Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Zvonimir Stević

Zvonimir Stević

Socijalistička partija Srbije

Govori

Poštovani potpredsedniče, uvaženi gospodine ministre sa saradnicima, poštovane kolege poslanici, danas je na dnevnom redu set veoma važnih pravosudnih zakona, čije usvajanje treba da doprinese stvaranju još boljeg ambijenta u sektoru pravosuđa, ali i većoj pravnoj sigurnosti i građana i privrednih subjekata u Srbiji.
Večeras, pored ostalog, raspravljamo i o Predlogu zakona o izvršenju i obezbeđenju na kojem ću se okviru današnjeg zajedničkog jedinstvenog pretresa posebno osvrnuti.
Odmah želim da kažem da će poslanička grupa SPS u Danu za glasanje podržati sve predloge zakona iz ovog pravosudnog paketa.
Poštovani poslanici, pred nama je potpuno novi zakon, jer je očigledno važeći zakon iz 2011. godine bilo potrebno značajno izmeniti. Inače, ovim Zakonom o izvršenju i obezbeđenju je prvi put uveden institut izvršitelja kao samostalnog organa čijim nadležnostima je trebalo da se ubrza postupak izvršenja sudskih presuda.
Dakle, pored sudskih izvršitelja koji su ustanovljeni važećim procesnim zakonodavstvom, radi što efikasnijeg i bržeg izvršavanja presuda i ostalih izvršnih akata, ustanovljen je institut izvršitelja kao nove pravosudne profesije u pravosudnom sistemu Republike Srbije. Samo da podsetim da su izvršitelji ovim zakonom definisani kao lica od javnog poverenja i imaoci javnih ovlašćenja koje imenuje i izvršava ministar pravde.
Cilj zakonopisca je bio da se obezbedi mnogo brže ostvarivanje i zaštita prava poverilaca jer postojeći način sprovođenja izvršenja nije bio dovoljno efikasan. Mnoge sudske presude i drugi izvršni akti su izvršavani sporo, postupci izvršenja su trajali dugi niz godina, tako da su ne samo poverioci bili značajno oštećeni, već i dužnici koji su morali da pored glavnog duga i troškova izvršenja namire i basnoslovne iznose na ime zakonske zatezne kamate koja je u pojedinim slučajevima bila znatno veća od glavnog duga.
Među oštećenima su bili i građani i pravna lica, ali veoma često i država, javna preduzeća i ustanove.
Istovremeno, trebalo je obezbediti i zakonitost tog ubrzanog postupka i neophodnu stepenost postupka jer su morala biti zaštićena i prava dužnika i to upravo obezbeđenje postupka koji neće ugroziti njihovo pravo na žalbu i uvažavanje okolnosti nastanka duga, kako ne bi bili nezakonito oštećeni.
Član 36. stav 2. Ustava Republike kaže da svako ima pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se odlučuje o njegovom pravu. Verujem da je i ova činjenica bila jedan od razloga za donošenje novog zakona o izvršenju i obezbeđenju.
Zakon iz 2011. godine menjan je više puta, čini mi se, ako se ne varam tri puta, kako bi se otklanjali nedostaci koji su uočavani primenom ovog zakona. Uočeni nedostaci su brojni i veoma je važno otkloniti ih tako da Zakon o izvršenju i obezbeđenju može da dalje služi svrsi zbog koje je i donet.
Ono što je kao problem uočeno jeste sama metodologija ubrzanja izvršnog postupka, pre svega zbog činjenice da su iz Zakona o izvršenju i obezbeđenju uklonjeni neki od opštih pravnih instituta, pre svega pravo na žalbu, koja je garant dvostepenosti kao osnovno ustavno pravo u stupanju pred sudom. Umesto žalbe uveden je prigovor na rešenje, što nema istu pravnu snagu niti pravne posledice.
Ova zakonska odredba stavljala je senku na ubrzani postupak izvršenja, jer dužnik nije imao potpunu pravnu zaštitu, a to znači da postupak nije u potpunosti i u skladu sa zakonom.
Zatim, u važećem Zakonu ne postoji institut veštačenja radi utvrđivanja materijalnih činjenica koje su relevantne za postupak izvršenja, a koje su mogle biti pogrešno utvrđene u sudskom ili drugom izvršnom postupku. Međutim, sudovi u praksi angažuju stručnjake koje su nazivali stručna lica, a koja u suštini sprovode postupak veštačenja bez koga stvarno nije moguće sprovesti pravičan i što pravedniji izvršni postupak.
Zbog toga što je uređenje nekih značajnih pravnih instituta skraćeno, mnoge odredbe su postale nejasne, pa time i neprimenjive na valjan način, jer su izazivale pravnu nesigurnost učesnika postupka izvršenja pre svega zbog različite sudske prakse, odnosno različitog postupanja sudova.
Takođe, u važećem Zakonu o izvršenju i obezbeđenju iz 2011. godine ugrađeno je načelo paralizma ili mešovitog sistema, kako se na drugi način zove u sprovođenju izvršenja, to znači da i sud i izvršitelj mogu da sprovode odgovarajuće vrste izvršenja, tako npr. prodaju nepokretnosti i pokretnih stvari radi izvršenja novčanog potraživanja mogu da sprovode i sud i izvršitelji. Razume se sud i izvršitelj ne bi mogli da istovremeno sprovode isto izvršenje. Nije moguće da i sud i izvršitelj sprovode izvršenje na istom novčanom potraživanju istog izvršnog dužnika.
Zatim, u važećem zakonu postoji domen isključive nadležnosti u sprovođenju izvršenja. Tako ili samo sud ili samo izvršitelj mogu da sprovode određeno izvršenje. Prema važećem zakonu, sud je isključivo nadležan za sprovođenje izvršenja odluka u vezi sa porodičnim odnosima i za izvršenje radi vraćanja zaposlenog na rad. Izvršitelji su isključivo nadležni za izvršenje potraživanja po osnovu komunalnih i sličnih usluga.
Polazeći od ovih navedenih i drugih uočenih nedostataka važećeg zakona, predlagači se opredeljuju za izradu novog zakona kojim bi se otklonile nejasnoće i obezbedio izvršni postupak u skladu sa Ustavom i zakonom, jer ne sme se samo zarad ubrzanja postupka zanemariti ustavnost i zakonitost pravnih procedura kod veoma osetljivog pravnog postupka kakav je prinudno izvršenje, odnosno prinudna naplata dugovanja po bilo kom osnovu.
Ciljevi zakona dati su u samom obrazloženju, gde se kaže da se novim zakonom obezbeđuje ravnoteža između brzine izvršnog postupka i ujednačavanja sudske prakse putem vraćanja žalbe kao instituta zaštite prava, zatim proširenje nadležnosti izvršitelja kako bi se obezbedio ubrzani izvršni postupak. Akti izvršitelja će biti podvrgnuti pravnom leku, odnosno prigovoru o kome će odlučivati sud. Na ovaj način će se jasno predvideti procedure koje će eliminisati neujednačenu sudsku praksu.
Zatim, izmenama, odnosno novim zakonom je preuređen opšti deo zakona, tako da je sada pregledniji i sistematičniji, što će ga činiti primamljivijim, a njegova rešenja za učesnike pravno sigurnijim.
Zakonom se na sistematični način uređuju suštinska pitanja, a to su: 1) postupak prinudnog izvršenja potraživanja koji je zasnovan na stranim ili domaćim izvršnim ispravama ili na verodostojnim ispravama; 2) postupak obezbeđenja potraživanja i 3) položaj izvršitelja.
Istakao bih neka od zakonskih rešenja kojima smatram da je značajno obezbeđena dvostepenost u postupku, jer će u buduće o žalbama nižih sudova, osnovnih i privrednih odlučivati viši sudovi, odnosno apelacioni ili Viši privredni sud. Sada samo sud može da donese rešenje o izvršenju na osnovu izvršne isprave, rešenje o novčanoj kazni, rešenje o zameni novčane kazne kaznom zatvora, rešenje o zahtevu za izuzeće sudije ili izvršitelja, rešenje o predlogu za vraćanje u pređašnje stanje, rešenje o protiv izvršenju, rešenje o sudskim penalima, rešenja koja se donose u postupku obezbeđenja, o sticanju založnog prava ili privremenog i prethodnoj meri itd. Tako da, ovakvim se zakonskim rešenjima osnažuje pravna sigurnost građana.
Kada je u pitanju položaj izvršitelja i njihova zakonska ovlašćenja, važno je podvući da oni, iako ih građani najčešće zovu privatnim izvršiteljima, obavljaju posao od javnog interesa. Oni ne smeju da deluju ni u korist izvršnog poverioca, niti u korist izvršnog dužnika, niti u korist suda. Suština njihovog rada jeste da se prevashodno staraju o namirenju izvršenog poverioca, ali ne po svaku cenu i bez poštovanja zakona. Oni su dužni da pri tome poštuju zakon, ali i prava dužnika.
Takođe, izvršitelji ne predstavljaju i punomoćnike izvršenih poverioca, već svoja ovlašćenja, koja su veoma precizna, crpe direktno iz Zakona o izvršenju i obezbeđenju. Tako da, iako zastupa interes izvršnog poverioca, izvršni poverilac ne može niti da im oduzme, niti da im doda bilo kakva ovlašćenja. Ovakvo zakonsko rešenje doprinosi jednakom položaju strana u pravosudnom postupku i to je dobro. U slučaju prekoračenja ovlašćenja ili ne postupanja u skladu sa zakonom, predviđaju se sankcije za izvršitelja, uključujući izuzeće i oduzimanje dozvole za bavljenje ove delatnosti. Odgovornost izvršitelja mora biti u skladu sa širim ovlašćenjima koja dobijaju ovim zakonom, a koja se pre svega odnose na širi krug izvršenja koja će biti isključivo u njihovoj nadležnosti. Za građane je važno da im u postupku pred sudovima bude obezbeđen jednak položaj. To se odnosi na postupke izvršenja, bilo da su dužnici ili poverioci. Verujem da će boljim rešenjima, koje nudi ovaj zakon, to načelo jednakosti pred sudom biti i ostvaren.
Uz uvažavanje svih napore koje je radna grupa dala u izradi novog zakona o izvršenju i obezbeđenju, koji je znatno unapređen u odnosu na prethodni, moram da kažem da je u toku javne rasprave predloženog Nacrta zakona o izvršenju i obezbeđenju bilo niz primedbi, od kojih je radna grupa neke uvažila i pre usvajanja predloga dopunila i izmenila.
Ono što danas nije rečeno, ili ja nisam čuo, a što je vredno pomena, jeste da je Komora izvršitelja bila posebno aktivna, što je od izuzetne važnosti, jer su izvršitelji kroz svoj rad bolje od drugih mogli u praksi da se suoče sa svim negativnostima zakona iz 2011. godine, pa smatram da se to njihovo dragoceno iskustvo značajnije moglo implementirati u procesu izrade zakona.
Međutim, nisam baš siguran da je tako, iz razloga što se Izvršni odbor Komore izvršitelja Republike Srbije obratio Odboru za ustavna pitanja i zakonodavstvo Narodne skupštine Republike Srbije i uputio preko 30 primedbi na pojedine odredbe Zakona o izvršenju i obezbeđenju. Stoga vas, drage kolenice i kolege, pozivam da aktivnim učešćem damo doprinos i u raspravi u pojedinostima sagledamo sve primedbe, kako ne bi došli u situaciju da zbog eventualnih neustavnih, nedovoljno jasnih i dvosmislenih odredbi predloženog zakona budemo prinuđeni da neposredno po usvajanju zakona vršimo dopunu izmene.
Iz navedenih razloga i uverenja da će Zakon o izvršenju i obezbeđenju, kao i ostali zakoni iz pravosudnog seta zakona, doprineti većoj pravnoj sigurnosti građana, još jednom da kažem da će poslanička grupa SPS u Danu za glasanje podržati Predlog zakona o izvršenju i obezbeđenju i sve ostale predloge iz ovog pretresa. Hvala.
Poštovana predsednice Narodne skupštine, uvaženi ministre Vlade Republike Srbije, dame i gospodo narodni poslanici, u okviru svog obraćanja govoriću o Predlogu zakona o potvrđivanju Ugovora između Republike Srbije i Republike Turske o izručenju i potvrđivanju Ugovora između Republike Srbije i Republike Turske o uzajamnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima.
Odmah da kažem da će SPS u danu za glasanje glasati za pomenute sporazume, što je u izlaganju opredelio ovlašćeni predstavnik SPS, uvaženi kolega Neđo Jovanović, koji je na najopširniji detaljni način, i mogu da kažem, veoma kvalitetno i kompetentno govorio o predloženim sporazumima.
Oba ova ugovora imaju za cilj jačanje bilateralne saradnje između Srbije i Turske u oblasti pravne i policijske saradnje, koja u krajnjoj liniji ima za cilj suzbijanje protivpravnog ponašanja, odnosno suzbijanje kriminala.
Predlog ugovora između Srbije i Turske o izručenju potpisan je 5. juna 2013. godine u Beogradu. Nakon stupanja na snagu ovog ugovora, prestala je da važi Konvencija o izdavanju između SFRJ i Republike Turske još iz davne 1973. godine, kojom su do sada bila regulisana pitanja izručenja.
Dakle, ovaj ugovor predstavlja kontinuitet višedecenijske bilateralne saradnje sa Republikom Turskom u ovoj oblasti. Ovaj ugovor o izručenju je nastao iz potrebe da se bliže i preciznije urede odredbe o izručenju i potrebe da se sadržaj uskladi sa međunarodnim pravnim standardima, ali i kao potreba za daljim razvijanjem i jačanjem bilateralnih odnosa dve zemlje.
Osnovni cilj ugovora je obaveza strana ugovornica da u skladu sa odredbama i uslovima predviđenim ovim ugovorom moraju izručivati jedna drugoj sva lica koja se gone zbog izvršenog krivičnog dela ili koja se traže zbog izvršenja kazne ili naloga za pritvor. Tekstom ugovora predviđeno je da će se izručenja vršiti za krivična dela za koja je propisana kazna lišenja slobode ili nalog za pritvor od najmanje godinu dana ili teža kazna.
Ukazao bih na činjenicu da ovim ugovorom nisu obuhvaćeni, niti će se vršiti izručenja za dela koja su prema oceni zamoljene strane politička krivična dela ili dela povezana sa političkim krivičnim delima. Takođe, izručenja se neće izvršiti zbog povrede vojnih dužnosti u koja ne spadaju u krivična dela iz opštih prava.
Deo ugovora koji se odnosi na izručenje državljana predviđa da strane ugovornice neće izručivati svoje državljane, odnosno odbiće da izruče svoje državljane, ali bih istovremeno naglasio da će svojstvo državljanstva biti ocenjeno u trenutku donošenja odluke o izručenju.
Ukazao bih i na to da se ugovorom, pored ostalog, definiše i zastarelost, pa se u skladu sa tim izručenje neće odobriti ako je nastupila zastarelost krivičnog dela ili izvršenja kazne.
Ugovorom se regulišu i pitanja smrtne kazne, tako se u slučajevima kada je prema zakonodavstvu od strane molilje propisana smrtna kazna za delo za koje se traži izručenje, a zakonodavstvo zamoljene strane za to delo ne prepisuje smrtnu kaznu, izručenje može odobriti samo ako strana molilja pruži dovoljne garancije da smrtna kazna neće biti izvršena.
Zatim, izručenje se neće odobriti za krivično delo za koje je data amnestija ili pomilovanje u zamoljenoj strani, ako je ta strana nadležna da goni za to krivično delo prema svom krivičnom zakonodavstvu.
Što se tiče postupka predaje, predviđeno je da se omogući privremeno pritvaranje u slučaju hitnosti, a zahtev se može poslati i putem Interpola.
Ugovorom je predviđena odložena ili uslovna predaja, čime se ostvaruje mogućnost da se izručenje odloži dok se protiv tog lica ne sprovede krivični postupak ili ono ne izdrži kaznu koja mu je izrečena na njenoj teritoriji.
Ovo su neka zapažanja u vezi sa bilateralnim Ugovorom o izručenju potpisanim sa Republikom Turskom.
Poštovani narodni poslanici, sada bih se osvrnuo na Ugovor o uzajamnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima između Srbije i Turske. Ovaj ugovor je potpisan 5. juna 2013. godine u Beogradu i njegovim stupanjem na snagu prestaće da važi Konvencija o sudskoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima između SFRJ i Turske iz 1973. godine. Dakle, i ovaj ugovor predstavlja kontinuitet višedecenijske saradnje Turske i ranijih država u čijem sastavu je bila i Republika Srbija.
Ugovorom je predviđeno da se strane ugovornice obavezuju da će na najbrži način pružati jedna drugoj najširi obim uzajamne pravne pomoći u krivičnim postupcima u odnosu na krivična dela čije kažnjavanje u vreme traženja pomoći spada u nadležnost pravosudnih organa strane molilje.
Konkretno, pravna pomoć uključuje uručenje pismenog obaveštenja, kao i preduzimanje procesnih radnji saslušanja osumnjičenih, saslušanja svedoka veštaka i drugih lica, pretres prostorija, uviđaj, oduzimanje ili prinudno oduzimanje predmeta itd, preduzimanje određenih mera kontrolisane isporuke, dostavljanje podataka bez zamolnice, kako bi se započeo krivični postupak i privremena predaja lica lišenog slobode.
Ovim ugovorom je predviđeno i to da zamoljena strana može odbiti zahtev za pružanje pravne pomoći, i to, pod jedan, ako se istraga ili krivični postupak odnose na krivično delo za koje zamoljena strana smatra da je političko krivično delo ili krivično delo povezano sa političkim krivičnim delom, isključivo ili isključivo i isključivo vojno krivično delo koje ne predstavlja krivično delo iz opšteg prava. Pod dva, ako zamoljena strana smatra da bi izvršenje tog zahteva verovatno dovelo do povrede njenog suvereniteta, bezbednosti, javnog poretka ili drugih suštinskih interesa.
Članom 11. predviđena je i mogućnost dolaska svedoka, veštaka i okrivljenih pred sudske organe strane molilje u slučajevima kada strana molilja smatra da je to neophodno. Istakao bih da svedok ili veštak koji se ne odazove pozivu suda koji je upućen od bilo koje od strana ugovornica ne podleže kažnjavanju ili meri ograničenja slobode na teritoriji zamoljene strane.
Takođe, članom 12. predviđena je i mogućnost privremene predaje lica lišenog slobode da bi se pojavilo kao svedok pred sudskim organima strane molilje. Ukazao bih da se privremena predaja može odbiti: pod jedan, ako se lice lišeno slobode s tim ne saglasi, pod dva, ako je njegovo prisustvo neophodno u krivičnom postupku koji je u toku na teritoriji zamoljene strane, pod tri, ako bi usled predaje moglo doći do produženja njegovog lišenja slobode, ili, pod četiri, ako postoje drugi važni razlozi da se to lice ne preda strani molilji.
Ukazao bih takođe da se ugovorom predviđa i zaštita podataka, i to u članu 16, kojim se lični podaci koje jedna strana ugovornica dostavlja drugoj na osnovu postupanja po zahtevu podnetim u skladu sa ovim ugovorom strana ugovornica koji su dostavljeni može koristiti samo: pod jedan, u svrhu postupka na koji se ovaj ugovor primenjuje, pod dva, za druge sudske i upravne postupke koji su direktno povezani sa postupcima navedenim pod a, i pod tri, za sprečavanje neposrednog i ozbiljnog ugrožavanja javne bezbednosti.
Na kraju, ističem da poslanička grupa SPS navedene ugovore posmatra u kontekstu sve intenzivnije saradnje sa Turskom koja je otpočela tokom 2010. godine, a svoj puni zamah dobila je od 2012. godine, kada je tadašnji premijer Ivica Dačić bio u zvaničnoj poseti Turskoj. Nakon toga, usledio je i niz bilateralnih poseta na najvišem nivou, a kao rezultat toga je usledio niz sporazuma i ugovora među kojima su i ovi o kojima danas raspravljamo.
Zbog svega navedenog, poslanička grupa SPS će u danu za glasanje podržati sve navedene sporazume. Zahvaljujem.
Poštovani potpredsedniče Skupštine, poštovani ministre sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, u okviru drugog zajedničkog jedinstvenog pretresa govoriću o Predlogu zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Ruske Federacije o vojno-tehničkoj saradnji, o Predlogu zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Republike Belorusije o saradnji u oblasti odbrane, o Predlogu odluke o usvajanju Godišnjeg plana upotrebe Vojske Srbije i drugih snaga odbrane u multinacionalnim operacijama u 2015. godini i Predlogu odluke o učešću pripadnika Vojske Srbije u multinacionalnim operacijama u 2015. godini.
Sporazum između Vlade Republike Srbije i Vlade Ruske Federacije o vojno-tehničkoj saradnji potpisan je 16. oktobra 2014. godine u Beogradu, čime je prestao da važi prethodni dotadašnji sporazum koji je potpisan 3. decembra 1997. godine. Novi sporazum je nastao kao rezultat uzajamne težnje za jačanjem i razvojem prijateljskih odnosa Srbije i Rusije, ali istovremeno uz poštovanje uzajamnih interesa dve strane, kao i opšteprihvaćenih načela i normi međunarodnog prava.
Konkretno, strane su se sporazumele o vojno-tehničkoj saradnji u sledećim oblastima: isporuke naoružanja i vojne tehnike, druge robe vojne namene za potrebe odbrane i bezbednosti država strana; obezbeđenje eksploatacije, remonta i modernizacije robe vojne namene; isporuke rezervnih delova, agregata, sklopova, uređaja, specijalne nastavne i pomoćne imovine, kompletnih delova za robu vojne namene, pružanje usluga u oblasti vojno-tehničke saradnje, razvoja odnosa saradnje tokom postupka projektovanja i proizvodnje robe vojne namene; razmene stručnjaka radi pružanja tehničke pomoći prilikom realizacije zajedničkih programa u oblasti vojno-tehničke saradnje; obuke kadrova u odgovarajućim obrazovnim ustanovama, u skladu sa potrebama i mogućnostima strana; konsultativne pomoći u borbenoj primeni naoružanja i vojne tehnike, kao i po drugim pitanjima vojno-tehničke saradnje, drugim oblastima vojno-tehničke saradnje o kojima se postigne sporazum između strana.
Takođe, u cilju realizacije ovog sporazuma, strane će formirati međuvladinu komisiju za vojno-tehničku saradnju, a kao poseban deo se navodi i zaštita podataka, gde se posebno vodi računa o tome da uzajamno dobijeni podaci ni na koji način ne ugroze jednu od strana.
Istakao bih da su odnosi naše dve zemlje tradicionalno dobri, da imamo razvijene odnose na svim nivoima, a naročito u oblasti vojne tehnike i da je dobar deo naše vojne tehnike i naoružanja poreklom iz Sovjetskog Saveza odnosno Rusije. U skladu sa tim, logično je ekonomsko i tehnički da se nastavak saradnje nastavi i dodatno unapredi.
Slična situacija je i kada je u pitanju saradnja sa Belorusijom, pa je takav sporazum naše dve vlade o saradnji u oblasti odbrane više nego očekivan sled okolnosti. Sam tekst Sporazuma je potpisan u Minsku 10. novembra 2014. godine, sa ciljem da se unapredi saradnja u oblasti odbrane u okviru svojih nadležnosti, u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom i preuzetim međunarodnim obavezama.
Sporazumom je precizirano da strane ostvaruju saradnju u sledećim oblastima: vojno-ekonomska saradnja, vojno-naučna saradnja, vojno školovanje i obuka, zakonodavstvo u oblasti odbrane, vojna medicina, mirovne operacije, zaštita životne sredine u okviru vojnih potreba i druge oblasti od zajedničkog interesa u kojima se strane ili njihovi nadležni organi dogovore.
Konkretna primena sporazuma se ogleda kroz saradnju kroz zvanične posete, radne sastanke, razmenu iskustava i konsultacije, učešće na vežbama, učešće na konferencijama, simpozijumima i seminarima, razmenu potrebnih informacija i dokumenata, istraživačke projekte od obostranog interesa i druge oblike saradnje u kojima se strane ili njihovi nadležni organi dogovore.
Sporazumom se takođe regulišu prava i obaveze lica koja borave u poseti jednoj od država potpisnica sporazuma, uz principe međusobnog uvažavanja i poštovanja. Istakao bih da je saradnja Srbije i Belorusije stabilna, da nema otvorenih pitanja i da uvek ima prostora za saradnju ne samo u oblasti odbrane, već i svih grana privrede.
Poštovani narodni poslanici, što se tiče odluke o usvajanju godišnjeg plana upotrebe Vojske Srbije i drugih snaga odbrane u multinacionalnim operacijama, u 2015. godini i predloga odluke o učešću pripadnika Vojske Srbije u multinacionalnim operacijama u 2015. godini, osnovni razlozi sadržani su i potrebe omogućavanja učešća profesionalnih pripadnika Vojske Srbije i drugih snaga odbrane u multinacionalnim operacijama u 2015. godini. Konkretno, to se odnosi na 19 vojnih misija i četiri policijske.
Učešćem pripadnika Vojske i policije, Republika Srbija potvrđuje interes i nameru da konkretno doprinese svetskoj, evropskoj i regionalnoj bezbednosti i poštovanju međunarodnog prava i mira. Učešće pripadnika Vojske Srbije u multinacionalnim operacijama UN i EU važan je element spoljne politike Republike Srbije koji uveliko doprinosi da se Republika Srbija u odnosima sa državama članicama UN i EU tretira kao ravnopravni partner.
Angažovanjem pripadnika Vojske Srbije i drugih snaga odbrane u multinacionalnim operacijama pod mandatom EU u okviru zajedničke bezbednosne i odbrambene politike, Republika Srbija se integriše u važnu oblast aktivnosti EU i istovremeno jača svoje bezbednosne kapacitete na putu članstva u EU.
Pored toga, pripadnici Vojske Srbije u multinacionalnim operacijama u praksi proveravaju do sada stečena iskustva i razmenjuju iskustva sa pripadnicima oružanih snaga drugih država, upoznaju se sa standardnim operativnim procedurama, čime se u perspektivi olakšava integrisanje naših snaga u multinacionalne sastave i prilagođava način rada svetskim standardima. Takođe, i pripadnici MUP imaju direktne koristi od policijskih službenika koji se vraćaju obogaćeni novim iskustvima, ali i savremenim znanjima i veštinama.
Istakao bih da su svi pripadnici Vojske i policije koji su do sada aktivno učestvovali u multinacionalnim operacijama za svoje učešće dobijali najviše ocene. Upravo to je dokaz ispravne odluke o učešću, ali takođe spremnosti i obučenosti pripadnika policije i Vojske.
Sredstva za učešće u multinacionalnim operacijama su već određena u budžetu Republike Srbije, kao i u sredstvima koja će se odobriti od UN. Ukazao bih da je učešće u multinacionalnim operacijama obaveza koja proizilazi iz članstva Srbije u članstvo UN i u drugim međunarodnim organizacijama, ali istovremeno učešće u multinacionalnim operacijama je od izuzetne važnosti i značaja za spoljnu politiku Srbije.
Kroz učešće u multinacionalnim operacijama Srbija zapravo jasno i odlučno pokazuje da može biti ravnopravan i siguran partner u aktivnom rešavanju globalnih bezbedonosnih izazova i rizika i pretnji. Učešćem u multinacionalnim operacijama mi, kao država, pokazujemo volju i spremnost da budemo deo onih koji jesu spremni da se bore za očuvanje mira u svetu i koji jesu spremni da se bore za poštovanje međunarodnog prava, strateško opredeljenje Srbije jeste očuvanje mira i bezbednosti.
Kroz učešće u multinacionalnim operacijama, pored navedenog, važno je uspostavljanje vojnih veza. Uspostavljanjem vojnih veza stiču se nova iskustva, upoznavanje sa svetskim standardima u vojnim operacijama, u vojnoj opremi, operativnim procedurama i to svakako na jedan način hoće doprineti implementaciji naših snaga u multinacionalne snage i uspostavljanju usaglašavanja, upodobljavanje sa nekim svetskim standardima.
Kada govorimo o učešću naših snaga u multinacionalnim operacijama, treba imati na umu našu vojnu industriju i ona na neki način može da bude podstaknuta, odnosno možemo da govorimo o izvozu naše vojne opreme.
Na kraju svog izlaganja rekao bih i nekoliko reči i osnovnih podataka o mirovnoj operaciji UN u Republici Liban, koja je ujedno i misija sa najviše naših pripadnika. Vojska Srbije učestvuje u mirovnoj operaciji UN u Republici Liban pod nazivom UNIFIL od 21. decembra 2010. godine sa štabnim oficirima. Od novembra 2012. godine u UNIFIL je bio angažovan pešadijski vod sa elementom za logističku podršku, sastava 41 pripadnik Vojske Srbije koji je u novembru 2013. godine zamenjen pešadijskom četom sastava 130 pripadnika Vojske Srbije, a od decembra 2014. godine kontigent Vojske Srbije uvećan je angažovanjem još jednog štabnog oficira i jednog pešadijskog voda sastava 33 pripadnika. Trenutno je u UNIFIL angažovano 177 pripadnika Vojske Srbije.
Pripadnici Vojske Srbije se angažuju na koordinaciji aktivnosti u cilju osmatranja, praćenja, održavanja, prekidanja neprijateljstva između sukobljenih strana, pomoći libanskoj vladi da efektivno uspostavi vlast i kontrolu na sopstvenoj teritoriji i pružanju pomoći u sprovođenju humanitarnih operacija radi normalizacije životnih uslova, povratka raseljenih lica i podrške u uspostavljanju vladavine prava.
Štab misije UNIFIL i štab sektora istog UNIFIL, kao i predstavnici oružanih snaga Kraljevine Španije, u sastavu čijeg kontingenta se angažuju pripadnici Vojske Srbije u sektoru istog, više puta su do sada isticali profesionalizam pripadnika Vojske Srbije u radu i izgrađeno poverenje u izvršavanju zadataka. Političko bezbednosna situacija u Libanu je složena, usled uticaja krize u Siriji i unutrašnjih međuetničkih i konfesionalnih nemira lokalnog karaktera na severu Libana. Zonu odgovornosti UNIFIL i dalje karakteriše relativna stabilnost, uz opasnost da se efekti regionalne krize odraze na stanje bezbednosti.
Do sada nije bilo elemenata ugrožavanja bezbednosti angažovanja pripadnika Vojske Srbije. Osnovni i najveći rizik po bezbednost pripadnika Vojske Srbije u Libanu predstavlja mogućnost eskalacije regionalnih ili unutrašnjih sukoba.
Zbog svega navedenog, poslanička grupa SPS će u danu za glasanje podržati navedene predloge zakona. Hvala.
Poštovani potpredsedniče Skupštine, poštovani ministre sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, danas ću u svom izlaganju govoriti o Predlogu zakona o potvrđivanju sporazuma između Vlade Republike Srbije i Saveta ministara Republike Albanije o uzajamnom priznavanju vozačkih dozvola.
Sporazum je potpisan 17. decembar 2014. godine u Beogradu sa ciljem jačanja i unapređenja policijske saradnje naše dve države. Istovremeno, ovaj sporazum predstavlja jedan korak napred u odnosima naše dve zemlje koji su naročito u tokom poslednjih 50 godina bili vrlo složeni. To je naročito izraženo kroz želju da se pomogne državljanima Srbije koji borave u Albaniji da steknu albansku vozačku dozvolu, oni će to pravo ostvarivati na osnovu posedovanja srpske vozačke dozvole, što će biti dovoljan uslov da bez dodatnih troškova i dodatnog polaganja vozačkog ispita, steknu albansku vozačku dozvolu.
Konkretno, sporazumom je predviđeno članom 1. da ugovorne strane uzajamno priznaju važeće vozačke dozvole, osim privremenih, probnih i sličnih vozačkih dozvola koje su izdali nadležni organi druge ugovorne strane. U skladu sa njihovim nacionalnim zakonodavstvom kada se koristi u saobraćaju na njihovoj teritoriji i saglasni su da omoguće njihovu zamenu imaocima vozačkih dozvola kojima je odobreno prebivalište ili boravak na njihovoj teritoriji.
Predviđeno je da vozačka dozvola koju je izdao nadležni organ jedne ugovorne strane neće moći da se koristi u saobraćaju na teritoriji druge ugovorne strane nakon isteka perioda boravka koji je utvrđen nacionalnim zakonodavstvom svake od ugovorenih strana.
U članu 4. predviđeno je da u postupku zamene vozačke dozvole izdate od strane nadležnih organa, ugovornih strana obavezno se prilaže i uverenje o zdravstvenoj sposobnosti kojim se potvrđuje da je podnosilac zahteva za zamenu vozačke dozvole zdravstveno sposoban da upravlja motornim vozilom, odnosno skupom vozila odgovarajuće kategorije.
U postupku zamene vozačke dozvole ugovorene strane priznaju odgovarajuće kategorije vozačkih dozvola na osnovu tehničkih tabela, ekvivalentna koji se nalaze u prilogu sporazuma.
Članom 8. predviđeno je da tokom postupka zamene vozačke dozvole nadležni organi ugovorenih strana povlače zamenjene vozačke dozvole i vraćaju ih nadležnom organu druge ugovorne strane preko diplomatskog konzularnog predstavništva zajedno sa spiskom zamenjenih vozačkih dozvola i obaveštenja.
Takođe, sporazum se zaključuje na neodređeno vremenski period. Pored navedenog, Srbija i Albanija potpisale su niz sporazuma među kojima su -Sporazum između Savezne Vlade Savezne Republike Jugoslavije i Saveta ministara Republike Albanije u međusobnom podsticanju i zaštiti ulaganja, Ugovor između Srbije i Crne Gore i Republike Albanije o izbegavanju dvostrukog oporezivanja u odnosu na poreze na dohodak i na imovinu, Sporazum o saradnji u oblasti turizma između Srbije i Crne Gore i Republike Albanije, Sporazum između Vlade Republike Srbije i Saveta ministara Republike Albanije u uzajamnom putovanju državljana.
Poštovane kolege poslanici, svedoci smo da je politička saradnja koja je intenzivirana od 2010. godine ojačana tokom 2013. godine razgovorima tadašnjeg premijera Ivice Dačića i albanskog predsednika Bujara Anisanija, a proširena je prošlogodišnjim susretom u Beogradu premijera Vučića i Rame. Sve to je dovelo do blagog unapređenja sveukupnih odnosa, a to se naročito ističe u oblasti ekonomije.
Naime, da su naši međusobni odnosi na uzlaznom nivou pokazuju i ekonomski podaci prema kojima robna razmena predstavlja osnovu ekonomske saradnje i karakteriše naglašen suficit na strani Srbije.
U periodu januar-decembar 2013. godine izvoz je iznosio 87,9 miliona evra, a uvoz 12, 1 milion evra. U 2012. godini izvoz Srbije je iznosio 68,2 miliona evra, a uvoz 10,8 miliona evra. Ovi pokazatelji dodatno ohrabruju i ukazuju na neophodnost dalje normalizacije odnosa, koja je neophodna u Srbiji i Albaniji.
Podržavajući ovaj sporazum verujemo da će se poboljšati sveukupni odnosi, ali istovremeno treba istaći i kakav je trenutni položaj Srba u Albaniji, u kojim sve oblastima treba njihov položaj uskladiti, položaj koje manjine ostvaruju kako u Srbiji tako i na evropskom nivou. Upravo zbog toga je neophodno rešiti neka od gorućih pitanja koja se tiču položaja Srba u Albaniji.
Naime, procene govore da u Albaniji živi oko 30 hiljada Srba. Prema rečima naših ljudi u Albaniji, njima je izuzetno teško da opstanu i sačuvaju sopstveni identitet. Mnogi novi albanski zakoni su i dalje u suprotnosti sa evropskim konvencijama i neomogućavaju manjinama da ostvare svoja prava na nacionalni identitet.
Škole na srpskom jeziku neka. Izjašnjavanje o nacionalnoj pripadnosti je zabranjeno, kao i upotreba tradicionalnih imena i prezime na – ić. Pravo na obrazovanje i informisanje na srpskom, održavanje kontakata sa matičnom državom je otežano, kao i pravo na slobodu veroispovesti.
Među problemima su, pored teškog ekonomskog položaja, i ogromne administrativne i finansijske prepreke za vraćanje nasilno albanizovanih srpskih imena i prezimena. U matičnim knjigama izbrisana je srpska nacionalnost i definisana kao albanska.
Takođe, Srbi nisu zastupljeni ni u parlamentu Albanije. Iako podržavamo sporazum o kome danas raspravljamo, smatramo da je neophodno da se u budućim razgovorima i saradnji naše dve države problem srpske zajednice i njenog zastupanja bude prioritet i zakonom uređeno pitanje.
U želji da će se u budućem periodu naši odnosi dodatno unapređivati, što će doprineti rešavanju problema i poteškoća sa kojima se Srbi suočavaju u ostvarivanju svojih manjinskih prava u Albaniji, poslanička grupa SPS će u Danu za glasanje podržati Sporazum o uzajamnom priznavanju vozačkih dozvola. Hvala.
Poštovana predsednice, uvaženi ministre, dame i gospodo narodni poslanici, u okviru prvog zajedničkog načelnog pretresa, govoriću o Predlogu zakona o izmenama i dopunama Carinskog zakona, kao i o Zakonu o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Saveta ministara Republike Albanije o uzajamnoj pomoći u sprečavanju, istraživanju i suzbijanju carinskih prekršaja.
Polazeći od činjenice da je osnovno opredeljenje Republike Srbije da postane punopravan član Svetske trgovinske organizacije i EU, proističe obaveza usaglašavanja nacionalnog zakonodavstva, uključujući i carinske propise sa zakonodavnom regulativom EU i pravilima Svetske trgovinske organizacije.
Usaglašavanje nacionalnog zakonodavstva kojim se reguliše tranzitni postupak, preduslov je za dobijanje odobrenja zajedničkog komiteta EU, EFTA za pristupanje Konvenciji o zajedničkom tranzitu. Upravo je zbog toga bilo neophodno uneti pojedine izmene i dopune u Carinski zakon, kako bi se omogućio razvoj, ali i primena novog kompijuterizovanog tranzitnog sistema koji predstavlja kompitabilne aplikacije za nacionalni tranzit, usklađen sa sistemom i procedurama Konvencije o zajedničkom tranzitu i pravilima za novokompjuterizovani tranzitni sistem, kao i sa rešenjima sadržanim u Carinskom zakonu EU.
Naravno, ovim izmenama i dopunama nije narušen osnovni cilj zakona, a to je zaštita ekonomskih, fiskalnih i finansijskih interesa Republike Srbije, zaštita Republike Srbije od nezakonite ilegalne trgovine, bezbednosti, zaštita ljudi i životne sredine, kao i olakšavanje međunarodne trgovine.
U cilju postizanja ostvarenja cilja carinskih organa, predloženim izmenama i dopunama Zakona metode rada su modernizovane, a saradnja između različitih sektora će biti uspostavljena ili osnažena.
Modernizacija je naročita primetna u primeni novog sistema, novokompjuterizovanog tranzitnog sistema o kojem bi ovom prilikom rekao nešto više.
Osnovni princip carinskog tranzitnog postupka je da se omogući kretanje robe iz jedne u drugu carinarnicu u okviru iste ili neke druge carinske teritorije, bez naplate carina i drugih dažbina koje se mogu primeniti na uvezenu ili izvezenu robu bez primene mera trgovinske politike, a pod uslovom da se ispune svi zahtevi koji se odnose na plombe, rokove ili obezbeđenje i slično.
Tranzit može biti nacionalni carinski tranzitni postupak kada se tranzitni postupak odnosi samo na carinsku teritoriju Republike Srbije, a polazna i odredišna carinarnica se nalazi na ovoj teritoriji.
Međunarodni carinski tranzitni postupak je tranzitno kretanje kao deo jedinstvene carinske tranzitne operacije, tokom koje se prelazi jedna ili više granica u skladu sa bilateralnim ili multilateralnim sporazumima, a polazna i odredišna carinarnica se nalazi na različitim carinskim teritorijama.
Upravo iz razloga povećane trgovine i u cilju prevoženja robe po Evropi, sačinjene su dve konvencije između zemalja Evropske zajednice i zemalja EFTA. U jednoj je ustanovljen zajednički tranzitni postupak, dok druga propisuje pojednostavljenje formalnosti u trgovini robama, uvoz i izvoz uvođenjem jedinstvene carinske isprave.
Konkretno, novokompjuterizovani tranzitni sistem obuhvata: pod jedan, zajednički tranzit i pod dva, zajednički tranzitni postupak. Zajednički tranzit koristi se za prevoz robe koja nije u slobodnom prometu u EU između dve tačke u okviru EU bez plaćanja uvoznih dažbina i drugih nadoknada. Zajednički tranzitni postupak koristi se za prevoz robe između 28 država članica EU i drugih zemalja potpisnica Konvencije o zajedničkom tranzitnom postupku iz zemalja EFTA – Island, Norveška, Lihtenštajn, Švajcarska i Turska.
U Republici Srbiji EU je najveći donator u sektoru carine, koji podstiče njenu modernizaciju i usklađivanje sa evropskim standardima, kao i sa zakonskim aktima i postupcima. Projekat tehničke pomoći i Uprava carine Srbije za podršku modernizacije carinskih sistema uglavnom se odnosi na razvoj novokompjuterizovanog tranzitnog sistema i pomoć za pristup Srbije Konvenciji o zajedničkom tranzitnom postupku.
Uprava carine u saradnji sa delegacijom EU u Beogradu uspešno je završila projekat izgradnje administrativnih kapaciteta carinske službe za punu implementaciju zajedničkog tranzita EU. U relaciji tog projekata iz IPA fonda utrošeno je 1,5 miliona evra, dok je za implementaciju novokompjuterizovanog tranzitnog sistema u Srbiji obezbeđeno 4,1 milion evra. Uvođenje takvog sistema jedan je od uslova za punopravno članstvo u EU.
Evropska komisija i sve države članice EU, kao i sve zemlje EFTA su razvile i primenjuju kompjuterizovani sistem za tranzitni postupak. Plan je da Srbija tokom 2015. godine uvede novi kompjuterizovani tranzitni sistem na svom carinskom području, zasnovan na razmeni elektronskih poruka između privrednih subjekata nacionalnih i međunarodnih carinskih ispostava i EU.
Najveća korist od novog sistema je bespapirno poslovanje, odnosno mogućnost da se koristi sistem razmene poruka. Umesto dosadašnje procedure prijavljivanja vozila i robe, to će omogućiti da jednom podneta deklaracija isprati ceo tok transporta, tačnije, znaće se u svakom trenutku gde se nalazi roba.
Jedna od najvažnijih stvari će biti automatizovani informacioni sistem za uvoz i izvoz, što će omogućiti da jednom podnet dokument više ne mora da se podnosi. Time će se ostvariti značajne uštede u novcu.
Kada govorimo o zadržavanju teretnih vozila na granici, primenom novokompjuterizovanog tranzitnog sistema to vreme će biti svedeno na minimum. Prosečno zadržavanje na Batrovcima je 34 minuta, na Horgošu 40, na Gradini oko 40, na Preševu oko 20 minuta. Kada se uvede novi sistem, neće biti čekanja na granici. Zapravo, sva dokumenta izvoznik, operator ili špeditor podnosiće elektronski čim roba krene, pa se vreme zadržavanja na granicama svodi na minimum, a eliminiše se ili svodi na najmanju moguću meru subjektivnost onih koji obavljaju kontrolu.
Poznato je da su pripreme za primenu novog sistema već započete i da su nastale pojedine poteškoće, ali smo uvereni da će naši državni organi biti u stanju da primene novi sistem u potpunosti do 1. oktobra ove godine, kada je rok da Srbija postane deo jedinstvenog evropskog tranzitnog sistema.
Ono što je takođe izuzetno važno, to je ideja EU da se bude od pomoći privredi i to se upravo postiže kroz ovaj novi sistem. Naime, pruža se mogućnost da pojedina preduzeća dobiju privilegovani status, odnosno da dobiju pravo na pečat, određivanje visine carine i uplaćivanje novca po tom osnovu. Njihovi ekonomski operateri će sve sami raditi. Popunjavaće deklaracije, stavljati plombe, slati vozila, a carina će imati pristup računarima i povremeno će kontrolisati podatke i fizički proveravati one koji obavljaju carinjenje.
U slučaju da dođe do zloupotrebe ovog prava, carina će ga oduzeti zauvek, a prekršioce podvrgnuti stalnim kontrolama. Cilj je da se privreda ne zadržava i da se odvoje dobri od loših. Prosečno u Evropi je oko 10% firme koje ne poštuju propise. Onda se postavlja pitanje – zašto ostalih, a njih je 90%, ispaštaju zbog neodgovornih?
Izmene i dopune Carinskog zakona takođe predviđaju i pojednostavljenja procesuiranja blažih prekršaja, uz značajno smanjenje troškova za državne organe, što je usklađivanje sa novim Zakonom o prekršajima. Naime, prekršajnim nalogom organi uprave će dobiti efikasno sredstvo za sankcionisanje blažih prekršaja za koje je propisana novčana kazna u fiksnom iznosu.
Kako su počiniocima prekršaja izdavanjem naloga nudi mogućnost da u slučaju plaćanja polovine izrečene kazne u roku za dobrovoljno plaćanje ostvaruje značajnu uštedu, za očekivati je značajno povećanje broja dobrovoljno plaćenih kazni, a samim tim i povećanje ukupnog prihoda za budžet Republike Srbije po osnovu naplate ovih kazni. Za sve druge prekršaje za koje je propisana novčana kazna u rasponu, organi uprave će biti u obavezi da nadležnom prekršajnom sudu podnesu zahtev za pokretanje prekršajnog postupka.
Dalje, članom 2. Predloga zakona nose izmene kojima se vrši usklađivanje sa carinskom terminologijom i sa Carinskim zakonom EU. U članovima od 10. do 13. Predloga zakona menjaju se i dopunjuju odredbe koje se tiču robe koja napušta carinsko područje Republike Srbije, odnosno sažete deklaracije, pa se ovim članovima propisuju uslovi u pogledu roka, kao i slučajevi kada se ona ne podnosi, kao i način podnošenja ove deklaracije, propisuje se pod kojim uslovima komercijalni, lučki i transportni dokumenti mogu da se koriste kao sažete deklaracije.
Takođe, ovim članovima se reguliše ko može podneti sažetu deklaraciju i kada i pod kojim uslovima se može odobriti dopunu ove deklaracije.
Članovi 14. i 15. se odnose na izmene koje se tiču obezbeđenja za naplatu carinskog duga. Umesto dosadašnje bankarske garancije kao oblika obezbeđenja, izmenama je predviđeno da svako lice sa prebivalištem, odnosno sedištem u Republici Srbiji, može biti garant ukoliko je predložena garancija prihvatljiva po oceni carinskog organa.
Što se tiče Predloga zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Saveta ministara Republike Albanije o uzajamnoj pomoći u sprečavanju, istraživanju i suzbijanju carinskih prekršaja, njime se omogućava sprovođenje dvostranog međunarodnog sporazuma između Vlade Republike Srbije i Saveta ministara Republike Albanije u cilju predupređivanja i suzbijanja povreda carinskih propisa, suzbijanja krijumčarenja, ubrzanja robnog i putničkog prometa između dve zemlje i razmene iskustava u radu carinskih organa.
Osim toga, potvrđivanjem ovog sporazuma obezbeđuje se pravilna primena carinskih propisa kroz razmenu informacija. Sporazum je sačinjen u Beogradu 10. novembra 2014. godine, a nastao je kao rezultat činjenice da se kršenjem carinskih propisa nanosi šteta privrednim, trgovinskim, finansijskim, društvenim, kulturnim, industrijskim, poljoprivrednim interesima dve zemlje, sa ciljem da se kroz efikasnu saradnju carinskih organa oni spreče.
Sporazumom je jasno definisana i preciziranja saradnja carinskih organa dve države, počev od uzajamne administrativne pomoći, razmene informacija, dokumenata, obaveštenja, preko pravilne primene carinskih propisa i delovanja, u cilju sprečavanja, istraživanja i borbe protiv kršenja carinskih propisa, pa sve do konkretnih radnji prilikom vršenja carinske dužnosti.
Pored navedenog, u članu 19. predviđeno je da: pod jedan, odredbe sporazuma primenjuju carinski organi država strana ugovornica; pod dva, da se obrazuje mešovito srpsko-albanska komisija koja se sastaje po potrebi na zahtev bilo kog carinskog organa radi analize sprovođenja odredaba ovog sporazuma, kao i rešavanja spornih pitanja koja mogu da nastanu u njegovoj primeni; pod tri, da se sporna pitanja za koja se ne pronađe odgovarajuće rešenje reše dogovorom između strana ugovornica; i pod četiri, da se strane ugovornice sastaju na zahtev ili po isteku od pet godina radi njegove revizije, osim ako jedna drugu pismeno ne obaveste da takva revizija nije potrebna.
Na ovaj način, učinjen je još jedan korak ka boljoj regionalnoj saradnji i stabilnosti, što je i cilj naše Vlade, a ujedno, još jedan uspešno ostvaren zadatak ministra spoljnih poslova Ivice Dačića.
Zbog svega navedenog, poslanička grupa SPS će u danu za glasanje podržati izmene i dopune Carinskog zakona, kao i zakon o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Saveta ministara Republike Albanije o uzajamnoj pomoći u sprečavanju, istraživanju i suzbijanju carinskih prekršaja. Zahvaljujem.
Poštovani potpredsedniče Narodne skupštine Republike Srbije, uvažena gospođo ministarka, dame i gospodo narodni poslanici, u svom današnjem izlaganju u okviru prvog zajedničkog načelnog pretresa o zakonima iz oblasti poljoprivrede i zaštiti životne sredine, govoriću o Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o biocidnim proizvodima.
Izmene i dopune zakona nastale su kao rezultat uočenih nedostataka u dosadašnjoj primeni zakona, tehničko-administrativnih promena, kao i finansijskih obaveza i sveopštih reformi koje Ministarstvo poljoprivrede i zaštiti životne sredine sprovodi.
Upravo zbog značaja zakona a i važnosti za građane ukazaću na neke od osnovnih preduslova za upotrebu biocidnih proizvoda, pre samog izlaganja o Predlogu zakona.
Pod biocidnim proizvodom smatra se svaka aktivna supstanca ili smeša koja sadrži jednu ili više aktivnih supstanci, pripremljen u obliku u kome se snabdevaju korisnici, a čija namena da hemijski ili biološki uništi, odvrati i učini bezopasnim, spreči delovanje ili kontroliše nepoželjne organizme.
U nepoželjne organizme ubraja se svaki organizam čije je nepoželjno prisustvo ili štetan efekat utiče na zdravlje ljudi, njihove aktivnosti i proizvode koje koristi ili proizvode na životinje ili životnu sredinu.
U skladu sa tim, vrste biocidnih proizvoda grupisane su na sledeći način, pod jedan: dezificijensi i biocidni proizvodi za opštu upotrebu; pod dva: konzervansi; pod tri: biocidni proizvodi za suzbijanje štetočina i pod četiri: ostale vrste biocidnih proizvoda.
Da bi se biocidni proizvodi mogli koristiti, neophodno je da su upisani u registar hemikalija koji predstavlja bazu podataka o hemikalijama koje se nalaze u prometu na teritoriji Republike Srbije. Cilj registracije hemikalije jeste njihovo praćenje i minimizacija štetnih efekata po zdravlje ljudi i životnu sredinu.
Izuzeci od upisa u registar su hemikalije koje se u finalnom obliku stavljaju na tržište kao biocidni proizvodi, sredstva za zaštitu bilja, lekovi i medicinska sredstva koja se koriste u humanoj i veterinarskoj medicini, kozmetički proizvodi, hrana, prehrambeni aditivi i arome i hrana za životinje i aditivi za tu hranu.
Zakonsku obavezu za registraciju hemikalija imaju, pod jedan: proizvođač; pod dva: uvozni i pod tri: dalji korisnik, pravno lice ili preduzetnik koji hemikalije koristi za proizvodnju smeša koje se stavljaju na tržište.
Biocidni proizvod se može staviti u promet ako je izdato odobrenje za stavljanje u promet ili doneto rešenje o upisu tog biocidnog proizvoda u privremenu listu za dostavljanje tehničkog dosijea i ako je klasifikovan, obeležen, upakovan i ima bezbednosni list.
Izuzetak od navedenih pravila može biti samo u slučaju nepredviđene pojave štetnih organizama koji ne mogu biti suzbijeni biocidnim proizvodima za koje je doneto rešenje o upisu u privremenu listu ili izdato odobrenje. Može se izvaditi prijemna dozvola za stavljanje u promet, rok važenja privremene dozvole nije duži od 120 dana.
Biocidni proizvod za koji nije izdato rešenje za upis u privremenu listu ili odobrenje može da se stavlja u promet samo radi korišćenja za naučno istraživanje i razvoj. Većina ovih propisa iz oblasti biocidnih proizvoda je implementirana ili usklađena sa propisima Evropske unije koja je ovu oblast počela regulisati još 1998. godine usvajanjem direktive o biocidnim proizvodima kojom je uspostavljanjem dvostepeni sistem odobravanja biocidnih proizvoda.
Prvi stepen je procena aktivne supstance i odobravanje njenog korišćenja u određenoj vrsti biocidnog proizvoda na nivou EU, a drugi stepen procena konkretnog biocidnog proizvoda i njegova autorizacija tj. izdavanje odobrenja za stavljanje tog biocidnog proizvoda u promet na nivou zemlje članica EU.
Nova uredba o biocidnim proizvodima 528 od 2012. godine usvojena je 22. maja 2012. godine, a primenjuje se od 1. septembra 2013. godine. Osnovni koncept nove uredbe je sličan kao i kod prethodne tj. svi biocidni proizvodi koji se stavljaju na tržište EU moraju biti autorizovani, a aktivne supstance sadržanog u bicidnom proizvodu moraju biti prethodno odobrene za tu vrstu biocidnog proizvoda, s tim da pored autorizacije biocidnih proizvoda na nacionalnom nivou za tržište pojedinih zemalja članica se uvodi mogućnost autorizacije za celo tržište EU, kao i druge novine u cilju poboljšanja funkcionisanja EU tržišta biocidnih proizvoda.
Poštovani narodni poslanici, razlog za donošenje zakona sastoje se u potrebi za usklađivanjem Zakona o biocidnim proizvodima sa Zakonom o budžetskom sistemu i obezbeđivanje funkcionisanja budžetskog sistema. U skladu sa tim, suštinski sistemske reformske izmene odnose se na rešenja predviđena Zakonom o izmenama i dopunama Zakona o budžetskom sistemu po kojem se umesto ranijih naknada koje su bile prihod Agencije za hemikalije sada će biti propisane takse koje će biti prihod budžeta Republike Srbije i na usklađivanje sa Zakonom o hemikalijama, odnosno sa odlukom o prestanku važenja odluke o osnovanju Agencije za hemikalije i preuzimanje nadležnosti u oblasti upravljanja biocidnim proizvodima, najpre od strane Ministarstva energetike, razvoja, zaštitu životne sredine, a sada od strane Ministarstva poljoprivrede i zaštite životne sredine.
Konkretno u članu 5. i 12. Predloga zakona utvrđeno je da se umesto nadoknada koje su bile prihod Agencije za hemikalije plaćaju i takse koje predstavljaju prihod budžeta Republike Srbije. U članu 8. Predloga zakona definisano je držanje opasnog biocidnog proizvoda u prodajnom prostoru i način obeležavanja tog prostora. U čl. 13, 14. i 15. Predloga zakona preciziran je nadzor nad primenom Zakona o biocidnim proizvodima. U čl. 16. i 17. Predloga zakona precizirano je ovlašćenje inspektora u vršenju inspekcijskih nadzora. Članom 25. Predloga zakona propisana je prelazna odredba kojom se precizira na koji način će se okončati započeti postupci čime se smanjuje pravna nezavisnost za privredne subjekte po čijim zahtevima su započeti postupci pre stupanja na snagu ovog zakona.
Naglasio bih da sve predložene izmene i dopune ne odstupaju od rešenja koje postoje u evropskim propisima. Takođe, predložene izmene i dopune zakona imaće pozitivan uticaj na, pod jedan, budžet Republike Srbije koji će se od taksi direktno puniti, pod dva, na samostalnost obavljanja poslova upravljanja biocidnim proizvodima preko organizacionih oblika državne uprave bez poveravanja poslova državne uprave drugim pravnim licima, odnosno javnim agencijama i pod tri, na rad inspekcijskih službi, inspekcije u oblasti zaštite životne sredine, sanitarne, veterinarske i tržišne inspekcije u vršenju inspekcijskog nadzora.
Razgraničenjem nadležnosti četiri inspekcije obezbeđuje se jasna podela nadležnosti, odnosno ovlašćenje inspektora u vršenju inspekcijskih nadzora. Inspektor za zaštitu životne sredine vrši inspekcijski nadzor nastavljanjem biocidnog proizvoda u promet, upisom biocidnog proizvoda u privremenu listu, klasifikacijom, pakovanjem, obeležavanjem i oglašavanjem biocidnog proizvoda, izradom i dostavljanjem bezbednosnog lista biocidnog proizvoda, kao i nad sprovođenjem odredaba ovog zakona koje nisu u nadležnosti sanitarnog, veterinarskog, odnosno tržišnog inspektora.
Sanitarni inspektor vrši inspekcijski nadzor nad korišćenjem biocidnih proizvoda kod profesionalnih korisnika koji koriste biocidne proizvode za obavljanje registrovane delatnosti, kao i u oblastima, objektima i delatnostima koje su pod sanitarnim nadzorom, osim korišćenja biocidnih proizvoda u objektima u kojima se obavlja veterinarska delatnost u skladu sa posebnim propisima.
Veterinarski inspektor vrši inspekcijski nadzor nad korišćenjem biocidnih proizvoda kod profesionalnih korisnika koji koriste biocidne proizvode za obavljanje, registrovane veterinarske delatnosti, kao i u oblastima, objektima i delatnostima koje su pod veterinarskim nadzorom.
Tržišni inspektor vrši inspekcijski nadzor nad ispunjenošću uslova za držanje opasnog biocidnog u prodajnom prostoru i načinom održavanja tog prostora.
Zbog svega navedenog poslanička grupa SPS će u Danu za glasanje podržati predložene zakone koji su na dnevnom redu. Zahvaljujem.
Poštovani potpredsedniče, poštovana ministarka, dame i gospodo narodni poslanici, razlozi za izmene i dopune Predloga zakona o plovidbi i lukama na unutrašnjim vodama nastali su zbog potrebe da se prvenstveno otklone svi nedostaci koji su suočeni tokom primene zakona u praksi, a koji su neprecizno, dvosmisleno, a u nekim slučajevima nedostajale su adekvatne odredbe kako bi se zakon u potpunosti mogao primenjivati.
Pored toga, bilo je neophodno da se predlog zakona uskladi sa Zakonom o prekršajima, Zakonom o transportu opasnog tereta, Zakona o javnom privatnom partnerstvu i koncesijama, kao i Zakonom o javnim nabavkama.
Poslednji, ali ne manje značajan element su i naše međunarodne obaveze koje se ogledaju kroz ratifikovani Evropski sporazum o međunarodnom prevozu opasnog tereta na unutrašnjim plovnim putevima, Evropskog sporazuma o glavnim unutrašnjim vodnim putevima, od međunarodnog značaja, kao Uredbi EU 1315 koja je doneta 2013. godine o Trans-evropskoj transportnoj mreži.
Koliko je značajan Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o plovidbi i lukama na unutrašnjim vodama, želeo bih da pokažem kroz sledeće činjenice. Naime, kroz Srbiju prolaze dva evropska saobraćajna koridora, kopneni Koridor 10 i Koridor 11 koji povezuje deset evropskih zemalja koji izlaze na plovni deo reke Dunav.
Od granice sa Mađarskom do Beograda, Dunav teče praktično paralelno sa trasom evropskog auto puta i železničkom prugom, što taj prostor čini izuzetno vrednim i značajnim sa privrednog i svakog drugog stanovišta. To potvrđuje i činjenica da su u periodu od 2001. - 2009. na prostoru uz Dunav i u njegovim rubnim delovima strani investitori investirali više od dve trećine svih stranih investicija u Srbiji.
Srbija ima povoljne ekonomske i geografske karakteristike za teretni, putnički, turistički i vodni saobraćaj. Potencijali unutrašnjih plovnih puteva, reke i kanali sa ukupnom dužinom od 1677 kilometara, značajni su, a po gustini od 21,7 kilometra na 1000 kilometara kvadratnih su iznad EU gde je 27 kilometara na 1000 kilometara kvadratnih. Međutim, potencijali unutrašnjih plovnih puteva su neiskorišćeni.
Plovne puteve Srbije čine Dunav 588 kilometara, Sava 207 kilometara, Tisa 164 kilometara, Begej 77 kilometara, Tamiš 41 kilometar i hidrosistem Dunav-Tisa-Dunav 600 kilometara. Stanje unutrašnjih i plovnih puteva i prateće infrastrukture je nezadovoljavajući i potrebna su znatna ulaganja u njenu rehabilitaciju.
Reka Dunav predstavlja značajan panevropski Koridor 7 i stratešku vezu sa Evropom i Evroazijom koja može i treba da podstakne razvoj trgovine, turizma i usluga u Srbiji.
Od ukupne plovne dužine Dunava, 2580 kilometara, 22,8% se nalazi na teritoriji Srbije. Ciljevi razvoja ovog koridora definisani su Memorandumom o razumevanju i razvoju panevropskog Koridora 7, čiji su potpisnici Nemačka, Slovačka, Austrija, Mađarska, Hrvatska, Jugoslavija, Rumunija, Bugarska, Moldavija, Ukrajina i Evropska komisija.
Reka Sava je plovna celim svojim tokom kroz Srbiju u dužini od 207 kilometara. Okvirni sporazum o basenu reke Save potpisan je 2004. godine. Između Srbije i Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije, a počeo je da se primenjuje 2005. godine. Tako je Sava dobila status međunarodne plovne reke. Deonica od Beograda do Siska uključena je u evropsku mrežu unutrašnjih plovnih puteva međunarodnog značaja i trenutno ima treću klasu plovnosti. Za reku ovog značaja minimalna je četvrta klasa.
Uspostavljanjem nesmetane bezbedne plovidbe na Savi podstakla bi se regionalna saradnja i razvoj, kao i povezivanje preko Dunava sa mrežom evropskih plovnih saobraćajnica. Sada se reka nalazi u tzv. prirodnom režimu. Međutim, za održavanje i unapređenje signalizacije potrebne su znatne investicije.
Reka Tisa protiče kroz Srbiju dužinom od 164 kilometara i uliva se u Dunav kod Slankamena. Sporazumom o plovidbi Tisom, zaključenim sa Mađarskom 1955. godine, omogućena je slobodna plovidba pod jednakim uslovima, a Tisa je proglašena međudržavnom rekom.
Hidrosistem Dunav-Tisa-Dunav je višenamenski vodoprivredni sistem, čija je glavna funkcija navodnjavanje i odvodnjavanje, ali postoje uslovi za plovidbu. Sastoji se od 12 plovnih kanala Bačke i Banata ukupne plovne dužine od 600 kilometara, koji su svrstani u četiri kategorije plovnih puteva.
Ovaj sistem predstavlja jedan od najvećih kanalskih plovidbenih mreža u Evropi koja pored plovnih kanala obuhvata i kanalisane reke Begej i Tamiš. Na kanalima Dunav-Tisa-Dunav izgrađeno je 16 brodskih prevodnica od kojih 12 mogu da prime plovila od 1000 tona nosivosti, a četiri do 500 tona nosivosti.
Neki od razloga relativno slabog korišćenja kanala Dunav-Tisa-Dunav za plovidbu su nedovoljna širina kanala, nedostatak markiranja navigacionih znakova, podvodna i obalska vegetacija itd. Domaća plovila uglavnom transportuju robu u jednom smetu i na malim rastojanjima, pri čemu plaćaju takse za korišćenje kanala, dok je za prelazak stranih brodova potrebna dozvola Ministarstva zaduženog za saobraćaj.
Svaka od ovih nabrojanih reka ima i svoje luke. Na reci Dunav ima osam luka od međunarodnog značaja, i to: Apatin, Bogojevo, Bačka Palanka, Novi Sad, Beograd, Pančevo, Smederevo i Prahovo. Najveće luke na Savi su Šabac i Sremska Mitrovica. Na reci Tisi je Senta. Po kapacitetima i obimu prometa najvažnije luke su Beograd, Pančevo, Smederevo i Prahovo, a samo Beograd i Pančevo imaju kontejnerske terminale.
Zajednička karakteristika svih naših luka jeste mala iskorišćenost postojećih kapaciteta, a to je u proseku oko 30%. Za tako malu iskorišćenost ima više razloga, a osnovni su: smanjena industrijska proizvodnja u Srbiji, slaba tehnološka opremljenost luka, neizgrađeni tehnološki sistemi za kombinovani i intermodalni transport i slično.
U cilju bolje transportne i energetske efikasnosti, smanjenja troškova u reprociklusu i poboljšanje ekologije treba raditi na izgradnji logističkih centara koji bi objedinjavali sve vidove transporta. Nadalje, naše luke su neuređene i neopremljene za turističke brodove, a marine za jahting, turizam nisu ni izgrađena i smatram da bi bilo neophodno u narednom periodu raditi na razvoju te grane naše vodne privrede.
Da bi što više razvijali i unapredili našu vodnu privredu, neophodno je pomoći preduzećima koja se tom delatnošću bave. Preduzeća u Srbiji koja se bave vodnim transportom imaju 396 polovnih sredstava, što čini kapacitet od 403.853 tone.
Preko 77% čine plovila za prevoz rasutih tereta, a ostalo su plovila za prevoz tečnih tereta. Sva rečna flota je dosta stara, tehnološki zaostala sa ovakvom flotom Srbija participira u ukupnoj Dunavskoj floti svega sa 10%. Putnički i vodni saobraćaj u Srbiji ima uglavnom, tranzitno-turistički karakter, koji organizuju turističke agencije, pretežno iz Nemačke i Austrije u vidu krstarenja ka Crnom moru. Ova vrsta saobraćaja ima stalni trend rasta i predstavlja važnu ulogu u razvoju trgovine i turizma.
Iako imamo sve ove prednosti, kako prirodne, tako i geografske, smatram da je neophodno i dodatno unaprediti i zato ohrabrujemo Ministarstvo saobraćaja da učini sve kako bi u potpunosti iskoristili ovaj potencijal u punom razvoju naše zemlje.
Poštovani narodni poslanici, što se tiče konkretno izmena i dopuna Zakona, ja bi se u ovom obraćanju usredsredio na ključne izmene i dopune. Konkretno izmenama i dopunama propisuje se. Pod jedan, saglasnosti koje izdaju agencije za upravljanje lukama i ministarstvo prilikom izrade tehničke dokumentacije za izgradnju luka i pristaništa. Pod dva, kada lučka kapetanija izdaje odobrenje za uplovljavanje stranog broda u brodogradilište. Pod tri, brodovi koji su povučeni iz upotrebe se moraju ukloniti i sa obale po nalogu lučke kapetanije. Pod četiri, da uprava za utvrđivanje sposobnosti brodova za plovidbu izdaje odobrenje domaćim proizvođačima opreme za brodove na osnovu podzakonskog akta koji donosi ministar. Pod pet, kao da uprava za utvrđivanje sposobnosti brodova za plovidbu, vodi evidenciju o izdatim ispravama koji će biti dostupan na internet stranici.
Ono što bi posebno istakao je član 66. kojim je izvršeno usklađivanje odredaba zakona sa Zakonom o potvrđivanju Evropskog sporazuma o glavnim unutrašnjim vodnim putevima od međunarodnog značaja i Uredbom EU 1315 koja je doneta 2013. godine. Pre svega u smislu promena, klasifikacije luke otvorene za međunarodni saobraćaj i luke otvorene za domaći saobraćaj koje se zamenjuju klasifikacijom na luke od nacionalnog značaja i na luke od pokrajinskog značaja, odnosno značaja za lokalnu samoupravu pri čemu će obe ove vrste luka biti otvorene za međunarodni saobraćaj.
Zahtevi Evropskog sporazuma o glavnim unutrašnjim vodnim putevima od međunarodnog značaja i Uredbe 1315/2013, o minimalnoj količini od 500.000 tona pretovara, kao i strožije infrastrukturne i druge zahteve, moraće da ispune luke od nacionalnog značaja, i samo će one imati pristup kohezionom i drugim fondovima EU, jer će ispunjavati zahteve propisane Uredbom 1315 od 2013. godine.
Takođe, istakao bih i članove 86. i 87. kojima je izvršeno detaljno normiranje materije davanja lučkih koncesija, u skladu sa odredbama Zakona o javnom privatnom partnerstvu i koncesijama i Zakona o javnim nabavkama. Izvršena je podela na dve vrste lučkih koncesija i to koncesija za usluge, kada se koncesija daje za obavljanje lučke usluge i koncesija za javne radove. Kada se koncesija daje za izgradnju lučkih građevina i objekata.
U skladu sa zahtevima učesnika na tržištu smanjen je broj lučkih nadoknada i to samo na dve nadoknade, koje se naplaćuju u dnevnom poslovanju, a to su, pod jedan, naknada za operativnu upotrebu luke, odnosno pristaništa koje se plaća za dobijeno odobrenje, za obavljanje lučke delatnosti i koji plaćaju lučki operateri koji tek ulaze na tržište lučkih usluga Republike Srbije nakon prethodno sprovedenog postupka za javno prikupljanje ponuda. Pod dva, ležarina koja se plaća samo ako brod koristi operativnu obalu u neku drugu svrhu osim za pretovar tereta.
Ne manje važno je i to da je i pored zahteva propisanih tehničkim pravilima za statutarnu sertifikaciju brodova unutrašnje plovidbe kao i brodovi za teret opasnog tereta i drugi brodovi za koje je to propisano međunarodnim sporazumom, da moraju da ispunjavaju zahteve utvrđene pravilima za klasifikaciju priznatih klasifikacionih društva.
U delu kojim se uređuje sposobnost broda za plovidbu, izvršene su određene dopune članova zakona kojima se, između ostalog, uređuje način isticanja baždarske oznake, obavezno nošenje kopija brodskih isprava i knjiga na potisnicama i tegeljicama kao i važenje privremenog svedočanstva o sposobnosti plutajućeg objekta za premeštanje u svrhu posebnog prevoza.
Zbog svega navedenog, Poslanička grupa SPS, će u Danu za glasanje podržati sva tri zakonska projekta i glasati za iste. Hvala.
Poštovana predsednice, poštovani gospodine ministre sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, govoriću danas o Predlogu zakona o zapošljavanju stranaca kao veoma značajnom segmentu radnog zakonodavstva u našoj zemlji dok ću o sporazumima između Vlade Republike Srbije i Vlade Ruske Federacije govoriti više moje kolege iz poslaničke grupe.
Zakon o zapošljavanju stranaca je potreba svake moderne države, jer sa razvojem društva, a posebno modernih tehnologija situacija radne snage mnogo je brža i obimnija i zahvata sav razvijeni svet. Oblik zapošljavanja i rada stranih državljana u Srbiji regulisan je sada Zakonom o uslovima zasnivanja radnog odnosa sa stranim državljanima koji je donet još 1978. godine u vreme SFRJ i koji je i danas na snazi uz nekoliko izmena.
Iako je oblast zapošljavanja stranaca u Srbiji pravno regulisan izuzetno je važno da se oblast zapošljavanja stranaca uskladi sa novim trendovima na međunarodnom tržištu rada, sa našim krovnim zakonodavstvom kao i sa pravnim tekovinama EU i konvencijama međunarodnih organizacija rada. Na taj način će se doprineti i prevazilaženju dosadašnjih problema nastalih u praksi.
Istovremeno harmonizacijom domaćih propisa iz ove oblasti, sa propisima EU mi potvrđujemo reformski kurs naše Vlade i doprinosimo bržoj integraciji naše države. Time svakako postajemo konkurentni i po pitanju radne snage, ali i doprinosimo privlačenju stranih investicija.
Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju iz 2008. godine preuzete su dve najvažnije obaveze i to uspostavljanje zone slobodne trgovine i usklađivanje zakonodavstva sa pravom EU. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju stvara se zona slobodne trgovine između Republike Srbije i EU u prelaznom periodu od šest godina. U okviru sporazuma posebno je urađeno kretanje radnika, poslovno nastanjivanje, pružanje usluga, kretanje kapitala gde su date osnove za uređivanje položaja radnika i članova njihovih porodica. Pristup stručnom usavršavanju, poslovnom nastanjivanju, položaj privrednih društava i njihovog poslovanja, kretanja ključnog osoblja i fizičkih lica koje pružaju usluge.
U cilju pridruživanja u Republici potrebno je voditi računa o osnovnim rešenjima iz tih propisa koji se odnose na kretanje radnika i omogućavanje njihovog zapošljavanja istovremeno poštujući prava koje pojedine kategorije stranaca treba da ostvaruju lica izuzeta od primene zakona, državljani EU, evropskog ekonomskog prostora i Švajcarske konfederacije, lica pod različitim oblicima međunarodne zaštite i članovi njihovih porodica.
Takođe, potrebno je naglasiti da je ova oblast uređena i potvrđena konvencijom i to uredbom o ratifikaciji Konvencije međunarodne organizacije rada broj 97 o migraciji u cilju zapošljavanja i Zakonom o ratifikaciji Konvencije 143, o migracijama i uslovima zloupotrebe i unapređenju jednakih mogućnosti tretmana radnika emigranata.
Prilikom izrade ovog zakona predlagač se rukovodio rešenjima koje je Svetska trgovinska organizacija je propisala za svoje članice opštim sporazumom o trgovini i uslugama tzv. „GAT“ sporazum. Rešenje iz ovog zakona odnosi se na strance koji se zapošljavaju, odnosno ostvaruju pravo na rad u Republici Srbiji bilo da zasnivaju radni odnos ili zaključuju drugu vrstu ugovora kojim se ostvaruju prava po osnovu rada ili se samozapošljavaju, odnosno otpočinju preduzetničku delatnost ili osnivaju privredno društvo. Rešenja iz zakona se takođe tiču privrednih subjekata koji zapošljavaju strance.
Koliko je bitno donošenje ovog zakona pokazuju i podaci Nacionalne službe za zapošljavanje prema kojima je tokom 2013. godine radnu dozvolu za poslovni angažman u našoj zemlji dobilo 2.784 stranaca. Međutim, postoje procene Nacionalne službe za zapošljavanje prema kojima u Srbiji je radno angažovano skoro trostruko više stranih državljana od broja izdatih radnih dozvola. Da bi se celokupan broj ljudi bez radne dozvole uveo u zvanične tokove kako bi se poveća privredna aktivnost i povećala naplata poreza upravo je neophodan ovaj zakon.
Tako je prema podacima Nacionalne službe za zapošljavanje tokom 2013. godine najveći broj radnih dozvola izdat Rusima, Kinezima, Turcima, Rumunima, Bosancima, Nemcima i Grcima. Oni se uglavnom zapošljavaju u kompanijama iz njihovih država najčešće na menadžerskim ili upravljačkim poslovima, ali isto tako i u građevinarstvu, zemljoradnji, rudarstvu, trgovinskim ili ugostiteljskim sektorima.
Što se tiče državljana zemalja članica EU najviše radnih dozvola se izda državljanima Savezne Republike Nemačke, Italije, Austrije i Grčke. Oni takođe najčešće rade kao menadžeri u predstavništvima svojih kompanija kao inženjeri ili na rukovodećim poslovima.
Poštovani ministre, dame i gospodo narodni poslanici, u okviru svog današnjeg obraćanja govorio bih i o iskustvima koja postoje u okviru EU u oblasti zapošljavanja stranaca. Prema podacima Evropske komisije pokazalo se da u dosadašnjoj praksi u druge države članice građani najčešće odlaze zbog boljih mogućnosti zapošljavanja i obično su to mlađi ljudi koji lakše nalaze posao. Praksa pokazuje da građani na rad u drugoj članici često pristaju na poslove za koje su previše kvalifikovani i često ne uživaju uvek iste beneficije kao domaćini. Prema tome, više od 12 miliona građana EU nešto manje od 3% ukupne populacije živi u nekoj drugoj članici.
Istraživanje je ukazalo i da su građani iz drugih država koji dolaze da rade, pomogli da se popuni manjak radne snage na lokalnim tržištima rada, kao i da se smanje efekti staranja populacije.
Ovaj sistem zapošljavanja stranaca prema podacima Evropske komisije doprineo je programu integracije putem razvoja i poticanja inkluzivnog okruženja i kulture dobrodošlice, kroz politiku dostupnosti informacija, podršku u učenju jezika i interkulturalnom dijalogu i interakciji među građanima.
Takođe, uočeno je da priliv mladih radno aktivnih građana u posmatrane gradove, pomoglo je da se odgovori na demografski izazove, staranja populacije, smanjenja radne snage. Sve ovo je u skladu sa principom EU, da se sloboda kretanja ne može odvojiti od slobodnog protoka roba i usluga.
Poslanička grupa SPS sa pravom očekuje da se konkretnim primerom zakona na sistemski način urede sva pitanja zapošljavanja stranaca. Počev od pitanja izdavanja dozvola za rad, što se precizno uređuje u odnosu na pojedine kategorije stranaca, članova njihovih porodica što postojećim zakonom do sada to nije urađeno.
Novina je da se dužina trajanja dozvola za rad vezuje za dužinu trajanja, boravka i usavršava sa odredbama kojima se uređuje boravak stranca što do sada nije bio slučaj.
Sa druge strane, strancima se omogućava ostvarivanje jednakih prava na rad i zapošljavanje kao i državljanima Republike Srbije, što je obaveza u odnosu na Konvencije međunarodne organizacije rada i prava EU koje se donošenjem ovog zakona ugrađuje u pravni sistem Republike Srbije.
Samim predlogom zakona, predviđeno je da se zakon ne primenjuje na strance kojima je međunarodnim sporazumom predviđeno zapošljavanje na drugačiji način. Strance koji uživaju privilegije i imunitete, koji obavljaju poslove na osnovu odgovarajućih ugovora ili sporazuma sa međunarodnim organizacijama, ili u okviru međunarodnih projekata o stručno-tehničkoj saradnji, obrazovanju ili istraživanju.
Predstavnik inostranog medija, stranac koji obavlja verske poslove, koji je volonter, član posade broda, odnosno vazduhoplova ili obavlja poslove u drumskom ili železničkom saobraćaju, koji na osnovu ugovora zaključenih između organa nadležnih za poslove odbrane ili unutrašnje poslove, boravi u Srbiji radi obavljanja poslova od interesa za Republiku Srbiju ili za potrebu odbrane ili bezbednosti zemlje ili se usavršava u ovim oblastima.
Ovim zakonskim projektom se pojedinim članovima veoma precizno regulišu važna pitanja iz ove oblasti.
Konkretno članom 9. zakona predviđeno je da se zapošljavanje stranaca može i ostvariti pod uslovom da poseduju odobrenje za privremeni boravak ili stalno nastanjenje u skladu sa zakonom.
Takođe, članom 10. precizirano je da se dozvola za rad može izdati kao lična radna dozvola i radna dozvola. Radna dozvola je vrsta dozvole za rad koja se može izdati kao radna dozvola za zapošljavanje, radna dozvola za posebne slučajeve zapošljavanja i radna dozvola za samozapošljavanje. Pod ličnom radnom dozvolom podrazumeva se vrsta dozvole za rad koja omogućava strancu slobodno zapošljavanje. Ta vrsta radne dozvole izdaje se na zahtev poslodavaca. Samozapošljavanje, izdaje se na zahtev stranaca koji ima odobrenje za privremeni boravak u Srbiji i ostvarivanje prava po osnovu nezaposlenosti u Republici Srbiji.
Članom 24. uvodi se mogućnost ograničavanja broja stranaca kojima se izdaju dozvole za rad putem sistema kvota u skladu sa pravilima Svetske trgovinske organizaciji i EU.
Članovima 27. i 28. reguliše se izdavanje i produženje dozvole za rad, pa se tako navodi da se dozvola za rad izdaje za period koji je naznačen u zahtevu za izdavanje dozvole, a najduže za vremenski period na koji traje boravak stranaca.
Dozvola za rad produžava se ako su u momentu podnošenja zahteva za produženje ispunjeni uslovi za njeno izdavanje.
Ovi zakonskim projektom propisuju se uslovi za poništenje dozvole za rad stranaca i to u sledećim slučajevima regulisanim članom 29. dozvola za rad poništiće se ako stranac obavlja poslove za koje nije izdata dozvola za rad ili ako radi kod drugog poslodavca.
Stranac ne otpočne sa radom u roku od 15 dana od dana izdavanja radne dozvole za zapošljavanje. Ako stranac kome je izdata dozvola za samozapošljavanje ne otpočne sa obavljanjem poslova u roku od 90 dana od dana dobijanja dozvole, iako je dozvola izdata suprotno odredbama ovog zakona.
Takođe, Nacionalna služba za zapošljavanje dužna je da vodi evidenciju i to, o dozvolama za rad, o strancima koji ostvaruju prava na rad u skladu sa ovim zakonom.
Pored navedenog, očekuje se i druge pozitivni aspekti ovog zakona, a to su potpuno uređenje materije koja se odnosi za zapošljavanje stranaca, omogućavanje zapošljavanja i samozapošljavanja stranaca pod precizno urađenim uslovima i u tačno utvrđenom periodu.
Omogućavanje ostvarivanja prava na spajanje porodice u određenim slučajevima, ostvarivanje prava po osnovu nezaposlenosti i drugih specifičnih prava, mogućnost utvrđivanja kvote, odnosno ograničenja broja stranaca koji ostvaruju pravo na rad u skladu sa stanjem i kretanjem na tržištu rada u Republici Srbiji.
Precizno uređenje postupka izdavanja dozvole za rad, što doprinosi ubrzanju i pojednostavljenju procedura, sagledavanje ukupnog broja kretanja stranaca koji ostvaruju prava po osnovu rada u našoj zemlji.
Nadzor nad primenom zakona u smislu propisivanja adekvatnih sankcija prema licima koja omogućavaju nelegalan rad i boravak strancima što za posledicu može da ima izvršenje niz krivičnih dela i drugo.
Ono što je pozitivno, što bih hteo da istaknem, jeste da su u izradi zakona o zapošljavanju stranaca, učestvovali predstavnici Ministarstva za rad zapošljavanja, boračka i socijalna pitanja, Ministarstvo unutrašnjih poslova, Ministarstvo spoljnih poslova, Ministarstvo unutrašnje i spoljne trgovine i telekomunikacija, Komesarijata za izbeglice, i migracije i Nacionalne službe za zapošljavanje, što znači, ovlašćeni, nadležni i zaduženi organi države Srbije.
Pozitivno je i to da je nacrt zakona bio na javnoj raspravi i da su učesnici u javnoj raspravi bili predstavnici državnih organa, javnih službi, privredni subjekti i sindikati, udruženja poslodavaca, privredne komore, stručna javnost, predstavnici nevladinog sektora i međunarodna organizacija i drugi zainteresovani učesnici.
U toku javne rasprave održana su tri okrugla stola.
Donošenjem ovog zakona potvrđuje se reformski put Vlade Srbije, doprinos bržim evropskim integracijama, kao i usklađivanje zakonodavstva sa pravom EU.
Na kraju, ono što je veoma bitno za građane naše države, primena ovog zakona neće stvarati troškove ni građanima ni privredi.
U okviru svog obraćanja govoreći o predlogu zakona o potvrđivanju sporazume između Vlade Republike Srbije i Vlade Ruske Federacije, o statusu srpskih vojnih memorijala na teritoriji Ruske Federacije i ruskih vojnih memorijala na teritoriji Republike Srbije.
Polazeći od činjenice da oblast zaštite vojnih memorijala nije regulisano među državnim sporazumom, njegovo usvajanje je krajnje neophodno, kako zbog zajedničke ratne istorije, tako i zbog sećanja na sve borce koji su dali svoje živote za našu slobodu.
Podsetio bih vas da je sporazum sačinjen 10. aprila 2013. godine u Moskvi kao želja strana potpisnica da obezbede dostojno mesto počinaka i očuvanja sećanja na vojna i civilna lica, čija pogibija i smrt su posledica Prvog i Drugog svetskog rata, kao i drugih ratnih operacija.
Ovaj sporazum reguliše brojna pitanja od načina određivanja do izgradnje vojnih memorijala, eshumacija i ponovnog sahranjivanja posmrtnih ostataka, finansijske podrške i materijalne, zaštite, pa sve do kordinacije između naše dve zemlje i rešavanja potencijalnih sporova.
Želeo bih takođe da kažem da će o ovom sporazumu nešto više reći moj kolega Siniša Maksimović.
Zbog svega navedenog, poslanička grupa SPS će u danu za glasanje podržati predlog zakona o zapošljavanju stranaca, kao i predlog sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Ruske Federacije o statusu srpskih vojnih memorijala na teritoriji Ruske Federacije i ruskih vojnih memorijala na teritoriji Republike Srbije.
Zahvaljujem se.
Gospođo predsedavajuća, uvaženi narodni poslanici, reklamiram povredu Poslovnika član 106.
U stavu 1. govornik može da govori samo o tački dnevnog reda o kojoj se vodi pretres. Mislim da ste bili u obavezi da upozorite i onog prethodnog kolegu jer mi sada raspravljamo, imamo pojedinačnu raspravu i raspravljamo o amandmanima na Zakon o zdravstvenoj zaštiti i suština amandmana je skraćenje specijalizacije posle završenog fakulteta i posle položenog državnog ispita, bez kliničkog staža da se ide na specijalizaciju.
Uz svo uvažavanje zdravstvenog stanja i zdravstvene zaštite u kojima se nalazimo i kao sistem i kao institucija i kao narod, mislim da smo juče imali prilike i da ćemo imati prilike još, s obzirom da insistiramo na reformama i ja reklamiram povredu i molimo vas da upozorite kolege da je pojedinačna rasprava, a ne opšta rasprava, to smo juče završili i da se drže dnevnog reda. Hvala.
Poštovana predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, pitanje postavljam Ministarstvu privrede, Ministarstvu finansija i Kancelariji za Kosovo i Metohiju.
Na Kosovu i Metohiji poslednjih meseci posredstvom kosovske Agencije za privatizaciju na delu je institucionalna pljačka srpske državne imovine, preduzeća i ustanova. Kosovska Agencija za privatizaciju to čini od 2008. godine, kada je formirana nakon jednostranog proglašenja nezavisnosti. Inače, rasprodaja državne imovine na prostoru Kosova i Metohije počinje od 2000. godine. Uprkos činjenici da su radnici i rukovodioci Agencije navodno pod istragom, oni ne prezaju ni od čega, već naprotiv, čine sve da završe nelegalnu, nezakonitu i nasilnu privatizaciju preduzeća u srpskim sredinama kako bi zatvorili proces privatizacije i na taj način onemogućili bilo kakve pregovore ili razgovore na temu bespravne rasprodaje državne imovine. Ovakav način privatizacije posebno je izražen poslednjih meseci.
Od početka ove godine Agencija pojačava nasilnu i nelegalnu privatizaciju, a to posebno uznemirava Srbe na Brezovici. Da to nije slučajno, već da je ciljano, radi se o sledećem. U Štrpcu u toj opštini živi preko 15.000 Srba koji uspešno odolevaju da opstanu na svojim prostorima i tamo se nalazi jedan broj objekata koji im čini osnovu za egzistenciju.
Osim što su nedavno zauzeli fabriku „Lola“ u Štrpcu iz koje je na ulicu isterano 150 radnika, prethodno su oteli veterinarsku stanicu, kao i robnu kuću „Mladost“, a pre četiri dana su radnici agencije zauzeli hotel „Junior“ u kome boravi više od 80 raseljenih lica, a koji je građen sredstvima penzionera preko Republičkog fonda penzijskog i invalidskog osiguranja u čijem se vlasništvu i nalazi.
Uz desetine hiljada uzurpiranih srpskih kuća i stanova, u poslednje vreme na čudan način kosovska agencija za privatizaciju radi na gašenju zemljoradničkih zadruga iako je poznato da je srpsko stanovništvo proterano iz gradova, sabijeno u ruralne sredine, tako da su im zadruge jedini preostali resurs kojim obezbeđuje egzistenciju, a naravno opstanak i ostanak na svojim vekovnim ognjištima. Jasne su namere agencije da na ovaj način vrši stalni pritisak na preostali srpski narod kako bi se dovršilo etničko čišćenje.
Osim južno od Ibra, na meti su preduzeća i ustanove kako državna tako i privatna na severu Kosova i Metohije. Tako se na meti našla i zadruga u Zubinom Potoku iako je poznato da ona nije državno već privatno preduzeće. Indikativno je to da agencija za privatizaciju sebe predstavlja sledbenikom UNMIK agencije poverenja, iako to nije, niti na to ima pravnog osnova od UMNIK-a.
U proteklom periodu ova agencija je nelegalno i nasilno privatizovala više od 70% preduzeća kojih je na KiM bilo oko 700. Od takve bespravne privatizacije u kasu kosovske agencije slilo se svega 600 miliona evra. Iako rezultate privatizacije na KiM ne priznaje ni UNMIK, niko nije sprečio nelegalno otuđenje srpske imovine u stalno obrazloženje da ne poseduju mehanizam. I kada se nezadovoljna stranka ili vlasnik objekata obrati aktima, komunikacija skoro da ne postoji, a sva obrazloženja i odgovori stižu isključivo na albanskom jeziku.
U procesu povraćaja od Euleksa se dobije zagonetan odgovor, da ukoliko se smatra da je legalizacija obavljena nelegalno nezadovoljna strana se može obratiti posebno komori vrhovnog suda Kosova, iako u toj komori vrhovnog suda se nigde ne predviđa povraćaj imovine već novčano obeštećenje. Obeštećenje nema nikakvog smisla jer se imovina prodaje po bagatelnim cenama. Primera radi fabrika „Feronikl“ iz Glogovca prodata je za 37 miliona evra, iako prema procenama stručnjaka vredi više od pola milijarde dolara, „Pećka pivara“ prodata je za 10 miliona evra, dok je njena pravna vrednost deset puta veća itd, itd.
Prema podacima Privredne komore Srbije imovina na KiM na koju pravo polaže država vredi više od 200 milijardi dolara, a tu nisu uračunata rudna bogatstva i zemljište, kao ni privatna imovina u vlasništvu Srba, osim velikih površina pod kojima su nepokretnosti na Kosmetu.
Više od 1,4 miliona kvadratnih metara službenih zgrada, 145.000 kvadrata poslovnih i 25.000 kvadrata stambenih grada u vlasništvu je Republike Srbije. Nalazi se i oko 580.000 ha poljoprivrednog, šumskog i građevinskog zemljišta. Ozbiljnost ovog problema zahteva da se o njemu rasprava i na Odboru za KiM.
Moje pitanje glasi – šta Ministarstvo privrede, odnosno finansija, kao i Kancelarija za KiM uraditi da se zaštiti i spreči i zaustavi nelegalna i nasilna i bespravna pljačka države.
Poštovani predsedniče Narodne skupštine, dame i gospodo narodni poslanici, poslaničko pitanje postavljam ministru privrede, prof. dr Dušanu Vujoviću. Možda je rano, ali jeste blagovremeno.
Svakako da jedan od najvećih problema na teritoriji države Srbije, sa kojima se svakodnevno susrećemo unazad dve decenije, jeste problem nezaposlenosti posebno mlade generacije.
Uz potpuno razumevanje za ekonomsko stanje u kome se kao država i društvo nalazimo, posebno u centralnom delu Srbije, uz duboko žaljenje za tragične poplave koje su nas zadesile, problem nezaposlenosti je posebno izražen i ima svoju specifičnost, složenost, značaj, važnost političku, ekonomsku i državnu težinu na KiM. Naime, prošlo je 15 godina, a da se niko ozbiljno, odgovorno sistemski nije bavio problemom u iznalaženju mogućnosti izradi dugoročne strategije i projekata za buduće mlade generacije za zapošljavanje 15 generacija koji su završili srednje škole i fakultete.
Bilo je raznih programa i obećanja gde su rađene studije. Moram da kažem da rezultata nije bilo. Naročito je to činjeno u predizbornim kampanjama i želim da podsetim da je na KiM bilo dosta izbora na lokalnom, pokrajinskom i republičkom nivou.
Ono što je u prethodnom periodu rađeno od strane Ministarstva i Kancelarije za KiM jeste pokušaj da se izraženi problem nezaposlenosti na KiM ublaži, ali svakako to ne rešava ovaj veliki problem. Ovo ističem zbog procesa za KiM koji nije jučerašnji, niti današnji, već i sutrašnji i nijednog trenutka ne želim da umanjim težinu i složenost opšteg življenja na KiM jer je život na prostoru KiM i dalje težak, složen i bremenit.
Da li treba da podsećam javnost na bezbednosti i slobodu kretanja, duple registracije, pravo na imovinu, sudbinu nestalih i kidnapovanih, pravo za zdravstvu koje je ovih dana ugroženo zbog nedostatka lekova, pravo na adekvatno obrazovanje i ostala ljudska prava?
Limitirajući faktor i dodatno otežavajuća okolnost je ta što se srpskom narodu i ostalom nealbanskom življu ne pruža nikakva mogućnost zapošljavanja u takozvanim privremenim institucijama na KiM, a da ne govorim o velikim sistemima kao što je Elektroprivreda Kosova i Metohije, Fabrika cementa „Đeram Janković“, Fabrika feronikla u Glogovcu.
Da podsetimo javnost da su radnici u velikim sistemima i institucijama na KiM posle 1999. godine isterani i proterani i ne svojom voljom izgubili osnovno pravo, a to je pravo na rad. Imajući ovo u vidu, svakako da predstavnici EU imaju odgovornost i ulogu da zajedno sa našom Vladom uzmu učešće u rešavanju ovog gorućeg problema. Prema evidenciji pokrajinske službe za zapošljavanje KiM na teritoriji Pokrajine ima preko 25.000 nezaposlenih lica. U severnom delu na evidenciji tržišta rada nalazi se preko 8.000, na području centralnog dela KiM 6.500, Pomoravskom kraju 6.000 i poslednji izražen problem je na teritoriji opštine Štrpce gde ima preko 5.000 nezaposlenih.
Jasna je poruka sa ekspozea predsednika Vlade Republike Srbije, Aleksandra Vučića, da se nadoknada Srbima na KiM nastavlja i to bez umanjenja, što je garant za opstanak Srba na prostoru KiM.
Iz ovih razloga postavljam pitanje ministru privrede u okviru predloga mera, šta se predviđa za rešavanje problema nezaposlenosti na KiM i da li će se u okviru tih mera dovesti strani investitori u saradnji sa međunarodnim predstavnicima za otvaranje proizvodnih kapaciteta u srpskim enklavama na KiM? Zahvaljujem.
Poštovani predsedniče Skupštine, predsedniče Vlade, dame i gospodo ministri, poštovani narodni poslanici, obraćam vam se kao narodni poslanik sa Kosova i Metohije. Mi Srbi sa Kosova i Metohije sa posebnom pažnjom, zebnjom i tenzijama pratili smo i pratio proces pregovora o Kosovu i Metohiji. Za nas je to sudbonosno i životno pitanje.
Ovom prilikom Srbi sa Kosova i Metohije daju punu podršku državnom rukovodstvu zbog jedinstva, političkog konsenzusa i istorijske odgovornosti u borbi koju vode za očuvanje nacionalnih i državnih interesa srpskog naroda na Kosovu i Metohiji. Da je to tako, pokazali su lokalni izbori na Kosovu i Metohiji. Srpski narod je po prvi put organizovano i jedinstveno izabrao svoje predstavnike i dao punu podršku Vladi Republike Srbije i državnom rukovodstvu. Zato je dobijanje datuma za početak pregovora u interesu svih građana države Srbije.
Gospodine predsedniče Vlade, vama i prvom potpredsedniku Vlade dajemo posebnu podršku, jer smo sigurni u vas i ubeđeni da ćete zaštititi državne i nacionalne interese, a ne usko političke ili lične interese. Svesni smo nepobitne činjenice da pitanje Kosova i Metohije nije samo jučerašnje, nije ni današnje, već i sutrašnje i tiče se svih građana države Srbije. To je proces koji će trajati.
Neumoljivi su argumenti da je pitanje Kosova i Metohije teško, složeno i da pregovori nisu bili nimalo laki i jednostavni, već da je ceo državni vrh izložen brojnim pritiscima sa različitih strana i na različite načine. Uprkos svemu tome uspeli ste da dobijete datum za pregovore, što dosadašnje vlade nisu uspele. Zato smo mi Srbi sa Kosova i Metohije u potpunosti svesni situacije u kojoj smo se našli, u kakvom se političkom, ekonomskom i svakom drugom stanju nalazimo.
Ne možemo da kažemo da je savršeno, da je idealno, da je dobro, ali vašom mudrošću i pronicljivošću izabrali ste nužno i ono što je realno u datom trenutku. Zato je dobijanje datuma za pregovore veliki rezultat, u kome su doprinos dali i Srbi sa Kosova i Metohije. Da budem odmah precizan, najveće dostignuće Briselskog sporazuma je formiranje zajednice srpskih opština. Briselskim sporazumom predviđeno je da zajednice srpskih opština ima potpunu kontrolu nad urbanizmom, planiranjem, ekonomskim razvojem, zdravstvom i školstvom. Zato je i te kako bio važan izlazak Srba na lokalne izbore. Time je obezbeđeno da Srbi odlučuju sami o svojoj sudbini.
Od tih ovlašćenja i sastava ljudi koji će činiti zajednicu srpskih opština možemo napraviti veoma ozbiljnu instituciju koja će brinuti o najvažnijim elementima svakog Srbina na Kosovu i Metohiji, koji treba da nam pruži pravosudnu i bezbednosnu nezavisnost, sposobnost da samostalno vodimo i uređujemo svoj život, počev od gradnji kuća, do sopstvene bezbednosti, školskog sistema i lečenja.
Moja pitanja su sledeća.
(Predsednik: Vreme.)
Moje prvo pitanje glasi – kada se očekuje formiranje zajednice srpskih opština?
Pod dva – kako će se obezbediti efikasno funkcionisanje zajednice srpskih opština i koordinacija institucija na različitim relacijama, a pre svega na samom Kosmetu, zatim između zajednice srpskih opština i naših vlasti u Beogradu i između zajednice srpskih opština i privremenih vlasti u Prištini?
Pod tri – kako će biti obezbeđena transparentnost finansiranja zajednice srpskih opština?
(Predsednik: Vreme.)
Samo još jednu rečenicu.
Sasvim na kraju, veoma cenimo sve što ste do sada učinili u pregovorima i želimo vam uspeh u cilju očuvanja nacionalnih i državnih interesa Srbije.
Svakodnevna neposredna komunikacija predstavnika Vlade sa predstavnicima Srba sa Kosova i Metohije, kao i odlazak prvog potpredsednika Vlade za Božić na Kosovo i Metohiju su podrška našem trajanju, opstanku i bitisanju na Kosovu i Metohiji. Hvala.
Gospodine predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, reklamiram povredu člana 106. i 107. Gospodine predsedavajući, prekršili ste Poslovnik što koleginicu niste opomenuli, jer je izrekla niz činjenica i neistina koje se ne slažu sa stvarnošću na prostoru Kosova i Metohije i vezano za ovu rezoluciju.
Meni je pomalo čudno ovde su danas izrečene velike reči i velike misli. Realnost na prostoru Kosova i Metohije i život Srba i ostalog stanovništva je nešto drugačiji, pa je toliko kontradiktorno da je koleginica u prethodnom izlaganju rekla –i poziva se i konstatuje da je to lažna država, da je to šiptarska država, da bi posle Vladi i ovom parlamentu i ovom rukovodstvu imputirala da smo navodno ostali bez Kosova, da je Vlada priznala Kosovo i Metohiju i da bukvalno…
Molim vas, nije. Kada se radi o povredi netačna je činjenica da Vlada Republike Srbije i ovaj parlament ukidaju institucije na prostoru Kosova i Metohije. Želim da vam kažem, svi smo mi pomalo na ovaj način učestvovali ovde u ovom sastavu u rešavanju pitanja Kosova i Metohije sem predstavnika LDP. I ono što je veoma bitno da smo mi na prostoru Kosova i Metohije svesni stanja i činjenice u kome se nalazimo kao narod i kao država i daleko je stanje od dobrog i savršenog i daleko su svi sporazumi deklaracije i rezolucije koje su donošene u ovom parlamentu.