Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Zoran Antić

Zoran Antić

Srpska napredna stranka

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, Srpska napredna stranka Tomislava Nikolića opredelila se, ovim amandmanom, da za predsednika Nacionalnog saveta za regionalni razvoj predloži predsednika Vlade. Smatramo da su problemi u regionalnom razvoju vrlo veliki, da je veliko nezadovoljstvo građana Srbije, pa bi autoritet predsednika Vlade garantovao da se ovi poslovi rešavaju mnogo efikasnije i da ove velike razlike u regionalnom razvoju najzad počnu da se ispravljaju po Srbiji.
Ne znači da smatramo da ministar za poslove regionalnog razvoja, gospodin Mlađan Dinkić, ne treba da bude član tog saveta. Ovim svojim amandmanom, faktički, predlažem da on bude član, a ne predsednik tog saveta. Želeo bih još da kažem da se to uklapa i u političko nastojanje Srpske napredne stranke da, gde god možemo, na neki način ograničimo moć gospodina Dinkića, jer smo uvereni da jako često zloupotrebljava sredstva kojima raspolaže za razvoj svoje stranačke infrastrukture, a uveren sam da je u to uverena i velika većina građana.
Pozivam vas da, ipak, porazmislite, mislim da su poslovi regionalnog razvoja izuzetno važni i da bismo imali ozbiljan zastoj u poslovima ukoliko gospodin Mlađan Dinkić rukovodi njima, i da se u danu za glasanje opredelite i prihvatite amandmane SNS-a. Hvala.
Hvala. Dame i gospodo narodni poslanici, SRS je nezadovoljna članom 35. i ovim rešenjem, odnosno poslovima koje će obavljati regionalna agencija.
Lično sam podneo amandman koji se odnosi na tačku 3, tačku koja obrađuje oblast akreditacije.
Smatram da je krajnje neprimereno da jedna regionalna agencija izdaje akreditaciju za oblasne asocijacije i da je trebalo, kao što je to u narednom članu, čini mi se 40, već propisano, da Nacionalna agencija, koja izdaje akreditaciju za prve dve godine, nastavi da taj posao radi i kasnije. Propisano je, kao što rekoh, da oblasne regionalne agencije to rade, i to na period od pet godina.
Mi imamo na dnevnom redu i zakon o udruženjima, koji je udruženja koja čine tri građanina definisao kao udruženje koje se registruje kod Agencije za privredne resurse.
Cilj je, rekao bih, Vlade i intencija, u koju se ovaj zakon i ovo rešenje ne uklapa, da se centralizuje registracija, pa i oblast izdavanja akreditacije, ali čini mi se da je čak i to rešenje, da Agencija za privredne registre kontroliše da li su oblasne agencije sposobne da obavljaju svoje poslove, bolje nego što je predloženo u ovom tekstu zakona.
Ubeđen sam da će ovo značiti neprofitabilno zapošljavanje, znači, uvećavanje administracije, da ćemo kvalitet tih oblasnih asocijacija bitno da umanjimo ovakvim zakonskim rešenjima. Nije bilo potrebe da se ide na ovako široku oblast poslova regionalne agencije, pa smatram da treba ozbiljno razmisliti o ovom mom amandmanu.
Što se ovog drugog dela amandmana tiče, nemam pravi odgovor Vlade, znači, onaj deo koji se odnosi na izdavačku delatnost. Očigledno je i sama Vlada svesna da je s ovlašćenjima koje je dala regionalnoj agenciji preterala i nije imala pravi odgovor o tome.
Zahvaljujem vam na razumevanju. Još jedanput, mislim da bi ministarka trebalo o tome da porazmisli. Hvala vam.
Hvala. Dame i gospodo narodni poslanici, tema monopola, tema konkurencije izuzetno je značajna za SNS. Mi smo potpuno svesni da je problem monopola danas rak-rana srpskog društva, da smo, nažalost, izašli iz komunizma i socijalizma, kada se monopoli nisu prepoznavali, kada smo ih u nekim oblastima doživljavali kao prirodne.

Nažalost, ova vlada u ovih par meseci, kao ni sve prethodne vlade, nije obraćala dovoljno pažnje na problem monopola. Imali smo jedan proces privatizacije. U okviru tog procesa dozvoljeno je da se stvore mnogobrojni monopoli u Srbiji. Tržište je isparcelisano. Ovaj zakon i ova komisija imaće mnogo problema i poteškoća da stvari dovedu u neki normalan red.

Podsticanje konkurencije za SNS jeste ujedno i podsticanje reda i zakona u državi. Na osnovu toga kako mi doživljavamo svoju državu, da li procenjujemo da imamo reda i zakona, možemo da govorimo i o tome da li i koliko u državi imamo monopola, koliko je zaživela konkurencija.

Mislim da ono što fali srpskom društvu jeste kultura konkurencije, ali i jedna znatno odgovornija vlada, koja će se prema pitanju i problemima konkurencije odnositi tako da ih promoviše među građanima, da daje do znanja građanima da konkurencija znači efikasnije korišćenje ionako siromašnih resursa koje imamo, da konkurencija znači i društveno optimalni nivo za tržište; da konkurencija, u svakom slučaju, znači i bolji kvalitet robe i usluga i niže cene, kao što rekoše moje kolege, ali isto tako znači i raščišćavanje sa ekstraprofiterima, znači mnogo veću cenu rada, odnosno ukidanje parazitizma, koga danas i te kako ima u našem društvu.

Državna politika koja je vođena u prethodnom periodu nije išla naruku stvaranju konkurencije u srpskom društvu, srpskoj privredi i baš zbog toga danas imamo veliki broj propisa koji su neprilagođeni, koji su, na neki način, i prevaziđeni. Imamo komplikovane procedure, još uvek imamo nedostatak pravne sigurnosti i nedovoljno interesovanje kako domaćih tako i stranih investitora na našem tržištu.

Želeo bih na kraju, s obzirom na skučeno vreme, da kažem da ćemo imati prilike po amandmanima da govorimo i o konkretnim rešenjima …

(Predsednik: Vreme.)

… i da je, nažalost, ovaj zakon dao velika diskreciona prava Vladi, da Vlada i te kako utiče na sprovođenje ovoga zakona, što je u potpunosti suprotno duhu ovog zakona i borbi protiv monopola. Hvala vam.
Kao što rekoste, na član 10. podneo sam amandman koji podrazumeva da se briše član zakona kojim Vlada predlaže brisanje poreskih izuzetaka kada je u pitanju porez na kapitalnu dobit kod nasleđivanja.
Uopšte uzev, SNS je jako nezadovoljna stanjem na finansijskom tržištu i odnosom prema porezu na kapitalnu dobit koju i ova vlada i prethodne vlade sprovode kroz porez na kapitalnu dobit, jer je činjenica da je tržište kapitala u našoj zemlji jako nerazvijeno, da je ono plitko i da imamo jako mali broj investitora.
Ovim zakonskim predlogom taj broj investitora biće još manji jer se uvode nova oporezivanja, a činjenica je da je stanje na Beogradskoj berzi jako loše, da je Beogradska berza pred kolapsom i da smo propustili godine tranzicije da ojačamo finansijsko tržište i omogućimo da se i na taj način izvesna sredstva sliju u naša preduzeća i da se ona i u ovoj svetskoj finansijskoj krizi mnogo lakše nose sa poteškoćama koje ih svakodnevno sustižu.
Ideja SNS je pre svega razvoj finansijskog tržišta, ali i stimulisanje štednje, investicija. Nažalost, nemamo dovoljno stranih direktnih investicija, nemamo dovoljno ulaganja iz inostranstva i trebalo bi na svaki način da omogućimo da domaća štednja, da domaće investicije i hartije od vrednosti zažive i da budu u mnogo većem obimu.
S tim u vezi treba podsticati i omogućiti malim investitorima, sitnim investitorima, kako ih nazivaju, da se aktivno uključe na berzu, ponude svoj kapital, uvećaju vrednost…
(Predsedavajuća: Dva minuta.)
Malo bih od vremena poslaničke grupe, ako nije problem?
(Predsedavajuća: Nema više vremena.)
Nema ga, onda izvinite.
Dame i gospodo narodni poslanici, amandman na član 2. odnosi se na javni dug, tačnije na spoljni dug naše zemlje koji je prevelik, koji već ne možemo da otplaćujemo i to je jedan od osnovnih razloga zbog čega smo ušli u ovaj aranžman sa MMF.
Ono što je nezadovoljstvo SNS je nezadovoljstvo činjenicom da mi jako malo znamo o samom aranžmanu, o uslovima u tom aranžmanu. Građanima Srbije, čini mi se, stvara se jedna lažna slika o dobronamernosti MMF. Činjenica je sasvim drugačija, pre svega su to interesi bankara, interesi onih koji su nam dosad davali kredite ispred građana Srbije i da često aranžmani sa MMF umeju da se završe ukidanjem raznovrsnih socijalnih davanja i da mnoge zemlje u svetu imaju jako loša iskustva sa aranžmanima sa MMF.
Tri milijarde evra velik je iznos. Bitno će uvećati spoljni dug, ali ono što je mnogo veći problem jeste privatni dug, ono što i Vlada i prethodni ministri nisu priznavali, da privatni dug raste jako brzo, da bitno utiče na ukupan iznos spoljnjeg duga i da i te kako utiče na deviznu likvidnost naše zemlje.
Ono što želim da naglasim, naravno, što se tiče unutrašnjih dugova, što se tiče penzija, davanja za penzije, davanja u vezi stare devizne štednje, to je ono što podržava SNS, to se podrazumeva, ali krajnje je vreme da počnemo mnogo ozbiljnije da se odnosimo i da se upravlja prema spoljnjem dugu, da se ima jedna osmišljena strategija koja će biti jasna svim ekonomskim činiocima i način na koji ćemo mi ubuduće da se zadužujemo.
Toga nismo imali do sada, živeli smo uglavnom od stranih kredita, živeli smo od prodaje kroz privatizaciju naših preduzeća i došli smo u situaciju da danas ne možemo da održimo ni kurs, ni deviznu likvidnost bez kredita iz inostranstva, bez tih deviznih priliva, a kakva će situacija biti u narednom periodu tek ćemo da vidimo.
Mislim da sam jednu bitnu stvar propustio, zbog građana, kada je u pitanju aranžman sa MMF, građani treba da znaju da to što se potpisuje sporazum sa MMF, znači da prema tom fondu imate i obaveze, prihvatate neke obaveze, da te obaveze ne možete jednostrano da menjate, da ste u situaciji da se faktički uvodi stečaj nad našom ekonomijom.
Moj kolega, malopre ste ga pročitali, gospodin Mićo Rogović i ja podneli smo amandman na član 22. zakona. Cilj ovih naših amandmana je, u suštini, da se rokovi koji su dati u zakonu smanje i da se najzad obaveže i Ministarstvo da mnogo agilnije pristupi realizaciji ovih zakona. Rok od tri godine koji je dat u zakonu za njegovu implementaciju, po mišljenju SNS-a, Tomislava Nikolića i Poslaničke grupe Napred Srbijo, predugačak je. Radi se, pre svega, o mobilnim operaterima, o mobilnoj telefoniji.        
Mobilna telefonija i, uopšte, ta delatnost ostvaruje velike profite i mi smo ubeđeni da su u takvoj materijalnoj situaciji da u mnogo kraćim rokovima mogu da izvrše prilagođavanje svojih sistema ovim novim zakonskim odredbama, koje su, bez sumnje, oštrije nego ove koje trenutno imamo. Predložili smo da taj rok bude šest meseci. Smatramo da je on sasvim prihvatljiv.
Odugovlačenje s rokom od tri godine, s obzirom na to koliko smo mi agilni kad je u pitanju primenjivanje zakona, uzeo bih i deo vremena od Poslaničke grupe, u prethodnom periodu, ukazuje na to da rokove treba skraćivati i SNS se i na ovaj način zalaže za mnogo ozbiljniju i bržu implementaciju zakona koji dolaze pred Narodnu skupštinu.
Ovaj drugi deo, drugi amandman, odnosi se na obaveze Ministarstva. U ovom zakonu imamo jako puno obaveza koje se odnose na korisnike nejonizujućeg zračenja, ali jako malo obaveza samog ministarstva.
One nisu propisane, a ni rokovi da Ministarstvo, u nekom doglednom, isto tako, relativno kratkom roku, pripremi obrasce, prateću dokumentaciju koja treba da omogući primenu ovog zakona.
S obzirom na sve ono što je poprilično nedorečeno u ovom zakonu, moj kolega Mićo Rogović i ja smatramo da ove amandmane treba usvojiti i da Ministarstvo treba ozbiljnije da se posveti poslovima koji prate implementaciju ovih zakona, inače, biće to samo zakoni na papiru, koji nikoga ne obavezuju. Imali smo ih dosta u prethodnom periodu i to je još jedan od razloga slabog funkcionisanja državne uprave. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, moj amandman na član 38, u stvari, prati intenciju SNS Tomislava Nikolića da izbegnemo termičku obradu otpada i našu želju da što pre pređemo na najnovije tehnologije.
Mi, u principu, u Srbiji imamo veliki problem s upravljanjem otpadom, po svim standardima, zaostajemo i te kako za EU i budemo li stalno kaskali i prihvatali one tehnologije kojih se oni odriču, nećemo nikada biti u situaciji da stvarno ispoštujemo najnovije standarde u oblasti zaštite životne sredine. Vidim da Ministarstvo ima dobru volju i želju da se u ovoj oblasti bitno popravi stanje u Srbiji. To je želja, bez sumnje, svih građana Srbije. Naš dosadašnji odnos prema otpadu najlakše može da se vidi po broju divljih deponija, kojih ima, kažu, preko dve hiljade u Srbiji.
Ministarstvo je trebalo da smogne snage, bez obzira na izvesna veća finansijska sredstva koja bi podrazumevala najnoviji način tretiranja otpada, da to ugradi u ovo zakonsko rešenje. Mislim da bismo tek na taj način, u pravom smislu reči, uspeli da sustignemo najrazvijenije zemlje i da bismo dobili zakonski projekat koji bi bio znatno kvalitetniji nego ovaj koji je pred nama.
Prema tome, SNS nastoji da svojim amandmanima, u smislu eliminacije termičke obrade otpada, popravi ovaj zakon.
Nadam se da ćemo do kraja ove rasprave imati i razumevanje Vlade i nadležnog ministarstva. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, na član 18. podneo sam amandman, u skladu s intencijama SNS-a Tomislava Nikolića da se što je moguće više stimulišu građani i maloprodaja i da učestvuje u ovom procesu sakupljanja otpada, jer je očigledno da proces reciklaže, pre svega, zavisi od sakupljanja otpada; naravno da su tu i dve karike u nizu, a to je prerada i tržište za taj prerađeni otpad. Sakupljanje je nešto što je elementarno i bez stimulacije građana, privrede, maloprodaje, veleprodaje, ne možemo da računamo na pozitivne efekte ovog zakona.
Mi smo jako nezadovoljni rešenjima koja su predložena u ovom zakonu i ona su više deklarativna. Smatramo da neće na pravi način rešiti problem otpada. Intencija Ministarstva je, u obrazloženju sam, koliko se sećam, pronašao, da se stimuliše sa nekih 40-ak para ova plastična ambalaža, odnosno vraćanje te ambalaže.
Sam iznos je nestimulativan i morao bi da bude znatno veći. Nije rešen problem ambalaže iz ranijeg perioda, koje ima jako puno i koja mora da bude uključena kroz ovo zakonsko rešenje, jer to podrazumeva čistiju Srbiju i podrazumeva da ćemo u nekom narednom periodu, kroz ovaj zakon, doći do nekih konkretnijih rezultata. Znači, stimulisanjem građana, a ne kaznenom politikom, SNS računa da možemo da rešimo problem zagađenja u našoj sredini.
U članu 18, uz stimulisanje građana, mi smo predložili, odnosno ja sam predložio svojim amandmanom da se na izvestan način omogući i maloprodaji, koja aktivno učestvuje u procesu sakupljanja otpada, da joj se nadoknade troškovi tog sakupljanja. Smatramo da je Ministarstvo i sama vlada trebalo da imaju malo više razumevanja za poziciju maloprodaje, jer maloprodaja je mogla, kao aktivan učesnik u procesu sakupljanja, i te kako da pomogne u implementaciji i realizaciji ciljeva ovog zakona. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, na član 17. podneo sam amandman kao član Poslaničke grupe SNS-a. Cilj ovog amandmana je borba SNS-a protiv velikog broja agencija i velike javne potrošnje.
Želim ovom prilikom da dam do znanja da trenutno u Srbiji imamo preko 100 agencija, da smo ovim setom zakona uveli još jednu, novu agenciju i da je očigledno da ono zalaganje SNS-a, odnosno nas poslanika, koje je godinama aktuelno, za smanjenje javne potrošnje, silom prilika, počinje da sprovodi i Vlada. Nažalost, u prethodnom periodu smo, prodajom kapitalnih dobara u toku procesa privatizacije, ta sredstva trošili kroz budžet, odnosno kroz tekuće troškove, i sad smo u situaciji da je materijalna osnova kojom raspolažemo znatno manja nego ranije.
Očigledno je da je neophodno kresanje javnih i ličnih rashoda. U svakom slučaju, kroz ovaj set Vladinih zakona koji su najavljeni, o kojima ćemo ovih dana da raspravljamo, moći ćemo da predočimo stav SNS-a, ali je Vlada propustila priliku, na osnovu onoga što promoviše u medijima ovih dana, a to je smanjenje javne potrošnje, smanjenje administracije, pominju se čak i brojke od blizu 8.000 ljudi, da i usvajanjem ovog mog amandmana smanji jedan broj zaposlenih, jer je očigledno da u oblasti životne sredine imamo previše institucija, da je neophodna jedna funkcionalna analiza rada tih institucija.
Žao mi je što se nije našlo dovoljno sluha za ovaj moj amandman i što je Vlada propustila još jednu priliku da između onog što govori i onog što radi ne bude razlike. Na ovaj način, odbijanjem ovih amandmana, došli smo u situaciju da se jedno priča, a drugo radi. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, podneo sam amandmana na član 33. Ovaj amandman odnosi se na poverenika za zaštitu ravnopravnosti i na zalaganje SNS Tomislava Nikolića da se izvrše maksimalne uštede i u budžetu, i kada su u pitanju javni rashodi države i Vlade, i da se na svaki način privatni i državni sektor stave u ravnopravni položaj.
Da bih, na neki način, uspeo da vas ubedim, pripremio sam par podataka koji će, nadam se, zabrinuti Vladu i predstavnike ministarstva.
Znači, po Nacionalnoj službi zapošljavanja imao dosta rastegljiv podatak da mesečno gubimo od tri hiljade do čak 10.000 radnih mesta, po sindikatima je ova veća brojka od 10.000 radnih mesta.
Po njima, u toku ove godine izgubićemo blizu 100.000 radnih mesta. Činjenica je da trenutno imamo blokiranih blizu 60.000, što malih što srednjih preduzeća, da verovatno jedna polovina i neće uspeti da izađe iz blokade, da ih čeka likvidacija, da svako od tih preduzeća ima od tri do četiri zaposlena, samo tu imamo problematičnih stotinak hiljada radnih mesta, da imamo veliki broj firmi koje su u restruktuiranju i veliki broj radnih mesta u tim firmama – blizu 52.000 po podacima sindikata i da, na žalost, i one firme koje su privatizovane, prolazi im rok koji su imali da sačuvaju radnike, znači, one tri godine koje su imali obaveze i sa te strane možemo da očekujemo gubitak radnih mesta.
Prema tome, ako u ovom trenutku u privatnoj privredi ... (Predsedavajući: Vreme, gospodine Antiću.) gubimo radna mesta, nelogično je da država istrajava na novim zapošljavanjima i novim troškovima.
Dame i gospodo narodni poslanici, nemoguće je ne reagovati na ovaj amandman koji su podneli moje kolege iz DSS i nemoguće je ne podržati ovaj amandman, ne podržati ga i kao narodni poslanik, a ubeđen sam da govorim u ime svih poslanika SNS-Tomislav Nikolić, jer on podrazumeva ukidanje akciza na derivate nafte.
Derivati nafte i akcize, koji su predviđeni ovim članom zakona, uvećavaju se čak za 60% konkretno za dizel gorivo, na motorni benzin za 52%, a na tečni naftni gas 30%. Na ovaj način bitno se uvećavaju troškovi naše privrede, troškovi proizvodnje. Na ovaj način bitno se smanjuje kupovna moć i to je naravno neprihvatljivo za SNS-Tomislava Nikolića.
Želeo bih da kažem da na ove akcize ide i porez na dodatnu vrednost, jer se samim tim uvećava poreska osnovica i da će ove akcize na taj način biti još veće i još više će opteretiti privredu i građane Srbije.
Isto tako, čini mi se da je neprihvatljivo da smo juče imali jedan zakon kojim smo poklonili EU 25 milijardi dinara, a da danas imamo zakon kojim od naših građana uzimamo 14 milijardi dinara. Ovaj i ovakav zakon, ili sličan zakon, imali smo i pre godinu dana, ako se sećate, čini mi se isto tako u januaru 2008. godine imali smo promene akcizne politike, uvećanje akciza.
I šta smo posle toga imali u 2008. godini? Jednim delom zahvaljujući i tom uvećanju inflaciju, drugim delom zahvaljujući uvećanju javne potrošnje imali smo ogromnu inflaciju u prvom polugodištu 2008. godine, a u drugom polugodištu 2008. godine Vlada je ekonomskom politikom nastojala da tu inflaciju suzbije na jedan jednocifreni iznos, ali je cena za suzbijanje te inflacije bila katastrofalna.
Imali smo u oktobru i u novembru izuzetan pad industrijske proizvodnje, imali smo činjenicu da smo u 2008. godini u odnosu na 2007. godinu imali manje otvorenih radnji, a više zatvorenih, kao što rekoh, u 2008. nego 2007. godine, da je taj trend naročito pojačan u zadnjem kvartalu 2008. godine i da je očigledno da naša privreda, da naši preduzetnici ne mogu da opstanu sa ovakvom ekonomskom politikom Vlade.
Ko može da ima korist od ovakve akcizne politike, od uvećanja akciza? Naravno, budžet koji nije dovoljno restriktivan, pokazaće se to već u prvom tromesečju, rekao bih, 2009. godine. Naravno, političari će imati veći deo novca da raspolažu, imaće državna administracija, ali neće imati, pre svega, građani Srbije, koji će na ovaj način dobiti inflaciju, skuplje proizvode, manji životni standard.
Ali, ono što je najopasnije, povećanjem akciza, povećanjem poreza utiče se pre svega na našu privredu, koja je ionako već poprilično nelikvidna. Radimo ono, ili naša Vlada ekonomskom politikom radi ono što ne rade ostale zemlje u Evropi koje se bore protiv svetske ekonomske krize. Smanjujemo investicije umesto da ih uvećavamo. Opterećujemo privredu umesto da je rasteretimo i da omogućimo da se sačuvaju radna mesta i da privreda bude likvidna.
Uz ovakav kurs, koji i sami vidite, u toku januara već je nepunih 20% veći nego u prethodnoj godini, uz ovakvu politiku i akciznu, pa možda i poresku, jer se najavljuje povećanje poreza na dodatnu vrednost, uz ovakvu javnu potrošnju, bez sumnje, imaćemo velika inflatorna očekivanja.
Ta inflatorna očekivanja, kao i u prethodnoj godini, suzbijaće se restriktivno monetarnom politikom. Suzbijanje inflacije mora da prati i pad industrijske proizvodnje, mora da prati pad privrednog rasta, pad bruto domaćeg proizvoda. Sve će to da se odrazi na pojačavanje recesije, na smanjenje broja radnih mesta, na nove otkaze i na veću stopu nezaposlenosti u narednoj godini.
To je neprihvatljivo za SNS. Vlada mora hitno da menja ekonomsku politiku. Ovu ekonomsku politiku sprovodi već osam godina, oslanjajući se pre svega na zaduživanja i na privatizaciju, prihode od privatizacije. Moramo da se okrenemo svojoj privredi. Moramo da smanjujemo i javnu potrošnju ukoliko želimo da sačuvamo i ovo privrede što trenutno imamo.
Još jednom da ponovim, SNS-Tomislava Nikolića neće glasati za ovaj zakon koji podrazumeva nova opterećenja za privredu i građane Srbije. Hvala vam.
(Tokom ovog govora poslanici SRS lupali o klupe.)
Dame i gospodo narodni poslanici, bliži se rasprava o zakonu o Prelaznom sporazumu o trgovini i trgovinskim pitanjima, ali nažalost još uvek nemamo odgovor na mnoga pitanja koja su poslanici postavili u prethodnoj raspravi niti od Vlade, niti od naših kolega koji su u vlasti, pa ni od samog ministra, a jako je puno pitanja u vezi ove jednostrane primene sporazuma, jako puno pitanja koja treba da obrazlaže, odnosno jako puno odgovora su nam potrebni ne samo nama poslanicima, već građanima Srbije jer se o njihovim parama radi.
Zbog čega Srbija treba jednostrano da prihvati ovaj sporazum? Koji su razlozi za to prihvatanje? Koji su interesi Srbije? Ko ima koristi od ovog prihvatanja? Da li je normalno da Srbija, da srpska sirotinja finansira EU? Da li je normalno da otvaramo svoje tržište za EU, a da s druge strane EU ne otvara svoje tržište za našu robu? Da li je normalno da Srbija, što bi se narodski rekli, tovi masnu gusku?
Na ta pitanja dosad nismo dobili odgovor od Vlade, nismo dobili odgovor od skupštinske većine. Mnogo je pitanja, jedno od njih je recimo da li je Vlada ucenjena od strane EU, da li je razlog za ovo jednostrano prihvatanje sporazuma činjenica da u protivnom nećemo dobiti krediti od evropskih banaka.
Da li je gospođa Dijana Dragutinović, ministar finansija, planirala da podiže porez na dodatnu vrednost, PDV, sa 18 na 19 procenata, da bi nadoknadila ovaj novac? Radi se o istom iznosu koji ćemo tek tako da bacimo kroz prozor, da poklonimo EU.
Prilika je da vas na kraju ove rasprave podsetimo i da u budžetu imate deficit od nekih 49 milijardi dinara, da za javni dug treba da pronađete još nekih 50 milijardi dinara, da to morate da namirite ili od privatizacije ili od novih zaduživanja.
Što se tiče privatizacije biće puno problema. Svesni ste da nema stranih investicija, da će biti jako teško nastaviti proces privatizacije i da ćete priliv u budžet od strane privatizacije imati jako mali. Moraćemo da idemo na nova zaduženja. Da li s jedne strane treba kao država da zadužujemo građane Srbije, a da novac građana Srbije, s druge strane, bacamo kroz prozor? Dvadeset pet milijardi dinara, to je novac o kome se radi, to je nekih 250, a i više po ovom sadašnjem kursu, miliona evra, to je nekih 25 do 30 evra po stanovniku Srbije, to je preko 100 evra po svakoj četvoročlanoj porodici u Srbiji.
To nije mali izdatak za građane Srbije, to nije mali izdatak u ovom trenutku kada pogubne efekte svetske krize tek očekujemo. Rekao bih da ako uzmemo da je prosečna cena jednog radnog mesta 10.000 evra, a znatno je manja u Srbiji, ovim parama možete da otvorite 25.000 radnih mesta. Govorite o tome kako se borite za radna mesta, za očuvanje radnih mesta, a tek tako se odričete 25.000 radnih mesta.
Što se mojih Jagodinaca tiče, to je 250-300 radnih mesta, što se Pomoravaca tiče, to je preko hiljadu radnih mesta. Da li oni tek tako, bez ikakvog obrazloženja Vlade, bez ikakvog obrazloženja skupštinske većine treba toga da se odreknu?
Da li mi narodni poslanici, da li kao narodni poslanik iz Jagodine mogu tek tako da glasam za ovaj zakon, da izađem tim ljudima pred oči sutra, prekosutra, u toku vikenda, kada se budem vratio u Jagodinu? Da li to mogu da urade i ostale moje kolege iz poslaničke grupe Napred Srbijo iz SNS Tomislava Nikolića? Sasvim sigurno ne možemo.
Može biti da ste i mogli da nas ubedite da podržimo ovaj zakon da ste imali ozbiljna obrazloženja.
Podsetio bih vas da ovo nije sve, da usvajanje ovog zakona u svakom slučaju, najverovatnije već na proleće, znači i nove poreze, da znači inflaciju, da znači pad životnog standarda svih građana, najverovatnije rast potrošačke korpe za neke 2.000 ili 2.500 dinara i u svakom slučaju gubitak novih radnih mesta zbog liberalizacije uvoza svega i svačega.
Postoje li za ovu odluku politički razlozi? Da li smatrate da ćemo jednostranim prihvatanjem ovog sporazuma umilostiviti Holandiju, da sve ovo nije jedna politička igra da se izvrši dalji pritisak na Srbiju kada je u pitanju status Kosova? Da li stvarno verujete da ćemo mi ući u EU pre ostalih zemalja sa prostora Balkana, da to neće biti u paket aranžmanu?
U svakog slučaju, mislim da je mnogo velika šteta od prihvatanja ovog zakona, da ni na koji način niste obrazložili vaše zahteve za jednostranu primenu trgovinskog sporazuma.
Želeo bih na kraju samo još par reči, radi se o pregovaračkoj pozicija sa koje ćemo mi da startujemo.
Posle prihvatanja ovog zakona i posle jednostrane primene trgovinskog sporazuma biće znatno lošija, jer 80% pitanja koja dotiču Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju odnose se na carinsku politiku, odnose se na slobodnu trgovinsku zonu.
Prema tome, naša pozicija u nekom daljem pregovaračkom procesu koji je pred nama biće znatno lošija. Vi idete na štetu, ne samo ekonomsku, već i političku Srbije i srpskog naroda. Za SNS Tomislava Nikolića ovaj zakon je neprihvatljiv.
(Tokom ovog govora poslanici SRS lupaju o klupe.)
Hvala vam, gospođo predsedavajuća. Nadam se da se ova opomena radikalima odnosi i na ono što očekujem kada sam ja u pitanju kao govornik.
Ispred SNS, ispred poslaničke grupe Napred Srbijo-Tomislav Nikolić, podneo sam amandman na razdeo koji se odnosi na kabinet predsednika Vlade.
Jednostavno, radi se o jednom generalnom stavu SNS da kabineti potpredsednika Vlade dodatno opterećuju budžet Srbije, da su nepotrebni i da znače jednu vrstu rasipništva.
Najčešće, imamo institucije koje rade te poslove, koje paralelno s njima rade kabineti potpredsednika Vlade. Konkretno, što se mog amandmana tiče, odnosi na kabinet potpredsednika Vlade za evropske integracije, gospodina Božidara Đelića. U ovom budžetu imamo planirana sredstva za Kancelariju za evropske integracije i smatramo da je nepotrebno da imamo dve institucije koje se bave evropskim integracijama.
U kabinetu gospodina Đelića imamo 22 zaposlena, 13 državnih službenika, 7 savetnika, a u Kancelariji za evropske integracije 53 zaposlena. Prema tome, očigledno je da je ovaj kabinet potpredsednika Vlade nepotreban. Očigledno je, po nama, da se sredstva neracionalno koriste.
Istina je da su ovim predlogom budžeta izvesna sredstva smanjena sa 91 milion, koliko je bilo predviđeno u 2008. godini, u 2009. godini to je 67 miliona dinara, toliko je gospodin Đelić predvideo za svoj kabinet.
Isto tako, istina je, amandman na taj razdeo podneo je moj kolega Stefan Zankov, da je Kancelarija za evropske integracije, od 80 miliona dinara, koliko je imala u budžetu 2008. godine, za 2009. godinu sebi je namenila 120 miliona dinara.
Prema tome, s jedne strane, za poslove evropskih integracija, bar na prvi pogled, imate smanjenje od strane gospodina Đelića u svom kabinetu, ali zato imate znatno povećanje u Kancelariji za evropske integracije, kojom on, na neki način, upravlja, usmerava i koordiniše njen rad.
Stičem utisak da je ovo najobičnija podvala građanima Srbije, podvala nama, narodnim poslanicima, da se stvorio privid da gospodin Đelić brine o budžetu, brine o troškovima svog kabineta, a da se u stvari radi o uvećanju prihoda.
Mislim da je jako važno da kažem da su plate, pošto delimično govorim i o amandmanu mog kolege Stefana Zankova, u Kancelariji za evropske integracije, sa nekih 34 miliona povećane na 45 miliona, iako sam u kadrovskoj raspodeli zaposlenih video da nema povećanja u broju zaposlenih.
Znači, radi se o jednom enormnom povećanju plata za nekih 30%. To se isto tako ne uklapa u zalaganje Vlade da plate u ovoj godini ne rastu preko rasta bruto domaćeg proizvoda. Prema tome, ovde se bitno odstupa.
Isto tako, projektovana inflacija u budžetu je nekih 8%, a plate su znatno porasle, kao što su i usluge po ugovoru u Kancelariji za evropske integracije porasle sa 24 miliona na 42 miliona.
U isto vreme, u kabinetu potpredsednika Vlade, te usluge se smanjuju sa 25 miliona na 16 miliona.
Kada sve to prebijete, dođete do situacije da je, ipak, za usluge po ugovorima ovim budžetom predviđeno nekih 10 miliona više i da, nažalost, na prvi pogled, ono što je izgledalo smanjenje troškova u budžetu, predstavlja bitno uvećanje za poslove evropskih integracija i da gospodin Đelić, kao što je to više puta pokazao, ni ovaj put nije moralan i nije ispoštovao interes građana Srbije. Hvala vam.
(Tokom ovog govora poslanici SRS lupali o klupe.)
Dame i gospodo narodni poslanici, SNS, poslanička grupa Napred Srbijo-Tomislav Nikolić, podnela je par amandmana koji se tiču garancija daljnjeg zaduživanja i reprograma obaveza. Naravno da nismo protiv putne infrastrukture, protiv ulaganja u elektroprivredu, ulaganja u železnicu, ulaganja u lokalnu samoupravu koju dotiču ovi članovi budžeta, ali mislim da je izuzetno bitno da ukažemo na jednu ekonomsku politiku, na jednu praksu koja se od 2000. naovamo od strane dosovskih vlada sprovodi.
To je neprimereno zaduživanje građana i privrede Srbije, tako da smo danas došli u situaciju da dugovi, što privatni, što javni, iznose preko 20 milijardi evra. Uz to, privatizovali smo, kako rekoste, preko 2.000 preduzeća, veliki devizni priliv slio se u ovih par godina i od strane privatizacije, a većina građana Srbije nažalost danas ima utisak besperspektivnosti, neizvesnosti.
Većina građana danas živi u siromaštvu, u nemaštini i to je najbolji pokazatelj da smo u prethodnom periodu vodili jednu jako lošu politiku, da ovaj tranzicioni period koji je trebalo da ima cilj da se ojača privatni sektor, da se dobije jedna efikasnija i efektivnija privreda, da imamo znatno veću produktivnost, da imamo mnogo ozbiljniji privredni rast, da taj period nije iskorišćen i da hitno moramo da menjamo ekonomsku politiku koja se u Srbiji sprovodi.
Želeo bih da kažem da je, nažalost, danas Srbija dovedena u situaciju da u potpunosti zavisi od novih kredita, od novih zajmova, da u potpunosti zavisi od deviznog priliva iz inostranstva. Bez tog deviznog priliva, bez tih kredita ne bi bilo nikakve perspektive, niti mogućnosti da se ovaj budžet realizuje.
U narednoj godini ne možemo da računamo na strane devizne investicije zbog svetske finansijske krize, naravno, ne u ovom obimu koji smo imali u prethodnom periodu, nećemo moći da računamo ni na prihode od privatizacije i jedina mogućnost su krediti. Zbog građana Srbije moram da kažem koliko su značajni krediti, koliko smo došli u jednu bezizlaznu situaciju, da bez kredita ne možemo da preživimo.
Krediti, pre svega, ovoj vladi služe da bi popunila devizne rezerve. Bez deviznih rezervi nema intervencije na deviznom tržištu, kada je u pitanju inflacija i kočenje inflacije. Bez deviznih rezervi nema intervencije u finansijskom sektoru, nema mogućnosti da se kontroliše kurs.
Sva ekonomska mudrost, sva ekonomska politika svela se na to da se očuva devizni kurs, da se onemogući, evo i kroz kreditno zaduživanje naših građana da oni dođu u situaciju da jednim nerealnim kursom ne mogu da isplate velike kamate koje su najčešće vezane za kurs evra, eventualno švajcarskog franka.
Devizne rezerve su danas od izuzetnog značaja za Vladu. To je jedina šansa da se očuva i kakav takav privredni rast, jedina šansa da se pokrije i deficit platnog bilansa, deficit platnog bilansa koji raste iz godine u godinu, koji će verovatno ove godine da premaši 20% bruto društvenog proizvoda, deficit platnog bilansa koji neće biti pokriven niti od izvoza, jer, nažalost, ove godine možemo da očekujemo samo još i manji izvoz, deficit platnog bilansa koji neće biti pokriven niti od doznake iz inostranstva, jer će i njihov izvoz biti problematičan, a kao što rekoh neće ni biti pokriven niti od prihoda od privatizacije.
Prema tome, uvoz danas jedino možemo da finansiramo uvećanjem deviznih rezervi. Uvoz je danas neophodan da bismo obezbedili, nažalost, i privredni rast bez uvoza, bez usluga koje prate uvoz, koje prate pre svega finansijski sektor, pre svega trgovinu i sve one delatnosti koje prate uvoznu privredu, nećemo moći da obezbedimo prihode ni u budžetu koje ste vi projektovali nešto skromnije, ali ipak previsoko za mogućnosti naše privrede.
Neophodno je da se hitno prekine sa ovom politikom daljeg zaduživanja građana Srbije. Neophodno je da se prekine sa ekonomskom politikom koja pre svega podrazumeva oslanjanje na kredite i na uvoz. Ovakvom ekonomskom politikom idemo ka propadanju srpske privrede, ka jednom malom rastu industrijske proizvodnje. Idemo ka tome da danas imamo industrijsku proizvodnju koja je otprilike na nivou one industrijske proizvodnje koja je bila u vreme sankcija.
Ništa bolja situacija nije i kada je u pitanju poljoprivreda. Naprotiv, imam utisak da je situacija tamo još i gora i stvarno je neprimereno da kroz ovakvu ekonomsku politiku idemo i u daljni gubitak radnih mesta u Srbiji.
Vi se zvanično zalažete za pomoć kada je u pitanju očuvanja radnih mesta, ali kada su u pitanju očuvanja radnih mesta ovakvom ekonomskom politikom koju vodite i koju nastavljate da vodite i u 2009. godini, nažalost, nećemo biti u situaciji da očuvamo radna mesta, a pad standarda građana je neminovan.
Srpska napredna stranka, poslanička grupa Napred Srbijo Tomislava Nikolića, Tomislav Nikolić smatra i zalaže se da se hitno prekine sa ovakvom ekonomskom politikom, da je nepremireno da mi danas trošimo ono što pripada našoj deci i da živimo od tuđe akumulacije, a ne od svoje akumulacije, i da hitno moramo da se založimo da izvozni deo privrede nadjača uvozni deo privrede, da se ide na štednju, a ne na zaduživanja, da se što više iz budžeta izdvaja za investicije, a ne za potrošnju i da se sve u svemu poveća konkurentnost naše privrede.
Zato smo i podneli ove amandmane, da bismo dali na znanje građanima, da bismo dali na znanje i našim kolegama iz vlasti da sa ovakvom ekonomskom politikom nema perspektive i nema budućnosti za nas i našu decu i da ona pod hitno mora da se menja. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, moj kolega Igor Bečić podneo je amandman na član 69, koji mi se čini jako važan, isto tako i kolega iz Socijalističke partije, Zoran Kasalović, sličan amandman, mislim da su u potpunosti pogodili temu, jer zakon koji je pred nama je faktički zakon prošlosti.
Ono o čemu mi treba da razmišljamo, to je o elektronskim javnim nabavkama. Elektronske javne nabavke se danas primenjuju u skoro svim zemljama Evrope, primenjuju se i u našem okruženju i stvarno je sramno da Uprava za javne nabavke, makar i na svom Portalu, ne može tromesečno da ažurira sve ugovore i sve javne nabavke.
Amandman koji su podnele kolege odnosi se na to da ne bude ograničenja u smislu iznosa koji moraju da pokriju javne nabavke, znači za javne nabavke pet miliona dinara za dobra i usluge, odnosno 20 miliona dinara za radove. Valjda baš za toliko Uprava za javne nabavke mora da učini da sve javne nabavke posle tri meseca budu dostupne javnosti, bar za toliko transparentnost moramo da poštujemo, i ako se zalažemo za borbu protiv korupcije, mislim da je zalaganje mojih kolega za elektronske javne nabavke i te kako značajno.
Još par podataka u korist elektronskih javnih nabavki, nadam se da ćemo uskoro imati i taj novi zakon, jer ovaj zakon je faktički prevaziđen, jeste i činjenica da recimo samo za oglase, kada su u pitanju javne nabavke, u Srbiji se godišnje potroši oko 190 miliona dinara, negde oko preko 2-2,5 miliona evra ode samo na oglase u novinama.
Isto tako, pokrenut je i nacionalni projekat elektronskih javnih nabavki u novembru 2006. godine i možda je pravo pitanje za ministarstvo i prilika da se Ministarstvu državne uprave i lokalne samouprave postavi pitanje: šta je sa projektom elektronskih javnih nabavki koji je pokrenut u novembru 2006. godine?
Cilj tog projekta je i bio da se kroz elektronske javne nabavke stekne znatno bolji uvid u ponudu, da se poveća broj ponuda za javne nabavke, da može sa bilo kog mesta u bilo koje vreme da bude kontrolisan proces javnih nabavki.
Što se samog internet Portala tiče, u svakom slučaju, značio bi kraće vreme kada su u pitanju javne nabavke, to je jedna od velikih zamerki od strane privrednika na temu javnih nabavki, smanjili bi se bitno i troškovi, nešto o tome sam već rekao, a i na neki način se standardizovao i sam proces, i standardizovale robe i usluge koje se nude kada su u pitanju javne nabavke.
Srpska napredna stranka, poslanička grupa Napred Srbijo Tomislava Nikolića, uvek se zalagala protiv korupcije, i sam Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić su najprepoznatljiviji kada je u pitanju borba protiv korupcije.
Ovo je prilika da se i kroz elektronske javne nabavke, isto onako kao što se zalažemo za Državnu revizorsku instituciju, založimo za borbu protiv korupcije.
Mi ćemo u toj borbi istrajavati i ubuduće, a mislim da je od izuzetnog značaja iskustvo i drugih zemalja u okruženju kada su pitanju elektronske javne nabavke, u smislu opšteg nivoa informativnog razvoja, ne samo u zemlji, već i u privredi, to je dalo i te kako dobre rezultate. Uvođenje informacionih tehnologija u tim privredama je na znatno većem nivou nego što je kod nas, a samim tim i konkurentnost njihove privrede u odnosu na našu je znatno bolja.
Prema tome, na kraju još jedan put u ime Srpske napredne stranke, u ime poslaničke grupe Tomislava Nikolića, u ime predlagača Igora Bečića, molim vas da porazmislite i da ne dozvolimo Upravi za javne nabavke da se ovako olako odnosi prema ovom problemu. Jer u članu 100, o kojem ćemo imati prilike da raspravljamo malo kasnije, vidi se da je jedan od zadataka Uprave za javne nabavke jeste da se proces javnih nabavki i plati i prilagodi svetskim trendovima i da se unapređuje.
(Tokom ovog govora poslanici SRS lupali su o klupe.)