Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Vesna Marjanović

Vesna Marjanović

Demokratska stranka

Govori

Hvala gospođo predsednice. Dakle, zaista ne postoji, mislim ni u našem pravnom sistemu je nemoguće da Skupština, da parlament bude predlagač bilo kome, a naročito upravnim organima javnih ustanova ili bilo kojoj drugoj instituciji.
Mislim da ako prihvatimo ovo rešenje da mi kao parlament sebe na neki način degradiramo. Degradiramo i samu instituciju Programskog odbora. Gospodin Đurišić je tačno rekao, onda nema potrebe da ona postoji jer onda Upravni odbor može da odlučuje o tome kako će program da izgleda. Suština Programskog odbora jeste da bude nezavistan od upravljačkih organa televizije, a izbor u Skupštini im obezbeđuje samostalnost veću nego bilo koji drugi način izbora. Dakle, neverovatno je da Skupština bude predlagač, a da Upravni odbor ima izbornu funkciju. To zaista nigde ne postoji.
Izvinjavam se gospodine Krliću.
Član 107, gospodine predsedavajući, molila bih vas da podržite primerom koji je dala danas predsednica Skupštine, opominjući poslanike da se više ne izjašnjavaju o tome čiji su amandmani besmisleni. Juče smo slušali da ih ima mnogo. Prosto je i vaša dužnost, ako već sami poslanici nisu pročitali Ustav i zakone ove zemlje i Poslovnik, da ih podsetite da je ustavno pravo svakog poslanika da podnosi amandmane, a to da li su besmisleni i mnogobrojni nije nikome ovde mesto da procenjuje.
Dakle, molim vas zaista, već tri dana prilikom svakog izlaganja se to ponavlja. Predsednica Skupštine je s pravom danas na to upozorila. Molim vas da to učinite i vi. Hvala vam.
Hvala gospodine predsedavajući.
Dakle, radi se o jednom aspektu ovog zakona koji nije dominantan ali radi se, dakle, o domaćoj kinematografiji i ukidanju odredbe da se 1,5% prihoda RTS od pretplate, odnosno u ovom slučaju od takse uplaćuje Filmskom centru Srbije za razvoj domaće kinematografije. To možda nije dominantno pitanje za ovaj zakon ali je od presudne važnosti za srpsku kinematografiju.
Smatram da ne usvajanjem ovog amandmana nanosimo udarac ovoj veoma važnoj umetničkoj delatnosti koja bi trebalo da bude na srcu Ministarstvu kulture i vama gospodine ministre kao umetniku.
Obrazloženje, naravno je takođe zapanjujuće. Kaže se – odbija se amandman zbog toga što se prihodi RTS koriste isključivo u javnom interesu javnog servisa.
Ja sada pitam - da li je domaća kinematografija u javnom interesu javnog servisa, a pored toga ne samo da li je u javnom interesu i građana Srbije, nego da li je u komercijalnom interesu, imajući u vidu da prikazivanje domaćih filmova sigurno povećava prihode od reklama?
Vi ste gospodine ministre, vidim danas i jedna od vaših saradnica, tokom rasprave u načelu rekli da ne treba da se brinemo za srpsku kinematografiju zbog našeg pristupanja programu kreativne Evrope.
Ja sam na sajtu Ministarstva kulture pročitala konkurs i uslove konkursa za program kreativna Evropa gde se pod napomenama, pod tačkom 5. kaže – otvoreni poziv ne važi za sufinansiranje kinematografskih ostvarenja. Svima je poznato, kada je upitanju kinematografija, odnosno program kreativna Evropa da tu ne postoje sredstva za filmsku produkciju, ne postoje. Postoje za razvoj scenarija, za filmske festivale, za podršku umetnicima ali ne za produkciju.
Dakle, moje pitanje gospodine ministre, na koji način će se filmska, odnosno srpska kinematografija finansirati u budućnosti?
Hvala, gospodine predsedavajući.
Nisam reagovala odmah nakon vaše polemike s mojom koleginicom Martinović, ne želevši da prekinem njenu diskusiju i diskusiju ministra, ali član 103. i članovi od 105. pa nadalje o održavanju reda na sednici. Dakle, vi ste opomenuli koleginicu Vesnu Martinović zbog toga što je upotrebila metaforu u svom izlaganju i moram da priznam da od kada sam poslanik se to još nikada nije desilo da predsednik ili predavajući zbog tako nečega opomene govornika.
Nakon toga, dakle, ne zato što se udaljila od teme, kako ste vi rekli, nego zato što je upotrebila metaforu, nakon toga je govorio ministar, veoma iscrpno. Po mom ličnom uverenju, on se mnogo više udaljio od teme nego moja koleginica, ali ne mislim da je to tema, zato što smatram da je njegovo izlaganje bilo vrlo sadržajno, kao i njeno.
Ja bih vas molila da ubuduće vodite računa o tome kako se ophodite prema opoziciji, jer to govori o ugledu parlamenta. Način na koji upotrebljavate principe u rukovođenju sednicom prema opoziciji a fleksibilnost koju pokazujete prema izvršnoj vlasti, ovo sada nije primedba konkretno ministru Selaković, naprotiv, već isključivo vama, dakle, ako primenjujete principe, predsedavajući, dok vodite sednicu jedne, strožije prema poslanicima a posebno prema opoziciji, a veoma fleksibilne prema izvršnoj vlasti, to mnogo govori o načinu kako shvatate parlament i dostojanstvo ove kuće.
I da, tražim da se Skupština u Danu za glasanje izjasni o ovome.
Hvala vam.
Gospođo predsedavajuća, reklamiram povredu Poslovnika, članove 27. i 107. imajući u vidu da ste iako vrlo često, vrlo oštro reagujete kada poslanici povrede Poslovnik ili se ne ponašaju u skladu sa njim, da to ne činite kada su u pitanju predstavnici Vlade, u ovom slučaju predsednik Vlade Republike Srbije koji ima običaj da se neobavezno ponaša u Skupštini, možda zato što mu nedostaje da sedi sa druge strane klupe.
Ali, zaista je nedolično da prvi čovek Vlade dobacuje, obraća se s „ti“ narodnim poslanicima, a da vi na to ne reagujete. Molim vas, da imate podjednak princip u ponašanju prema predstavnicima Vlade, trebalo bi da bude i oštriji nego što imate prema poslanicima.
Hvala.
Za žaljenje je da u trenutku kada se usvaja rebalans budžeta nije prisutna cela Vlada i da gospodin Dinkić danas kao ministar finansija treba da odgovara i na pitanja koja nisu u njegovom resoru, ali kao što su moji prethodnici već naglasili, politika Vlade je zajednička odgovornost i ono o čemu ću govoriti se tiče upravo toga iz oblasti kulture.
Ne znam da li se ministar kulture, gospodin Petković, dovoljno bori za svoj resor, ja bih rekla da ne, ali to ne umanjuje odgovornost Vlade Republike Srbije u odnosu na ovu veoma važnu i osetljivu oblast, što su pokazali i nedavni protesti umetnika, naučnika, koje smo videli na ulicama Beograda u proteklih nekoliko dana.
Dok Vlada ne bude imala odnos prema ovim resorima kao strateškim i razvojnim oblastima, ova civilizacijska regresija u kojoj se nalazimo, odnosno ovu regresiju neće zakrpiti ni jedan budžet. Ne govorimo mi samo novcu i ne želimo da nam kao predstavnicima opozicije nametnete da mi nemamo dovoljno razumevanja za ekonomsku krizu u kojoj se trenutno nalazimo. Govorimo o mnogim drugim okolnostima u kojima se vidi nedovoljna odgovornost i nedovoljan senzibilitet za osetljive oblasti kao što je oblast kulture, a daću vam i primere.
Zakoni koji su donošeni u poslednjih šest meseci ili godinu dana, kao što su Zakon o javnim nabavkama, Zakon o rokovima za izmirenje novčanih transakcija i Zakon koji je u pripremi, a to je Zakon o naknadama za korišćenje javnih dobara, kojem je vaše ministarstvo gospodine Dinkiću, predvidelo da se brišu određene odredbe iz Zakona o kinematografiji. To što ste povećali budžet za 320 miliona dinara je pohvalno, ali ukoliko budete brisali odredbe Zakona o kinematografiji i pravili propuste koje ste pravili u prethodnom periodu, to povećanje će biti slaba uteha.
Takođe želim da naglasim i kažem, možda ne znate, nije to u vašem resoru, ali kažem vama, obratite pažnju ukoliko ministar kulture o tome ne govori na sednicama Vlade, da je samo nedavno arheološki lokalitet "Vinča" izgubio u užem izboru, u takmičenju, da dobije vrlo značajna sredstva za obnovu ovog važnog arheološkog nalazišta, zbog toga što ne zaseda savet za "Vinču" koji je interresorni savet koji čine mnoga ministarstva, predstavnici ministarstava iz Vlade Republike Srbije, da nije usvojena medijska strategija od koje zavisi da li će Srbija potpisati ugovor za dva programa - Program kreativna Evropa i Medija program, iz kojih je moguće povući milione evra za naše umetnike, za našu kinematografiju itd.
Prema tome, dok vi, istina, dodajete i povećavate za jedan mali procenat budžet za kulturu, zbog nesposobnosti Ministarstva kulture i nesposobnosti Vlade, mi gubimo mnogo više novca. Hvala.
Hvala, gospođo predsedavajuća.
Moje pitanje upućujem Vladi Republike Srbije, iako se moje pitanje odnosi na teme iz nadležnosti Ministarstva kulture, ali imajući u vidu da je prethodni period pokazao da rezultati koji su najavljivani nisu postignuti, a najavljivani su vrlo ambiciozno, mislim da je očigledno da u Vladi ne postoji interesovanje za ovaj resor ili samo ministarstvo nema kapacitet da nametne ono što su veoma važne teme iz njihove nadležnosti.
Radi se o medijskoj strategiji koja je na početku ove vlade najavljivana vrlo ambiciozno u smislu realizacije zakona koji treba da proisteknu iz nje. Održan je veliki broj javnih rasprava, jedna i ovde u parlamentu. Na kraju je sve zamrlo, javnost više ne zna šta se sa tim dešava. Nedavno smo čuli od jednog člana radne grupe da je došlo do suštinskih promena u Nacrtu zakona o informisanju i medijima.
Dakle, moje pitanje je šta se dešava sa napretkom u donošenju tih zakona, posebno imajući u vidu da će krajem ovog meseca u Briselu biti održana Konferencija o medijskim slobodama, koju organizuje Štefan File, komesar za proširenje, gde će posebna tema biti stanje u medijskoj regulativi i medijskim slobodama u zemljama zapadnog Balkana?
Takođe, početkom novembra u Beogradu se održava konferencija Komiteta ministara Saveta Evrope koji će se baviti isključivo medijskom regulativom u zemljama Saveta Evrope. Prema tome, nadam se da će ova vlada, pošto je iskazala želju da ubrzano ide u evropske integracije, pošto je ova tema koja će se ticati našeg daljeg napretka, ovoj temi posvetiti malo ozbiljniju pažnju, nego što je to učinila sada.
Ono što je posebno važno u donošenju ove medijske strategije, a o čemu se ne govori dovoljno, to je da je donošenje onih zakona uslov da Srbija pristupi sklapanju jedne vrste ugovora i sporazuma sa Direktoratom za kulturu i obrazovanje EU, a za ulazak u dva veoma važna programa koja mogu pomoći našoj bednoj, trenutnoj, situaciji u oblasti kulture, to je Fond creative Europe i to je medija fond, odnosno Medija program. I jedan i drugi imaju ogromna sredstva ili veoma velika sredstva u svojim budžetima, a koja omogućavaju našim umetnicima, našim produkcijskim kućama da apliciraju, da dobiju neophodna sredstva kako bi mogli da opstanu.
Samo primera radi, govorim o nedostatku volje u Ministarstvu kulture da se pozabave ovim pitanjem baš onda kada nisu bili u mogućnosti da se izbore za svoj budžet. Da smo u prethodnoj godini iz programa kulture za članarinu od 100.000 evra povukli sredstva od milion evra, da je Hrvatska iz Medija programa, u kojoj još uvek nismo članica, BiH jeste, za članarinu od 120.000 evra povukla sredstva od dva miliona i 200.000 evra. Mislim da to dovoljno govori o tome koliko se neozbiljno odnosimo prema ovom pitanju.
Imajući u vidu da su najavljeni protesti umetnika, umetničkih udruženja, da se za ovom govornicom mnogo govori o dramatičnoj situaciji u kulturi, nadam se da će Vlada posvetiti pažnju ovoj temi i da će određena obećanja, koje je nama ministar kulture dao, a to je da će u rebalansu, primera radi, biti prebačeno 200 miliona dinara za srpsku kinematografiju, da će pokušati da ta obećanja ispuni.
Moje drugo pitanje se odnosi na inicijativu Zaštitnika građana o izmeni Zakona o finansijskoj podršci porodicama sa decom i Zakona o radu koji bi pomogao roditeljima sa decom sa teškoćama u razvoju i invaliditetom. Vlada je već odbacila predlog izmena Zakona o radu, gde bi se omogućilo pravo roditeljima da rade sa skraćenim radnim vremenom i posle navršene pete godine života, sa obrazloženjem da se planiraju šire izmene Zakona o radu do kraja godine.
Povodom predloga za izmenu i dopunu Zakona o finansijskoj podršci porodicama sa decom Vlada se još uvek nije izjasnila i zato pitam Vladu – da li namerava da uputi svoje mišljenje parlamentu o predloženim promenama ili ima nameru da predložimo neke druge mere koje bi unapredile položaj porodica sa decom sa smetnjama u razvoju i invaliditetom? Više hiljada građana potpisalo je peticiju kojom podržavaju predložene izmene i njima Vlada duguje odgovor. Hvala.
Hvala gospodine predsedavajući, pokušaću u skladu sa onim što su neke od mojih prethodnih kolega ukazali, da se vratim na temu. Posle ove veoma iscrpne rasprave, koja je naravno pokazala da je svaka parlamentarna rasprava o obrazovanju strateški važna i strateški važna politička rasprava, da probam da ukažem na jedan, čini mi se, nedovoljno uvaženi aspekt obrazovanja i da pokušam da ustanovim kroz taj aspekt o kojem želim da govorim, koliko su ispunjeni ciljevi koje je postavio naš sistem obrazovanja.
Zakon o osnovnom obrazovanju i vaspitanju, mada, ovo o čemu ću govoriti se veoma mnogo tiče i srednjeg obrazovanja, ističe ciljeve među kojima su i formiranje vrednosnih stavova i sticanje kulturne pismenosti, neophodne za aktivnu uključenost u život porodice i zajednice.
Ono što želim da postavim kao primer, odnosno kao sliku o tome kako se ovi ciljevi ispunjavaju jeste jedno od istraživanja koje je sproveo institut, odnosno Zavod za proučavanje kulturnog razvitka, molila bih gospodina predsedavajućeg, istina, ne govorim o avionima, da zamoli kolege da budu malo tiši. Dakle, Zavod za proučavanje kulturnog razvitka je u 2010, 2012. godini sproveo jedno važno istraživanje, a to je istraživanje o kulturnom životu i potrebama učenika srednjih škola.
Dakle, želim da govorim o onome što se zove intersektorska saradnja između kulture i obrazovanja i o tome što verujem da je nedostatak predmeta iz oblasti kulture i umetnosti u našem školskom sistemu dovelo do toga da su danas kulturne potrebe naših građana, naših srednjoškolaca i osnovaca na veoma niskom nivou, verovatno najnižem u poslednjih pedesetak godina.
Ta istraživanja između ostalog pokazuju da osim onoga što je već ukazano, da su najveći problemi u srednjim školama nasilničko ponašanje, alkoholizam, uživanje droga, itd, da samo 8, 5% srednjoškolaca posećuje institucije kulture, da čak 85, 8% srednjoškolaca retko ili nikada nije posetilo muzej, da 79% srednjoškolaca nikada ili retko posećuju galerije. Kod svega 0,2% učenika odlazak u instituciju kulture spada među omiljene načine provođenja slobodnog vremena.
Za svaku ozbiljnu zemlju, za svako ozbiljno društvo, ovo je više nego alarmirajući podatak, alarmantni podatak, uz to da trećina srednjoškolaca čita lektiru samo kada mora, a da preostali pročitaju tek jednu knjigu godišnje, to je ono što sami učenici priznaju, podaci su verovatno još više poražavajući.
Dakle, kako se kroz sistem obrazovanja stvaraju kulturne potrebe građana i kako je kroz kulturu moguće poboljšati kvalitet obrazovanja naše dece?
U više navrata sam govorila o tome da, uprkos činjenici da smo već mnogo godina članica međunarodnih organizacija kao što su UN, odnosno program UNESKO, što smo članovi Saveta Evrope već deset godina, kao predstavnici ove zemlje, kao parlamentarci, predstavnici Vlade učestvujemo u izradi dokumenata za koje se ovde na kraju ne zna i mislim da se zapravo ne primenjuje ono o čemu ta dokumenta vrlo rečito govore.
Sve više je istraživanja i dokumenata koje usvajaju međunarodne organizacije u kojima se apeluje da države moraju da ulože mnogo veći napor u omogućavanju jednakih mogućnosti u pristupu obrazovanju i ravnopravnom učešću građana u kulturnom životu. To ne znači samo široku kulturnu ponudu koja je doduše u našem slučaju danas veoma dramatična, odnosno veoma loša i sve siromašnija, već podrazumeva da država treba u kreiranju te atmosfere i u kreiranju te politike da bude inicijator i promoter.
Ono što je takođe pokazano kroz mnoga istraživanja, da su izuzetne rezultate pokazali primeri, odnosno metode gde je umetničko obrazovanje više uključeno u redovnu nastavu i u formalno obrazovanje, jer se pokazalo da razvija apstraktno mišljenje, da razvija toleranciju, da razvija veću sposobnost za razumevanje drugačijeg, a to su, čini mi se, osobine i vrednosti koje su nam danas nasušno potrebne.
Takođe se pokazalo da se kroz interdisciplinarni pristup određenim predmetima, znači, tako što će se kroz likovnu umetnost učiti geografija, tako što će se kroz vajarstvo učiti fizika, tako što će se paralelno učiti opšta istorija i istorija umetnosti, da su učenici pokazali mnogo bolje i mnogo veće rezultate.
Gospodine ministre, želela bih da vam dam jedan predlog i da pokušam da budem konstruktivna u ovoj veoma važnoj raspravi. U mnogim međunarodnim dokumentima, koje sam na neki način citirala, predlaže se vladama da formiraju koordinaciona tela između ministarstava koja treba da podstaknu i da unaprede obrazovni sistem. Pre svega govorim o sektorima kulture i obrazovanja, ali tu sasvim ravnopravno treba da postoje i mogu da postoje i Ministarstvo za zaštitu životne sredine i Ministarstvo za omladinu, rad itd.
Ministarstvo kulture trenutno koordinira izradu nacionalne strategije razvoja kulture u Republici Srbiji i želela bih da apelujem i na vas, gospodine ministre, i na Ministarstvo obrazovanja da se na vreme uključe u ovaj proces i da se zaista razvije novi i razvijeniji, inovativni načini da se ova dva sektora uključe. Dakle, potrebno je da podstaknemo jednu institucionalnu vezu između sektora obrazovanja, Ministarstva obrazovanja, odnosno škola s jedne strane i lokalnih i nacionalnih ustanova kulture u Republici Srbiji.
Na kraju kao komentar o tome koliko je nedostatak kulture i obrazovanja o kulturi važan, na neki način je pokazala, mada srećom u manjoj meri, i današnja diskusija, jer smo i danas, kao pre 20 ili 30 godina, čuli da neko može da se nazove patriotom, a neko da ne bude patriota, da opozicija nema pravo da kritikuje Vladu. Dakle, to su takođe nedostaci kulture, u ovom slučaju političke. Hvala.
Hvala gospodine predsedavajući.
Ovo je prvi put da se javljam po Poslovniku kao narodni poslanik i uz veliko uvažavanje prema vama, kao predsedavajućem, vrlo poštujem kako radite taj posao, u ime svih nas bih morala zaista da još jednom naglasim da jeste povredili upravo član koji ste maločas citirali.
Gospodin Milivojević je govorio na početku ovog zasedanja o ovoj tački dnevnog reda, a gospodin Dinkić je kao ministar pogrešno protumačio i citirao njegovu izjavu koju možete, gospodine predsedavajući, proveriti u stenogramu. Naveo je njegovo ime i upravo kako nalaže član 104. ministar ga je pogrešno tumačio.
Dozvolite narodnom poslaniku da odgovori i da kaže šta je zapravo rekao, inače ćemo morati da uporedimo stenografske beleške a ne bi bilo dobro, gospodine predsedavajući, da se tu vidi da ste napravili grešku. Hvala.
Hvala.
Gospodine potpredsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, neki od naših kolega su na početku sednice izrazili zabrinutost o odnosu Republike Srbije i Ministarstva kulture prema kulturnoj baštini i našoj tradicionalnoj kulturi. Danas ću iskoristiti priliku da, postavljajući pitanje Ministarstvu kulture i Ministarstvu finansija, izrazim zabrinutost o odnosu prema savremenom stvaralaštvu i kulturi danas u Srbiji.
Ministarstvo finansija je pre izvesnog vremena na javnu raspravu stavilo Zakon o naknadama za korišćenje javnih dobara. Održana je javna rasprava u Privrednoj komori Srbije pre nekoliko dana. Neću ulaziti u suštinu tog zakona, jer pretpostavljam da ćemo o tome razgovarati kada zakon uđe u proceduru. Nije sporno da ovaj zakon treba da bude donet. On sistematizuje naknade, definiše osnovice, utvrđuje obavezu i način utvrđivanja visine naknade, ali zašto je ovo danas važno kada je u pitanju kultura?
Po jednom već ustaljenom običaju pokušava se zakonima iz drugih oblasti, i to u ovom konkretnom slučaju, prelaznim i završnim odredbama praktično derogirati i onemogućiti sprovođenje drugih zakona. O čemu govorim? U prelaznim i završnim odredbama Nacrta zakona o naknadama za korišćenje javnih dobara ukidaju se članovi zakona o kinematografiji, koji omogućavaju da se određeni procenat iz Fonda koji se prikupljaju sredstvima, koje ubiraju Radio-difuzna agencija Ratel i RTS, brišu. Zašto je ovo važno? Važno je zbog toga što se mi nalazimo u godini kada je budžet za film u Republici Srbiji nula i, imajući u vidu da Zakon o kinematografiji, to ću takođe da pročitam pošto je vrlo važno da već sada imamo to u vidu, predviđa da sredstva za podsticanje domaće kinematografije obezbeđuju se: 1) iz budžeta Republike Srbije, koga ove godine nema za film; 2) 1,5% od ukupne ostvarene mesečne pretplate RTS; 3) 20% ostvarenih sredstava koje ubira RRA, 4) 10% sredstava ostvarenih od naknade koje ubira Ratel; 5) priloga i donacija i 6) iz drugih izvora u skladu sa zakonom.
Dakle, ukoliko se ova odredba iz prelaznih i završnih odredaba nacrta zakona o korišćenju javnih dobara ne bude brisala, srpski film će ove godine ostati apsolutno bez ijednog načina da se finansira.
Ono što je takođe važno reći jeste ukoliko bi ta odredba bila prihvaćena, ukidaju se nadležnosti Filmskog centra koji je osnovan Zakonom o kinematografiji. Ukida se mogućnost da Filmski centar raspolaže određenim sredstvima, čime se otvara prostor da samo oni filmski autori koji imaju dobre odnose sa pojedinim političkim funkcionerima imaju šansu da dobiju sredstva za svoje filmove.
Napominjem još i to da jeste da mi živimo u trenutku kada je ekonomska kriza uticala svuda u svetu na smanjenje budžeta za kulturu, ali mi govorimo o sredstvima koja su minimalna, koja samo obezbeđuju podsticaj. Bez tog podsticaja države naši filmski autori ne mogu da apliciraju ni na evropskim fondovima, niti u bilo kojim drugim situacijama mogu ostvariti mogućnost da dobiju podršku za svoj rad.
Takođe napominjem da film nije nikakav luksuz, već da je to jedna industrija koja zapošljava ogroman broj ljudi u Republici Srbiji. Ukoliko ukinemo svaku mogućnost da rade, to predstavlja još jedan razlog za zabrinutost.
Ono što je veoma važno reći jeste i to da je u ovoj godini srpski film ostvario možda najveće uspehe u poslednjih nekoliko godina na svetskim festivalima. Ukoliko ova zemlja ne razume da filmovi nas predstavljaju, možda nekad bolje nego što to mogu politički dijalog ili bilo koja politička aktivnost, da ti filmovi podrazumevaju odnos prema našem istorijskom nasleđu i postavljaju pitanja koja mi vrlo često ne postavljamo.
Pošto vidim da mi vreme ističe, moja pitanja su sledeća: da li je Ministarstvo kulture dalo saglasnost na nacrt ovog zakona, da li će Ministarstvo finansija pružiti objašnjenje filmskim radnicima koji su tražili hitan sastanak i postavi to pitanje i da li je istina da je predstavnik Ministarstva finansija na javnoj raspravi rekao predstavnicima filmskih radnika – ko vam je kriv kada se bavite tim poslom? Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, kao predsednik Odbora za kulturu, pokušaću samo u najkraćim crtama da obrazložim proceduru kojom smo došli do predložene liste.
Kao što je poznato, Zakonom o radiodifuziju, predviđeno je konstituisanje, izbor članova programskog odbora od strane Skupštine Srbije. Zakon nije predvideo ovlašćenog predlagača i onda smo u skladu sa tim se oslonili na član 203. Poslovnika, koji upućuje proceduru na nadležni odbor.
Ovo govorim zbog toga što nadležni odbor nije imao mogućnost proceduralnu da se bavi pojedinačnim kandidatima, kada su u pitanju oni koji su predloženi od strane radiodifuzne agencije, koja je kao nezavisna agencija sprovodila taj postupak.
Mi smo se kao odbor pozabavili dogovaranjem i koordinacijom među poslaničkim grupama kako bismo utvrdili predlog od sedam kandidata iz redova narodnih poslanika.
Ja bih samo iskoristila priliku da se zahvalim svim poslaničkim grupama. Veliki broj ili najveći broj grupa je dalo svoje predloge ali, nažalost, naravno, nismo mogli da imamo predstavnike svih poslaničkih grupa, jer ih je mnogo više nego što zakon predviđa broj mesta u ovom organu RTS.
Izabrali smo, odnosno predložili, sedam poslanika. Ja pozivam poslanike da u raspravi uzmu učešće i da je to prilika da se onda razgovara, eventualno, i o predloženim kandidatima.
Ponoviću samo još jednom, da je drugi deo liste onaj koji predlaže Radio-difuzna agencija, na osnovu procedure predviđene njihovim statutom, putem javnog konkursa. Mi smo na odboru dali jednu sugestiju, da bi u interesu kvaliteta izabranih kandidata za programski odbor, bilo dobro da taj javni konkurs bude, da kažem, što vidljiviji i na najbolji način upućen javnosti, kako bi najveći broj građana, udruženja građana i ostalih, koji imaju mogućnost da predlažu kandidate, mogli da budu upoznati sa ovom procedurom i da u njoj učestvuju. Hvala.
Javljam se kao ovlašćeni predstavnik poslaničke grupe. Vrlo je bitna napomena, jer sam prethodno govorila kao predsednik Odbora i obrazlagala proceduru, a sada bih u ime poslaničke grupe želela da kažem nekoliko reči, na neki način i inicirana onim što je govorio kolega Ostojić.
Imena koja je predložila Radiodifuzna agencija bila su poznata javnosti pre nego što je Odbor utvrđivao listu i mislim da su pojedini mediji objavili te biografije i one nisu izazvale dobru reakciju u javnosti iz razloga koje je gospodin Ostojić uglavnom i napomenuo.
Moja je dužnost da kažem i ovo, da su stručne službe Odbora za kulturu u pripremi sednice postavile pitanje Savetu na koji način su prihvatali kandidature onih kandidata koje su predlagala fizička lica i oni su se pozvali, nažalost, na Statut koji je usvojila ova skupština. Htela bih da napomenem da ću ja i predložiću Odboru ili ću kao narodni poslanik tražiti da se taj statut izmeni i da tu proceduru malo bolje definišemo kako ne bismo dolazili do predloga iza kojih ne možemo svi u ovoj skupštini da stanemo.
Činjenica jeste da zakon ne definiše kompetencije koje su neophodne za programske odbore, jer one nisu neophodne. Programski odbor ima jednu ulogu da predstavlja građane u Javnom servisu, da predstavlja njihov glas, njihove potrebe, da poboljšaju program Javnog servisa, tako da tu zaista iz svih oblasti društvenog života je moguće predlagati kandidate, bez obzira na njihovu stručnost, ali je činjenica i to da, ukoliko želimo, a mnogo smo govorili o Javnom servisu o tome kakav je program potrebno da emituje, sa kakvim se problemima suočava u svom radu, mislim da, bez obzira što je programski odbor savetodavno telo, naročito kada Parlament bira kandidate, treba da biramo najbolje.
Napomenula bih na kraju i to da bismo mogli da promenimo kulturu u kojoj ako je neki organ savetodavni, smatramo da je potpuno neobavezujući. Znači, programski odbor je definisan i ustanovljen zakonom i ima vrlo važnu ulogu. Nadam se da će i rukovodstvo RTS i da će svi oni koji odlučuju o programu Javnog servisa uvažavati i mišljenja onih koji su u programskom odboru.
Na kraju, dala bih jedan predlog, gospodine predsedniče, stručnim službama Skupštine, da, s obzirom da nije predviđena procedura glasanja ni zakonom, ni nekim našim propisima poslovničkim, razmotrite mogućnost da se o listi kandidata koju smo predložili kao Skupština i usaglasili, glasa jedinstveno, da omogućite poslanicima da u ovom drugom delu, o ovoj drugoj listi glasamo pojedinačno, jer ne bismo, pretpostavljam, svi želeli da moramo da glasamo u paketu, a da ne možemo svoju volju da iskažemo na način na koji je to uobičajeno u Skupštini. To je moj predlog vama. Nadam se da ćete ga razmotriti. Hvala vam.
Zahvaljujem, predsedniče.
Izgleda da kada govorimo o umetnosti, promeni se atmosfera čak i u parlamentu, ali želela bih da naglasim ozbiljnost ovog predloga i, naravno, da podržim svoju koleginicu Goricu Mojović, pa i kolegu gospodina Mikovića, koji je predlagao jednu vrstu koordinacije sa Ministarstvom kulture, dakle, sa Vladom, pa samim tim i sa resornim ministarstvom.
Već smo govorili u nekoliko prethodnih navrata, kada smo imali Zakon o javnim preduzećima i Krivični zakon, gde je pojedinim članovima i rešenjima pokušano da se umeša u oblast nezavisnosti medija, tako Zakonom o javnim nabavkama pokušavamo da regulišemo jedan deo onoga što se zove funkcionisanje ustanova kulture.
Uverena sam da kada bi ste konsultovali Ministarstvo kulture ili lokalnu samoupravu, koji su osnivači ustanova kulture, da ćete dobiti više nego mnogo dokaza o tome da ovaj amandman ima smisla, jer je proistekao iz primera iz prakse i ogromnih problema sa kojima se direktori i umetnici suočavaju u svakodnevnoj primeni Zakona o javnim nabavkama.
Ono što moramo da razumemo to je da ustanove kulture nisu preduzeće i da ne funkcionišu po istim principima. Zbog toga su i regulisani posebnim zakonom, ne Zakonom o preduzećima, već Zakonom o kulturi. Ovde ne može princip najpovoljnije ponude da bude vrhunski princip. Princip u kulturi je talenat i umetnička vrednost jednog dela, a ona se ne može meriti tako što će se određivati najbolja ponuda, tako da vas molim da ozbiljno shvatite ovaj predlog i da ga ne gledate, što inače ne bi trebalo, kao predlog jedne stranke, već kao predlog onih koji su primenom ovog zakona se suočili sa ogromnim brojem problema koji ugrožavaju umetničke slobode u krajnjoj liniji.
Prihvatite ovaj predlog ozbiljno. Ja ga podržavam. Verujem da, ukoliko biste se konsultovali sa ljudima iz kulture, biste shvatili da je neophodno olakšati njihov rad usvajanjem ovog amandmana. Hvala.
Hvala gospodine predsedniče. Gospodine ministre, meni je žao da Vlada nije prihvatila amandman iako želim da podelim zadovoljstvo mojih kolega što večeras, iako raspravljamo kasno, imamo konstruktivnu raspravu, zbog toga što smo između ostalog pokazali da u prethodnim danima je velika aktivnost poslanika i nadležnih odbora dovela do toga da izmenimo ili smo na putu da izmenimo onaj predlog koji nam je prvobitno Vlada podnela.
Vrlo sam pažljivo slušala obrazloženje gospodina ministra na početku načelne rasprave kada je u pitanju ovaj član zakona. Kao što vam je poznato u pitanju je dakle, izmena jedne odredbe koja je uvedena izmenama Krivičnog zakona 2009. godine i ona nije slučajno uvedena. Uvedena je nakon velikog pritiska, dakle, razumevanja problema u društvu i nakon permanentnih napada na novinare i na sudije.
Ministar je u svom obrazloženju dao, da kažem, dva ili tri razloga, zbog kojih nije smatrao da ta odredba treba da ostane u zakonu, dakle, da se prihvati moj amandman i amandman mojih kolega da se ovaj predlog koji je sada podnet briše. To je da su ova krivična dela inkriminisana drugim krivičnim delima, da nisu usklađene kazne i da se radi o diskriminaciji određenih kategorija građana.
Ni tada se nisam složila sa tom argumentacijom, imajući u vidu da upravo zato postoje kvalifikovana krivična dela, zbog toga krivično pravo izdvaja one slučajeve koji su praćeni posebnim okolnostima, da kažem društveno opasnim ili neprihvatljivim okolnostima.
Mislim da moramo da pokažemo razumevanje i ja mislim da je javnost poslednjih nekoliko dana takođe reagovala, i novinarska udruženja, poslanici i građani, da razumemo okolnosti u kojima živimo, jednu atmosferu napetosti, vrlo često ekstremnih ponašanja u kojima rade javni funkcioneri državnih organa i novinari.
Takođe, igrajući se sa jednom vrstom populizma, mešamo ono što se zove zaštita pojedinca, od onoga što je zaštita institucije.
Dakle, vrlo je važno da razumemo da i putem krivičnog zakonodavstva branimo institucije i da u oba slučaja, u slučaju zaštite državnih funkcionera i u slučaju zaštite novinara, čuvamo demokratiju i neka demokratska osnovna načela.
Ja ću, bez obzira što je svima opšte poznato i što se za ovom govornicom vrlo često ponavljaju ove činjenice iz našeg društvenog i političkog života ponoviti ono što je opšte poznato, ali se mora stalno ponavljati i za ovom govornicom i u javnosti i u medijima. Ovo je zemlja u kojoj nisu razjašnjena ubistva novinara Dade Vujasinović, Slavka Ćuruvija, Mihajla Pantića u kojoj su poslednjih godina napadnuti novinar, Dejan Anastasijević, Teofil Pančić, propustiću verovatno, to je jako dugačak spisak novinara, Tanja Janković iz Vranja, Biljana Vujović, voditeljka, urednik lokalne televizije u Leskovcu, čak i sportski novinari dobijaju pretnje jer se nekome ne dopadaju njihovi izveštaji.
Zemlja u kojoj su samo pre neki dan određene ekstremne organizacije pretile sudijama Ustavnog suda, objavljivale listu nepodobnih medija, nije zemlja koja može da posmatra ovu problematiku i ovakva moguća krivična dela sa pozicije jedne uređene i stabilne zemlje.
Za nas kao DS će uvek biti osetljivo pitanje ugrožavanja sigurnosti i državnih funkcionera, zbog ubistva Zorana Đinđića, ali mislim da svi treba da budu osetljivi na tu istorijsku tragičnu činjenicu, jer on je u tom trenutku bio predsednik Vlade.
Dakle, ono što mora ostati zapamćeno da se u ovoj zemlji, baviti javnim poslom još uvek izlažete velikim opasnostima i vaš život može biti ugrožen.
Mislim da je važno shvatiti razloge za koje verujem, su i moje kolege i ja podnele ovaj amandman, da je to važno i za građane.
Moram da zamolim svoje kolege koji komuniciraju sa ministrom, da to rade, kada ja završim.
Mislim da je važno i za građane, iz prostog razloga što verujem ukoliko novinari osećaju da rade svoj posao, pod uticajem pretnje i u strahu svoje bezbednosti, to isto može važiti za donosioce političkih odluka, da građani neće imati sigurnost i uverenje da će te odluke biti donete slobodno ili pak da će novinari izveštavati potpuno slobodno.
Ja sam kao i svi obaveštena da je nadležni odbor danas predložio jedan amandman koji je sličan ovom amandmanu koji sam podnela i koji je odbačen.
On je, što se mene tiče, prihvatljiv. Nadam se da će ministar neke od ovih amandmana uvažiti.
Na kraju bih samo rekla da je ovo drugi put u poslednjih nekoliko dana da smo u okviru zakona koji se ne bave materijom, ne regulišu materiju medijska pitanja, imali odredbe koje su mogle da ugroze slobodu i nezavisnost novinara, odnosno medija, mislim na Zakon o javnim preduzećima, koji smo takođe ovde u Skupštini na jedan konstruktivan i pozitivan način prevazišli. Prosto, ovo je možda čak pre sugestija Ministarstvu kulture koje je nadležno za medije da vodi računa i o onim zakonima koji nisu direktno u njihovoj nadležnosti, da se ovakvi propusti ne ponavljaju. Hvala vam.
Zahvaljujem. Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine predsedniče, javnost i najveći broj narodnih poslanika, članova Odbora za kulturu Skupštine Srbije ovih dana su vrlo oštro i sa zabrinutošću reagovali na odluku ove vlade o učešću kulture u budžetu Republike Srbije. Ako pogledamo budžet za obrazovanje, za zaštitu životne sredine, videćemo da se i to ne smatra strateškim priritetima ove vlade i to u jednoj zemlji, siromašnoj zemlji kojoj ti resori mogu biti značajan oslonac razvoja.
Za svaku stranku političkog spektra kultura mora biti prioritet, bez obzira da li ona posmatra kao zaštitu kulturnog nasleđa, ili tradicionalnih vrednosti. Ono što je za DS posebno važno, a to je podsticaj slobodnog stvaralaštva, alternativnog načina pogleda na društvo, to su prioriteti o kojima moramo da vodimo posebno računa. U ostalom, Ustavom smo se obavezali da ćemo štiti slobodu naučnog i umetničkog stvaralaštva i da ćemo podsticati i pomagati razvoj nauke i kulture, a ne održavati je na ivici egzistencije. Dakle, brojevi pokazuju kakvu politiku Vlada vodi.
Sredstva koja ste obezbedili za kulturu u ovoj godini, odnosno u 2013. godini, mnogo govore upravo o toj politici. Taj procenat, kažu poznavaoci, najbliži je zemljama u razvoju, kao što je recimo Kambodža, niži je od procenta, recimo, susedne Crne Gore i većine zemalja u regionu.
Ono što je posebno važno u ovim trenucima kada je zemlja u ekonomskoj krizi, jeste da shvatimo da je to trenutak kada je učešće kulture u ličnoj i porodičnoj potrošnji građana veoma malo ili gotovo nepostojeće. To za državu treba upravo da bude alarm da se još više uključi i obezbedi stabilno finansiranje kulture.
Ko danas sa primanjima koja ima može da plati kartu za pozorište ili da kupi knjigu, a da država na to ostane potpuno nezainteresovana? Zbog toga se ne smemo zavaravati, da ćemo smanjivanjem sredstava za kulturu, obezbediti značajnija sredstva za rešavanje onih objektivnih, realnih, socijalnih problema koje ova država ima.
Takođe je važno da znamo da "jeftina kulturna produkcija" obično znači i "jeftin kulturni proizvod". Mi se već danas suočavamo sa posledicama, da mnogo donosioci odluka više ne prave razliku između zabave i kulture i da su kriterijumi za dodelu budžetskih sredstava postali sve manje jasni.
Ukoliko kulturu stavimo na marginu svojih prioriteta, moramo biti svesni da su posledice takve odluke dugoročno i dramatično štetne. Uostalom, mi danas snosimo posledice prezrivog odnosa prema kulturi tokom 90-ih godina. Ako su naši građani materijalno siromašni, ne smemo dozvoliti da postanu i kulturno siromašni.
Ako čitate dokumenta međunarodnih organizacija, čiji smo članovi, UNESCO ili Saveta Evrope, videćete da se u njima ponavlja ista poruka. Potrebna je politička hrabrost i odlučnost da se upravo budžetskom politikom istaknu prioriteti koji spašavaju društvo od teških izazova današnjeg vremena. Kultura, umetnost, obrazovanje, demokratija, participacija građana, jednake mogućnosti, zaštita životne sredine, socijalna pravda, neophodni su temelji za izgradnju održivog društva i razvoja.
Dakle, ceo svet je shvatio da kulturni proizvodi, usluge ne smeju biti tretirani kao roba, a još manje kao roba široke potrošnje. Ono što je investicija u budućnost, a kultura i obrazovanje to sasvim sigurno jesu, moraju biti zaštićeni od dramatičnih smanjenja rashoda. Pošto u ovom budžetu, ove strateške oblasti nisu dobile tu zaštitu, ovo je još jedan razlog zbog kojeg DS neće glasati za budžet 2013. godine. Hvala.