Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Zvonimir Stević

Zvonimir Stević

Socijalistička partija Srbije

Govori

Poštovana potpredsednice skupštine, predsedniče Vlade, dame i gospodo ministri, poštovani narodni poslanici, obraćam vam se kao narodni poslanik sa KiM, tačnije iz centralnog dela KiM, odnosno Gračanice.       
Mi Srbi sa KiM sa posebnom pažnjom, zebnjom i tenzijama pratimo proces pregovora o KiM. Za nas je to sudbonosno i životno pitanje.
Ovom prilikom socijalisti KiM daju punu podršku državnom rukovodstvu zbog jedinstva političkog konsenzusa, istorijske odgovornosti u borbi koji se vodi za očuvanje nacionalnih državnih interesa srpskog narodna na KiM.
Gospodine predsedniče Vlade, vama dajemo posebnu podršku, jer smo sigurni u vas i ubeđeni da ćete zaštiti i državne i nacionalne interese, a ne uske partijske ili lične interese. Kada kažem da vam dajemo punu podršku i da smo sigurni u vas, želim da kažem da smo na čelu sa vama i koalicija PUPS-JS, na parlamentarnim izborima prošle godine na KiM pobedili i dobili podršku glasača.
Svesni smo nepobitne činjenice da je pitanje KiM teško, složeno i da pregovori nisu nimalo laki, ni jednostavni, već da je ceo državni vrh izložen brojnim pritiscima sa različitih strana i na različite načine. Pitanje KiM, da se razumemo, nije ni jučerašnje ni sadašnje, ono je višedecenijsko i vekovno. Ako bi sada uzeli, kao što sam kada smo usvajali poslednju rezoluciju za primirje, i ako bi analizirali to, treba nam za to mnogo vremena, a to je bila jedanaesta rezolucija, onda se postavlja sustinsko pitanje – šta su ovih prethodnih 10 rezolucija dale, koje rezultate, u interesu Srba na KiM?
U medijima je bilo dosta informacija i nagađanja o čemu ste pregovarali i šta naša srpska strana traži da bi zaštitila Srbe na KiM? Možete li vi lično, kao glavni pregovarač, da nam date neke konkretne primere i da nam kažete – kako bi to konkretno izgledalo za Srbe koji žive na Kosovu u njihovom svakodnevnom životu, ako se postigne bilo kakav dogovor o većem stepenu nadležnosti za institucije zajednice srpskih opština?
Srbi sa KiM se zahvaljuju svima onima, parlamentu, poslanicima i državnim institucijama koje vode "zdušnu brigu" o Srbima na prostoru KiM. Predložio bih vam, pošto je prošlo 13 godina, prošlo je 50, 100, 200 godina, život Srba na KiM, da boravimo na KiM, da boravimo u Gračanici, u Ranilovu, u Goraždevcu, na Brezovici, u severnom delu, na jedno mesec dana do dva, pa da onda dajemo svoje mišljenje, jer je lako o tome ovde govoriti.
Postavljam vam zato tri pitanja, i mislim da za dalju budućnost Srba na KiM da su veoma važne i bitne oblasti. Moja pitanja se zasnivaju na tome, a to su pitanja lične imovinske bezbednosti Srba na KiM, pitanje funkcionisanja različitih organa zajednice srpskih opština u oblasti pravosuđa, policije, organa uprave, zdravstva, obrazovanja i prostornog planiranja. Treće pitanje je finansiranje organa zajednice srpskih opština različitih interesa i aktivnosti srpskog stanovništva.
Povodom prvog pitanja, u slučaju bilo kakvog incidenta...
Zahvaljujem se predsedniku Vlade na odgovorima. Bespredmetno je da dajem obrazloženja na pitanja na koja sam postavio. Dali ste odgovore na ono što je bitno, da građani Srbije i KiM znaju i da su čuli vaše odgovore i moja pitanja. Hvala.
Poštovani predsedavajući, gospodine predsedniče Republike, predsedniče Vlade, gospodo ministri, dame i gospodo narodni poslanici, uz raspravu o ovoj veoma značajnoj temi koja je po mnogo čemu sudbinska za Srbiju, ali i za područje zapadnog Balkana, a pre svega za Srbe sa Kosova i Metohije, želim da vas podsetim da dolazim sa centralnoj dela Kosova i Metohije, tačnije iz Gračanice, odnosno naselja Novog Badovca. Gračanice po mnogo čemu simbolizuje otpor nastojanja za proglašenje nezavisnosti Kosova i Metohije, pa s pravom mogu reći da sam veoma dobro upućen u prilike i okolnosti pod kojima se već  13 godina, u veoma složenoj situaciji, odvija život u ovom delu Kosova, ali sam istovremeno dobro upoznat sa zbivanjima na čitavoj teritoriji KiM.

Želim da naglasim da srpski narod, koji se više od 13 godina nesebično žrtvuje za opstanak na Kosmetu, dosta očekuje od ove vlasti i smatra da je krajnje vreme da se sada nešto konkretno učini za snošljiviji i normalan život južno i severno od Ibra. Više od 13 godina za Srbe na Kosovu traju uslovi nedostojni za život civilizovanih ljudi. Strah, strepnja i neizvesnost traju u kontinuitetu. Nema perioda u tih proteklih 13 godina za koje bi se moglo reći da su bili nešto povoljniji.

Istina, danas nema u toj meri fizičke torture i otvorenog nasilja, kako se odvijalo skoro svih prethodnih godina, ali je suočavanje sa nastojanjima albanskih vlasti da ostvare nezavisnost Kosova nova doza, ne samo uznemirenja, već stalnog opterećenja uz neizbežno pitanje - šta će se dogoditi sutra? Kako se opredeliti u odnosu na najnovija zbivanja?

Među svim pripadnicima srpskog naroda je otvorena dilema da li se i kako može opstati na Kosovu, a da se ne izgubi identitet i očuvaju ona prava i slobode koje u Evropi i civilizovanom svetu ostvaruju čak i pripadnici najmanjih nacionalnih grupa. Da ne govorim o permanentnim pritiscima da se prihvate institucije kosovske vlasti koje, moramo priznati, grade svoju državu na prostoru i teritoriji države Srbije.

Srpsko stanovništvo na KiM još uvek nema odgovarajućih garancija, ni kada je u pitanju sloboda kretanja i bezbednost, niti u pogledu ostvarivanja imovinskog prava, u ostvarivanju ravnopravnog statusa, ni kada je reč o sudbini kidnapovanih, nestalih lica, a sasvim je onemogućen održiv povratak za preko 230.000 raseljenih Srba od kojih najveći deo jedva sastavlja kraj sa krajem u nekom od mesta privremenog boravka širom Republike.

Ovde je potrebno reći da je od izuzetno važnosti da garanciju i odgovornost za rešavanje ovih pitanja imaju predstavnici međunarodne zajednice, a pre svega KFOR, Euleks i EU. Ono što je neka garancija i moguće ohrabrenje za opstanak 135.000 Srba na KiM je organizovanje i funkcionisanje obrazovnih institucija na srpskom jeziku, obezbeđivanje zdravstvene zaštite i kakvo-takvo delovanje lokalne samouprave.

Mere za održavanje obrazovnih i zdravstvenih institucija i za rad ostalih državnih institucija i lokalnih samouprava, koje preduzima nova Vlada, nužno je pojačati uz ohrabrenje Srba na KiM. Hteli mi to da priznamo ili ne, dok je prisutna briga Vlade za kosmetske Srbe, vodićemo borbu za opstanak na Kosovu. U suprotnom, pored čvrste rešenosti najvećeg dela srpskih žitelja da ostanu na KiM, ukoliko se podlegne pritiscima za gašenje tih institucija, koje Albanci i deo međunarodne zajednice nazivaju paralelnim, imaćemo novi krajnje nepovoljni ishod, odnosno odlazak sa KiM.

Želim ovom prilikom da izrazim zahvalnost državi i njenim institucijama za zalaganje da se iz budžeta na različite načine finansira skoro 50.000 žitelja srpske nacionalnosti na KiM, uz uvažavanje realnosti o teškom ekonomskom stanju u kome se našla država Srbija.

U uslovima ukupne zabrinutosti Srba na KiM za sopstvenu sudbinu otvara se mnogo važno pitanje oličeno u sadašnjem dijalogu koje ima novu dimenziju, budući da se vodi uz učešće najviših predstavnika Vlade Srbije i vlade Kosova, premijera Ivice Dačića i Hašima Tačija.

Moram naglasiti da ovo nije prvi susret sa predstavnicima Albanaca, jer takvih susreta je bilo i u Beču 2006. i 2007. godine kada su predstavnici naše vlasti, jedni preko drugih, sedeli u Beču. Bilo je i drugih, istina, usputnih susreta i rukovanja naših zvaničnika sa prištinskim funkcionerima.

Taj novi pristup, podizanje dijaloga na najviši politički nivo, otvorio je nužnu raspravu, koju je odmah nakon dolaska na vlast najavila nova vladajuća garnitura na čelu sa predsednikom Republike, Tomislavom Nikolićem, i premijerom Ivicom Dačićem.

Smatram da je sada najnužnije fokusirati se na pet osnovnih principa za pregovore, a koje ćemo u formi rezolucije usvojiti na predlog Vlade. Napominjem da ni u toj rezoluciji ne može biti sve zakovano, posebno što su život i pregovori živa materija koja je podložna i doradna uz uslov da se osnove ne dovode u pitanje.

Normalno je da je zaštita nacionalnih državnih interesa ugaoni kamen na kome se zasniva ova rezolucija.

Želim ovde da podržim zalaganje premijera Dačića da otvoreno i smelo uđe u odlučujuću fazu rešavanja pitanja sudbonosnih za dalji život Srba na Kosovu. Taj korak smatram odlučnim i hrabrim državničkim potezom koji će biti u punoj meri, uz uvažavanje postojeće realnosti, zasnovan na nastojanjima da se bez priznavanja nezavisnosti Kosova iznađu ona rešenja koja će doprineti snošljivijim uslovima života na Kosmetu.

Treba posebno imati u vidu otvorenu mogućnost stalnog prisustva državnih institucija Srbije, a radi poboljšanja položaja Srba u svim krajevima KiM, bilo da je reč o raseljenima južno ili severno od Ibra. Da budem jasan, potpuno podržavam pristup našeg državnog rukovodstva da, uz više od decenije pasivnog odnosa bivših struktura sada Vlada, preuzme aktivnu poziciju i predloži rešenja koja će biti usaglašavana sa međunarodnom zajednicom i sa albanskom stranom.

Nisu mi prihvatljiva zagovaranja o zamrznutom konfliktu i statusu kvo, jer srpski narod na KiM je napaćen, iscrpljen, sa stalnim osećanjem beznađa, nesigurnosti, što može da proizvede dalekosežne štetne posledice za njihov dalji opstanak u južnoj srpskoj pokrajini.

Smatram takođe da nema mesta za primenu rešenja iz Ahtisarijevog plana, jer ono vodi potpunom instaliranju albanske države u sve pore kosovske stvarnosti. Čekanje i oklevanje ne može doneti ništa dobro, a život i postojeći odnosi ne trpe odlaganje. Ovo se odnosi na bezbednosni aspekat i regulisanje ličnih dokumenata, slobodu kretanja i procedure na administrativnim prelazima i na pokušaj uvođenja kosovskih nastavnih programa za obrazovne institucije Srba. Za sudbinu dokumenata koji se nalazi pred nama važan je što širi konsenzus ovde u parlamentu uz racionalan pristup kakav ispoljava premijer Dačić, koji je ujedno u najjačoj vatri, jer zastupa Srbiju u vođenju pregovora sa prištinskom stranom.

Svakako da je od izuzetnog značaja podrška i prihvatanje osnova dokumenta. Razgovori koji će se voditi 17. januara, kao i svi drugi koji će uslediti biće veoma teški, čak mučni, jer u njima je nužna velika doza promišljenosti i strpljenja, odlučnosti, sa jedne, ali je i potreban sluh i osećaj za postojeću realnost na terenu, sa druge strane.

Nemam sumnje da će Vlada Republike Srbije odgovorno i dosledno, sa najvećom mogućom merom o potrebama srpskog stanovništva na KiM i države Srbije, uz uvažavanje postojećeg objektivnog stanja na terenu, voditi pregovore na najbolji način. Pri tome se mora imati u vidu i zahtev koji proističe iz potrebe za napretkom u evrointegracijama. Da se izrazim sportskim rečnikom, utakmica se ne može dobiti, ako se u nju ne uđe sa potrebnom energijom i željom za postizanjem dobrih rezultata.

Paralelno sa ovim ukazuje se i potreba da sva ministarstva i svi državni subjekti, a pre svega Kancelarija za KiM, u punoj meri su posvećeni iznalaženju onih rešenja koji će doprineti poboljšanju položaja Srba na Kosovu, uz angažovanje svih pojedinaca i potencijala kojima se raspolaže, kako među žiteljima KiM, tako i među onim pripadnicima srpskog naroda koji su pod prinudom napustili prostor KiM. Da budem jasan, oni najbolje shvataju, razumeju probleme sa kojima se suočavaju Srbi sa KiM.

Dame i gospodo narodni poslanici, slušajući današnju raspravu, nemam sumnje u jedinstvo Vlade i predsednika Republike. Da li je KiM državno pitanje, od nacionalnog i vitalnog interesa? Jeste, ali nažalost ne za sve, ne za sve političke opcije. Pojedinci se ponašaju u ovom domu danas i večeras kao da smo u 2001. i 1999. godini, da ne postoje Albanci na KiM, da ne postoji EU i da ne postoje svetske sile koje su priznale Kosovo kao nezavisnu državu.

Ne smemo da zaboravimo da smo potrošili, proćerdali 13 godina kada je KiM u pitanju. Srbi sa prostora KiM u ovom domu kod pojedinaca i pojedinih organa služe samo za deklarativno izjašnjavanje, za verbalizam, veoma se često zloupotrebljavaju, da se manipuliše sa njima i da se ponižavaju.

Ako bih sada, s obzirom da smo svi konstatovali da je ovo 11. rezolucija i ako bi uzeli da vršimo analizu svih donetih rezolucija, trebalo bi nam za to mnogo vremena, a ja ću samo da podsetim na Rezoluciju od 31. jula 2011. godine, koja je doneta u ovom parlamentu, zaključcima gde se konstatuje, potvrđuje, obavezuje itd, ali bez obrazloženja. Način, metod i postupak donošenja ove platforme, ono što je bitno i ono što je pozitivna stvar kod ove rezolucije, po prvi put u donošenju ove rezolucije učestvovali su Srbi sa KiM. Mislim da je dobar deo njihovih zahteva u razgovoru i u dogovoru prihvaćen i u realizaciji svih dogovora stoji u rezoluciji - čuće se mišljenje predstavnika Srba sa KiM.

Ono što je bitno, a što narod sa prostora KiM posebno interesuje, to je da se po prvi put kroz rezoluciju, kroz ovo rukovodstvo, na jasan način definiše državna politika i jasno određenje prema Srbima sa KiM, prema EU i prema albanskoj strani. Takođe, ono što je pozitivno je da ova rezolucija predviđa rešenje i brigu za sve Srbe na KiM i severno i južno od Ibra.

Pozitivan predlog, on je u dokumentima i u platformama stajao i ranije, posebno 2007. godine, od donošenja Zakona o zajednici srpskih opština, podrazumeva donošenje posebnog zakona koji bi na sistemski način rešavao probleme na KiM, kao i donošenje zakona povratnika.

Imam jednu ozbiljnu primedbu kada je rezolucija u pitanju, na strani 2 pod tačkom a), citiram, molim da mi ovo vreme ne uzimate: "da Republika Srbija posebno insistira na: a) uspostavljanju autonomne zajednice srpskih opština na KiM koji bi činili teritorijalne autonomije četiri opštine severa KiM i druge opštine sa većinskim srpskim i manjinskim stanovništvom." Na primer, Gračanica, Štrpce, Gora itd. Mislim da sa ovog mesta, iz ovog doma, iz ovog dokumenta šaljemo veoma lošu poruku i neprihvatljivu poruku Srbima, pre svega iz moravskog kraja, iz opštine Kosovska Kamenica, Vitina, Gnjilane i Novo Brdo, gde živi, opstaje i traje 40.000 Srba. Zato je moj predlog i juče na odboru i danas ovde da se obuhvati taj region, moravski kraj, i da tamo Ranilug dobije status opštine. Takođe, ovde nije obuhvaćena ni Metohija, Klina, Istok, Peć, Goraždevac, Suva Reka i Dečani, gde bi rešenje bilo Istok. Kada je prizrenski kraj u pitanju, rešenje bi bilo Velika Hoča.

Sadržaj obrazloženja i ponuđena rezolucija, uz očekivanje da će Vlada Srbije tokom dijaloga pre svega voditi računa da se obezbede što izglednija rešenja za, kako mi vidimo sa prostora KiM i centralnog dela i pomoravskog kraja, naš opstanak uz pomoć države i ove rezolucije. Pre svega, obezbeđivanje bezbednosti slobode kretanja uz permanentan pritisak i zahteve prema međunarodnoj zajednici, obrazovanje i zdravstvo u okviru države Srbije, imovinsko-pravna sigurnost Srba, zaštita kulturne baštine Srba na Kosmetu, rešavanje sudbine kidnapovanih i nestalih lica, stvaranje neophodnih uslova za održivi povratak Srba na KiM, finansiranje srpskih institucija i ekonomsko jačanje srpske zajednice uz stvaranje uslova za obezbeđivanje radnih mesta 13 generacija srednjoškolaca i onih koji su završili fakultete na KiM.

Samo ukoliko se stvore uslovi za primenu ovih rešenja, obezbediće se opstanak Srba, a dok smo prisutni na Kosmetu, do tada je briga i prisustvo države moguće, jer bez Srba na Kosmetu ne bismo imali o čemu progovarati, niti polagati nadu u bilo kakav povoljan ishod. Zahvaljujem se.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine predsedavajući, prvo reklamiram povredu Poslovnika, člana 87, i tražim da se Skupština u danu za glasanje izjasni o tome. Taj član glasi: "Na sednicama Narodne skupštine, pored narodnih poslanika, učestvuju članovi Vlade, ovlašćeni predstavnici drugih predlagača zakona i sekretar Republičkog sekretarijata za zakonodavstvo, kao i druga lica koja predsednik Narodne skupštine pozove". Ministra nema, razgovor gluvih, ali javnost je tu da čuje i da vidi o čemu se radi. Uostalom, vi unazad mesec dana na brzinu donosite set zakona, sijaset predloga, pre svega o vođenju stranačkih interesa, a za građane, jednostavno, baš vas briga.
Amandman koji sam podneo na član 86. zakona o lokalnoj samoupravi i teritorijalnoj organizaciji još jednom pokazuje, pošto vam je u izbornoj kampanji, vama iz Demokratske stranke, građanin u prvom planu, čovek, koliko vodite računa o tome i koliko vam je stalo do građanina i do naroda.
Amandman koji sam podneo glasi – u članu 86. posle stava 6. dodaju se novi stavovi 7. i 8. koji glase: "Vlada Republike Srbije donosi posebno rešenje o osnivanju opštinskih veća na teritoriji Kosova i Metohije do sticanja uslova za održavanje lokalnih izbora. Prilikom imenovanja članova opštinskih veća Vlada vodi računa o primeni kriterijuma o procentualnoj zastupljenosti parlamentarnih stranaka.
Broj članova opštinskih veća iz stava 1. ovog člana zavisi od veličine opštine i broja stanovnika".
Želim da vas podsetim, ovih dana je bilo govora o tzv. koordinatorima. Želim da kažem da to nisu koordinatori, da su to predsednici opština. Posle svega što se događalo na teritoriji Kosova i Metohije od 1999. godine imamo tri kategorije opština na prostoru Kosova i Metohije, a to su: opštine koje su opstale i koje funkcionišu, uslovno rečeno, kao da se ništa nije desilo; to su Zubin Potok, Leposavić, Zvečan, delimično Štrpce i Novo Brdo. Jedan broj opština je morao da napusti svoja sedišta i nalazi se na teritoriji Kosova i Metohije: slučaj Prištine u Gračanici, slučaj Kosova Polja i Ugljara, slučaj Lipljana u Gračanici i slučaj Gnjilana u Ranilugu.
Sedište jednog broja opština je izvan teritorije Kosova i Metohije i nalazi se u Srbiji; to se pre svega odnosi na Metohiju, na Đakovicu, Peć, Klinu, Istok itd.
Vi ste, gospodo, 2000. godine izmislili termin koordinator. Da vas podsetim, od tada do dan-danas šest hiljada ljudi ostvaruje nadoknadu iz oblasti lokalne samouprave, prima platu. To su tri kategorije lica: lica koja su radno angažovana i rade na prostoru Kosova i Metohije - 200%; lica koja nisu radno angažovana a žive na teritoriji Kosova i Metohije - 100%; oni kojima je porodica u Srbiji a rade na prostoru Kosova i Metohije - 120%. Najveća kategorija ljudi su oni koji primaju minimalac, to je 27 hiljada ljudi, od toga 10 hiljada na prostoru Kosova i Metohije ostvaruje pravo na privremenu nadoknadu - 11.600, i oni koji su u Srbiji, njih je 17 hiljada, nažalost, 4.600, ostvaruju pravo na nadoknadu. Iako je Vlada donela Uredbu o nekakvoj pomoći za narednu godinu, to je predizborni trik, videćemo kako će se realizovati.
Zašto sam podneo amandman i zašto predlažem da se on usvoji? Vi ste bez ustavnog utemeljenja i bez poštovanja pozitivnih pravnih propisa na prostoru Kosova i Metohije uveli tzv. inokosni organ. To su tzv. koordinatori. Čast izuzecima, ali na terenu, u praksi imamo slučajeve da se ti koordinatori veoma često bahato ponašaju, u smislu određivanja statusa lica, pa ako mu se stranački dopadaš ideš na 200% plate, a ako mu nisi stranački kolega, onda ideš na minimalac itd, pa čak i prestanak radnog odnosa. To nije dobro rešenje.
Odgovor ste dali, zaista skandal, a vi ste skloni tome, kaže sledeće: "Amandman se ne prihvata. Položaj Autonomne pokrajine Kosovo i Metohija i ostvarivanje lokalne samouprave u ovoj pokrajini veoma je osetljivo političko pitanje, te su neizvesni efekti predloženog rešenja u ovom momentu."
Draga gospodo, želim da vas podsetim. Zašto smo držali Skupštinu o Kosovu i Metohiji? Zašto smo utrošili vreme i raspravljali ceo dan o tobožnjoj brizi za narod na Kosovu i Metohiji? Podsetiću vas, u Rezoluciji u tački 7. piše – imajući u vidu navedene činjenice, Narodna skupština Republike Srbije utvrđuje sledeće stavove kao okvir delovanja državnih organa i drugih javnih činilaca u odbrani suvereniteta, teritorijalnog integriteta i ustavnog poretka Republike Srbije. Pod tačkom g) obavezuje se Vlada Republike Srbije da što efikasnije primenjuje ustavne nadležnosti Republike Srbije na Kosovu i Metohiji, kao i da pojača delovanje državnih institucija u ostvarivanju tih nadležnosti. Posebno se obavezuje Vlada Republike Srbije da u svim okolnostima koje bi mogle nastupiti efikasno deluje na zaštiti života, imovine, prava, sloboda građana u Pokrajini, a posebno srpskog i nealbanskog stanovništva.
Znači, prazna priča. Prazna obećanja. Želim takođe da obavestim javnost i narod sa prostora Kosova i Metohije da smo na jednoj od sednica Odbora za Kosovo i Metohiju raspravljali vezano za ovu temu. Moram da kažem da smo se jednoglasno, na predlog predsednika Odbora za Kosovo i Metohiju, opredelili da se uvedu opštinska veća. Sada pojedini članovi tog odbora kažu da nije bilo takve odluke, čak se i zapisnik krije. Iskoristićemo pravo iz Poslovnika i doći ćemo do tog zapisnika da bi to bilo obelodanjeno.
Na sastanku poslaničke grupe SPS, gde je prisustvovao uvaženi gospodin ministar Marković, takođe je razgovarano o ovoj temi. Tada je izjavljeno da je odlična ideja i da bi to trebalo da se realizuje.
Bilo bi bolje i korektnije da ste napisali u obrazloženju – amandman se ne prihvata zato što ga je predložila Socijalistička partija Srbije, odnosno njen poslanik.
Zašto insistiramo na ovom? Vi sada kroz ovaj odgovor izražavate nekakvu bojazan od UNMIK administracije i od toga kako će da reaguje međunarodna zajednica. Uostalom, vi sve činite po nalogu te međunarodne zajednice, a javno se zalažete za nekakvo sprovođenje lokalnih izbora, kada budu raspisani i na teritoriji Kosova i Metohije. Ako se ovaj amandman ne usvoji i formalno-pravno ne zatvori ta materija, pitam se kako ćete da sprovedete te izbore?
Socijalistička partija Srbije i ja smatramo da je to pitanje za koje je potrebna posebna analiza, kako ćemo da sprovedemo lokalne izbore, to vaše zagovaranje, jer vi se ne bavite time. Bavite se političkim trikovima ne bi li dobili političke poene, ali mislim da to narod uviđa. Kako ćemo da sprovedemo lokalne izbore na teritoriji Prištine ako se zna da je 40.000 stanovnika srpske nacionalnosti i drugih nealbanskih nacionalnosti van teritorija Kosova i Metohije? Nećemo valjda da biramo odbornike čije će sedište da bude u Subotici, Beogradu, Kragujevcu itd? Što ih niste vratili, gospodine Đokoviću, za ovih osam godina? Jer, tada su vam obećali da ćete kada ne bude više vladavine Miloševića vratiti 200 hiljada, a vratili ste ne znam koliko.
Pošto je to osetljivo pitanje, dobijamo od ministarstva do ministarstva, pošto postoje dve vlade, tri vlade, radite kako kome odgovara... Kažete u odgovoru da ne treba da postoje ta opštinska veća, a ovde u odgovoru, kada je u pitanju obrazovanje, kažete da treba da postoje državni organi. Postoje državni organi i postoji odeljenje Ministarstva za obrazovanje u Mitrovici i postoji odeljenje Ministarstva za obrazovanje u Ranilugu, ali ste ugasili odeljenje Ministarstva za centralni deo.
Ministra nema. Želim da postavim pitanje ministru, s obzirom na odgovor koji sam dobio – u kojoj meri i na koji način on misli da je to osetljivo pitanje na prostoru Kosova i Metohije?
Postoje inokosni organi, tzv. koordinatori. Predlog SPS-a i moj predlog je da se umesto inokosnih organa uvede opštinsko telo, opštinsko veće, kako bi kolektivno rukovodili i kako ne bi dolazilo do zloupotreba što se tiče rada i funkcionisanja lokalne samouprave.
Na osnovu Ustava i ustavne preambule i na osnovu Rezolucije koju smo doneli u Skupštini, želim da pitam ministra – da li vi smatrate da je teritorija Kosova i Metohije u sastavu Srbije ili je tretirate na drugi način? Očekivao sam da ćete u zakonu o teritorijalnoj organizaciji i lokalnoj samoupravi da napravite skandal, pa da nećete da pobrojite opštine i naseljena mesta na Kosovu i Metohiji. To ste učinili i u zakonu to stoji, što je dobro. Pitam vas – ako smo sad raspravljali u pojedinostima i ako ćemo za dva-tri sata da usvojimo taj zakon o teritorijalnoj organizaciji i lokalnoj samoupravi, kako će ministar za lokalnu samoupravu da sprovede i uspostavi funkcionisanje lokalne samouprave na Kosovu i Metohiji i kako će da obezbedi da se sprovedu lokalni izbori na prostoru Kosova i Metohije?
To je zaista delikatno i ozbiljno pitanje i zato sam predložio ovaj amandman, vezano za kolektivno rukovođenje, ali očigledno je da vama to ne odgovara. Ne odgovara vam da u tom veću bude, s obzirom na to da nisu bili izbori na prostoru Kosova i Metohije, sastav koji će održavati sastav dok se ne steknu uslovi participacije stranaka u parlamentu. Vama to ne odgovara, vama odgovaraju pojedinci kojima ćete da manipulišete, da radite šta god hoćete, a na štetu građana.
Zato još jednom apelujem da se u danu za glasanje, a to će biti danas, prihvati ovaj moj amandman, odnosno amandman SPS-a, i da na taj način obezbedimo formalnopravno zatvaranje i ovo za šta se zalažete a to je da mnoge zloupotrebe na prostoru Kosova i Metohije počnemo da otklanjamo i eliminišemo, ako vam je do toga stalo. Hvala vam.
Gospodine predsedavajući, gospodine predsedniče države, predsedniče Vlade, gospodo ministri, dame i gospodo narodni poslanici, želim ovoga puta, ovom prilikom da izrazim svoj protest i nezadovoljstvo jer posle šest meseci razgovaramo o Kosovu i Metohiji, što mislim da nije dobro, razgovaramo o rezoluciji, o Izveštaju.
Pitam vas, kao najviše državne funkcionere, kada će ovaj zakonodavni dom da razgovara o stanju Srba i nealbanaca na prostoru Kosova i Metohije i o ugroženosti njihovih prava?
Vi imate jedinstvo oko potpisane rezolucije i ovog teksta, ali nemate jedinstvo, imate dve-tri vlade kada je u pitanju rešavanje problema na prostoru Kosova i Metohije. O tome ću nešto kasnije da govorim.
Drugo, gospodo, padaju maske. Kada se pogleda ova sala i broj prisutnih poslanika i ministara, jasno se vidi koliko vam je stalo i koliko vodite brigu o Kosovu i Metohiji. Socijalisti su tu, a jedan deo je na konvenciji našeg predsedničkog kandidata druga Mrkonjića.
Sadašnje stanje i položaj srpskog naroda i nealbanaca na Kosovu i Metohiji, posle neuspelih pregovora o budućem statusu južne srpske pokrajine i učestalih nagoveštaja o jednostranom proglašenju nezavisnosti Kosova, dramatično je. Narednih dana i meseci odvijaće se finale rešenja o statusu Kosova i Metohije, mada bi se moglo reći da pravih pregovora dve strane nije ni bilo. Smatram da se ne možemo nikada i nikako pomiriti sa pokušajem koji vodi ka tome da nam se otme deo teritorije, u čemu aktivnu i krajnje agresivnu ulogu imaju SAD i neke evropske zemlje, koje su i nosioci scenarija kojeg se pridržava pregovarački tim Albanaca, pa je potrebno da ova skupština, na vrlo nedvosmislen i krajnje jasan način, potvrdi tu našu odlučnost.
Zašto ovo podvlačim, kada se zna da smo o tome već postigli skoro potpuno jedinstvo? Nije sporno da mi u SPS podržavamo pokušaj iznalaženja kompromisa i smatramo da nijedna od pregovaračkih strana ne može potpuno kruto da zastupa svoje stavove. Ali, u situaciji kada se pregovarački tim Albanaca ukopao u svoje rovove i ostaje na stanovištu nezavisnosti i ništa drugo, pitanje je da li se naša ekipa pregovarača ponašala na liniji naših zahteva za puno očuvanje suverenosti i teritorijalne celovitosti.
Odgovor je ne, u potpunosti sa našim osnovnim zahtevom da je Kosovo deo Srbije i da je to osnovna linija razgraničenja za moguće ustupke drugoj strani.
Nisam baš siguran da su neke izjave, pa i neki mogući predlozi, nekih naših zvaničnika predstavljali zalaganje da se na teritoriji srpske države ne može stvarati druga albanska država. To što su zahtevi albanske strane podudarni sa interesima SAD da se nametnu neka rešenja, pa bi se pod mogućim rešenjima smatralo i to da je reč o dve države koje pregovaraju, predlogom o primeru dve Nemačke, i što se nude mogućnosti neke ograničene ili nadgledane nezavisnosti, za nas i SPS je krajnje neprihvatljivo.
To nije i ne može biti samo naš stranački zahtev, već je to stvarni interes srpske države, a to je i jedini mandat koji je dobio naš pregovarački tim. Zato nisam ubeđen da su bila celishodna sva ta naša zalaganja i ukazivanja na modele Hong Konga, Tirola, Olandskih ostrva, jer je to, nesumnjivo, izvan mandata koji je Skupština Republike Srbije dala našem pregovaračkom timu, po kome bi se rešenje statusa zasnovalo isključivo na funkcionalnoj i suštinskoj autonomiji pokrajine Kosovo i Metohija u sastavu Srbije.
Pitam se, zašto su se u neke predloge koji su naši zvaničnici nudili, unosili i elementi koji podrazumevaju državnost Kosova. To za SPS nije prihvatljivo i nema utemeljenje ni u Rezoluciji SB 1244, koja je naš jedini istinski oslonac i zasnovana je na međunarodnom pravu. Na tu rezoluciju se danas jedino oslanjamo, iako je od 1999. godine o njoj izgovoreno toliko ružnih reči, poput izdaje, predaje, ne znam čega sve još ne, da bi se danas te rezolucije naši zvanični držali kao svetog pisma.
Uostalom, snažna podrška koju nam u tom pravcu pruža Rusija, krajnje je principijelna, a ta podrška se zasniva na rezoluciji koja proističe iz suštine međunarodnog prava. Zato, zalaganje da je pitanje statusa isključivo samo u nadležnosti UN, mora biti i polazište i naše krajnje odredište.
Izjave i pretnje koje upućuju lideri nekih zemalja sveta, poput francuskog predsednika Sarkozija, koji nipodaštava mandat Saveta bezbednosti i nudi neku kompenzaciju – Evropa za Kosovo, potpisivanjem Sporazuma o pridruživanju, ili zalaganje Amerikanca Frida da ne može biti status kvo i da je vreme za nezavisnost Kosova, krajnje su nedobronamerne.
Mi u rezoluciji koju danas treba da usvojimo, na te zahteve treba da damo jasan odgovor, a odgovor mora biti takav da odbijemo ta podmetanja, jer ona nam otkidaju deo organizma, sa čime se ne možemo nikako pomiriti.
Zato, ovde, želim jasno da kažem da možemo podržati zalaganje da Srbija u EU može ući jedino kao celovita i suverena država, sa Kosovom i Metohijom u njenom sastavu.
Nekoliko napomena o trenutnom stanju na Kosovu i Metohiji i kako se sve što se sada dešava odražava na Srbe u pokrajini i raseljene. Sve su učestaliji pritisci i pretnje koji šalju kosovske privremene institucije i njihovi čelnici, pre svega najavama o unilateralnom proglašenju nezavisnosti. Sada se kao dan ''d'' označava 6. februar 2008. godine. Znači, treba da prođu predsednički izbori, pa da se obelodani već pripremljeni scenario o nezavisnosti, a ovih dana iz Tačijeve partije čujemo i zahteve da se Kosovo odmah pripoji, referendumski, Albaniji. Dakle, na sceni je scenario koji u kontinuitetu traje od formiranja Prizrenske lige do danas.
Sa druge strane, Srbi su nezadovoljni učinkom države Srbije i njenih institucija na Kosmetu. Činjenica je da se ulažu i troše značajna budžetska sredstva za Kosovo i Metohiju, ali je potrebno da se vidi da li je to uz potrebnu meru pravičnosti i socijalnih potreba. Zašto nema kontrole u trošenju sredstava, ko i kako odlučuje o tome? Ne može položaj srpskog naroda na Kosmetu i raseljenih koji žive u kolektivnim centrima, u teškim uslovima širom Srbije, da se posmatra kroz prizmu interesa stranaka vladajuće koalicije. Nema baze podataka, validne socijalne karte, nema novih radnih mesta za generacije novonastalih srednjoškolaca i studenata, nema snažne inicijative države kako bi se sprečila masovna i agresivna kupovina srpskog imanja i čitavih seoskih i strateški važnih zemljišnih kompleksa.
Evo, gospodo, kako vi radite posle sedam godina na vlasti. U "Večernjim novostima" od 6.12.2007. godine, ministar bez portfelja, gospodin Đilas kaže: "Sto puta veća pomoć Kosovu". Nismo mi nesposobni da nam šaljete pomoć, ali se ovde priznaje još jedna konstatacija koja je veoma opasna, koja iz prikrajka vreba i koja upozorava da na mala vrata u potaji gurate podelu Kosova.
Evo šta gospodin ministar kaže: "Budžetom Vlade Srbije predviđeno je da se za poboljšanje života Srba na Kosovu i Metohiji izdvoji 2,2 milijarde dinara, što je stostruko više nego ijedne prethodne godine. Projekti iz infrastrukture, školstva, zdravstva, finansiraće se i strogo kontrolisati uz prethodno utvrđeno pravilo. Najviše projekata biće ostvareno u srpskim enklavama južno od Ibra, imajući u vidu da je do sada veći deo sredstava odlazio na sever Kosmeta, pa moramo biti realni i priznati da se tamo mnogo bolje živi nego u enklavama", rekao je za "Novosti" Dragan Đilas, ministar bez portfelja u Vladi Srbije. Niste imali strategiju ili niste hteli, blagovremeno smo vas upozoravali da vodite računa o specifičnosti naroda na prostoru Kosova i Metohije.
Gospodine predsedniče države, predsedniče Vlade, da li znate kako vam živi narod? Da li znate da je srpski i nealbanski narod u mraku, bez elementarnih uslova? Moram da vam kažem, mislim da ne znate. Zašto? Vaši pojedini saradnici odnosom prema vama, prema državi, prema narodu Srbije, posebno prema narodu na Kosovu i Metohiji, dovode nas u konfuziju i komplikuju život na prostoru Kosova i Metohije, kao što je bio slučaj nekih kadrovskih promena, pa se sada jedan deo Vlade zalaže da se izvrši primopredaja, a drugi deo da se ne vrši primopredaja, kao da smo sve probleme na Kosovu i Metohiji rešili i ostala je još takva vrsta pitanja.
Raspisivanje predsedničkih izbora sada, kada se vodi presudna bitka u rešavanju statusa Kosova i Metohije, pravi je necelishodan potez, jer je pitanje Kosova i Metohije gurnuto u drugi plan, što nikako, od strane onih koji su preduzeli ovaj korak, ne može biti odgovorna i državotvorna odluka. Ne može se stranačkim i personalnim interesima davati prednost nad ovim, po narod i državu, sudbinski važnim pitanjem.
U "Blicu" od 5. decembra – odluka o Kosovu posle izbora u Srbiji, kaže se: "Rešenjem Kosova i Metohije ne sme se dovoditi u pitanje demokratska i evropska perspektiva Srbije, stav je nekoliko vodećih članica EU, za koje predsednički izbori u Srbiji imaju važnu ulogu u odlučivanju kada bi EU trebalo da preduzme odgovarajuće korake u cilju rešavanja kosovske krize".
Po saznanju "Blica", ukoliko bi izbori u Srbiji bili zakazani do kraja januara države poput Nemačke, Francuske, Italije ili Slovačke, insistirale bi na tome da se odloži kosovska nezavisnost, tj. da se ide na opciju odlaganja koordinisane deklaracije o nezavisnosti Kosova. To podrazumeva – hajde narode države Srbije na izbore, po izboru predsednika, kao nagradu, uslovno rečeno, dobićete nezavisno Kosovo. A ja se pitam, novoizabrani predsednik, bez obzira na ime, ima ustavnu obavezu da brani teritorijalni integritet i suverenitet države, ili će da brani, ili će morati da podnese ostavku.
Na kraju, zato se ponovo pitam – kakva je briga o narodu srpskom i nealbanskom na KiM, jer ustavna obaveza predsednika i Vlade i ove skupštine je da štiti teritorijalnu celovitost i integritet državne teritorije. Zato sam dužan da ponovim u ime SPS, da se Srbija nalazi u ozbiljnoj krizi i da svi politički činioci moraju jedinstveno učiniti, ama baš, sve da bi odbranili KiM. Od toga nema važnijeg državnog i nacionalnog zadatka. Vlada nacionalnog jedinstva bila bi, prema našem mišljenju, najbolje rešenje, jer je trenutak kada, zbog krize u kojoj se nalazimo, svi relevantni politički subjekti moraju učestvovati u njenom razrešavanju. Hvala. (Aplauz.)
Dame i gospodo narodni poslanici, javljam se po Poslovniku 225. i 226. Gospodine predsedavajući, nama na Kosovu i Metohiji je sada jasno, a jasno nam je bilo i za čitavo vreme od 2000. godine, da smo poligon za političku manipulaciju; jasno nam je da je strankama vladajućim i predsedničkim kandidatima stalo, kada je Kosmet u pitanju, da trguju i dobijaju nekakve političke poene.
Zakazivanje sednice Skupštine Srbije o Kosovu i Metohiji u petak je u senci predizbornih kampanja predsedničkih kandidata. To je reda radi, forme radi, sastaćemo se, držaćemo sednice jednog dana, a o sudbini srpskog naroda na Kosovu i Metohiji niko ne vodi računa, ni ova država. Otkud vama pravo da kažete vam je u prvom planu građanin, da vam je u prvom planu čovek?
Da li znate gospodo, da li predsednički kandidati znaju kako žive Srbi na prostoru Kosova i Metohije i ostali nealbanski pripadnici? Bez struje, bez vode, bez prava na slobodu kretanja, bez radnih mesta, bez prava na život, a navodno stalo vam je do Kosova i Metohije.
Unazad dva-tri meseca sam postavljao brojna pitanja i javio sam se zbog toga. Dobio sam odgovor na poslaničko pitanje od ministra pravde, a moje pitanje je glasilo - da li će Ustavni sud i na koji način štititi osnovna ustavna prava građana i nacionalnih manjina na prostoru Kosova i Metohije, i po kom zakonskom propisu i po čijem nalogu se građani srpske nacionalnosti, stanovnici Kosova i Metohije, za saobraćajni prekršaj kažnjavaju kao strani državljani?
U odgovoru ministra pravde stoji sledeće - članom 170. Ustava Republike Srbije propisano je da se ustavna žalba može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili raznih državnih organa ili organizacijama kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
U skladu sa navedenom odredbom ustava nema nikakvih pravnih smetnji da građani sa teritorije AP Kosovo i Metohija podnesu ustavnu žalbu Ustavnom sudu ukoliko su im povređena ljudska ili manjinska prava pojedinačnim aktima ili radnjama državnih organa Republike Srbije, odnosno organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja.
Povodom pitanja koje se odnosi na kažnjavanje za saobraćajni prekršaj građana srpske nacionalnosti, stanovnika Kosova i Metohije, ukazujemo da se navedeni građani za saobraćajni prekršaj, shodno odredbama Zakona o prekršajima, kažnjavaju na isti način u istom postupku kao i ostali građani Republike Srbije. To nije sporno.
Nisam zadovoljan odgovorom. Upravo sam postavio pitanje.
Mi smo građani i državljani države Srbije i stoji u zakonu da smo ravnopravni građani sa svim građanima države Srbije, ali u postupku na punktovima, u Merdaru, na Rudnici, u Moravskom kraju tamo, građani srpske nacionalnosti se kažnjavaju po hitnom postupku. Govorim o kršenju zakona i zato postavljam dodatno pitanje ministru pravde, informaciju, izveštaj koliko je do sada bilo takvih kršenja?
Želim ovde javnost da upoznam da prestanete da manipulišete sudbinom srpskog naroda na prostoru Kosova i Metohije. Ponovo ponavljam, dok je Srba na prostoru Kosova i Metohije biće Republike Srbije. I ova Srbija i predsednički kandidati duguju mnogo tim Srbima, ali ništa ne čine da jedan dan bude bolji u odnosu na 2000. godinu.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine predsedavajući, sadašnje stanje i položaj srpskog naroda na Kosovu i Metohiji, posle neuspelih i propalih pregovora o budućem statusu južne srpske pokrajine i učestalih nagoveštaja o jednostavnom proglašenju nezavisnosti Kosova, jesu dramatični.
Socijalistička partija Srbije je ocenila da se današnja Srbija nalazi u ozbiljnoj krizi koja može da ugrozi nacionalni i državni interes. Zato mi socijalisti tražimo hitno zakazivanje sednice Narodne skupštine Republike Srbije koja će biti posvećena Kosovu i Metohiji, kao i utvrđivanje jasne nacionalne strategije po tom pitanju.
Ta sednica bi trebalo da simbolizuje jedinstvo svih relevantnih političkih činilaca na političkoj sceni Srbije oko odbrane Kosova i Metohije, a ne da bude organizovana u cilju sprovođenja predizborne kampanje pojedinih predsedničkih kandidata ili da bude odraz sukoba i haosa unutar vladajuće koalicije.
Takođe je ocenjeno da ovakva vladajuća koalicija u ovakvom trenutku predstavlja najveću opasnost po nacionalni i državni interes Srbije i da je neophodno formirati vladu nacionalnog jedinstva.
Naime, na osnovu svega onoga što se događa na Kosovu i Metohiji i da Srbi danima žive u mraku, a da po treći put postavljam pitanje, ne ministarstvu, nego Vlada i ova skupština treba da budu u stalnom zasedanju ne bi li obezbedili normalan život i život dostojan čoveka na prostoru Kosova i Metohije, svesni smo i uvereni za vladajuću koaliciju da Kosovo i Metohija nije više pitanje svih pitanja, da nije više najvažniji nacionalni i državni interes Kosovo i Metohija, pitanje je predizborna kampanja i predsednički izbori.
Pitam kandidate za predsednika, ako je to tačno da će 6. februara biti proglašena nekakva jednostrana nezavisnost, koordinirana nezavisnost, gospodo, predsednik koji bude izabran on ima ustavnu obavezu da štiti teritorijalni integritet i suverenitet ove zemlje, ne preostaje mu ništa drugo nego ili da podnese ostavku ili da brani državu Srbiju svim sredstvima.
To se pokazuje zbog stanja na Kosovu i Metohiji, zbog stanja u Srbiji, da su ovi izbori bili bespotrebni i da je ovo politički marketing i još jedna prevara građana države Srbije, a posebno naroda na prostoru Kosova i Metohije. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine predsedavajući, ministre, javljam se po Poslovniku, čl. 225. i 226. Upravo sam dobio informaciju sa prostora Kosova i Metohije gde se unosi dodatna konfuzija i gde se kadrovi sa Kosova i Metohije guraju u sukobe. O čemu se radi?
U toku prošle nedelje smo razgovarali, radi se o promenama na Kosovu i Metohiji. Gospoda iz vladajuće koalicije, odnosno dve vlade, predstavnici DSS i Nove Srbije kažu da je izvršena korekcija, odnosno da su rešenja koja su doneta o razrešenju načelnika okruga i koordinatora stavljena van snage, a predstavnici DS i G17 kažu da takva odluka ne postoji. Znači da su dve vlade u pitanju ili je ovo kraj Vlade.
Želim da podsetim javnost da je delegacija koja je primljena kod predsednika Vlade i ministra za Kosovo i Metohiju iznela ovaj problem i da su predsednik Vlade i ministar za Kosovo i Metohiju decidno rekli da nisu upoznati sa takvom promenom, da je to urađeno mimo njihovog znanja i da će na narednoj sednici Vlade to biti preispitano i stavljeno van snage. Sada na terenu DSS i Nova Srbija kažu koordinatorima i načelnicima okruga da se ne vrši primopredaja, a DS gura svoje ljude da izvrše primopredaju.
Takođe, želim javnost i narod da upoznam da se radi o koordinatorima koji su predsednici opština, da je jedini kriterijum za utvrđivanje strukture i broja koordinatora participiranje parlamentarnih stranaka u republičkom parlamentu. Želim javnost da podsetim da su na Kosovu i Metohiji na poslednjim parlamentarnim izborima DSS i Nova Srbija osvojile 32,73%, SRS 28,72%, DS 11,27%, SPS 9,54% i G17 3,6%. G17, ekspertska stranka, sa 3,6% uzela je jednog načelnika okruga i tri koordinatora, a DS sa 11,27% uzela je 10 koordinatora i, mislim, dva načelnika okruga. Takođe želim da podsetim javnost da je u prethodnom sazivu kada Demokratska stranka nije učestvovala u Vladi ona zadržala svoje koordinatore od 2000. godine. Izgleda da je ovo jedini problem, da se Demokratskoj stranci žuri da se ostvare kadrovske promene.
Zato postavljam pitanje Vladi, ministru za Kosovo i Metohiju, generalnom sekretaru Vlade – da li je donela odluku o stavljanju van snage rešenja o razrešenju načelnika okruga i koordinatora?
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine predsedavajući, ministre, ne mogu a da se ne javim. Znam da ovo moje javljanje mnogima smeta, posebno demokratskoj koaliciji. Najvažnije je da su raspisani izbori, da se vodi visoka politika, a kakva je sudbina i kakav je život naroda na prostoru Kosova i Metohije, to za mnoge državne funkcionere u Republici Srbiji uopšte nije bitno.
Naime, u ovom trenutku, i svake večeri, svake noći, svakog dana u centralnom delu Kosova i Metohije, moravskom kraju, Metohiji narod živi u mraku. Iako je snabdevanje električnom energijom u severnom delu možda i poboljšano, nema struje po pet sati u toku 24 sata. Šta Vlada Republike Srbije, Ministarstvo za energetiku, Ministarstvo za Kosovo i Metohiju rade po ovom pitanju? Da li se preduzimaju mere? Ja sam pre neki dan postavio pitanje i tražim odgovor.
Da vas podsetim, javnost zna, narod na Kosovu i Metohiji odlično zna da smo posle bombardovanja i pored svega onoga što je oštećeno veoma brzo, u relativno kratkom roku obezbedili da narod na prostoru Kosova i Metohije ima redovno snabdevanje električnom energijom. Gospodin Riza Halimi je ovde govorio o nekakvom ulaganju u južnom delu Srbije, o nekakvoj infrastrukturi, ali taj narod tamo ima struju, vodu, slobodu i vodi normalan život.
Prošle godine je ekonomski tim preko međunarodne zajednice sa Koordinacionim centrom vodio pregovore i donekle je snabdevanje električnom energijom poboljšano. Ove godine, ovog trenutka niko ne vodi brigu o prostoru centralnog dela, o moravskom kraju, o Brezovici. Ponavljam, nisu li ta ulaganja u severnom delu uvod u nekakvu podelu Kosova i Metohije? Zato najviši državni organi treba da daju odgovore na ta pitanja i da kažu kada će sednica o Kosovu i Metohiji, o izveštaju pregovaračkog tima biti na dnevnom redu, da nam predsednik države i predsednik Vlade kažu jasno i glasno kakva je sudbina srpskog naroda na prostoru Kosova i Metohije i šta ga čeka.
Još jednom ponavljam, od Elektroprivrede Srbije, od Ministarstva za energetiku i od Koordinacionog centra tražim odgovor na pitanje šta se čini da se problem snabdevanja električnom energijom ublaži ili da se poboljša snabdevanje centralnog dela, moravskog, Metohije i Brezovice.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine predsedavajući, gospodine ministre, narodu na Kosovu i Metohiji i raseljenim licima sa Kosova i Metohije mislim da je sada sve jasno. Raspisivanjem izbora, Kosovo i Metohija i sudbina tog naroda je gurnuta u drugi plan. Po ko zna koji put za ovo demokratsko vreme u demokratskoj koaliciji Kosovo se upotrebljava isključivo i samo u političke svrhe.
Ovaj budžet i ovi izbori su po nalogu međunarodne zajednice. Mi danas, kao delegacija Srba sa Kosova i Metohije, u 15,00 časova imamo razgovor sa predsednikom države i to je u predizborne svrhe, da pitamo predsednika, šta znači raspisivanje izbora i šta znači "dobijanje demokratskog predsednika". Po nalogu Havijera Solane i drugih mentora, ajte vi Srbi na izbore, izaberite "demokratskog predsednika", a posle ćete, uslovno rečeno, dobiti kao nagradu nezavisno Kosovo. Da li je to taj scenario? Mislim da će narod to prezreti i da će narod ovog puta to uvideti i glasati za kandidata SP gospodina Milutina Mrkonjića.
Gospodine, izađite ovde i kažite narodu. Za vas je Kosovo i Metohija balast, u teritorijalnom, fizičkom, vi biste ga se najradije odrekli. Evo dokaza. Gospodin ministar, juče sam postavio pitanje, nisam neki poslanik, nego poslanik Zvonimir Stević sa Kosova i Metohije.
Evo vašeg odgovora, sledeće pitanje je bilo vezano za vodosnabdevanje Kosovske Mitrovice i još nekih gradova, koje je vrlo problematične i došlo je na Vladu Srbije da se reši kao problem. Vlada je donela neki zaključak. Nije neki zaključak, gospodo.
Šta vi radite? Evo ga, zaključak Vlade Republike Srbije, u Beogradu 30. avgusta 2007. godine, u potpisu je potpredsednik, gospodin mr Božidar Đelić. Kaže zaključak: "1. Usvaja se informacija o realizaciji projekta izgradnje sistema za vodosnabdevanje Kosovske Mitrovice - sever, Zvečana i Zubinog Potoka, i potreba davanja garancije Republike Srbije koja je sastavni deo ovog zaključka. 2. Zadužuje se ministar finansija da za sledeću sednicu Vlade predloži odgovarajući akt o davanju garancija u okviru određenog budžetskog limita. 3. Ovaj zaključak radi realizacije dostaviti Ministarstvu finansija, Ministarstvu za Kosovo i Metohiju i Ministarstvu za infrastrukturu".
Ministar kaže - zapravo radi se o tome da je Vlada dala zaključak Ministarstvu finansija, da u skladu sa zakonom reši taj problem. Mi nismo mogli da nađemo zakonski utemeljeno i brzo rešenje iz prostog razloga što se čitava ta stvar sastoji u tome da su lokalne zajednice sa jednom stranom firmom potpisale ugovor o realizaciji tog projekta, a zatim ta firma neće da uđe u ugovor, već traži praktično da Vlada da garanciju da će taj ugovor izvršiti, odnosno naplatiti ukoliko ne dođe do izvršenja ugovora.
(Predsedavajući: Hvala.)
Odgovor na ovo jeste da država nema nameru da ulaže u otvaranje i izgradnju fabrika. Znači, gospodo, na Kosovu i Metohiji život treba da stane do definisanja statusa, a posle ćemo da vidimo šta ćemo da činimo.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine predsedavajući, gospodine ministre, po drugi put vas slušamo ovde i javnost vas sluša, vi ne izgovarate i nećete da kažete šta se i koliko ulaže na Kosovu i Metohiji, i vi i gospodin potpredsednik Vlade sinoć. Ne znam zašto to činite, verovatno imate nalog od vaših mentora, međunarodne zajednice, a na stolu na dnevnom redu je predizborni budžet.
Dobro je to što se ulaže na severnom delu Kosova i Metohije, ali ova vlada ne vodi računa o ravnomernom ulaganju na prostoru Kosova i Metohije. Zarad javnosti želim da kažem da nije isto živeti u Leposaviću kao u Mitrovici, kao u Gračanici, Goraždevcu, Ranilugu, pomoravskom kraju. Da li su ovo indikacije o nekakvoj podeli Kosova, s tim da nemam ništa protiv što se ulaže u severnom delu, ali mora da se ulaže i u centralnom, i u pomoravskom, i na Brezovici i u Metohiji.
Javio sam se, gospodine predsedavajući, jer sam dobio odgovor na pitanje koje je upućeno Ministarstvu rada o korišćenju budžetskih sredstava za korisnike budžeta na prostoru Kosova i Metohije. Ovaj deo citiram, nemojte da mi računate u vreme: ''Po pitanju aktivnosti koja se odnose na Kosovu i Metohiji, Ministarstvo rada i socijalne politike, postupajući po zaključku Vlade, pripremilo je Akcioni plan mera koje će preduzeti u slučaju jednostranog proglašenja nezavisnosti Kosova i Metohije.
Navedenim akcionim planom predviđen je nastavak isplate prava i nadoknada koje su do sada isplaćivale po osnovu Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, Zakona o finansijskoj podršci porodica sa decom, Zakona o socijalnoj zaštiti i obezbeđivanju socijalne sigurnosti građana, isplate nadoknada po osnovu ostvarenih prava iz oblasti boračko-invalidske zaštite, isplate svih drugih vrsta pomoći koje su nastale finansiranjem organizacija za zaštitu osoba sa invaliditetom na prostoru Kosova i Metohije.''
Nisam zadovoljan odgovorom i postavljam dopunsko pitanje, tražim od Ministarstva za rad i Ministarstva finansija - zašto se ne poštuje Uredba Vlade o isplati privremene nadoknade za 27.000 raseljenih lica koji primaju i po 4.600, a Uredbom je doneta odluka da od 1. januara primaju 8.600?
Dobio sam pismo vezano za ulaganje na Kosovu i Metohiji i ovde se priča, juče je neko govorio o nekakvom povećanju sredstava za Kosovo i Metohiju. Ne radi se o povećanju, nego se radi o prenošenju sredstava iz ove godine u narednu godinu, jer projekti iz Nacionalnog investicionog plana koji su planirani za centralni deo Kosova i Metohije, za pomoravski kraj i za Brezovicu uloženo je nula dinara. Nijedan projekat nije realizovan.
Evo, pitanje za Ministarstvo za infrastrukturu i za Ministarstvo za Kosovo, i Metohiju za vas gospodine ministre - da li će u 2008. godini početi realizacija projekta vodosnabdevanja Kosovske Mitrovice sever, Zvečana i Zubinog Potoka, po zaključku Vlade Republike Srbije od 30. 8. 2007. godine? O važnosti ovog projekta da ne govorim, a evo zaključak Vlade koji je potpisao gospodin Božidar Đelić, i kažu da ovaj zaključak Vlade i ova sredstva nisu ušla u budžet za narednu godinu, pa tražim odgovor i na ovo pitanje.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine predsedavajući, javljam se na osnovu člana 101. Poslovnika, povodom izlaganja kolega Rajčića.
Naime, ovde je izrečena jedna neistina, malopre kada sam govorio da je u Gračanici izgrađeno 80 kuća za raseljena lica, što uopšte nije tačno, nijedna kuća nije izgrađena. Postoji projekat i obećanje Vlade Republike Srbije, unazad četiri godine, da će se praviti naselje, ali nikako da se napravi. Postoji projekat unazad četiri-pet godina za Gračanicu da se napravi put Gračanica - Laplje selo, ali nikako da počne. U centralnom delu Kosova i Metohije škole koje su izmeštene, osnovne i srednje, od 30 škola pohađa se nastava u 15 škola. Imamo škole koje imaju po tri smene.
Ovo govorim i rekao sam malopre da Vlada Republike Srbije i resorna ministarstva ne vode računa o načinu i specifičnosti življenja na prostoru Kosova i Metohije. I ako se nešto ulaže i treba da se ulaže u severnom delu, odgovorno tvrdim ovde, u centralno-pomoravskom, na Brezovici, na Metohiji, sem obećanja i nekakve jurnjave oko projekata nema ništa.
Kolega, u Gračanici nije tačno. U Gračanici ima 30 kontejnera, gde su lica, porodice iz okolnih sredina, žive tu već osam godina u kontejnerskim naseljima.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine predsedavajući, gospodine ministre, želim javnost i građane Srbije, pre svega narod na Kosovu i Metohiji da obavestim o sledećem: na osnovu člana 225. i 226, za demokratsku koaliciju i za DS da ih pitam, da li je Kosovo i Metohija, njegov status i njegovo očuvanje pitanje svih pitanja, pitanje broj jedan?
Da li danas, na današnji dan u državi Srbiji, gospodo iz DS, ima važnijeg nacionalnog i državnog interesa nego što je očuvanje Kosova i Metohije u sastavu Srbije? Za vas to nije. Za vas najvažnije pitanje je pitanje koordinatora na Kosovu i Metohiji i načelnika okruga.
U pitanju je način i vreme na koji to radite, i napraviste skandal i posle izbora 17. novembra narod se opredelio da ne izađe na izbore na KiM, a vi ste predložili koordinatore koji učestvuju u privremenim institucijama na KiM. Gospodine Bogdanoviću, vaši saradnici, kad ste bili ministar za poljoprivredu u Vladi Kosova, postavljeni su: Zoran Krčmarević za opštinu Kosovska Vitina, na današnji dan je potpredsednik privremenih institucija opštine Vitina; Srboljub Đokić za opštinu Kosovska Kamenica je potpredsednik opštine, šiptarske opštine Kosovska Kamenica; i Nikolić za načelnika okruga Pomoravskog, bio je vaš saradnik tada u Ministarstvu za poljoprivredu.
Pitam vas, na osnovu kojeg kriterijuma ste ovo uradili? Da li je istekao mandat, da li je stručnost u pitanju, da li je sposobnost u pitanju, da li je neznanje, da li je zloupotreba položaja i otkud to da vi kadrovišete u Socijalističkoj partiji da ostavite tri, a da smenite tri? Socijalistička partija se ne protivi promenama, ali način na koji ste ovo izveli je maltene skandalozan i sraman.
Otkud to da KFOR i UNMIK budu zainteresovani i da obilaze Kosovo i Metohiju da pitaju da li je došlo do promena u Koordinacionom centru? Otkud to da KFOR zna u 10,00 sati da će doći do promena? Znači, narod se opredelio i želja naroda je da ne učestvuje u privremenim institucijama, a vi sad na mala vrata uvodite te ljude i postavljate.
Još nešto, da obavestim javnost da su koordinatori predsednici opština, da javnost zna, i ti predsednici opština su očuvali lokalnu samoupravu na prostoru KiM. Kako vam je stalo do ovih promena kada smo na sednici Odbora za KiM, ima učesnika Odbora, doneli odluku da posle osam godina ne budu koordinatori kao inokosni organi, nego da budu opštinska veća?
Dokaz da postoje dve vlade u demokratskoj koaliciji je da su odluku o razrešenju i objavljivanju u Službenom glasniku potpisali zamenik generalnog sekretara Dragiša Blešić i potpredsednik Božidar Đelić.
Želim javnost da upoznam da smo u petak u 13,00 sati imali sednicu i razgovor kod premijera Vojislava Koštunice oko podnošenja deklaracije 75.000 ljudi sa KiM koji su potpisali da ne prihvataju nezavisnost KiM. Na tom sastanku premijer, predsednik Vlade i ministar za KiM su rekli da će preispitati odluku, odnosno da će ona biti poništena u četvrtak. Da vidimo, čekamo da li će se to desiti. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine predsedavajući, javljam se na osnovu člana 101. Poslovnika. Gospodine Bogdanoviću, to što niste svojom voljom učestvovali u privremenim institucijama, to je bila poražavajuća politika države Srbije i ona je doživela fijasko.
To što ste učestvovali u privremenim institucijama zdušno, na predlog međunarodne zajednice i tadašnje politike, bilo bi dobro da izađete pa da kažete za narod Srbije, odnosno za Srbe na KiM, šta je to za ovih osam godina, pošto ste vi u dva mandata bili poslanik privremenih institucija Skupštine Kosova, učinjeno za narod na KiM? Da li im je obezbeđena sloboda? Nije. Da li im je obezbeđena bezbednost? Nije.
Koliko je ljudi vraćeno u radni odnos, na svoja radna mesta u Elektroprivredi, u Amortizerima, u privredi, vanprivredi itd? Koliko je raseljenih lica vraćeno za ovih osam godina sa vama i sa međunarodnom zajednicom? Nema ni 2%.
Čuvena koalicija Povratak je sraman čin u istoriji državne politike Srbije. Bili ste tamo, blindiranim vozilima ste se vozili. Šta ste očekivali? Očekivali ste od Međunarodne zajednice da promeni kurs oko KiM i da Albanci zbog navodno demokratske vlasti u Srbiji odustanu od svog zahteva. Posle osam godina, ni međunarodna zajednica, ni Albanci nisu odustali od svojih zahteva, to je vaša politika.
Pitao sam vas i sad vas pitam - šta vi radite? Dve vlade, dva načina, čudi me i Nova Srbija, pošto su i njihova dva koordinatora u Kamenici smenjena . A javnost da obavestim, vi to znate, Srđan Vasić i ja nismo kumovi, ja sam Srđanu Vasiću stari svat, to nije isto.
Da kažete koji su razlozi za smenu načelnika okruga.
Načelnik okruga, Srđan Vasić, od strane Koordinacionog centra i vaših organa je ocenjen kao najuspešniji načelnik okruga. Je li to razlog za smenu? Direktno vas pitam, ponovo sam dobio potvrdu, Zoran Krčmarević za opštinu Kosovska Vitina, pitam vas - da li je potpredsednik opštine privremenih institucija u Vitini? Jeste.
Da li je Srboljub Đokić za opštinu Kosovska Kamenica radnik privremenih institucija? Jeste. Da li je Dragan Nikolić radio u Ministarstvu za poljoprivredu u privremenim institucijama? Jeste. Šta vi radite? Toliko vam se žuri da smenite koordinatore, a razgovarali smo, gospodine Bogdanoviću, gde su vam privremene institucije, odnosno institucije KiM, Pokrajinska biblioteka, muzej, uprava prihoda itd. Ti kadrovi vas ne interesuju, ali su vas interesovali ovi, da smeniti SPS.
Još nešto, istog dana, istog trenutka u istom Službenom glasniku kaže ovako - razrešavaju se dužnosti koordinatora Koordinacionog centra Srbije za KiM: Radoš Vulić, opština Istok, Mićo Jakovljević, opština Obilić, istog trenutka, u istom Službenom glasniku donose odluku pa kaže - imenuju za koordinatore Koordinacionog centra Srbije za KiM za opštinu sa područja KiM Radoš Vulić za opštinu Istok i Mićo Jakovljević za opštinu Obilić. Gde to ima?
Nadam se, s obzirom da smo razgovarali sa predsednikom Vlade, da obećanja koja su data, nismo mi socijalisti protiv promena, navikli smo na to. Još nešto, od 2000. godine i u prethodnom mandatu kada niste bili u Vladi, kada ste izašli iz Vlade, imali ste četiri koordinatora koji vladaju od 2000. godine iz DS.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, uvaženo predsedništvo, predsedniče, javljam se na osnovu Poslovnika, član 226.
Želim javnost i ovaj visoki dom da obavestim da je danas Međunarodni dan zaštite ljudskih prava. I evo kako iz demokratske koalicije čelnici tretiraju stanje ljudskih prava na prostoru Srbije. Stanje ljudskih prava u našoj zemlji je, prema oceni direktora Službe za ljudska i manjinska prava Petra Lađevića, na zadovoljavajućem nivou. Zaista, najblaže rečeno, sramno.
Na početku 21. veka najugroženija prava na Balkanu, u Evropi i u svetu su prava Srba na prostoru KiM. Na današnji dan Srbi sa prostora KiM nemaju bezbednost, nemaju pravo na slobodu kretanja, pravo na imovinu, pravo na rad, pravo na obrazovanje, na zdravstvenu zaštitu, pravo na zapošljavanje pristiglih osam generacija srednjoškolaca i isto toliko generacija studenata, pravo na povratak.
Za osam godina demokratska koalicija i međunarodna zajednica nisu vratili ni 1% proteranih i raseljenih ljudi sa prostora KiM, Srba i ostalog nealbanskog življa. Pravo na otkrivanje sudbine kidnapovanih i nestalih, jer su mnoge porodice ostale bez najdražih i najmilijih.
Pitam međunarodnu zajednicu šta će danas da uradi ako se zna da je, zbog navodne ugroženosti Albanaca i njihovih ljudskih prava, proglašena humanitarna katastrofa i insceniran Račak, da bi na kraju bila bombardovana država Srbija. Koga će sad da bombarduju?
Jedno od osnovnih ljudskih prava, pravo na električnu energiju. Zato sam se i javio, da postavim pitanje Ministarstvu za energetiku i EPS-u oko snabdevanja električnom energijom. Dr Žarko Obradović i ja smo u toku vikenda, tačnije u subotu, obišli Pomoravski kraj, gde živi 45.000 Srba, i uverili smo se u katastrofalno stanje života Srba na prostoru KiM.
Gospodo iz demokratske koalicije, jesu li to ti vaši akcioni planovi? Narod traži i poziva vas da budete njihovi gosti, da budete naši gosti na prostoru KiM, sa decom i sa porodicom, nedelju dana, 10 dana, da se stvarno uverite, jer ovo što mi tražimo i što pričamo je razgovor gluvih.
Šta znači da ni posle osam godina međunarodna zajednica, Vlada Republike Srbije i EPS nisu obezbedili osnovno elementarno pravo na električnu energiju, da narod danas u 21. veku po četiri dana nema struje, kao što je bio slučaj u srpskoj enklavi Berivojce u Kosovskoj Kamenici?
(Predsednik: Vreme.)
Šta znači restrikcija 3+3, tri sata ima, tri sata nema, a pojedine enklave posle, kad tog dana restrikcija traje, drugog dana nemaju uopšte struje. Dokle će Srbi na KiM da žive u mraku?
Pitam: šta su Ministarstvo za energetiku, Vlada Republike Srbije i EPS preduzeli, šta preduzimaju i šta će preduzeti?
Da vas podsetim, nakon bombardovanja države Srbije mi smo obezbedili električnu energiju, svo stanovništvo u Srbiji i na Kosovu imalo je struju. Veliki sistemi, potrošači električne energije, kao što su Trepča, Feronikl, Fabrika baterija u Gnjilanu, radijatora, Amortizeri, Kosovka – ne funkcionišu, ne rade, a međunarodna zajednica i EPS nisu u stanju da obezbede električnu energiju.
Pitam Ministarstvo energetike: dokle će Srbi da žive u mraku? Hvala.