Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Momo Čolaković

Momo Čolaković

Partija ujedinjenih penzionera, poljoprivrednika i proletera Srbije – Solidarnost i pravda

Govori

Poštovana potpredsednice, predsedništvo, poštovani ministri, poštovani predstavnici Vlade, uvaženi narodni poslanici, poslanička grupa PUPS dala je podršku Zakonu o budžetu Republike Srbije za 2009. godinu prilikom usvajanja 13. decembra 2008. godine. Takođe, naša poslanička grupa je dala podršku Zakonu o izmenama i dopunama Zakona o PIO, koji je ovaj parlament usvojio početkom januara ove godine.
Argumenti zbog kojih smo se opredelili da damo podršku budžetu i pomenutom zakonu po našoj proceni su se potpuno obistinili u periodu od ova četiri meseca. Tada smo ukazali da će ekonomska i finansijska kriza u svetu uticati na stanje u našoj državi, sa izraženim tendencijama pada bruto društvenog proizvoda, da će padati proizvodnja, da će doći do smanjenja broja zaposlenih, da će se smanjiti kupovna moć stanovništva i da će to najviše pogoditi najsiromašnije građane Srbije, a među njima ogroman broj penzionera.
Posebno smo se založili da se posveti posebna pažnja socijalno ugroženim grupacijama stanovništva Srbije, što je Vlada i prihvatila opredeljenjem preko tri milijarde dinara za pomoć onim porodicama i građanima koji će biti najviše pogođeni u ovoj ekonomskoj i finansijskoj krizi. Takođe smo insistirali na ostvarivanju principa socijalne pravde i solidarnosti kao jednom od osnovnih prioriteta prilikom formiranja i izbora ove vlade. Založili smo se da se prioritet mora dati očuvanju radnih mesta, kao i socijalni dijalog sa radnicima, odnosno njihovim predstavnicima, sindikatima.
Posebno smo iskazali potrebu očuvanja dostignutog nivoa penzija i njihovog redovnog isplaćivanja. Svedoci smo da se taj cilj ostvaruje – penzije se redovno isplaćuju, a prosečna penzija u odnosu na prosečnu platu je momentalno sada 64%.
Podsetiću da smo ukazali da rešenja u Zakonu o budžetu i o Zakonu o PIO jesu svojevrsni zaštitni mehanizmi i garancija da se penzije neće smanjivati. No, i pored toga imamo blizu 500.000 penzionera koji se nalaze u zoni siromaštva. Očekujemo da će se njihovi problemi rešavati iz opredeljenih sredstava budžeta za socijalno najugroženije građane. U vreme razmatranja budžeta predložili smo, a Vlada je prihvatila, da se svaka tri meseca, to praktično znači sada, analizira stanje i preduzimaju dodatne mere i aktivnosti. Ovaj predlog rebalansa budžeta smatramo kao predlog dodatnih mera kako bi se ublažile posledice ekonomske i finansijske krize i naša poslanička grupa PUPS to podržava. Poslanička grupa PUPS, u vezi sa konkretnim Predlogom zakona o rebalansu budžeta za 2009. godinu, smatra izbalansiranim u odnosu na potrebe daljeg razvoja i nastavka investiranja i pomoći u očuvanju prirodnih resursa, s jedne strane, i očuvanju dostignutog stepena socijalne sigurnosti građana i njihovog standarda, sa druge strane.
U tom smislu pozdravljamo odluku Vlade da se odustane od prvobitnog plana oporezivanja plata i penzija, a rešenje traži u smanjenju državnih troškova. Naša poslanička grupa to pozdravlja i podržava.
Naša je procena da tu ima još prostora za smanjenje ukupnih troškova. U ogromnim državnim institucijama kod materijalnih izdataka i skrivenih kanala za trošenje sredstava poreskih obveznika, uostalom to sam tako i razumeo u uvodnom izlaganju uvažene ministarke.
Insistiramo na većoj disciplini i odgovornosti poreskih obveznika, a posebno kada su u pitanju obaveze prema Fondu PIO i Fondu za zdravstvo. Ukazujemo na mogućnost ogromnih ušteda doslednom primenom i poštovanjem Zakona o javnim nabavkama. Prema našoj proceni u ovom sektoru kriju se velike rezerve za smanjenje troškova i uštede. One bi se mogle meriti desetinama milijardi dinara. Smatramo da u tom smislu treba izmeniti i dopuniti Zakon o javnim nabavkama.
Kada je u pitanju predlog rebalansa finansijskog plana PIO, smatramo da je dobro izbalansiran, da obezbeđuje realizaciju osnovnih principa stečenih prava iz PIO, zaštitu prava na oporavak penzionera i principa stečenih zakonom već utvrđenih prava i obaveza.
Poslanička grupa PUPS smatra da finansijskim planom Fonda PIO su obezbeđena sredstva za redovnu isplatu penzija na nivou isplaćenih penzija za januar 2009. godine. Imajući u vidu naša opredeljenja i stavove koje iskazujemo u kontinuitetu od konstituisanja ovog parlamenta, a posebno u raspravama o rebalansu budžeta za 2008. godinu, zatim budžeta za 2009. godinu i ovog rebalansa budžeta, poslanička grupa PUPS smatra da treba dati podršku zakonu o rebalansu budžeta za 2009. godinu, kao i predlogu rebalansa finansijskog plana Fonda PIO, i u tom smislu u danu za glasanje naša poslanička grupa će glasati za ovaj zakon.
Poštovani predsedavajući, predsedništvo, poštovani ministre, predstavnici Vlade, uvaženi narodni poslanici, Poslanička grupa PUPS podnela je pet amandmana na ovaj veoma značajan zakon. Od toga su prihvaćena dva amandmana i ovom prilikom želim da izrazim zadovoljstvo i zahvalnost ministru i njegovim saradnicima zbog korektnog odnosa prema našim amandmanima i predlozima.
U vezi sa zakonom, pošto imamo na raspolaganju vreme poslaničke grupe, želim da kažem da na osnovu uvida koji smo stekli posle podnošenja amandmana i današnje rasprave o amandmanima mislimo da je zakon obogaćen, da je zakon izrazio većinu stavova i mišljenja političkih partija u parlamentu i da predstavlja jedan dobar osnov za političko organizovanje u našoj državi i sređivanje političkih prilika i partija u celini u našoj republici. S tim u vezi, želim da kažem da ćemo mi u danu za glasanje podržati ovaj zakon i glasati za njegovo usvajanje. Zahvaljujem.
Poštovana potpredsednice, radno predsedništvo, poštovana ministarko i predstavnici Vlade, uvaženi narodni poslanici, naša Poslanička grupa PUPS podržaće dva predloga zakona o fondovima i u danu za glasanje ćemo se opredeliti o njima.
U vezi sa Predlogom zakona o privrednim komorama, javio sam se iz dva razloga. Prvi je, teza gospođe ministarke, da su privredne komore institucije koje će realizovati programe Vlade, ako sam dobro razumeo. Ako nisam, videću u stenografskim beleškama. Mislimo da privredne komore ne mogu biti državne institucije, one moraju biti partneri države, moraju zajedno sa svojim članicama da predlažu određena rešenja, kako bi država stvarala povoljan ambijent za rad i delovanje privrede, za razvoj ekonomije. U tom kontekstu vidimo privredne komore kao privredne subjekte, kako je ovde rečeno, ali ne pod patronatom Vlade i državnih organa.
U tom kontekstu mislimo da privredne komore treba da budu institucije koje će formirati, pre svega, interese onih koji će se u njih učlaniti, bilo to na dobrovoljnoj bazi ili po zakonu, kao obavezu. Znači li to da bi ovim usvajanjem, ovakvih rešenja zakona koja obavezuju privrednu komoru, da prihvata rešenja koja propisuje ministar ili ministarstvo ili Vlada? Ako je dobrovoljno udruživanje, onda ne može preuzeti obavezu da ministar propisuje, bilo članarinu ili bilo kakav drugi akt, prema onima koji su se dobrovoljno udružili. To se mora prepustiti onima koji izražavaju dobru volju da se udruže radi ostvarivanja interesa tih subjekata koji postaju članovi tih udruženja.
Drugo, kako će to partnerstvo, trojno ili drugačije, biti na nivou naše države, ako privredna komora bude pod pritiskom ili pod patronatom državnih organa?
Treća stvar na koju želim da ukažem, do sada smo usvajali mnogo zakona i svedoci smo razjedinjavanja određenih grupacija, bilo to privrednih, političkih, nevladinih organizacija ili drugih. Imamo sada situaciju da smo do kraja razjedinili sindikate, kao partnere države.
Mi imamo sada situaciju da smo do kraja razjedinili sindikate kao partnere države. Mi imamo sada situaciju da pokušavamo da razjedinimo i komorski sistem, kako je ovde neko rekao, od nekoliko komora da napravimo stotine komora. U tom pogledu, mislim da su rešenja koja su ovde ponuđena neprihvatljiva u ovom trenutku.
Mi posebno podržavamo uvaženog gospodina Nikolića koji je govorio o razlozima i argumentima zbog čega ne treba prihvatiti ovaj zakon, nego u najmanju ruku treba povući i u jednoj tolerantnoj i stručnoj raspravi doći do boljih rešenja. U tom pogledu, ne bih želeo šire govoriti o argumentima zbog čega mi izražavamo veliku rezervisanost prema ovom zakonu. Zahvaljuje. (Aplauz.)
Poštovana predsednice, predsedništvo, poštovani ministri, uvaženi narodni poslanici, imam tri pitanja. Na dva pitanja mogu da dobijem odmah odgovor, tu su resorni ministri, jednoga očekujemo, a za jedno pitanje resorni ministar nije tu.
Prvo pitanje je za gospodina ministra lokalne samouprave.
– Krajem prošle godine smo obavili raspravu o Zakonu o udruženjima. U vezi sa tim mislimo da bi jako dobro bilo da se taj zakon što pre vrati u skupštinsku proceduru. Mi iz Saveza penzionera i naše partije smatramo da taj zakon treba precizno da reguliše odnose u vezi sa udruženjima u celini, ali posebno udruženjima penzionera.
U tom pogledu, očekujemo da Zakon upriliči odnose koji su precizni i jasni, da sredimo svoju organizaciju i posebno vezano za odnose prema imovini koju koristimo.
Drugo pitanje je vezano za Zakon o sportu i Zakon o privatizaciji u sportu. Mislimo da se ovo pitanje odugovlači mnogo. Smatramo da treba što pre doći do predloga zakona, kako bi oni ušli i u vladinu proceduru i u skupštinsku proceduru. Dešavaju nam se veoma neprijatne i neugodne stvari. Sportske organizacije su značajan prezent naše Republike, naše države i mislim da treba što pre te odnose da uredimo u okviru ove oblasti.
Treće pitanje je vezano za grad u kojem živim, za Novi Sad. Mi imamo ozbiljne probleme u vezi sa izdavanjem ličnih dokumenata građanima. To pitanje se odugovlači već niz godina, mogu slobodno da kažem poslednjih 10 godina. Ljudi su bespomoćni i bezuspešno čekaju danima i noćima da bi došli do svojih ličnih dokumenata, pre svega ličnih karti, pasoša i saobraćajnih dokumenata.
U tom smislu smo pokretali više puta akcije i aktivnosti u okviru grada i političkih i državnih struktura.
Međutim, to dosta sporo ide. U tom pogledu, naša inicijativa i predlog je da se sedne i da se dogovori, da Vlada i resorno ministarstvo pruže odgovarajuću pomoć, kako bi ovo pitanje bilo rešeno. Zahvaljujem na pažnji.
Poštovana predsednice, predsedništvo, poštovani predsedniče Vlade, potpredsednici i ministri, uvaženi narodni poslanici, Narodna skupština Republike Srbije je krajem decembra usvojila Zakon o budžetu Republike Srbije, u kojem je precizno utvrđeno da će u 2009. godini biti isplaćeno 12 penzija.
Takođe, početkom januara je Narodna skupština usvojila Zakon o izmenama i dopunama Zakona o penzijsko-invalidskom osiguranju, u kojem je precizno rečeno da penzije neće rasti u 2009. godini, ali neće ni padati.
U poslednje vreme jedan deo stručnih saradnika Vlade Republike Srbije i gospodin Jelašić, guverner Narodne banke, zagovaraju smanjenje penzija, i to u više navrata. Mi smo u nekoliko navrata reagovali na ove pojave.
Imajući u vidu da su i stručni saradnici Vlade Republike Srbije i guverner Narodne banke gospodin Jelašić deo vladajuće koalicije, smatramo da ne bi mogli zagovarati kršenje Zakona o budžetu i kršenje Zakona o izmenama i dopunama Zakona o penzijsko-invalidskom osiguranju.
Ovakve najave, ovakva reagovanja ovih funkcionera dodatno uznemiravaju penzionere i njihove porodice. U vezi s tim, pitam – da li će Vlada Republike Srbije razgovarati u vezi sa ovim najavama i da li će se obezbediti redovno isplaćivanje penzija, na nivou koji je utvrđen ovim zakonima?
U vezi s tim imam dva dodatna pitanja. Poslanička grupa PUPS je insistirala, Vlada je to prihvatila, da se predvide posebna sredstva za intervencije u slučajevima najveće ekonomske i finansijske krize porodicama koje su u Srbiji najsiromašnije. Naravno, među njima je ogroman broj penzionera.
Postavljam pitanje – da li je u budžetu Republike Srbije ili nekim drugim sredstvima predviđena ovakva intervencija?
Treće pitanje. Naša poslanička grupa takođe je insistirala u nekoliko navrata da se da odgovor u vezi sa isplatama dugova penzionerima poljoprivrednicima i vojnim penzionerima.
Kakve su mogućnosti u 2009. godini za ove intervencije? Hvala lepo.
Poštovana predsednice, poštovani narodni poslanici, prihvatam sugestiju predsednice da završimo ovu raspravu u vezi sa ovim zakonom i da omogućimo ispunjenje dogovora predsednika poslaničkih grupa.
U vezi sa ovim, moram da ponovim ono što je gospodin Arsenović rekao, da podržavamo diskusije i predloge gospodina Krasića, gospođe Tabaković, gospođe Vojić. Mi nemamo ništa protiv toga, ali u sistem penzijskog osiguranja, kakav je sada, to se ne može uvesti.
Naš predlog u vezi sa budžetom bio je da se formira fond ne samo za penzionere nego i sve ugrožene građane Srbije, koji će ublažiti krizu koja će nastati. Mislim da to možemo uklopiti u taj sistem. U penzijski sistem, budite ubeđeni, to ne može. Na primer, testirali smo predloge koji su dati od svih stranaka ovde i oni jesu korektni, ali to se ne može u sistem uneti. Zbog toga mislimo da bi bilo dobro, što je ministarka predložila, da se formira poseban fond za socijalno ugrožene građane Srbije, gde su i penzioneri.
Drugo, moramo insistirati, ako se posle tri ili šest meseci bude razmatrala finansijska situacija u Srbiji, da se dug poljoprivrednim penzionerima isplati.
Treća stvar koja je veoma bitna – mora se rešiti status vojnih penzionera. Oni su bili u sistemu vojne odbrane, oni sada nisu nigde, sada su ih izbacili, a nisu ni u fondu. To je veoma značajno pitanje za 60.000-70.000 vojnih penzionera. Zakon o PIO koji je pripremljen, a prošli put sam o tome govorio, mora da dovede u red ovo o čemu smo ovde pričali i da pokušamo da ispravimo greške koje su bile u prošlosti. Pozivam sve političke stranke da nam tu pomognu.
Posebna stvar gde smo se svi složili, a to različito gledamo i optužujemo jedni druge, to je reforma penzijskog i invalidskog sistema; ne može se završiti za godinu dana. Moramo tu učiniti napora da ispravimo sve greške koje smo imali i koje sada pravimo. Molim vas, u tom smislu, da radimo i da govorimo o sadašnjosti i budućnosti, a ne da govorimo o devedesetim, 2000. itd. i ko je zbog čega kriv. Nećemo mi napraviti bolje penzionerima i građanima Srbije ako se budemo optuživali ko je nešto napravio juče, prekjuče ili, ne znam, pre dvadeset godina. U tom smislu vas pozivam da o tome razmišljamo.
Ono što mogu da poručim sa ove govornice jeste da je veoma značajno da obezbedimo, gospođa Vojić je o tome govorila, redovnu isplatu penzija. Ubeđen sam, na osnovu budžeta koji smo usvojili, da će tako biti. Drugo, da nivo penzija sada... Mi padamo ovde u jednu grešku, moram na to upozoriti. Mnogi ovde govore da će biti krah Srbije, sve što se sada radi i preduzima neće biti dovoljno da mi isplivamo iz ove krize. Kako onda možemo očekivati da bude povećanje penzija ili plata, ili ne znam ni ja čega? Nama je bitno, a ovo jeste zaštitni mehanizam koji to mora obezbediti, da nivo penzija ne pada nadole.
U tom smislu moram da kažem da smo mi, na osnovu tih obećanja, koja smo davali i mi i druge stranke, dobili najmanje penzionerskih glasova; sve druge stranke su dobile mnogo više glasova, takođe na osnovu obećanja.
Molim vas i predlažem, predsednice, da privedemo kraju diskusiju i da pređemo na usvajanje zakona. Hvala.
Poštovana predsednice, poštovano predsedništvo, gospodine ministre, uvaženi poslanici, poslanička grupa PUPS svoj stav o predlozima zakona koji se na današnjoj sednici razmatraju izrazila je povodom zakona o budžetu Republike Srbije za 2009. godinu, kako u načelu, tako i u pojedinostima, i taj stav nećemo menjati, ostajemo pri tim stavovima i u danu za glasanje ćemo se pozitivno izjasniti u vezi sa setom predloženih zakona.
Međutim, na današnjoj sednici su otvorena neka pitanja koja se tiču Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o PIO i zaslužuju bar mali odgovor.
Ona se dijametralno razlikuju, i to, jedna teza, da penzionerima ne treba dati tolika povećanja, ne treba povećavati penzije u korist dece i unuka, i druga teza je da će penzionerima biti zakinuta davanja u 2009. godini, da će penzije biti zamrznute i da to oni ne zaslužuju. I jedni i drugi su delimično u pravu i delimično nisu u pravu.
Pre svega da izrazim stav koji sam izneo povodom budžeta, da penzioneri ne traže ništa da im se daje. Penzioneri treba da dobiju ono što su zaradili i uložili kao svo doprinos razvoju kulturnih i materijalnih dobara ove zemlje.
U tom smislu su spremni da dele sudbinu svih građana ove države, posebno radnika, nezaposlenih i najugroženijih građana. Da podsetim, pored ogromnih ulaganja i izgradnje ove države, dali su veliki doprinos u poslednjih osam godina u snošenju svih problema koji su zadesili našu državu u tranziciji.
Podsetiću na podatak da je u vezi sa zakonima koji su menjani 2001, 2003. i 2005. godine, prema proračunima koji su u Fondu urađeni, preko 200 milijardi dinara su penzioneri manje prihodovali u odnosu na ono što su mogli u skladu sa zakonima.
Zakon o budžetu je predvideo i precizirao, kada je u pitanju druga teza, pored člana koji je u zakonu takođe rečen, da će Vlada pratiti ekonomska kretanja za 2009. godinu i u skladu sa tim predlagati odgovarajuće mere, što u izvesnom smislu znači da je moguće i određeno poboljšanje u odnosu na ovo što je predviđeno.
Moram da kažem da ovo možemo tumačiti, i mi ga u izvesnom smislu tumačimo, ako dođemo u situaciju kako to predviđaju mnogi kritičari da ovo može biti i zaštitna mera kada su u pitanju isplate penzija, da one ispod ovog nivoa koji je sada ne mogu padati.
Moram na još nekoliko stvari da ukažem. Partija ujedinjenih penzionera Srbije nikada nije obećala da će u 2008. godini penzije biti dovedene u sklad 70% prosečne penzije u odnosu na prosečnu platu. Ono što je u kampanji i dogovorima u okviru vladajuće koalicije dogovoreno, to je i ostvareno.
Prvo da kažem da su penzije povećane 10% i da je bilo dosta različitih mišljenja u vezi sa tim i da smo uspeli da se taj nivo penzija održi. Doneta uredba kojom su penzije povećane je pretočena u zakon, i u Zakonu o budžetu i u Zakonu o izmeni i dopuna Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju.
Drugo, društveni status penzionera se menja, to se mora priznati. Svesni smo toga u svim lokalnim samoupravama, gradovima, Pokrajini i Republici. U tom smislu se menja društveni status penzionera. Takođe, kada je u pitanju oblast zdravstva, pozitivna su kretanja u vezi sa pozitivnom listom lekova.
Mnoga pitanja se u lokalnoj samoupravi rešavaju. Ne kažem da je to dovoljno, ali primer Beograda i Jagodine je veoma poučan, da se svakog tromesečja penzionerima, primera radi, u Beogradu, koji imaju ispod 13.000 penziju isplaćuje dodatak od 4.000 dinara, što ukupno za celu godinu znači 16.000 dinara.
Moram da kažem da moramo izbeći zamku u kojoj se govori da penzije koje su najniže treba da rastu, a da penzije koje su veće ne treba da rastu. Mi smo napravili računicu i zamolili smo kolege iz DSS-a i DS-a da nam pomognu da nađemo računicu kako i na koji način to da uradimo, da niže penzije rastu brže, a da visoke penzije ne rastu. I došli smo u situaciju, tu su kolege sa kojima smo pričali, primera radi, ako je najniža penzija 11.200 dinara i ako nju povećamo za 10%, pa ona dostigne cifru od 13.800 dinara, onda onaj sa 11.500 dinara je zaslužio da se poveća. I njegova penzija je mala. Socijalni status penzije moramo izbeći u sistemu penzijskog osiguranja.
Na drugoj strani, predložili smo da Vlada formira fond iz kojeg će intervenisati prema najugroženijim penzionerima, odnosno svim stanovnicima ove države.
Poslednja stvar o kojoj želim nešto da kažem, to je pitanje ko je koga prevario, mada mi to u svojim izlaganjima ne pominjemo. Na poslednjim izborima, 11. maja 2008. godine, prema zvaničnim podacima RIK-a, na birališta je izašlo 61,4% birača. Ako to uzmemo u odnosu na penzionere od 1.600.000, to je oko 1.050.000 penzionera.
Sada treba da vidimo, svi smo mi u kampanji govorili o penzionerima. Imam te papire ovde. Stranka koja je danas istupila u tom smislu je kazala da će ta i ta stranka u narednom periodu obezbediti da penzije budu 70% u odnosu na prosečnu platu. To je govorio gospodin Buha u kampanji jedne od stranaka.
To je obećanje. Na osnovu tih obećanja ta stranka je obezbedila, po našoj proceni, procenama institucija, 400 hiljada glasova, a mi smo, ako vi to kažete da smo prevarili, obezbedili 150 hiljada glasova za našu koaliciju, pa i za druge stranke. Ko je tu koga sad prevario?
Molim vas, mi pozivamo sve političke partije i stranke da aktivnost u vezi sa poboljšanjem materijalnog i socijalnog položaja penzionera ide u tri pravca. Prvo je ovo što smo dostigli do sada, da očuvamo. Drugo, da donesemo novi zakon o kome je poštovana ministarka govorila u 2009. godini. Treća stvar je da izvršimo reformu penzijskog sistema, a to je jedan dugoročni proces.
U tom smislu pozivamo sve političke stranke da zajednički na tome radimo i da krajem 2009. godine usvojimo zakon, a da u narednim godinama usvojimo strategiju reformisanja celokupnog penzijskog i invalidskog sistema. Zahvaljujem na pažnji.
Članovi 101, 103. i 104.
Poštovana predsednice, predsedništvo, poštovani ministre, uvaženi narodni poslanici, nije običaj da se mi sa drugim poslaničkim grupama za govornicom prepiremo ili da mudrujemo, ali zbog istine moramo da izlazimo za govornicu i da kažemo ono što je tačno.
Prvo, tvrdnje da smo obećali da će u 2008. godini penzije biti povećane na 70% prosečne penzije u odnosu na prosečnu platu, to nije tačno. Prihvatili smo ideju da se pripremi i donese zakon, i on je u okviru Vlade pripremljen i mogu vam pokazati ovde, u kojem precizno stoji to naše zalaganje i opredeljenje da se ide prema 70%. Kada dođe to na dnevni red vodićemo borbu i onda nam pomozite da se i ta naša zalaganja ostvare, jer ste i vi, kako je gospodin Šormaz rekao, obećali penzionerima i dobili odgovarajući broj glasova u vezi sa tim.
Drugo, u kampanji ovde je jedan govornik izrazio precizno, ovde imam papir, gospodin Buha je rekao, molim vas, samo taj i taj kandidat za predsednika će ostvariti da penzioneri bolje žive i penzije će biti 70% prosečna penzija u odnosu na prosečnu platu. Taj kandidat je ovde poslanik u Skupštini Republike Srbije.
Povećanje od 10% i pitanje šta će biti u 2009. godini, možemo predviđati sad svi šta će biti, ali prema našim predviđanjima, vrlo preciznim i izračunatim kako sada stvari stoje, penzija se ne usklađuje sa rastom inflacije, nego sa rastom troškova života.
Prema našim proračunima, prosečna penzija je danas 21.711 dinara i ona će biti tako i 1. aprila i 1. oktobra, kako zakon predviđa, uz meru koju će Vlada preduzimati ako dođe do poboljšanja.
Da se išlo na povećanje u skladu sa troškovima života, primera radi, 1. aprila predviđa se ne 7%, 8% ili 10% nego 3,8%, onda bi ta prosečna penzija iznosila 20.421 dinar ili 1.290 dinara manje nego danas. Ali, da ostavimo tu računicu kada bude vreme. Zbog toga vas molim da imamo u vidu ovo o čemu ovde govorimo.
Na kraju da kažem da sam ubeđen da će Vlada obezbediti, kako to stoji u Zakonu o budžetu i u ovom zakonu, da će penzije biti redovno isplaćivane i na nivou koji je u zakonu utvrđen. Hvala vam.
Poštovana predsednice, uvažena ministarko, poštovani narodni poslanici, poslanička grupa PUPS će podržati ovaj zakon i u danu za glasanje će se pozitivno izjasniti.
U ime PUPS želim da svim građanima čestitam božićne i novogodišnje praznike. Posebno želim da sve božićne i novogodišnje praznike penzioneri dočekaju u zdravlju i veselju.
Vama, predsednice, i svim narodnim poslanicima želimo puno sreće i zdravlja, a vama, gospođo ministarka, da najsrećniji dan u životu doživite na najlepši mogući način.
Poštovani predsedavajući, poštovana ministarko, uvaženi narodni poslanici, hteo sam samo da reagujem na izlaganje mog prethodnika zbog toga što ne vidim razloga da nas  osporavaju kao narodne poslanike da nemamo pravo da kažemo bilo šta za ovom govornicom.
Isto smo izabrani, kako vi kažete, od naroda, kao i vi i nemojte nam spočitavati to da nemamo pravo, da smo prevarili penzionere itd. O tome ću govoriti u završnoj reči, jer sam ostavio deset minuta na početku ove načelne rasprave.
Samo bih sada hteo da kažem, niste u pravu, videćemo, mi smo ona obećanja za 2008. godinu, znači za ovu godinu, ispunili i Vlada Republike Srbije je to ostvarila. To što je, kako vi tvrdite, obezvređeno tih 10%, pa to je obezvređeno i za druge. Kako bi bilo da nije ni toga bilo? Šta će biti u 2009. godini, i to ćemo videti.
Molim vas, precizno u budžetu se kaže da se nivo dostignut 2008. godine neće menjati. Šta ako bude ispod? I onda se neće menjati, ostaće penzije na tom nivou. Znači, zaštitni mehanizam je utvrđen. Mi to tako razumemo i shvatamo i zbog toga smo podržali budžet.
A da kažem i nešto u vezi sa obećanjima, izvinjavam se, neću dugo. Molim vas, mi smo obećali u 2008. godini to povećanje od 10%, a u 2009. godini smo predložili da se donese zakon o penzijsko-invalidskom osiguranju. Molim vas da tu zajednički nađemo rešenje.
Znači, zakon koji će regulisati pitanje usklađivanja penzija, kako smo to kazali - 70% penzija u odnosu na prosečnu platu, pa ćemo to videti.
Biće teško, slažem se, ali ćemo otvoriti razgovor. Zašto nam se sada spočitava da smo mi to obećali za 2008. godinu, a to nije tačno. Znači, u 2009. godini ćemo otvoriti raspravu i molim vas da o zakonu tada pričamo.
Sledeće, zamolio bih vas, ovaj zakon za koji vi kažete da je poguban, i jeste za penzionere, donet je 2005. godine. Ministar je bio 126. glas na ovoj skupštini. Tada je taj zakon donet. Molim vas da o tome ne pričamo, pozivam sve da, u skladu sa predlogom premijera, vodimo raspravu o amandmanima i da ovaj budžet usvojimo prekosutra do 24 časa. Hvala lepo.
Poštovana predsednice, predsedništvo, poštovani ministri, uvaženi narodni poslanici, u skladu sa vremenom u kojem se nalazimo, ja ću večeras kraće govoriti, a molio bih da u završnoj reči dobijem razliku u vremenu koje ne potrošim večeras. Dakle, naša Partija ujedinjenih penzionera Srbije u okviru vladajuće koalicije podržava Vladu Republike Srbije u naporima da uspostavi ravnotežu između ostvarivanja ekonomskih i socijalnih funkcija države. Jedan od osnovnih parametara u tom smislu je i budžet.
U proteklom periodu su socijalne dimenzije države Srbije bile zapostavljene, mi smo svedoci toga, i zbog toga imamo veliki broj onih kojima je, po našoj proceni, pomoć potrebna.
Mnogi su ostali bez posla. Značajan broj radnika, pre svega u proizvodnji, ima male plate. Veliki je broj socijalno ugroženih porodica, a najbrojnija grupacija građana naše države je 400.000 penzionera koji primaju ispod 12.000 dinara svoje penzije.
Zbog toga PUPS smatra da Vlada i država u celini moraju posvetiti veću brigu građanima koji će najviše osetiti svetsku ekonomsku finansijsku krizu u narednoj godini i u narednim godinama.
Mi smatramo i insistiramo da budžet, koji će imati i ima razvojnu funkciju, ima i socijalno pravedniju funkciju, posebno sa aspekta ispunjavanja obaveza prema penzionerskoj populaciji, koja je svoja stečena prava zaradila.
U vezi sa tim, treba imati u vidu da penzioneri ne mogu da čekaju neka vremena da bi bolje živeli jer je njihov životni vek i te kako ograničen. Uzmimo na primer najveći broj penzionera poljoprivrednika, neko je ovde o tome govorio, kojih je preko 220.000, a među njima su uglavnom staračka domaćinstva. Kako oni sa navršenih 70, 80 ili 90 godina svog života mogu da dočekaju bolji život u 2015. ili 2020. godini? Njima se mora obezbediti da sada pristojnije žive i da se lakše i besplatno leče.
Već sam istakao da onih koji imaju tri do 11.000 penziju ima preko 400.000, a onih do prosečne penzije od 22.000 je preko 900.000. Za njih treba imati najviše razumevanja. To su one kategorije naših građana koji žive u siromaštvu ili su na ivici siromaštva. Tu je značajan broj vojnih penzionera, čiji položaj i status treba konačno rešiti.
Zbog toga PUPS insistira da se nađu mehanizmi koji će ovim građanima omogućiti bolji i dostojanstveniji život od onoga koji sada imaju. Mi imamo neka svoja razmišljanja i predloge i ja ću biti slobodan da ih iznesem. Prvi je da se u budžetu za 2009. godinu predvidi mogućnost usklađivanja penzija sa rastom troškova života, i to od 1. aprila i 1. oktobra iduće godine.
Drugo, da za sve penzionere, sve građane sa najnižim primanjima ili penzijama, obezbedi besplatno lečenje i besplatni lekovi. Treće, da sve lokalne samouprave u opštinama i gradovima obezbede deo sredstava za pružanje pomoći najugroženijim penzionerima, mislimo na prevoz, solidarnu pomoć, ogrev, zimnicu i drugo. U tom pravcu mislimo da su veoma poučni i dobri primeri opštine Jagodina i grada Beograda.
Ovakvim i sličnim merama uspešnije bismo ostvarivali princip socijalno pravedne i odgovorne države prema onima koji su zemlju gradili i stvorili sva njena materijalna i kulturna dobra.
Takođe, PUPS se zalaže za budžet koji će označiti opredeljenja za efikasniju državnu funkciju i ujedno opredeljenje za smanjenje državnog aparata i maksimalnu štednju na svim nivoima.
Naša je procena da za to u ovom predlogu budžeta ima još prostora, a posebno u nekim ministarstvima, državnim službama i agencijama. Takođe, to se odnosi na sva javna i državna preduzeća od opštine do Republike.
Ukazao bih i na još jedan problem, a to je poštovanje Ustava i zakona. Postala je navika i praksa da se zakoni krše i ne poštuju. Sve je više kako državnih i privrednih subjekata, tako i građana koji ne plaćaju obaveze državi. Posebno se to odnosi na penzioni i zdravstveni fond. Pomenuću cifre koje smo dobili od državnih organa. Na primer, Penzionom fondu se duguje 128 milijardi, a nedavno smo u ovom našem parlamentu usvojili Zakon o otpisu duga ili raznim olakšicama po osnovu zdravstvenog osiguranja, oko 42 milijarde dinara.
Još jedan problem, o kome je ovde bilo reči, mi takođe mislimo da se obaveza u vezi sa poštovanjem Opšteg kolektivnog ugovora zaključenog između socijalnih partnera mora poštovati. PUPS smatra da se mora ispoštovati sve ono što je dogovoreno u socijalnom dijalogu i to treba učiniti nespornim. U tom smislu bi primena Opšteg kolektivnog ugovora sa proširenim dejstvom uticala na bolji materijalni i socijalni položaj radnika i veći stepen ostvarivanja njihovih radnih prava. Zbog toga dajemo podršku nastojanjima sindikata da se to ispoštuje.
Mi smo predložili rešenje, gospodine Markoviću. Na Predlog zakona o budžetu za 2009. godinu PUPS gleda kao na kompromis u razvojnoj i ekonomskoj funkciji, sa jedne strane, i socijalnoj funkciji, sa druge strane, i ocenjuje ga prihvatljivim. Ali, isto tako smatramo da treba učiniti dodatni napor kako bi bio još bolji i prihvatljiviji i da može približiti realne mogućnosti i realne potrebe, pre svega imajući u vidu ono na šta mi ne možemo da utičemo, a to je ekonomska i finansijska kriza u svetu. Smatramo da će rasprava u ovom parlamentu i amandmani koji su pripremljeni ponuditi kvalitetne predloge, bar iz onoga što smo do sada videli, i rešenja koja bi Vlada mogla prihvatiti i te predloge ugraditi u budžet.
Na kraju, iz navedenih razloga, naša partija i naša poslanička grupa daje podršku Vladi i podršku budžetu i glasaće u Danu za glasanje za ovakvo opredeljenje. Hvala lepo.
Poštovana predsednice, poštovano radno predsedništvo, poštovani predsedniče Vlade, poštovani ministri, uvaženi narodni poslanici, PUPS je po prvi put uspela da uđe u ovaj parlament zajedno sa SPS-JS i stvorila uslove da se bori za ostvarivanje svog programa i svojih ciljeva označenih pre svega u sferi ekonomskih i socijalnih dimenzija države.
U tom smislu smo i koncipirali naš programski zadatak u vezi sa formiranjem nove vlade i vladajuće koalicije. Prihvatajući formiranje vladajuće koalicije pre svega smo insistirali da jedan od osnovnih ciljeva ove vlade budu ekonomske i socijalne dimenzije države, pre svega zbog toga što ima jako mnogo socijalno ugroženih porodica, jako mnogo osiromašenih penzionera i veliki broj socijalno ugroženih ljudi.
Na to se, pre svega, odnosi i naš program i jedan od osnovnih zadataka je veliki broj, preko milion i 600 hiljada, penzionera.
Istakli smo dva osnovna zadatka. Prvi je da se društveni položaj i društveni status penzionera mora popravljati i on mora biti drugačiji. Naša je procena da su ti procesi u tom zadatku počeli da se ostvaruju i u tom smislu vidimo značajan napredak ove vlade i ministarstava.
Drugi zadatak je da se moraju otvoriti procesi za bolji materijalni i socijalni položaj penzionera. Takođe cenimo da su ti procesi i ti zadaci počeli da se ostvaruju.
Napomenuo bih samo nekoliko stvari koje su i u ovoj skupštini bile prisutne u raspravi, a i u delovanju Vlade. Pozitivni efekti se osećaju donošenjem uredbe o povećanju penzija za 10%. Vidimo značajan napredak u tome. Te procese po našoj proceni treba nastaviti.
Značajni procesi su u ostvarivanju zdravstvene zaštite, posebno starih ljudi, starog dela stanovništva ove naše države.
Treća stvar koja je veoma bitna, osećamo pozitivan proces i pomak u vezi sa predviđanjima značajnih sredstava za socijalno ugrožene kategorije stanovništva, među kojima su u najvećem broju penzioneri, a koji će osetiti najveći teret ekonomske i finansijske krize u narednom periodu.
U narednom periodu očekujemo da se ovi procesi pre svega u pozitivnom smislu ostvaruju.
Naše je mišljenje da će Vlada u tome uspeti. Očekujemo u narednim godinama, a posebno u narednoj godini, da bi se procesi dalje nastavili, da dođemo do novog zakona o penzijsko-invalidskom osiguranju, da dođemo do novog zakona o zdravstvenoj zaštiti, ili bar do izmena i dopuna, da dođemo do novog zakona o socijalnoj zaštiti i posebno insistiramo i mislimo da treba da dođe do novog zakona o radu.
Time bismo stavili brigu Vlade i svih nas u približno istu ravan kao i brigu o razvoju, kao i brigu o ekonomskoj i socijalnoj dimenziji, kao brigu koja će u istoj ravni ići sa ekonomskim i političkim razvojem. Cenimo da je ulaganje pre svega u mlade ljude, u radnike, a zašto ne reći i u penzionere, takođe razvojna funkcija, i to ne smemo zanemariti.
Još jednom da kažem, na nekoliko diskusija koje su ovde bile, ne pristajemo nikada, a to je bilo u raspravi u proteklih dva meseca, da je penzija socijalna kategorija. Ona je ekonomska kategorija i mi to moramo očuvati.
Na kraju da kažem, iz ovih i mnogo drugih razloga mislimo da Vlada treba da nastavi ove procese i, moram da kažem, tek započete reforme na ekonomskom, političkom, razvojnom planu, a pre svega ono na čemu mi posebno insistiramo, na socijalnim dimenzijama u interesu građana i cele Srbije. U tom smislu podržavamo Vladu i nastojimo da damo svoj doprinos u njenom uspešnom radu. Hvala vam lepo.
Poštovana potpredsednice, predsedništvo, poštovani predstavnici Ministarstva, poštovani narodni poslanici, PUPS i naša poslanička grupa izražava zadovoljstvo zbog ovoga što se ovaj zakon našao na dnevnom redu Skupštine i što će biti usvojen, zbog toga što ima jednu široku lepezu udruženja koja su od posebnog značaja i interesa za jednu od najmasovnijih populacija u našoj zemlji, a to su penzioneri.
Izražavamo zadovoljstvo i zbog toga što će konačno iz tri zakona biti spojena jedinstvena materija, na osnovu koje će biti regulisani odnosi i omogućiće se građanima da izražavaju i ostvaruju svoje interese koji su od najvećeg značaja za razvoj demokratskih odnosa, za razvoj humanitarnih odnosa u društvu i za uređenje odnosa između ljudi koji pokušavaju da se udruže radi ostvarivanja nekog svog interesa.
Druga stvar zbog čega mislimo da je veoma značajno ovo, zbog toga što smo već niz godina pokušavali na raznorazne načine da dođemo do toga da se odnosi u udruženjima urede na pravi način, da se omogući ljudima da upravljaju tim svojim interesima.
U tom smislu, posebno izražavam zadovoljstvo zbog toga što su očekivanja penzionerskih udruženja, penzionerskih organizacija, konačno dobili jedan osnov da urede odnose na pravi način.
Mi imamo u Republici preko 200 udruženja, imamo preko 3.000 delova tih udruženja, sa nešto preko 800 hiljada članova. To je jedna ogromna armija građana koji očekuju da na jedan uređeni način ostvaruju svoje interese i da se udružuju radi ostvarivanja tih svojih interesa i dogovora.
Poseban razlog zbog čega podržavamo rešenja koja su ponuđena u zakonu jeste i zbog toga što mi imamo specifičnu potrebu da dokazujemo reprezentativnost radi učestvovanja u uređivanju odnosa između države i udruženja i između države i Fonda za PIO i, na drugoj strani, penzionerskih struktura.
Ono zbog čega posebno podržavamo ovaj zakon jeste nekoliko pitanja koja su uređena na način za koji smo se mi zalagali u poslednjih nekoliko godina.
Prvo i osnovno je da smo učinili nespornim u razgovoru sa predstavnicima Ministarstva da ovde ne spadaju sindikati. Mislim da je to veoma važno. Sindikati su u drugačijem položaju, spadaju među odnose koji se uređuju posebnim Zakonom o radnim odnosima, međunarodnim konvencijama. Mi smo razumeli tako da se sindikat tu pominje samo zbog toga što je to ustavna kategorija i u Ustavu se oni pominju, a sve ostalo se ne primenjuje na njih.
Druga stvar o kojoj smo, takođe, razgovarali sa predstavnicima Ministarstva i učinili je nespornom, to je pitanje statusa pravnog lica. Ko je pravno lice, da li udruženje, da li deo udruženja ili savez itd?
U tom pogledu, učinili smo nespornim da je udruženje pravno lice, a da onaj ko se bavi nekim drugim, finansijskim ili humanitarnim poslovima, takođe može postati pravno lice. U tom smislu, odgovornost za taj status treba da snosi ili deo ili udruženje, zavisno od toga kako to bude regulisao u svom najvećem normativnom aktu, tj. statutu. To je za nas veoma bitno.
Mi smo imali tu jako puno problema. Verovatno na terenu imate to prisutno i znate kako i na koji način rade naši domovi penzionera u selima, u mesnim zajednicama itd. Neki su u statusu pravnih lica, neki nisu. Tu ima određenih problema, ne samo zbog uređenih odnosa, nego i zbog drugih zakonskih propisa koji moraju da se poštuju.
Sledeće pitanje je status imovine. U tom smislu smo podržali to rešenje, iako smo bili podneli amandman da se to drugačije reguliše. Međutim, uz saradnju sa Ministarstvom smo došli do zaključka da je ovo rešenje koje je ponuđeno zakonom prihvatljivije od onoga što smo mi predložili. Zbog toga mislimo da će se to konačno rešiti.
Prihvatam sugestiju i primedbu da novonastala udruženja, humanitarne i nevladine organizacije nisu u ravnopravnom položaju kao i dosadašnja, ali u svakom slučaju, treba nastojati da udruženja ostanu samostalna, da im ostane imovina na korišćenje i da ne budu u nepovoljnijem položaju nego što su do sada bila.
Treća stvar koja je za nas veoma značajna, to je pitanje registra i pitanje kontrole. Mislim da je veoma značajno da se to jedinstveno reši zakonom, jedinstven registar i jedinstvena kontrola, koja će biti pod ingerencijom ministarstva.
Mi smo do sada imali registraciju udruženja i nevladinih organizacija kod MUP itd. Mislim da je veoma značajno da to bude sada objedinjeno, posebno sa aspekta ove kontrole koja mora biti obezbeđena.
Mislimo da je veoma značajno to što je regulisano pitanje humanitarnog delovanja udruženja na jedan poseban, specifičan način i da ove odredbe podstiču tu humanitarnu aktivnost, sa aspekta o kojima ne bih želeo mnogo da govorim, jer je to već poznato. Humanitarna aktivnost i humanitarno delovanje udruženja, nevladinih organizacija, posebno sa aspekta udruženja penzionera, veoma je značajno i zbog onoga o čemu smo i ranije pričali.
Iz tih i mnogih drugih razloga koji su se ovde čuli, mi ćemo u danu za glasanje dati glas za ovaj zakon. Zahvaljujem na pažnji.
Poštovana predsednice, radno predsedništvo, poštovana ministarko, predstavnici Vlade, poštovani narodni poslanici, poslanička grupa Partije ujedinjenih penzionera Srbije po prvi put reaguje na povredu Poslovnika od strane predsednika Narodne skupštine.
U ime poslaničke grupe reklamiram povredu Poslovnika člana 93. stav 4, i člana 104. stav 1. U vezi sa tim želim da obrazložim sledeće.
Ja sam se u skladu sa Poslovnikom javio za reč po članu 93, koji omogućuje obraćanje Narodnoj skupštini u vremenu od 10 minuta. Uredno sam se prijavio sekretaru Narodne skupštine i predsedniku Narodne skupštine. Reč nisam dobio.
U skladu sa članom 104. posle izlaganja ministarke ja sam se, takođe, javio za povredu Poslovnika i nisam dobio reč. U tom smislu reklamiram povredu Poslovnika člana 104. Tražili smo reč iz sledećih razloga – hteli smo da ukažemo na izjave gospođe ministarke u vezi sa dugom penzionera.
Zašto je poslanička grupa reagovala na to? Da iznesemo svoje stavove u vezi sa podrškom budžetu i da obrazložimo razloge zašto to činimo. Posle ovoga što se sinoć desilo naša poslanička grupa će svoj stav saopštiti do dana za glasanje. Poslanička grupa Partije ujedinjenih penzionera Srbije želi da se sa svim poslaničkim grupama ponaša u skladu sa Poslovnikom i da štiti dostojanstvo ovog parlamenta.
Predsednik skupštine je sinoć saopštila da su se dogovorili oko nekih poslova sa predsednicima poslaničkih grupa. Mi u tome nismo učestvovali takođe. Očekivali smo poziv u toku sinoćne večeri i današnjeg dana da dobijemo objašnjenje u vezi sa kršenjem Poslovnika. Mi to do danas nismo dobili.
Želeli smo da ukažemo na sledeće. Da odgovorimo na ona pitanja koja su ostala neobjašnjena u vezi sa budžetom, koja se odnose posebno na penzijski fond, isplatu penzija, povećanje itd., o čemu je ovde bilo reči. Hteli smo da objasnimo da mi ne tražimo da se od drugih korisnika budžeta preliva ili kako se to kaže i kako je gospođa ministarka kazala – ''daje penzionerima''.
Mi smo želeli samo da ukažemo na nedopustivo ponašanje pojedinih ministarstava, a to će se videti iz sledećih tačaka dnevnog reda, da svoj posao ne odrađuju i da je problem u tim naplatama poreza i doprinosa, a ne u tome da nema novaca za povećanje penzija.
Želeli smo da ukažemo da obećanja PUPS-a nisu mrtvo slovo na papiru, da su penzije povećane za 10% i to je stvarnost. Želeli smo da kažemo da je ulaganje u mlade, u radnike i penzionere, razvojna funkcija, ne samo potrošnja. Takođe, hteli smo da ukažemo na potrebu veće brige Vlade i svih drugih o socijalnim dimenzijama države, pravne, demokratske, da se taj princip socijalne pravde u državi ostvaruje.
Ako sam prekoračio vreme, ja ću u drugom delu govoriti u vezi sa izlaganjem gospođe ministarke.

Whoops, looks like something went wrong.