Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Zoran Babić

Zoran Babić

Srpska napredna stranka

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, u ime poslaničke grupe Napred Srbijo SNS podneo sam amandman na član 30. Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakonika o krivičnom postupku.
Članom 30. ovog predloga zakona uvodi se novi član 132. koji definiše uslove pod kojima se zvučni i video snimci radnji, sprovedenih u skladu sa ovim zakonikom, mogu da koriste kao dokaz i na njima se može zasnivati odluka suda. Svaki zakon služi da uredi oblast na koju se odnosi, ali i zbog kaznenih odredbi služi i preventivno da do izvršenja krivičnog dela i ne dođe.
Ovim amandmanom se predviđa da se na kraju stava 6. briše tačka i doda ''i gde je javno istaknuto obaveštenje o zvučnom, odnosno video snimanju objekata i javnih površina.'' Stav 6. člana 132. odnosi se na slučaj da su zvučni i video snimci nastali kao vid opštih bezbednosnih mera, koje se podrazumevaju na javnim površinama, odnosno u javnim objektima i prostorijama.
Ako bi se usvojio ovaj amandman, na svim tim javnim površinama i u poslovnim prostorijama gde se vrši snimanje bilo bi istaknuto obaveštenje koje bi imalo preventivnu ulogu da do izvršenja krivičnog dela i ne dođe. U praksi to, mislim, u velikom broju slučajeva tako nešto i postoji.
Banka, škola, vrtić, prodavnica, benzinska pumpa koja ima video nadzor, ima istaknuto obaveštenje da je objekat pod video nadzorom. Zašto? Zbog preventive, odnosno zbog prevencije da do izvršenja krivičnog dela i ne dođe.
Mislim da je ovaj amandman praktičan i pozivam vas da ga u danu za glasanje i prihvatite.
Dame i gospodo narodni poslanici, analizirajući ovaj predlog zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, ne mogu da kažem da je predlagač zakona imao lošu nameru. Ali, sistem obrazovanja mora da se posmatra sa sociološkog, ekonomskog, geografskog i na kraju krajeva sa egzistencijalnog aspekta.
Jedan od razloga donošenja ovog zakona, kako ste naveli, jeste da obrazovni sistem nije usklađen sa zahtevima privrede, tj. poslodavaca. To je ispravno, osim što bih voleo da mi kažete šta od privrede u Republici Srbiji funkcioniše. Da li je to metaloprerađivačka privreda, odnosno industrija? Da li radi „Prva petoletka“ iz Trstenika, gde kao što znate postoji srednja i viša tehnička škola. Da li će diplomci tih škola moći da se zaposle u „Prvoj petoletki“ ? Ne.
Da li radi „Magnohrom“ ili Fabrika vagona, a u Kraljevu postoji jedno sjajno odeljenje Mašinskog fakulteta. Da li inženjeri koji su diplomirali na Mašinskom fakultetu u Kraljevu od 2001. godine naovamo mogu da računaju na posao u „Magnohromu“ ili Fabrici vagona? Šta je sa „14. oktobrom“ iz Kruševca, „Gošom“, MIN-om iz Niša i dugačak je spisak firmi u Srbiji, ovakvih.
Gde će raditi buduće generacije inženjera, konstruktora, tehnologa, ali i metalostrugara, metaloglodača i drugih mladih ljudi koji će steći stručnu spremu po ovakvom zakonu? Da li možda možemo da očekujemo da će u Kragujevcu, kao vrhunac licemerstva, svemogući ministar Dinkić da osnuje školu kadrova potrebnih u autoindustriji? Da li će taj čovek, čije delovanje postaje karcinom države Srbije, i dalje nastaviti da obmanjuje i osiromašuje građane Srbije?
Dok je tako čovek u poziciji da vedri i oblači Srbijom, vi ćete, gospodine ministre, nažalost, da školujete buduće nezaposlene, buduće štrajkače, učićete ih kako da prežive bez plate ili sa 15.000 dinara mesečno, učićete ih kako da štrajkuju glađu i, ne daj bože, kako što lakše i brže da odsecaju ekstremitete, učićete ih kako će štrajkovati ispred zgrade Vlade Republike Srbije i eventualno kako se probijaju kordoni policije. Ma kakav zakon o osnovama sistema obrazovanja bio, u Srbiji posla nema.
Dame i gospodo narodni poslanici, pored ovih silnih agencija koje ste osnovali, čini mi se 105 ili 106, po ovom predlogu zakona predvideli ste osnivanje Nacionalnog prosvetnog saveta, mislim da se ne varam, sa 43 člana, kao i savet za stručno obrazovanje odraslih sa 21 članom, stručne komisije sa neograničenim brojem članova, zavodi za unapređenje obrazovanja i vaspitanja, odnosno brednovanje kvaliteta obrazovanja i vaspitanja. Predvideli ste formiranje centara za razvoj programa i udžbenika za stručno obrazovanje, obrazovanje odraslih, za profesionalni razvoj zaposlenih u obrazovanju.
Sve u svemu, kroz sva ova tela bez ikakve kontrole planirate angažovanje velikog broja ljudi, koji će biti na teretu svih poreskih obveznika države Srbije, a koji nisu direktno vezani za nastavu i dnevnik.
S druge strane, povećanjem norme časova i uvođenjem principa finansiranje škola u zavisnosti od broja učenika, što bi u ovom trenutku značilo da je nekih 30-ak procenata prosvetnih radnika u Srbiji višak.
Imam jedno pitanje, a to je – zar su učitelji po praznim ili polupraznim školama Srbije krivi za sve njene ekonomske teškoće? Po ovakvom predlogu zakona će učitelji u opustelim i osiromašenim selima i varošicama, recimo juga Srbije, biti daleko manje nagrađeni i imati manju platu za mnogo otežaniji rad nego njihove kolege u velikim sredinama, kao što je Beograd.
U obrazloženju ovog predloga zakona naveli ste da interni pokazatelji neefikasnosti sistema obrazovanja i vaspitanja ukazuju da mreža škola i broj zaposlenih ne prati u dovoljnoj meri demografske promene usled migracije i pada nataliteta, niti povećane potrebe stanovništva za predškolsko vaspitanje i obrazovanje.
Da li će ovim zakonom to da se promeni? Mislim da neće. Da li će ovim zakonom deca u Srbiji dobiti nove, modernije, opremljenije škole? Isto mislim da neće, jer su poslednjim, ne i zadnjim rebalansom budžeta, republičkog budžeta za ovu godinu, lokalne samouprave ostale bez 15 milijardi dinara transfernih sredstava. Većina opština i gradova u Srbiji su pred bankrotom i nemaju sredstava ne samo za gradnju, nego čak ni za investiciono održavanje postojećih škola i predškolskih ustanova.
Na kraju bih vam citirao gospođu Anastasiju Milojević, čiju izjavu možete da vidite u jednom od komentara na Internetu ovog predloga zakona, koja kaže: "Diplomirani sam profesor razredne nastave. Imam 30 godina i već četiri godine radim na određeno. Svakog leta me uhvati muka da li ću da radim od septembra, a zaposlenje mi je neophodno, izdržavam porodicu.
Šta uraditi i nama omogućiti posao? Baš uvek i radim u malim sredinama koje broje tek petnaestak đaka. Šta ako se i to ukine? Gde je naša perspektiva, kome da se obratim za posao? Čemu taj učiteljski fakultet? Gde će toliki mladi prosvetni radnici?
Dobro zapamtite ove reči, gospodine ministre, ovo su reči Srbije.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo ministre, svrha podnošenja ovog amandmana koji sam podneo u ime Poslaničke grupe SNS - Napred Srbijo na član 16. Predloga zakona o komunalnoj policiji jeste smanjenje represivnih ovlašćenja komunalne policije.
Ovim amandmanom se predviđa ukidanje mogućnosti komunalne policije da vrši proveru identiteta privatnih lica, pregledanje lica i predmeta, privremeno oduzimanje predmeta, kao i upotrebu sredstava prinude i to fizičke snage, službene palice i sredstava za vezivanje.
Zašto? Predlagač ovog zakona je u članu 32. stav 1. kao jedan od uslova za obavljanje poslova komunalnog policajca predvideo da komunalni policajac ne sme biti lice osuđivano na kaznu zatvora dužu od šest meseci. Na ovaj način vi predviđate da komunalni policajac može biti lice osuđivano na kaznu zatvora do šest meseci.
Šta to zapravo znači? Da će po ovom zakonu lice koje je, recimo, osuđivano za proneveru, krađu, pljačku, nanošenje telesnih povreda, i to ne jednom, već više puta, jer nije predviđeno ovim zakonom da ovih šest meseci bude kumulativna kazna, već parcijalna, imati široka ovlašćenja, široka represivna ovlašćenja i mogućnosti.
Gospođo ministre, na ovaj način postoji mogućnost da će odlukom gradonačelnika sitniji kriminalac, ali ipak kriminalac, imati pravo da zaustavlja ljude na ulici, legitimiše, privodi, oduzima dobra, ali i da upotrebljava sredstva prinude i fizičke snage. Da li to znači da je moguć scenario po kojem će tako osuđivani kriminalac, koji je sada postao komunalni policajac, sresti na ulici predstavnika MUP-a koji ga je uhvatio u vršenju krivičnog dela ili predstavnika vašeg ministarstva, sudiju koji ga je procesuirao, čijom kaznom verovatno nije zadovoljan, i upotrebom te iste fizičke snage i palice napraviti novo krivično delo i maltretirati nekoga ko je možda bacio papir pored kante za otpatke?
Da li je takav scenario moguć? Da li je tako nešto normalno? Mislim da nije. Da li je ovaj zakon dobar? Naravno da nije.
S druge strane, u članu 9. tački 5) predviđeno je da su poslovi komunalne policije i da daje podršku sprovođenju propisa kojima se obezbeđuje nesmetano odvijanje života u gradu, očuvanje gradskih dobara i izvršavanje drugih zadataka iz nadležnosti grada.
Da li predlagač zakona, Vlada Republike Srbije na ovaj način formira korpus obučenih lica kriminogene prošlosti, naoružanih palicama, koja će pod formom obezbeđivanja nesmetanog odvijanja života u gradu razbijati proteste sve većeg broja nezadovoljnih građana Srbije koji svoja prava traže u Nemanjinoj ulici ispred Vlade Republike Srbije ili ispred zgrade Predsedništva na Andrićevom vencu?
Da li vi na svaki način pokušavate da odbranite neodbranjivo, pokušavate da odbranite Vladu Republike Srbije koju predvode Mlađan Dinkić i G17 plus? To je nemoguće i zbog toga će poslanici SNS u danu za glasanje glasati protiv ovog zakona.
Hvala. Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo ministre, na osnovu člana 147. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije, u ime Poslaničke grupe Napred Srbijo, SNS-a, podneo sam amandman na član 21. Predloga zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom.

U članu 21, stav 1, koji se ovim amandmanom ukida, naveli ste: „Nezaposlena osoba sa invaliditetom za vreme trajanja rehabilitacije ne zasniva radni odnos“.

Ovakva formulacija je suvišna, opterećuje tekst zakona, najblaže rečeno, nema smisla i kosi se s nedavno usvojenim Zakonom o zabrani diskriminacije. Čitav zakon ima nameru da zaštiti prava osoba s invaliditetom, a ovaj stav, koji je ovim amandmanom predložen za brisanje, upravo je suprotan duhu zakona, time što onemogućava zasnivanje radnog odnosa za vreme rehabilitacije.

Ni urođeni, ni stečeni invaliditet nije željeni izbor pojedinca, već produkt dugogodišnjeg rada u teškim uslovima, radi zadržavanja posla i rešavanja osnovnih egzistencionalnih problema.

Predlagač zakona je već u članu 12. naveo da pod profesionalnom rehabilitacijom osoba s invaliditetom podrazumeva organizovanje i sprovođenje programa mera i aktivnosti u cilju osposobljavanja za odgovarajući posao i jasno je da se radi o sticanju određenih sposobnosti koje će osobama s invaliditetom olakšati pronalaženje posla i promenu postojećeg radnog mesta.

Zadržavanje stava 1. u članu 21. dodatno omalovažava i diskriminiše osobe s invaliditetom, kojima i u toku trajanja rehabilitacije treba dati mogućnost za sticanje radnog odnosa, što bi rezultiralo poboljšanjem njihovih životnih uslova, i zato predlažem da ovaj amandman prihvatite. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo ministre, na osnovu člana 147. Poslovnika Narodne skupštine, u ime Poslaničke grupe Napred, Srbijo – Srpske napredne stranke, podneo sam amandman na član 31. Predloga zakona o turizmu.
Ovim amandmanom se predviđa finansiranje rada turističkih organizacija za promociju turizma iz sredstava budžeta jedinica lokalne samouprave. Naime, ''Vrnjački karneval'' je deo turističke ponude Vrnjačke Banje, koji prevazilazi balkanske okvire. Za osam dana trajanja ''Vrnjačkog karnevala'' kroz Vrnjačku Banju prođe preko 200 hiljada posetilaca, od čega 10 hiljada stranaca. Karnevalsku povorku čini preko 100 grupa, od čega 50 grupa iz Italije, Brazila, Mađarske, Rumunije, Bugarske, Grčke i iz svih republika bivše Jugoslavije.
Koliko je ''Vrnjački karneval'' i turistički potencijal Vrnjačke Banje cenjen u evropskim okvirima, govori i činjenica da će 2011. godine Vrnjačka Banja biti domaćin kongresa svetskih karnevalskih gradova. ''Vrnjački karneval'' kao manifestacija se godinama unazad organizuje entuzijazmom i znanjem zaposlenih u turističkom centru, dobrim domaćinskim odnosom svih Vrnjčana, ali i razumevanjem i sredstvima lokalne samouprave, koja podmiruje preko 80% troškova organizacije. Vlada Republike Srbije i nadležno ministarstvo u protekle dve godine nisu za ''Vrnjački karneval'' izdvojili bukvalno ni jedan jedini dinar. Mislim da ''Vrnjački karneval'', pored Guče i Egzita, zaslužuje da bude manifestacija državnog nivoa.
Uz apel da Vlada Republike Srbije snažnije finansijski i medijski proprati ''Vrnjački karneval'', pozivam vas da prihvatite ovaj amandman. Hvala. (Aplauz.)
Dame i gospodo narodni poslanici, na osnovu člana 147. poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije, u ime Poslaničke grupe Napred, Srbijo – Srpske napredne stranke podneo sam amandman na član 38. Predloga zakona o turizmu.
Naime, ovim amandmanom se predviđa osnivanje regionalnih turističkih organizacija za teritoriju upravnih okruga. Razlog za prihvatanje ovog amandmana postoji u činjenici da sada u vreme svetske ekonomske krize naročito treba vršiti racionalizaciju troškova i maksimalne uštede, a to jednim delom možemo da uradimo kroz regionalizaciju turističke promocije.
Raški upravni okrug, iz kojeg ja dolazim, deo je Srbije sa veoma raznovrsnom turističkom ponudom – od nadaleko poznatog skijanja na Kopaoniku, a u poslednje vreme i na Goču i Goliji, preko hodočasnog turizma Žiče, Studenice i manastira sveta Petka, preko poznatih manifestacija kao što su ''Vrnjački karneval'' i ''Veseli ibarski spust'', sve do zdravstvenog turizma, starih dama turizma, Jošanička, Bogutovačka, Mataruška i naravno, najveća i najlepša, Vrnjačka Banja.
U ovim banjama, a naročito u Vrnjačkoj Banji, snažnim ulaganjem u preventivni zdravstveni turizam, velnes i akva centre, sportske objekte, starosna struktura posetilaca se promenila i podmladila. Ovakvi upravni okruzi i regije zaslužuju zajedničku promociju i nastupe kroz regionalne turističke organizacije i zato vas pozivam da prihvatite ovaj amandman. (Aplauz.)
Dame i gospodo narodni poslanici, na osnovu člana 147. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije, u ime poslaničkog kluba Napred Srbijo, SNS, podneo sam amandman na član 6. Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o porezu na upotrebu, držanje i nošenje dobara.
Ovim amandmanom se sprečava da se u toku jedne kalendarske godine od građana Srbije po istom osnovu dva ili više puta naplaćuje porez na upotrebu motornog vozila.
Naime, šta to bukvalno znači? Znači da će građani Srbije koji se u potrazi za boljim egzistencijalnim uslovima, u potrazi za više posla, kojeg nažalost u Srbiji nigde neće naći, sele iz grada u grad, iz opštine u opštinu, i na taj način i pri tome žele da promene registarske oznake na svom motornom vozilu, prilikom gubitka registarskih oznaka koje je pri upotrebi motornih vozila moguć ili prilikom krađe registarskih oznaka moraće da plate ponovo porez na upotrebu motornog vozila.
Posle višegodišnjeg odlivanja značajnih finansijskih sredstava prilikom registracije motornih vozila sa crnogorskim registracionim oznakama, kada su interes imali samo država Crna Gora i pojedinci iz srpske republičke vlasti koji nisu dozvoljavali preregistraciju, mislim da ne smemo dozvoliti, da parlament Republike Srbije ne sme dozvoliti nove, duple namete na građane Republike Srbije.
Naravno, dame i gospodo narodni poslanici, siguran sam da svi u ovoj sali, ali i građani Srbije prepoznaju Mlađana Dinkić akao najodgovornijeg što su se na ime registracije vozila sa crnogorskim tablicama milioni evra u proteklih nekoliko godina građana Republike Srbije odlivali u budžet Crne Gore, ali i u privatne džepove.
(Predsedavajuća: Dva minuta.)
Zbog toga vas molim da prihvatite ovaj amandman. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo ministre, na osnovu člana 147. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije, u ime poslaničke grupe Srpske napredne stranke, odnosno poslaničke grupe Napred Srbijo podneo sam amandman na član 2. Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak građana.
Ovim amandmanom se predviđa neoporezivanje građana na novčano primanje po osnovu naknada iz kupoprodajne cene ostvarene prodajom kapitala u postupku privatizacije društvenog i državnog kapitala koji se isplaćuje fizičkom licu u skladu sa zakonom u iznosu do 200 evra, u dinarskoj protivvrednosti, za svaku punu godinu radnog staža u subjektu privatizacije.
Predlagaču zakona, odnosno Vladi Republike Srbije jedino mogu da poručim - sram vas bilo. Sram vas bilo u ime zaposlenih "Fontane", "Vitojevca", "Poteksa", "Autoprevoza" iz Vrnjačke Banje, sram vas bilo u ime zaposlenih "Magnohroma", "Prve petoletke" iz Trstenika, "22. decembra" i "Partizana" iz Kragujevca.
Koja je to privatizacija u Srbiji uspešna? U koliko firmi u Srbiji trenutno zaposleni štrajkuju glađu? Gospodin Zoran Bulatović iz Novog Pazara pre par dana je odsekao sebi prst da bi vam poručio da ste radnicima Srbije uzeli sve, i posao, i budućnost, i egzistenciju i da im je ostao jedino go život izmučen štrajkovima glađu.
Vi sada od tih ljudi želite da naplatite dodatni porez. Zašto ga ne naplatite od kupca kapitala u postupku privatizacije, već od onih koji imaju najmanje. Zato vas molim da ovaj amandman prihvatite.
Dame i gospodo narodni poslanici, na osnovu člana 147. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije, u ime Poslaničke grupe Napred Srbijo, podneo sam amandman na Predlog zakona o hemikalijama. Ovaj amandman se odnosi na neophodnost da svi pojmovi koji se koriste u ovom predlogu zakona budu popisani i objašnjeni u članu 3, koji podrazumeva značenje pojmova.
Naime, PIC postupak, koji znači da je prethodno dobijen pristanak nadležnog organa zemlje u koju se uvoze određene opasne hemikalije, na osnovu svojstava te hemikalije, korišćen je u ovom predlogu zakona tačno 24 puta, pa je stoga neophodno da njegovo značenje bude i opisano u značenju pojmova, što se ovim amandmanom i predlaže.
Naravno, i ovim predlogom zakona, kao što sam govorio juče, predvideli ste osnivanje nove agencije, mislim da je 105. po redu, ako me gospodin Šormaz ne bude ispravio. I ta agencija, kao i ostale, finansiraće se od naknada donacija ako ih bude bilo, a posebno, i najviše, iz budžeta Republike Srbije. Svaka od 105 agencija zapošljava minimum 20 ljudi i na taj način pravite pravu malu fabriku birokratije. Svaka od 105 agencija ima prosečan godišnji budžet od oko 40 miliona dinara, odnosno sve agencije troše godišnje više od četiri milijarde dinara novca građana Srbije.
Srpska napredna stranka, odnosno Poslanička grupa Napred Srbijo – Tomislav Nikolić, ne želi da iko u Srbiji ostane bez posla, samo hoćemo da nateramo vaše partijske nezaposlene u ovim agencijama da zarade novac za svoje plate i troškove i da se ne oslanjaju samo na budžet i na novac građana Srbije. Na taj način, uštedelo bi se preko 4 milijarde dinara. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, na osnovu člana 147. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije, u ime poslaničke grupe Napred Srbijo – Tomislav Nikolić, podneo sam amandman na Predlog zakona o zaštiti od jonizujućih zračenja i o nuklearnoj sigurnosti. Pored kozmetičkih novina koje ovaj predlog zakona donosi, a odnose se na uvođenje najnovije stručne terminologije, na javnost u radu, donošenje programa radijacijske sigurnosti i bezbednosti, donošenje programa za dopunsko obučavanje i osposobljavanje lica odgovornih za zaštitu od jonizujućih zračenja, ovaj predlog zakona donosi i jedinu suštinsku novinu i promenu, a to je osnivanje Agencije za zaštitu od jonizujućeg zračenja i nuklearnu sigurnost Srbije, kao regulatornog tela.
To je, dame i gospodo, 103. agencija Vlade Republike Srbije, ako se ne varam. Šta to, praktično, znači? Da Vlada Republike Srbije, u vreme kada svetska ekonomska kriza polako steže obruč oko Republike Srbije, za koju vi, odnosno Vlada Republike Srbije, definitivno ne daje odgovor, ni odbranu, u vreme kada pozivate sve građane na stezanje kaiša i na štednju, kada mnogo građana svakodnevno ostaje bez posla, u vreme kada ste, uz pomoć Dragana Markovića-Palme, dozvolili anatemizaciju Parlamenta, vi formirate novu agenciju, 103. agenciju po redu. Ne treba Vladi ova agencija da bi radila posao koji joj je namenjen, već da bi bila još jedan skup točak u već preglomaznoj državnoj administraciji i mesto gde ćete, naravno, po partijskoj liniji zapošljavati svoje kadrove.
Stav SNS-a, odnosno Poslaničke grupe Napred Srbijo – Tomislav Nikolić, jeste da Vlada Republike Srbije izađe pred javnost i građane i kaže koliko koštaju te 103 agencije, koliki je broj zaposlenih, šta je bio kriterijum za prijem u radni odnos, da li članska karta, partijska članska karta, ili stručnost, i da Vlada konačno pokaže odgovornost, revidira broj agencija, jer su one samo namet za građane Republike Srbije. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, ubeđen sam da se svako od nas sa podjednakim žarom zalaže za razvoj i napredak oblasti iz koje potiče, kao i za napredak cele Srbije.
Kada govorim o turizmu i turističkom potencijalu Srbije, Raški upravni okrug je njen esencijalni segment sa viševekovnom tradicijom. Sunčevi vrhovi, Pančićeva omorika, crna i crvena Duboka su samo neke od asocijacija za Kopaonik. Goč i Golija su po visini niže planine od Kopaonika, sa manje skijaških dana, ali se na njima, inicijativom lokalne samouprave, ubrzano razvija taj segment turističke ponude.
Maglič, kako mu samo ime kaže, taj magloviti srednjevekovni grad koji je izgradila Jelena Anžujska iznad brzaka Ibra, niz koji se svake godine već tradicionalno organizuje "Veseli spust", manastiri Žiča, Studenica i Sveta Petka, kao spomenici nemanjićkog sjaja stare Srbije, seoski turizam Kamenice i Stanišinaca sa etno-naseljima koja niču kao produkt privatne inicijative zaljubljenika u tradiciju.
Lov na divlje svinje u visokim bukovim senovitim šumama Goča, u ograđenom lovištu Vrnjačke Banje, kao i ribolov na brzacima Ibra i u tišacima Zapadne Morave. Kao najznačajnije što su nam Bog i priroda podarili, a preci sačuvali, jesu Bogutovačka, Jošanička, Mataruška i, naravno, najveća i najlepša Vrnjačka Banja.
Ovo vam govorim kao potvrdu da je neophodno predvideti osnivanje turističkih organizacija regija, što je Srpska napredna stranka, odnosno Poslanički klub Napred Srbijo - Tomislav Nikolić, svojim amandmanom i predvidela.
Odnos Vlade Republike Srbije prema turizmu se svodi na lične afinitete resornog ministra. Kako je gospodin Dinkić, kako je malopre jedan kolega rekao, "vrhovni skijaš Srbije", ulaganja države su samo u "Skijališta Srbije", dok su drugi turistički potencijali zaboravljeni.
Zar će moj sugrađanin iz Vrnjačke Banje ili iz drugih banja Srbije čekati da gospodin Dinkić, ne daj Bože, oboli od dijabetesa ili od bolesti organa digestivnog trakta, da bi dočekali neka veća ulaganja u Vrnjačku Banju i ostale banje Srbije?
Sa koliko cinizma i dezorijentisanosti se trenutna republička vlast odnosi prema turizmu govori i primer gospodina Dragana Markovića Palme.
Prošle godine, u godini kada je Vrnjačka Banja slavila 140 godina aktivnog bavljenja turizmom, zarad jeftinih političkih poena gospodin Marković je moje Vrnjčane organizovno vodio u Jagodinu da ih uči šta je to turizam, da im pokazuje voštane figure i da im pokazuje žirafu koju mu je gospodin Dinkić, u ime Vlade Republike Srbije, u ovo vreme svetske ekonomske krize kupio novcem svih građana Srbije.
Gospodin Dragan Marković Palma bi trebalo da se hvali jagodinskim ćuranom kao svojom tradicijom i tradicijom Jagodine, a mogao bi i da iskoristi svoj izuzetan politički uticaj i ličnu težinu i da se bavi Jagodinskom pivarom, jedinom pivarom u Srbiji koja je propala, da se bavi "Juhorom", da se bavi Fabrikom kablova iz Jagodine, čija je proizvodnja na minimumu i da objasni zašto mu se toleriše sukob interesa u kojem se nalazi, a da se turizmom bave za to kompetentni ljudi u područjima sa viševekovnom tradicijom.
Vrnjačka Banja je turističko mesto prve kategorije i kraljica kontinentalnog turizma. Međutim, nebrigom države, nezainteresovanošću lokalne samouprave zbog nerešenih vlasničkih odnosa i usled nedostatka sistemskih zakona, od stare slave, nažalost, ostalo je samo ime.
Motor turističkog razvoja opštine Vrnjačka Banja je HTP "Fontana", sa kapacitetom od 1.200 ležajeva u šest hotela i sa još toliko restorana na najekskluzivnijim lokacijama u srcu Vrnjačke Banje. U HTP "Fontana" je radilo 270 zaposlenih različitih profila turističke struke. "Fontana" je bila rasadnik dobrih kadrova koji su osvajali prva mesta na takmičenjima poslastičara, kuvara, konobara, turističkih radnika, turističkih tehničara širom bivše Jugoslavije.
Agonija "Fontane" počinje 3. jula 2005. godine privatizacijom 70% društvenog kapitala za približno pet miliona evra, i to za građevinske objekte neto površine od oko 50.000 metara kvadratnih, što čini jediničnu cenu od 100 evra po metru kvadratnom, na lokacijama gde je cena poslovnog i stambenog prostora između 1.500 i 2.000 evra po metru kvadratnom. U trenutku privatizacije "Fontana" je imala dugovanja od 37.000.000 dinara i isto toliko potraživanja.
Kakva je situacija sada? Privatizacija je poništena, radnici na minimalcu, i to neredovnom, hoteli otuđeni, dugovanja na nivou od 450.000.000 dinara bez ugovornih aranžmana na početku nove turističke sezone, i to sve, dame i gospodo narodni poslanici, dok su čuvari kapitala i članovi Upravnog odbora HTP "Fontana" prekaljeni kadrovi G17 plus, baš kao i Bojan Krišto.
U svoje lično ime, u ime građana Vrnjačke Banje, u ime radnika "Fontane", molim vas da više na taj način ne čuvate kapital građana Srbije. Zato se nameće pitanje dokle ćete ići sa daljom otimačinom i pljačkom imovine "Fontane", dokle ćete se poigravati sudbinom 270 zaposlenih, dokle ćete se poigravati sudbinom Vrnjačke Banje, koja će bez "Fontane" postati obična varošica?
Razlog za donošenje ovog zakona stoji i u činjenici, bar kako ste naveli, da "sa sadašnjih 87.000 smeštajnih kapaciteta u zastarelim objektima Srbija ne postiže ni približne poslovne rezultate od onih koje ostvaruju konkurentske zemlje". Pitam vas ko je na vlasti poslednjih devet godina, ko to nije postigao ni približne poslovne rezultate?
Šta vi na ovaj način priznajete, nesposobnost? Kako ste vršili privatizaciju pokazao sam vam na primeru HTP "Fontana". Krivac ili, tačnije rečeno, osumnjičeni je naravno gospodin Dinkić. Mislim da bi dokazni postupak trajao jako kratko.
Što se tiče nepostojanja značajnih ulaganja iz zemlje i inostranstva, razlog leži u činjenici da ni država, ni lokalne samouprave nisu dovoljno motivisale preduzetnike na ulaganja. Recimo, cena uređenja gradskog građevinskog zemljišta, odnosno komunalija za izgradnju hotela iste kategorije je kao za izgradnju stanova za tržište. Obrt kapitala prilikom izgradnje stanova je maksimalno dve godine…
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, vreme za izlaganje vaše poslaničke grupe je iskorišćeno.)
... završavam, još jednu rečenicu, dok prilikom izgradnje turističkih smeštajnih i uslužnih kapaciteta taj proces traje 20 godina. Vi ovim zakonom ni u naznakama ne inicirate promenu loše klime i zbog toga ćemo glasati protiv ovog zakona.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, da biste videli u kakvom ekološkom stanju se nalazi Republika Srbija potrebno je samo da se iz Beograda, Subotice, Novog Sada dovezete, recimo, do opštine u kojoj živim, a to je Vrnjačka Banja. Duž autoputa je prostor koji se, ruku na srce, i održava, bar onaj ograđeni deo. Od Batočine se pored puta nalaze gomile smeća raznih kategorija, ali najviše ambalažnog. Predeo duž Ibarske magistrale je već priča za sebe.
Kada dođete u Vrnjačku Banju, kraljicu srpskog kontinentalnog turizma, novi šok: 60 kubika raznog komunalnog otpada se dnevno deponuje, bez ikakvog prethodnog tretmana i selekcije, u depresije pored korita Zapadne Morave nastale eksploatacijom šljunka, peska i tenje. Otpadne fekalne kanalizacione vode se, takođe bez ikakvog taložnika ili prečišćavanja, izlivaju u Zapadnu Moravu, iz koje, samo pet kilometara nizvodno, naše komšije, meštani Trstenika, piju vodu.
Nije Vrnjačka Banja jedina opština sa takvim ekološkim i komunalnim problemima. Srbiji će za prilagođavanje propisima EU u oblasti zaštite životne sredine, kao i za projekte neophodne na tom putu biti neophodno četiri milijarde evra, a za rešavanje problema otpadnih voda još dodatnih deset milijardi evra. Ima li Srbija u vreme svetske ekonomske krize tolika sredstva?
Postali smo, nažalost, crna ekološka mrlja Evrope i zbog toga je nejasno šta ste do sada čekali sa predlogom ovog seta zakona. Svi smo se do sada sretali sa ambalažnim otpadom, odnosno ambalažom koja, kada prestane da ima svoju upotrebnu vrednost, postaje višak sa kojim uglavnom ne znamo šta da radimo, osim da ga bacimo u smeće. Količine ambalažnog otpada od svakodnevne potrošne robe koja se koristi u domaćinstvima velike su i samim tim stvaramo ozbiljan problem odlaganja, odnosno deponovanja te ambalaže.
Većina legalnih deponija u Srbiji ne ispunjava ni najosnovnije uslove za zaštitu okoline, a zauzimaju sve veće prirodne površine. O ilegalnim, odnosno divljim deponijama da i ne govorim. Otvaranje novih deponija, koje će odgovarati novim ekološkim i sanitarnim uslova, jeste jedno od neophodnih rešenja, međutim, za njihovu realizaciju lokalne samouprave nemaju dovoljno novca. Ni to nije dobro krajnje rešenje za otpad, jer će se on samo gomilati, a neće se količinski smanjivati.
Da bismo rešili ovaj problem neophodno je da, sa jedne strane, depozitni sistem, koji ovaj zakon zaista i predviđa, bude primenjen i na ambalažni otpad kojim je Srbija zatrpana, koji je već iskorišćen i bačen, a ne samo na ambalažu koja se stavlja u promet danom primene ovog zakona, jer samo finansijskom motivacijom možemo da očistimo Srbiju. Podsetiću vas da je na ovaj način u Hrvatskoj za godinu dana prikupljeno više od milijardu limenki, staklenih i plastičnih flaša i na taj način otvoreno preko 2.000 radnih mesta.
Sa druge strane, neophodno je uvesti princip primarne selekcije otpada koju će vršiti sami građani i ona ne sme da bude na dobrovoljnoj, a još manje na kaznenoj bazi. Građanima koji žele da vrše primarnu selekciju otpada potrebno je umanjiti račune za izvršene komunalne usluge i snabdeti ih dovoljnim količinama sudova za odlaganje i separaciju, odnosno sortiranje smeća.
Vlada Republike Srbije će morati iz republičkog budžeta da refundira opštinskim javnim preduzećima ta sredstva, jer su ona ionako ugušena u velikim potraživanjima i dugovanjima.
Treće, i dugoročno najvažnije, rešenje u smanjivanju ogromnih količina otpada, naročito ambalažnog, jeste u tehnološkom napretku i razvoju ekološke svesti, menjanju naših navika, kao i usvajanju novih.
Kako je ovaj predlog zakona u mnogim delovima ostao nedorečen, SNS, odnosno Poslanički klub Napred Srbijo - Tomislav Nikolić amandmanima će probati da ga poboljša. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, dame i gospodo ministri, pitanje statuta Autonomne Pokrajine Vojvodine je tema koju vi vešto koristite kao masku za katastrofalnu ekonomsku, egzistencijalnu i socijalno neodgovornu politiku koju vodite.
Kako ćete sačuvati radna mesta sa uvođenjem novih dodatnih 6% poreza na plate preko 12.000 dinara? Vama je 12.000 dinara luksuz. Najavljujete povećanje poreza na imovinu. Pozivate da svi moramo da stegnemo kaiš, svi osim vas i vaše administracije. Prevarili ste građane Srbije da će dobiti 1.000 evra od prodaje javnih preduzeća. Fijat će ove godine u Kragujevcu sklopiti, ne proizvesti, rekordna 192 automobila. Decu nam ubijaju na ulici. Radnici masovno ostaju bez posla. A vi u stilu "selo gori, a baba se češlja" građanima Srbije bacate novu kosku koja se zove - statut Autonomne Pokrajine Vojvodine.
Ja sam Moravac, živim u Vrnjačkoj Banji na obodu Šumadije i pitaću vas – šta to Vojvodina nema što imaju ostali krajevi Srbije? Da li će i po čemu građani Srbije koji žive u Vojvodini živeti bolje, imati veće plate, bolja radna mesta nakon usvajanja ovog statuta? Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, vi ste ovim predlogom zakona predvideli i neustavnu formu poverenika za zaštitu ravnopravnosti, kome ste dali i pravo da ima i svoju stručnu službu i tri pomoćnika. Matematika je egzaktna nauka. Probaću da vam izvedem jednu jednačinu sa dve nepoznate.
Naime, poverenik ima pravo na platu jednaku plati sudije Vrhovnog kasacionog suda, što iznosi, bez doprinosa, oko 100 hiljada dinara mesečno, plus tri pomoćnika sa platama od po 80 hiljada dinara mesečno neto iznosa, plus stručne službe, plus ostali troškovi. Dolazimo da cena funkcionisanja te službe poverenika i njegovih pratećih službi neće biti manja od tri miliona dinara mesečno.
U celoj ovog priči prva nepoznata je: kojim novim nametom na građane Republike Srbije ćete obezbediti ovaj novac? Druga nepoznata je: koliko porodica, izgnanih, raseljenih i stvarno diskriminisanih ljudi bi od ovog novca obezbedilo osnovne uslove za život?
Jednačina sa dve nepoznate u matematici je nemoguća. Prema tome, ili prihvatite amandmane SNS, odnosno poslaničkog kluba "Napred Srbijo"-Tomislav Nikolić ili povucite ovaj predlog zakona. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodina ministra nema u sali, na osnovu člana 147. poslovnika o radu  Narodne skupštine Republike Srbije, u ime poslaničkog kluba Napred Srbijo-Tomislava Nikolića podneo sam amandman na Predlog zakona o zabrani diskriminacije.
Amandman se odnosi na brisanje člana 32. ovog predloga zakona, odnosno ukidanje stručne službe poverenika i njegovih pomoćnika, koja će, ukoliko usvojite ovakav zakon, građane Srbije koštati dodatnih 40 miliona dinara.
Za taj novac možete, na primer, u jednoj Vrnjačkoj Banji da izgradite još jedan dečiji vrtić, da neka deca ne budu stvarno diskriminisana višemesečnim čekanjem u redovima za vrtić. Za 40 miliona dinara može da se kupi aparat za magnetnu rezonancu, neophodan za rano otkrivanje karcinoma grlića materice, da više ne budemo prvi u Evropi po smrtnosti naših majki, sestara, supruga. Za 40 miliona dinara može da se opremi još mnogo škola u Srbiji, da sva naša deca imaju istu šansu za edukovanje i napredovanje.
Ovakvom finansijskom podrškom ženama, deci i bolesnima, vi bi na delu pokazali borbu protiv diskriminacije. Ali ne, vi ste odabrali da sa tih 40 miliona dinara dodatno častite vaše partijske kolege, da dodatno nahranite ionako glomaznu administraciju. Zbog toga poslanici SNS, odnosno poslaničkog kluba Napred Srbijo-Tomislav Nikolić neće glasati za ovaj predlog zakona.