Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Zoran Babić

Zoran Babić

Srpska napredna stranka

Govori

…. ali ni za izgubljen život neće uputiti izvinjenje, ali to govori više o njima nego o nama čestitim ljudima iz SNS.
Povređeno je dostojanstvo, član 107. stav 1. gospodine predsedavajući, iako pokušavam da ovu sednicu, ne znam iz koje nervoze i zbog koje mržnje narodnih poslanika bivšeg režima, uvedem u neke normalne tokove i u tom pravcu su bile i diskusije i gospodina Girića i gospodina Rističevića.
Ali, sada je dodatno naruženo dostojanstvo Narodne Skupštine, kada je jedan narodni poslanik preuzeo ulogu tužioca, preuzeo ulogu sudije.
E pa, vidite, poštovani građani Republike Srbije, šta bi se desilo, ukoliko bi ta ekipa u prvoj, drugoj, trećoj i četvrtoj koloni, ne znam koliko ih više ima, kada bi se ponovo vratilo naše društvo na položaju i Srbiju vratilo unazad.
Vidite ko bi vam sudio, vidite ko bi vas tužio, vidite zašta bi vas tužio, vidite kakve bi kazne svima nama bile, vidite li pretnje koje su nam upućene, od „majmune“ pa preko nekog „golog otoka“, na koji bi nas poslao sve gospodin Veselinović, sve one koji ne misle kao on, kao Pajtić, kao cela ta „ekipa“, kakva je u tim kolonama, ne znam koliko ih ima, ali naružiti dostojanstvo Narodne Skupštine, naružiti ustavni poredak, a pravosuđe je nezavisna grana vlasti, a vidimo da bi gospodin Veselinović, bio i kadija i tužilac i sve bi bio, i s kojim pravom?
Može to da radi u okviru svog jedan plus jedan udruženja, ali ne može da radi u Narodnoj skupštini Republike Srbije, gospodine predsedavajući, i morate na tako nešto da ga opomenete.
Gospodine predsedavajući, mislim da ste morali da prekinete gospodina Senića malopre u izlaganju, kada je govorio o nekom sudskom postupku i kada, u kojem je, jedna od strana, njegov prijatelj i kada je rekao da je taj predmet čist.
Mislim da je to direktno uticanje na rad pravosudnih organa. Niko ko se bavi politikom, niko iz parlamenta, niko iz Vlade, ne sme da utiče na rad pravosudnih organa. Na koji način i kako će se sada ponašati sudija u tom postupku, ukoliko je gospodin Senić već naručio presudu i već je rekao da je sve to čisto. Da li treba suditi po zakonima ili po nalozima političara?
Mislim da smo takvu reformu u pravosuđu imali od 2008. do 2012. godine i mislim da niko nije iz sveta, ali iz domaće stručne javnosti nije dao pozitivnu ocenu takve reforme pravosuđa.
Takva reforma pravosuđa u kojoj će političari, poslanici, ministri, bilo ko da naručuje presude, da govori da li je predmet čist ili nije čist i da suflira sudiji kako će da presudi, pravi odraz bivšeg režima prema pravosuđu i prema nezavisnosti pravosuđa, i mislim da ste morali na tako nešto da upozorite narodnog poslanika, gospodina Senića i da ga prekinete ili da mu ukažete na veliku nepravilnost i veliki udar, odnosno pokušaj udara, sufliranja kako će sudija presuditi, da li u korist njegovog prijatelja ili u korist bilo koga.
Mislim da je neophodno da se držimo jednog kodeksa, da je pravosuđe nezavisno, a da politika i političari, ni u kom slučaju ne smeju da utiču da li je neki predmet čist ili ne i kakva će presuda da se donese.
Zahvaljujem se gospodine potpredsedniče.
Hteo sam kolegijalno da prepustim reč kolegi, ali, zahvaljujem se na prilici da ovu sednicu završimo što pre.
Pred nama se nalazi set od jednog zakona i nekoliko predloga odluka i jedno autentično tumačenje koje bi trebali da usvojimo i za šta postoji podrška Poslaničke grupe SNS. Bez obzira na veliki broj amandmana, verujem da ćete ih sa dobrom pažnjom vi, ali i cela Vlada, pogledati. Verujem da, bar na osnovu onih argumenata koje sam mogao danas da čujem, je zakon koji ste predložili suštinski jako dobar i da ćete za to imati podršku u Narodnoj skupštini Republike Srbije.
Ono o čemu bih želeo da govorim, a to je nekoliko tema. Jedno je Predlog odluke o razrešenju funkcije predsednika Prvog osnovnog suda. Gospođa Tanja Šobat, predsednik Prvog osnovnog suda u Beogradu, razrešava se funkcije predsednika suda zbog kršenja obaveza ustanovljenim propisima za obavljanje poslova sudske uprave.
Mislim da ovakvom odlukom i ovakvim predlogom odluke za razrešenje predsednice Prvog osnovnog suda, i to najvećeg osnovnog suda u Republici Srbiji sa najvećom teritorijalnom pokrivenošću, se uvodi jedan sistem odgovornosti, sistem odgovornosti za one koji svoj posao ne rade domaćinski, ne rade ispravno, jer kako drugačije opisati ponašanje kada neko za sebe može da piše prekovremene sate na osnovu kojih se dobija uvećan lični dohodak, i to u onim trenucima kada se lice nalazi, a u ovom slučaju se radi o predsednici Prvog osnovnog suda,čak i na godišnjem odmoru ili na službenom putovanju ili na bolovanju, uvek su bili ti prekovremeni sati.
Verujem da će biti ispitano postojanje eventualne krivične odgovornosti predsednice suda i da se neće stati samo na ovom razrešenju, jer to je sistem odgovornosti koji je neophodno uvesti u naše društvo, u našu državu i sa tom odgovornošću je neophodno da se svi ophodimo prema poslu koji nam je poveren, bilo da je to posao narodnog poslanika, ministra, državnog sekretara, direktora javnog preduzeća, bilo koje funkcije na koje su nas poslali građani Republike Srbije.
Sa druge strane, imamo i listu kandidata za izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije. Po zakonu, nadležni predlagači su Skupština AP Vojvodine koja predlaže dva kandidata, kao i, drugi predlagač, crkva i verske zajednice koje predlažu takođe dva kandidata.
Ono što me je podstaklo je priča i žao mi je što koleginica Karavidić nije više u sali, jer vidim da je od četiri kandidata osporila samo jednog kandidata, odnosno kandidatkinju gospođu Aleksandru Janković, i to samo zbog jedne jedine stvari, jer je pohvalila odnos premijera Vlade gospodina Aleksandra Vučića prema dijalogu na političkoj i uvođenju jednog pristojnijeg i normalnijeg dijaloga na političkoj sceni Srbije.
Žao mi je što nisu istaknuti mnoge druge vrednosti gospođe Janković, od toga da je završila Filozofski fakultet, Odeljenje za psihologiju, klinički smer sa prosekom od 9,34. Za mnoge druge stvari, ne verujem da bih imao dovoljno vremena, ako bih vam govorio o svim vrednostima gospođe Janković.
Ali, na ovom primeru se pokazuje jedna ogoljena politika bivšeg režima, bez obzira kako se oni zvali i u kakvom agregatnom stanju bili, a ta ogoljena politika glasi isključivo – mrzimo Aleksandra Vučića, mrzimo čak i svakog onog ko podržava Aleksandra Vučića.
Mislim da to ne vodi nikuda, kao što ne bi vodilo nikuda ukoliko bi izneo činjenice o političkim aranžmanima i gospodina Siniše Isakova i gospodina Vladimira Varovića i ko ih je predložio u toj raspodeli snaga u pokrajinskom parlamentu. Ko je čiji, ko je koga predložio? Ne. Autonomna Pokrajina Vojvodine, odnosno nadležni odbor Skupštine Autonomne Pokrajine Vojvodine ima pravo da predloži, a Narodna skupština će se odlučiti za jednog od tih kandidata.
Na kraju, bih rekao nekoliko rečenica i o Predlogu odluke o izmenama Odluke o razrešenju i imenovanju članova i zamenika članova Republičke izborne komisije, koji sam imao i čast i zadovoljstvo da predložim u ime poslaničke grupe Srpske napredne stranke, kao prvi među jednakima, imajući to zadovoljstvo da predsedavam tom grupom evo već dve godine i ja sam na ovaj način u ovim poslednjim danima ovog Desetog saziva izuzetno zahvalan mojim koleginica i kolegama, prvenstveno na trudu, zalaganju, radu, kolegijalnosti i kvalitetu koji su pokazali u prethodnim godinama i zbog toga ću pamtiti ove dve godine kao jedne od najlepših godina u mom životu i zato vam se zaista iskreno zahvaljujem. Hvala.
Srpska napredna stranka kao odgovorna poslanika grupa procenila da nije celishodno da neposredno pred parlamentarne izbore zamenimo predsednika i članove Republičke izborne komisije koji su podneli ostavke, naročito zbog toga što se radi o nesporno stručnim i iskusnim ljudima.
Zbog toga je odlučeno da Republika izborna komisija u postojećem sastavu sprovede predstojeće parlamentarne izbore, a nakon toga i onako sledi imenovanje nove Republičke komisije, u skladu sa novim rasporedom poslanika po poslaničkim grupama, odnosno shodno izbornoj volji koju će pokazati građani Republike Srbije na predstojećim vanrednim parlamentarnim izborima.
Nepodeljeno je stanovište svih stručnjaka za ustavno i parlamentarno pravo, a navešću vam prvenstveno gospodina prof. Orlovića, da članu RIK koji je podneo ostavku, mandat i dalje traje, sve dok ga Narodna skupština ne razreši.
Shodno tome, predsednik i članovi RIK koji su podneli ostavke, a nisu razrešeni, mogli su punovažno da učestvuju u radu RIK-a. Međutim, u nekim medijima je doveden u sumnju legitimitet člana RIK koji je podneo ostavku, a nije razrešen od strane Narodne skupštine.
Da bi se predupredile sve spekulacije u pogledu legitimiteta članova RIK, koji su podneli ostavke, mi smo rešili da ih razrešimo i ponovo kao izuzetno stručne i iskusne ljude, predložimo i imenujemo da bi sproveli predstojeće parlamentarne izbore.
Kakva će biti dalja njihova sudbina, kao članova RIK-a i predsednika RIK-a, naravno da će zavisiti od izborne volje građana Republike Srbije, a za SNS, izborna volja i volja građana Republike Srbije je svetinja koju ćemo uvek poštovati, ali ćemo se boriti da tu volju i to poverenje zaradimo reformskom politikom koju vodi predsednik SNS i predsednik Vlade Republike Srbije, gospodin Aleksandar Vučić.
Gospođo predsednice, govoriću o amandmanu, naravno.
Licemerno je kada neko u šest, sedam minuta u prvoj rečenici sebe predstavlja kao najvrednijeg, a u poslednjoj rečenici kaže – pa Bože moj, zašto radim uveče. To se nekako kosi sa tim principima, nekako kolega koji je pre mene govorio, čini mi se da od početka do kraja govora ne može sa se sastavi sam sa sobom, šta hoće da bude najvredniji ili da ne radi?
S druge strane, ne znam ko je još reflektor u ovoj sali, je potrebno uključiti da bi uvažene kolege mogle da jasno vide i zakon i amandmane o kojima se glasa. Tu ne mislim samo fizički na ove svetlosne reflektore, mislim da su mnogo značajniji za SNS, najznačajniji reflektori javnosti. Reflektori javnosti, jer smo i pred građanima zato što se sednice Narodne skupštine prenose na javnom servisu, za razliku od nekog vremena iz 2003. godine, kada su odlukom tadašnjeg premijera, one bile ukinute. O kojoj svetlosti tada smo mogli da govorimo? Mogli smo da govorimo o mraku parlamentarizma, o nipodaštavanju parlamentarizma, ali to prethodnom govorniku nije bilo dovoljno već je krenuo za takvom politikom. Mislim, da je mnogo ispravnije i bolje ako kažete da popodnevni, večernji, noćni sati, služe da bi došli u ono stanje u kakvom ste bili pre nekoliko večeri ovde u Narodnoj skupštini, vraćajući se sa neke proslave, bar po vašem priznanju.
Nepoštovanje parlamentarizma, gospođo predsednice, silovanje Poslovnika o radu, kada pokazujući i govoreći o amandmanu, ja mislim da prethodni govornik nije znao čak ni naslov iznad člana 7. koji je tako hrabro predložio za brisanje, jer nismo čuli ni jednu reč koja se odnosila na član 7. Nismo čuli nijedan argument već opštih nekih stvari koje su kao „kopi-pejst“ koje prethodni govornik govori o svakom amandmanu, i ne svakom amandmanu, o svakom amandmanu svakog zakona. Bukvalno kao „kopi-pejst“.
Devet procenata, mislim da prethodnom govorniku je dovoljno što je u tih devet procenata počeo sam da veruje i što su mu poverovale stranke bivšeg režima, odnosno stranke novog DOS-a, jer su poverovali da su oni najjača snaga u tom novom DOS-u i zbog toga su toj najvećoj snazi u novom DOS-u, poverili i mesto premijera budućeg. Pa, smo mogli da čujemo pre nekoliko dana, kada je taj budući premijer, rekao da je spreman da odgovori na pitanje gospodina Janka, kao budući premijer je spreman da odgovori na svako pitanje, ali bi o tome trebalo da se izjasne i druge stranke tog novog DOS-a koji su eto poverili gospodinu Živkoviću, mesto budućeg premijera.
Podsetio bih i prethodnog govornika na još jednu stvar. Parlament ne počinje samo ovim sazivom, niti će se završiti samo ovim sazivom, ovo je deseti saziv, deveti saziv. U devetom sazivu je bila jedna poslanička grupa koja je bila takođe šampion u podnošenju amandmana, podneli su nešto više od 3.500 amandmana, prihvaćeno je više od 10% i to je poslanička grupa Demokratske stranke Srbije, koja je na parlamentarnim izborima 2014. godine ostala izvan parlamenta. Tako da taj argument koliko amandmana – tolika podrška, kod građana Republike Srbije, mislim da se ne isplati preterano.
Uostalom, ukoliko predlagač amandmana veruje u takvu podršku, a vidimo da su mu ostale stranke članice tog novog DOS-a poverovale, ja ga molim, pozivam, preklinjem izađite bar za, bar se kandidujte za kućni savet, za kućni savet jedne zgrade na Vračaru, pa da vidimo dobijte bar jedne jedine izbore. Izađite pa se kandidujete, imenom i prezimenom, pa da vidimo šta ljudi misle i šta ljudi govore o vašoj politici, pa da vidite kakvo je i koliko je to poverenje.
Mislim da zbog argumenata koji nisu izrečeni od strane predlagača amandmana, zbog silovanja Poslovnika o radu, i zbog jedne ozbiljne ljage koja se na taj način baca na parlament, mislim da ovaj amandman ne treba prihvatiti.
Mislim da je prethodni govornik ubeđen i stalno misli da su ljudi u Srbiji poput njega, pa da će na uvredu uzvratiti uvredom. Ne, ne želim. Niti će iko iz SNS na silne uvrede koje su dolazile sa njegove strane i od kolega koji sede ispred njega, mi ćemo trpeljivo, hrišćanski onako, otrpeti, prihvatiti svaku od tih uvreda  jer uvrede govore više o njemu nego o nama.
Kada govorimo o koeficijentu inteligencije, on se ispituje i određuje, zna se na koji način. Moj stepen inteligencije sam dokazao, na način što sam završio na državnom univerzitetu u Beogradu, Mašinski fakultet, i rado ću prethodnom govorniku da pokažem sve fakultete u Beogradu. Verujem da mnogo bolje poznaje kafane, nego fakultete u Beogradu.
Sa druge strane, kao politički oponent, kao neko ko drugačije u političkom smislu razmišlja, ne plašim se ni prethodnog govornika, ni onda kada je bio najjači, ni sada kada je ponovo kandidat za premijera. To su njegove reči, ali ono što je činjenica, takve situacije se plaše građani Srbije, jer se sećaju tog vremena i kako je to vreme bilo kada je on vodio i Vladu i našu državu.
S druge strane, kada su ti rezultati bili tako sjajni, tako fantastični. Zašto je izgubio izbore? Izgubio je izbore i u svojoj stranci, izgubio je izbore i poverenje i katastrofalno je izgubio izbore koji su bili organizovani te godine u Republici Srbiji.
Pa kako može takvi fantastični rezultati da dožive fijasko, uostalom kao što je kompletno njegovo bavljenje politikom može da se jednom rečju opiše kao - fijasko.
Paljenje Narodne skupštine Republike Srbije se nalazi u CV nekoga ko je malo pre govorio. Špricanje kokošaka u selu Pukovac, običnom vodom, se nalazi u CV nekog drugog.
Milion i po evra iznetog iz zemlje za nabavku oružja koje nikada nije došlo u našu državu je u CV nekog drugog. Privatizacija „Beopetrola“ na kriminalan način u CV nekog drugog. Kriminalna privatizacija „Duvanske industrije Niš“, u privatizaciji, CV nekog drugog.
Fruškogorski vinogradi i to lepo onako sa subvencionisani i to sa 500.000 evra od strane svih građana Republike Srbije su na neki čudan način prebačeni u Vračarske stanove, se nalaze u CV nekoga drugog.
Tako da, ni SNS i ja lično, nemamo od čega da se stidimo ni da nam bude neprijatno zbog bilo čega, ali oni koji su, ili onaj koji je sve ovo radio, boga mi, pred pravosudnim organima Republike Srbije, ima šta da kaže.
Izgleda da je stvarno pomračina u ovoj sali, jer, kolega prethodni govornik je, nije video još jednu nulu. Na onih šest se doda još jedna nula, pa se tu, na taj način se dođe do procenata koji je osvojila SNS. Što znači 60% u Vrnjačkoj banji.
A ja sam uvek spreman da pružim ruku i da kažem onoliko koliko glasova, ali u broju glasova, ne u procentima, bude osvojio prethodni govornik u Vrnjačkoj banji, ja ću osvojiti taj broj puta 10, ali u procentima. Taj broj, pa puta 10, ali u procentima, u odnosu na onih pet, šest glasova koliko ćete vi osvojiti u Vrnjačkoj banji, u broju ljudi koliko ima poverenja u vas.
Što se tiče „Sablje“, pa ja mislim da o tome tek govori istorija. Na hiljade i hiljade ljudi koji su pritvoreni, na hiljade i hiljade ljudi koji su danima i mesecima ostali u pritvoru i u zatvoru, na milione i milione dinara i evra koliko je država Srbija morala zbog toga da isplaćuje tim pojedincima.
Pa koliko je od tih 10, 11.000 ljudi, jer se neko hvali da ih je uhapsio i priveo, pa koliko je njih pravosnažno osuđeno? Koliko ih je pravosnažno osuđeno a koliko njih ima pravosnažne presude da su protivpravno privedeni?
Pa vi ste štetočina za budžet. Pa štetočina za naše društvo i to dokazano, dokazano kroz odnos prema budžetu i grada Niša i Republike Srbije.
U „Sablji“ je uhapšeno 11.655 ljudi. Ako ćemo po rečima nekoga ovde da je tri i po hiljade osuđeno, što sam ubeđen da nije, nemam u ovom trenutku taj podatak, ali sam ubeđen da nije, koliko sutra ću da vas, gospođo predsednice, da vas obavestim koji je to broj ljudi – a šta ćemo sa ovih 8.000 drugih koji su privedeni a da nisu pravosnažno osuđeni? Šta ćemo sa njihovim nadoknadama zato što su privedeni protivpravno? Iz budžeta. Ne iz vinograda, ne iz „Beopetrola“, ne iz Pukovca, ne, nego iz budžeta Republike Srbije, od svih građana Republike Srbije. Koja će to, ne mora „Sablja“, koja će to, bilo koje ime da ima akcija, da poseče one koji su protivpravno, opet od svih građana Republike Srbije, uzeli, oteli, 500.000 evra da bi podigli vinograd, da pre dobiju novac nego što zasade sam vinograd. Kako je to? Da li je neko video jedan čokot odatle, iz tog vinograda, ili se taj novac odjednom, na neki volšeban način prebacio na neke ekskluzivne stanove na Vračaru? I to je poštenje. U Nebojšinoj ulici. I to je poštenje. To je pravi način i to je pravo ophođenje prema novcu svih građana Republike Srbije.
To je sramota koja mora da se iseče, ali najbolji sekač za tako nešto su građani Republike Srbije na izborima. Pa izađete, pa kažete i prijavite se kao budući premijer, pa da vidimo šta će ljudi da kažu o svemu tome.
Zahvaljujem se gospodine predsedavajući.
Pa, mislim da još uvek nismo u predizbornoj kampanji, ali koliko je populističke priče u proteklim satima, bukvalno od početka rasprave po amandmanima u ovom setu zakona, mislim da smo sada došli do tog nekog vrhunca.
Voleo bih da predlagač amandmana sada izađe i javno kaže da je on poslodavac i da ima nekoliko stotina ili nekoliko desetina zaposlenih kojima plaća nadoknadu za putne troškove i da odjednom taj zaposleni koga će zaposliti, a iz Užica je gde je i sedište firme, ili iz Čajetine, hajde to je nekako najbliža opština Užicu, da se odjednom taj zaposleni preselio u Vranje, bez ikakve kontrole. Da li je fiktivno da živi kod tetke u Vranju ili je zaista tamo. Da li bi tada gospodin predlagač amandmana prihvatio i rekao u redu je, plaćam sve povećane troškove i nemojte da pitate mene ništa kao vašeg poslodavca. Da li bi se na taj način ophodio.
Ima razlike kada je to njegov novac, kada je to privatni novac, ili kada je državni. Kada je državni onda može sve, da se ispunjavaju lepe želje, da se živi možda i u nekoj drugoj zemlji. Da se plaćaju putni troškovi, možda prevoz avionom, svakog dana, kao što se glasalo iz Bodruma ili iz Soluna ili ne znam odakle se sve glasalo, sada da se dolazi na radno mesto, recimo iz Bodruma. Kao što je za neka glasanja ovde jednog od vaših lidera gospodina Jovanovića privatni avion dovozio i sa Mikonosa. Da li smo mi toliko bogato društvo da ne moramo da vodimo računa o novcu.
Možda ste vi bogati pojedinci, pa ćete tako nešto prihvatiti. Ali, nemojte širiti, nemojte da se obasipate nekim populističkim stvarima koje ne bi uradili u svojoj kući. Pa, valjda je Srbija naša kuća. Pa, valjda je država naša kuća. Pa, valjda ne treba praviti razliku između našeg privatnog novca i privatnog budžeta i budžeta Republike Srbije i sa istim domaćinskim odnosom se odnositi prema tom novcu.
Zašto ono što vi ne bi uradili u vašoj firmi, u vašoj kući, zašto tako nešto kažete, pa neka radi država. Zašto da dozvolimo anomaliju?
Zašto da ne pitamo poslodavca, odnosno državu da ne pitamo ako hoćemo da promenimo mesto boravišta, zašto da se to mesto boravišta ne dokaže da je promenjeno ili ćemo reći svako može da radi šta god hoće, svako može da se preseli bilo gde, pa ćemo imati recimo policajca koji je zaposlen u Policijskoj upravi u Užicu,1 koji odjednom se preselio u Suboticu i putuje svakog dana iz Subotice do Užica i vi ćete reći, ne nemoj da pitaš nikoga, kako sme poslodavac o tome da se pita, zašto sve poslodavac da pita zašto su mu povećali troškove.
Pa, mi smo u ovakvom stanju, baš zato što ništa niste vodili računa, baš zato što ste sve pustili, baš zato što, hajde neko ko je na višem položaju će više krasti, ali onda ćemo dozvoliti onima da manje kradu. Ne, nećemo dozvoliti nikome da za bilo kakvu anomaliju.
Ovaj predloženi amandman je uvod u haos. Predloženi amandman je uvod u stanju u kojem svako može da radi svašta, a na državi je samo da to plaća, a na javnim finansijama je samo to da pokriju.
Ali, to je novac svih građana Republike Srbije i taj putni trošak je i za policajce, i za nastavnika, i za profesora, i za vojnika profesionalnog. Vi ćete reći, nema veze. Seliš se onako kako ti odgovara. Neće biti kontrole nikakve. Ne može. I da smo mnogo bogatiji, tako nešto ne smemo da dozvolimo. Dajte i jedan primer bilo koje države u okruženju, u Evropi, bilo koje svetske države koja će tako nešto dozvoliti. To je i suviše neozbiljno. Mislim da, imate moju punu podršku, gospođo potpredsednice, zato što je ovaj amandman odbijen, jer odbijanjem ovog amandmana se pokazuje domaćinski odnos prema javnim finansijama, prema finansijama svih građana Republike Srbije.
Gospodine predsedavajući, bez želje da izazovem repliku, ali vrlo sam zahvalan gospodinu Markoviću, zato što je prihvatio moju argumentaciju i pokazao je i prihvatio je i da je ona ispravna. Ali, ne mogu da pređem preko nekoliko stvari koje su malo pre izrečene.
Ovde je potpredsednica Vlade Republike Srbije, ovde je još troje službenika Vlade Republike Srbije. Četvoro ljudi iz Vlade Republike Srbije i četvoro narodnih poslanika bivšeg režima.
I o kakvom vi nepoštovanju onda parlamenta govorite? O kakvom nepoštovanju parlamenta od strane Vlade RS govorite kada vas je isto, a neretko i manje, nego ministara i predstavnika Vlade RS? I evo, ja sam zahvalan koleginici koja je upravo došla.
Upravo Vlada vodi sa 5:4 u prisustvu prema vama. I vi govorite o nepoštovanju. Pa ako neko ne poštuje, ne poštuju je te prazne klupe oko vas. Te prazne klupe, gde su sada? U Mošinoj vili? U Mošinoj vili su.
(Marko Đurišić, s mesta: Dajte vi nešto o zakonu.)
Pričam o zakonu onoliko koliko ste i vi pričali o zakonu.
(Marko Đurišić, s mesta: Probaj nešto o zakonu.)
Gde su sada poslanici? U Mošinoj vili, čekaju u tom redu novog DOS-a da bi stali na tu listu, umesto da rade svoj posao.
(Marko Đurišić, s mesta: Dve stvari o zakonu.)
I možete da kršite Poslovnik i možete da dobacujete koliko god hoćete, pravda je na ovoj strani, istina je na ovoj strani, a populizam…
(Marko Đurišić, s mesta: A lopovluk je na toj strani?)
Šta ste rekli? Šta ste rekli? Šta ste rekli?
Hajde recite, ustanite hrabro i recite to što ste rekli sada. Recite to što ste, recite glasno.
(Marko Đurišić, s mesta: Javio sam se.)
Recite glasno. Sram vas bilo.
(Marko Đurišić, s mesta: Ti ćeš da mi kažeš.)
Te prazne klupe oko vas govore o nepoštovanju parlamenta.
Gospodine Bečiću, ja valjda imam još uvek reč.