Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Momo Čolaković

Momo Čolaković

Partija ujedinjenih penzionera, poljoprivrednika i proletera Srbije – Solidarnost i pravda

Govori

Poštovana predsednice, poštovano predsedništvo, poštovani narodni poslanici, pre svega, želim da u ime Poslaničke grupe PUPS-a izrazim žaljenje i saučešće svim porodicama nastradalih nevinih žrtava u Srebrenici. Isto tako, izražavam saučešće i žaljenje u ime penzionera i Poslaničke grupe za sve žrtve na prostorima bivše Jugoslavije, posebno srpske žrtve.
Tražili smo da se rezolucija, odnosno deklaracija razmotri u Parlamentu i dali smo svoju saglasnost. Tražili smo i tražimo da se i druga deklaracija nađe na dnevnom redu Parlamenta i ona će se uskoro naći. Mi ćemo glasati i za jednu i za drugu deklaraciju.
Ono što želim da kažem prethodnom govorniku jeste to da je danas već drugi put zloupotrebio govornicu da govori o penzionerima, da govori o nečemu s čim nemamo nikakve veze. Hoću da kažem da marketing koji koristi taj govornik u Parlamentu neće, siguran sam u to, pokolebati penzionere da daju glas onim svojim partijama koje štite materijalni i socijalni položaj i stečena prava.
Preduzeće o kojem je bilo ovde reči nema nikakve veze s nama, niti mi imamo bilo kakvog predstavnika ili direktora u toj firmi. To u ovom trenutku, u ovako ozbiljnom trenutku, kada Parlament raspravlja o ovako osetljivom pitanju, nema nikakve veze i nije ni korektno ni pošteno. Zbog toga molim da se o ovoj temi razgovara ozbiljno, da se ne šamaraju, usput, pojedine poslaničke grupe i pojedini poslanici, nego da se vratimo na temu. Molim gospodina koji je o tome govorio da nas ostavi na miru da radimo svoj posao. Zahvaljujem na pažnji.
Moram na početku da kažem da me jako iznenađuje to što je moj prethodnik govorio o najsiromašnijima. Ali, da na  nekoliko pitanja dam i ja svoj doprinos u ovoj raspravi. Mislimo da treba raspravu u parlamentu udostojiti tako što treba razdvojiti načelnu i pojedinačnu raspravu, a mi smo spojili jedno i drugo i uvek raspravljamo u načelu. Većina narodnih poslanika ili neki koji nemaju mnogo argumenata počnu malo više da galame i uvek u načelu razgovaraju.
Mi mislimo da o ovoj temi treba pričati i treba i Vlada i izvršna vlast i mi u parlamentu da razgovaramo o reformama penzijskog i invalidskog sistema i ne samo o njima. U tom pogledu sam sinoć govorio u vezi sa tim šta se priprema. Ovom prilikom ne bih želeo to da ponavljam. U svakom slučaju, način na koji se predlaže reforma kroz ovaj amandman mislim da je neprihvatljiva. Prvo, neprihvatljivo je da se predlaže smanjivanje penzija onih koji su najsiromašniji, onih koji imaju najmanje penzije, njih je najviše.
Mi prihvatamo da delimo sudbinu svih, pre svega radnika, nezaposlenih, najsiromašnijih i pre svega naše dece i unučadi. U tom pogledu izražavamo spremnost da razgovaramo, ali da razgovaramo, a ne da koristimo skupštinsku govornicu, pa da onda tražimo dijalog. Izrazio sam spremnost neko veče na televiziji sa gospodinom Marašem da sednemo, da razgovaramo i da se razumemo. Vi očito to nudite za govornicom, a niste nam ponudili da sednemo i da se razumemo.
Kada su u pitanju konkretno ovi napadi, molim vas, sinoć sam jasno rekao, mi smo u vladajuću koaliciju ušli čistih računa. Usvajanjem i utvrđivanjem petog principa osnovnih prioriteta ove vlade, to je prihvaćeno i dok god ova Vlada ostvaruje taj princip, mi ćemo dati podršku. To je da se veća briga posveti najsiromašnijima, ne samo penzionerima, briga o mladima, briga o nezaposlenima, briga o radnicima itd.
Nemojte nam spočitavati to da je sve iz devedesetih godina. U tome i ako je bilo, mi nismo učestvovali, nemojte nama to raditi. Drugo, od 2000. godine naovamo mi plaćamo i tuce onih koji se nalaze sada i na putevima i na prugama, jer je privatizacija odnela ono što smo mi stvarali. Molim vas i za to razumevanje. Gde su sredstva? Da li je otišlo u fondove penzijskog osiguranja to što je privatizovano? Nije, to što smo stvorili.
Sledeće, kada je u pitanju linearno povećanje, ovde smo čuli i prošle godine i prilikom donošenja budžeta i prilikom rebalansa i mi smo se tu dobro objasnili. Sistem se ne sme urušiti nekim potezima koji bi doveli do toga da onaj ko je manje radio i ko je manje ulagao ima veću penziju nego onaj koji je više radio i više ulagao. Isto tako smatramo da treba povesti računa o najvišim penzijama i u najmanju ruku zastati sa njihovim rastom.
Takođe bih zamolio, kada je u pitanju ocenjivanje onih koji su ovde danas u parlamentu, narodni poslanici, da smo na isti način, po istom principu, po istim zakonima birani. U onoj meri koliko je ko dobio poverenje građana i glasova, u toj meri se nalazi ovde u parlamentu, nemojte nam to osporavati.
Mi osporavamo to da treba smanjiti penzije, to je naše legalno pravo i mi ćemo se za to boriti, posebno onih penzionera koji imaju najniže penzije, koji bi došli pod udar usvajanjem ovog amandmana koji ste vi danas ovde podneli.
Gospodine Jovanoviću, ponovo vam kažem da u vezi sa ovim pitanjima vi uopšte niste u pravu. Ne možete zastupati interese ni penzionera, ni mladih, ako vi to meni kažete, mogu i ja vama to reći. Imate svoju politiku, to vam ne sporimo. Nemojte vi nas sporiti, ni ljudski, ni ovu politiku koju vodimo. Imamo prava na to. Ako vi kažete da mi vodimo demagogiju, mogu vam reći da vi duplu demagogiju vodite. To stvarno nema smisla.
Po kom osnovu vi možete na pleća penzionera staviti to što se dešavalo u poslednjih 20 godina. Da li su sad oni krivi za sva zla? Vi ovde ne govorite o amandmanu i o penzijama. O svemu ste otvorili ove probleme. Da li smo mi za to krivi? Kažem vam da nismo.
Sledeće, vezano za privatizaciju, morate priznati da smo mi gradili sva materijalna i druga dobra u ovoj državi. I u onoj bivšoj i u onoj sadašnjoj. Za to nijednog dinara niko od penzionera nije ni video, nijedne akcije. Da li smo i za to krivi? Zašto deo sredstava nije išao u fond, pa da fond sam investira, da on bude investicioni fond, a ne potrošački. Tu možemo da se razumemo. Nemojte nam sve spočitavati. To ne možemo da prihvatimo.
Ponavljam, ušli smo u vladajuću koaliciju čistih računa, čistih odnosa. Pošteno. Dok se god to ostvaruje, daćemo odgovarajuću podršku ovoj vladi. Penzioneri ne mogu prihvatiti to da ih neko stalno opominje da su oni krivi, da su oni učestvovali u 90-tim godinama, da su učestvovali u 2000. godinama. Mi smo najmlađa politička partija, po godinama nažalost smo najstariji, od 2005. godine prvi put smo u ovom parlamentu.
Nije naš zadatak bio i osnova da jurimo karijeru ili tražimo privilegije. To dobro znate, vi ste bili u toj vladi, kada su Savez penzionera i penzionerske organizacije tražile da se rešava problem. Niko za to nije imao sluha. Zbog toga je formirana partija 2005. godine, da pokuša zajedno sa drugima da rešavamo probleme penzionog fonda.
Kada su u pitanju reforme tu ne treba da se sporimo. Spremni smo za to. Određeni dokumenti su pripremljeni i oni će biti u Vladinoj proceduri i u našoj skupštinskoj.
Moram da priznam da je gospodin Jovanović dobar orator i da sve ovo što je sad u poslednjem delu govorio ima mesta. Molim vas, nemojte nama to spočitavati. Nismo krivi što je zdravstvene zaštita takva. Nismo krivi što je propala država.
Hoću jedno da kažem na kraju, pozivam se na član 104. Poslovnika – dostojanstvo. Nemojte nam ništa davati i mi nećemo tu milostinju. Ono što je ova generacija zaradila i onoliko koliko je ulagala u fond, to neka dobije. Ni manje ni više. Onaj ko ju je upropastio, neka odgovara. Jesmo li tu saglasni? Zašto bi mi sad tu odgovarali?
U tom pogledu, molim da sa ovim delom replika završimo i povredom Poslovnika. Ako ste spremni za razgovor, izražavam još jednom tu spremnost.
Poštovana potpredsednice, predsedništvo, poštovana ministarka i predstavnici ministarstva, uvaženi narodni poslanici, hteo sam tri stvari još da istaknem kao doprinos ovoj raspravi, da bi se bolje objasnili, da bi penzioneri, a i svi građani mogli da nas bolje razumeju.
Prvo, ne možemo pristati na smanjivanje penzija onima koji imaju najniže penzije i onima koji najlošije žive, to je preko 900.000 penzionera, bez obzira na okolnosti i argumente koji su ovde istaknuti.
Drugo, ovde se postavilo i pitanje da nema para i gde su pare. Mogu vrlo jasno da kažem ovde da su pare, one koje smo mi stvarali, u halama, u bolnicama, u domovima zdravlja, apotekama, fakultetima, univerzitetima itd, i mnogim privatizovanim firmama koje su od 2000. godine naovamo privatizovano, a da nijedan dinar od te privatizacije, od tih materijalnih dobara nije otišlo u Fond PIO. Zbog toga ne možemo prihvatiti argumente koji se ovde ističu, da smo mi ti koji smo faktor destabilizacije ekonomskog i socijalnog razvoja države.
Treće, prostora za popunjavanje rupe u budžetu ima i na drugoj strani. Mi smo ovde tri puta u toku ove godine istakli pitanje javnih nabavki. Nijedna politička partija i stranka ovu koaliciju nije prihvatila da se tu uvede red. Mislimo da su tu najveće uštede i najveći prostor da se u javnim nabavkama pronađe deo sredstava koji nedostaje u budžetu. U vezi sa tim, takođe mislimo da ima puno prostora u raznoraznim institucijama i ustanovama u državi koje su nepotrebne. Ne mislim na državne ustanove koje smo ustanovili kao kontrolne faktore u ovoj državi, ali da li je neko od ministarstava ili drugih ustanova smanjilo deo troškova ako su ove agencije, ako su državni organi preuzeli određene funkcije i poslove. Ostalo je sve isto. Mislimo da ima jako puno prostora i u velikom broju automobila i u velikom broju obezbeđenja, a svi troškovi idu iz budžeta i na račun poreza koji građani finansiraju.
Na kraju da kažem da ovde nismo spomenuli ni problem vojnih penzionera, nismo pominjali problem penzionera poljoprivrednika, ali ovde je gospodin Krasić to rekao, da Zakon o poljoprivrednim penzionerima i penzionisanih poljoprivrednika je donet u ovo vreme novije na način kako to nije bilo primereno i mora da se menja. U tom pogledu svoju debatu u vezi sa ovim amandmanom završavam.
PUPS i naša poslanička grupa, da smo vodili razgovore kao što sada to radimo, ne bi se mnogo ni sporili. Gospodine Andriću, ovo o čemu ste sada govorili i o čemu je govorio gospodin Jovanović, mi prihvatamo da se otvori rasprava i nije ništa sporno, ali ne prihvatamo ono što ste su subotu govorili, ne samo vi, nego mnogi. Mi nismo prošlost.
Mi ne osporavamo vašu politiku. Obezbedite milion glasova, dođite na vlast i izvolite sa ovakvom politikom. Ništa mi tu vama ne osporavamo, nemojte ni vi nama. Imamo razlika i to je normalno, ali ne možemo pristati da vi kažete da se izdvaja 30% za prošlost, a ne znamo koliko za budućnost. To je ogromna razlika, a mislim da je to čak i uvredljivo za populaciju od milion i 600 hiljada penzionera. To morate prihvatiti.
Druga stvar, ne sporimo se u tome da je osnovno pitanje rešavanja ovog problema u ekonomskom razvoju i u energiji mladih. Ko to spori? Nijednog momenta to nećemo sporiti. Mi treba da budemo to što ste sada na kraju i kazali. Treba da pružimo odgovarajuću podršku i pomoć mladim ljudima, sa iskustvom i nekom pameću, da oni preuzmu odgovornost za državu. Tu isto ništa nije sporno.
Zašto nam to osporavate? Mislimo da bez ekonomskog razvoja, bez vraćanja privrede, ali nemojte mi sporiti, jer sam radio u jednom od najvećih industrijskih centara u bivšoj Jugoslaviji, sadašnjoj Srbiji, gde je bilo zaposleno, od 46.518 stanovnika, 21.812 radnika i da sam deo toga tamo, da su 8.500 penzionera koji u tom gradu žive deo toga.
To nije demagogija, kao što kažete. Molim vas, nemojte nas tim etiketama označavati. Ne pristajemo na to, još jednom kažem, da nas vređate, ne pristajemo na to da nas ucenjujete, ne pristajemo posebno na to da smo neka prošlost. Na vašu žalost, bićemo i sadašnjost i budućnost, budite ubeđeni u to.
Verujem i ubeđen sam da je dobro što vodimo polemiku i raspravu, ali da vam i neke podatke kažem.
Od 2000. do 2006. godine preko 200 milijardi su, po osnovu stečenih prava, penzioneri dali na druge strane u ime razvoja države. To je tačan podatak. Izmenom zakona 2001. i izmenom zakona 2003. godine, to je ta cena. Sada 150 milijardi je negativno i to je cena penzionerska. To treba imati u vidu.
Molim vas, koliko se nalazi u objektima koje je isključivo izgradio Fond penzijskog i invalidskog osiguranja? Banja 36, lečilišta, bolnica i tako dalje. Da ne govorim sada o ovome što sam pre rekao: putevi, fabrike i tako dalje. Koliko je dato „Ju es stilu“? Jesmo li mi odgovorni za to? Zašto u penzijski fond nije ušao bar delimični deo tih sredstava koji je uložen tamo itd? To je cena koju su penzioneri dali.
U ovom periodu, tu ne treba ništa da bude sporno, i oko privatizacije, to smo sinoć o tome razgovarali. Nama smeta to što vi optužujete nas, PUPS, nas pet poslanika, da koštamo ovu državu 500 miliona ili, ne znam, sada nam spočitavate to da mi uzimamo, to je neko rekao, pet miliona, isto kao i svi ostali poslanici.
Zašto je naših 333.000 glasova manje nego vaših 200 i ne znam koliko, nije bitno? Zašto? Zašto nam to osporavate? Pa, za nas su glasali gađani. Ja vas molim da to imate u vidu i u tom smislu sam i govorio da nema smisla i posebno o statusu PUPS, imali smo pravo na to. Građani su nas podržali. Predali smo 18.500 potpisa za preregistraciju i šta je sada tu sporno?
U tom smislu molim za razumevanje, gospodine Ostojiću.
Mogu da prihvatim, gospodine Ostojiću, prošlost do devedesetih godina kada sam  radio. Hoću da prihvatim, ali nemojte mi spočitavati 90-te i ovo. Molim vas, isto tako ne mogu da prihvatim šta se sve dešavalo i od 2000. godine do 2008. godine. Od 11. juna 2008. godine prihvatam. Prema tome, ovde sam naveo podatke, ali vi nećete to da pomenete. Šta su penzioneri i koje su to mere? Od 2000. godine naovamo vi to izbegavate da potvrdite ili da prihvatite, 200 milijardi, 150 milijardi privatizacija, pa normalno trebalo je taj deo sredstava da ide u fond.
Oko fonda tu se slažem, sinoć sam govorio. Slabosti koliko hoćete i treba ga reformisati, i službu fonda, i da ne bude partijski i on nije partijski. Mi nismo na čelu fonda.
Molio bih vas da u tom smislu imamo potpuno razumevanje prema penzionerima. Kažem vam da penzioneri hoće da prihvate podelu odgovornosti i hoće da prihvate da pre svega stimulišu svoju decu, svoju unučad, da bolje žive i da im obezbedi bolju perspektivu nego što je bila naša, nego što je i sada.
Pozivam se na član 104.
Javno da kažem da lično podržavam amandman DSS na ovaj zakon. Ali, da u vezi sa objašnjenjima nešto kažem. Godine 2005. je donet Zakon o promenama Zakona o invalidsko-penzijskom osiguranju. Zna se ko je bio ministar i tada je kriterijum bio 98 meni, a vama dva. To je bio ekonomski kao održiv zakon. Mislim da nije.
Slažem se i sa tim da treba reformisati. U prethodnoj raspravi smo to kazali.
Nešto oko linearnog povećanja. Tada smo razgovarali, a vaš amandman nismo mogli da prihvatimo zato što bi ceo sistem bio urušen.
Dokazali smo vam da onaj ko ima penziju 15 hiljada i imao 10% - 19,5, a onaj ko ima 15 hiljada i jedan dinar, radio je duže pet godina i ulagao više u fond i imao je 17 hiljada. To je neodrživo. Zbog toga nismo podržali taj amandman. Isto to sada važi.
Zato smo podržali da kažemo da je država i opština, i grad, i pokrajina i da oni moraju da vode brigu o svojim građanima, i o penzionerima, i o socijalno ugroženim porodicama, i o Romima, i o deci i o mladima itd. Onda da tražimo rešenje u tom smislu. Sistem se mora očuvati, a socijalne mere i socijalne dimenzije na drugu stranu i da kažemo da oni ne mogu od toga da žive i mi smo spremni da izdvajamo kao što radimo (Predsedavajuća: Dva minuta.), kao što radi Jagodina, Ruma itd.
Poštovana predsednice, predsedništvo, poštovana ministarko i predstavnici Vlade, uvaženi narodni poslanici, osećam potrebu da nešto kažem, s obzirom da nisam bio dva dana zbog drugih obaveza, a mnogo sam toga pročitao.
PUPS i naša poslanička grupa smatra da je budžet uravnotežen i to iz dva razloga koji pišu u budžetu i treći je razlog o kojem se ne govori u budžetu. Prvi je ekonomski i razvojni, i to ne može niko da porekne. Drugo je socijalno opravdano.
Mislim da je on u ovom trenutku pravičniji nego oni koji su u poslednjih 10 godina donošeni. Tu komponentu u ovom trenutku moraju imati u vidu. Rast BDP-a 1,5% je, po našoj proceni, realan i to svi treba da znamo da zavisi od nas, a ne od drugih.
Takođe mislim da su procene rasta BDP-a u narednih dve godine, u 2011. i 2012. takođe realni. Ja sam u tom pogledu optimista.
Nešto u vezi sa onim delom koji se tiče penzije. Nivo iz oktobra 2008. godine ne zadovoljava penzionere i to je tačno i u potpunosti se slažem sa poslaničkim grupama koje su uputile tu kritiku vezano za zamrzavanje penzija, ali isto tako nam je nerazumno kako je takav raskorak između poslaničkih grupa. Jedni tvrde da je nepravedno zamrzavanje penzija, a drugi traže smanjenje penzija.
Lično mislim da je ovo dvogodišnje zamrzavanje penzija cena koju plaćaju penzioneri zbog ekonomske i finansijske krize. U tom pogledu smatram da su penzioneri dali svoj doprinos prevazilaženju ekonomske i finansijske krize. Ne samo sada, nego u poslednjih 20 godina.
Mi znamo da je urušavanje penzijskog sistema počelo 1992, pa 1996, pa smo stigli na 2001, 2003. godinu i konačno 2005. godinu, kada su zakoni donošeni. Mi nećemo pristati, i mislim da je to jasno, na smanjenje penzija. Naš stav je tu jasan i on nije ucenjivački, kao što je ovde neko to govorio. Mi smo ušli čistih računa u vladajuću koaliciju 2008. godine, gde smo precizirali, i to je vladajuća koalicija prihvatila, pored četiri osnovna principa koja su ponuđena, da bude i peti princip – socijalna pravda. Dokle god Vlada ispunjava i poštuje te principe, mi ćemo joj davati podršku.
Neka se traže rezerve i na nekim drugim stranama. Nešto je gospodin Đelić govorio o javnim nabavkama. Mi smatramo, iz mnogih istraživanja koja smo i mi vršili, da su tu najveće rezerve, da se kreću i preko milijardu evra. Isto tako mislimo da treba nastaviti sa daljom racionalizacijom državnih ustanova i institucija. Ne mislimo samo na agencije i ove druge organe nego mnogo dublje.
Drugo, postavlja se pitanje koje penzije treba smanjivati. Da li one koje su u visini 11.000, odnosno najniže penzije i niže, a preko 500.000 penzionera te penzije primaju, ili onih koji primaju prosečnu penziju i nižu od nje od 19.500 dinara, a njih ima preko 900.000? Koje su to penzije koje mogu izdržati bilo kakvo smanjivanje?
Mi insistiramo na tome da se od toga ne može živeti, ali druge mere državnih organa i državnih jedinica, kao što su lokalne samouprave, opštine, gradovi, pokrajine treba da to pitanje stave na dnevni red i da vide kako svoje građane mogu ispoštovati, kako se tim građanima može omogućiti bolji život.
Moram da kažem ovde da su ti ljudi, tih milion ljudi, dali sve što su mogli dati za ovu državu, za izgradnju ove države. Dali su sve, pa dali su i stvorili one koji sada traže smanjenje njihovih penzija. Zbog toga mi ne možemo pristati na ovakav odnos koji se ovde traži i ističe. Njih je više od polovine. Upravo ovih najugroženijih.
Treće, nešto o debati koja je bila ovde na račun nas pet poslanika. Takav način i takav odnos je neprihvatljiv, niti je poslanički, niti je demokratski, niti se može tako osporavati bilo čiji izbor na funkciju narodnog poslanika. Pogotovo nije to primereno mladim ljudima da se odnose tako prema svojim starijim kolegama, odnosno prema svojim roditeljima.
Mi smo koalicija SPS-PUPS-JS, sa osvojenih 20 mandata, sa preko 332.000 glasača. Kakva je to interesna grupa? Ko može da kaže da je to interesna grupa? Čime smo mi to zaslužili da se tako nazivamo? Moram da kažem da mi imamo i veliki broj mladih ljudi koji je pristao uz našu partiju.
Mi ćemo vam poslati te mlade ljude, sa njima da razgovarate, jer ste najavili da želite da razgovarate na liniji mladih i starih. Kaže - nemamo podršku vaših roditelja. Imamo podršku roditelja svih. Mi imamo podršku svojih mladih, svoje dece i svojih unučadi. Lično kažem da imam punu podršku svih mojih mladih i starih, a među njima je 90% mladih.
Kažete da je to vaša politika. Mi vam to ne osporavamo, ali ja vas molim da ne osporavate ljudima našu partiju, ni našeg predsednika, ni naše narodne poslanike. Osporavate nas za devedesete godine. Lično ja, a i poslanici nisu iz te priče. Nisu oni iz priče od 2000. do 2008. godine, to treba da znate. Mi smo iz priče od 11. juna 2008. godine, jer sve što radimo, odgovaraćemo pred svojim biračima, pred svojom državom i svojim narodom.
Da kažem i to, u toj grupaciji su dva-tri istaknuta bivša funkcionera, dva potpredsednika Vlade i predsednik Narodne skupštine. Iz perioda kada je privatizacija ove države imala najsramnije dane, te posledice morate prihvatiti kao odgovornost sada, to što se dešava i na prugama, i na putevima i na ulicama. To ne možete prebaciti na pleća onih ljudi koji su otišli u penziju devedesetih ili onih ljudi koji nisu učestvovali u tome.
Godine 2001. i 2003. promenjen je Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranja. Tada su ukinuta mnoga stečena prava penzionera koja su bila zaslužena. Od svega toga što je urađeno, penzioneri nisu imali nikakve koristi i u tome nisu učestvovali. Zbog toga ih ne treba kriviti.
Na kraju, osporavate da se nešto radi u vezi sa reformom penzijskog i invalidskog osiguranja. Ne treba da vas uveravam, tu je i gospođa ministarka, tu su i drugi predstavnici Vlade i mogu o tome da kažu šta se radi, imaju informaciju. Pripremljeno je dosta toga, ali mi imamo tri principa od kojih ne bi trebalo da odustane niko i koje treba svako da ispoštuje.
Prvo – da se izgradi sistem penzijskog i invalidskog osiguranja koji će biti ekonomski održiv i tu nema ništa sporno. Ali, mi insistiramo i na socijalnoj pravičnosti, zbog onih koji su dali svoj život i zbog onih koji su gradili ovu zemlju.
Drugo – insistiramo da se već stečena prava penzionera ne umanjuju.
Treće – insistiramo na tome da budući penzioneri koji dolaze za nama ne budu oštećeni u pravima koja imaju sadašnji penzioneri. To su tri osnovna principa na kojima mi insistiramo i u tom pogledu je pripremljen tekst ili nacrt ili prednacrt ili neka rešenja u vezi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju.
Ono na šta treba ukazati jeste da treba obratiti pažnju na greške koje su bile u zakonima i devedesetih i 2000. godine i sada. Prvi je oko beneficiranog radnog staža, gde je bilo propusta i slabosti i to treba da se ispravi. Takođe, kada je u pitanju donja starosna granica odlaska u penziju i treće, kada su u pitanju invalidske penzije, tu nije ništa sporno.
Ono na šta mi bar sada ne možemo pristati, a mislim da i nećemo, da naše prelepe dame budu izjednačene sa nama muškarcima u pogledu odlaska u penziju, bilo to po godinama starosti ili po godinama staža, bar u uslovima u kojima mi danas živimo one to ne zaslužuju i ne mogu da izdrže.
Na kraju, uvodi se centralni registar koji će obezbediti evidentiranje svih poslodavaca i svih zaposlenih, makar radio i dva dana ili pet dana i neće onda doći do ovoga do čega smo došli sada, da 150 milijardi neko duguje Fondu penzijskog i invalidskog osiguranja. Nemojte kriviti tog penzionera da su oni krivi.
Treća stvar, tu bi se složili sa mnogim diskutantima, da službu penzijskog i invalidskog osiguranja treba racionalizovati i treba je osposobiti da može da radi svoj posao. Iz ovih i drugih razloga poslanička grupa PUPS će dati glas za ovakav budžet.
Nikako ne mogu da pristanem, a verujem niko, da smo mi prošlost. Gospodine Hajdareviću, jako puno grešite. Mi smo i sadašnjost i mi smo budućnost.
Drugo, nismo mi učestvovali u privatizaciji i osnovnog narušavanja sistema PIO je i u to vreme bilo. To što je ova generacija izgradila trebalo je da deo prihoduje u fond i da fond onda raspolaže tim sredstvima. To se ne može baciti na pleća penzionera.
Danas imamo preko ili oko 500 poništenih privatizacija i propalih privatizacija. To je kapital koji smo mi stvorili, a vi ste ga privatizovali. Na to ne možemo pristati.
Oko osporavanja, da li mi zastupamo privatizaciju, rekao sam vam, imamo svoje glasače kao i vi. Nemojte to osporavati. Zastupamo svoje birače, ali zastupamo i penzionere i borimo se za sve penzionere, borimo se i za mlade više nego vi. Nemojte vi da kažete da više volite moju decu i unučad od mene. Na to ne mogu da pristanem.
Ostajemo pri ovom stavu. Tražimo korektan odnos, pošten pristup i rešavanje penzionerskih problema. I ne samo njih, pre svega mladih radnika koji su ostali bez posla, najugroženijih porodica itd. U tom pogledu, molim vas da ostanemo u korektnim odnosima.
Hajde da se sporazumemo. Gospođo predsednice, molim vas da uvažite naš zahtev. Moram ovde javno da kažem da vas molimo da sa dva potpredsednika koji predsedavaju Skupštinom i primite poslaničku grupu – PUPS na razgovor u vezi sa osporavanjem ili kršenjem Poslovnika na našu štetu.
Gospodine Hajdareviću, izuzetno cenim i poštujem to što ste vi kazali. Nemojte da baštiniti Đinđića više od mene. Vi ga niste ni upoznali ili ste ga slučajno upoznali. Bio sam neki funkcioner u to vreme kada je on stasavao, kada je on počeo svoju političku karijeru, vrlo uspešnu. To nismo negirali. I ne negiramo.
O vašoj partiji ne govorim. Govorim o pojedincima koji su bili u vlasti u vreme nekih problema koji su nastali. U tom pogledu, molim za razumevanje. Neću se više javljati. Hvala.
Poštovana predsedavajuća, poštovano predsedništvo, poštovani ministre, poštovani predstavnici ministarstva, Poslanička grupa Partija ujedinjenih penzionera Srbije u decembru 2008. godine glasala je za zakon koji danas treba da menjamo i glasaće i za ovaj zakon u decembru 2009. godine. Razlog zašto ćemo glasati za to je vrlo precizan i jasan, ali najkraće rečeno je zbog građana Srbije, zbog mladih ljudi pre svega, zbog naše dece i unučadi.
Znači, naša poslanička grupa neće koristiti raspravu u parlamentu o zakonu koji ima svega dva člana zbog nekakvih političkih poena. U tom smislu želimo samo da istaknemo i da uputimo čestitke Vladi, gospodinu ministru i Ministarstvu, pripadnicima Ministarstva, na uspešno obavljenom poslu i zadatku koji su preuzeli u poslednjih godinu dana.
(Poslanici SRS napuštaju salu Narodne skupštine.)
Na kraju, želim da iskoristim priliku da se gospodinu ministru i pripadnicima Ministarstva zahvalim na obavljenom poslu za građane Novog Sada. Mi smo pre nekoliko meseci u vidu poslaničkog pitanja pokrenuli akciju u vezi rešavanja i izdavanja pasoša i drugih ličnih dokumenata građanima Novog Sada. Ministarstvo je najbolji mogući način odgovorilo i taj problem je, na zadovoljstvo građana Novog Sada, rešeno.
Poštovana predsednice, radno predsedništvo, poštovani ministre, poštovana predstavnice Vrhovnog saveta sudstva, poslanička grupa PUPS ocenjuje da je pristup u izboru na najviše sudske funkcije dobar i da je to prvi put po novim zakonskim rešenjima u oblasti sudstva i pravosuđa.
Zbog toga mislimo da bi bilo jako dobro da i dalje uglavnom struka odlučuje o izboru funkcija u sudstvu i mi to pozdravljamo. Posebno pozdravljamo izjavu gospodina ministra, da je u ovom slučaju poštovana nezavisnost pravosudnih organa, posebno Visokog saveta sudstva.
U tom pogledu, i pojedinačno, predlozi koji su ovde danas pred nama mi podržavamo. Mislimo da je to dobar put da konačno i ovaj deo vlasti i deo državnih organa bude nezavisan i samostalan i u tom pogledu da vrši svoju funkciju nezavisno od političkih struktura, političkih partija od izvršne i zakonodavne vlasti.
Pojedinačno podržavamo sve predloge i u tom pogledu izjavljujem u ime poslaničke grupe PUPS da ćemo mi podržati sve predloge.
Poštovani potpredsedniče, gospođo ministre, predstavnici Vlade, uvaženi narodni poslanici, u ime Poslaničke grupe PUPS-a, podneo sam amandman na član 10, iz dva razloga. Prvi je da se izbegne subjektivizam u ocenjivanju radnika prilikom procene od strane rukovodilaca službe. Drugi je da se ispoštuju socijalni partneri u vezi s pravima i obavezama radnika.
U vezi s ovim prvim pitanjem, mislim da bi bilo jako dobro da je bilo sluha od strane predlagača zakona da prihvati predlog sindikata, koji sam u obliku amandmana predložio, da se na ocenu rukovodioca, kada je u pitanju radnik, može staviti prigovor i da se u vezi s tim uvede pravo zaštitnika radnika, odnosno sindikata da može dati svoje mišljenje.
U vezi s drugim pitanjem, mislim da ne može samo jedno ministarstvo biti određeno za uvažavanje partnerskih, odnosno odnosa između Vlade, sindikata i poslodavaca.
Naime, u načelnoj raspravi, gospodin Ljajić, ministar rada i socijalne politike, obećao je da će se svi amandmani koji su vezani za ovo pitanje posebno razmotriti i da će se uvažiti neki predlozi amandmana koje su podneli narodni poslanici u vezi s ovim zakonom. Mislim da i ostala ministarstva to treba da uvaže i imaju u vidu. Partnerski odnos između sindikata, Vlade i poslodavca mora da se neguje i unapređuje i to su neke evropske vrednosti o kojima stalno govorimo.
Zbog toga mi je nejasno zbog čega nisu bili razgovori između sindikata i predlagača zakona i, drugo, zašto se ne uvažavaju sindikati kao socijalni partneri? Mislim da se ovo odnosi na ona ministarstva i one predlagače koji su ovo pripremali.
Drugo, govoriću o tome kada bude i sledeća tačka dnevnog reda, odnosno zakon o smanjivanju administracije u lokalnoj samoupravi, moraju se uvažavati partnerski odnosi i mišljenja zaštitnika radnika, odnosno sindikata, ne samo jednog, nego svih koji su dobili to pravo da reprezentativno predstavljaju radnike.
Zbog toga je Poslanička grupa PUPS-a, u čije ime podnosim amandman, nezadovoljna stavom da se ovaj amandman ne prihvati. Zahvaljujem.