Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Dragan Todorović

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, reklamiram član 104. stav 2 – narodni poslanici su dužni da se jedni drugima obraćaju s uvažavanjem. Moram, gospođo predsedniče, da vas opomenem da je trebalo da opomenete neke poslanike koji to nisu radili u prethodnom obraćanju.
Gospodine Čanak, nikako ne mogu da poverujem da ste vi neiskusni, mladi niste. Trebalo bi da znate neke osnovne stvari.
(Predsednik: Obraćajte se parlamentu i meni.)
Molim vas, prenesite to gospodinu Čanku.
Nekada u Savez komunista primalo se po određenim kvalitetima. Nije bilo dovoljno samo da popunite pristupnicu. Očito da gospodin Čanak ili nije imao te kvalitete ili nije podnosio molbu, ali da je to tako moralo da bude on može da se uveri u svom neposrednom komšiluku.
Postavljam jedno jednostavno pitanje nekome ko se zalaže za poštovanje zakona itd, da kaže svoje mišljenje šta bi bilo kada bi sada ovde neko u ovoj sali ustao i rekao da bi aktuelnog predsednika Republike, recimo, trebalo obesiti o ovaj luster? Da li bi to mogao neko ovde da zamisli i da li bi neki takav mogao da posle toga ima bilo kakvo moralno opravdanje da spočitava bilo kome šta?
To da li je on politički neistomišljenik sa predsednikom Republike, to je potpuno druga stvar, ali zalagati se da se on obesi, to gospodo izlazi iz civilizovanih normi, da ne govorim zakonskih itd.
Još jedna mala sitnica. Ako može gospodin Čanak da nam objasni, recimo, njegov stav na skupu koji se zvao "Srijem Hrvatskoj". Gospodin Čanak i njegov doglavnik gospodin Bojan Kostreš su prisustvovali… (Isključen mikrofon.)
Gospođo Dejanović, zapanjujuće je kako vi dozvoljavate izvršnoj vlasti da se ponaša u Skupštini Republike Srbije. Gospodin Vuk Jeremić je naneo najveću moguću uvredu SRS.
Gospodin Vuk Jeremić izgleda da ne zna elementarne stvari. Ne zna podelu između izvršne i zakonodavne vlasti. Nismo mi činovnici Vlade da bi bili njeni emisari. To možete da radite sa nekim drugim. Sa SRS ne možete. Možemo kroz određene institucije, kroz određene međunarodne organizacije da damo pun doprinos da naša država iz toga izvuče neku korist, a ne da budemo vaši emisari.
Moram da vas podsetim, gospodine Jeremiću, da nemamo adekvatan odgovor u predstavnicima vladajuće većine, jer očigledno nisu spremni da preduzmu određene korake koji su nužni kada je u pitanju Srbija.
Pre svega, to je Zajednica nezavisnih država. Mi smo tamo već nekoliko godina mogli da budemo posmatrači bez ikakvih obaveza, što bi sigurno pomoglo našoj državi da se prošire neke mogućnosti, ne samo političke, nego i ekonomske.
Pomenuo sam već u prethodnom izlaganju ovaj dogovor o kolektivnoj bezbednosti. Šta ste vi učinili? Do dana današnjeg niste našli za shodno da odgovorite na tu ponudu.
Šta ste uradili na naš predlog da se formira grupa prijateljstva sa iranskim narodom? Dobro znate, ministre, koliko je Iran značajna zemlja i koliko bi to pomoglo interesima Srbije, kao što to danas zna predsednik Skupštine. Ko to koči? Ko koči? Predstavnik DS, predsednik Odbora za inostrane poslove.
Posle svega toga zovete nas da vam budemo emisari. To možete da radite sa nekim drugim, sa SRS ne možete. Mi smo ovde da kontrolišemo vlast, da kontrolišemo i izvršnu i sudsku vlast, a ne da radimo one poslove koje je vi trebalo da uradite. Da ste znali da uradite te poslove ne bi danas bili u ovoj situaciji.
Zašto se niste obratili ranije? Zašto ove rasprave nije bilo u Skupštini pre godinu dana, pre dve godine, nego ste se sada setili kada su praktično svi putevi zatvoreni, kada ste izgubili na svim poljima i sada se hvatate za slamku i tražite nešto od nas što nikada ne možemo da uradimo, niti ćemo uraditi.
SRS će uvek voditi računa o državnim i nacionalnim interesima i u skladu sa time donosiće odluke koje će pomoći da se naša situacija, koja je jako teška, koliko-toliko popravi.
Dame i gospodo narodni poslanici, nažalost, moram da prekršim obećanje vezano da neću više postavljati pitanja kada su u pitanju "Novosti" i Luka "Beograd", ali preko ovoga ne može da se pređe.

Ovaj dokument govori o kakvom se kriminalu radi i o kakvim kriminalcima se radi kada je u pitanju privatizacija, odnosno pljačka imovine građana Srbije.

Ovde imam rešenje Ministarstva za ekonomsku i vlasničku transformaciju od 29. februara 2000. godine, kojim je poništeno sve vezano za kompaniju "Novosti". Gospodin Novaković, između ostalog, pretpostavljam da to zna, pošto je imao prilike da zastupa male akcionare.

Posle ovog rešenja, pošto se nisu žalili Višem trgovinskom sudu, ovo rešenje je normalno postalo pravosnažno i kompanija "Novosti" je brisana iz Privremenog registra. Sve akcije koje su do tada podeljene postale su praktično ništave.

Iako je ovo rešenje doneto posle nekoliko godina, odnosno 2002. godine, posle raznoraznih falsifikata, ujdurmi i svega toga, kompanija "Novosti" se pojavljuje u Centralnom registru i sada se postavlja pitanje kako je moguće da se pojavi u Centralnom registru, a iz Privremenog registra je izbrisana? Znači, izvršen je falsifikat.

Godine 2006. počinje privatizacija. Ovde imam pismo direktoru berze, Gordani Dostanić, koje je upućeno 24. avgusta i upozorenje da akcije "Novosti" ne mogu biti iznete na berzu zato što postoji ovo rešenje kojim je sve poništeno. Sada vi vidite, odnosno građani Srbije u kakvoj mi to državi živimo. Ko upravlja ovom državom?

Ovakva pljačka, ovakav kriminal mislim da ne postoji u istoriji, da iako je potpuno sve jasno, sve čisto, mi dolazimo u situaciju da jedna određena grupa, bez obzira na sve, nemilosrdno pljačka imovinu građana Srbije. Zato imamo danas problem vezano za "Maksi", za "Luku Beograd", a sada vam obećavam da ćemo otvoriti aferu Pekabete ili bilo koju drugu privatizaciju da otvorimo, videćete da je u pitanju kriminal.

Očigledno je da se neke stvari menjaju, neki su već pokupili svoj kapital, pa su se preselili u neke druge zemlje, ali ja ih upozoravam i kažem im da to ništa neće vredeti. Sve što su opljačkali od građana Srbije, moraće da vrate građanima Srbije.

Između ostalog, postavio sam pitanje da li je izvršen deobni bilans kompanije "Borba", novinskog izdavačkog preduzeća kompanije "Borba"? Nisam dobio taj odgovor i ne treba ni da ga dobijem. Nije nikada izvršen deobni bilans.

Onda vam postavljam pitanje kako je uopšte moglo da dođe do privatizacije "Borbe", trgovinske mreže "Borbe", "Novosti" i svih preduzeća koja su bila u okviru Novinsko-izdavačkog preduzeća "Borba"? Moglo je zato što imate u Vladi kriminalce, ministre koji su čisti kriminalci, koji su to dozvolili, ali je problem što iako svi dokazi postoje, vi apsolutno ne reagujete.

Ne znam šta je potrebno da vi pokrenete ova pitanja? Šta čekate? Da pokupe imovinu i da pobegnu iz države? Šta je još potrebno da vam se kaže da bi Republičko javno tužilaštvo nešto uradilo?

Sada postavljam pitanje da Republičko javno tužilaštvo da odgovor dokle je stiglo u pretkrivičnom postupku, da li su posle svega ovoga našli elemente da se pokrene krivični postupak? Interesuje me, ako jesu, protiv koga je taj krivični postupak pokrenut?
Dame i gospodo narodni poslanici, pretpostavljam da ćete biti svedoci još jedne afere koja se otvara u našoj javnosti, ništa novo, ali trebalo bi ipak učiniti sve i ne bi trebalo da se prave greške, kao što su se pravile kada su u pitanju "Novosti" i Luka Beograd.  Mislim da bi tu trebalo sada ozbiljnije ovome pristupiti, zato što je takođe pljačka velika.
Ono što je posebno interesantno, i u pljački "Borbe", takoreći, učestvovala su ista lica koja ste imali prilike da upoznate u privatizaciji "Novosti" i Luke Beograd.
Ono što, pretpostavljam da ni naša javnost, a verujem ni mnogi poslanici ne znaju, da je pljačka "Borbe" izvršena tako što su odvojeni delovi "Borbe", a da nikada nije izvršen deobni bilans.
Evo, sada postavljam pitanje, da nam se dostavi odgovor – kada je izvršen deobni bilans Novinsko-izdavačkog preduzeća "Borba"? Da vas podsetim, Novinsko-izdavačko preduzeće "Borba" sastojalo se iz lista "Borba", "Večernjih novosti", "Sporta", "TV Novosti", "Štamparija borba", "Plasman borba", to je lanac kioska, i "Transport borba".
To preduzeće koje je bilo 100% vlasnik, jer je vlasništvo steklo tako što je otkupljivalo iz svoje zarade od bivše SFRJ, bilo je 100% u vlasništvu svega onoga što je posedovalo.
Ono što je takođe interesantno, 2003. godine, da bi pokušali da izvrše privatizaciju "Borbe", krenuli su utabanim stazama, tzv. dokapitalizacijom. U tu dokapitalizaciju hteli su da uđu Bodo Hombah, firma "Emi", registrovana u Danskoj, iza koje je stajao Stanko Subotić Cane. To tada nisu uspeli, ali ono što je vrlo interesantno, u kompletnoj pljački "Borbe" učestvovao je ceo tadašnji savezni vrh države, na čelu sa bivšim predsednikom Svetozarom Marovićem.
Ono što je takođe interesantno, mnogi pojedinci u tom krugu su, da bi se namirili, dobili stanove ili dobili pare, pa pokupovali stanove. Postoji i neki stan u Parizu koji je neko dobio.
Pretpostavljam da će Republičko javno tužilaštvo, pošto će imati nesporno sve činjenice, imaće i imena i prezimena, pokrenuti proces i da ćemo napokon dobiti informacije, da ćemo napokon jedanput u ovoj državi imati proces da oni koji su odgovorni za pljačku imovine građana Srbije morati da odgovaraju.
Postavlja se još jedno interesantno pitanje. U proteklih nekoliko meseci imali smo prilike da vidimo da se braći Šarić oduzima imovina zato što na osnovu Zakona koji im to omogućava, pretpostavlja se da su tu imovinu stekli iz kriminalnih aktivnosti.
Postavljam pitanje - zašto se to ne radi sa Stankom Subotićem Canetom, protiv koga je takođe pokrenut krivični postupak i koji je u sve ove radnje upleten, kada je u pitanju "Borba", "Novosti", Luka "Beograd" itd? Ne samo što on to ne krije, nego on to i javno čovek iznosi, daje dokaze da je on u tome učestvovao. Ne razumem kako je moguće da se jednom kriminalcu oduzima imovina, a da se drugom kriminalcu ta imovina ne oduzima.
Postavio bih još jedno pitanje - kako je bilo moguće da se deo "Borbe", "Borba plasman", to su kiosci, da se na osnovu duga daju Canetu? Kako je to moguće? Kako deo državnog kapitala da se da nekome, a da to ne predstavlja celinu, nije bilo zasebno preduzeće i da je suštinski, na osnovu uzimanja tog dela "Borbe", kasnije krenulo da se pljačka "Borba"? Još jedno pitanje - kada je iz državnog kapitala izdvojen list "Borba" i ko je kupio list "Borba"?
To su vrlo jednostavna pitanja na koja bi trebalo da se dobiju odgovori. Zamolio bih vas, gospođo Kolundžija, pošto ste se i vi aktivno uključili u ovu borbu protiv kriminala i korupcije, da podržite ovo i da vi postavite pitanje, jer vama odgovori stižu brže nego meni i da probamo da razrešimo ove probleme s kojima se suočavaju građani Srbije u proteklih deset godina. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, posle skoro više od šest meseci pokušaja da se dođe do informacije vezano za privatizaciju Luke Beograd i kompanije "Novosti", ja ću odustati od postavljanja daljih pitanja, jer očigledno da je postalo besmisleno tražiti odgovore, a da tih odgovora nema ni do dana današnjeg.

Žao mi je što nije tu ministar unutrašnjih poslova kome sam, između ostalog, uputio pismo odnosno pitanje, da odgovori da li je tačno da je na računima Luke Beograd bilo 42.300.000 evra. Do dana današnjeg nema odgovora, kao što nema odgovora na mnogobrojna pitanja.

Jasno je svim građanima Srbije, kada je u pitanju privatizacija ova dva preduzeća, da je veliki kriminal na sceni i to povezanost politike, tajkuna i kriminalaca. To je potpuno očigledno.

Nije bilo dovoljno ni nekoliko sednica Odbora za odbranu i bezbednost da se to pitanje pokrene, nego ste učinili nešto suprotno, učinili ste sve da se spreči pokretanje tih pitanja.

Ono što je ovde posebno važno, gospođo Dejanović, više od dva meseca niste stavili u proceduru zahtev SRS za osnivanje anketnog odbora vezano za privatizaciju Luke Beograd i to je najočigledniji dokaz da vi jednostavno nećete da se uhvatite u koštac sa kriminalom i korupcijom jer bi morali da dođete u poziciju da sami sebe dovedete pred lice pravde i da odgovarate za ono za šta je po zakonu propisano da morate da odgovarate.

U svemu ovome postoji odgovornost jedne državne institucije koja je najveća. To je Republičko javno tužilaštvo i republički javni tužilac, Zagorka Dolovac. Da vas podsetim da na više od pet sednica Odbora za odbranu i bezbednost, iako je uredno pozivana, Zagorka Dolovac se nije odazvala pozivu.

Sada imamo neke informacije da su neki pretkrivični postupci pokrenuti kada su u pitanju "Novosti" i Luka Beograd, ali ne verujem da će bilo šta da bude urađeno, kao što nije bilo urađeno u mnogim slučajevima do sada. Da vas podsetim na Bojana Krišta šta je sve moralo da se uradi da bi krenula ta istraga.

Znam pouzdano da je nađeno niz nepravilnosti, da postoje brojne zloupotrebe, da su pokrenuti ti postupci, ali da do dana današnjega, a evo prošlo je više od dve godine, takođe nemamo epilog kada je u pitanju Aerodrom Beograd. Tu ste bili svesni koliko je bilo zloupotrebe i pljačke.

Mislim da je najodgovorniji za to republički javni tužilac odnosno Republičko javno tužilaštvo, preko njega Ministarstvo pravde, odnosno Vlada odnosno vladajuća većina, jer vi upravljate republičkim javnim tužiocem. On vam samo služi kada treba da se obračunate sa neistomišljenicima ili da bi neke probleme eventualno zataškali tako što ćete po nešto pokrenuti, ali posle određenog vremena sve će to pasti u vodu, odnosno pašće u zaborav.

Pravni tim SRS je uzeo oba predmeta. Mi ćemo napraviti i pokušati da iz toga napravimo krivičnu prijavu protiv odgovornih u Republičkom javnom tužilaštvu, posebno protiv republičkog javnog tužioca Zagorke Dolovac zato što je očigledno da ona ništa nije uradila iako je imala saznanja da je u pitanju velika pljačka kompanije "Novosti" i Luke Beograd.

Zar nije bio dovoljan odgovor Ministarstva za ekonomiju i regionalni razvoj koji je precizno napisao kada su u pitanju "Novosti" do dana današnjeg ne postoji regulisan odnos vlasništva unutar kompanije "Novosti"? Preko 10 puta su ta rešenja vraćana od strane kompanije do ministarstava, pa suda itd, a vi ste privatizovali tu kompaniju i sada ta kompanija treba da pređe u vlasništvo "WAC" odnosno Boda Hombaha.

Postavljam pitanje kako je to moguće, ljudi moji? Da li imate bilo kakvog obzira? Da li vodite računa o bilo čemu? Nešto što apsolutno nije definisano, na kriminalan način privatizovano, i vi sada prelazite preko toga, treba da pređe u vlasništvo "WAC-a" verovatno zato što je predsednik Republike obećao Bodi Hombahu da će mu biti date "Novosti"? To je nemoguće. Shvatite, krši se zakon i jedanput sa time morate da raščistite.
Dame i gospodo narodni poslanici, mene, odmah da kažem, uopšte ne čudi što ne dobijam odgovore na pitanja koja postavljam, ali, zarad javnosti, ja neću odustati dok se stvari ne budu potpuno raščistile.

Ovde imam tri dokumenta vezana za Luku Beograd. Nažalost, od zvaničnih organa ne dobijam odgovor, ali evo da postavim još jedno pitanje Centralnom registru – onog momenta kada je uzeo podatke iz privremenog registra koliko je upisanih akcija imala Luka Beograd?

Ovde imam dokument iz 2008. godine, gde kaže da je Luka, na osnovu rešenja Agencije za privredne registre, imala 6.972.057 akcija. Onda, imam ovde dokument kada je krenula privatizacija Luke Beograd (datum otvaranja 13.5.2006, datum zatvaranja 2.6.2006. godine), gde se kaže da je u prometu 4.270.237 akcija. Nema oko 2.700.000 akcija. Nestale su. Ali, ako sada pogledate u Centralnom registru strukturu vlasništva Luke Beograd, vidite da ima ukupno 6.962.434 akcije. Nestalo je 2.700.000 akcija, a sad se odjedanput pojavljuju.

Molim i gospođu Kolundžiju, pošto je ona izgleda dobijala neke odgovore koje ja nisam, da i ona postavi ovo isto pitanje, verujući da ćemo napokon dobiti odgovor gde je 2.700.000 akcija.

Ako izračunate ove podatke, pretvorite to u evre, država je oštećena za 21.070.262 evra, a što je našao i Savet za borbu protiv korupcije i uputio svim državnim organima dopis gde je to stavio do znanja. Akcionari su oštećeni za 30.541.500 evra, što je ukupno 51.611.762 evra. Na računima Luke Beograd se, po popisu iz 2005. godine, nalazilo 42 miliona i nešto oko trista hiljada evra. Suma sumarum oko sto miliona evra, ljudi moji, i vi ćutite, kao da se ništa ne dešava.

Zašto Skupština ne dobija odgovor? Ne postavljam ja ovo pitanje, ovo je pitanje koje, praktično, postavlja Skupština Republike Srbije državnim organima. Zašto državni organi ne odgovaraju? Koga štite? Štite one koji su pljačkali imovinu građana Srbije u prethodnih deset godina. Pogledajte današnje novine, Vreme iznosi ekskluzivne ugovore vezano za privatizaciju Novosti. Pa to sam ja ovde iznosio. Ali zašto se ćuti? Šta treba da uradite da bi krenuli u obračun sa kriminalom i da bi se oteta imovina građana Srbije vratila?

Vi to, očigledno, nećete. Vi ste ti koji ih štitite. Ima oko četiri meseca kako je pokrenuto ovo pitanje, a vi uporno izbegavate da date odgovore jer će svaki odgovor koji budete dali, biti optužujući za vas, jer ste vi ovo omogućili ili prikrivate ili ne dozvoljavate da se istraži da odgovaraju oni koji su omogućili ovakvu pljačku imovine građana Srbije.

Postavljam još jedno pitanje javnom tužiocu – dokle će dozvoljavati da mediji u Srbiji imaju dvostruke aršine prema pojedinim građanima Srbije? Za neke je zabranjeno da im se pominju imena dok im se stvari na osnovu novog Zakona o informisanju ne završe presudom suda, a na neke otvorite medijski javni linč, kao što je predsednik SRS dr Vojislav Šešelj i njegova porodica, i optužujete ga, a nemate ni jedan jedini dokaz da je to što je navodno izneto tačno.

Ali to je Srbija, Srbija dvostrukih aršina, Srbija građana prvog reda i građana drugog reda. Prema ovima drugog reda je dozvoljeno sve, zatvoriti ih, linčovati, jer vama to odgovara. I, to je problem, sa tim moraju da se izbore građani Srbije, ali bi trebalo da vi, pre svega, pokrenete to.
Dame i gospodo narodni poslanici, stvarno ne znam šta više da radim, postavljam jednostavna pitanja, ali odgovora nikako nema.
Postavio sam pitanje Agenciji za privredne registre da mi dostavi rešenje broj 8101 od 22. aprila 2005. godine, iz koga bismo mogli da vidimo koliko je ''Luka Beograd'' imala akcija. Odgovora nema, mada je to jednostavno, taj dokument već postoji. Ali, ima još jedna interesantna stvar. Savet za borbu protiv korupcije uputio je, takođe, istoj agenciji isto pitanje i nije dobio odgovor. Ovde, očigledno, možda nije, ali postoji bojazan da je neko manipulisao sa oko 2,5 miliona akcija ''Luke Beograd". I ništa se ne radi. Apsolutno se ništa ne radi!
Evo, imate danas informaciju da VAC želi da se povuče iz Srbije. Odmah da se razumemo, nije meni žao što VAC želi da se povuče iz Srbije, ali postoji objektivan problem vezano za privatizaciju kompanije "Novosti" u koju je umešan Stanko Subotić Cane, VAC, Milan Beko i Milorad Mišković, i sve je nesporna činjenica. Pokazao sam vam uplatnice firmi Stanka Subotića Caneta, onim trima firmama, a, takođe, nisam dobio odgovor čije su, koje su privatizovale "Novosti". Odgovora nema.
Sada mi je potpuno jasno zašto Zagorka Dolovac, Republički javni tužilac šest puta nije došla na Odbor za odbranu i bezbednost. Verovatno joj nije odgovarala mogućnost da joj se direktno postave neka pitanja. Ali, evo, postavljam pitanje Republičkom javnom tužiocu – da li su preduzeli neke predistražne radnje, kada je u pitanju privatizacija kompanije "Novosti" i ''Luke Beograd''?
Očigledno je iz ova dva primera da su se na privatizaciji kompanije "Novosti" i ''Luke Beograd'', potpuno, spojile sve stvari koje su karakterisale desetogodišnju pljačku Srbije: politika, tajkuni i kriminalci. I, tu više nema nikakve dileme.
Al' postoji jedna stvar koju nikako sebi ne mogu da objasnim, Vlada koja je privatizovala, koja je učestvovala u privatizaciji, koja se, između ostalog, optužuje da je u svemu ovome učestvovala nije iz sadašnje vladajuće većine. Onda se postavlja pitanje razloga zbog čega se ove stvari ne pokreću. A, onda, kada se prisetim perioda od 2004. godine pa do 2008. godine ni tada se nisu pokretali problemi vezani za privatizaciju, odnosno pljačku. Setite se samo "Sartida" i nekih drugih privatizacija.
Očigledno je da ovde postoji možda tajni, možda nema dogovora, ali neko nepisano pravilo – ne diraj ti mene, neću ni ja tebe, bitno je da se smenimo sa vlasti, da nastavimo da pljačkamo, a one prethodne koji su to radili nećemo dirati.
Ne mogu da razumem da vi tako olako prelazite preko ovako neprimerene pljačke kada je u pitanju ''Luka Beograd'' i kada je u pitanju Kompanija ''Novosti'', i da ćutite.
Postavio sam pitanje – da li je tačno da je na računima ''Luke Beograd'' bilo 42.300,000 evra? Do dana današnjeg nisam dobio odgovor. Zbog čega? Ako nije bilo jasno, u šest banaka, sve se zna, postoji zapisnik, postoje imena i prezimena ljudi koji su o tome sačinili zapisnik, do dana današnjeg nema ništa! Ako se pokaže da je tačno da je i ovih dva i po miliona akcija sklonjeno u vreme privatizacije, pa se naknadno pojavilo, to je dodatnih 25.000.000. Pa, ljudi moji, ne znam šta je potrebno da vi preduzmete nešto?!
Samo, dakle, na Luci Beograd država je izgubila oko 100.000.000 evra, ako računate sve ovo što se desilo sa ''Lukom Beograd''. Pa, šta je još potrebno da bi se preduzele neke stvari, da vi napokon krenete u obračun protiv kriminala?!
Evo, pošto je Boris Tadić predložio ovima koji su ''bezobrazno'' bogati, ili kako je to već rekao, ''nepristojno'' bogati, podsetio bih ga da samo postoje ljudi koji su legalno stekli bogatstvo ili nelegalno. Ali, ovi koji su legalno stekli njih baš briga, a ovi koji su nelegalno – neka daju pare da se izgradi jedan dobar zatvor, jer će im verovatno biti potreban kada dođe vreme da odgovaraju za ono što su uradili u ovih proteklih 10 godina. (Aplauz)
Dame i gospodo narodni poslanici, Srbija može jedino da krene napred ukoliko se izbori sa kriminalom, ukoliko se izbori sa lopovima koji su poslednjih 10 godina opljačkali ovu državu, ali očigledno je da vladajuća većina nema nameru ništa da učini na tom planu.

Pre dva meseca je predsedniku Skupštine dostavljen predlog poslaničkog kluba SRS za osnivanje anketnog odbora kada je u pitanju ''Luka Beograd", vezano za njenu privatizaciju, ali do dana današnjeg to pitanje nije stavljeno na dnevni red, a polako, ali svakoga dana, izlaze neki podaci koji govore da je u toj privatizaciji izvršena jedna od najvećih pljački u proteklih 10 godina.

Postavljam pitanje Agenciji za privredne registre: – da li je rešenjem 81/01 od 22. aprila 2005. godine upisano 6.972.057 akcija koje je posedovala ''Luka Beograd" pre privatizacije? Jer, kada je pokrenut postupak za preuzimanje akcija broker koji je to radio rekao je, obične akcije sa pravom glasa, ukupan broj izdatih običnih akcija je 4.270.237? Postavlja se jednostavno pitanje – šta je sa 2.700.000 akcija, kako to odjedanput nestadoše tolike akcije? Kaže da je ponudilac ukupno preuzeo oko 92,72% ponuđenih akcija, što je oko 3.000.960 akcija. Samo da vas podsetim da je datum otvaranja bio 13. maj, a datum zatvaranja 2. jun 2006. godine, što govori da je ovaj broj akcija koji je prethodno utvrđen potpuno validan, ali se postavlja pitanje šta je sa 2.700.000 akcija?

Ako na sajtu za privredne registre pogledate kako sada stoji ''Luka Beograd", videćete vrlo interesantnu stvar. Rekao sam, u prethodnom postupku, firma "Vorldfin" je otkupila 3.960.000 akcija. Kada pogledate strukturu posedovanja akcija, "Vorldfin" ima 6.520.020 akcija. Otkud, odjedanput, 2.360.000 akcija? Kako je to moguće?

Na berzi nije bilo trgovine akcijama ''Luke Beograd". Kako je moguće da se ove akcije pojave?

Molim da mi se ovi podaci dostave, jer je očigledno da se u Srbiji štite oni koji su opljačkali Srbiju.

Prošlog četvrtka sam izneo podatke da je Stanko Subotić-Cane dao pare za one tri firme koje su privatizovale "Novosti" i do dana-današnjeg nema ništa. To je nešto što očigledno ukazuje na to da nemate nameru da se obračunate sa kriminalom, zato što su u velikoj meri predstavnici vlasti učestvovali u pljački države.

O vašem karakteru najbolje govori slučaj koji su malopre izneli dvojica poslanika. Što se tiče SRS, osuđujemo svako nasilje i svi oni koji na bilo koji način povrede zakon treba u skladu sa zakonom da odgovaraju.

Ali, postavljam pitanje, gde ste bili 2001. godine kada je predsednik tadašnjeg Veća građana prešao preko činjenice da je jedan ministar udario šefa jedne poslaničke grupe u ovoj sali u toku zasedanja sednice? Nisam čuo da su predstavnici Demokratske stranke ili tadašnjeg DOS-a, u vreme DOS-ovog terora, na bilo koji način protestovali. Odakle vam moralno pravo sada da se javljate? Kada vi činite nasilje, to je dozvoljeno, to je politički korisno, ali kada se vama to obije o glavu, e, onda ste … (Isključen mikrofon.)
Dame i gospodo narodni poslanici, postavio sam poslaničko pitanje vezano za privatizaciju kompanije "Novosti" i postavio sam pitanje da mi se dostave sve transformacije kompanije "Novosti" od 1990. do 2002. godine, kao i pitanje ko stoji iza tri kompanije koje su privatizovale "Novosti", "Trimaks investment", "Ardos holding" i "Karamat holding". Dobio sam odgovor.
Interesantno, odgovor je napisan 13. aprila 2010. godine u Ministarstvu ekonomije i regionalnog razvoja, a ja sam odgovor dobio u ponedeljak. To je stvarno rekord. A, inače, Ministarstvo je ovde, odmah, preko puta Skupštine.
Da su slali preko kurira, to bi stiglo mnogo ranije, ali, bitno je ono šta su odgovorili. Na prvi deo pitanja sam dobio odgovor i imaćete prilike da ga čujete.
Kaže – ''Uvidom u celokupne spise predmeta utvrđeno je da se stanje u spisima predmeta Ministarstva privrede, vezano za strukturu kompanije "Novosti" a.d. Beograd, bitno razlikuje od stanja evidentiranog u rešenju Trgovinskog suda u Beogradu, broj'' taj i taj, ''kao i podataka evidentiranih u Centralnom registru, te konstatujem da Ministarstvo privrede nikada svojim aktom nije utvrdilo strukturu kapitala koju je kompanija "Novosti" a.d. Beograd upisala u Trgovinskom sudu i Centralnom registru, u delu koji se odnosi na kapital koji poseduje Republika Srbija, iskazan u 1989 akcija i kapital PIO Fonda u 482 akcije osnovnog kapitala.''
Postavljam pitanje – pa, kako je onda bilo moguće da se "Novosti" privatizuju? Kako je bilo moguće kad Ministarstvo kaže – em da se podaci razlikuju, em da nema apsolutno uvida u strukturu ovog kapitala? Ko je onda izvršio privatizaciju i na koji način? Ko je ovde oštećen? Šta radi Republičko javno tužilaštvo?
Postavio sam pitanje, da mi se da odgovor, ko stoji iza tri kompanije koje su privatizovale "Novosti" i tada precizno naveo sumnju da možda iza tih kompanija ne stoji Stanko Subotić Cane, Šarić ili neki drugi kriminalac koji je pare stekao švercom duvan ili narkotika. Ni jedne jedine reči, a javi se Stanko Subotić Cane i kaže – po potpisanom ugovoru, a po prethodnom dogovoru prebacujem Beku iznos od 5.779.060 evra na firmu "Ardos holding", iznos od 5.779.696 evra na firmu "Trimaks investment", obe registrovane u Austriji, i iznos od 3.120.266 evra na firmu "Karamat holding limitid".
Dobro, narode, šta čekate? Dokle ćete da štitite pljačkaše i kriminalce? Da li ih vi reketirate, pa zbog toga ne istražujete ovo? Je l' poziv predsednika Republike da postoje nepristojno bogati, možda, priprema za izbore i poziv na reketiranje? Zašto javni tužilac do sada nije reagovao? Šta vi hoćete posle ovakvih dokaza? Dokle ćete da štitite kriminalce? Dokle ćete da štitite kriminalce? Šta je još potrebno da se pokrene istraga? Pazite, gospođa Verica Barać je pokrenula 17 krivičnih prijava. Posle kog vremena? I vi ćutite i dalje, baš vas briga. Šta radi javno tužilaštvo? To sve treba da ide u zatvor. Pa, oni su glavni zaštitnici kriminalaca.
Ovo je, prosto, neverovatno, posle ovakvih dokaza da Republičko javno tužilaštvo ostaje nemo?! Ovo ne mogu da shvatim. Vi štite Beka, Miškovića i ostale kriminalce koji su opljačkali imovinu građana Srbije! (Aplauz)
Dame i gospodo, postavio sam pitanje Nati Mesarović da li je u vreme suđenja atentatorima na Zorana Đinđića imala saznanje da je Milan Veruović, član obezbeđenja Zorana Đinđića, bio praćen od strane službi državne bezbednosti i da li je, ukoliko je imala ta saznanja, preduzela nešto da se rasvetli kompletno ko je naredio, zbog čega i da li bi možda te informacije potpomogle da se dođe do pozadine, odnosno do toga ko je u pozadini ubistva Zorana Đinđića.
Evo šta je odgovorila gospođa Nata Mesarović: „Kako nisam sudija Višeg suda i moje postupanje u tom postupku je završeno bez uvida u spise predmeta, ne mogu vam dati traženo objašnjenje i obaveštenje“.
Postavljam pitanje – čega se plašila Nata Mesarović, čega se plaši Demokratska stranka i zašto se ne ispita sve ono što je vezano za ubistvo Zorana Đinđića? Sećam se, kada je Nata Mesarović krenula da pročita presudu rekla je: „Dobila sam presudu“. I to nešto govori.
Nije mi jasno, ima li neko normalan ko bi imao ovakve činjenice, a da ne krene da ispituje šta se krije iza toga da je Milan Veruović bio praćen od strane službi državne bezbednosti i zašto se nisu ispitale sve činjenice u vezi s tim? On je bio praćen sigurno i do dolaska u Vladu sa Zoranom Đinđićem, jer je, između ostalog, i ranjen u tom atentatu.
Ovo najbolji način govori da nije učinjeno ništa da bi se rasvetlilo ubistvo Zorana Đinđića. Zapanjen sam da Demokratska stranka, posle toliko godina, ne samo da neće da uradi ništa, nego očigledno skriva neke činjenice koje bi možda pomogle da se dođe do pozadine ubistva Zorana Đinđića.
Sada mi je jasno zašto je na Odboru za odbranu i bezbednost Odbor sprečen da dobije informacije od BIA o one tri akcije („Šumadija“, „Mačva“, „Kaktus“), koje su bile protivzakonite, u kojima je bilo obuhvaćeno mnogo lica koja su praćena, lica iz podzemlja, aktuelne političke vlasti, bivše političke vlasti. Očigledno je da je neko ko je naredio ove akcije, neko ko je imao potrebe za praćenjem tih ljudi, informacije koje je dobio za nešto koristio. Verovatno bismo mi bar delimično mogli da dođemo do saznanja šta je sve urađeno u tim akcijama, ali očigledno je da DS ne želi da se do toga dođe.
Morate da postavite jedno osnovno pitanje – je l' ubijen Zoran Đinđić ili Zoran Đinđić, predsednik Vlade? To je ozbiljno pitanje.
Imate još jednu stvar: kada pogledate, ubistva predsednika država, predsednika vlada nisu baš tako jednostavna stvar; godine prolaze, a počinioci se ne otkrivaju, svuda u svetu, pa i ovde.
Očigledno je da neko stoji u pozadini ovoga ubistva, ali da država Srbija, na čelu sa Demokratskom strankom, niti ima snage, niti ima želje da definitivno rasvetli sve ove okolnosti.
Nadam se da će ove nove činjenice kod nekih u Demokratskoj stranci ipak pokrenuti određena pitanja, znatiželju i da će tražiti da se dođe do dodatnih informacija i da napokon budemo mirni kada je ovo u pitanju, da vidimo šta se dešavalo. Možda iza ovoga nema ništa, možda su ovo samo insinuacije, ali ipak mislim da ne sme preko ovoga da se pređe. Hvala vam veliko.
Hoću, tražiću uvid u spise.
Član 104, na osnovu izlaganja gospođe Nade Kolundžije. Gospođo Kolundžija, nisam ovo govorio zbog vas. Govorio sam ovo zbog drugih članova…
(Predsednik: Gospodine Todoroviću, ja mogu da povredim Poslovnik, a ne gospođa Kolundžija. Prema tome, ne možete, nema osnova da se obraćate bilo kome. Možete se meni obratiti.)
Molim vas, samo da završim, stvarno nema smisla, ali evo, obratiću se vama . Gospođo Dejanović, nisam ovo govorio zbog Nade Kolundžije, ovo sam govorio verujući da u Demokratskoj stranci postoje ljudi koji će ipak, na osnovu svega ovoga, razmisliti šta se stvarno dešava.
Svestan sam činjenice da se gospođa Kolundžija ne menja. Ona menja samo partije. Samo je potrebno da ta partija bude na vlasti i da ne bude puno gadljiva.
Pre svega, kada ću da dobijem odgovore? Razumem da sam pitao odakle Boži Đeliću jedanaest miliona evra, pa da tog odgovora nemam, ali pitao sam mnogo jednostavnije stvari, da mi Ministarstvo pravde dostavi optužnicu protiv Stanka Subotića Caneta, da vidimo zbog kog krivičnog dela je optužen. Evo, do dana današnjeg tog odgovora nema.
Ne mogu drugo da zaključim, nego da donesem zaključak, evo, gospodin Krasić, „vrana vrani oči ne vadi“, da je to suštinski udruženi zločinački poduhvat za pljačku ove države. Očigledno je posle ovog intervjua koji je dao Stanko Subotić Cane podgoričkoj televiziji da je izneo podatke i rekao – da budete mirni, inače ću krenuti da iznosim sve ono što znam i sa kime sam povezan, jer sam sigurno neću da potonem. Taj lanac mora na kraju da se prekine.
Evo, imate i juče i danas (izgleda da je bara postala mnogo tesna, krokodili su počeli da se jedu međusobno) optužbe prema „Vacu“ da pokušava da preuzme distribuciju novina u celoj Srbiji od „Future“. Sada izlaze na površinu sve one stvari za koje i ja tvrdim, a i svaki razuman čovek može da dođe do zaključka da su prilikom prodaje Luke Beograd, „Novosti“, „Ce marketa“ itd. kriminalci, političari i tajkuni praktično pljačkali ovu državu. Vi niste u stanju da date odgovor na to.
Ono što je posebno interesantno, vidimo da su neki koji su navodno dolazili da nam pomognu, kao što je Bodo Hombah... Kako se to zvalo, Pakt za stabilnost jugoistočne Evrope, a ja bih pre rekao pakt za pljačku jugoistočne Evrope. Svi su tu udruženi, i nikom ništa.
Pitao bih i gospođu Kolundžiju da li je dobila odgovor kako je izvršena privatizacija Luke Beograd. Šta je sa odgovorom koliko je Luka Beograd imala para 2005. godine u decembru mesecu na računu? Ovo je neverovatno, em pljačkate, em nećete da priznate. Pa, nećete da priznate zato što je tužilaštvo u vašim rukama, zato što je to instrument koji služi za obračun sa političkim protivnicima, a ne za to da se stvarno spreči pljačka i za ono što nam je obećao predsednik Republike Boris Tadić, da ćete krenuti u obračun sa kriminalom.
Sada nemam kome nego vama, gospođo predsedniče, da postavim pitanje – šta ćete vi uraditi da mi dobijemo bar delimično odgovore na ova jednostavna pitanja?
Vidite, očigledno je da je Ministarstvo pravde bilo u službi onih koji je trebalo da opljačkaju čak i Stanka Subotića Caneta. Podigli su optužnicu protiv njega da bi ga eliminisali iz ove zemlje. Mislili su da su time rešili problem, prevarili su se. Vi, umesto da pomognete, da insistirate... Razumem zašto ćuti gospođa Kolundžija, ona bi sve odgovore mogla da dobije od Bože Đelića. Boža sve zna, kada je u pitanju Luka. Sve papire ima; između ostalog, to ima crno na belo, to je gospođa Barać u svom pismu i navela. Vi svojim autoritetom... I, ono što je vrlo važno, u tom periodu niste bili na vlasti. Vas optužuju do 2000. godine. Od 2000. godine najodgovorniji su „žuti“. Zašto ne insistirate da ova institucija dobije na ugledu? Zašto da ugled Skupštine bude urušen u vreme vašeg mandata?
Ovo bi bio najbolji potez i najbolji korak, da prema svim ovim institucijama na čije su adrese otišla ova pitanja definitivno, ne znam na koji način, pismeno, preko medija, imate mnogo mogućnosti, stvarno... Ili da se odgovori pošalju ili da zamolite poslanike, pošto je ovo uzaludan i bespredmetan posao, da ne postavljamo uopšte pitanja, jer trošimo dragoceno vreme i dragocene pare naših građana, što, pretpostavljam, vama nije …
(Predsednik: Vreme. Zahvaljujem.)
… u interesu. Molio bih vas da me obavestite šta ćete uraditi po ovom pitanju. Hvala.
Gospođo predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, javljam se po članu 104, u vezi s izlaganjem gospođe Nade Kolundžije. Jasno je bilo da je njena insinuacija da sam dobio odgovor na pitanja koja sam postavio, a da to prikrivam, što apsolutno nije tačno. Postoji toliko pitanja, non-stop ih ponavljam ovde, da je prosto bespredmetno postavljati pitanje da li sam dobio odgovore ili ne. Nisam. Čak i kad dobijem odgovor, ja ovde javno iznesem šta su mi napisali kada sam postavio neko pitanje.
Gospođo Kolundžija, znate, mene uopšte ne interesuje u kojoj Vladi je šta i kad pljačkano. Znam da se u ovih deset godina neprekidno pljačka u kontinuitetu. Znam da vi niste bili 2005. godine u Vladi, ali ste bili 2007. godine, i vaši predstavnici. Jedan od tih vaših predstavnika sedi danas ovde, to je gospodin Božidar Đelić. Dobio je sve vezano za Luku Beograd i do dana današnjeg nema nikakvog odgovora.
Nedvosmisleno sve stvari koje stoje, vezano za Luku Beograd, govore da je izvršena neverovatna pljačka. Vi preko toga prelazite. Vama je samo cilj da obmanete građane Srbije kako navodno želite da se stvari otkriju; u suštini, vi želite da se stvari samo prikriju i sve činite kako biste te stvari prikrili.
Zašto nema odgovora koje su firme privatizovale „Novosti“? Šta je sa firmom koja je privatizovala Luku? Odakle pare? To je suština. Kažu – preko banke. Vidite da su te banke u suštini povezane sa svima njima i da one peru novac. Ko može drugi da pere novac nego banke, i to banke koje se nalaze ovde u Srbiji, nijedna nije srpska, navodno su sve inostrane banke. Međutim, ni to nije tačno, taj lanac mora jedanput da se razotkrije. Vi to možete vrlo lako. Ne postoji nijedna novčana transakcija veća od 10.000 evra…
(Predsednik: Vreme.)
… za koju ne može da se utvrdi odakle potiče, a vi ne možete četrdeset miliona da otkrijete.
Dame i gospodo, postavljam pitanje Vladi šta će uraditi, zbog ovog slučaja vezanog za generala Krstića, sa svim osuđenicima koji su osuđeni od strane Haškog tribunala? Jer, ovaj slučaj na najdrastičniji način pokazuje odnos vlasti država u kojima osuđenici izdržavaju kazne, posebno imajući u vidu činjenicu da je general Krstić još u decembru mesecu upozorio na pretnje koje mu dolaze i na mogućnost da će na njega biti izvršen napad. Njega su posetili u zatvoru i predstavnici Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu i on im je sve te stvari ponovio i predočio. Nažalost, to nije imalo nikakvog efekta i generala Krstića u zatvoru su bukvalno pokušali da prekolju.
Ono što je posebno indikativno jeste odnos nekih predstavnika naše vlasti, kao što je naša ambasada u Londonu, koja kaže da je general Krstić napadnut tupim predmetom. Ako pogledate izveštaj britanskih medija, videćete da oni tamo jasno kažu da je napadnut oštrim predmetom, da je ležao u lokvi krvi i da su mislili da je mrtav. Stvarno je nedopustivo da čovek koji je osuđen, izdržava kaznu, koji je invalid, bude prepušten na milost i nemilost nekih drugih osuđenika, a da naša država ne reaguje.
Posebno je interesantno, i ako je to istina, treba da se utvrdi, s obzirom na to da je invalid, da generalu Krstiću zatvorske vlasti, na osnovu izjave njegove ćerke, nisu dozvolile da koristi protezu.
Postavljam pitanje – u kakvu smo mi to državu poslali čoveka da služi kaznu? Kakvo je to varvarstvo? Oni koji se hvale demokratijom, ljudskim pravima i slobodama ne dozvoljavaju invalidu da koristi protezu! Na taj način olakšali su ovima koji su pokušali da ga zakolju da taj čin izvedu.
To je prosto nedopustivo. Ministarstvo inostranih poslova, Ministarstvo pravde mora na ovo da reaguje. Ne samo sada za generala Krstića, nego za sve naše zatvorenike; treba da služe zatvorsku kaznu u Srbiji, jer ovo je nedopustivo. Da li treba da čekamo da nam se ponovo desi ovakav slučaj da bismo reagovali?
Posebno je interesantno reagovanje tzv. nevladinih organizacija u Srbiji. Da li se oglasila jedna jedina nevladina organizacija? Nije. Kako to?
Kada je u pitanju neki problem vezan za bilo kog pripadnika nacionalne manjine ili bilo šta drugo što je okrenuto ili nije u interesu Srba, ne možemo živi da ostanemo. Ali, njih niko ne plaća za to, njih plaćaju samo kada treba napadati Srbe, onda su tu bez ikakvih problema. Ne možemo živi da ostanemo od njih. U ovom slučaju apsolutno se niko ne oglašava.
Posebno je interesantno pisanje nekih naših medija, odnosno izveštavanje elektronskih medija. Očigledan pokušaj brutalnog ubistva oni kvalifikuju kao tuču, nanošenje povreda tupim predmetom itd. Na šta to liči?
Zar niste u stanju bar da objektivno i istinito prenosite ono što se desilo? Zar smo mi stvarno država u kojoj apsolutno nemamo nikakva prava kada su u pitanju prava Srba i kada su u pitanju problemi sa kojima se Srbi suočavaju, ne samo u Srbiji, nego i u ovakvim slučajevima kao što je slučaj generala Krstića?
Tražim od Vlade Republike Srbije, od Ministarstva inostranih poslova, od Ministarstva pravde da nas najhitnije obaveste šta su sve preduzeli po pitanju generala Krstića i šta će sve preduzeti po pitanju svih osuđenika od strane Haškog tribunala, da izdržavaju kaznu zatvora u Srbiji. Hvala.