvoljava učešće maloletnih lica u igrama na sreću, ali kaznenim odredbama niste to tretirali i kaznili one kladionice koje dozvole maloletnim licima da učestvuju u igrama na sreću.
Čini mi se da je udaljenost kockarnice od škola od 150 metara, to je tretirano članom 83, premala, stvarno nije adekvatna.
Još bih samo u vezi odobrenja. Odobrenja po ovom zakonu za kockarnice važe tri godine. Čini mi se da je isto tako rok premali, isto se odnosi na igre na sreću. Znači, na automate tri godine je premalo. Ukoliko čovek uloži izvesna sredstva u adaptaciju prostora i uđe u taj posao, potrebno mu je verovatno godinu dana da bi povratio sredstva koja je uložio u adaptaciju.
Taj rok je morao da bude veći i na taj način verovatno biste stimulisali više ljudi da uđu u ovaj posao, a ako smo ga već rešili zakonski, ne treba da ograničavamo ljude, treba da omogućimo da onako kako država zarađuje, da oni sami zarađuju i ostvare izvesne dohotke. To su otprilike bile neke moje primedbe.
Zahvaljujem vam na strpljenju.
Dame i gospodo narodni poslanici, o zakonu o porezu na dobit rekao bih par reči kao privatni preduzetnik.

Pre svega, želeo bih da vas uverim da su privatni preduzetnici uvek spremni da svoje poreske obaveze izvršavaju kada je u pitanju država. Najčešći razlog je nemogućnost da finansijski izdrže često prevelike namete koje im država nameće.

S tim u vezi, glavna tema i glavna rasprava će se voditi o tome koliko ovaj zakon, u stvari, olakšava položaj preduzeća i privatnih preduzetnika, rekao bih i samostalnih delatnosti, pošto je gospodin ministar to već najavio kao neki budući zakon. Do sada nismo imali porez na dodatu vrednost, do sada nismo imali fiskalne kase. To je bio jedan od razloga, uz druge, da prilikom sastavljanja poreske osnovice, sama ta poreska osnovica bude znatno manja nego realna, tako da do sada, realno gledano, nije naplaćivano 14% poreza na dobit od onog što je stvarno ostvareno.

Uvođenjem fiskalnih kasa, izbacivanjem poreza na promet i uvođenjem poreza na dodatu vrednost, samo Ministarstvo se saglasilo sa tim da će za 50% biti uvećani prihodi u samom budžetu, tako da i ovo smanjenje, koje na prvi pogled izgleda prilično i neće biti tako veliko, ukoliko ga uopšte ima, s obzirom na dosadašnju praksu kada su u pitanju preduzeća širom Srbije.

Ono što bih napomenuo i ono što mi je možda zasmetalo kao preduzetniku, to je u vezi rasterećenja, u vezi rashoda koji se ne odobravaju u članu 7a. Smatram da novčane kazne i penale koje plaćaju privatni preduzetnici, na osnovu nekih poreskih prekršaja koji su učinjeni, treba uvrstiti u rashode, jer ako su već platili kaznu, ako su već na neki način kažnjeni, zašto ih dodatno kažnjavati sa još 10%. To je onaj iznos poreza na dobit koji propisuje ovaj zakon.

Isto tako, smatram da privatni preduzetnici imaju veliki problem sa kamatama na neblagovremeno plaćanje poreza i doprinosa. Tvrdim da velika većina njih nije spremna da uđe u rizik plaćanja kamata, da su na to primorani činjenicom da naša privreda strašno loše stoji, da je veliki obim neizmirenih plaćanja, da sami ne mogu da ostvare profit, već da jako često od obrtnih sredstava isplaćuju sve poreze i namete koje država od njih očekuje.

U vezi amortizacije, smatram da novi način obračuna amortizacije sredstava nije loš, ali ono što meni, kao što i uvek zasmeta poslanicima SRS, to je pravo gospodina ministra da ih sam razvrstava po grupama i da određuje i način utvrđivanja amortizacije prilikom sastavljanja izveštaja.

Rekao bih i par reči u vezi ovih olakšica kada su u pitanju dividende na akcije. To je jako dobro i ono što je jako pozitivno za dalji razvoj akcionarstva u Srbiji. Imali smo dosta zamerki na Odboru za privatizaciju na poreze koje na osnovu prihoda plaćaju vlasnici akcija, ali je to poprilično mali iznos koji neće stimulisati akcionarstvo u Srbiji.

Prevelike su greške napravljene donošenjem Zakona o hartijama od vrednosti. Mali akcionari nisu zaštićeni zakonom, a nemamo ni zakon o investicionim fondovima, tako da mislim da ovo rasterećenje, koje jeste pozitivno, neće stvoriti značajan pomak u akcionarstvu u Srbiji.

Kao preduzetniku, na kraju ovog zakona, zasmetale su mi i prevelike kazne, kazne koje su čak i za 50 puta veće od dosadašnjih kazni koje su se primenjivale. Kaznena politika je znatno pooštrena. Rekao bih samo ono što mislim da svi osećamo, da je razloga za tako nizak nivo preduzetništva period u kome smo živeli i način na koji se u prethodnom periodu vodila naša privreda, znači, socijalizam koji je iza nas, ali da je potrebno više vremena da se preduzetnici razviju. Ne treba biti preoštar prema preduzetnicima.

Mi ćemo, to je očigledno, i danas morati, pre svega, da se oslanjamo na domaće preduzetnike. Uz razvoj preduzetništva i znatno bolju organizaciju i proizvodnje, a i organizaciju na nivou javnog sektora, moći ćemo da isplivamo iz ovih ekonomskih poteškoća. Treba imati znatno blaži odnos prema preduzetnicima, treba odeliti ono što je zlonamerno, ono što je zloupotreba zakona i shvatiti da nije danas lako biti preduzetnik u ovakvoj ekonomskoj situaciji u kojoj se nalazi Srbija.
Dame i gospodo narodn poslanici, pre nego što obrazložim ovaj amandman pročitao bih ga. U članu 101. stav 2. menja se i glasi: "Ocenjivanje je po pravilu brojčano. Ministar može, uz saglasnost Komisije za unapređenje obrazovanja i vaspitanja, utvrditi predmete koji se ocenjuje opisno".
Mislim da je sam amandman dovoljno fleksibilan da ostavlja Ministarstvu mogućnost da odabere koje predmete treba ocenjivati opisno. U suštini, zalaganje SRS-a je za brojčano ocenjivanje, a znači za jedan viši kriterijum pri ocenjivanju i samim tim za kvalitetnije školstvo.
Sve ovo što se dešava ovih deset i više sati, u stvari, od strane SRS-a jeste zalaganje za kvalitetnije školstvo, za kvalitetnije obrazovanje i strah da bi eventualnim izmenama došli u situaciju da dobijemo nekvalitetnije školstvo, a što nije u interesu ni đaka ni našeg društva u celini.
Svesni smo mi, srpski radikali, da je u današnje vreme neki kvantum znanja na nekom svetskom nivou uvećan za 10 godina i da je dupliran, i da je potrebno da se naše obrazovanje i vaspitanje prilagodi tom trendu, i to je nešto sasvim normalno. Svesni smo da ne možemo da pariramo ostalim zemljama u svetu proizvodima u koje nije ugrađeno znanje od izuzetnog značaja za razvoj našeg društva i privrede.
Čini mi se, slušajući pojedine kolege, nismo u potpunosti svesni koja je razlika između obrazovanja u Evropi i obrazovanja kod nas. To se po meni nekritički poistovećuje. Ono što se propušta, a to je činjenica da u Evropi i razvijenom svetu postoje, sem javnog obrazovanja, i privatne škole, i to je ona bitna i velika razlika između njihovog i našeg obrazovanja.
Te privatne škole imaju dugu tradiciju, izuzetno su kvalitetne i u njima se školuje elita tih razvijenih zemalja, školuju se ljudi koji preuzimaju najodgovornije funkcije u svim društvenim oblastima. Zbog toga upoređivati njihove javne škole sa našim, stavrno nema nikakvog smisla.
Potrebno nam je javno školstvo koje je znatno kvalitetnije od onog školstva koje imaju oni u zapadnim zemljama. To školstvo treba da nam omogući da imamo kvalitetne kadrove, da školujemo kadrove koji su potrebni našoj privredi i da ne zaostanemo u razvoju za ostatkom sveta.
Rekao bih još u vezi amandmana samo par reči, da sticajem okolnosti imam sina koji je u drugom razredu osnovne škole i ovaj amandman se odnosi na prvi i drugi razred osnovne škole, da je ocenjivanje brojčano i da, čini mi se, omogućava roditeljima da bolje sagledaju koji nivo znanja imaju njihova deca. Ne vidim nikakav problem iskreno.
Kao i u mom slučaju, veliko je interesovane roditelja za razvoj svoje dece i imam uticak da opisno ocenjivanje veliki broj roditelja ne razume. Ono sigurno ima neke kvalitete, jer je jasnije i tačno se primenjuju oblasti koje je dete propustilo, ali to je popriličan administrativni napor za same učitelje.
A kažem, čini mi se da pojedii roditelji nemaju dovoljno znanja o naučnom planu i programu da bi mogli u potpunosti da prate naučno i opisno ocenjivanje, pa smatram da ovaj amandman omogućava ministru da izdvoji predmete koji bi se ocenjivali opisno i brojačno.
Čini mi se da bismo eventualno usvajanjem ovog amandmana izbegli neke traume koje bi mogle da nastupe, mislim na treći razred. Na ovaj način, jednim kombinovanim ocenjivanjem, dete bi bilo prilagođenije i spremnije za nastavak školovanja. Hvala na strpljenju.
Dame i gospodo narodni poslanici, osećam obavezu, kao član Odbora za privatizaciju, da kažem par reči o Zakonu o tržištu hartija od vrednosti. Bilo je neophodno da se dopune i izmene ovog zakona donesu. Mi, članovi Odbora za privatizaciju, svakodnevno imamo problema sa zakonom koji je u koliziji sa Zakonom o privatizaciji i Zakonom o akcionom fondu.
Iskreno, kada sam dobio ovaj materijal očekivao sam da će te izmene ići u pravcu zaštite pre svega manjinskih akcionara, njihovih kooperativnih prava, prospekta koji se ne izdaje, obezvređivanja njihovih akcija, na onaj deo Zakona o hartijama od vrednosti koji podrazumeva ponudu za preuzimanje, ali ništa od toga se nije desilo u ovom predlogu koji smo dobili od Vlade.
Dobili smo predlog kojim se štite državne akcijeu bankama, a potpuno je predlagač zaboravio na prava malih akcionara, na prava državnog i društvenog kapitala, odnosno na državni i društveni kapital koji se nalazi u vlasništvu preduzeća.
Potpuno je zapostavljeno oko 700.000 malih akcionara. Neophodno je kroz jednu novu dopunu i izmenu Zakona, pre svega, zaštititi prava tih malih akcionara.
U obrazloženju ovog zakona predlagač nastoji da zaštiti, pre svega, interese stranih investitora, računajući na privatizaciju banaka. To je nešto što je sasvim u redu, ali postavlja se pitanje – zar nam interes stranih investitora može biti preči od interesa malih akcionara, od interesa državnog i društvenog kapitala?
Smatram da ovu dopunu Zakona u svakom slučaju treba da odbacimo i da na taj način primoramo Vladu – predlagača da se pozabavi pravima malih akcionara. Zakon o tržištu hartija od vrednosti, odnosno tržište hartija od vrednosti ne funkcioniše već četiri meseca. Interesi i prava malih akcionara i države ipak moraju da budu preči od interesa inostranih investitora. Hvala na strpljenju.
Dame i gospodo narodni poslanici, moj amandman odnosio se na pravljenje razlike između domaćih i stranih vina. Želja mi je bila da se strana vina oporezuju, odnosno da se uvede akciza za strana vina, kao što smo imali priliku da pospešimo proizvodnju sokova, pospešimo prerađivačku industriju i same voćare, takvo je bar bilo obrazloženje predlagača zakona.
Smatram da bi trebalo pomoći vinarskoj proizvodnji. Mislim da je situacija u vinarstvu izuzetno teška. Svi oni podaci koji su zvanični za proizvodnju vina poprilično su netačni. Mi danas proizvodimo, pre svega, nekvalitetna vina. Imamo hiperprodukciju vina, a ima puno interesovanja kod privatnih preduzetnika da se uključe u samu proizvodnju i da dobijemo kvalitetnija vina nego što smo ih imali u nekom prethodnom periodu.
Samo za ilustraciju rekao bih koliko je zapušteno vinarstvo uopšte. Po nekim zemljišnim knjigama, imamo oko 120.000 hektara površine pod zasadima vinove loze; od onih koji se time bave dobio sam podatak da realno ni šestina nije u pravom smislu reči zasađena zasadima vinove loze; većina je zasađena nekim drugim kulturama ili je zakorovljena.
Jedan od najvećih grehova prethodne vlade bila je liberalizacija uvoza svega i svačega, bez zaštitnih vancarinskih mera, došli smo u situaciju da nam proizvodnja pada i nema potrebe o tome govoriti. Često se to čuje sa ove govornice. Smatram da je trenutak jako dobar da ovim zakonom o akcizama, izmenama i dopunama zakona, možemo delimično tu situaciju da popravimo.
Svestan sam da je ovo samo kap u moru sredstava koja su potrebna vinarima, jer je to izuzetno skupa proizvodnja. Ipak, nema razloga da pravimo razlike između proizvođača sokova, pa i proizvođača žestokih pića, jer ako ste primetili, ni akciza za žestoka pića nije povećavana, što znači isto tako jednu pomoć prizvođačima žestokih pića.
Smatram da bi trebalo da usvojite ovaj moj mandman. Možda još neki argument, uvođenjem akcize pre svega bila bi opterećena jeftinija vina. Već sam rekao da mi uglavnom proizvodimo jeftinija vina, a kad su u pitanju skupa vina, smatam da se to bitno ne bi odrazilo na cenu i da ta akciza ne bi uticala na uvoz stranih vina nešto bitnije, ali bi ostavila jednu mogućnost našim prozvođačima da imaju više novca, veću zaradu i više ulažu u samu proizvodnju. Od nekih argumenata rekao bih i to da gospoda koja se zalažu za brži ulazak u Evropsku uniju imaju poprilično razloga da usvoje moj amandman.
Pre nego što budemo ušli u Evropsku uniju imaćemo popisne komisije koje će popisati svaki čokot, svaku voćku u Srbiji i neće nam omogućiti da kasnije podižemo naše nove zasade bez njihove dozvole.
Naši susedi Slovenci i Hrvati već godinama svaku slobodnu površinu koriste za zasađivanje, za nove zasade, čak ne vodeći ni računa o kvalitetu. Računaju da, nakon prolaska popisne komisije, one nekvalitetnije sorte mogu da iskrče i da zasade nekim kvalitetnim sortama.
Samo još jedan argument za ilustraciju. Recimo da je svetska potrošnja vina u prethodnoj godini porasla za nekih 3%, za razliku od proizvodnje, odnosno potrošnje žestokih pića, koja je opala za nekih 12%, što dodatno pokazuje da je ovo izuzetno perspektivna proizvodnja, koju smo mi u potpunosti zapustili prethodnih decenija. Mislim da je ovo prilika da se tim ljudima pomogne. Još jedanput apelujem na vas da u danu za glasanje ipak prihvatite ovaj predlog, bez obzira što ga Vlada nije prihvatila, jer smatram da za to postoji opravdan razlog.
Dame i gospodo, moje ime je Zoran Antić i dolazim iz Jagodine, a želeo bih odmah na početku da kažem da smo loše krenuli, oseća se ova napetost, nervoza, oseća se jedno nasilje koje se provlači i kroz prvu tačku devnog reda, gde smo nasiljem odgovorili na nasilje, i kroz drugu tačku dnevnog reda gde smo birali guvernera iako još uvek nismo smenili prethodnog guvernera, pa i nasilje u okviru ove tačke dnevnog reda. U ovoj  tački jedan predlog DSS-a nadređujemo predlogu SRS-a, koji je inače dostavljen narodnim poslanicima nešto ranije.
Mislim da je razlog zašto je SRS dala ovaj predlog zakona, kojim se pre svega ukida cenzus od 50%, dobro poznat građanima. Tri puta smo pokušavali da dođemo do predsednika Republike, a nismo ga dobili. Sasvim je normalno i želja je DSS-a da glasa za ovaj predlog SRS-a; to ukazuje da smo bili u pravu što smo ovaj predlog dostavili svim poslanicima i što smo očekivali da ćete taj predlog relativno lako prihvatiti i eventualno, ako je potrebno, nekim dodatnim amandmanima, nekim svojim zamislima obogatiti taj predlog.
Gospodin Dejan Mihajlov i DSS očigledno se odlučio da krene drugim putem, da na neki način omalovaži ovaj predlog SRS dostavljanjem svog Predloga zakona o dopuni Zakona o izboru predsednika Republike, što je samo po sebi pokušaj omalovažavanja SRS-a i dovoljan razlog da poslanici SRS ne glasaju za ovaj zakon.
Sam predlog je imao dosta nelogičnosti i pravnih nedorečenosti, ako to mogu da procenim, s obzirom da nisam pravnik, jer u prvom stavu tog predloga stoji da predsednik Narodne skupštine raspisuje nove izbore u roku od 60 dana od dana kada su održani neuspeli izbori. Ako već prihvatate predlog SRS da nema cenzusa, neće biti ni neuspelih izbora. Ovaj stav iz ovog člana zakona je sasvim suvišan, neprirodan, nepotreban.
Rok koji dajete od 60 dana (u drugom stavu) od dana izbora predsednika Skupštine za raspisivanje ovih izbora, takođe je suprotstavljen stavu SRS-a da izbore treba raspisati odmah, onog trenutka kada izaberemo predsednika Skupštine.
Sam rok je u suštini predugačak, računajući obavezu da dan održavanja izbora treba da bude od 30 do 90 dana od dana kada se raspisuju izbori. Tih 90 dana i ovih 60 dana, to je već nekih 150 dana, a to je već pet meseci od trenutka kada smo izabrali predsednika Skupštine.
Predugačak je to rok; gledajući ovu našu današnju situaciju, to bi otprilike značilo da bismo predsednika Republike dobili tamo negde krajem juna, eventualno u maju. Ukoliko u međuvremenu nemamo opštinske izbore, i ostanemo pri tome da opštinske izbore treba održati u septembru mesecu ove godine, stiče se utisak da poput prethodnog saziva, narodu nudimo igara u trenutku kada nema hleba. Iz izbora u izbore odugovlači se, pažnja javnosti se usredsređuje na neka politička pitanja, a nemaština i siromaštvo su već uveliko najvećoj zakucale na vrata većine domova građana Srbije.
Sve ovo je sasvim dovoljan razlog da se poslanici SRS odluče da ne prihvate ovaj predlog zakona koji ste podneli, gospodo iz DSS-a, jer je predlog poprilično problematičan i vaše namere nisu u potpunosti jasne. Moja želja je, takođe, da pozovem i one poslanike koji shvataju suštinu i nedoslednost ovog predloga da se pridruže SRS da ovaj predlog zakona ne izglasamo, a da Predlog zakona koji garantuje izbor predsednika u jako kratkom roku, koji je predlog SRS, svi prihvatimo i dođemo što pre do novog predsednika. Hvala.

Whoops, looks like something went wrong.