Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Zoran Babić

Zoran Babić

Srpska napredna stranka

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, na osnovu člana 147. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije, zajedno sa kolegama iz poslaničke grupe ''Napred, Srbijo'' Srpske napredne stranke podneo sam amandman na Predlog zakona o dijaspori i Srbima u regionu.

Ovo je čisto tehnički amandman, kojim se zahteva da se prilikom prijave za učešće na konkurs za sufinansiranje projekata pored ostalih podataka koje je predlagač zakona predvideo, navedete i naziv projekta, analizu stanja i analizu efekata.

U obrazloženju ste naveli da je rešenje sadržano u članu 6. stav 2. Predloga zakona dovoljno precizno i jasno definisalo osnovne elemente prijave za konkurse za sufinansiranje projekata. Vama je, gospodine ministre, dovoljno precizno da sufinansirate projekte koji nemaju čak ni ime.

Kako ćete te projekte voditi? Kako ćete sutra izaći u medije i pohvaliti se da ste sufinansirali neki šifrovani, bezimeni projekat? Ja sam po struci diplomirani mašinski inženjer, u struci sam se susreo sa nebrojeno projekata i, verujte, svaki od njih je imao ime.

Da li ste prilikom izrade ovog predloga zakona napravili model i videli kako će ta prijava za sufinansiranje da izgleda? Siguran sam da niste. Jer, da jeste, oberučke biste prihvatili ovaj amandman koji je krajnje dobronameran, kao i sve što predlaže Srpska napredna stranka.

S druge strane, gospodine ministre, kako mislite da odobravate sufinansiranje projekata ako nemate analizu stanja i analizu efekata?

Srpski domaćin, kada planira da ugradi recimo termičku izolaciju na porodičnu kuću, prvo vidi koliko energenata troši sada, to je analiza stanja, a onda predvidi koliko će energenata potrošiti i sredstava uštedeti kada ugradi tu termičku izolaciju, i to je analiza efekata. Tek ako se isplati, odlučuje da li će taj posao da uradi ili ne.

Zar vi zaista mislite da možete da trošite novac građana Srbije bez ikakve analize i kroz projekte koji nemaju čak ni ime? Odbijanje ovog amandmana shvatam ili kao čisto političku ostrašćenost ili kao glupost.

Ako hoćete da dokažete da postoji neki treći razlog, mislim da treba da prihvatite ovaj amandman.
Da sam bio u pravu kada sam govorio o političkoj ostrašćenosti, sada više ne, ili već i gluposti predlagača ovog zakona, govori odbijanje amandmana koji sam na član 7. podneo zajedno sa kolegama iz poslaničke grupe ''Napred, Srbijo'' – SNS na Predlog zakona o dijaspori i Srbima u regionu.

Amandmanom na član 7. smo predložili da se reči „ostvarivanju projekata“ zamene rečima „realizaciji projekata“. Vi ste to odbili iako naslov iznad člana 7. glasi: „Izveštaj o realizaciji projekta“, a ne izveštaj o ostvarivanju projekata. Gospodine ministre, odbili ste ovaj amandman iako u ovom istom članu vi navodite „u roku od 30 dana od dana realizacije projekata“, a ne „u roku od 30 dana od dana ostvarivanja projekata“.

Znači, u istom članu vi dva puta koristite reč „realizacija“ i jednom reč „ostvarivanje“, a kada mi amandmanom želimo da sinhronizujemo ovaj član – vi taj amandman odbijate.

U obrazloženju ste naveli da je predlagač zakona mišljenja da je u pitanju samo izbor između dva istovetna termina za isti pojam. Ja se tu delimično slažem s vama. Naime, reč „ostvariti“ najčešće se vezuje za „ostvariti obećanje“. Recimo, baš kao što su bila predizborna obećanja Mlađana Dinkića o 100.000 novih radnih mesta ili 1.000 evra od privatizacije javnih preduzeća. Svi smo svedoci da od „ostvarivanja“ tih predizbornih obećanja nema ništa i da je to samo još jedna u nizu velikih laži velikog manipulatora, pa bih vam ja savetovao da ovaj amandman ipak prihvatite i da „realizujete“ te sufinansirajuće projekte.
Dame i gospodo narodni poslanici, ovim amandmanom je predviđeno da se u članu 16. reči "multinacionalne operacije" zamenjuju rečima "mirovne operacije". Upravo je to ona suštinska razlika između starog Zakona, po kom su vojnici išli isključivo u mirovne operacije i ovog predloga zakona, po kome će pripadnici Vojske Srbije i Ministarstva unutrašnjih poslova biti upućivani u multinacionalne operacije.
Definicija multinacionalnih operacija, ispravite me ako grešim, jeste da su to operacije za uspostavljanje mira, sprečavanje sukoba i otklanjanje posledica međunarodnog terorizma. Međutim, ovako širok dijapazon operacija podrazumeva i borbene operacije, odnosno uspostavljanje mira, što prethodno zakonsko rešenje nije predviđalo.
Da li to znači, gospodine ministre, da će pripadnici Vojske Srbije biti upućivani u Avganistan i u Iran? Siguran sam da hoće, jer ste vi, u intervjuu datom 1. oktobra ove godine nedeljniku "Vreme", u istom onom članku na koji se pozvao moj kolega gospodin Božidar Delić, na pitanje novinara: "Da li možemo očekivati da pripadnici Vojske Srbije idu u mirovne misije koje bi uključivale i borbena dejstva, poput onih u Avganistanu", odgovorili: "Ta opcija je daleko". Vi tu opciju ovakvim odgovorom niste isključili, pa vas pitam – koliko daleko: mesec, dva, tri, šest meseci, godinu dana?
Mislim da je građanima Srbije ratovanja dosta, da su građani Srbije željni normalnog života, napretka, rada, ne daj bože sukoba na našoj teritoriji, ali ni na jednom kraju sveta, pa vas zbog toga pozivam da prihvatite ovaj amandman.
Hvala. Dame i gospodno narodni poslanici, ovim amandmanom se predviđa zamena reči "promoviše" u "jača ugled Republike Srbije".
Smatram ako se koristi reč "promoviše", da se misli na robnu marku, da u promocijama učestvuju marketinške kuće i manekenke i da se promovišu već stvorene vrednosti. Mislim da naša država tek treba da stiče i poboljšava svoj ugled, pa je zbog toga izraz ''jačati'' adekvatniji u ovom predlogu zakona.
Sa druge strane, ako govorimo o neophodnosti da se u predlogu zakona napravi suštinski otklon i u celom tekstu reči "multinacionalne operacije", zamene rečima "mirovne operacije", ne možemo a da se ne dotaknemo finansijskih sredstava neophodnih za obavljanje tih operacija.
Naime, prema ovom predlogu zakona, troškovi pripreme, učešća i povratka Vojske Srbije i drugih snaga odbrane u multinacionalnim snagama, kao i obaveze drugih pravnih lica u pružanju materijalne pomoći u vezi sa realizacijom tih operacija finansiraju se iz budžeta Republike Srbije, što je definisano članovima 37. i 38. ovog predloga zakona.
Imate li projekciju koliko će takve, veoma opasne, multinacionalne operacije da koštaju građane Srbije na godišnjem nivou? Mislim da je Srbija u vreme svetske ekonomske krize za koju Vlada Republike Srbije, nažalost, nema nikakav drugi odgovor, osim novih zaduživanja, nema ni novih finansijskih sredstava za razbacivanje. Zar ne mislite da se ta sredstva mogu potrošiti za nabavku vojne opreme, transportnih sredstava ili za regulisanje stambenih i socijalnih pripadnika Vojske Srbije?
Ponovo ću se pozvati na vaš intervju dat 1. oktobra ove godine, kada ste na pitanje kakvo je stanje vojnog parka Vojske Srbije i sredstava veze koje su potrebne, rekli, najkraće – sve nam je potrebno. Zar ne mislite da je potrebno ulagati u poboljšanje stanja voznog parka i sredstava veze nego ići po svetu i rizikovati život? Koristeći težak materijalni položaj pripadnika ...
(Isključen mikrofon.)
Dame i gospodo narodni poslanici, zajedno sa kolegama iz Poslaničke grupe Napred Srbijo – Srpske napredne stranke, podneo sam amandman na Predlog zakona o civilnoj službi kojim se predlaže brisanje člana 8. ovog predloga zakona.
Predlagač zakona u članu 8. predviđa osnivanje, odnosno formiranje Centra za civilnu službu, koji u dosadašnjem sistemu nije postojao. Na taj način samo nepotrebno povećavate i ovako glomazno ministarstvo. Da je Ministarstvo odbrane nepotrebno glomazno govori i činjenica da u okviru Sektora za politiku odbrane postoji Grupa za vezu sa Parlamentom Republike Srbije.
Voleo bih da znam, a verujem da bi volele i ostale kolege narodni poslanici, šta je posao te grupe i za šta sve građani Srbije, poreski obveznici, plaćaju iz svojih sredstava?
Da je nepotrebno formiranje takvog centra govori i činjenica da postoje organi u Ministarstvu odbrane, kao i vojno-teritorijalni organi koji su i do sada obavljali poslove vezane za planiranje, organizaciju, koordinaciju, kontrolu i izvršavanje civilne službe.
Uostalom, u okviru Sektora za politiku odbrane postoji Uprava za organizaciju čiji je posao da bude nosilac zadataka i postorganizacijske i mobilizacijske funkcije sistema odbrane i na taj način i civilne službe.
Nemušto je objašnjenje, gospodine ministre, da su analize, kontrole i zaključci u vezi sa dosadašnjim načinom vršenja civilne službe nedvosmisleno ukazali na potrebu formiranja Centra za civilnu službu.
Sve ovo ukazuje da Vlada Republike Srbije, pored osnovanih više od sto agencija, sada kreće da formira raznorazne centre gde će zapošljavati političke istomišljenike i razbacivati se novcem, dok građani Republike Srbije grcaju u egzistencijalnim problemima.
Pozivam vas da u danu za glasanje prihvatite ovaj amandman i građane Srbije oslobodite novih nameta.
Uskratili ste mi pravo na repliku, gospodine ministre, znajući za tendenciju da vi ne prihvate amandmane Srpske napredne stranke, u tom kontekstu je i gospodin Antić iza toga govorio, ja bih samo voleo da mi pojasnite nešto što ste izjavili juče, da Ministarstvo odbrane, odnosno Vojska Republike Srbije nikada nije bila u boljoj situaciji, nikada nije bila u boljem stanju – da li to znači da ste vi mnogo, mnogo, bilji ministar odbrane nego što je to bio gospodin Boris Tadić?
(Dragan Šutanovac sa mesta: Ako je to što ste od juče smislili do danas?)
Hvala vam gospođo Đukić-Dejanović. Mislim da ću koristiti nešto malo vremena poslaničke grupe. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, zajedno sa kolegama iz Poslaničke grupe Napred Srbijo SNS podneo sam amandman na član 9. Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o odbrani. Tim amandmanom se predviđa brisanje drugog stava člana 9. ovog predloga zakona. Naime, sporni stav se odnosi na mogućnost da Ministarstvo odbrane može da zaključi međunarodne sporazume kojima se uređuje pitanje od zajedničkog interesa u oblasti odbrane i vojne saradnje, bez rasprave i ovlašćenja datih u parlamentu.
Gde je tu demokratska civilna kontrola nad Vojskom Republike Srbije?! Da li ona postoji?
Podsetiću vas da je to obaveza po članu 29. Zakona o Vojsci, koji govori o demokratskoj civilnoj kontroli Vojske Srbije. Ovaj član sadrži odredbu po kojoj demokratsku i civilnu kontrolu vrši Narodna skupština, Zaštitnik građana i drugi državni organi u skladu sa svojim nadležnostima.
Takođe, pozvao bih se i na član 140. Ustava Republike Srbije, koji jasno kaže da se Vojska Srbije može upotrebiti van granica Republike Srbije samo po odluci Narodne skupštine Republike Srbije.
Kako je to kada Vlada i Ministarstvo odbrane ostvaruju međunarodnu vojnu saradnju govori primer iz decembra 2008. godine kada je Vlada Republike Srbije, na predlog Ministarstva inostranih poslova, jednoglasno usvojila zaključak o učešću na vojnoj vežbi u Gruziji. Generalštab Vojske Srbije početkom februara 2008. godine zvanično je prijavio Ministarstvo spoljnih poslova, koje je nosilac saradnje sa NATO, da je Vojska Srbije zainteresovana da učestvuje na vežbi sa NATO snagama u Gruziji, na kapiji Rusije, čak je tu vežbu ocenilo kao veoma korisnu.
Odluku o neučešću, odnosno povlačenju prvobitno donete odluke obrazložili ste i probali da opravdate da se nepažnjom na sednici Vlade potkrala greška. Pitam vas, gospodine ministre, da li ste samo vi nepažljivi na sednicama Vlade ili su nepažljivi i ostali ministri u Vladi Republike Srbije. Zbog toga bih vas pozvao da u danu za glasanje prihvatite ovaj amandman. Hvala. (Aplauz.)
Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, zajedno sa kolegama iz Poslaničke grupe Napred Srbijo-SNS, podneo sam amandman kojim se predviđa brisanje člana 22. Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o Vojsci Srbije.
Ovim članom vi predviđate plivajuću platu pripadnicima Vojske Srbije, u zavisnosti od sredstava u budžetu, ako sam dobro razumeo ovaj predlog zakona, a kako je stanje u budžetu hronična oseka, tako će usvajanjem ovog predloga zakona i plate pripadnika Vojske Srbije biti sve manje.
Kakve su trenutno plate u Vojsci Srbije? Koeficijent za obračun plata profesionalnog vojnog lica sastoji se od osnovnog i dodatnog koeficijenta. Mislim da u podeli tih dodatnih koeficijenata postoje nepravilnosti.
Na primer, pripadnici Bataljona vojene policije za obezbeđivanje i specijalne namene "Kobre" imaju maksimalni dodatni koeficijent od 25% samo zato što obezbeđuju tri čoveka u Srbiji: načelnika Generalštaba, vas, gospodine ministre i predsednika Republike.
Trenutna osnovica za profesionalno vojno lice koju ovakvim predlogom zakona želite da umanjite je 22.000 dinara, ako se ne varam, tako da sada razvodnik prima platu od 23.643 dinara, desetar 24.183 dinara, mlađi vodnik 25.542 dinara, a zastavnik prve klase 33.533 dinara. Može li se sa takvom platom plaćati stan, školovati deca, izdržavati porodica u Srbiji? Mislim da na jedan dostojanstven način ne može, a vi još planirate da je smanjite.
Plate pripadnika Vojske Srbije povećane su u izbornoj 2008. godini, a kako najavljujete da je Vlada Srbije stabilna i da će na nesreću građana Srbije izdržati pun mandat, što iskreno sumnjam, znači li to da će se plate u Vojsci povećati tek 2012. godine?
Pozivam vas da u danu za glasanje prihvatite ovaj amandman i ne dozvolite umanjenje plata u Vojsci Srbije. Hvala vam. (Aplauz.)
Hvala. Dame i gospodo narodni poslanici, svrha svakog zakona je da bude jasan i da reguliše oblast za koju je namenjen. Međutim, mišljenja sam da je ovaj predlog zakona u mnogim delovima poprilično elastičan, odnosno postoje određeni segmenti ovog zakona koji dozvoljavaju ministru odbrane da na svoju ruku propisuje određene uslove.
Tako je i sa članom 28. ovog predloga zakona, kojim se stvaraju uslovi za zloupotrebe i diskriminacije. Ovim članom ostavlja se mogućnost da ministar odbrane oslobađa služenje vojnog roka umetnike, naučne radnike i vrhunske sportiste, i da ih ujedno regrutuje za kampanju svoje političke partije.
Na taj način se vrši diskriminacija, iako je ovaj saziv Narodne skupštine pre nekoliko meseci usvojio Zakon protiv diskriminacije, pa ćemo opet na predizbornim mitinzima DS od takvih vrhunskih umetnika i sportista čuti da postoje građani višeg i nižeg reda.
Takođe, podsetio bih vas da je član 28. ovog predloga zakona u koliziji sa članovima 19, 20, 21. i 32. ovog predloga zakona, koji definišu uslove i način na koji se lica oslobađaju vršenja vojne obaveze. Ocene regrutne komisije mogu biti sposoban za ''vojnu vežbu'', ''privremeno nesposoban'' i ''nesposoban za vojnu službu.'' U koju kategoriju spadaju vrhunski sportisti, umetnici i naučni radnici?
Na kraju, kako će se definisati i situacija kada naučni radnik, vrhunski sportista i umetnik ipak želi da služi vojni rok? To ovakav predlog zakona ne prepoznaje. Zbog toga vas pozivam da u danu za glasanje prihvatite ovaj amandman, jer građani Srbiji bili oni umetnici, naučni radnici, sportisti, radnici, seljaci ili doktori, vojnu obavezu moraju regulisati pod istim uslovima. Hvala. (Aplauz.)
Dame i gospodo narodni poslanici, u ime poslaničke grupe Napred Srbijo SNS podneo sam amandman na član 9. Predloga zakona o nacionalnim savetima nacionalnih manjina.
Ovim amandmanom se predviđa da se u članu 9. tačka 6) posle reči "i službene upotrebe jezika i pisma" stavlja tačka, a preostali deo teksta koji glasi - i drugim oblastima od značaja za očuvanje identiteta nacionalne manjine, briše se.
Gospodine ministre, u radu Narodne skupštine Republike Srbije u proteklih godinu dana imali smo puno primera međusobne neusklađenosti predloga zakona kada su predlagači bila različita ministarstva. To govori o disharmoniji i jednoj vrsti nesposobnosti Vlade Republike Srbije.
Međutim, ovo je prvi primer da predlog zakona nije usklađen čak ni sam sa sobom, jer u članu 2. stav 2. ovog predloga zakona jasno se kaže: Nacionalni savet predstavlja nacionalnu manjinu u oblasti obrazovanja, kulture, obaveštavanja na jeziku nacionalne manjine i službene upotrebe jezika i pisma, učestvuje u procesu odlučivanja ili odlučuje o pitanjima iz tih oblasti i osniva ustanove, privredna društva i druge organizacije iz ovih oblasti.
Gospodine ministre, nigde ovde nema ni pomena nikakvih drugih oblasti od značaja za očuvanje identiteta nacionalne manjine. Meni je drago što ste malopre citirali Ustav Republike Srbije, jer bih vas podsetio na neusklađenost ovog predloga zakona i sa Ustavom Republike Srbije, član 75. stav 3, koji jasno kaže - radi ostvarivanja prava na samoupravu u kulturi, obrazovanju, obaveštavanju i službenoj upotrebi jezika i pisma pripadnici nacionalnih manjina mogu izabrati svoje nacionalne savete u skladu sa zakonom. Opet, gospodine Čipliću, nigde nema ni pomena o tim vašim drugim oblastima od značaja za očuvanje identiteta nacionalne manjine.
Pošto vi ovaj amandman niste prihvatili iz jednog jako širokog objašnjenja, unapređenja vrednosti demokratskog društva, pozivam vas da nam sada usmeno objasnite i navedete koje su to druge oblasti od značaja za očuvanje identiteta nacionalne manjine. Ako ih već tako čuvate, zašto ih niste uvrstili u ovaj predlog zakona, zašto ih niste definisali i upoznali nas sa time?
Dame i gospodo narodni poslanici, u ime poslaničke grupe Napred Srbijo SNS-a podneo sam amandman na član 10. Predloga zakona o transplantaciji ćelije i tkiva. Pažljivim čitanjem ovog predloga zakona može se videti da je Uprava za biomedicionu, između ostalog, nadležna za izdavanje dozvola zdravstvenim ustanovama koje obavljaju poslove transplantacije,  što definiše član 10. ovog predloga zakona.
Uprava za biomedicinu je takođe nadležna za obnovu dozvole nakon pet godina rada zdravstvene ustanove, što je predviđeno članom 11. Takođe, Uprava za biomedicinu je ovlašćena i da daje predlog i mišljenje za oduzimanje dozvola zdravstvenim ustanovama koje obavljaju poslove transplantacije, na osnovu kog ministar, koji danas nije tu, donosi rešenje, što definiše član 12. ovog predloga zakona.
Zbog toga je nejasan razlog, osim čiste političke ostrašćenosti, zašto nije prihvaćen ovaj amandman na član 10. stav 9. Predloga zakona, koji glasi: Uslove u pogledu prostora, opreme, kadra, odnosno timova za transplantaciju, kao i drugi uslovi iz stava 1. tačka 2) ovog člana, propisuje ministar, po pribavljenom mišljenju Uprave za biomedicinu, što je suština ovog amandmana.
Na osnovu vašeg obrazloženja o odbijanju ovog amandmana, znači da je Uprava za biomedicinu nadležna za poslove izdavanja, obnove i oduzimanja dozvola, a nije nadležna da daje mišljenja u pogledu prostora, opreme i kadrova medicinskih centara. Da li je to moguće? Naravno da nije. Naravno da nije moguće da Uprava bude odgovorna za izdavanje i oduzimanje dozvola, a nije za stručne i tehničke detalje.
Dame i gospodo narodni poslanici, u ime poslaničke grupe Napred Srbijo SNS podneo sam amandman na član 21. Predloga zakona o udžbenicima i drugim nastavnim sredstvima.
Ovim amandmanom, kao što je i kolega Šami rekao, predviđa se da ministar nadležan za poslove obrazovanja, a ne organ AP, odobrava izdavanje i korišćenje udžbenika na teritoriji AP, a na predlog nadležnog saveta i prethodno pribavljenog mišljenja nacionalnog saveta nacionalne manjine.
Razlozi za prihvatanje ovog amandmana leže u dve činjenice, i to: članom 13. Predloga zakona o nacionalnim savetima nacionalnih manjina jasno se kaže: ''Ako se obrazovno-vaspitni rad ostvaruje na jeziku nacionalne manjine, Nacionalni prosvetni savet predlaže ministru nadležnom za poslove obrazovanja davanje odobrenja za korišćenje udžbenika i nastavnih sredstava čiji sadržaj izražavaju posebnosti nacionalne manjine uz prethodnu saglasnost nacionalnog saveta.''
Gospodine ministre, da li vi sedite u istoj Vladi Republike Srbije sa gospodinom Čiplićem, koji je za istu nadležnost predvideo vas, a vi ste predvideli organ AP? Da li je ovo možda još jedan primer disharmonije u Vladi Republike Srbije?
Da ironija bude veća, oba ova predloga zakona, i Predlog zakona o udžbenicima i drugim nastavnim sredstvima, i Predlog zakona o nacionalnim savetima nacionalnih manjina se nalaze u proceduri na istoj sednici Narodne skupštine.
Drugi razlog zbog kojeg bi trebalo da prihvatite ovaj amandman je u činjenici da se izbori za nacionalni savet, po članu 29. stav 1. Predloga zakona o nacionalnim savetima nacionalnih manjina, zasnivaju na principima slobode izbora, jednakosti izbornog prava, periodičnosti izbora i principu tajnog glasanja.
Članovi nacionalnih saveta manjina ne moraju neophodno biti i ličnosti stručno vezane za ovu oblast, pa zbog toga i ne mogu ni predlagati izdavanje udžbenika, ali mogu davati mišljenja vezana za odobravanje udžbenika, što je ovim amandmanom i predviđeno i zbog toga vas pozivam da u danu za glasanje prihvatite ovaj amandman.
Gospođo predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, u ime poslaničke grupe Napred Srbijo SNS podneo sam amandman na član 101. Predloga zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja.
Smatram da je prosveta jedan od najznačajnijih segmenata našeg društva, u kojem je neophodno permanentno vršiti unapređenje kvaliteta i osavremenjavanje obrazovno-vaspitnog rada, kao i uvođenje novih sadržaja programa obrazovanja i vaspitanja.
Neophodno je, a jedino možemo inovacijama, da školski sistem u Srbiji učinimo atraktivnijim. Jedan od modela uvođenja novina u prosvetu je putem ogleda i ono u čemu se ne slažemo jeste da se vrednovanje ogleda ne sprovodi u poslednjoj godini ogleda, već jednom godišnje, kako je ovim amandmanom i predviđeno.
Pet godina, kako ste vi predvideli, i suviše je dug period da bi se nakon tog perioda sprovodilo vrednovanje ogleda. Za oglede u prosveti neophodno je izdvojiti određena materijalna i nematerijalna sredstva. Uz prihvatanje činjenice da se pun kapacitet efekata ogleda vidi nakon pet godina, neophodno ih je pratiti, kontrolisati i vršiti njihovo vrednovanje ipak svake godine.
U obrazloženju ovog predloga zakona naveli ste da su odredbe o ogledu donete na osnovu pozitivnih iskustava. Prihvatam tu činjenicu, međutim, podsetio bih vas na pravilnike koji se nalaze i na zvaničnom sajtu Ministarstva prosvete, među kojima su i program ogleda za izdavanje udžbenika za 4. razred osnovnog obrazovanja i vaspitanja, gde se u tački 5. kaže da se vrednovanje ogleda vrši posle godinu dana.
Ili, u pravilniku o nastavnom planu i programu ogleda za određeni obrazovni profil, zavedenom pod brojem 110-00-3965/1 u vašem ministarstvu, kaže se da će primena ogleda biti praćena najmanje četiri puta u toku školske godine, a da će se ocena ogleda izvršiti na kraju školske godine.
Iskustva su različita i zbog toga vas pozivam da još jednom razmislite i u danu za glasanje prihvatite ovaj amandman.
Dame i gospodo narodni poslanici, na osnovu člana 147. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije, u ime poslaničke grupe Napred Srbijo - SNS, podneo sam amandman na član 6. Predloga zakona o saradnji sa Međunarodnim krivičnim sudom. Ovim amandmanom se predviđa brisanje stava 4. člana 6. ovog predloga zakona.
Naime, ovaj stav je u suprotnosti sa stavovima 2. i 3. člana 6. ovog predloga zakona, ali i u suprotnosti sa članom 87. Rimskog statuta Međunarodnog krivičnog suda, u kojem se u stavu 1. jasno kaže: "Zahtev se prosleđuje diplomatskim putem ili na drugi odgovarajući način koji je država članica predvidela ratifikacijom, prihvatanjem, odnosno izjavljivanjem saglasnosti na dokument o osnivanju suda i na statut suda". Znači, diplomatskim putem ili na drugi način, a ne u svakom slučaju diplomatskim putem, kako ste predvideli ovim stavom 4.
S druge strane, stavovima 2. i 3. člana 6. predvideli se da se službeno opštenje državnih organa i Međunarodnog krivičnog suda odvija diplomatskim putem, ali iz razloga hitnosti i putem Interpola, a onda predlagač zakona, ovim opterećujućim stavom 4, definiše opštenje ministarstva, kao da ministarstvo nije državni organ, kao da je ministarstvo iznad države Srbije.
Takođe bih na ovaj način izrazio i skepsu da komunikacija iz razloga hitnosti ide posredstvo Interpola i to iz jednog jednostavnog razloga.
I za Hašimom Tačijem i za Agimom Čekuom, na osnovu zahteva sudstva Republike Srbije, podignute su crvene Interpolove poternice. Ta lica su u nekoliko navrata pritvarana, Tači je privođen u Mađarskoj, a Agim Čeku u Sloveniji, Mađarskoj, Kolumbiji i poslednji put u Bugarskoj.
Međutim, ta lica, i pored dokazanih zločina nad Srbima i nealbancima na KiM, ni dan danas nisu isporučena Srbiji.
U tome se ogleda saradnja Interpola sa Srbijom i zbog toga i zbog sveta prethodno navedenog pozivam vas da prihvatite ovaj amandman.
Dame i gospodo narodni poslanici, u ime poslaničke grupe Napred Srbijo Srpske napredne stranke, kolega Igor Bečić i ja smo podneli amandman na član 27. Predloga zakona o saradnji sa Međunarodnim krivičnim sudom.
Svrha donošenja svakog zakona jeste da uređuje oblast za koju je namenjen, ali i da bude jasan i nedvosmislen. Međutim, u ovom predlogu zakona nejasna je nadležnost sudova koju ovim amandmanom želimo da pojasnimo.
Naime, član 2. stav 7. ovog predloga zakona definiše nadležno veće kao veće nadležnog suda sastavljeno od trojice sudija, koje u sednici odlučuju o žalbama protiv rešenja istražnog sudije i donosi rešenje o zahtevu Međunarodnog krivičnog suda za predaju okrivljenog. Koji je to sud? Da li je to Viši sud po novom rasporedu sudova opšte nadležnosti ili je to Okružni sud u Beogradu, kako ste naveli u obrazloženju ovog predloga zakona?
U žalbi protiv rešenja koje donosi viši ili okružni sud odlučuje neposredno viši sud. Neposredno viši sud po novom rasporedu sudova opšte nadležnosti je Apelacioni sud, u čijoj i nadležnosti jeste da odlučuje o žalbama na odluke viših sudova.
Međutim, kako Predlogom ovoga zakona niste tretirali raspored novih sudova, nigde nisu pominjani ni opšti ni viši sudovi, ni apelacioni ni kasacioni sud.
Neposredno viši sud u odnosu na okružni sud, kojeg ste naveli u obrazloženju ovog zakona, jeste Vrhovni sud Srbije, što ovaj amandman i predviđa, pa smatram da je logično i ispravno da prihvatite ovaj amandman.