Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/7575">Srđan Milivojević</a>

Srđan Milivojević

Demokratska stranka

Govori

Poštovana gospođo predsedavajuća, ja sam podneo amandman koji kaže da je na ovaj član zakona ministar za poslove finansija obavezan da uradi način i sadržaj mesečnog izveštavanja iz stava 1. ovog člana do 31. decembra 2013. godine.
Rečeno mi je da se taj amandman ne prihvata zato što u praksi ne postoji formulacija obaveznosti.
Kada sam se rukovodio ovim amandmanom, ja sam kao i svaki poslanik DS predvideo koliko ćete vi u stvari žuriti da ovaj budžet donesete. To smo videli i sinoć, kada smo radili bez televizijskog prenosa, bez da građani Srbije imaju pravo da vide tok rasprave u parlamentu o budžetu. Onda sam mislio da je vama stalo da zaista sve ove rokove skratite što je više moguće. Međutim, očigledno da ta vaša namera ne stoji.
Vi ste samo hteli da izbegnete javnu raspravu pred TV kamerama, a u stvari vam se mnogo i ne žuri. Jer, nesuglasice u vladajućoj koaliciji koje proizlaze ne samo od gospodina Cvijana i njegovog izlaganja, ogromne su.
Ovom prilikom ja pozivam predsednika Republike da ne potpiše ovaj zakon o budžetu, da pronađe još 20 Vladimira Cvijana u svojim redovima i da građane Srbije spasi ovih nameta. Apsolutno sam uveren da će se naći još slobodnomislećih ljudi u SNS koji će kazati da je budžet loš, da su rokovi i termini loši, da će s time izaći pred građane i tu svoju hrabrost demonstrirati glasanjem protiv ovog budžeta.
Poštovani gospodine predsedniče Narodne skupštine, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, ali pre svega građani Srbije, najnepoštenija stvar je kada jedna nesposobna Vlada teret svoje nesposobnosti prebaci na pleća, prvo lokalnih samouprava, a nakon toga na teret građana.
Građani to odmah osete. Ja sam probao ovde da zaštitim jednu profesiju koja je ugrožena novim merama Vlade Republike Srbije, a reč je o prosvetnim radnicima.
Vi budžetom Republike Srbije, a evo ovi koji mi dobacuju da ih pitam, znate li ko će biti nadležan, vi koji sve znate i koji mi tako hrabro dobacujete, vas pitam, za isplaćivanje jubilarnih nagrada? Ne intetresuje vas, 7%, nije 7% jubilarna nagrada, to je vaš rezultat na izborima.
Jubilarne nagrade će isplaćivati lokalne samouprave, a šta mislite odakle će da isplate lokalne samouprave, kada u Kruševcu lokalna samouprava treba da održava regionalni put i lokalne puteve, što nije bilo u njihovoj nadležnosti, a sada ste im natovarili, pa mora da se opredele da li će čistiti sneg do Jastrepca, ili će profesorima koji rade podno Jastrepca isplatiti jubilarne nagrade.
Od ta dva posla neće biti nijednog o onda ćete imati odgovor da je kriva zla DS koja vas je sprečila da uradite svoj posao kako treba i onda ćete puniti tabloide i partijska glasila i partijske biltene raznim izmišljenim aferama, a prosvetni radnici će ostati bez svojih novčanih nagrada.
Ja sam poslanik već sedmu godinu i DS je od tog perioda pet godina imala odgovornost za upravljanje ovom zemljom.
Uvek su prosvetni radnici bili nezadovoljni brzinom isplate jubilarnih nagrada i svaki protest prosvetnih radnika završavao se pred Skupštinom Srbije zahtevom da im se redovno isplaćuju jubilarne nagrade.
Posle ovakve odredbe, to neće biti moguće. Hvala.
Gospodine predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, molim vas da malo obratite pažnju na ovaj amandman, jer se tiče svih nas, a pre svega građana Republike Srbije. 
Ministar je u obrazlaganju i Vlada je u obrazlaganju odgovora na ovaj moj podneti amandman kazala da je predvidela rok do 30. juna 2014. godine da se predvidi plaćanje nekih naknada. Amandmanom sam tražio da to bude 15. janura 2014. godine. Pošto niste pročitali moj amandman, ni moje obrazloženje, to ću vam pojasniti, pokušaću da utičem na svest, da u svakom od vas probudim jednog Vladimira Cvijana i da vam objasnim zašto je potrebno da prihvatite ovaj moj amandman.
Dakle, 30. juna 2014. godine, ova vlada sigurno neće sedeti u ovom sastavu. Petnaestog januara, posle svih ovih afera i skandala, Vlada mora da padne. Ne mogu građani Srbije da budu taoci vaše nesposobnosti, vaše nezajažljive želje za još većom vlašću, a kada vas ta nezajažljiva želja za vlašću bude konačno savladala, kada pobedi alavost i halapljivost u vama, onda teško državnoj kasi i državnoj blagajni.
Apelujem na vas iz SPS, ako vi stvarno mislite da sa 25 poslanika možete imati predsednika Vlade, popite jednu šolju aflatoksičnog mleka, osvežite se jednom bananom, pa polako idite na spavanje i vodite računa da Ivicu ne probudi marica, vodite računa da će u bici za vlast biti sve dozvoljeno i da je izborna kampanja već počela, da vaši koalicioni partneri iz SNS ne veruju u vas. Zato glasajte za ovaj moj amandman, da se ovaj rok do 15. januara 2014. godine ispoštuje, jer posle toga smo u izbornoj kampanji i videti se u ovom sazivu više nećemo.
Poštovani gospodine predsedniče Narodne skupštine, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, evo baš na primeru ovog člana i ovog amandmana imali smo prilike da vidimo u šta se pretvorila Srbija, jedna siromašna zemlja, gde se mi u parlamentu kao u areni borimo, najbolje ste videli na primeru mog uvaženog kolege iz DSS i samostalne poslanice, gde se svako bori u stvari za svoj grad.
Možda bi ovakva borba i bila neprimerena u nekim drugim okolnostima. Možda ovakva borba ne bi bila ni potrebna da ste imali sluha pa da ste recimo prihvatili onaj moj amandman da se smanje oni nepotrebni izdaci za obeležavanje Prvog svetskog rata od 680 miliona dinara.
Dolazim iz Kruševca, poštovani Kruševljani obećan vam je auto-put, svima nama. Obećan je auto-put i građanima Trstenika i Vrnjačke Banje i Čačka. Nijedno područje u Srbiji u poslednjih 20 godina nije devastirano kao sliv zapadne Morave. Nije zalud rekao Sveti vladika Nikolaj Velimirović kada je došao u Trstenik u Ljubostinju - neka je blagoslovena dolina zapadne Morave.
Nažalost, ta blagoslovena dolina zapadne Morave ostaje bez značajnih finansijskih sredstava svake godine, od kada je mandat ove Vlade, sve su manja sredstva, o tome je govorio moj uvaženi kolega Nikola Jovanović iz Trstenika. Nažalost dobijamo neke druge stvari koje su nam totalno nepotrebne, kao što je recimo istraživanje nikla, pa se crkva pravi u Bajčetini, a groblje u Trsteniku. To nama nije potrebno. Nama je potreban novac sa kojim ćemo pokrenuti naš region.
Kako da pokrenemo naš region? A pošto novca neće biti, onda ćete nama Kruševljanima povećati lokalne komunalne poreze i takse i opet će teret nesposobne Vlade plaćati građani Srbije, ovog puta Kruševca. Kao Kruševljanin ne mogu ćuteći da pređem preko toga i apelujem na vas da Kruševcu povećate značajna finansijska sredstva, mi imamo velike probleme sa „14 oktobrom“, sa „Župom“, sa „Trajalom“ i nama je novac neophodan, a ne da dođe ministar Saša Radulović, da drži predavanje direktoru „14. oktobra“, kako treba da se ponaša.
Gospodine predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, žao mi je što ima ovako malo poslanika vladajuće većine verovatno ste otišli na sastanak sa Vladimirom Cvijanom, to je legitimno pravo. Ali, ja ću zbog vas koji ste ovde probati da probudim u svako od vas jednog Vladimira Cvijana i da vam pročitam šta kaže član 33. Kaže: „Naloge za izvršavanje izdataka na teritoriji AP Kosova i Metohije koji se finansiraju iz budžeta Republike Srbije zajednički izdaju ministar u čijem su razdelu obezbeđena sredstva za te izdatke, i ministar bez portfelja određen da vodi Kancelariju za Kosovo i Metohiju“.
Moj amandman je bio da se iz ovog člana obrišu ove reči: „ministar bez portfelja zadužen za Kosovo i Metohiju“. Znate, zbog čega? Možda ste vi zaboravili reči vaše potpredsednice stranke i ministarke gospođe Zorane Mihajlović, da u Vladi Republike Srbije sedi jedan ministar koji ne radi u interesu Srbije i koji u inostranstvu zastupa nečije druge interese. Ja sam uveren, pošto sam postavio pitanje, a nisam dobio odgovor da li je mislila na gospodina Aleksandra Vulina, posle svega što se desilo sa Kosovom i Metohijom apsolutno sam uveren da je ona mislila na Aleksandra Vulina. I zato smatram da je nepotrebno da o novcu poreskih obveznika odlučuje čovek koji ne radi u interesu građana Republike Srbije.
Pošto takav odgovor nisam dobio, osnovna sumnja stoji. Smatram da je neprimereno davati novac poreskih obveznika ministru Aleksandru Vulinu, jer ministarka Zorana Mihajlović, njegova koleginica u Vladi kaže da on ne radi u interesu građana Srbije i Republike Srbije.
Malopre smo čuli kako vi svi zajedno vadite kestenje iz neke vatre. Ja u vašim rukama samo vidim mehove kojima tu vatru raspirujete.
Dok je ovde DS, a hvala Bogu i nekih drugih poslanika uvek će se naći glas razuma koji će protiv ovoga glasati. Hvala.
Poštovani predsedniče Narodne skupštine, izražavam veliko žaljenje što gospodin Babić na ovakav način govori o Nebojši Čoviću. Ako je on tako loš čovek, ako je toliko stekao para kroz FMP „Železnik“, što ste ga onda izabrali u Privremenu upravu? Apsolutno sam siguran, kao što je Zorana Mihajlović mislila na Aleksandra Vulina da ste vi sada mislili na Nebojšu Čovića. Sada razumem rečenicu Aleksandra Vučića – uzeli bi mi Beograd, ali nemamo kadrove. Kao što je tada priznao da nema kadrove za Beograd, sada vidimo da nemate kadrove ni za Srbiju i da  nemate odgovore na ova bolna ekonomska pitanja da se sve što ste vi obećali građanima Srbije pretvorilo u veliki balon od sapunice koji svakog dana pomalo pucka po gradovim Srbije i svaki od tih balona od sapunice je jedan mali Vladimir Cvijan, koji će na kraju postati jedan veliki Vladimir Cvijan, dok svi kompletno ne budete pukli u paran parčad.
Uopšte se ne plašim tih vaših velikih rejtinga na istraživanju javnog mnjenja. Tako je bilo i 1997. godine. Koliko ste procenata imali sa bedžom pa se onda završilo katastrofom po RS i ekonomskom i materijalnom i teritorijalnom. Srbija se još uvek nije oporavila od najvećih materijalnih, teritorijalnih razaranja, od ekonomskog propadanja i ljudskih žrtva za vreme vašeg prošlog mandata kada ste takođe mehovima pumpali rejting.
Kad god Aleksandru Vučiću rejting skoči za 2% standard u Srbiji padne za 10% gospodine Babiću. To bi trebalo da uvek imate na umu.
Poštovani gospodine predsedniče, ovde očigledno postoji jedno ne razumevanje moje diskusije. Ja sam apsolutno za to da se za KiM odvajaju sredstva. Ne znam koliko će se iz ovog budžeta odvojiti za funkcionisanje pravosuđa na teritoriji KiM, jer upravo nas je ovde ministar pravde, Nikola Selaković, uveravao da će ti sudovi nastaviti da postoje. Danas čujemo neke drugačije glasove iz Brisela. Danas čujemo neke druge poruke.
Upravo zbog toga imam veliku sumnju, jer Aleksandar Vulin je kazao – za mene je Briselski sporazum mrtvo slovo na papiru. Istovremeno, Aleksandar Vučić je kazao – naš prioritet su evropske integracije. Očigledno da u toj suprotstavljenosti dva pola, ja nemam poverenja ni u jednog ni u drugog, građani KiM još više. Jednostavno, mi ne možemo da verujemo ljudima kojima danas govore jedno, sutra drugo, a u stvari rade treće. Zato smatram da neki ljudi bi trebali da budu eliminisani i izopšteni iz odlučivanja o novcu poreskih obveznika, kada je reč o KiM.
Nisam kazao da to treba da bude ministar, 8%, koji traži 8% za kineske firme. Kazao sam da treba da bude 8% provizije od posla sa kineskim firmama. Kazao sam da to treba da bude ministar, za koga ja osnovano sumnjam da ne radi u interesu građana rsde treće. Zato smatram da neki ljudi bi trebali da budu eliminisani i izopšteni iz odlučivanja o novcu poreskih obveznika, kada je reč o KiM.
Nisam kazao da to treba da bude ministar, 8%, koji traži 8% za kineske firme. Kazao sam da treba da bude 8% provizije od posla sa kineskim firmama. Kazao sam da to treba da bude ministar, za koga ja osnovano sumnjam da ne radi u interesu građana Republike Srbije. Ovde se vodi jedna vrlo čudna spoljna politika. To što Aleksandar Vučić obeća u Njujorku na engleskom, to Tomislav Nikolić ne zna da prevede na Ruski u Kremlju, niti zna Aleksandar Vulin da prevede na srpski, kada dođe u Mitrovicu. U tom kontekstu smatram da on nije dorastao poslu odlučivanja o novcu poreskih obveznika.
Zahvaljujem gospodine predsedavajući i ponovo podvlačim jedno nerazumevanje. Smatram da još novca treba dati našim sunarodnicima na KiM, još više. Recimo, sav ovaj novac koji je predviđen za obeležavanje proslave godišnjice Prvog svetskog rata treba dati njima, jer oni žive na KiM, kao direktni potomci tih heroja iz Prvog svetskog rata, koji su i dobili tu kosovsku zemlju zahvaljujući svom herojstvu, svojim naporima. Treba sav novac, koji ima u višku, dati onim Srbima koji su na najtežem mogućem mestu ovog trenutka.
Ne ulazim u to, da vas pitam, da vam postavim bolno pitanje, da mi odgovorite – koliko je, ne u procentima, nego u brojevima, izašlo građana na kosovsko-metohijskim izborima? Kažete – izašlo je toliko procenata, ne kažete – izašlo je toliko hiljada ljudi. Da upredimo te realne cifre, kolika je ta podrška Vladi Republike Srbije od strane građana koji žive na KiM, koliko su oni zaista ljudi koji veruju Vladi Republike Srbije, a koliko su ljudi koji uveravaju da je život ono što oni žive svakog dana u neposrednom susedstvu sa komandantima neke terorističke organizacije, kao što recimo žive Srbi u Vitini, kao što žive Srbi u onim mestima i enklavama gde su ostali da žive.
Opet podvlačim – zašto Aleksandar Vulin da odlučuje o tome gde će ko da dobije i koliko novca? Zašto on u izbornoj kampanji da otvara fabriku košulja? Ne mora cela fabrika da se napravi da bi on promenio crnu košulju. Može jednu košulju da dobije, dve, tri. Ja ne verujem u njegove dobre namere, kada je reč o Aleksandru Vulinu, pogotovo što sam užasnut rečenicom Zorane Mihajlović – u Vladi Republike Srbije sedi jedan ministar koji ne radi u interesu građana Srbije. Onda pitaju Ivicu Dačića – ko je taj čovek? On kaže – ja ne mogu da čitam njene misli. Pročitajte diplomatsku poštu.
(Predsednik: Vreme.)
Tu je navedeno ko je taj čovek. Onda bih ja možda preokrenuo svoje mišljenje i glasao za ovakav predlog Vlade Republike Srbije. Naravno da ću ovde voditi i političku raspravu, jer budžet je najviši politički akt oko koga ćemo mi u ovom parlamentu ukrstiti koplja.
Poštovani gospodine predsedavajući, predao sam, zbog građana Srbije, amandman koji kaže da će u cilju ublažavanja posledica povećanog PDV Vlada formirati poseban solidarni fond za pomoć najugroženijim kategorijama stanovništva.
Imam potrebu, nažalost imam malo vremena, samo dva minuta, da objasnim građanima Srbije šta to znači. Pod naprednom vlašću SNS u Srbiji napreduju samo cene, a Srbija napredno nazaduje. Dok Srbija napredno nazaduje, Aleksandru Vučiću rejting skoči 2%, standard u Srbiji padne 10%.
Šta to znači? To znači, građani Srbije, da ćete dobiti ono što vam nije obećano. Obećavali su vam pojeftinjenje struje od 20%, a struja je poskupela 11%. Ovoga trenutka većini građana Srbije, koji nisu izmirili obaveze za električnu energiju, uveliko isključuju u sred zime taj kabl koji napaja električnom energijom njihova domaćinstva.
Sa druge strane, imali smo situaciju da u Srbiji građani dobiju povećanje PDV na mleko, na lekove, na osnovne životne namirnice, na ogrev, na komunalije i kao što je kazao Aleksandar Vučić, to uopšte ne pogađa najstariju kategoriju našeg stanovništva, jer kao što je poznato penzioneri uopšte ne kupuju lekove, oni nemaju hleb i mleko kao svoje potrebe u jelovniku, oni ne plaćaju komunalije, koje uopšte nemaju u svom troškovniku.
Vi ste bitno oštetili standard građana Republike Srbije, jer kao što znate penzije i plate će rasti po stopi od 1% godišnje, a inflacija će biti mnogo veća. Šta to znači za vas na Voždovcu? Kada građanima Voždovca, kada građanima Kostolca, kada građanima Odžaka, Kruševca, stignu novi računi, nove poreske takse, novi računi za porez na imovinu i kada nemate odakle to da platite, mi smo predvideli formiranje solidarnog fonda iz koga bi mogli makar malo da se ublaže posledice katastrofalne ekonomske politike.
Poštovani gospodine predsedavajući, imam pitanje, pošto me građani Srbije delegiraju da vas to pitam, hoće li u taj fond oduzete imovine, posle pravosnažnih presuda, ići i 8% provizije koju, čujemo, jedan ministar traži od kineske firme. Valjda bi bio red da i to ugleda svetlost dana kao pravosnažna presuda, pa da vidimo prvo ko je taj i koliko je uzeo kao proviziju od kineskih firmi, a znamo da kineske firme sklapaju poslove od nekoliko milijardi.
Samo da vas podsetim, za vreme mandata DS oduzeto je 500 miliona evra od narko dilera i drugih ljudi koji su se bavili organizovanim kriminalom na teritoriji Republike Srbije.
Sa druge strane, vrednost zaplenjene droge, kokaina je zaplenjeno nekoliko tona. U vašoj akciji „Grom“, gde su svi važni narko dileri imali svoj gromobran u policiji, zaplenjeno je samo 10 grama u Lazarevcu i ako se građani Republike Srbije organizuju, tamo u Lazarevcu, preko Udruženja Sveti Sava da otkriju narko dilere, a Aleksandar Vučić je rekao da je to najbolja akcija u poslednjih 25 godina i da je zaplenjeno droge, koja bi mogla da snabde pola Meksika. Onda izađe organizacija UN i njeno telo koje se bavi procenom narko tržišta i kaže da u Srbiji narko tržište vredi 180 miliona evra. Nigde nisam čuo koliko ste zaplenili novca u ovoj akciji. Nigde nisam to čuo.
Što se tiče svih ovih afera, „Agrobanke“ i ovih, svi neka odgovaraju koji su napravili krivično delo. U tome imate snažnu podršku, ali malo je muka građanima Srbije od te otužne patetike. Znate, to – evo, mi se borimo protiv kriminala, tako što tetošimo kriminalce i što im javlja policija telefonom kad, gde, koliko količine droge da sklone, tako se ne bori protiv narko dilera. Da ste se zaista borili protiv narko dilera, onda bismo dobili informaciju koliko je novca zaplenjeno u ovoj akciji.
Evo, pošto nemam pravo na repliku, ja sam to malo predvideo, pa sam lepo podnosio amandmane. Onda sam u članu 36. predvideo da se ovaj član briše. Potrebno je da se član briše zato što vi želite da teret krize prebacite na građane, da teret vaše nesposobnosti takođe prebacite na građane, i još uz to planirate smanjenje prihoda organizacijama za obavezno socijalno osiguranje. Prosto je neshvatljivo da li građani Srbije zaista moraju da plaćaju vašu nesposobnost. Pa jedva smo se naplaćali tokom devedesetih, kada ste napravili narko tržište i izmislili organizovani kriminal.
Tokom devedesetih, građani Srbije, imali ste policijskog činovnika u policijskoj uniformi, gde ste mogli na šalter da dođete, ne da uzmete pare, nego da naručite ubistvo političkih protivnika, bez obzira da li je on novinar, opozicionar, ko god da je i da to ubistvo sprovede činovnik sa policijskom uniformom, koji je imao znak jedince za specijalne operacije.
Vraćam se na ubistvo srpskog standarda iz 2013. godine.
Prihvatam vašu rečenicu da je situacija u Srbiji loša 12 godina, rekli ste – katastrofalna je u poslednjih 12 godina. Od tih poslednjih 12, najgora je poslednja 2012. i 2013. kada ste vi preuzeli vlast. To je katastrofa. Tu ekonomsku katastrofu koju ste proizveli po standard građana Srbije ne treba da plaćaju građani Srbije iz svog džepa. Rekao sam, vaš budžet nema razvojnu komponentu. Terate čoveka koji ima 50 kilograma na dijetu, a mora da se bori protiv Tajsona. Njega morate da pokrenete, razvoj njegovih mišića, njegove mišićne mase, razvoj srpske privrede, pa onda od fonda, poreza na plate i zarade da punite budžet, a ne da punite budžet tako što ćete porez na imovinu povećati 80 do 100%. To građani Srbije ne mogu da plate.
Poštovani gospodine predsedavajući, predložio sam da se član 38. briše, jer Vlada nije definisala kriterijume za utvrđivanje maksimalnog broja zaposlenih u jedinici lokalne samouprave, a istovremeno ovaj član zakona je u koliziji sa postojećim zakonskim rešenjima.
To ću da vam definišem na primeru, recimo, jednog lekara koji radi u domu zdravlja, koji se finansira iz budžeta lokalne samouprave.
Imate lekara koji je već kažnjen činjenicom da mu Vlada smanjuje platu. Posle toga, kažnjen je i činjenicom da, ako živi u gradu u kom SNS vrši vlast, plaća veći porez na imovinu, što nije plaćao i, na kraju, kada ode u prodavnicu da kupi mleko, šećer, zejtin, onda plaća veći PDV. Tom lekaru plata, realna plata, ona stvarna plata je bitno smanjena, jer su mu troškovi životno bitno poskupeli, a platežna moć je bitno opala. Ako ima još saznanje da će mu plata rasti 1% godišnje, njegova tuga je još veća.
Sad, ako taj lekar ima suprugu koja je završila fakultet i treba da se zaposli negde u tom mestu, bilo kojem mestu, Čačak, Ćuprija, Kruševac, Ćićevac, Trstenik, sve jedno, onda mu Vlada još donese zakon po kom dve godine u javnom preduzeću ili budžetskom korisniku ne može da bude zaposlen njegov član porodice, pa ni u domu zdravlja. Postavlja se pitanje da li on onda treba da se seli iz Srbije u Nemačku ovim novim auto-putevima koji se ubrzano grade ili treba da ostane da živi u Srbiji?
Za kraj, kada već govorim o auto-putevima, 2000. godine infrastrukturu su zatekli razorenu, a otad smo obnavljali stotine kilometara auto-puteva i mostova da bi ti mladi ljudi ostali ovde, a ne da bi se selili iz Srbije.
Poštovani gospodine predsedavajući, takođe se i ja sećam jednog perioda kada su mleko, zejtin, šećer, bebi oprema, nafta i benzin bile misaone imenice, jer, koliki god da je bio porez na njih, nisu mogle da se kupe. To je bilo vreme kada sam ja bio petokolonaš. Svakog dana sam bio peti u koloni za mleko, šećer, zejtin i osnovne životne namirnice i to vreme, hvala Gospodu Bogu, ne ponovilo se.
U to vreme ste baš vi bili najodgovorniji za stanje u državi. Sada ne znam odakle odjedanput takva briga o građanima? Što tada niste ispoljili brigu o građanima Srbije, kada smo stajali u nepreglednim redovima? To poniženje nisam zaboravio. Najlepše godine moga života proveo sam u redovima da kupim šećer, zejtin, benzin.
Da li ste vi prespavali taj period? Niste, bili ste i te kako budni. Kamo sreće da ste prespavali, onda bi građanima Srbije bilo mnogo bolje. Sada vi, naravno, mirno spavate, jer se tog perioda ne sećate.
Pitam da li ima mehanizma gde čovek može da prekine svoju misao i svoje sećanje kao nit, da se uopšte ne seća prošlosti, da bi se rasteretio osećaj odgovornosti?
Morate imati odgovornost za svaki dan života koji ste proveli baveći se politikom, jer posledice tih dana kada ste se bavili politikom i dan danas osećamo. One su katastrofalne, porazne.
Nemojte nam spočitavati kada smo državu Srbiju uredili konačno i kada su građani ove zemlje mogli da kupe i šećer, i zejtin i bebi opremu normalno, da uđu u prodavnicu, kao svi ljudi na svetu i kažu – želimo zejtin, izvolte zejtin, hoćete pet litara, pet litara. Dođem na benzinsku pumpu – hoću za hiljadu dinara da kupim gorivo – izvolite za hiljadu dinara gorivo, a ne da sipam gorivo iz prokuvane flaše od dva litra, koja se prokuvava da bi se smanjila njena zaprema na 1,8 litara. Ne želim da se sećam tog vremena, ali ga pamtim.
(Predsedavajući: Vreme.)
Završavam. Nemojte da se sekirate, nije svako podsećanje pretnja, niti je svako ćutanje zaborav.
Poštovani gospodine predsedavajući, mi iz DS smo odmah videli da su vam ovi zakoni, članovi budžetskog zakona u koliziji sa postojećim zakonima. Vi ste tu grešku možda videli, možda niste, možda ste prihvatili naše amandmane. Ja, svakako, imam tu velike zamerke na način na koji ste pisali ovaj budžet. Ne na vas, gospodine ministre, vi ste onaj tehnički deo budžeta što se tiče onih tehničkih elemenata uradili, ali su neki prateći elementi koji pokazuju očigledno neznanje i nesposobnost SNS da vodi zemlju. To neznanje se ogleda tako što vi kažete da će ministar određivati da li će se u Arilju zaposliti vaspitačica. Kako on to može da zna? On mora da da saglasnost za rad u lokalnoj samoupravi, u onoj lokalnoj samoupravi koja ima manji broj zaposlenih, a ja ću vam samo napomenuti da smo mi ostavili uređene lokalne samouprave fenomenalno i u tim lokalnim samoupravama vaše je samo da zamenite sijalice i okrečite bandere i to nećete biti u stanju. Znači, nećete biti to u stanju, a kamo li da nešto drugo uradite.
Evo, pogledajte gradove gde ste preuzeli odgovornost za upravljanje tim gradovima, one gradove koje ste upodobili sa republičkom vlašću, kao što ste uradili sa Gradom Beogradom. Stagnacija, propadanje, jad, čemer, beda i sveopšta propast, to je obeležje vlasti SNS u tim gradovima. I sad još hoćete da zabranite ljudima da kad se vrati neki diplomirani inženjer u Arilje ili Ivanjicu ili Kruševac, da nema gde da radi, jer tu je sve propalo pod vašom naprednom vlašću i sada može da radi samo u državnoj firmi, a tu posla nema. Poruka je – idite u inostranstvo, ne trebate nam, vi ionako niste naš glasač jer ste obrazovani.
To je veoma loša poruka i opasna poruka koju šaljete građanima Srbije. Njima, takođe, objasnite da je 2000. godine Srbijom teklo med i mleko…
(Predsedavajući: Vreme.)
… samo je mleko bilo kiselo, a med su pojeli bumbari.