Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Branka Karavidić

Branka Karavidić

Socijaldemokratska stranka

Govori

Zahvaljujem gospodine predsedavajući.
Član 32. odnosi se na ispitivanje prisustva nedozvoljenih supstanci kod izvršnih radnika.
Mi smo, kao i do sada, pokušali da preformulacijom pojedinih stavova određenih članova dođemo do što jednostavnijih i praktičnijih rešenja, tako da ovde predlažemo izmenu stava 2. Vi ste u predlogu rekli – smatra se da u organizmu postoji alkohol, opojne droge ili psihotropne supstance ako se njihovo postojanje u organizmu ustanovi propisanim načinom ispitivanja odgovarajućim sredstvima ili uređajima. Mislimo da je naša formulacija: „Prisustvo alkohola, opojnih droga ili psihotropnih supstanici u organizmu utvrđuje se propisanim načinom ispitivanja odgovarajućim sredstvima ili uređajima“ daleko bolja.
Takođe smo stavili primedbu, odnosno amandman na stav 4. ovog člana. U predlogu stoji – Na otkazivanje ugovora o radu u slučajevima iz stavova 2. i 3. ovog člana shodno se primenjuju odredbe Zakona o radu. Naš predlog glasi: „U slučaju da se utvrdi postojanje alkohola, opojnih droga ili psihotropnih supstanci u organizmu izvršnog radnika, ili izvršni radnik odbije ili ne pristupi ispitivanju, upravljač može izvršnom radniku otkazati ugovor o radu shodno primenom odredbi Zakona o radu“.
Isto kao i u mnogo slučajeva do sada, mišljenje Vlade je da se amandman ne prihvata iz razloga što je preformulacija suvišna. I dalje mislimo da su naši predlozi izmena preciznije formulisani po ovim pitanjima. I dalje apelujem na ministarku da još jednom razmisli o našem predlogu. Hvala.
Zahvaljujem, gospodine predsedavajući i prosto ne mogu da verujem da ću ovu rečenicu izgovoriti – zahvaljujem vam se što ste uzeli u zaštitu malobrojne poslanike opozicije.
Što se tiče amandmana na član 39. stav 1, mi smo tu smatrali da je naš predlog u skladu sa jezičkim standardima srpskog jezika, tako da smo reč „donesenim“, zamenili rečju „donetim“, a stav 3, kao i u dosadašnjem maniru, smo promenili. On izvorno glasi: „Na stanicama žičare, u njenim vozilima, kao i u području uticaja postrojenja žičare, moraju se nalaziti znakovi upozorenja u vezi sa ponašanjem osoba, kao i znakovi opasnosti i upozorenja za kretanje u okolini stanice i u području uticaja postrojenja žičare“.
Mislimo da je naša formulacija, koju ću vam sad pročitati, daleko bolja i jednostavnija. Znači, stav 3. menja se i glasi: „Na stanicama žičare, u njenim vozilima ,kao i u području uticaja postrojenja žičare, ističu se znakovi obaveštavanja, upozorenja, kao i znakovi opasnosti kojima se nalaže određeno ponašanje ili kretanje lica“.
U obrazloženju Vlade je standardna rečenica – ne prihvata se naš amandman, i rečenica, kao i do sada, glasi – amandman se ne prihvata iz razloga što je preformulacija nepotrebna.
Imam utisak da se Vlada rukovodila time da ni jednu moguću preformulaciju nije ni pročitala i ja tom utisku ne mogu da se otmem. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, gospodine predsedavajući.
Član 45. opisuje proces evakuacije i nalazi se u odeljku postupka kod vanrednih događaja. Intervenisali smo našim amandmanom na stav 3, gde smo posle reči „nadležnu službu“ predvideli da se postavi zarez, odnosno zapeta, i da se dodaju reči „u skladu sa zakonom koji uređuje vanredne situacije“, a ostatak rečenice se briše. U stavu 4. posle reči „hitno“ stavlja se tačka, a ostatak rečenice se briše.
Mislimo da je predlagač hiper normirao ovu materiju, pri čemu podsećamo da su ovakve situacije već regulisane Zakonom o vanrednim situacijama. Takođe, predlažemo brisanje odredbe po kojima se evakuacija sprovodi u letnjem periodu u roku od četiri, a u zimskom u roku od dva sata od nastupanja vanrednog događaja, i to iz razloga što ne vidimo zašto bi neki vanredni događaj zimi imao veći stepen hitnosti u odnosu, primera radi, na požar u letnjem periodu.
Dobili smo mišljenje Vlade. Naravno, naš se amandman odbija i on već, po ko zna koji put, glasi – amandman se ne prihvata iz razloga što je preformulacija suvišna. Mislimo da preformulacija nije suvišna, nego je suvišno navoditi u zakonu sve moguće brojeve telefona na koje treba da budu pozvane nadležne službe, a to je pitanje već uređeno Zakonom o vanrednim situacijama. Zahvaljujem.
Zahvaljujem gospodine predsedavajući.
Član 49. odnosi se na istragu o vanrednom događaju. Mi smo predvideli izmenu stava 1. ovog člana. Predlagač kaže u prvog stavu - predlagač je dužan organizovati, sprovesti istragu o vanrednom događaju.
Mi smo promenili amandmanom ovaj stav i on glasi – istragu o vanrednom događaju sprovodi nadležni organ, a upravljač može organizovati i sprovesti istragu jedino o poremećaju, odnosno o incidentu. Istragu o poremećaju koju organizuje upravljač sprovodi istražna komisija u čijem sastavu moraju biti svi predstavnici subjekta na koji se poremećaj odnosno incident odnosi.
S obzirom na kategorizaciju vanrednih događaja kakva je data u članu 3. predloga zakona, nedopustivo je da u slučaju ozbiljne nesreće ili izbegnute nesreće, imajući u vidu i kompleksnost uzroka ovih događaja i težinu posledica, smatramo da istragu o ovim vrstama vanrednih događaja moraju da sprovode nadležni državni organi, a upravljač eventualno može sprovesti istragu kod vanrednih događaja manjeg stepena štetnosti, kao što je definisan poremećaj odnosno incident.
Ja sam bila ubeđena da će Ministarstvo odnosno Vlada prihvatiti ovaj naš amandman. Naravno da ne čitam rečenicu kojom je naš amandman odbijen, ali me prosto interesuje zbog čega mislite da je suvišna preformulacija u ovom slučaju, da u slučaju vanrednog događaja koji može da ima za posledicu smrt ljudi koji koriste žičaru, istragu sprovodi nadležni organ i smatrate da je sasvim dovoljno da upravljač sprovodi istragu. Isti onaj upravljač zbog čijeg propusta je možda i došlo do nesreće.
Zato vas još jednom molim da ovako bitno pitanje ne prepuštamo inerciji – amandman se ne prihvata iz razloga što je preformulacija suvišna. Mislim da još jednom treba razmisliti o ovom našem zaista konstruktivnom predlogu. Hvala.
Ako mogu da pojasnim ono što sam malopre rekla. Replika.
U stavu 1. člana 48. se kaže – upravljač je dužan organizovati i sprovesti istragu o vanrednom događaju. Znači, tačno se razgraničava. Znači, u članu 3. Predloga zakona kategorizuje se nesreće, odnosno incidentni slučajevi. Mi smo samo na stanovištu da nadležni državni organi u ovom slučaju trebaju da vrše istragu, a da onaj ko je u stvari upravljač može tu imati neke druge vrste istraga o incidentu, odnosno o poremećaju, a tamo gde se radi o smrtnim slučajevima, o velikim havarijama, mislimo da to jasno treba da stoji u zakonu da se time bave nadležni državni organi. Zahvaljujem.
Zahvaljujem gospodine predsedavajući.
Dobro je što je Vlada prihvatila ovaj naš amandman. Član 51. spada u razdeo ovog zakona koji govori o nadzoru. Naslov iznad člana 51. je bio – vrste nadzora. Mi smo mislili da je taj naslov pogrešan, pa smo predložili naslov – sprovođenje nadzora, pa smo zatim u istom članu 51. posle stava 2. predvideli i novi stav 3. koji glasi – u pogledu pitanja inspekcijskog nadzora primenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje inspekcijski nadzor ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
Još jednom samo mogu da kažem da je ovoga puta Vlada imala razumevanje za naš amandman. Zahvaljujem.
Zahvaljujem gospodine predsedavajući.
Još jednom da poslanička grupa Boris Tadić-Socijaldemokratska stranka-Zajedno za Srbiju-Zeleni Srbije pažljivo čita sve zakone pokazuje upravo i ovaj amandman koji je Vlada prihvatila.
U Razdelu – kaznene odredbe, član 57. predviđa da će se kaznom od 100 do 1.000.000 dinara kazniti za prekršaj pravno lice, pa u tački 1) kaže: „ne odredi bezbedan način rada žičare“, u skladu sa odredbom člana 5. stav 1. ovog zakona.
Ako vidite član 5. ovog zakona, vidite da se on odnosi na evidenciju žičara i da se ne odnosi upravo na član 6, koji u stvari se odnosi na zahteve i uslove za izgradnju i rekonstrukciju i održavanje žičara, odnosno na bezbednost žičara. Tako da je dobro što je Vlada uvidela svoju grešku i što je prihvatila ovaj naš amandman, jer samim tim, i na radost svih onih koji se skijaju, nadamo se da će skijanje biti daleko bezbednije. Hvala.
Zahvaljujem gospodine predsedavajući.
Član 63. nalazi se u delu gde su prelazne i završne odredbe. U stavu 1. kaže se: „Podzakonski propisi za izvršavanje ovog zakona biće doneti u roku od dve godine od dana stupanja na snagu ovog zakona.“
Predvideli smo izmenu ovog roka i smatramo da je rok od dve godine predug, tako da smo predložili šest meseci.
Osim toga što sam rekla da smatramo da je rok od dve godine predug za donošenje podzakonskih akata, ovakvo rešenje čini neprimenljivim odredbe ovog zakona, obzirom da je sam predlagač zakona sva pitanja ostavio da se urede podzakonskim aktima, pri čemu je članom 61. propisao da je upravljač dužan da uskladi svoj radi i poslovanje sa odredbama ovog zakona u roku od 12 meseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Ako nisu ispunjeni ti uslovi, odobrenje za rad žičara se oduzima i žičare prestaju sa radom, odnosno ovakvim rešenjima upravljači bi bili dovedeni u situaciju da ne mogu da posluju i da nastave sa radom.
U mišljenju Vlade na naš amandman kaže se: „Amandman se ne prihvata iz razloga što nije moguće u roku od šest meseci izraditi 33 podzakonska akta na zakon koji reguliše oblast koja se u Republici Srbiji prvi put zakonski uređuje“.
Slažem se da se ova oblast u Republici Srbiji prvi put uređuje, ali bez zakonskih akata nije moguće primeniti ovaj zakon, što znači da se on faktički neće primenjivati u naredne dve godine. Kako će upravljač da uskladi svoje akte u roku od godinu dana, ako će podzakonski akti biti doneti tek za dve godine? Zahvaljujem.
Zahvaljujem gospođo predsednice.
Poštovani predstavnici Vlade, naš se amandman odnosi na davanje ovlašćenja službeniku koji nije inspektor i poveravanju stručnih poslova drugom licu koje nije inspektor. Mi smo našim amandmanom predvideli brisanje i naslova i člana 48.
Naime, u 1. stavu ovog člana u Predlogu zakona kaže se – da u slučaju odsutnosti, odnosno duže sprečenosti inspektora ili kada to zahtevaju posebne okolnosti vezane za neodložno vršenje neplaniranog nadzora u određenom roku, rukovodilac inspekcije može ovlastiti službenika koji ispunjava uslove propisane za inspektora izuzev položenog ispita za inspektora, da privremeno vrši poslove, preuzimanja upravnih radnji u inspekcijskom nadzoru sa svim ovlašćenjima i obavezama inspektora, dok traju te okolnosti.
U ovom stavu konkretno, znači, nisu dati ni rokovi za koje se pretpostavlja da će sprečenost biti na delu. Zatim, u ovom drugom delu se kaže da neodloženo vršenje neplaniranog nadzora u određenom roku. U kom roku?
Mi smatramo da je neprihvatljivo supstituisanje poslova inspektora na bilo kojeg drugog službenika, obzirom na značaj i ulogu i kompetencije inspektora, te da odsutnog, odnosno duže sprečenog inspektora može zameniti samo drugi inspektor, po ovlašćenju rukovodioca inspekcije. Iz navedenih razloga mi smo u stvari i tražili brisanje ovog amandmana.
Vlada nije prihvatila naš amandman sa obrazloženjem da se davanje ovlašćenja službeniku koji nije inspektor, da vrši inspekcijski nadzor kao i ovlašćenja lica koje nije inspektor, da obavlja pojedine stručne poslove inspekcije, ima smatrati izuzetkom, koji će se primenjivati restriktivno pod opravdanim okolnostima.
Niti jednom odredbom u ovom članu ne garantuje se restriktivnost u primeni ove norme. Supstitucija ovlašćenja inspektora po nama obesmišljava atribute inspektora u pogledu stručnosti, kvalifikaciji radnog iskustva, što može dovesti do toga da inspekcija od strane ovih službenika bude nestručna, a akta koja oni donesu budu nezakonita, te vas još jednom molim da prihvatite naš amandmana. Hvala.
Zahvaljujem gospodine predsedavajući.
Socijaldemokratska stranka, Zajedno za Srbiju i Zeleni Srbije, znači naša poslanička grupa je ovde imala dva amandmana. Jedan je malo pre koleginica Biljana Hasanović Korać iznela.
Moj kolega Ivan Karić i ja imamo sasvim drugačiji predlog i sve u nadi da će predstavnici Vlade taj predlog da prihvate.
Naime, član 52. se odnosi na pritužbe na rad službenih lica i konkretno na stav 4, gde smo mi predvideli da se on menja i glasi – da podnosilac pritužbe koji je nezadovoljan o pritužbi može se obratiti Koordinacionoj komisiji u roku od 15 dana od dana prijema odluke iz stava 3. ovog člana. Mi smo predvideli i novi stav 5. koji glasi – u koliko nađe da su navodi pritužbe u celosti ili delimično osnovani, Koordinaciona komisija će neodložno preduzeti odgovarajuće aktivnosti iz svog delokruga rada.
U Predlogu zakona nije određen rok u kome se podnosilac pritužbe nezadovoljan prvostepenom odlukom po svojoj pritužbi može obratiti Koordinacionoj komisiji. Iz ovih razloga amandmanski smo intervenisali na stav 4. ovoga člana. Nužno je u tom smislu bilo i formulisati novi stav 5. koji obavezuje komisiju da ukoliko nađe da su navodi pritužbe opravdani, delimično ili u celosti preduzima odgovarajuće aktivnosti iz svog delokruga rada.
Kolega Pavićević i kolega Živković su podneli sličan amandman, te je meni bar drago da se njihov amandman, koji je delimično sadržan i u našem amandmanu, prihvata. Hvala.
Zahvaljujem gospođo predsednice.
Poštovani ministre, kolege poslanici, mislim da je dobro što je Vlada prihvatila ovaj naš amandman. Poslanička grupa SDS ZZS i ZS se trudila da ovaj zakon popravi i da ga učini što dostupnijim.
Inače, naš amandman se odnosi na član 3. koji je sastavni deo postupka kojim se označavaju lica sa liste. U stavu 2, predlagač je predvideo da se akt kojim se utvrđuje lista označenih lica objavljuje u „Službenom Glasniku RS“. Mi smo uložili amandman i predvideli da se i na zvaničnim internet stranicama Vlade Republike Srbije i Uprave za sprečavanje pranja novca ta ista lista objavljuje.
Mislim da je dobro što ste prihvatili amandman jer u stvar i predlog zakona predviđa obaveze određenih subjekata da prilikom poslovanja ili vršenja svojih nadležnosti proveravaju listu i da u skladu sa nalazima dalje preduzimaju aktivnosti.
Ukoliko bi se lista objavljivala samo u „Službenom glasniku“, mislim da bi izvršenje ove obaveze za sve one koji su u obavezi da to rade, bilo znatno otežano. Zato mislim da je dobro što ste prihvatili ovaj amandman. Zahvaljujem.
Zahvaljujem gospodine predsedavajući.
Član 7. obrađuje postupak pred sudom. U svom prvom stavu on kaže da je rešenje kojim je označeno lice stavljeno na listu označenih lica konačno je i protiv njega označeno lice može pokrenuti upravni spor. Zatim se navode razlozi zbog koji, odnosno uslovi koji se ispunjavaju da bi lice moglo da pokrene spor, upravni spor.
Pod tačkom 1. se kaže da je u pitanju pogrešno utvrđivanje identiteta lica i u tačci 2. osnovanosti stavljanja na listu označenih lica. Mi smo uočili ovu logičku grešku. Time smo pokušali da napravimo ispravku rešenja predlagača.
Naime, spor se ne može voditi zbog osnovanosti određenog akta ili radnje već se vodi zbog toga što lice koje spor pokreće smatra da u konkretnom slučaju nije postojao osnov za donošenje određenog akta ili preduzimanja određene radnje, konkretno za stavljanje na listu označenog lica. Smatram da je dobro što je Vlada prihvatila ovaj amandman, jer u suprotnom bi došlo do konfuzije. Hvala vam.
Naime, mi smo intervenisali u članu 10. na stav 3. U stavu 3. se navodi kome se dostavljaju rešenja o ograničavanju raspolaganja imovinom. Osim Direkcije za upravljanje oduzetom imovinom, uprave, nadležnih i javnih tužilaca, organu nadležnom za bezbednost i obaveštajne poslove, ministarstvu nadležnom za spoljne poslove, itd, mi smatrali da je neophodno da se na kraju dodaju i reči da se ta rešenja dostavljaju Narodnoj banci, poslovnim bankama i osiguravajućim društvima ili drugim finansijskim organizacijama.
Ovim amandmanom je regulisano donošenje i dostavljanje rešenja o ograničavanju raspolaganja imovinom označenog lica.
Smatramo da je pored navedenog kruga subjekata potrebno navesti i Narodnu banku, poslovne banke i osiguravajuća društva i druge finansijske organizacije, kao druge subjekte kojima se obavezno dostavlja ovo rešenje. Narodnoj banci kao centralnoj banci koja ima ovlašćenje u pogledu prinudne naplate, a ostalim subjektima kao subjektima kod kojih se može naći imovina označenog lica, a koji mogu imati i određena potraživanja prema označenog licu. Na primer, hipotekarni poverilac po osnovu kredita.
Vlada je ovaj naš amandman odbila, te vas još jednom molim da ga razmotrite. Zahvaljujem.
Član 17. se odnosi na ukidanje rešenja o ograničavanju raspolaganje imovinom, pa se onda u prvom stavu kaže – ako razlozi za donošenje rešenja o ograničavanju raspolaganja imovinom prestanu da postoje, ministar nadležan za poslove finansija dužan je da ukine rešenje u skladu sa odredbama zakona kojim je uređen opšti upravni postupak.
Mi smo intervenisali na stav 2. gde se kaže – rešenje kojim se ukida rešenje o ograničavanju raspolaganja imovinom dostavlja se pravnom i fizičkom licu i onda se nabrajaju svi oni kojima se to rešenje dostavlja.
Mi smo u skladu sa svim ovim našim primedbama koje se odnose na prethodne članove, a tiču se NBS i tiču se poslovnik banaka, upravo ugradili i u ovaj stav ovog člana, gde smo rekli da se rešenja moraju dostaviti NBS, poslovnim bankama, osiguravajućim društvima ili drugim finansijskim organizacijama. Hvala.
Zahvaljujem.

Gospodine predsedavajući, poštovani predstavnici Vlade i kolege poslanici, moram priznati da sam više očekivala od ovih izmena i, naravno, ne mogu da se složim sa mnogim diskusijama koje su se čule juče i danas.

Naime, zakoni o hemikalijama i biocidnim proizvodima koji su doneseni, odnosno usvojeni 2009. godine i njihovim usvajanjem je doneta nova politika upravljanja biocidnim proizvodima i hemikalijama, te je njima i povećan standard bezbednosti zaštite zdravlja i životne sredine. Politika i propisi su usklađeni sa propisima i politikom Evropske unije. Ovim zakonima predviđeno je i osnivanje Agencije za hemikalije, koja je odmah po osnivanju započela proces celovitog uređenja oblasti upravljanja hemikalijama.

Pre osnivanja, u Srbiji je svega 19 hemikalija bilo na spisku zabrana i ograničenja, a tokom njenog rada broj je povećan na više od hiljadu opasnih hemikalija. Pre osnivanja, postala je i funkcionalni deo evropske mreže i institucija, na čijem čelu je Evropska agencija za hemikalije. Agencija je donela 45 podzakonskih akata na preko četiri hiljade strana. Sredstva ostvarena od naknada predstavljala su pretežni izvor finansiranja Agencije. Za samo dve godine, postigla je značajne rezultate, i to prvi u Srbiji Agencija je uspostavila integralni registar hemikalija, odnosno bazu podataka o hemikalijama i njihovim svojstvima. Još jednom, postignut je visok nivo zaštite zdravlja ljudi i životne sredine.

Zakonom o biocidnim proizvodima, Agencija je bila zadužena za sprovođenje ovog zakona. Svojim radom, Agencija za hemikalije je zaslužna što je Republika Srbija dobitnik bronzane nagrade za strateški pristup međunarodnom upravljanju hemikalijama od 2009. do 2012. godine. Nagrada je uručena u Najrobiju, na Trećem zasedanju Međunarodne konferencije o upravljanju hemikalijama.

Pored svih pozitivnih rezultata, odličnog rada koji je prepoznat u stručnim krugovima u Međunarodnoj zajednici, krajem 2012. godine Agencija za hemikalije je ukinuta izmenama Zakona. Ne slažem se sa nekim diskutantima koji su upravo Agenciju nazvali birokratskim aparatom. U njoj je bilo zaposleno 33 visoko obrazovanih ljudi, sa specifičnim znanjima. Tu je radilo i dvoje doktora i tri magistra.

Tada nadležno ministarstvo, odnosno Ministarstvo energetike, razvoja i zaštite životne sredine preuzima poslove, zaposlene, sredstva za rad i ostalo. Posle godinu i po dana, izmenama Zakona o ministarstvima, poslove Agencije preuzima vaše ministarstvo.

Pitam, zašto je predizborno obećanje o ukidanju svega što se zove agencija prevagnulo i u ovom slučaju? Da li je sprovođenje Zakona o biocidnim proizvodima efikasnije pod okriljem Ministarstva? Lično mislim da nije. Vlada za ukidanje Agencije za hemikalije nema valjano objašnjenje. Da li su u ovom slučaju pobedili lobiji koji hoće nesmetan uvoz visoko štenih hemikalija u Srbiju? Njih nije briga za zdravlje građana Srbije i budućnost naše dece.

Neko je zaboravio da je Agencija za hemikalije bila jedno od retkih mesta gde je Srbija već u potpunosti ispunila evropske standarde i o tome je dobila i formalno priznanje u izveštaju Evropske unije. Ovo je veliki korak nazad za uređenost naše zemlje. Ovde je pobedila jeftina demagogija, kombinovana sa uskim poslovnim interesima, protiv javnog interesa građana Srbije.

Kakve su bile reakcije Brisela po tom pitanju? Navešću vam samo neke iz marta 2013. godine. Evropska komisija će u izveštaju negativno oceniti ukidanje Agencije za hemikalije i od Vlade Srbije zatražiti da ponovo aktivira rad ovog tela. Zatim, aktuelna Vlada je napravila grub propust i ukinula jedino regulatorno telo koje je brinulo o bezbednosti i zdravlju stanovništva, tako što je propisivalo koje hemijske i biocidne supstance i proizvodi ne smeju da se koriste, uvoze i izvoze. Izvor iz Brisela kaže da je na pitanje nadležnima u Vladi zašto je ukinuto ovo telo, dobijen odgovor – ispunjavamo predizborna obećanja.

Pitam, ko sprovodi Zakon o biocidnim proizvodima? Kome proizvođači i distributeri plaćaju naknade, ako znamo da je Agencija prestala sa radom pre dve i po godine? U razlozima za donošenje ovih izmena iz Zakona o biocidnim proizvodima, po hitnom postupku, kažete, citiram, da je Agencija prestala sa radom 2012. godine, da je bila ovlašćena za sprovođenje Zakona o biocidnim proizvodima, te se na ovaj način obezbeđuju zakonodavni, organizacioni, institucionalni i drugi uslovi neophodni za funkcionisanje sistema upravljanja biocidnim proizvodima u Republici Srbiji.

Moje pitanje je – šta se čekalo dve i po godine? Zašto ove izmene Zakona o biocidnim proizvodima nisu urađene još 2012. godine, kada je prestala sa radom Agencija? Zašto je napravljen pravni vakuum u trajanju od dve i po godine? Apsurd je tvrditi da je neophodan hitan postupak, a ove izmene je bilo neophodno uraditi još 2012. godine.

Ovo je samo još jedan dokaz da ova Vlada radi stihijski, nepromišljeno i, naravno, sve na štetu građana. Još veći apsurd se nalazi u obrazloženju o neophodnosti da ovaj zakon stupi na snagu narednog dana od dana objavljivanja. To se pravda potrebom da se obezbedi kontinuitet u funkcionisanju sistema upravljanja biocidnim proizvodima, kao i zakonski okvir za promenu nadležnosti u ovoj oblasti, kraj citata.

Ne vidim ovde kontinuitet i volela bih da mi ga vi pojasnite.

Whoops, looks like something went wrong.