Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Branka Karavidić

Branka Karavidić

Socijaldemokratska stranka

Govori

Koristiću vreme ovlašćenog. Zahvaljujem.
Upravo ono što piše u obrazloženju i ovo što ste sada rekli, mene uverava da naš amandman treba da prihvatite. Rekli ste da je prethodna uredba bila loša. Zato smo mi hteli da priznamo ili ne, suštinu ovog zakona u smislu interesovanja privrednih društava se upravo nalazi u tome ko će dobiti dozvolu, koliko će dozvola biti. Znači, to je osnovna stvar koja interesuje privredna društva i preduzetnike, na koji će način i kako dobiti dozvolu.
Da ne bi bilo loših uredbi, neiskorišćenih dozvola, mi smo pokušali na ovaj način samo da u zakon uvedemo neke parametre na osnovu kojih bi bilo izvesno za one koji traže dozvole na šta moraju da vode računa.
Još nešto, vi ste rekli u obrazloženju, kaže – navedenom uredbom uspostavljen je mehanizam raspodele koji uvažava sve predložene kriterijume iz amandmana kroz parametre instituta kojima se itd, itd.
Mislim da je trebalo da prihvatite amandman, ali na vama je. Hvala.
Koristim vreme ovlašćenog predstavnika.
Zaista ne mogu da shvatim šta je loše u tome da se izvrši preciziranje kriterijuma za poslednji deo plana raspodele dozvola? Meni uopšte nije jasno zašto poslanici pozicije imaju bilo šta protiv preciziranja ovakvih parametara? Ne bih da ponavljam ono što je rekao kolega Bradić – vi možete da izglasate šta god hoćete, ali naša je namera bila da upravo najosetljiviju stvar u ovom zakonu što više preciziramo i da je detaljno obrazložimo. Upravo je to bio cilj. Ako vi imate nešto protiv toga, ako verujete uredbama, ništa, vaša stvar, izglasajte.
Upoređujući prethodni zakon i ovaj zakon, u delu koji se odnosi na uslove za izdavanje licence, vaši argumenti u odbijanju našeg amandmana na sličan član je bilo da u Zakonu o prevozu tereta postoji u članu 7. zadnji stav koji kaže – domaće privredno društvo, drugo pravno lice ili preduzetnik mora neprekidno ispunjavati uslove iz svih ovih tačaka.
U ovom zakonu, u zakonu koji trenutno razmatramo, takva klauzula ne postoji. Ponoviću pitanje koje je postavio moj kolega Blagoje Bradić u prethodnom izlaganju – da li su sume koje su određene kao depozit ili zalog za broj autobusa za domaći i međunarodni saobraćaj one koje se trenutno deponuju, odnosno poseduju kada se izdaje licenca i one više ne važe ili je kao što je rekla ministarka da deo tih sredstava može da se računa u autobusima?
Interesuje me šta je garant da će finansijska sposobnost jednog privrednog društva biti u kontinuitetu? Zahvaljujem.
Hvala gospođo predsednice. Koristiću vreme ovlašćenog predstavnika.
Ja ću još jednom napomenuti neke činjenice iz načelne rasprave. Zaista mislim da je ovaj zakon sveobuhvatan, i zaista mislim da ovaj član prosto ne prati trend ovog zakona. pretpostavljam da je vrlo teško naći pravu meru između sigurnosti putnika i broja privrednih društava koji će se baviti transportom putnika.
Međutim, ne mogu nikako da se složim sa vama da u ovom slučaju trebamo staviti bezbednost putnika u drugi plan. Prosto ne mogu da se otmem tom utisku.
Ponavljam, zakon je sveobuhvatan, precizan, nema puno mesta primedbama. Međutim, ovo rešenje ruži ovaj zakon.
Složila bih se takođe sa kolegom Bradićem da onaj ko želi da se bavi prevozom putnika mora da bude ozbiljan, a ne bilo ko jer su u pitanju životi ljudi, je li tako, pogotovo na međunarodnim linijama, složićete se. Ne voze sto, 200 kilometara, nego voze nekoliko hiljada kilometara, te vas još jednom molim da razmislite i prihvatite ovaj naš amandman. Zahvaljujem.
Koristiću vreme ovlašćenog predstavnika, samo jednu rečenicu.
Tehnički pregled jeste bitna stvar i svi prevoznici, odnosno sva vozila prolaze tehnički pregled, ali ne možete da me ubedite nikako da je sigurnije i tehnički ispravnije vozilo koje ima 22 godine starosti od onoga koje ima 15 godina. Koja je verovatnoća da vozilo od 15 godina starosti bude neispravnije u odnosu na ovo drugo?
Zahvaljujem, gospođo predsednice. Koristiću vreme ovlašćenog predstavnika, ako ga ima.
U članu 28. stav 4, inače, član 28. predviđa način na koji se dobija licenca u odnosu na Ministarstvo i u stavu 3. se kaže - Ministarstvo donosi rešenje kojim se odbija zahtev za izdavanje licence za prevoz, ako se utvrdi da podnosilac zahteva ne ispunjava uslove iz člana 20. ovog zakona, a zadnji stav ovoga člana kaže - Rešenje iz stava 2. i 3. ovoga člana je konačno.
Naša ideja je bila da se na kraju rečenice dodaju reči: „i protiv njega se može pokrenuti upravni spor“. Mi u stvari mislimo da je neophodno da zainteresovana strana koja nije zadovoljna odlukom može da pokrene upravni spor. Zahvaljujem.
Zahvaljujem. Koristim vreme ovlašćenog.
Samo ću ponoviti neka od pitanja koje kolega Bradić malopre izneo. Mene interesuje zašto se ministarstvo odriče mehanizama uticaja na ovako značajnu delatnost. Ona je prenela javna ovlašćenja Privrednoj komori i ja ću ponoviti, to su opšti uslovi poslovanja autobuskih stanica, znači to sad radi Privredna komora. Ona propisuje opšte uslove međumesnog prevoza, vodi evidenciju autobuskih stajališta za međumesni prevoz, propisuje daljinar za međumesni prevoz, ima nadležnost u pogledu usaglašavanja predloga redova vožnje.
Međutim, u ovom članu 58. stav 2 se kaže – Privredna komora popisuje opšte uslove međumesnog prevoza. Obzirom da je ovo jako značajna delatnost, znači, prevoz putnika, mislim da bi celokupnu delatnost i sve ono što je prenešeno Privrednoj komori, ministarstvo trebalo da vrati u svoju ingerenciju. Na taj način jedino možemo da postignemo da se štiti javni interes. Gotovo sam sigurna da će Ministarstvo bolje štiti javni interes od Privredne komore Srbije. Zahvaljujem.
Mi smo pokušali da prvi stav člana 64. pojasnimo. Naime, on glasi ovako – Red vožnje u međumesnom prevozu može da se registruje samo na jednog prevoznika.
Nama se činilo nejasnim i nama se činilo da iz toga proizilazi da celokupni red vožnje u međumesnom prevozu može biti registrovan samo na jednog prevoznika, umesto da jedan prevoznik može imati, registrovati, samo jedan red vožnje u međumesnom prevozu, te smo taj isti stav preformulisali, i onda bi trebalo da glasi – jedan prevoznik može imati samo jedan registrovani red vožnje u međumesnom prevozu.
Ja prosto ne mogu da verujem da Ministarstvo nije prihvatilo ovaj naš kristalno jasan stav ovog člana.
Zahvaljujem gospođo predsednice.
Ideja je bila da se novac koji se stekne od prodaje imovine negde korisno iskoristi.
Pošto je ovo leks specialis u odnosu na Zakon o javnoj svojini, neophodno je da se precizira u samom naslovu koja je namena ovih sredstava, koja se pribavljaju prodajom određenih nepokretnosti.
Odgovor u mišljenju Vlade kaže da se amandman ne prihvata, jer sredstva ostvarena prodajom nepokretnosti moraju biti opšti prihod budžeta u cilju fiskalne konsolidacije.
Pitam, obzirom da ovih dana, pa i danas, a i od prvog kvartala ove godine čujemo da se budžet Republike Srbije neverovatnom brzinom puni, da smo u suficitu, da nam je dobro krenulo i ja sam mišljenja da je neophodno da ovaj novac koji se bude stekao prodajom zgrada, poslovnog prostora, stanova, ode u neku korisnu svrhu, te sam predložila da on ode u projekte za povećanje energetske efikasnosti.
Mislim da Vlada može da osmisli i projekte u kojima bi građanima dala mogućnost da svoje stanove i kuće učine energetski i efikasnijim. To ne bi bio jedini benefit.
Bilo bi benefita i po pitanju povećanja broja radne snage koja bi to radila, bilo bi benefita i za razne privredne subjekte koji bi se uključili u to.
Naravno, po mojoj ideji to ne bi bila bespovratna sredstva, nego sredstva koja bi se vraćala i praktično se stvorio fond iz kojeg bi građani Srbije uspeli da svoje stanove i kuće učine energetski efikasnijim. Ja mislim da ovo mišljenje samo govori da će novac koji se bude stekao na ovaj način otići u potrošnju i neće mu se znati put.
Još nešto htela bih da pitam. Imam utisak da se previše žuri sa ovim zakonom, da se sve ovo radi za neke određene svrhe. Ne samo odbijajući ovaj amandman, nego i druge amandmane, vi ste pokazali, u stvari stiče se utisak da će novac otići ko zna gde, a da će imovinu Republike Srbije na neki, po meni, nezakonit način steći neki privilegovani ljudi. Zahvaljujem se.
U redu, hvala.
Ako je tačno to što ste rekli, gospodine ministre, i ako mislite da je ovaj moj predlog dobar, mislim da je trebalo smoći snage da se ova sredstva fokusiraju na jednu jedinu stvar od koje će svi građani ove zemlje imati koristi. Zahvaljujem se.
Još jednom bih zamolila gospodina ministra da pažljivo pročita naš amandman, ako ste usvojili amandman Biljane Hasanović Korać, kojim se kaže da se ovim zakonom uređuju uslovi i postupak prodaje nepokretnosti u svojini Republike Srbije, logično je da se usvoji amandman gospodina Senića i moj amandman, znači, u istovetnom tekstu, gde se u članu 2. posle reči „pod uslovima“ dodaju i reči „i postupku“. To je u stvari logičan sled onoga što ste prihvatili u slučaju gospođe Hasanović Korać.
Zahvaljujem, replika kolegi, pošto nije moj amandman.
Ne vičem, ja samo tako pričam.
Po amandmanu kolege Senića, da budem preciznija.  
Ovo je sam dokaz da naša poslanička grupa ima nameru dok radi amandmane da daje razna rešenja. Tako je jedno od rešenja i moje rešenje, odnosno rešenje koje zastupa ja, a to je energetska efikasnost, ili rešenje koje zastupa kolega Senić. To je široka paleta različitih rešenja, pa, se onda nadamo da će gospodin Vujović ili bilo koji ministar koji brani neki od zakona prihvatiti neko od naših rešenja.
Te je vaša aluzija na to da u našoj poslaničkoj grupi nema razgovora o amandmanima, svako misli drugačije, nije tačna. Ovo je samo dokaz da ozbiljno pristupamo izradi ovih amandmana i da imamo različita rešenja za kojima vi vapite. Ovo nisu kritizerske stvari. Mi ne kritikujemo da bi samo kritikovali, nego da nudimo rešenja. Zahvaljujem.
Zahvaljujem gospođo predsednice.
Još jednom ću pokušati uvaženog ministra da ubedim u to da prihvati ovaj amandman. Naime, ovaj se amandman odnosi na to da se sredstva ostvarena prodajom predmeta prodaje da jesu prihod budžeta Republike Srbije, ali da se koriste za finansiranje projekata energetske efikasnosti.
Smatram da prodaja može biti opravdana samo onda ako se zna i ako se pretpostavlja gde će ta sredstva otići. Mislim da bi trebalo konkretizovati svrhu njihovog korišćenja. Još jednom ću u smislu potkrepe ove moje tvrdnje navesti da usvajanje ovog amandmana višestruku korist ne samo za budžet Republike Srbije nego i za građane, tako da bi benefite osetili građani uštedom energije. Zatim bi benefite osetili i privrednici koji bi učestvovali u izradi, pvc stolarije koja bi se koristila u te svrhe, recimo. Zatim bi bio i broj zaposlenih poveća. Zatim bi država naravno učinila korak u smislu svoje, pozitivan korak, u smislu svoje energetske efikasnosti. Ja vas još jednom molim da razmislite i o ovom mom amandmanu za koji mislim da ima višestruku korist. Zahvaljujem.