Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Zoran Babić

Zoran Babić

Srpska napredna stranka

Govori

…jednih čistih javnih finansija i svih onih brljotina koje smo imali do 2012. godine. Taj odgovor će dati baš kao i građani Bačkog Monoštora pre nekoliko dana, a to je podrška Aleksandru Vučiću i SNS-u. 
Ono što bih želeo da istaknem i što mislim da bi trebalo da bude cilj svih nas, a to je bolje zakonsko rešenje, da poboljšamo zakone koji su pred nama.
Ono što je učinio amandman grupe narodnih poslanika SNS, prihvatanjem od strane Vlade Republike Srbije, identično je onome što bi učinio i amandman gospodina Pavićevića, s time, što je amandman koji su predložile moje koleginice i kolege, obuhvatniji i bolji, ali je rešenje identično. Mi se trudimo, ne da se borimo za procente, mi se trudimo da našim činjenjem napravimo bolje zakone, a ne time što ćemo mešati babe i žabe i pozivati se na određene procente prihvaćenih amandmana.
Nije nam valjda to cilj? Cilj nam je bolji zakon, a to što se kolega nudi glasačima SNS, vidim i ja to shvatam i prihvatam, kao da se nudi SNS. Pošto sam video neke, jer Nova stranka spada u onu vinogradarsku stranku, u stranku ljudi koji protežiraju ovako vino, domaće vino, proizvedeno ili na Fruškoj gori, ili bilo gde drugde. Ali, sam skoro video na društvenim mrežama jednu fotografiju, kolege predlagača amandmana sa flašom piva u ruci i ja tu već vidim raskol i da zbog toga raskola predlagač amandmana se nudi SNS.
Zahvaljujem se, jedna samo rečenica.
Gospodine Pavićeviću, stari Merkator, treći sprat, ulica Palmira Toljatija, tu je sedište SNS.
Pošto smo videli, odnosno čuli od prethodnog govornika da konzumira alkoholna pića, biću jako kratak, da ga pozovem i da apelujem na njega da samo ne seda za volan posle toga, jer jedino tada će imati i jedino tada će biti interesantan za policiju i za pravosudne organe, a do tada je interesantan za neke druge ljubitelje koji žele da ga predstave u nešto drugačijem svetlu. A za policiju uostalom, kao i svi mi, da smo interesantni onda kada ne daj Bože uz jedno ili više čašica sednemo za volan pa izrizikujemo i tuđe života ali i svoj život. Pozivam gospodina Pavićevića da kada konzumira alkoholna pića da ne seda za volan, već da ga drugi voze da ne bi izrizikovao svoj i tuđe živote.
Mislim da gospodin Igor Bečić nema potrebe za advokatom, niti sam stručan da budem advokat bilo koga, pa ni gospodina Igora Bečića, malo pre pomenutog u negativnom kontekstu, ali da bi neko u ovoj sali govorio o tuđem studiranju, o tuđem fakultetu, o dužini studiranja, o proseku na tim studijama, mora prvo da se identifikuje i da kaže koji fakultet je on završio, koliko godina je to studiranje trajalo, koji prosek je imao na fakultetu koji je završio, pa tek onda da priča o drugim ljudima i o načinu kako su i koji su fakultet završili.
Ja slobodno mogu sa ponosom da kažem da sam Mašinski fakultet završio nešto pre proseka za Mašinski fakultet, da je bilo mnogo boljih studenata i mnogo bolje svršenih i diplomiranih inženjera mašinstva, ali je bilo i onih gorih, pa sam moj Mašinski fakultet Univerziteta u Beogradu završio za nepunih šest godina, dok je uvaženi kolega, predlagač amandmana za taj isti fakultet i za završetak tog istog fakulteta mu je bilo potrebno samo 12 godina. Čovek se nastudirao.
Neprijatno je i loše pominjati tuđe diplome, ali obično se tim stvarima bave i takve retorike late baš oni koji imaju najmanje prava na tako nešto. Ovo nikada ne bih uradio da malo pre nije onako zajedljivo, nadmeno, bahato i cinično, u negativnom kontekstu pomenut naš kolega, gospodin Igor Bečić. Za sledeći put, kada predlagač amandmana na takav način želi valjda neki politički poen da dobije, ipak je potrebno da prvo kaže gde, kako, šta, pod kojim uslovima i kada? Jer, čini mi se da je pre postao savetnik u Ministarstvu i dobio državni posao nego što je završio fakultet i da su mu te Petooktobarske promene pomogle da završi fakultet, jer da ih nije bilo, ko zna koliko bi se oteglo to studiranje i verovatno da bi postao rekorder u dužini studiranja na Mašinskom fakultetu Univerziteta u Beogradu.
Mislim da ovakve retorike i ovakvih stvari ipak treba da se klonimo i da je ne koristimo, jer taj bumerang pakosti i ljubomore najčešće, i ako bude snažno zavitlan i bačen prema onome, u ovom slučaju prema Igoru Bečiću, ipak se samo okrene oko njegove glave i dođe ka onome ko se takvih stvari latio.
Sličnom logikom kao kolega od malopre mogu da kažem da i mene desetine i stotine privrednika u Srbiji je zvalo i pitalo – zašto oni nisu dobili kredit od Fonda za razvoj po kamati od 2,5% godišnje, a dobio je Goran Šutanovac, i to dva puta, dva kredita u iznosu od 120 miliona dinara?
I mene je desetine i stotine, hiljade građana zvalo i reklo – pa, znate i mi bi gradili nešto na pašnjaku na Vračaru, ali nisu mogli, a čini mi se, ako me sećanje dobro služi i ako bih se bavio biografijama drugih ljudi, izabrao bih mnogo veće, mnogo značajnije ljude, ljude sa karijerama, koji su u svojoj karijeri uradili mnogo toga dobrog za građane RS. Ne bih se bavio drugim karijerama, a još manje porodicama. Ali, mislim da smo se do 1996. godine, do koje sam proveo i tada i diplomirao na Mašinskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, da smo se sretali i da sam sretao neke ljude i da tada nisu bili u inostranstvu, već su navodno studirali. Ja sam ih tu sustigao i pretekao, uostalom, kao što sam ih sustigao i pretekao posle u bavljenju poslom.
Nije to stid. Nije stid produžiti fakultet. Mnogo je razloga zbog čega ljudi ne mogu da završe u roku, pa šta? Ali je stid smejati se drugima zato što su produžili i zato što su radili, ili zato što su fakultet završili u nekim drugim godinama. To je sramno i zbog toga sam reagovao i nikada ne bih reagovao da nije bilo takve akcije, odnosno takvog reagovanja prema gospodinu Bečiću malopre.
Ja ću samo zbog preciznosti, gospodine predsedavajući, da tamo gde je predlagač amandmana stavio tačku, a ne stoji tačka, ja ću samo zbog preciznosti, pročitati član 61. Ustava Republike Srbije, ali u celosti – Pravo na štrajk. Zaposleni imaju pravo na štrajk, u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom, to je prvi stav i drugi stav – pravo na štrajk može biti ograničeno samo zakonom, shodno prirodi ili vrsti delatnosti.
Sve što je predviđeno članom 170. Predloga zakona o policiji je u potpunosti u skladu sa članom 61. Ustava Republike Srbije. Ja vas molim, da u žaru političke borbe Ustav ne čitamo selektivno, da ga ne čitamo do zareza, već da čitamo sve članove i sve stavove, da ne stavljamo tačku tamo gde nam odgovara, već gde ona stoji. Zbog toga podržavam zašto ste ovaj amandman odbili, gospodine Stefanoviću.
Ja ću u ovom duhu i da završim današnju raspravu, gospodine ministre i u potpunosti se slažem sve ovo što ste rekli da li će neko dobaciti do 10%, 12%, istina, govorite o koalicijama, ali nešto im slabo ide ta koalicija. Vidimo da nešto muku muče da ono što je pocepano i posvađano u godinama koje su iza nas, to će teško da se sastavi.
Jedna mala opaska, iako ja podržavam aktivnost narodnih poslanika, ali postoji jedna izreka koju ću reći, u našem narodu, samo do pola, odnosno od pola, a to je – da se ljudi drže za reč, a nešto drugo za nešto drugo.
Danas na početku ove rasprave, gospodin Pavićević je dao svoju reč da neće govoriti o amandmanima koji su prihvaćeni i ipak tu reč nije ispunio do kraja. Prema tome, ako nije ispunio u tome, teško da će ispuniti i bilo koje predizborno obećanje i mislim da će ipak to građani Republike Srbije prepoznati i adekvatno nagraditi ili kazniti na izborima.
Gospodine Bečiću, prekršen je Poslovnik, član 108. stav 1. zato što se u izlaganju gospodina Šutanovca na jedan negativan, ponižavajuć i krajnje bahat način odnosio prema samoj opoziciji.
I pozicija i opozicija je deo političkog spektra. Svi smo mi nekada bili i opozicija i pozicija. Ne treba na tako ponižavajuć način, naročito ne tim pretećim tonom – videćete vi kada vas mi oteramo u opoziciju; ne treba na taj način govoriti kao da je opozicija, ne znam, zatvor, šta?
Sa druge strane, ono što nikada nećemo uraditi, a to je da nikada nećemo ponižavati građane vršeći vlast i čvrsto se držeći za fotelju, kao što to radi Bojan Pajtić u Banovini sa 6% podrške kod građana Republike Srbije koji žive u Vojvodini.
Na kraju, mislim da su koliko juče imali priliku da nas oteraju u opoziciju. Juče su obavljeni izbori za članove saveta mesne zajednice Bački Monoštor u opštini Sombor i u tom savetu mesne zajednice voljom građana juče, ja verujem i znam zbog čega negoduju sa druge strane, ali juče, baš ti koji hoće da nas oteraju u opoziciju na tim izborima osvojili su jedan mandat, tako udruženi, tako moćni, tako veliki.
Ovako mala SNS je osvojila samo devet od 11 članova za savet mesnih zajednica.
Tako da bih upozorio gospodina Šutanovca, imali su priliku juče da nas oteraju u opoziciju.
Povreda Poslovnika, član 27. i član 107, član 103, 104, gde i u povredi Poslovnika i u reklamiranju povrede Poslovnika opet je bilo direktno obraćanje drugom kolegi narodnom poslaniku. Za razliku od mnogih u ovoj sali, ja bar imam dovoljno i hrabrosti, ali i čestitosti da uputim izvinjenje onda kada upotrebim reč koja je jača, za razliku od mnogih koji za mnogo veća i gora činjenja kada su stotine hiljada ljudi ostajali bez posla, za pljačkašku privatizaciju, za devastiranje svih vrednosti ove u našoj zemlji, nisu smogli hrabrosti da ustanu i da upute izvinjenje ne meni, već da upute izvinjenje građanima Republike Srbije.
S obzirom, gospodine Bečiću, kakvu politiku zastupaju i kako rade, verujem da će poziciju opozicije držati narednih nekoliko decenija.
Povreda Poslovnika,č-. član 107.
Mislim da ste morali, gospodine Bečiću, posle ovolikog vređanja koje je upućeno vama, da izreknete opomenu gospodinu Šutanovcu i da ga naterate da jednom materijal i Poslovnik pročita.
Član 103. stav 8, za gospodina Šutanovca, glasi: U slučaju iz stava 7. ovog člana predsednik Narodne skupštine dužan je da vreme, koje narodni poslanik koristi zloupotrebljavajući pravo iz stava 1. ovog člana, oduzme, piše - oduzme, od ukupnog vremena koje pripada njegovoj poslaničkoj grupi u pretresu o tekućoj tački dnevnog reda, ako je njegovoj poslaničkoj grupi preostalo vremena za pretres. Šta tu ne piše u Poslovniku, koji je pisala poslanička grupa DS, a kojoj pripada gospodin Šutanovac?
Zbog čega ste trpeli da vas ovako vređa, a zbog toga što nije želeo da pročita član 103. stav 8. u kome eksplicitno i tačno piše sve ono što ste, gospodine Bečiću, naveli? Ko to treba sam sebi da izrekne opomenu? Ko tu treba sada da ustane i da uputi izvinjenje, prvenstveno vama, zbog svih uvreda koje ste istrpeli pre nekoliko minuta, a onda i narodnim poslanicima i građanima Republike Srbije koji, nažalost, ovakve stvari slušaju, i to samo zato što nije želeo da pročita član 103. stav 8, zato što nije želeo da pogleda istini u oči i da pročita što je sam pisao kreirajući ovaj i ovakav Poslovnik o radu?
U prilog vašim tvrdnjama, gospodine Stefanoviću, dodaću još nekoliko stvari. Naime, ti što se sada kite perjem da su veliki borci protiv korupcije, znate, od 2010. godine nisu ni usvojili Strategiju o borbi protiv korupcije. Toliko im je borba protiv korupcije bila primarna. Nije im bila primarna, već su bili generatori te iste korupcije.
S druge strane, kada je sloboda medija u pitanju, neko nam kaže i poziva se na nekog od narodnih poslanika ovde. Ja se pozivam na vreme kada su oni zbog kritičkih tekstova o bivšoj vlasti hapsili vlasnike medija. Hapsili su vlasnike medija. Šta je bilo tada? Kakav je tada bio odnos prema medijima i prema slobodi medija? Da li je neko sada u Srbiji zbog kritičkog teksta, zbog odvratnog teksta o Aleksandru Vučiću i SNS, da li je mrk pogled ka njemu pokazan? Ne, nije. Ne, nije.
(Dragan Šutanovac, s mesta: Jeste, kako nije?)
Vi ste hapsili vlasnike medija u Srbiji, a sada kažete…
… a sada govorite o nekim stvarima i o lošem odnosu prema medijima, gde mogu da napišu šta god hoće i šta god žele.
Ali, sa druge strane, ja ovde imam i neka dokumenta koja se odnose na firmu „Goraprom internacional“ u vlasništvu gospodina Gorana Šutanovca, bliskog rođaka ovde prisutnog narodnog poslanika, pa imam papire kako je Fond za razvoj Republike Srbije opredelio sredstva, zamislite, 120 miliona dinara i to po nekoj kamati od 2,5% godišnje, i to sve u onom periodu kada se država zaduživala po 7%, 8%, davala je bliskim rođacima ministra, tadašnjih ministara, davala je kredite po 2,5%.
Pitanje je da li je to završilo u hladnjačama i tamo gde je bilo namenjeno za izgradnju hladnjača ili je to završilo za izmirenje nekih drugih obaveza.