Dame i gospodo narodni poslanici, moram da se složim sa kolegom iz DS da su u nekim preduzećima u restrukturiranju potrebna određena finansijska sredstva. Potpuno je u pravu kada kaže je bilo u ranijem radu stranačkog zapošljavanja i privilegija. Navešću primer „Tigar“ iz Pirota, onaj deo koji „Mišlen“ nije kupio. „Mišlen“ je platio 50 miliona dinara, te pare nestale za vreme Vlade Mirka Cvetkovića. Iz države je uplaćeno 10 miliona dinara, takođe te pare nestale. Neki visoki funkcioneri Vlade su išli čak i u odmarališta koja pripadaju tom „Tigru“ iz Pirota.
Firma je bila pred stečajem. Kad smo promenili direktora i kad smo promenili zastupnika kapitala, danas je „Tigar“ u Pirotu firma koja radi, i to radi izvozni program, uz avanse, 75% proizvodnje je u izvozu a radnici primaju plate redovno. To je razlika između Vlade Mirka Cvetkovića i ove nove Vlade. Znači, ovde novac ne nestaje, nego se koristi za osposobljavanje tih preduzeća da uđu u postupak privatizacije.
Kada su u pitanju subvencionisani krediti, nije ovo prvi put da Vlada Republike Srbije subvencioniše kredite za privredu tako što doplaćuje razliku kamate od onih koji uđu u program povoljnih kredita između banaka i komercijalnih kredita. To nije nešto novo, to ste radili i vi. Samo je razlika između vas i nas, što su to dinarski krediti, a i ako su devizni, kurs evra je stabilan.
(Predsedavajući: Vreme.)
Vi ste u prethodnom periodu davali indeksirane kredite u evrima, ljudi su se zaduživali kad je evro bio 92, 93, 94 dinara, a vraćali su te subvencionisane kredite kad je evro bio 107, 108 dinara. Kažite mi, molim vas, kakva je to onda subvencija? Samo na kursnim razlikama su gubili, plus kamate koje su plaćali. Zato danas imamo toliki broj preduzeća koja su u blokadi.
(Predsedavajući: Gospodine Arsiću, 40 sekundi ste prekoračili vreme.)
Zato što su morali da pokrivaju kursne razlike…
(Isključen mikrofon.)