Hvala.
Poštovani gospodine ministre sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, ja bih na početku kratko samo želeo da pohvalim predložene predloge zakona iz nadležnosti MUP. Mislim da su zaista dobri i da ne stoje primedbe opozicije da nije bilo dovoljno vremena da se prouče i dostave eventualne primedbe i sugestije.
Ja ću govoriti o jednom problemu o kojem danas niko nije govorio i koji muči veliki broj građana Srbije.
Naime, u Srbiji živi preko pet hiljada Srba poreklom iz Hrvatske koji zbog pogrešno upisanog državljanstva nisu mogli da ostvare prave na hrvatsko državljanstvo. Naime, radi se o građanima koji su rođeni u Srbiji do 1991. godine, dakle, do rata, a čiji su roditelji hrvatski državljani. Nažalost, greškom službenika u matičnim službama, ti su građani u trenutku rođenja bili upisivani kao državljani federalne Srbije, a ne državljani federalne Hrvatske, što je suprotno zakonu.
Ja ću citirati član 22. Zakona o državljanstvu SFRJ, u kome jasno stoji – Republičko državljanstvo određuje se detetu po zakonu republike čije državljanstvo imaju oba roditelja u trenutku njegovog rođenja.
Dakle, svi ti građani su morali po pomenutom zakonu biti upisani kao državljani federalne Hrvatske. To se, nažalost nije desilo. Nakon razbijanja bivše Jugoslavije, tih pet hiljada Srba su se našli u problemu, jer Hrvatska punih 25 godina odbija da im omogući da se upišu u knjigu državljana Republike Hrvatske.
Oni se suočavaju sa brojnim problemima. Ja ću navesti neke od tih problema. To su sve građani koji su poreklom sa područja Krajine. Tamo većim delom žive njihovi roditelji koji su stari i nemoćni i oni prosto ne mogu da im pomognu, jer nemaju mogućnost boravka u Hrvatskoj. Zatim, imaju komplikacije oko ostvarivanja pravo na imovinu, na kuće, zemlju i druge nepokretnosti.
Takođe, prilikom odlaska u Hrvatsku, moraju stalno da se prijavljuju u MUP Hrvatske, kao da su neki osuđenici. Imamo čak slučajeve građana koji žive u trećim zemljama, npr. u Austriji, koji moraju, da bi otišli u Hrvatsku, da posete svoj rodni kraj, da podnesu zahtev za radnu vizu ili čak moraju da prolaze neke testove za tuberkulozu i slične besmislice. Ti su ljudi pokušavali, ponavljam, 25 godina da se obraćaju nadležnim matičnim službama u Srbiji. Međutim, uvek su bili odbijani sa obrazloženjem da nemaju pravo na ispravu u knjizi rođenih.
Navešću dva primera diskriminacije prema tim građanima. Vesna Stanković, rođena 1960. godine u Šibeniku, majka joj je hrvatska državljanka, otac državljanin Srbije. Greškom upravnog organa, upisana je kao državljanka Srbije, ponavljam, suprotno tada važećim propisima. Ona je trebala rođenjem biti upisana kao državljanin Federalne Hrvatske.
Naime, prema Zakonu o državljanstvu Narodne Republike Hrvatske iz 1950. godine, koji je bio snazi u vreme njenog rođenja, dakle, 1960. godine, ako je jedan roditelj hrvatski državljanin, a drugi državljanin neke druge republike bivše SFRJ, onda će to dete biti državljanin Hrvatske, ako se roditelji drugačije ne dogovore, a oni se nisu dogovorili. Nažalost, Vesna Stanković od 1960. godine do danas nije uspela da ostvari svoje pravo da se upiše u knjigu državljana Hrvatske, iako je tadašnji zakon to omogućavao.
Imamo drugi slučaj Marka Dobrića, koji je rođen 6. juna 1984. godine, a u trenutku njegovog rođenja oba su roditelja imala hrvatsko državljanstvo. Dvadeset dana kasnije, 26. juna 1984. godine, on je upisan kao državljanin Srbije. On to nije mogao biti upisan prema pomenutom Zakonu o državljanstvu u SFRJ, o čemu sam govorio, s obzirom da su oba njegova roditelja imali državljanstvo Hrvatske. To je na osnovu člana 4. tada važećeg Zakona o državljanstvu SR Hrvatske, on je časom rođenja postao automatski državljanin Hrvatske. To je konstatovao i MUP Hrvatske i prvostepeni sud u postupku koji je Dobrić pokrenuo radi utvrđivanja hrvatskog državljanstva.
Međutim, pogrešnim upisom podataka u državljanstvo Srbije, 20 dana kasnije, po oceni MUP Hrvatske i prvostepenog suda, prekinut je kontinuitet hrvatskog državljanstva, te nakon tog upisa on se ne može smatrati prema stanovištu Hrvatske hrvatskim državljaninom.
Ponavljam, on, Dobrić, i preko pet hiljada drugih Srba nisu mogli da dobiju državljanstvo Srbije, takođe ni redovnim prijemom, jer u trenutku podnošenja zahteva za državljanstvo Srbije lice mora da ima najmanje 18 godina, a Marko Dobrić je imao svega 20 dana. Dakle, očigledno je ovde da su službenici u upravnim organima u matičnim službama napravili veliku grešku i zagorčali život hiljadama Srba poreklom iz Hrvatske.
Prema stanovištu Evropskog suda za ljudska prava u predmetu „Gaši“ protiv Hrvatske, kaže se – rizik svake greške koju učini državno telo treba da snosi država, a propusti se ne smeju spravljati na štetu dotičnog građanina.
Mislim da je rešenje da se na predloženi zakon o izmenama i dopunama Zakona o državljanstvu predloži jedan amandman. Ja želim da se zahvalim Udruženju za zaštitu ustavnosti i zakonitosti, koje je pripremilo taj amandman, koji sam ja podneo na pomenuti zakon.
Taj amandman glasi: „Državljaninom Republike Srbije smatra se državljanin SFRJ koji je na dan proglašenja Ustava Savezne Republike Jugoslavije 27. aprila 1992. godine imao prebivalište na teritoriji Jugoslavije i deca tog državljanina rođena posle tog datuma, a suprotno odredbama Zakona o državljanstvu SFRJ je upisan u evidenciju državljana Republike Srbije. Lica iz stava 1. ovog člana imaju pravo da zahtevaju ispravku podatka o državljanstvu, matičnoj knjizi rođenih i ispravku osnova upisa u evidenciji o državljanima RS.“.
Dakle, želim da zamolim ministra Stefanovića i kolege narodne poslanike da u danu za glasanje podrže moj amandman, jer, ponavljam, ovim amandmanom, koji sam pročitao, mi bi obradovali preko pet hiljada Srba poreklom iz Hrvatske koji bi sada dobili konačno mogućnost da urade ispravku u knjizi rođenih u Srbiji, da se upišu kao državljani Federalne Hrvatske i da im to bude osnova da steknu hrvatsko državljanstvo, a istovremeno da konvalidiraju, odnosno da im se potvrdi srpsko državljanstvo.
Nadam se da će gospodin Stefanović i kolege narodni poslanici imati u vidu ovu veoma važnu stvar i da ćemo zaista omogućiti ovim građanima da konačno nakon 20, 25 godina golgote i bezuspešnih pokušaja da ostvare svoje pravo konačno dočekaju taj dan da reše ovaj svoj problem, a time da olakšaju sebi rešavanje brojnih problema u Hrvatskoj. Hvala.