Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Zoran Babić

Zoran Babić

Srpska napredna stranka

Govori

Gospodine Bečiću, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani gosti iz Ministarstva unutrašnjih poslova, mene ovakav amandman ne čudi. Ne čudi me jer dolazi od kolege koji je malopre utvrdio da je on u stvari država. To je opasno.
(Janko Veselinović, s mesta: Vučić je država.)
Kada je u obrazloženju ovog amandmana rekao – država, to sam ja. To možete da pogledate u stenogramu.
Od takvog čoveka me onda ne čudi što je želeo da izbriše tačku 8. ovog člana 3, pa da izbriše uvredu, odnosno vređanje, da je to uopšte bilo kakvo narušavanje javnog reda i mira, zato što predlagač amandmana to non-stop radi u Narodnoj skupštini, pa naravno da će da predloži brisanje tačke 8, a to je vređanje.
Međutim, mi onda bi istrpeli, navikli smo se mi na to. Ali, onda ide dalje, onda je za brisanje tačke 9, da vršenje nasilja nije narušavanje javnog reda i mira. Pazite, opet i to mogu da razumem, sećajući se nekih dešavanja iz 2000. godine, iz 5. oktobra 2000. godine, kada je vršenje nasilja nad neistomišljenicima, naravno, bilo gotovo za dodelu nagrade.
Međutim, gospodin predlagač amandmana ide dalje pa bi želeo da briše i tačku 10. – pretnja, da ovo nije narušavanje javnog reda i mira. Zamislite kakvo bi mi društvo bili kada bi svako svakome mogao totalno nekažnjeno, bez ikakve odgovornosti da preti, ali i tu mogu da ga razumem, zato što takve političke stavove on non-stop zastupa. Non-stop preti i naravno da želi da nema nikakvu odgovornost zbog toga što čini i radi.
Međutim, idemo dalje. On želi da izbriše, gospodine Bečiću, i tačku 11, a to je tuča. Zamislite kada bi krenuo, ako bi se, recimo, ne daj bože, usvojio ovaj amandman i izbrisao se član 3. i zamislite da tuča ne bi bila sankcionisana i ne bi bila kažnjavana. Šta bi tek onda mi mogli da očekujemo ovde i u sali Narodne skupštine i u hodnicima i ispred Skupštine od predstavnika ove cenzus koalicije? Ja mislim da bi umesto zakona, umesto Poslovnika o radu Narodne skupštine, da bi u Narodnu skupštinu dolazili sa nekim verovatno motkama, bejzbol palicama, da bi radili ono što su i radili uostalom 2000. godine 5. oktobra i u tom vremenu.
Međutim, ono što je najopasnije, što je ovim amandmanom predložio i brisanje tačke 16, a ta tačka 16. glasi – pucanje iz vatrenog i drugog oružja. Vidite šta želi predlagač amandmana - samo zbog pukog vraćanja na vlast, zbog osvajanja vlasti, on je spreman čak i pucanje iz vatrenog i drugog oružja da predstavi kao legalno, normalno, naravno, ukoliko je meta SNS ili ljudi iz SNS ili oni koji podržavaju SNS. Zahvaljujem se, gospodine Stojmiroviću, što dobacujete i kažete – znači, cela Srbija.
Mislim da je ovakav amandman skandalozan i da ga ne treba dozvoliti, zato što želimo od Srbije da napravimo ne državu u kojoj će se legalno pucati iz vatrenog i drugog oružja, u kojoj će tuča biti normalna, u kojoj će pretnja biti normalna, u kojoj će vršenje nasilja po predlagaču amandmana biti gotovo za aplauz, naravno, ukoliko je meta SNS. Mi ne želimo da prihvatimo ovakav amandman zato što želimo pristojnu, normalnu, uređenu Srbiju, da i onda kada dvoje ili više ljudi imaju različite stavove, političke, lične ili bilo kakve druge, da te svoje različitosti rešavaju dijalogom, a ne na onaj način na koji predlagač amandmana bi želeo - tučom, vikom, drekom, pretnjama i vatrenim oružjem.
Mislim da je ovakav amandman zaista skandalozan i naravno da SNS ovako nešto nikada neće prihvatiti.
Ovo je jedan od retkih amandman za koje sam ja našao razumevanje. I to moje razumevanje leži u stavu 4. člana 5, gde se kaže, prikupljanje dobrovoljnih priloga može trajati najduže 60 dana.
Razumem zašto predlagač amandmana želi da izbriše ovaj član i ovaj stav, da prikupljanje dobrovoljnih priloga ne može trajati duže od 60 dana. Ako posmatramo situaciju, u kojoj predlagač amandmana bezuspešno pokušava da formira svoju političku stranku. Ako za to formiranje političke stranke je potrebno prikupljanje dobrovoljnih priloga građana Republike Srbije u vidu potpisa.
I ako on to ne može da uradi i pokazalo se da ne može i nesposoban je da uradi za 60 dana, pa normalno je da će predložiti brisanje člana 5. i ovoga stava, stava 4. Jer mu je zaista potrebno jedno beskonačno vreme jer građani Republike Srbije ovakvoj politici, ovakvim stavovima političkim, ovakvim uvredama, ovakvim izmišljanjima, ovakvim neistinama kojima smo bombardovani svakog dana od strane predlagača amandmana, jednostavno, svoj stav su pokazali i kroz onih devetoro ljudi koliko je prisustvovalo formiranju gradskog odbora Beograda. Pazite, Beograd metropola, nekoliko miliona stanovnika, devetoro ljudi dođe da podrži, verovatno, članovi najuže familije.
Ali, svoj stav o toj politici su pokazali da već mesecima bezuspešno pokušava da prikupi dobrovoljne priloge u vidu potpisa građana koji će podržati formiranje njegove političke stranke i da to građane Republike Srbije neće, ne žele, jer žele pristojnu, normalnu, uređenu Republiku Srbiju, a to predlagač amandmana nikako ne može ni da shvati, ali ni da ponudi građanima Srbije.
Jedna kratka replika, gospodine predsedavajući, zbog pominjanja SNS.
Vidite, pažljivo sam slušao obrazloženje predlagača amandmana. On je u drugoj rečenici, pozdravljajući vas, gospodine predsedavajući, iako ste stalno prisutni ovde, mada se i ja uvek radujem kada vas vidim, prema vama kao kolegi, ali on je iskoristio priliku pa je u poslednjem delu rečenice rekao – a, i vi ćete, gospodine predsedavajući, u opoziciju. Time je pokazao na delu šta je vračanje, proricanje i slične aktivnosti. Pa, pazite nekoga ko se bori, navodno, protiv proricanja, vračanja, kada to radi ovde u Narodnoj skupštini, obrazlažući svoj amandman, i to prema vama, gospodine predsedavajući, koji niste član SNS, koji ste divan kolega i prijatelj i poštovan od gotovo svih narodnih poslanica i narodnih poslanika. Šta je drugo nego ovaj deo rečenice gde bih mogao da shvatim i kao pretnju, ali je više vračanje i proricanje? Tako da, umesto ovih udruženja građana, bolje je da osnuje neku agenciju za proricanje, neku gatarsku firmu, neku baba Vanga firmu, mislim da bi mu to možda i bolje išlo.
Replika, gospodine predsedavajući.
Pozvao bih predlagača amandmana da kada krene ka svom mestu prebivališta, mestu boravka, kada krene ka Novom Sadu, kada prelazi Gazelu, da pogleda, da baci pogled sa desne strane, pa da se priseti šta je bilo sa te desne strane Gazele pre samo nekoliko meseci ili pre nešto više od godinu dana – groblje brodova, udžerice, nehumani, nehigijenski uslovi za život, razni zmijarnici, pacovi. Eto, to je bila slika Beograda. Neka pogleda šta je sada i kakva je slika sada.
Sa druge strane, nije istina, gospodine predsedavajući, da pristup Savskom amfiteatru imaju samo članovi SNS. Evo, ja pozivam predlagača amandmana da se prošetamo savskom promenadom, istom onom promenadom kojom niko nije smeo bezbedno do pre samo godinu dana da prođe, jer ovo što radi SNS, što radi Aleksandar Vučić i Vlada Republike Srbije, to je za sve ljude u Srbiji, ne samo za članove ili simpatizere ili glasače SNS. To je i za predlagača amandmana, to je i za njegove rođake i prijatelje, to je za sve Beograđane, to je za sve ljude u Srbiji.
Nije istina da smo članovi SNS imaju pristup Savskom amfiteatru. Hajde da pogledamo koliko tih ljudi koji i danas rade kako bi prve zgrade iznikle iznad zemlje, kako bi prve zgrade u okviru „Beograda na vodi“ se ukazale i pokazale i kako bi dobile onaj nadzemni deo, to rade ljudi koji žive u Beogradu, žive u Srbiji, tu rade oni ljudi kojima je možda i predlagač amandmana simpatičan. Pa, zašto vređa i njih?
Ono što se radi u okviru „Beograda na vodi“ je za sve Beograđane, za sve ljude u Srbiji, za sve građane i mi tu vrstu podela na nas i njih, ove ili one, ostavljamo za one koji će, kako je gospodin Stefanović rekao, posle izbora ovu Skupštinu gledati sa spoljne strane ili preko TV prenosa ili sličnih aktivnosti.
Gospodine Arsiću, recite gospodinu Veselinoviću da su desetine stotina miliona evra u stvari milijarde. Tako da, ne koriste se te desetine stotina miliona evra, to se malo kosi, ali dobro, naučiće, mlad je.
Što se tiče nezaposlenih mladih ljudi, poručite gospodinu Veselinoviću da ih je on, u svim oblicima DS kroz koje je prošao zajedno sa tim članovima DS, doveo do toga da nezaposlenost u Srbiji bude 26%. Podsetite gospodina Veselinovića, gospodine Arsiću, da je ta ista nezaposlenost sada u ovom trenutku, još uvek visokih, ali 17%, da smo je smanjili za 9% za ovo vreme koliko SNS vodi Republiku Srbiju, za razliku od vremena gospodina Veselinovića i svih agregatnih stanja DS kroz koja je prošao, koji su tu nezaposlenost za samo četiri godine duplirali sa 13% na 26%.
Podsetite gospodina Veselinovića, gospodine Arsiću, da bih vrlo rado sa njim prošetao do Heterlenda. Znate, to je onaj dvorac koji je trebao da bude dvorac i objekat za decu i za njihove porodice, za decu ometenu u razvoju. Znate, gospodine Arsiću, ali tamo možete samo da dođete, možete samo da se začudite tom ruglu, iako je za to ruglo DS, gospodine Veselinoviću, u svim agregatnim stanjima u kojima se god nalazila i danas se nalazi, potrošila milion i 200 hiljada evra, a ni objekta, ni dvorca, ni ničega tamo, a ni para, kako dodaje kolega Novaković. On jako dobro poznaje situaciju u Vojvodini i u Novom Sadu.
Samo bih vas još jednu stvar podsetio, a to je da podsetite gospodina Veselinovića da Bojan Pajtić i DS, njegova DS, ali i ove ostale DS različitih lidera samo, ali ista je tvorevina, vladaju i vode Vojvodinu već 15 godina i u ta opustela neka vodi Bojana Pajtića, Elezovića i te ljude koji su doprineli da ta sela ostanu bez stanovnika.
Trebaće vam mnogo filmova i mnogo aparata za slikanje, pa ćemo slikati „Svarovski“ – investicija 10 miliona evra, u Subotici 280 plus 500 zaposlenih. „Kontinental“ u Subotici, takođe – 500 zaposlenih. Kompanija „Ametek“, za proizvodnju malih motora, koja zapošljava na globalnom nivou nekih 40 hiljada zaposlenih, u Subotici je zaposlila 150 plus 700, plus 700 ove godine. Ali, da ne bude da je sve u Subotici, na severu Srbije.
Zahvalan sam mom kolegi Draganu Nikoliću zato što me je podsetio na kompaniju „Geoks“ u Vranju, koja sada, 31. januara, otvara novi pogon sa 700 zaposlenih, a za narednih šest meseci, sa planom i završetkom novog pogona, još 1.300 zaposlenih.
Međutim, ja bih voleo da malo pitamo ljude šta misle, da se malo prošetamo pa da ih pitamo – a šta mislite o onih hiljadu evra obećanih samo da bi u tom trenutku Boris Tadić dobio izbore? Da li ste ih dobili? Kako ste ih potrošili, poštovani građani Republike Srbije? Pa da ih pitamo – a koju platu imate u onih obećanih 400 hiljada radnih mesta, opet da bi Boris Tadić dobio izbore? Pa da pitamo građane Vojvodine da li su otišli i da li su videli šta je sa „Heterlendom“? Da pitamo građane Vojvodine kada su poslednji put ušli u jednu filijalu „Razvojne banke Vojvodine“? Da li su imali određenu transakciju preko „Razvojne banke Vojvodine“? Šta je sa sredstvima fonda za kapitalna ulaganja? Da pitamo građane Novog Sada ili ostalih opština i gradova u Vojvodini da li su dobili sredstva i ko je mogao da dobije sredstva Fonda za kapitalna ulaganja Vojvodine? Da li je mogao neko, a da nije imao bar interesnu konekciju sa Demokratskom strankom i režimom Bojana Pajtića? Ne, nije mogao.
Gospodine predsedavajući, gospodine ministre, različitost u stavovima i različitost u razmišljanjima je dobra stvar i to treba zaista negovati.

U proteklih, skoro sat vremena smo slušali o amandmanima kojima su narodni poslanici želeli da iz zakonskog rešenja izbace ovlašćenja ministra. Sada u proteklih desetak, petnaest minuta slušamo neka druga rešenja u kojima žele da ubace ministra. Ja bih samo voleo da se dogovorite. Ja bih samo voleo da izbacite nervozu, zbog toga što na neke sastanke cenzus koalicija, neki nisu pozvani, pa tu svoju frustraciju zbog nezvanja na te sastanke žele da leče ovde i to iznoseći neistine.

Pa šta očekujete nego da ministar unutrašnjih poslova radi svoj posao? Pa šta očekujete nego da ministar unutrašnjih poslova se bori protiv svih vrsta kriminala? Pa šta očekujete nego da se ministar unutrašnjih poslova bori protiv kriminala i korupcije? Pa šta očekujete nego da se ministar unutrašnjih poslova sa svojim saradnicima iz direkcije policije i svih rodova policije izađe na konferenciju za novinare i kaže ko je priveden i zbog dilovanja droge, kao što je bilo nebrojeno puta do sada, dok to ministarstvo vodi gospodin Nebojša Stefanović?

Pa šta očekujete nego da se ministar unutrašnjih poslova izađe na konferenciju za novinare kada su privedeni pravdi oni koji su kršili zakon i sada ali i pre sedam, osam ili deset godina, da pokaže da država ima snagu da se obračuna i sa narkodilerima, ali i sa onima koji su stavili ruku u džepove građana Republike Srbije? Neko je ovde pomenuo akciju – rezač, pa je rekao to je politička akcija, ali i stranačka aktivnost.

Gospodine Stefanoviću, vi ste tada, odnosno vaše ministarstvo je tada privelo i člana glavnog odbora SNS.
Ja pričam o temi, gospodine Bečiću.

Pričam o onome da svako u ovoj državi mora da radi svoj posao, mora da odgovara za ono što radi. Ja to kažem sa ponosom, jer za SNS, za Aleksandra Vučića, za Nebojšu Stefanovića, u borbi protiv kriminala i korupcije nema zaštićenih, ni članskom kartom, ni poznanstvom niti bilo čime, ili neko pošteno i odgovorno radi svoj posao ili ga ne radi. Ako ga ne radi završiće tamo gde svi nepošteni završavaju, bez obzira kako se zvao i koji posao obavljao i koga znao i čiju člansku kartu je nosio.

Da li se to dešavalo do sada? Ne, nije. Važno je biti, imati člansku kartu stranke na vlasti i to je bilo dovoljno da se amnestirate za sve za šta ste radili. To ovo Ministarstvo unutrašnjih poslova, Vlada Aleksandra Vučića, gospodin Nebojša Stefanović, ministar unutrašnjih poslova, SNS tako neće gledati.

To nije samo odvojeni, separatni slučaj, tako je bilo kada je u jednom danu zbog sličnih dela iz oblasti korupcije je uhapšen član našeg koalicionog partnera, uhapšen je i član bivšeg režima, ali je uhapšen tada član glavnog odbora SNS. Imali smo dovoljno obraza i hrabrosti da izađemo pred građane Republike Srbije i da to uradimo zato što ono što govorimo to i radimo. To što nekome smeta, to što neko ne razume, to što neko misli da je članstvo u nekom od agregatnih stanja bivšeg režima, jer vidim da u tim okupljanjima cenzus, koalicija, to je u stvari ista, isti ljudi, isti oni ljudi koji su upropastili sve što je moglo da se upropasti u proteklih 15 godina. Isti oni ljudi koji i dan danas upropašćavaju Vojvodinu, oni to ne razumeju. Misli da samo ako sede u toj prostoriji da im je sve dozvoljeno, od vinograda preko pašnjaka, preko privatizacije i ličnog bogaćenja. E pa nije tako nešto dozvoljeno.

Politika koju bi želeli da sprovedu, da ukoliko ministar unutrašnjih poslova ne radi svoj posao, ne izađe na konferenciju za novinare, ne pohvali se takvim akcijama u kojima se suzbija kriminalitet i pokazuje borba protiv kriminala i korupcije, rekli bi – pa taj čovek ne radi ništa.

Sada, kada radi svoj posao, sada kada država pokazuje suštinsku borbu protiv kriminala i korupcije, bez obzira na stranačku ili bilo kakvu drugu pripadnost, sada – nemoj to da radiš gospodine Stefanoviću.

Ne, reći ću vam gospodine ministre u ime SNS, samo nastavite tako da radite, jer to građani Republike Srbije očekuju od vas i to je jedan bitan korak da bi postali uređena država. A, oni koji se plaše pripadnika unutrašnjih poslova koji stoje pored vas, iza vas i pored vas, oni se u stvari plaše samog zakona. Plaše se primene tog zakona. Nemate čega da se stidite, ni pripadnika MUP-a koji odgovorno rade svoj posao, koji rade posao u skladu sa zakonom i sa Ustavom i zbog toga samo nastavite na ovakav način. To građani Republike Srbije očekuju i traže od vas.
Ovo je jedan dobar i veliki dan za parlamentarizam u Srbiji. Pažljivo sam slušao raspravu u proteklih evo skoro sat vremena. Nekako za svo ovo moje bavljenje, odnosno vreme koliko sam narodni poslanik, a to je punih osam godina, uvek smo tragali za onim stvarima koje su nas razdvajale, uvek smo promovisali politiku koja nas je činila drugačijim od drugih, i kao drugačiji smo prezentovali to građanima Republike Srbije, misleći da ćemo se dopasti, da ćemo biti lepši i bolji.

Ovo je prvi dan možda kada tragamo za sličnostima, a mislim da su te sličnosti, da su te tačke koje nas spajaju najstabilnije u našem društvu. Mislim da građani Republike Srbije traže ovakvu raspravu, da traže ovakve tačke koje će nas spojiti. Ja sam ponosan zbog toga i na parlament i vredelo je biti svih ovih osam godina, da bi doživeli dan kada ćemo reći – ovo je problem, nasilje nad ženama je nedopustivo, želimo da na tome radimo, želimo da takve stvari sprečimo. Mislim da je to dobro.

Postoji jedna izreka u našem društvu, u našem narodu. Kažu da je stub svake kuće, svake porodice žena. Ja se slažem sa tim i verujem da se i ostalih 249 narodnih poslanica i narodnih poslanika slaže sa tom konstatacijom. Želeo bih da imamo društvo koje neće imati sigurne kuće jer će svaka sigurna kuća biti sigurna kuća za ženu koja stoji, koja je oslonac i koja je stub takve kuće. I da ne razmišljamo o pomoći sigurnim kućama i o gradnji sigurnih kuća, već da svaka kuća u ovoj državi bude sigurna kuća za suprugu, za majku, za ćerku, za baku, za svaku ženu.

Ponosan sam zato što možemo svi da radimo na tome. Potrebno je odabrati put. Bili mi u predizbornoj kampanji ili ne bili u predizbornoj kampanji, bili narodni poslanici ili ne bili narodni poslanici prvenstveno smo ljudi, prvenstveno smo građani ove države. I mislim, i poslanička grupa SNS je spremna da radi i dan i noć. Imamo vrsne pravnike i mog uvaženog kolegu gospodina Martinovića, i gospođu Bilju Pilju i Dragana Nikolića i ostale koleginice i kolege koje su spremne da rade zajedno sa ostalim koleginicama i kolegama na izmeni Zakona o krivičnom postupku, kako bi na jedan pravi i ispravan način ovaj postupak doveli do kraja. Mislim da je to jedan dobar i veliki korak, možda i onaj korak od sedam milja, ali nije dovoljno uraditi tako nešto i stati.

Mislim da je neophodno da ohrabrimo sve žene u Srbiji koje možda čak i u ovom trenutku trpe nasilje. To nasilje ne mora da bude samo fizičko, može da bude i psihičko nasilje i ono je možda još i češće, jer svaka vrsta torture, svaka vrsta nasilja je nedopustiva prema bilo kome.

Zato moramo zajednički, ponovo zajednički, na svakom mestu i u parlamentu, i sutra u nekoj kampanji, i sutra u našim životima i bilo gde, u našim strankama, bilo gde, da šaljemo poruku i da ohrabrimo žene da prijave nasilje. Sramota je biti žrtva, nije sramota trpeti nasilje. Sramota je onog ko to nasilje čini. To su zločinci. To su oni koje treba staviti na crne liste, svakog, pa i našeg društva.

Moramo raditi dosta i nije dovoljno da nas zakon samo natera na neke stvari. Postoje one stvari koje su i iznad zakona. To su oni božiji i ljudski zakoni. Potrebno je ponašati se dostojanstveno i korektno. Takvu sliku moramo da šaljemo.

Srpska napredna stranka osuđuje svaku vrstu nasilja prema bilo kome, prema onima koji su različiti od nas, po bilo kakvoj osnovi. Osuđujemo nasilje prema ženama, ali smo spremni da svakoga dana pružimo sve svoje kapacitete kako bi promenili određene zakone, da jednom za svagda postanemo jedno dobro društvo, društvo u kojem će svaka kuća u Srbiji, svaki stan u Srbiji, svako mesto u Srbiji biti sigurna kuća za naše majke, za naše supruge, za našu decu, za naše sestre.

Ovo je dobro zato što smo se složili, ali da ne ostane samo puko složili smo se. Hoću da radimo na tome. Hoću da radimo i predlaganjem novih zakona. Hoću da radimo slanjem ovakvih poruka, kao što su to malopre učinili i gospodin Milisavljević, i gospodin Neđo Jovanović, i Meho Omerović, i Dragan Šutanovac i gospodin Nebojša Stefanović, kao resorni ministar. Mislim da su se sve ostale kolege i kolege u ovoj sali, bili ili ne bili u ovoj sali, ipak složili sa ovakvom diskusijom.

Dajte da ovu dobru volju, da ovaj dobar dan za parlamentarizam u Srbiji i materijalizujemo kroz kvalitetna rešenja i da nas sutra nasilnici i zlikovci ne pobede time što će im se država… Nije štos u tome da li će im država platiti nešto, ako je pogrešila. Nema te materijalne vrednosti kojom može da se meri nečija modrica, nečija polomljena kost ili izgubljen život, ali može da se meri to što ćemo izgubiti od nasilnika. Ne želim da izgubimo od nasilnika. Želim da to uradimo na pravi način i pravu stvar radimo.

Zbog toga je Srpska napredna stranka dan i noć, bili u kampanji, ne bili u kampanji, spremna da na takvim stvarima radi i ubuduće. Hvala vam.
Drago mi je gospodine ministre zato što ste rekli ono što može i da se vidi, da se vidi i na ulicama Republike Srbije i da se vidi u kakvim uniformama u kakvim cipelama su pripadnici MUP, koji rade jedan veoma težak i odgovoran posao.
Ali, kada smo kod tog kodeksa ponašanja, znate, lako je predlagaču amandmana da se poziva na kodeks ponašanja Vlade, pa da se poziva još i na kodeks ponašanja policije, odnosno kodeks policijske etike, ali nikako da se pozove na kodeks ponašanja narodnih poslanika, a i on je narodni poslanik.
Radimo na kodeksu ponašanja narodnih poslanika jako dugo, i previše. Radimo, zato što neki narodni poslanici, odnosno deo poslaničkih grupa bivšeg režima, ne svi, ovi drugi koji žele da rade, i sa kojima radimo zajednički, odajem i priznanje i kažem – svaka čast, ali oni drugi kojima pripada i predlagač amandmana, nisu želeli da se uredi kodeks ponašanja narodnih poslanika. Ne, nije odgovaralo.
Ali će se zato pozvati na kodeks ponašanja Vlade, pa će se pozvati na kodeks ponašanja policije, na sve i na svakoga, sam ne na sebe. Samo ne na kodeks ponašanja narodnih poslanika.
Nismo ga usvojili, ponavljam, i nećemo ga usvojiti sve, dok sve poslaničke grupe ne budu radile na tom kodeksu. Gde je tu ta etika? Ako ništa drugo, onda bar, ljudska, normalna, normalna etika.
Sa druge strane ovaj amandman koji je predložen u istovetnom obliku je usvojen i predložila ga je druga poslanička grupa.
Ono što bih želeo da kažem, pozivajući se na tu istu etiku i na tu istu odgovornost, zašto predlagač amandmana kada je bio narodni poslanik i u Osmom sazivu, nije se pozvao na etiku i nije pozvao na odgovornost tadašnjeg premijera, gospodina Cvetkovića.
Recimo, 2011. godine kada je Srbija ušla u recesiju,i imala pad BDP od preko 3,5%? Zašto tada nije pozvao na odgovornost Vladu? Zašto se tada nije pozvao na odgovornost i na etiku Vlade, kada je 400 hiljada ljudi ostalo bez posla?
Ne, tada je zdušno, oberučke, je podržavao i glasao za tu Vladu, a sada koristeći nepristojne izraze, koristeći stvari koje ne treba da se čuju ni na ulici, a kamo li u ovom svetilištu demokratije, kada jedna Vlada, prvi put, zbog izgovorene reči je pozvala na odgovornost svog člana, kada jedna Vlada zbog izgovorene reči, je smenila ministra odbrane.
Prvi i jedini put, a to je Vlada koja se zasniva baš na etici i odgovornosti, a to je Vlada Aleksandra Vučića i SNS.
Sada oni koji su podržavali politiku gubljenja radnih mesta, i to ne jednog, ne dva, nego 400 hiljada ljudi je ostalo bez radnih mesta, stopa nezaposlenosti je otišla sa 13 na skoro 26%, devastirane su sve vrednosti. Pad BDP više od 3,5% .
To za predlagača amandmana 2008, 2009, 2010. 2011. godine, apsolutno nije bila nikakva vrednost. Nije postojala etika. Nije postojao kodeks, nije postojalo ništa, jer on je bio sastavni deo te iste Vlade, Vlade neodgovorne….
Amandman, ja ću sačekati gospodine Bečiću, gospodine Šutanovac krši Poslovnik, dobacuje sa svog mesta…
Ova Vlada Republike Srbije i gospodin Stefanović, kao što su uspeli da obuju i da obuku pripadnike MUP, spremni su da u roku od šest meseci i usvoje kodeks policijske etike, a oni koji nisu spremni da rade na kodeksu svog ponašanja, mislim da je bolje da ćute nego što će nas ovde učiti pameti.
Gospodine predsedavajući, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, mislim da je otimanje isto što i krađa, a krađa je krivično delo. Ja bih zamolio predlagača amandmana da ipak tako oštre izraze, a bez ikakvih dokaza, ne koristi, naročito što je amandman koji je podnela grupa narodnih poslanika SNS daleko obuhvatniji, daleko bolji i to je i bio razlog zbog čega je Vlada prihvatila amandman koji je predložila grupa narodnih poslanika SNS.
Ono što bih želeo da istaknem, jeste da je juče obavljen sastanak Odbora za odbranu i unutrašnje poslove, kada smo zajedno sa predstavnicima Ministarstva unutrašnjih poslova raspravljali o predloženim amandmanima. Ono što je bilo zanimljivo je da su bili predstavnici i narodne poslanice i narodni poslanici iz vladajuće većine, da od strane bivšeg režima niko od članova i zamenika članova Odbora nije bio prisutan.
(Vladimir Pavićević, s mesta: Kako nije?)
Gospodin Pavićević dobacuje, što nije po Poslovniku, ali sam bio veoma precizan - da niko od članova i zamenika članova nije bio prisutan, ali da je bio prisutan od predstavnika bivšeg režima jedino…
(Dragan Šutanovac, s mesta: Bio je Vanja Vukić, bivši režim.)
Vanja Vukić je iz većine. Opet gospodin Šutanovac dobacuje.
I da smo tada, gospodine Bečiću, došli do onih amandmana koji su u istovetnom obliku, u istovetnom obliku predloženi i od strane narodnih poslanika SNS i od strane predlagača i ovog amandmana. I tada sam, uz saglasnost, naravno, mojih koleginica i kolega iz poslaničke grupe SNS, jednim džentlmenskim dogovorom rekao – evo, prepuštam, pošto ne možete da prihvatite oba amandmana, iako su identični, prihvatite amandman gospodina Pavićevića, ako su identični. Tako se i desilo.
Međutim, pošto se ovde više govori o nekim procentima podrške, ja bih podsetio predlagača amandmana da sam tokom ovog saziva, tokom 2014. i 2015. godine, ne računajući ovu sednicu Narodne skupštine u 2016. godini, predložio veliki broj amandmana i da je od tih predloženih amandmana 95,95% prihvaćeno. Nepunih 96% amandmana koje sam napisao i predložio je Vlada Republike Srbije prihvatila.
Ja ne želim da pravim paralelu sa podrškom kod građana Republike Srbije, kao što to čini predlagač amandmana, ali u svoj toj najavi podrške od devet, deset procenata, koliko već, fali samo jedna mala stvar, a ta mala stvar je da to i dokaže, da to i pokaže, pa da se pred građanima Republike Srbije pojavi na listi, odnosno da se pojavi sam sa svojom strankom, imenom i prezimenom, pa da dobije podršku kod građana. To je SNS dokazala. Dokazali smo to i pre nekoliko dana. Dokazali smo to bukvalno od svog osnivanja. Pa, pre nekoliko dana su obavljeni izbori za Savet mesne zajednice Bački Monoštor.
(Dragan Šutanovac, s mesta: Kakve to veze ima sada?)
Ja znam da onima koji dobacuju - kakve veze to ima sada, kršeći Poslovnik, naravno, smetaju rezultati, gospodine predsedavajući. Oni ne žele da čuju sud građana Republike Srbije, pa zbog toga dobacuju. Njima ne odgovara narod u Srbiji, zato što neće i ne žele ih više i to su pokazali na tim izborima. E, vidite, baš na tim izborima u Bačkom Monoštoru građani te mesne zajednice su od 11 kandidata glasali i izabrali devet kandidata SNS-a. E, to je nešto što se ne zove amandmanima, što se ne zove bilo kakvim drugim aktima, to je nešto što se zove volja građana Srbije. Zbog toga između predlagača amandmana i SNS-a stoji ogromna razlika. Mi ne radimo to za teatralnost, ne radimo to za mahanje rukama, ne radimo to za jedan pristup i za prostor na RTS-u, mi to radimo za građane Republike Srbije. Građani Republike Srbije to vide i cene. Vide i cene baš podrškom kao što smo imali pre samo nekoliko dana na izborima za Savet mesne zajednice Bački Monoštor.
Pa, pozvao bih i predlagača amandmana da, pre nego što se pozove na podršku koju ima kod građana Republike Srbije, a koja se ne meri procentom usvojenih amandmana, jer procenat usvojenih amandmana je samo jedan kulturan, normalan, pristojan, civilizovan dijalog između vladajuće većine i opozicije, između Vlade Republike Srbije i parlamenta, i to je pobeda demokratije u Srbiji, a ne nikoga od nas pojedinačno, niti bilo koje političke opcije, da ako priziva i priželjkuje toliku podršku kod građana, samo jednu malu stvar da uradi, da se sam svojim imenom i prezimenom, imenom svoje stranke kandiduje bilo gde, pa neka to bude i mesna zajednica, pa da vidimo šta građani kažu o njemu i o njegovoj politici, šta kažu o učinku Vlade Republike Srbije i Aleksandru Vučiću i koja je razlika između te politike i politike fruškogorskih vinograda i to subvencionisanih. Pa, da pokažu razliku između borbe za uređenu i pristojnu državu i pašnjaka na Vračaru, da kažu šta misle između rasta BDP…