Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Zoran Babić

Zoran Babić

Srpska napredna stranka

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, otkrio sam razlog nervoze nekih ili jednog narodnog poslanika. Trebalo mi je vremena, ali sam veoma ponosan što to mogu da podelim sa vama.

Razlog nervoze jednog narodnog poslanika leži u jednoj rečenici koju sam ja izgovorio malopre kada sam rekao da su mokri čvorovi u nekim školama u Srbiji, nažalost, u većini škola u Srbiji, gori nego u kazamatima. Pa, se onda narodni poslanik zabrinuo, jer u školi je bio, nije bio sjajan. To su bile decenije i decenije mukotrpnog višedecenijskog studiranja, pa je tamo bio i tamo više neće biti, ali se zabrinuo na tim mokrim čvorovima u kazamatima i zbog toga je pokazao svu tu nervozu i prilikom svog govora, ali i prilikom govora…
Naravno da ću se vratiti temi, a to je, voleo sam i mislio sam da kada smo danas i kada danas razgovaramo o stanju u našoj prosveti, kada govorimo o iznosu sredstava koja se opredeljuju svim ljudima u prosveti, od predškolskog obrazovanja pa do profesora na univerzitetima, pa kada je neko rekao – sedam hiljada dinara je malo; ja sam očekivao da će onda reći – evo, AP Vojvodine i budžet Bojana Pajtića i njegove klike je spreman da još dodatna sredstva opredeli za to, za prosvetne radnike.

Da li smo mi dobili bilo šta, bilo kakvo razmišljanje, bilo jedan jedini dinar iz budžeta AP Vojvodine, onim čime raspolaže režim DS i Bojana Pajtića da se opredeli i da se da za prosvetne radnike? Ne mora sedam hiljada dinara. Neka je sedam stotina dinara pa je to više. Da li smo imali takav predlog? Da li se setio Bojan Pajtić za tako nešto? Ne, nije naravno.

Nije imao vremena, znate. Bavio se Heterlendom. Bavio se davanjem milion evra firmi „Gardi“, njima je dao milion evra. Prosvetnim radnicima nije dao ništa. Davao je sa simpone milionske iznose, ali nije prosvetnim radnicima.
Prema tome, ja bih više voleo da nervozne kolege u ovoj sali više daju određene predloge, pa kažu koliko je spreman Bojan Pajtić i budžet AP Vojvodine da pomogne prosvetnim radnicima, da pomogne svim zaposlenima u državnoj upravi a ne da se bavi ovakvim rasipanjem para.

Za ovo, slažem se sa jednom rečenicom, ono što je oteto mora i da se vrati i neka o tome razmišlja DS i Bojan Pajtić.
Čudno tumačenje matematike je danas na delu, neki narodni poslanici kažu za SNS da nije glasalo tri četvrtine ljudi u Srbiji i to govore oni narodni poslanici za koje nije glasalo 97% ljudi u Srbiji. Za njih nije glasalo 97% ljudi, ali onda tumače matematiku na nekakav čudan način.

Znam da je predlagač amandmana radio u prosveti, ali mi sada samo nije jasno u čije ime i za koga kaže da je ovo poniženje za prosvetu. Radio je u prosveti, sada više ne radi, na stalnom radnom odnosu je u Narodnoj skupštini Republike Srbije, što je legitimno.

Koga zastupa ako je ovaj zakon plod dogovora između Vlade Republike Srbije i sindikata u prosveti, svih sindikata u prosvetu? Onda mogu samo da posumnjam da predlagač amandmana zastupa i govori u ime onih 11 ljudi o kojima je govorio moj uvaženi kolega Aleksandar Marković, koliko su uspeli da sakupe, čak ni za jednu školsku učiniocu, a kamo li za bilo šta više u Novom Pazaru.

Ti i takvi za koje nije glasalo 97% ljudi u Srbiji, ti takvi koji u jednom velikom i časnom srpskom gradu kao što je Novi Pazar skupe 11 svojih pristalica i funkcionera sada govore protiv dogovora koji je postigla Vlada Republike Srbije zajedno sa prosvetnim radnicima, odnosno njihovim sindikatima. Ti i takvi za koje nije glasalo 97% kažu da je ovo poniženje. Zamolite Bojana Pajtića da doda i on tih 7.000 pa će to biti duplo više, mnogo bolje će onda biti. Verujem da je to kod Bojana Pajtića završilo u tuđem džepu

(Vladimir Pavićević, s mesta: Replika, gospodinu Babiću da odgovorim.)
Izrečeno je mnogo stvari koje zaista nemaju nikakve veze sa istinom. Nama je ovde jedna poslanička grupa ili gospodin Đurišić koji je tada bio visoki funkcioner DS spočitavao – Bože, strašno kršite zakon, gde je budžet. Ja sam njega pitao – gde je budžet, Marko Đurišiću, za 2009. godinu koji ste predali i rasprava je krenula 26. decembra? Gde je budže bio za 2009. godinu gde ste krenuli sa raspravom 22. decembra, pa za 2010. godinu 17. decembra, pa za 2011. godinu 23. decembra, pa za 2012. godinu 26. decembra? Ni jedan jedni budžet niste dali u skupštinsku proceduru u skladu sa zakonom i u skladu sa Ustavom.

Sada, ti i takvi koji su nas naterali da u osmom sazivu Narodne skupštine dočekamo maltene Novu godinu, koji su trgovali sa nekim poslaničkim grupama samo da bi povukli veliki broj amandmana, da ne bi išli na privremeno finansiranje, kažu – gde je budžet, strašno je što će budžet doći u zadnjoj nedelji novembra ili prvoj nedelji decembra meseca.

Šta ćemo sa tim? Sada ti i takvi kažu – gde vam je budžet, a gde je vama bio budžet i za 2009, 2010, 2011. i 2012. godinu? Kada ste ga donosili? Kada ste ga usvajali?

Sa druge strane, ti i takvi kažu da ova Vlada RS vodi štetnu politiku, a oni su vodili ispravnu politiku. Ti stručnjaci koji su vodili ispravnu politiku uzimali su kredite, kratkoročne kredite, na pet godina po 7,5% kamate. To su stručnjaci, a onda spočitaju ovoj Vladi RS koja dobija kredite na 10 godina po 2% kamate da je štetna. Da li ste imali vi matematiku u osnovnoj ili srednjoj školi? Da li ste brojali te jabuke koje ste davali i uzimali? Pa kako može 7,5% kamate na kratkoročni kredit od pet godina da bude povoljniji, sjajan, ekonomski isplativ u odnosu na kredite na 10 godina sa 2% kamate?

Ko je onda vodio štetočinsku politiku i štetnu politiku? Zbog te takve politike stručnjaka, koji su nam donosili budžet pred Novu godinu kao deda mrazovi, mi ove godine plaćamo milijardu i 70 miliona evra kamate. Naredne godine u vrhu talasa platićemo kamate na kredite, te od 7,5% na pet godina, u iznosu od milijardu i 300 miliona evra kamate vašeg zaduženja, koje ste rasipali na neke heterlende, na neke ko zna kakve projekte.

I sa takvim opterećenjem koji ste nam ostavili, mi ćemo ovu godinu da završimo sa deficitom negde oko 500 miliona evra. Pogledajte samo da nije tog opterećenja od milijardu i 70 miliona evra, koliko smo morali da damo na kamate, mi smo u suficitu. Elementarno, svaki mesec je prošao u suficitu i razumem one kolege koji se smeju, smeju se zato što oni ne znaju šta znači suficit. Nikada ga nisu ni pravili. Suficit u budžetu – njima je strana reč. Moraju da prevedu šta znači – suficit, pa tek onda da razumeju. Oni su non-stop samo gledali deficit i kako je taj deficit rastao iz godine u godinu. Suficit im je strana reč i sada ovakve rezultate gde nije kamata i kredita koje ste vi uzeli, vi opteretili, ne nas, opteretili ste građane RS, da ne računamo tih milijardu i 70 miliona evra kredita, kamata koje moramo da vratimo na vaš red i na vaš obraz, i to kamata tako sjajnih i stručnih i dobrih za državu od 7,5%, da nije tih kamata, mi bi bili u suficitu kompletno.

Vi imate hrabrosti i obraza da ustanete i kažete – ovo je štetočinski. Šta ste ponudili? Budžete pred Novu godinu? Šta ste ponudili? Kamate i kredite od 7,5% na pet godina, pet godina otplate?

Sada za ovu Vladu koja vraća ono što ste vi potrošili, a da smo barem nešto dobili, šta smo dobili, da li imamo izgrađene koridore, da li imamo izgrađene puteve? Važno je bilo da se tada slika na Ibarskoj magistrali, da se pokaže pored dva bagera i kaže – evo je, haj vej, a sutradan ostane bager, kamioni odu, za dva dana nema ni bagera, a od puta tek nema ničega.

Ti i takvi stručnjaci koji sada kažu da ova Vlada vodi štetočinsku politiku, a uradili smo i radimo više autoputeva za godinu dana nego što ste vi uradili za pet godina, radili ste i pravili su takvi stručnjaci autoputeve u njivi, pa iz njive na autoput, pa sa autoputa na njivu. Možda i kukuruz. Hvala gospodine Nikoliću. To su ti stručnjaci koji nemaju ništa, ama baš ništa da kažu u svoju korist, ama baš ništa da kažu šta su dobro i korisno uradili za ovu državu i građane RS, ti koji su i budžet i ovakve kamate i ovakva opterećenja stavili na naša pleća, oni sada kažu – gde je budžet, oni sada kažu – ovo je štetočinski.

Pa, ako je ovo štetočinski, kada smo u suficitu, a kolega ne razume šta znači suficit, onda koja reč bi bila adekvatna, a da me gospođa predsednica ne prekine sa pravom, koja bi mogla da potvrdi i koja bi mogla da opiše vašu politiku i sve ono što ste radili? Uostalom, kako ste sjajno radili, tako su sjajno rekli i građani Republike Srbije i 2012. godine i svih ovih godina do sada, a bogami i u budućim decenijama.
Sada smo videli, gospođo predsednice, da je 5,5% kamate bolje nego 2%, koliko dobijamo sada. Evo, sada smo dobili priznanje. Naučite me, molim vas, kakva je to matematika gde je 5,5% kamate bolje, i to 5,5% na pet godina, na kratkoročni kredit, nego 2% na 10, 12 ili više godina. Evo, priznajem, ako me ubedite i ako građani Srbije ubedite u tu vrstu matematike, svaka čast! Mislim da zaslužujete Nobelovu nagradu.

Što se tiče toga da smo bolji, da, jesmo bolji. Zbog toga sa ponosom mogu da kažem da smo, recimo, budžet za 2013. godinu usvojili 1. decembra, gde je pre toga bio u redovnoj proceduri, za razliku od onih kojima budžet nedostaje, koji su svaki put budžet dali po hitnom postupku u proceduru i to u pet do 12, u pet do isteka roka.

Kaže neko - ovde smo mi napravili ugovore. Pa, izvinite molim vas, ljudi u Srbiji danas ne idu po ugovorima, ne voze automobile po papirima, nego po onome što je urađeno i što je izgrađeno. Ljudi koji se prevoze železnicom, prevozili su se u vaše vreme brzinom od 26 kilometara na sat. To je ta dobra, moderna, to je ta ispravna politika. Sada 12 kilometara brže, 38, nije ni to nešto za pohvalu, ali brže.

(Dragan Šutanovac, s mesta: Vreme! Koliko vremena ima za repliku?)

Mnogo više vremena nego ovi sa pašnjaka vračarskih. Tako da, loše su im te štoperice, moraće da ih baždare malo na drugačiji način.
Reći ću vam i još jednu stvar.

Znate li kako su izgledali, gospođo predsednice, ti ugovori za izgradnju infrastrukture, za izgradnju puteva? Ja sam jako zahvalan Azerbejdžanu zato što nas razume i zato što nije naplatio sve one penale koje je mogao da naplati. Pravili su ugovore za izgradnju Koridora 11 na način što su se obavezali da će izvođače radova uvesti u posed, odnosno uvesti u gradilište za tri do šest meseci. Ako ga ne uvedu od tri do šest meseci, imali su obavezu po istom tom sjajnom ugovoru da plaćaju izuzetno visoke, tj. da plaćamo kao država izuzetno visoke penale. Onda su stavili ruke u džepove, fotografisali se sa tim ugovorom i rekli – evo, sve smo završili, a malopre smo videli da predstavnici bivšeg režima veruju da se saobraćaj odvija preko ugovora, a ne po auto-putu i po asfaltu. Nije ih bilo briga da izvrše imovinsko-pravne radnje, odnosno da izvrše eksproprijaciju zemljišta. Nisu imali gde da uvedu ljude bilo šta da rade.

U onom trenutku kada smo preuzeli odgovornost vršenja vlasti, morali smo da sednemo, naravno, sa izvođačima i da ih zamolimo da nam daju dodatni rok da eksproprijaciju i izvršimo. Nemojte samo ti stručnjaci koji ubeđuju građane Srbije da je 5,5% kamate bolje nego 2%, nemojte samo ti stručnjaci koji nam govore da se saobraćaj odvija po papirima i po ugovorima, a ne po izgrađenim putevima i po postavljenom asfaltu i izgrađenim mostovima, nemojte samo da ti ekonomski stručnjaci koji sve mere na jabuke, imaš dve više, dve manje, a onda ne prihvataju dimenziju inflacije i svega onoga što su pravili, a bilo je po 20 i nešto procenata. Nemojte samo da ti stručnjaci koji su navodno povećavali nešto iz kredita, iz nerealnog kredita, a prikrivali da je to u stvari pojela inflacija mnogo pre nego što su uopšte uplatili. Nemojte, molim vas, da nas ti stručnjaci koji su nas doveli u situaciju da plaćamo ove godine milijardu i 70 miliona evra kamate, a naredne godine kada je vrh tog talasa i milijardu i 300 miliona evra. Jer, da nije bilo tih stručnjaka i njihove pogubne politike, Srbija je sada u plusu, Srbija je u suficitu i zbog toga je cela ova nervoza, zato što vi to ne razumete. Ne razumete da je naš deficit i biće do kraja godine 500 miliona evra i to sa vraćenim kamatama koje ste nas zadužili.

Da nije tih kamata, da nije te pogubne politike koju ste vodili do 2012. godine, domaćinskim pravim poslovanjem, poslovanjem koje je utemeljeno na ekonomskim pokazateljima, i to ne morate da verujete meni, ne morate da verujete poslaničkoj grupi SNS, već pogledajte šta priča MMF, pogledajte šta kaže Svetska banka. Pogledajte, ta ista Svetska banka nas je pomerila unapred za 32 mesta na „duing biznis listi“. Da li se to dobija na lepe oči? Da li se to dobija na poznanstvo? Da li se to dobija ne manekenisanje bivšeg predsednika države ili se dobija posvećenom i reformskom politikom i teškim merama koje smo morali da uradimo? Da li se, uostalom, i saglasnost od onih koje ste oterali 2011. godine?

Međunarodni monetarni fond je bio u Srbiji 2011. godine samo da popije kafu i ručak i video je sa kim ima posla. Video je da su to ljudi koji ne drže do reči, već koriste budžet onaj koji su usvajali pred Novu godinu, koriste ga samo i isključivo za političku i ličnu korist, i otišli su ljudi.

Mi se ponosimo ugovorom sa MMF jer to je jedan od načina monitoringa nad trošenjem sredstava iz budžeta Republike Srbije. Zbog svega što smo uradili, napravili smo dogovor o ovom povećanju i plata i penzija i ove pomoći prosvetnim radnicima, ali na osnovu onoga što smo zaradili, na osnovu onoga što smo uštedeli, na osnovu onog realnog suficita koji smo napravili, da nije vaših kredita i kamata od 7,5 ili 5,5%, od tako sjajnih kamata gde nas ubeđuju i dan danas da je 5,5% bolje i povoljnije za našu državu nego 2%. Nemojte samo vi, molim vas, da nas učite toj vrsti ekonomije i vođenja finansija jer je takva ekonomija nas jednim dobrim i sigurnim putem dovela na vrata bankrota.
Zahvaljujem.
Zahvaljujem se gospodine Bečiću.

Ono što je za SNS prihvatljivo, a to je da mi možemo da razgovaramo o amandmanima, možemo da razgovaramo o predlozima, ali oni koji su realni i ostvarivi i koji nisu samo onako populistički spisak lepih želja.

Ponosni smo što je povećanje i u prosveti od 4% i u zdravstvu od 3% i u Vojsci i Policiji od 2% i 1,25% za sve penzije i penzionere. Mislim da je plod jednog domaćinskog i dobrog odnosa i raspolaganja sredstvima javnih finansija od strane Vlade RS.

Meni je drago kada kolega pomene neka javna preduzeća. Drago mi je kada je pomenut Aerodrom „Nikola Tesla“ i ono što mogu da predstavim ovde i građanima Republike Srbije, a to je da je ubrzani rast avio-saobraćaja u Republici Srbiji u 2014. i 2015. godini doprineo obaranju rekorda po svim parametra poslovanja Aerodroma „Nikola Tesla“, da je prošle godine Aerodrom „Nikola Tesla“ koristilo više od 4,6 miliona putnika ili 31% više nego 2013. godine, što je Aerodrom „Nikola Tesla“ svrstalo među tri aerodroma sa najvišim rastom u Evropi.

Ove godine, uprkos ovom velikom, izvanrednom prošlogodišnjem rastu, nastavlja se obaranje rekorda. Četirimilionitog putnika Aerodrom „Nikola Tesla“ dočekao je 17. oktobra 2015. godine. Četirimilionitog putnika, za one koji nisu čuli, Aerodrom „Nikola Tesla“ je dočekao 17. oktobra 2015. godine, dve nedelje ranije nego što je to bilo prošle godine. Za prvih 10 meseci 2015. godine kroz Aerodrom prošlo je gotovo 4,2 miliona putnika. Za četiri procenta više nego u istom periodu prošle godine.

Veliki rast dogodio se i u kargo saobraćaju, na Aerodromu „Nikola Tesla“. Prošle godine rast robnog transporta bio je čak 33% u odnosu na 2013. godinu, a u prvih 10 meseci 2015. godine, prevezao je čak 25% više robe i čak 49% više pošte nego u istom periodu prošle godine.

Svi ovi rezultati su najbolji pokazatelji i najbolji rezultati u 52 godine dugoj istoriji Aerodroma „Nikola Tesla“ i ja sam zahvalan kolegi koji je ukazao na te rezultate, ali bih više voleo da je mogao da priča o ovakvim ili sličnim rezultatima …
…. za vreme vladavine u kojoj je on učestvovao…
…Više su se bavili kursom i nekim drugim stvarima, nego ovakvim rezultatima.
Povreda Poslovnika, gospodine predsedavajući, član 107.

Verujem da je bio lapsus i da nije bilo namere kod gospodina Šutanovca koji je Aerodrom Beograd nazvao Aerodrom Beograd, a to je u stvari Aerodrom „Nikola Tesla“. Ako nije znao, evo, sada je naučio, ali aerodrom se zove Aerodrom „Nikola Tesla“, a ne Aerodrom Beograd. Kao što je tačno da je prošle godine taj isti Aerodrom „Nikola Tesla“ napravio profit od 28 miliona evra i da je u budžet Republike Srbije za godinu dana uplaćeno 23 miliona evra, što je više nego proteklih pet godina zajedno. E, to su oni rezultati pravi, kao što je i pravi naziv aerodroma Aerodrom „Nikola Tesla“.
Gospođo predsednice, na svašta su neki ljudi spremni samo da bi dobili pet minuta slave ili 20 minuta na RTS. Na svašta, pa čak i toliko puta da ponavljaju jednu istu rečenicu, ali onda ono što me je povredilo i uvredilo, ono što je povredilo i uvredilo i ostale koleginice i kolege koji sede ovde je da je on to ponavljao zato što je samo on tako pametan i on to shvata na prvu loptu i na prvu rečenicu, a svi mi ostali smo ne znam ti kakvi pa to ne shvatamo, pa mora eto on da nam objašnjava.
Gospodin Dejan Đurđević, koga je gospodin Đurišić pomenuo bar jedno 30 puta, valjda zbog toga što nema nikakvu argumentaciju da ospori ovaj predlog i ovu odluku, je redovni profesor Pravnog fakulteta koji je završio na vreme, a ne u 30 i ne znam kojoj godini onako u večernjim časovima, nego na vreme. Profesor je na Pravnom fakultetu. Predaje nasledno pravo. Direktor je Republičkog sekretarijata za zakonodavstvo i ne postoji nijedna jedina zamerka na rad gospodina Dejana Đurđevića u okviru rada RIK.
To što kolega Đurišić ne razume političke odluke, a na kraju krajeva i moralne odluke koju je donela SNS o nepostojanju duplih funkcija, to više ide njemu na dušu. Ponosan sam što sam član SNS. Ponosan sam zato što za kolegu i prijatelja imam gospodina Dejana Đurđevića koji je član predsedništva SNS, pored toga što je ugledni profesor naslednog prava na Pravnom fakultetu u Beogradu. Ovo sve ponavljam da oni koji ne čuju i prave se da ne čuju da čuju i da zapamte.
Takođe sam ponosan što sam pored hiljada kolega i koleginica iz SNS podneo ostavku na članstvo u Nadzornom odboru Saobraćajnog preduzeća „Lasta“ još 1. septembra prošle godine, što sam podneo ostavku na mesto predsednika Vaterpolo saveza, zato što za kolegu i saradnika imam gospodina Aleksandra Martinovića koji je takođe podneo ostavku na mesto predsednika Nadzornog odbora „Galenika“, kao i na mestu, odnosno članstvo u Nadzornom odboru Agencije za privatizacije RS i zato što je nama država, resursi, novac svih građana RS iznad, mnogo iznad ličnih beneficija i ličnih interesa i bilo kakve plate bilo gde i umesto što je kolega probao da ospori nekoga ko bi o pravu mogao da predaje i njemu i meni, bolje bi bilo da je rekao – evo šta smo mi radili, evo mi smo radili bolje.
Ali, pošto tu argumentaciju nema, onda nas je 20 minuta bombardovao jednom istom rečenicom, ponovo, iznova i iznova. U svakoj rečenici Dejan Đurđević, a verujem da je bio informisan i da je informisan, bar da mu je pročitao funkciju, prof. dr Dejan Đurđević. Sa velikim poštovanjem se odnose i ostale kolege i studenti prema njemu, pa je red da se sa istim načinom i mi odnosimo, nego što ćemo da mlatimo nekim papirima i da tražimo ono što ni sami nismo spremni da uradimo.
Gospođo predsednice, Republička izborna komisija ni u čemu u svom radu ne trpi, ni u kvalitetu, ni u funkcionalnosti, a gospodin Đurišić bi više trebao da vodi računa o tome što on i njegova politička opcija ovakvim radom i ovakvim političkim stavovima će biti sve manje tema Republičke izborne komisije.
Znate, kada neko sklizne ispod cenzusa, kada neko padne ispod cenzusa, kada ga ljudi u Srbiji neće i to pokažu i na jednim, i na drugim, i na trećim izborima, ne znam što se onda on brine o RIK, sve manje će RIK da se bavi SDS i svim tim udruživanjima i svemu tome što prati politički rad Borisa Tadića.
Republička izborna komisija u ovakvom sastavu radi, funkcioniše u punom kvalitetu. Sa druge strane, postoje poslanici koji verujem da će između dva tvita koji šalju iz ove sale, moraju da znaju da nemaju, da ni jedan narodni poslanik nema pravo da određuje da li je neko u sukobu interesa ili nije u sukobu interesa.
Da li je neko u sukobu interesa ili nije u sukobu interesa određuje Agencija za borbu protiv korupcije, po Zakonu o Agenciji za borbu protiv korupcije. Onda je problem kada profesor prava hoće da taj zakon stavi van snage, pa da on sam određuje da li je neko u sukobu interesa ili nije u sukobu interesa. Takođe, da li je neko u sukobu interesa ili nije u sukobu interesa, a ovo je kratak kurs za profesore prava koji imaju preča posla verovatno razgovarajući telefonom ili šaljući tvitove, da znaju da li je neko u sukobu interesa određuje vladin Odbor za mandatna pitanja, ali završno i konačno Agencija za borbu protiv korupcije.
Ogroman je problem kada neko sa ovog mesta kao narodni poslanik, kao profesor prava umanjuje vrednost Agencija za borbu protiv korupcije i kaže – ja sam agencija. On je taj koji će odlučiti da li je neko u sukobu interesa ili nije u sukobu interesa. Ne, gospodo, to se radi po zakonima i Ustavu ove zemlje.
U ostalom, gospođa Ljubičić koja je izazvala ovu, ničim izazvana izazvala ovu polemiku, je veoma odgovorno u dva mandata radila posao generalnog sekretara Narodne skupštine Republike Srbije. Taj kvalitet na poslu generalnog sekretara Narodne skupštine Republike Srbije je kvalifikovao i za mesto državnog sekretara u MUP ali i za sve ono što radi u okviru RIK.
Vidim da je nekim ljudima u ovoj sali najveći problem što je neko član SNS. Ja ih razumem, jer oni nemaju taj problem, jer nemaju ni stranku. Nemaju ni članstvo, imaju neki pokret, nemaju ni birače, nemaju ništa i onda im je problem kada neko drugi ima i članove i saradnike i prijatelje i podršku kod građana Republike Srbije.
Još jednom ću ponoviti za one koji ne žele da čuju. Da li je neko u sukobu interesa ili nije u sukobu interesa odrediće Agencija za borbu protiv korupcije i vladin Odbor za mandatna pitanja, a RIK radi sasvim kvalitetno i apsolutno nema razloga da se govori van tačke dnevnog reda i da se pominju neka imena koja sada nisu ni na dnevnom redu, a o njima bi trebalo govoriti sa punim poštovanjem.
Podsetio bih vas, gospodine predsedavajući, da je gospodin Đurišić rekao u 16 minuta, a pažljivo sam ga slušao da je tek tada rekao – e, sada da pričamo malo o zakonu. Pošto mi nismo ovde da bi pričali o svemu i svačemu što nam padne na pamet, već o predloženim temama i o zakonima koji su na dnevnom redu, voleo bih da u budućnosti vodite računa o tome.
Današnji zakon je plod, sa jedne strane, razgovora i dogovora Vlade Republike Srbije sa relevantnim i reprezentativnim sindikatima prosvetnih radnika, a sa druge strane je plod stanja u našim javnim finansijama i svih onih stvari koje smo uradili u prethodnih godinu dana, svih onih ušteda koje smo ostvarili, svih onih reformskih stvari koje smo uradili i načinili. Sve to ne može i taj dijalog i dogovor ne može da se predstavi kao sramota.
Po mom mišljenju i verujem po mišljenju većine građana u Republici Srbiji, sramota je kada obećate zbog političke koristi, pa to što ste obećali zbog političke koristi čak i ne probate da ispunite. Sramota je kada Mlađan Dinkić kaže: „Razlog zbog kojeg sam ušao u to političko obećanje od hiljadu evra besplatnih akcija je strah da bi Boris Tadić mogao da izgubi predsedničke izbore, raspisane za januar 2008. godine. Ja to nisam uradio zbog svoje stranke, koja uopšte nije učestvovala na tim izborima, već je podržavala Tadića. Kasnije analize su pokazale da bukvalno tih 100.000 glasova, za koliko je pobedio u drugom krugu, dobrim delom potiču od zajedničkog obećanja o besplatnim akcijama.“
E to je vređanje. To je vređanje, kada zbog političke koristi i pobede samog jednog kandidata na izborima obećate ljudima u Srbiji nerealnih, nemogućih 1000 evra besplatnih akcija, pa ih ne načinite. Sramota je kada ljudima u Srbiji obećate zbog političke jednokratne pomoći 200.000 radnih mesta, a od svega toga dobijete u Srbiji duplo više, od 13% na 26% nezaposlenih u vreme Vlade Borisa Tadića. To je sramota.