Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Zoran Babić

Zoran Babić

Srpska napredna stranka

Govori

Sutra će gospodin Gašić, kao što je bio izložen napadima zbog gotovo identične reči, biti razrešen dužnosti, i to u neformalnom. Gospodin Pavićević je to rekao za govornicom  Narodne skupštine, u svetilištu srpske demokratije. Kako će se sada osećati žene u Srbiji da u prisustvu gospodina Pavićevića sve moraju da kleknu. Ovo je skandal, gospodine Bečiću. Ovo je skandal i ja tražim od Narodne skupštine da se o tome izjasni i da se ogradi od ovakvih skandaloznih izjava gospodina Pavićevića.
Zahvaljujem se, gospodine predsedavajući.
Prihvatanje ovog amandmana me nije iznenadilo, zato što je prihvatanje ovog amandmana u stvari politika koju SNS već sprovodi i sprovodimo je zadnjih nekoliko godina, a to je povlačenje ljudi koji se bave politikom iz sportskih klubova, iz sportskih saveza. Ja sam jedan od ljudi koji je sa velikim ponosom prihvatio tu odluku predsednika SNS, gospodina Aleksandra Vučića. Iako sam jednom velikom većinom delegata na Skupštini Vaterpolo saveza Srbije izabran za predsednika Saveza, bio sam prvi ili među prvima koji je prihvatio takvu odluku SNS i podneo sam ostavku na mesto predsednika Vaterpolo saveza Srbije. Zato što je stav SNS da je posao u upravljačkim organima sportskih saveza i sportskih klubova prvenstveno ljudima koji su jedan dobar deo svog i radnog i životnog veka proveli u tim savezima, u tim sportovima i mislim da oni najbolje osećaju kako i savezi i klubovi funkcionišu.
Tako da, ovo prihvatanje amandmana od strane Vlade Aleksandra Vučića, od strane resornog ministra gospodina Vanje Udovičića, koji iako je proslavljeni sportista, proslavljeni vaterpolista, ne gleda samo na vaterpolo kao na svoj omiljeni sport, već i na sve ostale grane i na sve ostale sportove kao na svoj, mislim da je ovo jedan dobar korak ka depolitizaciji, kompletnoj depolitizaciji sporta i to je jedan iskorak ka odgovornijem društvu. To što je SNS uradila tada, a uradila je i sada prihvatanjem ovog amandmana, je samo jedan od koraka u nizu. Još jedna stvar koju smo uradili, a to je da smo zabranili, iako je to teška reč – zabraniti, ali smo doneli takvu odluku o nespoivosti bilo kakvih funkcija i da jedan čovek može da obavlja samo jednu funkciju, za razliku od nekog prethodnog vremena, prethodnog režima, kada je jedan čovek vidljiv u svojoj političkoj organizaciji, u svojoj političkoj stranci bio i imao mogućnost da bude sve i u sportu, i u javnom životu, i u javnim preduzećima, i u opštinama, i gradovima, i u upravljačkim organima tih javnih preduzeća, upravnim i nadzornim odborima.
Sada je slika drugačija, jedan čovek, jedna funkcija, jedna fotelja, jedna plata, ali i ovo da se izvrši depolitizacija sporta je samo jedan dobar, veliki i bitan korak ka izgradnji jednog pristojnog i normalnoj društva, što je želja građana Republike Srbije i što je želja poslaničke grupe i cele SNS. Zbog toga me prihvatanje ovog amandmana nije iznenadilo, jer to je deo politike ove Vlade Republike Srbije.
Replika, gospodine Bečiću.
Ispravio bih gospodina Markovića, ja nisam bio kandidat, ja sam legalno i legitimno izabrani predsednik Vaterpolo saveza Srbije odlukom velike većine delegata na izbornoj skupštini Vaterpolo saveza. Drugi kandidat, ne želim da kažem protivkandidat, nismo bili protivnici zato što verujem da sa istom ljubavlju i žarom možemo da pričamo o tom sportu, je gospodin Šapić, koji je ostavio zaista jedan neizbrisiv trag, ne samo u srpskom vaterpolu, već i u svetskim okvirima gledano on je jedno veliko ime. Zbog toga ne mogu da govorim o gospodinu Šapiću kao protivkandidatu, već kao o drugom kandidatu. Delegati su se odlučili i dali podršku u tom trenutku meni.
Loše je kada postoje dupli standardi, loše je kada hvalimo samo sebe i svoje, a kada neko sa druge strane po tim istim aršinima dobije većinu Skupštine Vaterpolo saveza ili bilo kojeg drugog saveza, onda je to loše. Mislim da je najbolja stvar koja se desila, a to je odluka prvenstveno organa SNS i predsednika gospodina Aleksandra Vučića, da izvršimo depolitizaciju sporta, a da nas na tako nešto ni ne tera zakon, već moral i opredeljenje da gradimo pristojno i normalno društvo, SNS je tako nešto i uradila. Mislim da je tako nešto u javnosti, ne zbog bilo kakvog populizma, već zato što je to tako normalno, mi bismo se povukli.
Ne bih voleo sada da razgovaramo o učinku gospodina Đilasa u Košarkaškom savezu ili gospodina Jeremića u Teniskom savezu. Verujem da su radili sa najboljom željom, sa najboljom voljom…
… i da je učinak tog rada, i mog i njihovog, ali i drugih ljudi, da se vidi.
Još samo jedna rečenica, izvinite gospodine Bečiću.
Ono što mom mišljenju u budućnosti i klubove i saveze trebaju da vode ljudi kao što gospodin Aleksandar Boričić, koji sa takvim znanjem i voljom, bez politike, bez ičega vodi Odbojkaški savez Srbije i da je to vidljivo i u evropskim i svetskim okvirima, gde je postao funkcioner i evropske i svetske odbojkaške federacije.
Pojavile su se neke kontradiktornosti, jer sa jedne strane je kolega utvrdio da je dobro da u nekim savezima i u nekim sportovima koji su u nastajanju, pa da se uključe ljudi iz sveta politike da bi ti sportovi i ti savezi postali vidljivi i da bi dobili podršku.
Onda sa druge strane kaže – e, ne ako se u to uključi neko iz SNS, e onda to nije dobro. Samo morate da imate iste aršine za sve, da li pripadali ili ne pripadali.
Naše opredeljenje je jasno, potpuna depolitizacija sporta i to smo na primeru pokazali. Ali, u koliko tražite te vrhunske rezultate ili ste tražili te vrhunske rezultate od mene, ja bih voleo da ste onda rekli da je gospodin Vuk Jeremić osvojio Rolan Garos, a da je gospodin Đilas igrao finale u košarci ne znam koje godine. Nisu, ali nemojte da ja branim te ljude, zato što mislim da su u sport uneli svoju energiju, želju, znanje, ljubav, na kraju krajeva i da su pokazali neke rezultate.
Sa druge strane, postoje ljudi koji nisu ostvarili neke preterano vidljive rezultate u sportu ali su nakon završetka aktivne sportske karijere bili izuzetno dobri menadžeri, izuzetno dobri treneri, izuzetno dobri predsednici saveza i napravili vrhunske rezultate.
Miljan Miljanić, po mom znanju je bio prosečan fudbaler, ali sve ono što je uradio kao trener, ono što je uradio kao predsednik FS Jugoslavije, je vrhunsko. Neko je uradio sve što mnogi bolji igrači od njega ne verujem da bi mogli da urade. Pep Gvardiola, igrao je u Barseloni, nije bio preterano tako izložen igrač, ali rezultate koje pokazuje kao trener su vrhunski. Šta ćemo sa Murinjom? Nikada čovek, mislim da nikada nije igrao fudbal, ali je osvojio sve što može u fudbalu da se osvoji.
Tako da, ti principi koje pokušavate da uvedete i da na mala vrata stavite da sve što dolazi sa neke druge strane, politički sa neke druge strane, je nepotrebno, da ne valja, da nije dobro.
Mi ovde pričamo o jednoj stvari, a to je depolitizacija sporta. Depolitizacija sporta koji SNS i bez ovog zakona i bez ovog amandmana, usvojila, pokazala i primenjuje. I ne samo ja, već i mnoge moje koleginice i kolege koje su istog trenutka, kada smo doneli, stranački doneli tu odluku, smo onako čista obraza, čistih ruku, podignute, uzdignute glave, ne čučeći, onako kako je rekao gospodin Pavićević malo pre, vrlo skandalozno, već dostojanstveno podneli ostavke i mislim da je to jedna od dobrih stvari, u nizu dobrih stvari koje je činila ili čini SNS, i zbog toga sam ponosan.
U svim ovim replikama gospođo predsednice i javljanjima danas sam u afirmativnom i pozitivnom svetlu govorio o učinku ljudi koji su u savezima i košarkaškom i gospodina Jeremića u teniskom savezu, i nema potrebe da se bilo ko javlja i da brani, jer sam govorio veoma afirmativno i sa odstranjenom politikom i sa političkim različitostima, jer mislim da ih je ka tim savezima prvenstveno, da ih je opredelila ljubav prema tom sportu i energija koju su uneli u sve to. Voleo bih da više ne govorimo o ljudima koji ne sede ovde sa nama i koji ne mogu da nam odgovore.
Ali ono što ću podsetiti sve narodne poslanice i narodne poslanike ovde, vidim da se neko silno zabavlja kroz ovu diskusiju, ali ću vas podsetiti na reči Dragana Đilasa, koji se, ne jednom, već više puta, zahvalio i Ministarstvu sporta i omladine Vlade Republike Srbije i Vladi Republike Srbije i Aleksandru Vučiću na podršci koju je Vlada Republike Srbije dala Košarkaškom savezu Srbije i koje će dati i u organizaciji ovog kvalifikacionog turnira koji će siguran sam i biću jedan od najbučnijih navijača verujem, da naša košarkaška reprezentacija u Beogradu, već za nekoliko nedelja, ne znam tačno kada je zakazan turnir ili nekoliko meseci da overi vizu olimpijsku vizu za Rio, a da onda svi zajedno ovde navijamo i za košarkaše i za sam Savez da nas obraduju jednom od medalja.
Gospodine Dačiću, gospodine predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, ja sam jedan od narodnih poslanika ovde sa malo dužim stažom u Narodnoj skupštini.
(Zoran Živković, s mesta: Predugo.)
Verujem, da za one koji dobacuju i kažu – predugo; smatram da su oni predugo na političkoj sceni Srbije i da su im to građani Republike Srbije više puta rekli i jedan sam od ljudi koji zbog posla koji obavljam izuzetno dobro poznajem i Poslovnik o radu Narodne skupštine. Znam da su utorak i četvrtak dani kada narodni poslanici postavljaju poslanička pitanja.
Međutim, gospodine Bečiću. Gospodine Bečiću?
Nisam znao, a evo tu imate zamenika sekretara, pa me obavestite, nisam znao da je sreda dan za viceve u Narodnoj skupštini. Nisam znao da je sreda dan za šalu i šegu u Narodnoj skupštini, ali ću prihvati…
Pa, zante dok se neko smeje i dok je nekome zabavno, građanima Republike Srbije kada slušaju prethodnog govornika, verovatno da se plače.
Ali, ću prihvatiti taj šaljivi, komični duh, koji je prethodni govornik uneo, pa pošto su izbori, Parlamentarni izbori veoma izvesni u narednom periodu, nisu raspisani, ali verujem da će biti u narednim nedeljama i raspisani, onda ovo prihvatanje amandmana smatram kao svojevrsno oproštajno prihvatanje amandmana, oproštajno u smislu da će neki narodni poslanici, među njima verujem i predlagači amandmana, ovu Narodnu skupštinu verovatno gledati samo sa spoljne strane, kada prođu ovde ulicom ispred Doma Narodne skupštine, kada dođu na Trg Nikole Pašića, ili kada pogledaju zasedanja sledećeg, 11. saziva Narodne skupštine, kada ga budu posmatrali preko prenosa RTS-a.
Tako da, ovo prihvatanje amandmana shvatam kao jedno oproštajno od strane Vlade Republike Srbije, najkvalitetnije, najsposobnije Vlade koja je uspela da napravi bitne iskorake i na našem evropskom putu, ali i bitnu reformu našeg društva i to oproštaj sa onima koji su čuvenim, sada već čuvenim, ali ne po dobru, nego po lošem, čuvenim amandmanima „briše se“, probali takav reformski proces i da zaustave.
Međutim, o tome neću govoriti ni ja, o tome neće govoriti ni predlagači amandmana, o tome će govoriti građani Republike Srbije na fer i demokratskim izborima, na izborima koji su organizovani po izbornom zakonodavstvu, koje je usvojio bivši režim, a ono što neki tvrde, vidim u štampanim i elektronskim medijima da će biti ne znam ti kakva krađa na izborima, pa zar je moguće da je bivši režim pravio takve zakone i pripremao se ili vršio krađu. To je svojevrsno priznanje, veoma loših stvari koje ste u prošlosti radili.
Međutim, ono što neko ovde, u ovoj sali govori, posmatrajući svoju projekciju u ogledalu, ne mora da znači i ne znači da su takvi i svi ostali politički akteri na političkoj sceni Srbije…
A amandman je prihvaćen. Naravno da će ga skupštinska većina podržati, naravno da će postati sastavni deo Predloga zakona, ali ga smatram kao svojevrstan oproštajni od predlagača koji će, siguran sam, ovu Narodnu skupštinu i buduća zasedanja pratiti preko TV ekrana.
Zahvaljujem se gospodine Bečiću i vama i mom uvaženom kolegu profesoru Marku Atlagiću. Dodao bih da je bizaran, čudan, nastran, ali dobro, to ću dodati u jednu nisku uvreda koju ću istrpeti i nositi zajedno sa mojim ostalim koleginicama i kolegama iz poslaničke grupe SNS, jer kada ne mogu da vam kažu – krali ste na vinogradima, krali ste, 500.000 evra ste uzeli i oteli od ovih građana Republike Srbije, kao što je to radio gospodin Živković, onda vam je jedino ostalo da vređate one ljude sa druge strane.
Nije prvi put, a verujem da je među poslednjim, kada nas je gospodin Živković ovde nazivao i stokom i ološem i đubretom i raznoraznim pogrdnim imenima. Strpljivo i trpeljivo ćemo sve to istrpeti. Ukoliko će neko u Srbiji živeti bolje od takvog vređanja, u redu je, prihvatam, nosićemo takve stvari. Ali, ukoliko vam je jedini program – mrzimo Vučića, mrzimo SNS, lagaćemo i vređaćemo, ponižavaćemo, radićemo sve i svašta samo da zaustavimo Srbiju na reformskom kursu, na reformskom putu, zaustavićemo Srbiju na putu da postane pristojna, normalna, uređena država, sa takvom platformom i da izađete pred građane Republike Srbije. Morate da im kažete šta želite, da im kažete da želite da se zaustavi normalan život u Srbiji, da želite nestabilnost, za razliku od ove Vlade Republike Srbije, koja je radila samo i isključivo na stabilnosti, da im kažete da hoćete da vratite sve ono što ste koristili, sve one benefite vlasti koje ste koristili.
Ma kako oni koji se i u ovom trenutku onako čudno ponašaju i kažu – pa zar ja, da, zato što podržavate takvu politiku, zato što ste malopre aplaudirali kada je vaš kolega i vaš šef stranke vređao druge poslanike. Da li je to politika, da li su to reči za svetilište srpske demokratije? Da li su to reči za Narodnu skupštinu Republike Srbije? Da li su to reči od kojih će neko u Srbiji živeti bolje? Ne, nisu.
Šta je sa svim onim stvarima koje ste plasirali u proteklim mesecima? Šta je sa onim pretnjama koje su navodno upućene Bojanu Pajtiću i onim nesretnim grafitima u Novom Sadu, koje je SNS prva osudila? Ko ih je pisao? Član DS. Šta je sa aferom prisluškivanja? Ispostavilo se netačno. Šta je sa aferom da je neko od Lidije Udovički tražio bilo kakvu korist, bilo kakav novac? I Nikola Petrović i svi ostali su bili spremni da odu na poligraf, svi osim Bojana Pajtića i vas, koji ste tako zdušno govorili o svemu tome.
Da li imamo svedočanstvo Lidije Udovički da joj niko nije niti tražio, niti bilo šta očekivao od nje, niti je razgovarala sa tim ljudima? Da li imate obraza i časti da jednom kažete – izvinite za sve laži, za sva vređanja koja smo vam uputili?
Šta je sa tim nesretnim prikazivanjem loga SNS u jedan i nešto noću u „Areni“? Šta ste radili, kakvu ste kampanju vodili preko društveni mreža i kako ste obmanjivali ljude u Srbiji? Kome će više od vaših laži biti bolje i šta je cilj tih laži? Da li je cilj pobediti SNS? Pa, izađite na fer demokratske izbore, na izbore po izbornim zakonima koje ste vi doneli. Pogledajte jednom istini u oči. Dajte da suočimo stavove, da suprotstavimo politike, učinak, šta ste vi uradili, a šta smo mi uradili za ove dve godine.
Dokle više vređanje? Da li je neko iz SNS u protekle dve godine bilo šta ružno rekao, dobacio, a kamoli za skupštinskom govornicom rekao i vređao? Ne, nije, a i da jeste, bio bi sankcionisan, jer smo spremni na tako nešto. Bićemo spremni i u petak jednu tešku sednicu da obavimo ovde u Narodnoj skupštini, zato što je odgovornost iznad svega. I to nas odvaja od vas, odgovornost u suprotnosti sa političkom bahatošću, političkom bahatošću koja je samo vama donela milione, koja je samo vama donela subvencionisane fruškogorske vinograde i sada subvencionisani fruškogorski vinogradi su spremni ovde da nekome kažu i upute najoštriju i najnižu uvredu. I vi tome aplaudirate, vi sa akademskom čestitošću, sram vas bilo. Sram vas bilo.
I neko ko je zavukao ruku u džep građana Republike Srbije, sada će biti taj, valjda zbog tog iskustva u krađama, koji će sprečiti neke druge krađe. Kada je medved čuvao med? Nikad. Uvek smo spremni da suočimo stavove, uvek smo spremni da prihvatimo bolje rešenje, uvek smo spremni na dijalog, ali tog dijaloga nema. Kada sa jedne strane postoji pružena ruka zarad dogovora, zarad boljitka našeg društva, a sa druge strane vam dođe šamar, ko je onda tu bolji? Onaj ko je spreman na dijalog ili onaj ko je spreman na laž, na šamar, na udaranje?
Ja ću ponosno sada, pored ovakvih uvreda koje su mi malopre upućene, i meni i mojim koleginicama i kolegama, i dalje držati ruku u vazduhu zato što sam ovde da bih, na kraju krajeva, bio i džak za udaranje Zorana Živkovića, da bih bio meta i cilj vaše političke mržnje. Da, i to radite, ali zato nemojte da prizivate procente, već izađite sami na izbore, pa ćete proći kao u Somboru pre nekoliko dana. I šta polako? Ne može život u Srbiji da se posmatra polako. Izađite na izbore pa ćete proći kao u Somboru pre nekoliko dana. Od 11 kandidata, poslednji kandidat SNS ima za 200 i nešto glasova više nego vaš najbolji kandidat.
To je ono što građani Republike Srbije hoće. To je ono što se jedino ceni. Mišljenje ljudi u Srbiji, a ljudi u Srbiji će znati da prave razliku između onih koji žive za politiku, između ljudi koji otvaraju radna mesta, između ljudi koji se bore za svaku investiciju, između ljudi koji otvaraju pregovaračka poglavlja sa EU, ljudi koji su dobili svaku podršku na svakom mestu na svetu za naše ponašanje u migrantskoj krizi, ljudi koji su smanjili deficit budžeta, ljudi koji su napravili rast BDP. Ti ljudi sede u Vladi Republike Srbije i napraviće razliku između te politike i politike laži, politike uvreda i politike mržnje.
Reći ću još jednom, nadam se i poslednji put u ovom parlamentu, mržnja je, dame i gospodo narodni poslanici, kao bumerang. Zamahnućete jako i bacićete još snažnije taj isti bumerang, okrenuće se on oko moje glave, oko glave mojih koleginica i kolega iz SNS i vratiće se vama u danu izbora i vratiće vam ga građani Republike Srbije. Neću to uraditi ja, niti bilo ko drugi. Zbog toga je mnogo bolje da ne zagađujemo više ovu salu, ovaj Dom, ovo svetilište srpske demokratije i parlamentarizma, da ne zagađujemo više ovakvim rečima koje smo malo pre čuli i da ova vrata, koja je tako jako zalupio za sobom, zalupi ih za sva vremena. Ali ne zato što tako želim ja, ili neko bilo ko drugi, već zato što su tako rekli građani Republike Srbije.
Gospodine ministre, gospođo i gospodo iz Ministarstva omladine i sporta, gospodine predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, ne postoji pojedinac u našoj državi, ne postoji pojedinac u našem društvu koji na direktan ili indirektan način nije vezan za sport – da li kao sadašnji aktivan sportista, da li kao bivši sportista, da li kao navijač, da li kao roditelj deteta koje se bavi sportom. Uglavnom, mislim da je svaki naš građanin po različitim osnovama vezan za sport i sportske aktivnosti. To, uostalom, pokazuje današnja lista govornika koja je, rekao bih, kao nikada do sada tako dugačka, jer je veliki broj narodnih poslanika govorio o Zakonu o sportu, ali govorio i šta znači sport i sportske aktivnosti za naše društvo i za našu decu, i za sadašnjost i za prošlost i za budućnost naše države.
Ali, ono što je takođe obojilo današnji dan kao retko kada u Narodnoj skupštini, to je fer-plej, fer-plej koji postoji u sportu, ali i fer-plej u Narodnoj skupštini, jer su svi govornici, iz svog ugla, govorili na jedan veoma dostojanstven i kvalitetan način o Predlogu zakona o sportu.
Mi smo mala zemlja, ali smo zemlja velikih šampiona. Mi smo zemlja Divca, ali smo i zemlja drugih sportskih divova kao što je to Đoković, Sale Đorđević, Piksi Stojković, Peđa Stojaković, Šoštar, zemlja Igora Milanovića, Šapića, Udovičića, zemlja Pižona i Duleta Savića, zemlja još jednog diva Bobija Marjanovića, zemlja braće Peruničić, braće Grbić, zemlja Igora Gočanina, zemlja Jasne Šekarić, Ane Ivanović, Jelene Janković, zemlja Španovićeve i zemlja jednog diva koji, nažalost, od pre nekoliko meseci nije više sa nama a zaslužuje svoje mesto u toj plejadi sportskih divova naše države, a to je Dejan Brđović.
Malo je vremena, a to je svih pet časova, koliko je opredeljeno vremena za sve poslaničke grupe, da nabrajam sve one ljude koji su u sadašnjem, ali i u prošlom vremenu opredelili sport u našoj državi i podigli ugled naše države.
Biti šampion je čast, i ne samo stvar trenutka, već i mogućnost da prezentuješ svoju zemlju, da učestvuješ u različitim sportskim aktivnostima, različitim disciplinama, braneći boje Republike Srbije, nastupajući i želeći da ne samo tim zlatnim, srebrnim ili bronzanim odličjem okitiš, da se okiti sam sportista, već i mogućnost da se na različitim svetskim meridijanima čuje himna Republike Srbije. Zbog toga sam svim tim ljudima, i sadašnjim i bivšim šampionima, ali i onim budućim šampionima veoma zahvalan, jer na taj način od jedne male zemlje zaista mislim da prave i da sa pravom možemo da nosimo ime zemlje sportskih divova.
Ovakvi šampioni zaslužuju, i ovakva tema, a to je tema sporta zaslužuje jedan ozbiljan pristup. Taj ozbiljan pristup, gospodine Udovičiću, mislim da ste i pokazali. Zato što ste prilikom pisanja i stvaranja, prvo Nacrta zakona o sportu, organizovali niz javnih slušanja u mnogim opštinama i gradovima Republike Srbije. Zato što ste saslušali sve one ljude, one vredne i marljive ljude, velike entuzijaste, na čijem entuzijazmu, na čijoj energiji funkcionišu mnogi klubovi i mnogi sportski savezi u Republici Srbiji. Imali ste dovoljno i energije i vremena i želje da kao bivši sportista saslušate svakog od vaših kolega, da sve one dobre predloge implementirate i stavite ih da budu deo Nacrta, a onda i Predloga zakona.
Ono što bih takođe istakao je energija koju ste pokazali, poštovanje koje ste pokazali prema Narodnoj skupštini Republike Srbije zato što ste i u neformalnim razgovorima sa svim poslaničkim grupama, bilo da su poslaničke grupe iz opozicije, bilo iz vlasti, obavili te dodatne konsultacije sa Narodnom skupštinom pre nego što je i sam Nacrt zakona, odnosno Predlog zakona došao na red u Narodnu skupštinu Republike Srbije.
Ozbiljan pristup prema sportu i prema svim ljudima koji se bave sportom u Republici Srbiji pokazuje i Vlada Republike Srbije zato što, čini mi se, kao nikada ne postoji dug prema šampionima, prema osvajačima odličja na raznim sportskim takmičenjima, da oni ljudi koji osvoje medalje, a iza tih medalja stoje dani i dani, godine odricanja, godine prolivenog znoja, treninga, godine na kraju krajeva i prolivenih suza, zaslužuju pažnju, zaslužuju poštovanje od Vlade Republike Srbije. Što Vlada Aleksandra Vučića i pokazuje na način što se sve one obaveze nastale osvajanjem medalja, da se te obaveze sportistima, reprezentativcima na vreme isplaćuju.
Neko će reći - možda nije puno, možda te premije nisu velike. Ali, ja verujem da sređivanjem stanja u javnim finansijama, stanjem budžeta Republike Srbije, da će te premije u budućnosti biti i veće, ali i da će se ta disciplina i to poštovanje koje se pokazuje prema šampionima i nadalje biti onako kako i pokazuje Vlada u kojoj i vi participirate i jedan značajan član ste.
Ovo je olimpijska godina. Godina kada će se Srbija, verujem, kao nikada do sada radovati rezultatima koji će naši sportisti postići. Radujem me činjenica da naša delegacija u Brazilu je veća nego ikada do sada, da će biti još brojnija, jer verujem i navijam i za naše košarkaše i za sve one druge koji nisu još uvek overili svoju vizu za Olimpijske igre, ali verujem u tim Aleksandra Đorđevića i verujem da će u Beogradskoj Areni nošena publikom, nošena energijom svih nas, da će overiti vizu, ali i biti jedan od najozbiljnijih konkurenata za najsjajnije olimpijsko odličje.
Verujem da ćemo naše olimpijce ispratiti u dobrom duhu. Verujem da ćemo ih ispratiti iz kraljice srpskog turizma, iz moje rodne Vrnjačke Banje u jednoj karnevalskoj atmosferi, da naše reprezentativce, naše olimpijce, onako pripremljene za karnevalsku atmosferu iz karnevalske banjske atmosfere pošaljemo u Brazil kako bi na adekvatan način kao i do sada mogli da reprezentuju našu državu i kako bi mogli da se nadamo jednom dvocifrenom broju, broju odličja. To ja kao običan građanin, kao navijač, a verujem da takvu želju delim i sa vama gospodine Udovičiću, ali sa ostalim narodnim poslanicima.
Ono što bih izdvojio u ovom predlogu zakona, mislim da je život iznad svega, da je život najvredniji. Nažalost, često iz medija saznajemo da na različitim sportskim dešavanjima, na treningu, na svim meridijanima u svim državama, nažalost tako nešto se dešavalo i u Republici Srbiji da zbog preopterećenja ili zbog nekih drugih stvari ljudi koji se bave sportom da često se dešavaju te ružne stvari, da neko premine na sportskom terenu.
Ono što ste predvideli ovim zakonom, to je obavezan i besplatan medicinski pregled koji ima određene rokove kada se obavlja. To je rešenje koje će doprineti da se takve stvari, ako ne skroz ukinu onda bar da se svedu na najmanju moguću meru. Kada se tako nešto desi, kada tako nešto vidimo u bilo kojoj zemlji i na bilo kakvom terenu, onda je to jedina stvar koja može da pomrači sva ona obeležja i sve one medalje koje se osvoje. Zbog toga je dobro što je ovaj zakon predvideo i na tako ozbiljan i temeljan način se odnosi prvenstveno prema ljudskom životu i prema svim onim ljudima koji se bave sportom.
Naravno, da mi jesmo zemlja šampiona i zemlja divova, ali ukoliko u toj zemlji šampiona, zemlji divova nema dovoljan broj sportskih terena, dovoljan broj sportske infrastrukture gde će mladi ljudi se opredeliti i trenirati prema svom afinitetu određene sportove onda je sve to džabe. Podržavam ono što radi Ministarstvo sporta, a to je jedna vrsta decentralizacije da je moguće baviti se sportom na kvalitetan način, na dobrim terenima, ne samo u Beogradu, već i u mnogim drugim opštinama i gradovima u Republici Srbiji.
Mislim da sve ono što je uradila Vlada Republike Srbije i odluka gospodina Aleksandra Vučića da se pored nacionalnog fudbalskog centra u Pazovi izgradi nacionalni vaterpolo centar u Vrnjačkoj Banji, jedna dobra odluka. Odluka koja je utemeljena u samoj decentralizaciji i u pristupu, ali i u mogućnosti da se mladi iz unutrašnjosti na jedna kvalitetan način, da imaju jednu dobru infrastrukturu i da se na kvalitetan način bave sportom.
Veliki je iznos ulaganja, ali mislim da će naš najtrofejniji sport u Vrnjačkoj Banji dobiti svoju dobru kuću, kuću iz koje će i ubuduće polaziti u one pohode osvajanja najsvetlijih i najboljih odličja.
Naravno da to nije sve. Nije sve zato što takođe u Vrnjačkoj Banji uz saglasnost Odbojkaškog nacionalnog saveza, takođe u Vrnjačkoj Banji se gradi nacionalni odbojkaški centar, da je Vlada Republike Srbije se opredelila za tu investiciju od 200 miliona dinara, da Vrnjačka Banja daje svoj prostor i komunalno uređenje, a da će ostatak same investicije pokriti sam Odbojkaški savez.
Mislim da je to dobar put da svaki od saveza dobije svoj dom, dobije svoju kuću gde će moći da se obavljaju i dobri treninzi i smeštaj i edukacija i sportski pregledi i teretana i sve ono što uz sam sport ide.
Zbog toga Vlada koja je predlagač ovog zakona i vi gospodine ministre koji ste direktno ovlašćeni i direktno uključeni u pisanje ovog zakona o Zakonu o sportu, zaslužujete i punu pažnju i podršku i pohvalu i to ćete i zbog ovih reči koje sam vam ja uputio, ali i zbog svega onoga što su narodni poslanici, narodni poslanici iz SNS danas izgovorili, dobićete punu podršku poslaničke grupe SNS.
Samo nastavite, vi ste šampion bili dok ste bavili aktivno sportom. Siguran sam da takav duh i vi i gospodin Peruničić i ostali, ostale koleginice i kolege iz Ministarstva sporta, da ste takav duh, šampionski duh i uneli u ovo ministarstvo i samo napred.
Tužno i ružno je kada u Narodnoj skupštini čujemo da je, kako reče predlagač amandmana, bruka i sramota postati prvak Evrope, kao što su to uradili momci iz vaterpolo selekcije reprezentacije Srbije pre nekoliko dana. Tužno i ružno je kada predlagač amandmana kaže da je bruka i sramota to što je organizovano Evropsko prvenstvo u Beogradu, gde je publika pokazala kako se navija za svoju državu, gde je tih nekoliko dana Evropskog prvenstva proteklo bez i jednog jedinog incidenta i odajem priznanje i publici koja je bila, ali i MUP-u koje je te skupove i te utakmice obezbeđivalo.
Govorilo se o nepristojnosti. Jedna od najvećih nepristojnosti je izgovarati laž. Jedna od najvećih nepristojnosti je lagati, a onda kada se laže sa skupštinske govornice, ta nepristojnost dobija jednu novu dimenziju i postaje mnogo opasnija. Mi smo od predlagača amandmana ovde za skupštinskom govornicom, i u holu Narodne skupštine i bilo gde da se pojavi bili obasipani neistinom, bili obasipani lažima.
Ja sada mogu da pitam – koliko je nepristojno kada se tvrdi da je predsednik Vlade Republike Srbije Novu godinu proveo u Dubaiju, a čovek je, kao i svaki ostali dan, od kada je izabran na mesto predsednika Vlade, bio na svom radnom mestu? Koliko je nepristojno lagati o tome? Koliko je nepristojno lagati o logu SNS na nekoj nepostojećoj vaterpolo utakmici? Koliko je nepristojno od predlagača amandmana kada govori neistinu da je SNS kupila i podelila pet hiljada ulaznica? Ja sam taj vaterpolo meč pratio iz moje kuće, sa mojom porodicom, navijao sam zdušno za Srbiju. Koliko je nepristojno tvrditi da postoji afera o prisluškivanju, a onda i o reketiranju jednog investitora, kao što je to gospođa Lidija Udovički? Koja je odgovornost za sve te izrečene laži? Odgovornosti u srpskom društvu, jednom delu srpskog društva, ne postoji, jer iza jedne laži ide sledeća laž, ide sledeća afera. Koliko je nepristojno lagati o tome da je predsednik Vlade, navodno, davao mito dokazanom narkomanu Kornicu? Za šta? Onda se ispostavilo da je on bio samo batina u tuđim rukama. To je nepristojno.
Nepristojno je koristiti govornicu Narodne skupštine za promovisanje takvih vrednosti, kao što to uporno radi predlagač amandmana. Svi smo ovde da bi razmenili stavove, da bi došli do boljih rešenja, da bi zakon bio bolji zbog građana Republike Srbije. Da li ću dočekati jedno malo izvini, jedno malo – da, odgovorni smo za ono što smo izrekli? Ne, za neke ljude u ovom parlamentu, za neke ljude na političkoj sceni Srbije jednom izrečena laž znači samo mogućnost da se laže i dalje, da se podmeće, da se vara i da jedina politika bude nove laži i nova podmetanja Aleksandru Vučiću i SNS. Mislite li da će ljudi u Srbiji živeti bolje od toga? Ne, neće, ali će živeti bolje od završene stanice „Prokop“ koju će sutra predsednik Vlade Aleksandar Vučić otvoriti. Živeće bolje jer završavamo one stvari koje niste mogli da završite zadnjih decenija, jer ste više mislili o svojim džepovima, o svojim kombinacijama, o svojim firmama, a o građanima niste mislili.
To su stvari koje odvajaju naše politike, i to je politika od koje SNS nikada neće odustati. Naravno da smo za odbijanje ovakvih bespredmetnih amandmana kojima se čak i briše, ne ono što je predlagač amandmana govorio, jer socijalnu pomoć neki ljudi primaju zbog njihove politike, zbog onoga što je on podržavao u sazivu, zbog gubljenja radnih mesta, zbog pljačkaških privatizacija, zbog devastiranja našeg društva, a sada želi čak i nadležne organe da izbriše, čak i predstavnike MUP da izbriše. Znam da vas boli što ljudi u MUP-u rade po zakonu. Znam da vas boli „Rezač“. Znam da vas bole takve akcije, ali će ih biti i ubuduće, jer SNS želi da očisti naše društvo od kriminala i korupcije. Dok je SNS ta borba će biti danonoćna, sviđala se vama, ne sviđala. Predlagali ovakve amandmana da se MUP briše, neće se izbrisati, nego će raditi po zakonu i po Ustavu Republike Srbije.
Gospođo predsednice, mnogo je pitanja ovde pokrenuto danas, mnogo je izrečenih neistina iz neke patološke političke mržnje koja je u ovoj sali toliko vidna.
Međutim, ono što je malo pre izrečeno, zaista se kosi sa zdravim razumom. Rečeno je da je Vlada Republike Srbije radila na propasti našeg društva. Za predlagača amandmana propast je smanjenje stope nezaposlenosti sa njegovih 25, skoro 26%, koliko smo nasledili 2012. godine, na sadašnjih 17%, što je i dalje visoko, ali ćemo se boriti i dalje za svako radno mesto i za svakog čoveka u Republici Srbiji.
Za predlagača amandmana propast je i to što smo deficit smanjili i gotovo prepolovili, za razliku od vremena kada je on vodio Republiku Srbiju i kada je isterao MMF samo da bi sredstva građana Republike Srbije, sredstva u budžetu, mogao da koristi za svoju izbornu kampanju i za izbornu kampanju jedne od stranaka u kojoj je bio i koju je promenio u proteklih nekoliko godina. Za njega je i propast otvaranje pregovaračkih poglavlja sa EU, koje nije uspeo, baveći se politikom i podržavajući Vladu i vodeći ovu zemlju 12 godina, nije uspeo ni da vidi, a kamoli da otvori.
Propast za predlagača amandmana je i to što je Republika Srbija organizovala Evropsko prvenstvo u Beogradu, od koga su svi imali koristi, i naše društvo i građani Republike Srbije, zato što su beogradski hoteli i restorani bili puni, zato što smo pokazali jedno lepo i pristojno lice Srbije.
Vidim da neko odmahuje rukom i da mu to naravno nije interesantno da kada je nešto pristojno i normalno i naravno da je to, po njihovim rečima, za odmahivanje, gotovo neprihvatljivo.
Za predlagača amandmana je propast i to što je Republika Srbija kupila dva bazena koja su bila montirana u „Areni“. Za predlagača amandmana je propast i to što će ta dva bazena biti montirana u Vrnjačkoj banji, u okviru Nacionalnog vaterpolo centra i što će oni ljudi koji su ne samo ova generacija vaterpolista, već i mnoge generacije iza, a verujem i mnoge generacije koje će braniti boje Srbije i u budućnosti, napravile od Srbije jednu zaista značajnu vaterpolo silu.
Mislim da je jedina propast za predlagača amandmana to što nije u mogućnosti više da vršeći vlast pravi kombinacije, da se lično bahati i bogati, da pune svoje džepove raznim subvencionisanim vinogradima, raznim stanovima i vilama na Vračaru, raznim otimanjem od dece ometene u razvoju, a da ne pričam od drugih slojeva našeg društva.
Iskoristiću ovu priliku da postavim pitanje ovoj cenzus koaliciji, bilo kojoj, i da ih pitam – kada su više lagali, onda kada su tvrdili da 16 hiljada, navodno, botova SNS prisustvuje finalu između Srbije i Crne Gore ili onda kada su se tako slavodobitno ponašali i komentarisali zvižduke koji su se pojavili tada u sali, odnosno u Beogradskoj Areni?
Podsetiću vas i na vreme od pre nekoliko godina, kada su na gotovo svim sportskim dešavanjima i utakmicama u Srbiji postojali transparenti, pa su se pojavile i neke pesme koje su počinjale sa „Spasi Srbiju i …“, nepristojno je to što su dalje govorili. Ni tada nisam podržavao, ni sada ne podržavam takve reči, ali tada su za vas ti ljudi koji su izgovarali „Spasi Srbiju i …“, pre 2012. godine, bili huligani, bili kriminalci, a onda kada ti ili slični ljudi upute neke zvižduke, onda je to savršenstvo demokratije samo zato što vam tako nešto odgovara.
Ljudi, dogovorite se jednom da li je neko huligan ili nije huligan i kada je huligan, kada zviždi vama ili nekom drugom. Dogovorite se jednom da li je bilo 16 hiljada botova, kako ste tvrdili, ili ono što ste tvrdili pet minuta posle toga. Kada više lažete? Kada više zamajavate ljude u Srbiji i kada vam je jedina politika i jedini program baciti blato na Vladu Republike Srbije? Što više lagati, što više podmetati.
Da li će neko u Srbiji živeti bolje od toga što vi nudite, šta vi radite? Ne, neće. Od toga u Srbiji ste mogli da živite bolje samo vi, i niko drugi. Samo ste vi upropastili Razvojnu banku Vojvodine, i lično se obogatili. Samo ste vi upropastili Fond za kapitalna ulaganja Vojvodine, i lično se obogatili. Samo ste vi upropastili i Tesla banku, i lično se obogatili. Samo ste vi upropastili i u Novom Bečeju umesto Heterlenda, umesto doma za decu ometenu u razvoju, samo ste se vi obogatili, a njih ostavili bez ičega. Samo ste vi ostavili 400 hiljada ljudi bez posla, a vi ste se uposlili i vaše i uže i šire familije.
Od toga i od vaše politike blaćenja i laži možete da živite bolje samo vi, ali ne i građani Republike Srbije. Zbog toga SNS, čista obraza i čistih ruku, podignute glave, uzdignute glave, ide i u sledeću kampanju, ali i u sve naredne kampanje, zato što građanima Republike Srbije možemo da se pohvalimo onim šta smo uradili. Javnim finansijama čistim kao apoteka, za razliku od javnih finansija u koje ste zavlačili ruke onako kako ste hteli, kako ste želeli, za vaše kombinacije, za vaše nameštene tendere, za vaša bogaćenja.
Možemo da se pohvalimo i otvorenim poglavljima. Možemo da se pohvalimo i smanjenjem stope nezaposlenih ljudi u Srbiji, uređenom državom, svim onim stvarima za koje nam i međunarodna zajednica, ta veoma stroga međunarodna zajednica odaje priznanje na svakom mestu. I, svi to vide, i, svi to osećaju, osim vas, osim vas koji ste ostali bez obezbeđenja, bez automobila sa zatamnjenim staklima, bez subvencionisanih vinograda Fruškogorskih, bez stanova i vila na Vračaru, bez sve one bahatosti koju je ta politička elita koju ste stvorili u vaše vreme i nosila. Srbija se u to vreme nikada više neće vratiti, ma koliko nas lagali, ma koliko blatili, ma koliko afera izmišljali, Srbija i ljudi u Srbiji dobro znaju da razlikuju učinak i rezultat od laži i podmetanja i onoga svega što vi radite.