Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Milica Vojić-Marković

Govori

Podneli smo ovaj amandman upravo zato što smo želeli da danas u Skupštini čujete ono što je nivo apsurda kada je rebalans u pitanju.
Prema slovu koje je ovde predlagač podneo, kaže se da će rebalans stupiti na snagu osmog dana od objavljivanja u "Službenom glasniku", što je smešno i treba da bude javno komentarisano.
Ovaj rebalans bi možda imao smisla da je pred narodnim poslanicima bio u septembru ili da je bio u oktobru i da se posle toga, kada Skupština da svoje odobrenje kako će se skupljati novac u budžet i kako će se trošiti novac iz budžeta, ostane dan ili dva da taj novac tako može i da se troši.
Ovako, taj novac je Vlada bez odobrenja Skupštine potrošila, deficit je znatno veći od onog što je dobila dozvolu da troši prilikom prvog rebalansa u aprilu, sada je 104 milijarde i sada, kada je taj novac potrošen, vi nama kažete da, danas je 28. decembar, raspravljamo o amandmanima, 29. ćete dobiti, pretpostavljam, pošto poslanici većine nisu ovde da bi mogli bilo kojim znakom da mi kažu da će glasati za ovaj predlog rebalansa, ali je očigledno da oni uvek glasaju, ćute i glasaju za ono što je pred njima i 29. ćete dobiti mogućnost da kažete da je rebalans u Skupštini donet. Za koliko dana? Za dva dana, 30. i 31. decembar, što je takođe jedna vrsta apsurda.
Vi ste vode poslanicima, uglavnom vladajuće većine, jer DSS neće sebi dozvoliti luksuz da glasa za nešto što je ovako ovde pred poslanike izneto, vi ste poslanicima vladajuće većine dali mogućnost da oni glasaju za ovaj vaš predlog rebalansa i da formalno daju saglasnost Vladi za svu bahatost u trošenju novca. O tome je bilo reči kada je bio Izveštaj DRI.
Drugim rečima, pokušali smo ovim amandmanom da ukažemo na ovaj apsurd, na ovaj skandal koji nam priređujete.
Demokratska stanka Srbije je podnela amandman na član 11. stav 2. tačka 14), radi se naravno o obavezama MUP. Dakle, oni su u obavezi da pripremaju i donose tehničke propise i sredstva za opremu, za zaštitu, za spasavanje i ako mu bude povereno izrađuje predloge srpskih standarda za sredstva i opremu za zaštitu i spasavanje.
Mi smo smatrali da ovo "ako bude povereno" prosto ne bi trebalo da stoji ovako formulisano, jer će mu sigurno biti povereno i ne treba ostavljati tu pogodbenu mogućnost "ako mu bude povereno". Zato smo smatrali da je bolja formulacija "kada mu bude povereno", što je očigledno evidentno da će mu biti povereno. Vi ste prihvatili amandman i hvala vam na tome.
Gosti iz Ministarstva, uvažene dame i gospodo poslanici, DSS želi da istakne jednu nedoslednost koju vidi u ovom zakonu, ali i da komentariše nešto što primećujemo već duže vreme, da se u predlozima zakona uglavnom pominje da Srbija ima jednu autonomnu pokrajinu, jer se uvek govori u jednini, pa bih vas upozorila da, pre nego što nam pošaljete ovakve predloge zakona, pogledate u Ustavu šta piše.
U Ustavu lepo piše da Srbija ima dve autonomne pokrajine i zato bih molila i predlagače ovog zakona, kao i predlagače budućih zakona da nas više ne ponižavaju. Ako ste nešto drugo odlučili i opredelili se i već se ponašate kao da ste izveli tu akciju koju hoćete podsvesno da kažete, mi iz DSS još uvek imamo dve pokrajine i voleli bismo da se prema tome na taj način odnosite.
U čemu je vaša nedoslednost? Recimo, u glavi 3. naslov iznad člana 14. piše "autonomna pokrajina", dakle, jednina. U naslovu iznad člana 15. piše: "jedinice lokalne samouprave". Kao što imamo više jedinica lokalne samouprave, ovde ste se opredelili da koristite množinu, ja bih vas molila da koristite i u naslovu iznad člana 14. takođe "autonomne pokrajine".
Mislim da zaista ovakav način podmetanja nečeg što je politika ove Vlade, da se odrekne KiM, nije u redu i mi ćemo vas upozoravati da to uvek ispravite.
Demokratska stranka Srbije je predložila da se u članu 32. stav 2. menja i da glasi: „Odluku i proglašenje vanredne situacije za teritoriju autonomne pokrajine donosi Vlada Republike Srbije, a na predlog pokrajinskog štaba za vanredne situacije“.
Mislimo da je ovo celishodnije i svrsishodnije i mislimo da zaista treba da Vlada Srbije donosi odluke o proglašenju vanrednih situacija za celu teritoriju Srbije.
Ovaj član 57. se odnosi na evakuaciju, potpunu i delimičnu, i DSS je podnela amandman na ovaj deo u tački 4). Ovde sve piše ko podleže evakuaciji, pa između ostalog lica mlađa od 16 godina i starija od 65 godina muškarci, odnosno 60 godina žene.
Moram predlagača zakona da upozorim da je Srbija potpisnica međunarodnih konvencija o zaštiti prava deteta i da se u tim konvencijama dete tretira kao osoba do 18 godina. Zbog toga vas upozoravamo da ovde mora da stoji - lica mlađa od 18 godina, a ne od 16 godina.
S druge strane, mislim da Srbija koja ima problem sa starošću stanovnika, odnosno imamo jako mali broj mladog stanovništva, treba da povede dodatno računa o svom mladom stanovništvu, ne samo kada se borimo za glasove tih mladih ljudi koji će biti punoletni, nego i mnogo pre i evakuaciji moraju u svakom slučaju da podležu deca do 18 godina. To radi ozbiljna država, nadam se da Srbija treba da bude takva.
Dame i gospodo poslanici, gospodo iz Ministarstva unutrašnjih poslova, u članu 80. stoji da „privredno društvo i drugo pravno lice dužno je da izradi i dostavi Ministarstvu plan zaštite od udesa“.
U stavu 1. glava 3, tačka 3, kaže se: „Privredna društva i druga pravna lica koja već obavljaju poslove i aktivnosti sa opasnim materijama za postojeća postrojenja najkasnije šest meseci od dana stupanja na snagu ovog zakona“.
Dakle, kako se ovo odnosi na ona privredna društva i druga pravna lica koja već obavljaju ovu delatnost, mislimo da je šest meseci dug period i da taj period treba skratiti na tri meseca, pogotovo što se radi o privrednim društvima i drugim pravnim licima koja su u toku, koja već svoj posao rade i koja praktično mogu za vrlo malo vremena i sa mnogo manje snaga da ovaj posao izrade plana zaštite od udesa dostave ministarstvu. Dakle, mi smo predložili da se ovaj rok od šest meseci skrati na tri meseca.
Gospodo iz Ministarstva, dame i gospodo narodni poslanici, mi smo na član 8, na načelo prevencije podneli amandman. Original kako stoji u Predlogu zakona, član glasi – prevencija i zaštita od požara obezbeđuje se planiranjem i sprovođenjem preventivnih mera i radnji, tako da se što efikasnije spreči izbijanje požara, a u slučaju izbijanja požara rizik po zdravlje i život ljudi svede na najmanju moguću meru i požar ograniči na samom mestu izbijanja.
Mi smo posle ovog „ljudi“ dodali „i ugrožavanje materijalnih dobara, kao i ugrožavanje životne sredine“. Smatramo da se osim o zdravlju i životima ljudi, što je, naravno, prioritet, mora voditi računa i o materijalnim dobrima, ali i o životnoj sredini i drago nam je da je Ministarstvo imalo sluha za amandman koji smo podneli da ga prihvati.
Gospođo predsednice, gospodo poslanici, gospodine ministre, podneli smo amandman na član 26, a to je zaštita od požara u objektima od posebne namene, koje koriste Ministarstvo odbrane i Vojska Srbije.
Predlog člana 26. glasi: „Poslove zaštite od požara u objektima posebne namene, koje koriste Ministarstvo odbrane i Vojska Srbije, obavljaju nadležni vojni organi, pod uslovima koje propisuje ministar odbrane“. Mi smo insistirali da se dodaju i reči „a u skladu sa odredbama ovog zakona“.
Zašto smo insistirali? Zbog toga što ne znam da postoji drugi zakon koji se odnosi na zaštitu od požara i koji se odnosi samo na vojsku. Dakle, ovaj zakon se mora primenjivati u delovima koji se tiču i njihovih objekata i na Ministarstvo odbrane i Vojsku Srbije. Može biti da ministar odbrane propisuje uslove koji se tiču objekata koje koristi Vojska Srbije, ali se mora poštovati zakon koji je pred nama i u tom smislu je naš amandman i napisan.
Član 33. se odnosi na saglasnost Ministarstva za projektnu dokumentaciju, u delu koja se odnosi na zaštitu od požara za izgradnju, adaptaciju i rekonstrukciju i sada se navodi za koje se to sve objekte traži saglasnost ministarstva, poslovne objekte, objekte javne namene, a onda smo mi, posle ovih objekata javne namene, tražili da se precizira i da se ubaci „vrtići, predškolske ustanove, fakulteti i domovi za smeštaj učenika i studenta“, tako da postojeća tačka 3), a to su zdravstvene ustanove, stacionari i domovi za smeštaj lica sa posebnim potrebama, postaje tačka 4) i dalje se one potpuno drugačije obeležavaju.
Dakle, smatrali smo, kao i u onoj tački kada smo insistirali na tome da se zaštite deca do 18 godina, jer su u pitanju konvencije čiji smo potpisnici i modernih trendova u društvu i u svetu, ne samo u Srbiji, smatrali smo da ovde mora da se vodi računa o adaptaciji, rekonstrukciji i izgradnji objekata predškolskih i školskih ustanova, vrtića, fakulteta, domova za smeštaj učenika i studenata.
Vrlo nerado hoću da vas podsetim na nekoliko situacija kada su bili u pitanju objekti za decu gde su izbili požari i da se uvek radilo o tome da dokumentacija ili nije urađena ili da je prilično traljavo urađena.
Zato smatram da u cilju zaštite ove dece i povećanja bezbednosti objekata u kojima borave deca mora Ministarstvo davati saglasnost za te dozvole, zato što je to obaveza države da zaštiti svu decu u Srbiji.
Gospođo predsedavajuća, gospođo ministar, dame i gospodo poslanici, žao mi je što nema gospođe ministra finansija Diane Dragutinović, zato što ću svoje izlaganje početi od onoga što nam je ona u uvodnoj reči danas rekla.
Kada je govorila o potrebi da se rebalans izvrši, gospođa Dragutinović nam je rekla da problem nije u Vladi Srbije, nego u okolnostima i uslovima. Takođe nam je, iz svega onoga što je navodila koliko su oni isplanirali troškova, koliko priliva, vrlo neposredno objasnila da Vlada Srbije, ministar finansija i Ministarstvo finansija nisu sposobni da dobro planiraju, niti su sposobni da predvide koliko priliva može biti u budžetu, a o rashodima da i ne govorimo.
Vlada Borisa Tadića, koga u odsustvu u Srbiji glumi premijer Mirko Cvetković, pokazala je da joj je poštovanje zakona toliko važno, da ne možete ni da zamislite. Kako se poštuje Zakon o budžetskom sistemu, objasniću vam samo na nekoliko primera. Dakle, u Zakonu o budžetskom sistemu vrlo jasno stoji da, kada su prihodi manji od projektovanih, ministar finansija ima zakonsku obavezu da uskladi rashode budžeta sa prilivima. Drugim rečima, da radi ono što svaki domaćin i domaćica rade u svojoj kući - da troše prema svojim mogućnostima.
Ova vlada to nije uradila. Samo je konstatovala da u aprilu ima deficit od 70 milijardi, da danas ima deficit na to još plus 34, znači 104 milijarde, što bi, prevedeno u evre, bilo otprilike 1,1 milijarda evra. Dakle, konstatovano je da je deficit toliki, ali je nastavljeno da se troši, rasipnički i bahato.
Pomenuću samo izveštaj Državne revizorske institucije, koji smo više puta pominjali u vezi s tim šta je sve pronađeno i na koji način je taj izveštaj obelodanjen i kako su se ministri i premijer obratili javnosti kada su saznali za taj izveštaj - optužili kafe kuvarice i knjigovođe da su krivi za sve one silne milijarde i milione koji su potrošeni od strane ministara.
Šta je protivzakonito u ovom današnjem rebalansu? Mi smo u aprilu imali zvaničan rebalans, koji je izglasan u ovoj skupštini, i tada je predviđeno da će deficit biti 70 milijardi dinara. Danas govorimo o deficitu od 104 milijarde dinara. Otkud je sada Vlada napravila još neki manjak, za koji nije imala dozvolu Skupštine? Dakle, Vlada je potpuno nedozvoljeno, zakonski kažnjivo, potrošila te 34 milijarde.
Baš mi je zanimljivo da pratim, a pratiću sigurno i obratiću se javnosti sa ove govornice, da li će iko u Vladi odgovarati za to što je Vlada, koju predstavlja premijer Cvetković, nedozvoljeno potrošila još 34 milijarde, a da joj to niko nije dozvolio. Nemate dozvolu Skupštine za te 34 milijarde. Očekujem da, pored svih onih izveštaja Državne revizorske institucije, pored "Fijata", pored skandala oko penzija, neko počne da pravi pitanje i oko ovog najnovijeg skandala - da je Vlada nezakonito potrošila još 34 milijarde.
Rebalans je pred poslanicima u ovoj skupštini morao da se pojavi otprilike u septembru, kada je već svima bilo jasno (nadam se da je i vama u Vladi to bilo jasno, jer vi ste ipak stručnjaci) da budžet neće biti punjen na očekivani način, odnosno da neće biti očekivanog priliva u budžet u septembru. Deficit je bio probijen u septembru i vi ste morali da dođete ovde tada i da tražite novi rebalans budžeta, ali to, očigledno, nije bila vaša namera.
Jasno je da je Vlada potrošila novac građana i vi ste danas, u predzadnjoj nedelji decembra, skoro poslednjoj radnoj nedelji, mirno ovde pred nas stavili ovaj izveštaj o tome kako ste potrošili novac. Jer, izvinite, ovo ne može biti rebalans. Vi ste novac već potrošili. Ne možemo da govorimo o tome da je to rebalans, da vi tražite od nas da trošite neki drugi novac. Ovo je prošlo vreme, već ste ga potrošili.
Mi danas, dakle, treba ovde da aminujemo to što ste vi potrošili 34 milijarde bez ikakvog obrazloženja i bez dozvole za to. Gospodo draga, kako se to kaže lepo u jednom filmu - "malo ste se prevarili". To je zaista nečuveno.
Dakle, šta vi danas od Skupštine ovde očekujete, šta tražite od Skupštine? Skupština treba da konstatuje da ste potrošili prvo 70 milijardi, pa još 34 milijarde, da je Vlada napravila veliki manjak u budžetu i da poslanici vladajuće većine, pošto se ne bave ovim rebalansom nego govore o nekim drugim zakonima koji su u ovom paketu a nemaju nikakve veze sa rebalansom, dakle pošto otćute ovaj vaš rebalans, u Danu za glasanje izglasaju i na taj način aminuju Vladino nenamensko i nezakonito trošenje sredstava i da na taj način opravdaju bahatost i bezobrazluk Vlade koja troši ono što joj niko nije dozvolio.
A kako Vlada troši, upućujem one koji su zainteresovani na izveštaj Državne revizorske institucije. To je tabu tema u ovoj skupštini. O tome ćemo raspravljati u martu, kada to nikog ne bude interesovalo i kada vi već budete vlada koju smo ispratili.
Šta je još zanimljivo? Zašto baš 22. decembra hoćete od nas da vam ispričamo sve ovo i da kažete da je rebalans usvojen 22. decembra? Hoćete li da trošite nešto novo u ovih devet dana do kraja godine?
Da ne govorim sada o nekim objašnjenjima zbog čega ste neplanirano potrošili 34 milijarde dinara u 2009. godini, a verujte da ima obrazloženja koja su skaradna i smešna. Jedno od njih je da je u prethodne dve godine došlo do neplaniranih rashoda, a kao primer navedene su nabavke vakcine protiv meksičkog gripa. Prvo, nisu dve nego samo jedna godina, bar što se javnosti tiče, a šta ste vi pregovarali i kako ste pregovarali da operete taj novac, i to će se brzo saznati.
Da li je u pitanju nabavka vakcine o kojoj se mesecima priča i koja je koštala oko 20 miliona evra ili je u pitanju nabavka tri i po miliona doza, a mi danas ovde pročitasmo da je 58 poslanika primilo vakcinu, da je u mom Valjevu u proteklih nekoliko dana četiri građanina primilo vakcinu i da tri i po miliona doza neće moći biti potrošeno na građane Srbije.
Ključno pitanje je - da li je Republički zavod za zdravstveno osiguranje platio avansno celokupnu nabavku ili samo deo koji je isporučen, a to je, otprilike, 200.000 doza? Ukoliko je plaćeno samo isporučeno, onda je napravljena relativno mala šteta, ali ukoliko ste platili svih 20 miliona evra, to je, gospodo, druga priča, još gora, jer je posao oko 20 miliona evra plaćen avansno. To se danas nigde ne radi.
Vlada tvrdi da su za ovu namenu korišćena sredstva tekuće budžetske rezerve, koja je mala, iznosi svega 1,5% budžeta. U pitanju je, otprilike, oko 10 milijardi dinara, odnosno 10 miliona evra. Ovo su pitanja i obrazloženja koja vi nama ovde danas dajete. Ovo sve je vrhunski bezobrazluk. Hvala.
Gospođo predsedavajuća, gospođo ministar, dame i gospodo narodni poslanici, mogli bismo u jednom momentu da sagledamo ko je ovde vlast, a ko je opozicija, pošto imam utisak da se predstavnici vlasti neprekidno pravdaju opoziciji, od nje traže rešenja, a zapravo komentarišemo amandmane na predlog koji je vlast uputila poslanicima opozicije, odnosno Skupštini.
Poslanička grupa DSS, koja je inače opozicija, da vas podsetim, podnela je amandman na član 1. i u ovom članu 1. ste predvideli, to je ceo zakon koji ste nama ovde doneli, da se penzije, novčane nadoknade, iznos opšteg boda ne menjaju ni u 2010. godini, kao što se nisu menjali ni u 2009. godini i da ostanu na nivou iz oktobra 2008. godine. Smatramo, a navešću i razloge zbog čega smatramo to, da zapravo ne treba da se vezujete za celu 2010. godinu, jer vidim vrlo optimističke tonove kako će te 2010. godine biti nekakvih pomaka i smatramo da nemate pravo penzionerima da oduzmete još jednu godinu. Oduzeli ste im kraj 2008. godine, oduzeli ste im celu 2009. godinu i nemate pravo da oduzmete i 2010. godinu, ma kako to obrazlagali visokim vašim idealima i željom da im pomognete, pa smo smatrali da je potrebno da, recimo, ostanu zaleđene penzije do 30. juna 2010. godine, a da se kasnije vidi šta može da se uradi za penzionere.
Kada smo podnosili amandman imali smo u vidu nekoliko činjenica i htela bih da ih obrazložim. Potpuno je jasno iz vaših diskusija, potpuno je jasno svakom u ovoj zemlji da je penzioni sistem neodrživ. Imamo ovog momenta situaciju da je 30% iz budžeta se direktno preliva u penzije. Imamo situaciju da se povećava broj penzionera. Vidim prema izjavama čelnika, koji su i poslanici ovde, upravnog odbora republičkog PIO fonda da će se u idućoj godini povećati broj penzionera za 1,8%, što bi u brojkama izgledalo oko 20 hiljada.
Vidim da se ovde u Skupštini, a vidim da se i u javnosti zagovara još jedan projekat koji se zove socijalna penzija i koji je sasvim opravdan i to će doprineti određenom broju penzionera koji će se uključiti u isplatu ovog fonda.
Još jednu stvar imam i vidim je. Ono što ova vlast radi, daleko od toga da je 200 hiljada novih radnih mesta ispunjeno obećanje iz predizbornih kampanja, zapravo imamo situaciju da sve veći broj ljudi ostaje bez posla. Oni koji imaju staž, a koji bi mogao da se namakne za penziju direktno se prelivaju i prelaze u penzionere. Govorim o jednom izuzetno velikom broju penzionera koji će se u jednom momentu pojaviti. Sa takvim stvarima i sa takvim isplatama fond ne može da postoji.
S druge strane, imate i to da vas MMF neprekidno upozorava da morate da smanjite udeo penzija u BDP, da ovog momenta je on oko 13,1%. Do 2016. godine morate da ga smanjite na 10%. U ovoj godini morate da ga smanjite na 12,3%. Sa ovakvim budžetom, to je nemoguće.
Drugo, najavljuju se neprekidno reforme. Godine 2008. u kampanji ste govorili o reformama. Govorili ste nam kada smo usvajali budžet za 2009. godinu o tome da su reforme penzionog sistema upravo na pragu, jer je i vama jasno da je ovo neodrživo. Međutim, o njemu danas ne znamo ništa, kao što nismo znali ni tada, kada ste o tome pričali.
Da podsetim, imamo tri velika stručnjaka za ova pitanja. Imamo predsednika Vlade koji se time bavi, imamo ministra koji se time bavi i imamo PIO fond sa sve svojom velikom upravljačkom garniturom. Iz svega toga ne može da se pojavi pred nama predlog zakona, a kada će biti, ne znamo.
Još jednu stvar da vas podsetim. Gospodo, dobili ste kredit koji se tiče fiskalizacije, održivosti penzionog fonda. Morate da izađete sa predlogom reformi iz raznoraznih razloga, a ovo je jedan od njih, ali vidimo da se o tome ništa ne govori javno. Očigledno je da se taj predlog sprema u tajnosti. Ne znam zašto je toliko tajan.
Podsetiću vas na izjavu ministra Ljajića koji kaže – mora da bude, a ne znam kako izgleda. Podsetiću vas na izjave čelnih ljudi iz upravnog odbora koji kažu – nemamo pojma kada se penzije odlede sa čime će se usaglašavati, da li sa inflacijom, da li sa zaradama, dakle, potpuno jedna tajna oko svega toga.
Ono što je najstrašnije i što najviše pogađa penzionere je što su penzije povećane poslednji put u oktobru mesecu 2008. godine. Tada su povećane linearno, što je posebna priča o kojoj ću govoriti, jer smo podneli kao poslanička grupa i sledeći amandman. Od oktobra 2008. godine do decembra 2009. godine penzioneri nisu dobili ništa.
Istog onog meseca kada su penzije povećane linearno za 10%, povećana je struja, prevoz, sve ostalo, da ne govorim šta je sve povećano u 2009. godini, iako nas statističari upozoravaju da je potrošačka korpa jeftinija, da su naše kupovne moći veće. Bila sam u prodavnicama u kojima su penzioneri kupovali po 150 grama mesa, gospodo, tako da nisam sigurna da su vam statistike nešto pouzdane.
Dakle, ne samo da će u 2010. godini, kako ste planirali, biti zaleđene penzije nego će biti i do aprila 2011. godine. Mnogo je to i zbog četvrte stvari o kojoj hoćemo da vam govorimo, a to je siromaštvo.
Upozoravam vas da penzionere nemate pravo da lažete i očigledno je da zbog nekakve kampanje ili ostalog ne govorite istinu, gospodo. Možda sam rekla grubu reč, ali ono što dolazi do poslaničke grupe DSS, a javljaju se penzioneri, jeste upravo njihova potreba da ih više ne lažete, da ne govorite priče koje više ne mogu da prođu. Ljudi su vrlo nezadovoljni i vrlo siromašni.
Evo vam podaci iz "Stratedžik marketinga", koji su objavljeni u maju. Od maja do danas situacija je drastično gora. Siromašno je 426 hiljada starijih ljudi, starijih od 65 godina, od toga je polovina tih ljudi socijalno ugrožena. Dakle, država mora da vodi računa o ovome. Mi pričamo priču da li su fiktivna njihova prava. Naravno da su fiktivna njihova prava ako niko više ne vodi računa o tim njihovim pravima.
Vi ste vlast, gospodo. Ne možete nam spočitavati da mi pričamo demagogiju, vi ste vlast, morate da obezbedite to što ste obećali ljudima. Upozoravala sam i u oktobru 2008. godine i kada smo usvajali budžet u januaru 2009. godine, ovaj zakon ovde preslikan je iz januara 2009. godine, promenjen datum.
Kako kaže ovde jedan uvaženi govornik – mi smo uspeli da sagledamo taj problem. Od kako ste ga vi, gospodo, sagledali, penzije su se zaledile. Zaledili su se i mučni penzioneri sa vama i sa vašim lažnim obećanjima. Nema od toga ništa. Imate situaciju da penzioneri umiru od gladi jer polovina ljudi prima, od 1.600.000 penzionera, minimalnu penziju, ispodprosečnu i minimalnu penziju.
Gladuje vam 700 hiljada ljudi. Juče sam rekla podatak, ponoviću ga, drastičan je – 111.600.000 su potrošene, vidimo iz izveštaja revizorske institucije, za ugostiteljske usluge.
Da vam prevedem, to je dva koma jedan miliona obroka za narodne kuhinje, gospodo. To je 25 hiljada ljudi koji može da dobije po 83 obroka, da vam prevedem.
O tome govorim, to su vam penzioneri. Nemojte da ih ponižavamo da li su prošlost, budućnost, da li su ovo ili ono. Oni su naši sugrađani koji su svu penziju zaradili. Napravite i reformišite fond i nemojte nam više poturati ovakve zakona, jer dok je ove Vlade i dok je ovakvih zakona, nema ovoj zemlji bolje.
Nastaviću ovu priču, zato što je vrlo drastična.
U oktobru 2008. godine upozorili smo vas šta radite sa tim povećanjem od 10%. To povećanje koje je bilo fiktivno, mogu vam reći ono jeste materijalno vrlo koštalo budžet Srbije zato što ste loše proračunali, kao što ste proračunavali kada ste pravili Vladu. Izgleda da vam matematika nije jača strana.
Dakle, kada ste napravili to povećanje, vi ste linearno povećali penzije, pa su oni koji su imali 11.000 dobili 1.100, a oni koji su imali 100.000 dobili su još 10.000 na tih 100.000. To nije pravedno što govorite, to nije socijalno odgovorno, to što vi govorite da ste socijalno odgovorna koalicija, da vodite računa o svemu tome, to nije pravedno.
Drugo, imali smo pred sobom ekonomsku krizu koja je dolazila. Da bismo mogli da je preživimo morali smo da budemo solidarni. Danas sam čula deset puta reč "solidarnost", moramo da se solidarišemo, moramo ovo. Da li je solidarnost to što ste povećali svoju penziju za 10.000, a nekom dali 1.100 i rekli da je to solidarno jer će on preživeti. Nije. Nije solidarno.
Apsolutno smo tada bili u pravu i nije nam drago što smo bili u pravu. Voleli bismo da smo pogrešili i da su penzioneri zaista dobili.
U januaru prošle godine, kada ste isti taj zakon kao što je i ovaj, ponavljam ponovo, stavili pred nas, mi smo vam tada napisali jedan amandman i očekivali smo makar od poslanika koji se zalažu da oni jedini brane prava penzionera, da će podržati taj amandman.
Mi smo predložili da se kategorišu penzije i da oni koji su imali najmanje, koji su socijalni slučajevi, a znate li koliko imate, 326.000 onih koji nemaju 80 evra mesečno. Dakle, za njih je bila ta kategorija da se jednostavno njima poveća penzija 10%, da se nađe prostor u budžetu, da se onoj kategoriji iznad koja je relativno siromašna takođe poveća penzija za 5%, a da se te velike penzije smanje za toliko.
To bi bila solidarnost i to bi bilo u redu. Niste nas podržali. Zapravo, da se ogradim, ne sećam se da li ste nas podržali, mislim da niste.
S druge strane, ništa od toga niste uradili što ste obećali i sada vas ponovo podsećamo, a podsećamo vas i na ovo istraživanje, podsećamo vas na istraživanje koje je "Ju-end-di-pi" uradio kada je zagovarao socijalne penzije. Dramatične podatke imate u slobodnom istraživanju. Imate knjigu koja je izašla, brošuru koja je izašla iz tog istraživanja. Kaže se - oni ne mogu da čekaju. O tome se radi, gospodo. Prihvatite naš amandman.
U januaru kada smo obrazlagali ovakav amandman, gospođa ministar finansija koja je i danas ovde, imala je potpuno isti stav prema tom pitanju i iz nekog razloga, a taj razlog može biti jedino da ste se unutar vaše koalicije nagađali, ne pitajući ženu koja je stručna za ovo što jeste, a to je budžet, i da je ona morala da proguta sve ovo da bi bio mir u koaliciji, da bi Vlada opstala.
Znači, ponovo dajemo priliku i Vladi Srbije i vladajućoj većini, ne obraćam se nikom posebno, nijednoj partiji posebno, pomozite najsiromašnijim penzionerima, grupi koja ima najmanje prava da se buni, a to smo mi ovde danas, poslanici, moramo da nađemo načina da podignemo ruku i da glasamo za amandman koji je podnela DSS, jer će tim amandmanom najsiromašniji penzioneri dobiti 10% povećanja. Neće im biti zaleđene penzije.
Hvala, gospodine Čolakoviću. Vidim da se dešava ista situacija kao i u januaru. Jako dobro pamtim. I u januaru ste nas isto na rečima podržali, ali na glasanju niste. Vidim da i sada ima jedno veliko - ali.
S druge strane, moram da kažem da se naš amandman odnosi na celokupan period dok traje kriza, ne samo 2010. godinu, nego na celokupan period dok se ne reši pitanje krize u ovoj zemlji.
To što ste vi rekli, opet neka loša matematika. Naši matematičari računaju drukčije i ovo što smo mi predložili je upravo plod ljudi koji su jako dobro radili svoj posao i te 2005. godine. Penzije su tada bile niske, istina je, ali je sistem bio održiv. Znate, ta razlika, samo mala, postoji. Sada imamo problem što sistem nije održiv i pada Vlada i pada država, pada budžet. Samo taj problem nam je različit.
Druga stvar koju ste rekli, a na koju moram da reagujem, predložili ste da lokalne samouprave i pokrajine takođe brinu o svojim penzionerima. Molim vas, gde to ima? Dolazim iz Valjeva. Valjevo je jako siromašan grad. Da li je penzioner iz Valjeva, moja komšinica, moja majka, u boljem položaju ili u gorem položaju, zato što živi u tom gradu, nego neko ko živi u Beogradu? To je smešno. To je kategorija o kojoj mora da brine država. Nema tu ništa lokalna samouprava i nema tu ništa pokrajina.
To što radite je druga priča. Pokušavate da skupite glasove, pa računate da je Beograd veliki, budžet je veliki, pa tu ćemo dati malo penzionerima, tamo još negde gde može po Srbiji, a to je jako malo, jer su vam Srbija, Jagodina i još neki drugi gradovi, u Srbiji je bankrot opština, onda je to pitanje sasvim drugo.
To pitanje je znači pitanje nekog vašeg prioriteta kako ćete da se borite za glasove, a da to košta građane Beograda, Srbije, Valjeva, Užica i ostalo. Ne može lokalna samouprava da bude odgovorna za svoje penzionere, ne može. To je pitanje države.
Oni nisu uplaćivali u fond u lokalnoj samoupravi, nego u državni fond, znate. Ako ćemo sad da pričamo tu priču - pa mi ćemo njima iz milostinje da damo. Nije to milostinja, oni ne zaslužuju milostinju, to njih boli više nego sve drugo. Nije stvar u tri hiljade ili u četiri hiljade koje će im dati, nego je stvar u tome što su to ljudi koji imaju svoje ime i prezime, svoj radni status, svoj vek koji su proveli u nekoj firmi.
To su ljudi koji imaju svoje lično dostojanstvo. To je njihova penzija, u tome ste potpuno u pravu. Oni na to imaju pravo i ne može to da im odlučuje neko - mi smo odlučili 2001. da ćemo biti. To je stečeno pravo, gospodo, to je zakonska kategorija. Ne zavisi ni od mene, ni od vas, ni od bilo koga drugog.
Gospođo ministar, dame i gospodo narodni poslanici, rizikujem da postanem dosadna, ali pošto poslanici DSS skoro dve godine traže i pokušavaju da okončaju jednu priču, koja je i te kako padala u oči nama kao poslanicima i građanima Srbije, moram da nastavim u istom tonu, u istom pravcu. Priča je, dakle, o zloupotrebi položaja i o nenamenskim trošenjima sredstava u bivšem ministarstvu zaštite životne sredine, dok je ministar u tom ministarstvu bio Saša Dragin i moram da nastavim da postavljam pitanja, jer očigledno se ljudi prave kao da se ništa nije dogodilo i da se ništa ne dešava.
Upozoravali smo tada da je 11 miliona evra utrošeno nenamenski za komarce, krpelje i ambroziju. Mislim da već svi vrapci na grani o tome znaju, ali je problem samo jedan. Ta sredstva su trošena bez postupka javne nabavke, što je bila obaveza svakog budžetskog korisnika i, s druge strane, to ministarstvo nije bilo nadležno za trošenje novca koje je potrošilo. DSS je zaista sa velikim iščekivanjem očekivala Izveštaj DRI i ono što smo tvrdili ovaj izveštaj je potvrdio. Dakle, sve što smo rekli stoji u tom izveštaju.
Pre nekoliko nedelja postavila sam pitanje ministru Dačiću - da li će možda postojati u ovoj zemlji oni koji su nedodirljivi, koji neće odgovarati za zloupotrebe? Obavestio me je vrlo šturo, doduše vrlo hitno sam dobila taj odgovor, što je pohvalno, ali šturo me obavestio da on kad bude dobio saznanje o tome i poziva se na to što sam ja dala informaciju, pa sam ja zabrinuta, ako nam ni ministri policije, ako nam ni Vlada, ni predsednik Vlade, ni predsednica Skupštine, ne čitaju izveštaje DRI, da li taj izveštaj uopšte postoji?
Što se tiče Skupštine, vladajuća većina u njoj nam kaže da ćemo taj izveštaj razmatrati u martu. Ne znam svrhu zašto se to događa u martu, kada je vrlo važno da to imamo u vidu danas kada govorimo o budžetu i mislim da je zaista to jedna od vrsta zloupotreba položaja.
Šta je ovaj izveštaj DRI ustanovio samo na jednom malom uzorku, to je 20% ministarstava, tri uprave i jedna direkcija? Zaista ne mogu u ovako kratkom vremenu da prepričam šta je sve ustanovljeno, ali ima toliko strašnih stvari i toliko bahatog ponašanja ministara iz Vlade Srbije, koja očigledno nema potrebu da štedi, kao što štede građani Srbije, koji se danas voze hladnim vozovima i autobusima. Ja sam danas iz Valjeva došla u jednom ledenom autobusu. Dakle, potpuno nenamenski trošena sredstva. Hajde ti komarci, to već svi znaju, 11 miliona evra, to je potpuno nebitno, što se nas tiče, vladajuće koalicije.
Dalje, za ugostiteljske usluge ministri i članovi Vlade su potrošili toliko da su pojeli 83 narodne kuhinje koje su mogle da se naprave od tih sredstava.
Gospodo, svaki deseti građanin Srbije se danas hrani u narodnim kuhinjama. Ministarstvo kulture je poklanjalo vredne slike gostima koji dođu u to ministarstvo ili tamo gde oni odu, samo za jednu je dalo 15 hiljada evra. Za umetničke fotografije koje je davalo Ministarstvo trgovine, to su hiljade i hiljade, stotine hiljada evra.
Ono što je moje pitanje - da li je Vlada možda raspravljala o ovom izveštaju? Doduše, pročitala sam izjave predsednika Vlade Cvetkovića o tome da niko neće biti odgovoran, da su to neke sitnice za koje će knjigovođe biti kažnjene, jer nisu dobro knjižile, da nema potrebe da se potežu takva pitanja, ali ono što je moje pitanje predsedniku Vlade jeste - da li je Vlada, gospodo, raspravljala o ovom izveštaju?
Tražim zaključke Vlade, ako je Vlada raspravljala o ovom izveštaju. Ti zaključci mogu da budu vrlo dragoceni za narodne poslanike i građane Srbije.
Ono što je nama vrlo sporno jeste redosled poteza koji se dešavao ovde u ovom domu. Mi poslanici smo trebali da dobijemo budžet 1. novembra i da on bude usvojen u ovoj skupštini 15. decembra. Danas je, koliko znam, 17. decembar 2009. godine, još nekoliko dana sigurno neće biti usvojen. Zatim, mi nismo videli rebalans, rebalansa nema. Postavljam pitanje - šta se dešava sa rebalansom? Zašto se ne pojavljuje? Očigledno je da se nešto petlja i sa tim, kao i sa završnim računom koji je došao ovde, pa se ni o njemu nije raspravljalo pre budžeta.
Dakle, molim vas odgovorite, predsedniče Vlade, kada već sve znate, da li ste o ovom izveštaju raspravljali i šta ste preduzeli?
Ja ću braniti amandman mog kolege Aleksandra Pejčića, koji iz zdravstvenih razloga nije mogao da dođe. Braniću ga pre svega zato što on dolazi iz Leskovca i ovaj problem koji pokušava da reši tamo je upravo u ovom amandmanu.
Naravno, radi se o tome da je gospodin Pejčić predvideo da se tri miliona dodatnih sredstava prebaci za Ministarstvo za rad i socijalnu politiku, upravo kao i isplatu prve rate dnevnica rezervista koji su bili na Kosovu.
Vama je poznata situacija koliko oni vremena provode tražeći da ostvare svoja prava i gospodin Pejčić je smatrao da to jeste način da država reši to pitanje, da se na taj način reši prva rata ovim rezervistima.