Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Zoran Babić

Zoran Babić

Srpska napredna stranka

Govori

Ovo je pobeda i parlamentarizma, ali ovo je pobeda Srpske napredne stranke, bez koje taj posao ne bi mogli da obavite i evo vidim predlagač amandmana podiže ruke u znak predaje, verujem da se to odnosi i na sve buduće amandmane.
Gospodine predsedavajući, član 106. stav 1.
Da li ste vi slušali obrazlaganje amandmana? Verujem da jeste. Dugo ste poslanik, sa najdužim stažem ovde i sa najviše iskustva, ali član 20. na koji se odnosi amandman „briše se“ glasi: „Izabrani predstavnici u organima Privredne komore Srbije mogu zasnovati radni odnos u Privrednoj komori Srbije na određeno vreme za period trajanje funkcije koju obavljaju u skladu sa zakonom i statutom“.
Da li smo čuli jednu jedinu reč obrazloženja amandmana da se ovo briše? Ili, mi ovde imamo poslanike koji pričaju na slobodnu temu? Pričaju šta god žele i kako god žele. Kao kad odete, ono osnovna škola ili srednja škola, pa pismeni zadatak iz srpskog – slobodna tema, pa se onda raspričate o čemu god želite i kako god želite, od Kulina bana pa na ovamo.
Molim vas, ovo je ozbiljna institucija, ovo je Narodna skupština Republike Srbije. To što neko nema ideje, to što neko nema razloga da kritikuje, a želi dva minuta slave na RTS-u, na Javnom servisu, ne daje mu za pravo da vas tera da kršite Poslovnik. Ja vas molim da intervenišete. Srpska napredna stranka je uvek za dijalog. Videli smo da je i gospodin Sertić raspoložen za dijalog i to argumentima i njegova argumentacija je dovela do toga da su se narodni poslanici razbežali. Sa kim da vodi dijalog?
(Vladimir Pavićević, s mesta: Evo, sa mnom.)
Pa, razbežali su se, pa ne može da se vodi dijalog na slobodnu temu.
(Predsedavajući, s mesta: Gospodine Pavićeviću, molim vas…)
Ne može da se vodi dijalog o onome što vam padne na pamet, da pričamo i o lepom vremenu napolju, da pričamo i o Bojanu Pajtiću, koji danas nije na radnom mestu. Pa, možemo onda da pričamo o tome. Možemo da pričamo o tome svakog dana, jer ni jednog dana nije na radnom mestu. I sada je ovde u ovoj zgradi, ali ga građani Vojvodine za tako nešto ne plaćaju, gospodine Bečiću.
Evo, dolazimo do suštine, gospodine Bečiću, do suštine. Član 21, i to je predlagač amandmana onako vešto izbegao da kaže šta želi da ukine, predlagač amandman želi da ukine Skupštinu. To je naslov iznad člana 21. – organi Privredne komore, pod a) Skupština, želi da ukine da je Skupština najviši organ Privredne komore Srbije, želi da ukine mogućnost da se privrednici okupljaju u jednoj ovakvoj prostoriji, da debatuju, da razgovaraju i da se dogovaraju, da iznose rešenja. Skupštinu želi predlagač amandmana da ukine. U nekom trenutku, pre 15 godina, su jednu Skupštinu palili. Sada je evolucija, 15 godina, sada žele amandmanima da je ukinu.
Molim vas, to je protiv vladavine prava, to je protiv Ustava Republike Srbije, to je protiv svih mogućih načela. Zbog toga što je za SNS i paljevina Skupštine, ali i ukidanje Skupštine neprihvatljvo, mi nećemo prihvatiti ovaj amandman.
Član 106. stav 1. pre nego što kolega Pavićević, pređe na geografiju, pa na biologiju, ja bih vas zamolio da ipak ova dva minuta koristi za amandmane i za Zakon o privrednoj komori Srbije, a za ostale predmete, ipak neka ostavi za osnovno, srednje i visoko obrazovanje.
Ja sam, gospođo predsednice, marljivo radeći svoj posao, čitajući mnogo, došao i do amandmana koji su predložili kolege Živković i Pavićević.
Pošto iz obrazloženja koje usmeno dobijamo ovde ne dobijamo ništa, malo istorije, malo geografije, malo mahanja rukom, jednom pa drugom, ali nikakvu argumentaciju, mislio sam da je mnogo bolja argumentacija u pisanoj formi, u obrazloženju za prihvatanje ovog amandmana.
Sada ću vam pročitati, za one narodne poslanike, za javnost koja nije imala uvid u obrazloženje i amandmane koje su predložili kolege Živković i Pavićević. U obrazloženju za prihvatanje ovog amandmana piše – ovaj amandman podnet je radi usklađivanja sa prethodnim amandmanom. Ja onda dođem do prethodnog amandmana, pa onda u tom prethodnom amandmanu piše – ovaj amandman je podnet radi usklađivanja sa prethodnim amandmanom. Pa, se ja vratim još malo unapred, pa i za sledeći obrazloženje – ovaj amandman je podnet radi usklađivanja sa prethodnim amandmanom. Šta je ovo, Tvin Piks? Pa, na to liči obrazloženje ovih amandman - briše se, briše se, briše se.
O čemu se radi ovde? A pogledajte, to su serije amandmana. To su serije amandmana u kojima se samo poziva na obrazloženje iz prethodnog, a obrazloženje iz prethodnog na obrazloženje iz prethodnog, i tako u krug. Ovo nema veze ni sa istorijom, ovo nema veze sa geografijom, ovo nema veze sa parlamentarizmom. Ovo jedino ima veze sa mentalnim maltretiranjem kojem smo izloženi i mi i oni ljudi koji gledaju prenose Narodne skupštine, a ponajviše pozivanje na privrednike, pozivanje na privrednike, a ako znamo da je gospodin Pavićević izašao iz Kokusa, neformalne poslaničke grupe narodnih poslanika iz svih političkih stranaka, koja se bavi baš dijalogom sa privrednicima, ja ne znam gde je on te privrednike sreo? Možda na nekim koktelima vinogradara, možda na nekim koktelima vinara? Ne znam gde, ali za ovakva obrazloženja, ovako temeljno urađena obrazloženja, temeljno urađene amandmane i još temeljnija obrazloženja, gde se poziva na obrazloženje iz prethodnog, koje je isto sa onim iz prethodnog i to je sve isto sa onim iz prethodnog, mislim da pokazuje jednu neozbiljnost i više brigu o skupštinskim statistikama, o tome koliko će ko zauzeti ovu govornicu, ali je to daleko od dobre namere i još dalje od bilo kakvog kvalitetnog predloga.
U istom toj, gospodine predsedavajući, gospodine ministre, u istoj toj Agenciji za privredne registre evidentirana je i firma „Gardi“.
Ja pretpostavljam, gospodine predsedavajući, da ste vi čuli za kompaniju „Gardi“, to je jedna ugleda kompanija koja se nalazi u vlasništvu bliskih saradnika Bojana Pajtića, zato što svi građevinski radovi, sve moguće što treba da se uradi u AP Vojvodini, se radi preko kompanije „Gardi“.
Međutim, preko te kompanije „Gardi“ radi se samo jednosmerno i ona je zvanično u Agenciji za privredne registre i kada kažem to jednosmerno znači da Bojan Pajtić upućuje novac i uplaćuje na račun kompanije „Gardi“ i to recimo za dvorac „Heterlend“ za decu ometenu u razvoju milion i 200 hiljada evra, ali ta renomirana kompanija „Gardi“ nema nikakve obaveze i ne mora da uradi ništa za račun dece omete u razvoju, osim da postavi jednu tablu - metalna tabla koja mislim da bi trebalo da uđu u Ginisovu knjigu rekorda, jer košta milion i 200 hiljada evra.
Toliko košta metalna tabla u režiji Bojana Pajtića. Toliko se troši u AP Vojvodini za jednu metalnu tablu. Ali, znate gospodo, deci ometenoj u razvoju, njihovim porodicama ne treba tabla metalna. Treba dvorac, potreban je prostor, potrebno je sve ono što je trebala kompanija „Gardi“, koja je registrovana u Agenciji za privredne registre, koja je aktivna da dobija novac od Bojana Pajtića, da dobija novac svih građana RS koji žive u Vojvodini, ali da ne radi ništa.
Onda taj novac u nekim vrlo maglovitim putevima nestaje i dolazi do džepova funkcionera DS i njima bliskih ljudi. Na taj način funkcioniše AP Vojvodina.
Uzgred, za „Srbijagas“, da, imali smo raspravu, da glasaćemo, ali glasaćemo jednom za razliku, završavam, od predlagača amandmana koja nije glasala jednom za tako nešto, glasala je četiri puta je glasala za mnogo veće iznose, za desetostruko veće iznose i tada je bilo u redu zato što je podržavala u Vladu, zato što je bila deo vladajuće koalicije, zato što je glasala i za sadašnjeg direktora „Srbijagasa“ i to je bilo u redu.
Mi ništa ne prikrivamo zato što smo došli jako transparentno i javno ovde u Narodnu skupštinu. Evo, tu je i gospodin Sertić, tu su narodni poslanici SNS. Niti se čega stidimo, niti šta prikrivamo. Ali se neko stidi zato što ni danas Bojan Pajtić nije na svom radnom mestu, ni danas gospodine predsedavajući i vi koji možete otac da mu budete vi ste redovno na radnom mestu, a Bojan Pajtić nije na radnom mestu, a ljudi iz Srbije ga plaćaju da sedi i da radi, a on šta radi? Upućuje „Gardiju_“ milion i 200 hiljada evra i šetka se tu po Beogradu.
Mogu da razumem nervozu predlagača amandmana jer od tih najavljenih silnih skupova došlo je par članova porodica narodnih poslanika.
Insinuacije predlagača amandmana su toliko ispravne koliko i prezime, gospodine ministre, koje vam je dala, a oslovila vas je sa „gospodine Sertiću“. Toliko o tome, i toliko o koncentraciji, i toliko o istinitosti svih onih insinuacija koje su usledile posle tog oslovljavanja sa „gospodine Sertiću“, a vi ste gospodin Verbić.
Sa druge strane, ukoliko se zna, drago mi je što se neki zabavljaju u ovoj sali, ali zabavnije je bilo malopre slušati insinuacije i pogrešna prezimena ministara u Vladi Republike Srbije.
Međutim, ono što je za mene problematično u ovom amandmanu i zbog čega ga SNS neće predložiti je taj da se zna da Vladu i ministre bira Narodna skupština, da ti ministri oslikavaju većinu Narodne skupštine, da to što će ministar odrediti komisiju je na sličan način isto kao i da će skupštinska većina, koja je izabrala tog ministra, odrediti tu komisiju.
Mislim da je ovo rešenje koje je predloženo u zakonu daleko bolje, daleko brže, daleko efikasnije. Cenim sve one razloge zbog čega je ovaj zakon predložen i zbog čega će ga skupštinska većina i usvojiti, a za one koji žele da budu zanimljivi nekim opaskama i insinuacijama, pa preporučio bih ipak da se skoncentrišu, bar na prezimena ministara u Vladi Aleksandra Vučića i SNS.
Za razliku od prethodnog govornika ja ću govoriti o amandmanu. Zato što ovde serija narodnih poslanika govori o svačemu, onako na slobodnu temu i govore o svemu i svačemu, samo ne o amandmanu.
Ono što je prethodni govorim predložio, da se briše stav 2. koji se menja i glasi – republički organ uprave zadužen za unutrašnje poslove, dužan je da podatke iz stava 1. ovog člana dostavi nadležnom poreskom organu u roku od 15 dana, od dana izdavanja oružanog lista, pravosnažnosti i sticanja važnosti prijave, prenosa, preuzimanja, nastupa i drugih činjenica itd.
Gde je tu novi namet? Da li postoji jedna jedina cifra u članu 16. ovog predloga zakona, u stavu 2. ovog predloga zakona? Nemojte da zamajavate više ljude u Srbiji. Nemojte vi da vodite računa o tome da li se neko odrodio ili se nije odrodio.
Znate, mi ne vodimo politiku iz vaših kafića. Mi ne vodimo politiku iz vaših kompanija, mi ne vodimo politiku iz preskupih odela od po nekoliko hiljada evra, mi ne vodimo politiku sa satovima koje ostavimo kući a koji vrede koliko, pa jedan dobar stan u Beogradu, mi ne vodimo politiku iz preskupih automobila u kojima ste došli, koje ste parkirali ispred Doma Narodne skupštine.
Znate, to ljudi u Srbiji znaju, osećaju, znaju kako su živeli do 2012. godine. Znaju kako se sa pašnjaka gradila zgrada i kako se dolazilo do tog pašnjaka i nemojte spočitavati ono što ste vi radili, ono što radite i dan danas da prebacujete na nekoga drugog.
Hoćete da kažete da se gospodin Arsić odrodio, hoćete da kažete da ne dolazi i dan danas u istom automobilu koji je vozio i 2006. i 2008. godine? Koja tamna stakla?
Vi gospodine koji mi dobacujete, iako na to nemate pravo, ja sam jednom menjao prosečan sat sa vama. Hoćete da menjamo automobile u kojima smo došli? Hoćete da menjamo automobile u kojima smo se dovezli? Vi odrođeni. Pa, hajde, ja sam spreman. Da li ste vi spremni, vi koji tako vodite računa o mladim ljudima i o svim ljudima u Srbiji, a svu razliku između vrednosti vašeg automobila i mog, a ta razlika je u nekoliko desetina hiljada evra, ja ću donirati da ovi mladi ljudi koji su sada na balkonu da mogu lakše dođu do posla. Sve ću dati njima.
Jeste li spremni? Evo, imate priliku sada da ustanete i da kažete. Istog trenutka ćemo izaći ispred i to uraditi. Vi, koji se tako brinete o ljudima u Srbiji, pokažite da se brinete.
Pošto su bile aluzije na moju fizičku konstituciju, znate, meni je još uvek potreban šampon za kosu za razliku od nekih drugih poslanika ovde.
Sa druge strane, niko ni iz moje bliže ni dalje familije nije bio direktor „Taša“, niko iz moje bliže i dalje familije, a po najmanje roditelj nije bio direktor i vlasnik „Srbijanikla“ i serije drugih firmi i kompanija. Za razliku od nekih koji imaju problem sa prijavljivanjem imovine, pa imaju sada i sudske sporove sa Agencijom za borbu protiv korupcije o neprijavljenim pašnjacima na Vračaru, moja imovina je prijavljena i nemam čega da se stidim.
Vidim da neko beži od teme promene automobila. Ja bih voleo da se kolega izjasni i da kaže kojim automobilom se dovezao ispred Narodne skupštine pa da to i proverimo. Ja dolazim svakog dana automobilom koji je kupljen i proizveden 2005. godine, koji je star 11 godina „Hjundai tuson“ koji ne verujem da vredi više od nekoliko hiljada evra, nisam se ni raspitivao i spreman sam i sada da promenim, istog ovog trenutka da promenim automobil sa prethodnim govornikom. Ne mislim na kolegu Arsića naravno.
Vidim da on sada već nevešto beži u neke kupoprodajne ugovore, u to koliko mu je ponuđeno, koliko mu nije ponuđeno i ne znam ti šta. Siguran sam da autom koji sam mu ja ponudio, mislim da bi ga bilo verovatno sramota da ode i do pijace, ali je još čudnije kako neko bez dana radnog staža i kako sa prvim poslom u politici…
…da se stekne tolika imovina kao što je ima.
Gospodine predsedavajući, mislim da se ne kaže nezasnovane, nego se kaže neosnovane, ali dobro.
S druge strane, jednu ispravku bih napravio. Moj uvaženi kolega i prijatelj, Aleksandar Jovičić nije urednik ni vlasnik nijednih, ni dnevnih novina, niti bilo kojeg medija, kao uostalom i niko iz SNS, za razliku od sada već bivšeg, a oni se tako brzo menjaju, predsednika DS koji je bio vlasnik nekoliko pisanih medija. Tako da, ova malopređašnja opaska - vi ste pravili neke naslovne strane, upućena mom kolegi Jovičiću, zaista nije na mestu i verujem da je više odraz onoga što vidite kada se pogledate u ogledalu. Mislim tu na DS, ni na koga lično.
S druge strane, kada predlagač amandmana, gospodine predsedavajući, govori u Narodnoj skupštini, ili u medijima, ili obrazlaže amandman, ili predlog zakona, ili bilo šta, rejting SNS skače u nebesa. Ja prosto da mogu, a znam da ne mogu zato što mi Poslovnik to onemogućava, ja bih ustupio vreme SNS, jer on toliko dobro radi na rejtingu SNS, da sam mu ja veoma zahvalan. Zato što su količinu neistina i količinu političke mržnje kojom nas sve ovde obasipa ljudi u Srbiji davno prepoznali i ljudi u Srbiji to jasno nagrađuju, odnosno kažnjavaju.
Pa, pošto na Vračaru, gde se nalazi većina imovine i većina investicija, ugostiteljskih objekta, istina, mladog kolege, nema novih investicija, ne možemo fabriku da pravimo u Starom gradu, iako se trudimo da se i u Beograd dovedu investicije…
Evo, sada ćete videti, vrlo brzo ću povezati sa amandmanom, ali moram da povežem i sa jednim od prethodnih govornika.
Pa, kada je rekao da ne vidi radna mesta, ja bih voleo da ode u Smederevo, pa da pogleda PKC-e Smederevo, investicija osam miliona evra, 1500 zaposlenih. Ja verujem da je tih 1500 zaposlenih malopre aplaudiralo predlagaču amandmana, jer eto govori istinu. Pa, voleo bih da ode u Ćupriju, pa da vidi investiciju „Trak Lajta“, vrednu 11 miliona evra i 500 zaposlenih. Vodio bih ga i u Pirot da pogleda „Tigar Tajers“, 215 miliona evra investicija, 500 zaposlenih. Dalje, NCR Beograd, to mu je bliže, to može da vidi, da sedne u isti onaj njegov preskup auto, od nekoliko desetina hiljada evra. Blizu, obići će. Vrednost investicije je 14,5 miliona evra, broj radnih mesta 800. Pa, da obiđe Suboticu, da obiđe Koceljevu, da obiđe „Strejt“ u Staroj Pazovi od 12 miliona evra i 150 zaposlenih. Takođe, da obiđe Rumu „In konekt“, 8.500.000 investicija vredna, 406 zaposlenih. I to je blizu. Može da ode, evo, tu su moje kolege iz Novog Sada, verujem da će gospodin Žarko Mićin biti dobar domaćin, da obiđe sve ono što radimo i pripremajući se za investiciju „Lir“ Kompanija „Lir“ od 17.000.000 evra i 2.000 zaposlenih.
Ja verujem da bih potrošio svo vreme koje SNS ima po amandmanima govoreći o svim investicijama i o svim radnim mestima koja su Vlada Republike Srbije i Aleksandar Vučić otvorili i za mlade ljude, ali i za sve one ljude koje je DS vladajući ovom državom, nažalost u nekim krajevima i sada, ostavila bez posla.
(Balša Božović, s mesta: Replika.)
Ono što razlikuje naše politike, ono što je od suštinske važnosti, gospodine predsedavajući, nama je važno da Novosađani rade, nama je važno da se ljudi i iz Novog Sada i iz Vojvodine i iz Srbije zaposle, da mogu da rade za platu, da mogu tu platu da odnesu kući, da mogu da školuju svoju decu, da mogu da imaju egzistenciju, svi oni ljudi koje je politika predlagača amandmana ostavila bez posla. Ako vam smetaju takvi investitori, a zamislite ne smeta Mile Jerković investitor. Zamislite, Darko Šarić je bio predstavljen kao super investitor u Vojvodini. A koga je on zaposlio? Kome je on sreću doneo, on i njemu slični?
Za razliku od predlagača i politike predlagača amandmana, da, previćemo hale, pravićemo pogone, krov nad glavom. A gde ste vi potrošili milion i 200 hiljada evra? Gde je „Heterlend“? Gde je dom za decu ometenu u razvoju? Za milion i 200 hiljada evra, toj deci i njihovim porodicama, njihovim roditeljima ostala je jedna metalna tabla, tabla sa slikom onoga kako je to trebalo da bude, a novac potrošen. Šta je sa tim novcem? Šta je sa „Tesla bankom“? Šta je sa Fondom za kapitalna ulaganja? Šta je sa drugim bankama koje ste upropastili, koje su građani iz budžeta Republike Srbije morali, odnosno da nadoknade te štete koje ste napravili? Šta je sa tim?
To je mnogo više od četiri milijarde dinara. Da, dajemo i daćemo četiri milijarde dinara, ali će 2.000 Novosađana, 2.000 ljudi koji žive u Vojvodini imati svoju budućnosti, imaće svoju egzistenciju, za razliku od vaše politike koja je bila samo za vašu egzistenciju i za vašu budućnost. Ne, mi radimo za budućnost građana Srbije.
Da nisam čuo prethodnog govornika, verovao bih da „Lazard“ nije ni postojao dok gospodin Đelić nije počeo da radi za „Lazard“. „Lazard“ je stvarno bila jedna mala, sitna kompanija, totalno nebitna, a onda je stigao takav um, onda je stigao takav potencijal sa sve tetkinim kaučom i sa svim onim što je bilo u tetkinom kauču i kabriolet jugo žute boje i on je podigao „Lazard“. Zbog toga je „Lazard“ postao svetski renomirana kompanija samo nekoliko meseci, i to samo isključivo zato što je gospodin Božidar Đelić, valjda sa tolikom pameću, tolikim iskustvom koje je imao na destrukciji ekonomije i na destrukciji javnih finansija u Srbiji uspeo da podigne kompaniju „Lazard“.
Po rečima prethodnog govornika smo mogli da vidimo i da čujemo da „Lazard“ nije postojao. To je bila totalno nebitna kompanija dok takvi umovi, takve blistave karijere, kao što je gospodina Đelića, nisu došli u tu kompaniju i zbog gospodina Đelića „Lazard“ je dobio posao, i to na konkursu, onako kako treba, u jednom transparentnom postupku, kao privatizacioni savetnik prilikom pokušaja privatizacije „Telekoma“.
Nemojte više iznositi neistine, nemojte se kititi tuđim perjem, nemojte omalovažavati ljude koji su godinama, da ne kažem desetinama godina, radili podižući kompaniju „Lazard“ da znači na svetskom nivou ovo što znači.
Angažovanje gospodina Đelića, ne ulazim zbog čega su ga angažovali, ali imaju veliki rizik da prođu kao javne finansije u Republici Srbiji kada ih je vodio gospodin Đelić.
Svaki moj lapsus i svaka moja greška je mogla nekog u Srbiji da zabavi, ali nikoga da ošteti, a svaki vaš lapsus, nije mogao nikoga da zabavi osim vas, a oštetio je mnoge.
Pa na taj način oštećene su porodice dece sa smetnjama u razvoju i to samo za milion i 200 hiljada evra. Eto toliko košta vaš lapsus. Pa, vaš lapsus košta jednu „Tesla banku“, pa vaš lapsus košta, a evo upozoravaju me kolege i hvala im, to nije lapsus, to je namera.
Pa, koliko koštaju vaše namere oko „Razvojne banke Vojvodine“? Pa, koliko koštaju vaše namere oko Fonda za kapitalno ulaganje pa, koliko koštaju sve te vaše greške? Može li da se podvuče jednom crta? I mogu li te greške za sve građane Vojvodine i za sve građane Republike Srbije, a toliko prijatne i ugodne za vaš konto, za vaš džep, za vaše račune?
(Zoran Babić, s mesta: Sada ću po amandmanu.)