Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Zoran Babić

Zoran Babić

Srpska napredna stranka

Govori

Ja se radujem izborima i uvek ću se radovati kada pitamo građane Srbije kakvo je njihovo mišljenje. Tome se radujem, a vi što vam ne odgovara što bežite od mišljenja građana, šta da vam radim.
Ako smo mi okrečili, znači da vi niste uspeli ni da okrečite. Bar smo okrečili. Okrečili smo, a vi niste ni to uradili.
Sa druge strane, nikako ne mogu da zaboravim one antologijske scene političkog manekena, bivšeg predsednika države, kako obilazeći obilaznicu oko Beograda, onako stručno čučne, pa provera prstima tvrdoću asfalta. Pazite, to je antologijski kako se to stručno proverava. Zamislite te antologijske scene bivšeg predsednika države koji se slika pored dva bagera, ibarske magistrale, pa kaže – gospodo, evo ga haj vej. Sutradan od haj veja ostaje samo haj, jer su se pomerila i ta dva bagera.
Kažite koliko ste kilometara autoputa napravili? Pa i neka imaju neku rupu, ali koliko ste kilometara autoputa napravili? Šta je sa Koridorom 10, šta je sa Koridorom 11? Koridor 11 ste pravili iz njive u njivu. Znate, u jednoj njivi se napravi jedno stotinak metara puta, pa onda imate desetine kilometara njiva, pa opet tamo neki asfalt. Uglavnom, to ničemu nije služilo. Ni imovinsko-pravne odnose niste rešavali. Koliko smo morali penala da plaćamo? Bogu hvala da smo imali razumevanje i od Azerbejdžana i drugih izvođača radova, pa da te penale nisu naplatili, baš zbog vašeg lošeg ugovaranja. Ni ugovor niste mogli da napravite kako treba, a kamoli da napravite neki kilometar autoputa.
Sada, zbog te političke mržnje, koju ja ne mogu nikako da razumem, ne žele, jednostavno, najviše bi voleli da oni oru i da podižu taj asfalt, a ne da se taj asfalt stavlja, pa ma ko da je na vlasti. Ako razvija moju zemlju, ako gradi moju zemlju, reći ću svaka čast, ostaće za neke buduće generacije.
Zašto vam je krivo zbog napretka? Ljudi, to je i zbog vaše i zbog naše dece, to je zbog svi. Taj „Beograd na vodi“ neću ja odneti kući, niti će bilo ko odneti kući. U tom „Beogradu na vodi“ će se raditi, radiće građevinska operativa cele države. Neko će doći, kupiće stan, kupiće poslovni prosto, neko će da radi u tom „Beogradu na vodi“. Tim letom za Ameriku, posle koliko godina? Koja zemlja u okruženju ima direktne letove za Ameriku, od Istambula do Beča? Jedini je Beograd.
(Aleksandra Jerkov, s mesta: Mađarska.)
U redu, i Mađarska prihvatam.
Ali, doći će neko u Beograd da bi odleteo za Ameriku, potrošiće i neko će da zaradi od svega toga. Zašto mrzite napredak države, zašto vam ne odgovara napredak države na toj biznis listi? Ja bih prvi aplaudirao da ste po bilo čemu napravili napred, ali to što niste pokazali sposobnost da napravite napredak nemojte da mrzite one ljude koji napredak čine ma koliko teško bilo. Ako se neko trudi, ako neko vuče napred zašto vam je jedini posao da spotičete, da stavljate prepreke, izmišljene prepreke? Zbog koga? Da li će vama biti drago ako nešto propadne u našoj državi? Zbog čega će vam biti drago? Ko će imati koristi od toga?
Ljudi, zar mislite da građani Srbije koji sada ovo gledaju su srećni, da li će gospodin Đurišić meni zadati neku ranu ili ću ja njega raniti, verbalno naravno? Ne, neće, od nas traže odgovore, traže rešenja, traže napredak i očekuju bolji život, a šta mi ovde radimo? Navijamo da se nešto sruši, navijamo da se otvori rupa na putu. Super. Ko će imati koristi od svega toga? Ako mislite da je to vaša korist, u redu je ali to više govori o vama nego o nama, bez obzira na prepreke, bez obzira na izazove, bez obzira na sva spoticanja na koja ste izgleda jedino spremni, mi ćemo i dalje vući napred. Bez obzira na teškoće, mi ćemo i dalje napredovati i na toj biznis listi i na otvaranju poglavlja i na svemu onome čemu smo bili posvećeni u prethodnom periodu, ali i u budućnosti. Građani Srbije su jedini merodavni da kažu šta misle i koga žele i to ćemo uvek poštovati.
Pa, nije tajna da je u periodu od 2006. do 2012. godine rashod na ime plata zaposlenih u AP Vojvodine veći za ravno milijardu dinara.
Milijardu dinara je otišlo na striktno i samo stranačko zapošljavanje podobnih kadrova DS i to ne možete da kažete – pa, znate vi sada nešto izmišljate. Pa, pogledajte budžete AP Vojvodine, pa pogledajte rashod za zaposlene od 2006. do 20012. godine milijardu dinara. Poštovani građani Republike Srbije, milijardu dinara je otišlo za stranačke aktiviste DS. Milijardu dinara i to nije nikakva tajna, da bi bio u stilu prethodne govornice, koleginice.
Međutim, ne bih želeo ni da ostanem da nisam odgovorio na sva pitanja. U periodu od 2008. godine do 2012. godine, ja sam tu zaista zahvalan i kolegama iz „Koridora Srbije“, i iz „Puteva Srbije“ i iz ministarstva koji su mi dostavili podatke da je godišnje u tom periodu od 2008. do 2012. godišnje pravljeno i izgrađeno do 10 kilometara autoputa, do 10 kilometara autoputa godišnje.
Godine 2015. završeno je 64,2 kilometra autoputa. Za godinu dana 64,2 kilometra autoputa. Godine 2016, ove godine planiramo završetak 107 kilometara. Naredne godine 49 kilometara, pri čemu će u potpunosti biti završeni pravci prema Makedoniji, prema Bugarskoj i potez Ljig-Preljina. To su naši rezultati.
Dakle, 64,2 kilometra autoputa za godinu dana za razliku od vaših jadnih 10 kilometara, ali ja sam vam zahvalan i na tih 10 kilometara pa makar iz njive u njivu, što kaže koleginica Rakić potpredsednica Odbora za infrastrukturu i građevinu, koja ove podatke izuzetno dobro poznaje, što znači da smo eto 6,4 puta bolji od onoga što ste vi radili i zbog toga nemojte tih 6,4 puta bolje rezultate tako sa takvom mržnjom prihvatati jer ja te minorne vaše rezultate prihvatam i kažem – hvala vam i na tih 10 kilometara, ali zbog toga ovih 64,2 kilometara autoputa izgrađenih u 2015. godini zaslužuju poštovanje, prvenstveno oni koji su danonoćno radili, oni zaposleni i u „Putevima Srbije“ i u „Koridorima“, oni ljudi koji su bili direktni izvođači. Nije lako leti, nije lako pružati taj asfalt na visokim temperaturama. To su ljudi koji rade izuzetno težak i odgovoran posao. Prvenstveno njima hvala, a onda i Vladi RS i državi Srbiji.
Zahvaljujem.
Pošto sam o amandmanu čuo samo pozivanje na obrazloženje, a to obrazloženje je u jednoj rečenici i potpuno je isto za sve predložene amandmane i ono glasi – ovaj amandman podnet je kako bi se tekst amandmana na član 1. uskladio u pogledu definisanog cilja. A, taj definisani cilj se pokazao u obrazloženju amandmana jedan, gde se ni jednom jedinom rečju ne govori o javnim preduzećima, ali se vi, gospodine Bečiću, pominjete u dve rečenice. Dva puta se pominjete vi u obrazloženju amandmana na brisanje člana 1, člana 2, člana 3. Ja ne znam kakve veze vi, gospodine predsedavajući, kao potpredsednik Narodne skupštine kao zakonodavnog tela, imate sa Zakonom o javnim preduzećima i kako vi možete, gospodine Bečiću, da budete u obrazloženju, ovako fenomenalnom obrazloženju amandmana?
Evo, ja ću vam pročitati, gospodine Bečiću, ako vi niste uspeli, ja sam bio jako posvećen i čitao sam i amandmane i obrazloženja, pa se kaže – umesto neprimerenog spajanja 14 tačaka dnevnog reda u jednu tačku, predlažemo da Vlada Republike Srbije povuče zahtev za održavanje vanrednog zasedanja Narodne skupštine, koji je predsednik Vlade uputio predsednici Narodne skupštine 20. februara 2016. godine, osim ukoliko potpredsednik Narodne skupštine gospodin Igor Bečić, to je prvo kada vas pominju, ne povuče svoj predlog o spajanju 14 tačaka dnevnog reda u jednu tačku u okviru koje bi se, kako gospodin Bečić, drugi put pominjanje, predlaže, obavio zajednički načelni i jedinstveni pretres o 14 predloga zakona iz zahteva koji je Vlada Republike Srbije uputila Narodnoj skupštini.
(Marijan Rističević, s mesta: Koliko ima reči?)
Osamdeset i nešto reči, gospodine Rističeviću.
To je tako fenomenalno obrazloženje zbog čega zapravo treba prihvatiti brisanje člana 5. koji definiše ko osniva javna preduzeća. Pa, ko će da osnuje javno preduzeća ako to neće uraditi Republika Srbija, ako to neće uraditi autonomna pokrajina ili jedinica lokalne samouprave?
Ja znam da je neko malopre pomenuo i postavio pitanje - po kojem zakonu se naplaćuje taksa za RTS? Ja isto tako mogu da postavim pitanje – na osnovu kojeg zakona je, gospodine Sertiću, pre nekih petnaestak godina, isti taj koji je postavio ovo pitanje, postavio i jedno bure u jednom velikom gradu Nišu i rekao građanima – ne, nemojte sa tim računima da idete na šaltere EPS, već stavite u ovo bure, pa je onda nešto palio te račune? Na osnovu kojeg zakona je on to radio? Ko mu je dao takvo pravo?
Zbog ovog obrazloženja u kojem se više govori o gospodinu Bečiću, nego o javnim preduzećima, ko može da ih osnuje, ko upravlja njima, kakvi su uslovi za izbor direktora, nadzornog odbora, itd, itd, a više se govori o vama gospodine Bečiću, naravno da ovaj amandman, ali i sve ostale, ne treba prihvatiti.
Zahvaljujem se, gospodine Bečiću.
Mislim da predlagač amandmana nije iskren, jer je sada rekao da ste vi, gospodine ministre, u obrazloženju zbog čega ste odbili ovaj amandman naveli da ovaj amandman nije celishodan. Međutim, nigde u ove dve rečenice obrazloženja odbijanja amandmana nije upotrebljena reč celishodno. Jeste upotrebljena reč, koja definiše da bi prihvatanje ovog amandmana narušilo celovitost uređenja predmetne materije, tako da prvo tu nije predlagač bio precizan.
Sa druge strane, potpuno razumem zbog čega se predlagač amandmana baš okomio na član 10. i zašto bi želeo da ga izbriše. Šta definiše član 10? Imovina i osnovni kapital. Imovinu i osnovni kapital, gospodine ministre, želi predlagač da izbriše, a čija je to imovina, čiji je osnovni kapital javnih preduzeća? Svih građana Republike Srbije, da se ne zna šta žele da rade.
To je poenta ovakvog amandmana, da se briše kapital i da se briše imovina javnih preduzeća i na taj način se briše imovina i osnovni kapital svih građana Republike Srbije. To je ono što je razlika u našim politikama. Mi želimo da taj kapital i da ta imovina bude veća, želimo da je unapređujemo, želimo da ostvarenom dobiti unapređujemo funkcionisane tih javnih preduzeća, da ona postanu bogatija i veća, jer na taj način je bogatija i veća naša država, ali i naši građani, za razliku od predlagača amandmana koji želi tu imovinu jednim amandmanom briše se da je otme od svih građana Republike Srbije. Zbog toga podržavamo vaše i obrazloženje, ali i ne prihvatanje ovog amandmana.
(Vladimir Pavićević, s mesta: Replika.)
Zanimljivi su ovi podaci koji se čitaju sa mobilnog telefona. Pretpostavljam da su došli iz istog onog centra koji je rekao da je Aleksandar Vučić za Novu godinu bio u Dubaiju ili takođe je isti taj telefon korišćen kada je pomenuta afera i lansirana afera prisluškivanje ili afera reketiranje ili razne druge afere koje su se pokazale kao lažne. Isto sa tako jednog sličnog telefona su ti podaci pročitani.
Zanimljivo je i to što se unapred kaže – ne, nemojte vi da pričate o Bojanu Pajtiću i AP Vojvodini, ne nemojte vi, ne smete to da pričate, inače će odmah tužba da sledi. Nema veze, tužite me, sutra već rade sudovi, nikakav problem nije.
Ali, umesto tih podataka sa ekrana tog mobilnog telefona, ono što je istina je da uređenje sajta tada Dulićevog Ministarstva za zaštitu životne sredine koji košta možda stotinak, možda ni toliko evra, je plaćen 25 hiljada evra. Za to postoje valjani dokazi i valjani podaci. Dvadeset pet hiljada evra za nešto što moja ćerka tinejdžer može da napravi za pola sata.
Ono što je takođe istina, mada sam upozoren da ne smem da pričam o tome, možemo da govorimo o šteti koju je ostvarila „Tesla banka“. Mislim da su jedine banke koje su stvorene na ovom svetu da bi pravile gubitke su one banke koje je vodila DS, da li u državi, da li u AP Vojvodine.
Ta „Tesla banka“ je pored nekoliko dokapitalizacija u četiri godine izgubila čak 2,7 miliona evra odobravanjem kredita bez ikakvog pokrića. Drugo, propast „Razvojne banke Vojvodine“, o tome tek možemo memoare da pišemo. Tomovi i tomovi knjiga mogu da se pišu kako je propala „Razvojna banka Vojvodine“ i to se ne čita ni sa jednog ekrana mobilnog telefona. To su podaci koji su valjani, ispravni i u ovom trenutku se nalaze u tužilaštvu Republike Srbije.
Ko je odgovoran za to? Insinuacije za logo EPS, vidim da je nekome jako zabavno kada se govori o silnim štetama koje je napravila DS i Bojan Pajtić u „Razvojnoj banci Vojvodine“. Vidim da se silno neko zabavlja i da mu je prosto smešno zbog štete koju je napravila „Tesla banka“. Vidimo da je nekome mnogo zabavno zbog toga što čega god da se latio, šta god da je radio, da je to samo nanosilo štetu i gubitak i manjak za građane Republike Srbije.
Zbog toga prvo vi odgovorite, ne meni, ne morate meni da odgovorite, odgovorite građanima Srbije, odgovorite građanima Vojvodine, odgovorite na kraju krajeva i pravosudnim organima zbog čega i ko je odgovoran za ovu štetu i na kraju krajeva, vratite taj novac onima kojima pripada, a to su građani Republike Srbije.
Pozvao bih uvaženog kolegu da pažljivo pročita i belu knjigu programa Srpske napredne stranke, da pročita i ekspoze premijera gospodina Aleksandra Vučića i videće da sve ono što smo i obećali i pred građane izašli, i pre izbora ostvarili i posle izbora. 
Sa druge strane, ja ne znam šta je to TV brojilo. Ali, hajde, podvešćemo to pod lapsus uvaženog kolege. Ali, neko ko je godinama terao građane i naplaćivao im 500 dinara za pretplatu za javni servis, sada mu je odjednom mnogo 150 dinara takse. Pa, gde je tu matematika? Gde je tu logika?
Sa druge strane, pozvao bih uvaženog kolegu da ne koristi te opšte termine – neko je povećao cenu struje 600%. Vi ste povećali cenu struje 600%. Vi ste povećali cenu struje od 2001. do 2012. godine 600%, ili nešto više od 60% godišnje.
Ako ste rekli da za četiri godine, od 2012. do 2016. godine, cena struje je povećana za 30%, znači da smo je povećavali za nešto manje od 8% godišnje. I sada, vi koji ste povećavali cenu struje 60% godišnje, vi imate pravo da nekome spočitavate bilo šta drugo. Vi koji ste za taksu, odnosno, TV pretplatu, ma kako se to zvalo, za one koji dobacuju, ma kako se zvalo to povećanje, vi koji ste TV pretplatu naplaćivali tri puta skuplje, sada vam ne odgovara zato što je tri puta jeftinije. Vi koji ste 600% povećali cenu električne energije, imate pravo da govorite zbog čega za četiri godine cena električne energije povećana za 30%. Pa, gde je tu politička korektnost i logika uopšte?
Zahvaljujem se ,gospodine Bečiću, i prvo imam jednu sugestiju vama.
Ja vas molim da kolegi podnosiocu amandmana uvedete još nekoliko telefonskih linija, jer tolika je navalica građana i toliko zovu građani predlagača amandmana i takvu mu podršku daju da ja ne znam kako on u istom trenutku i čita obrazloženja amandmana, i govori o amandmanima, i javlja se na telefon. Pažljivo posmatram predlagača amandmana, ali verujte da sam od te silne podrške video da se jednom javio na telefon, a bogami mi smo u skoro pet sati rasprave, tako da su neke neiskrene stvari ovde izrečene.
Sa druge strane, gospodine Sertiću, ja ću potkrepiti činjenicama ono što ste govorili i ono što želite da sprečite oko formiranja javnih preduzeća. Ne radi se o javnim preduzećima, ali se radi o javnim fondovima. Ti fondovi gazduju i raspoređuju sredstva građana Vojvodine. Kada se, recimo, Fond za kapitalna ulaganja AP Vojvodine, koji radi od 2006. godine, ja vidim da se neko opet silno zabavlja, znate, kada se pomenu ti fondovi, koji radi od 2006. godine, onda kada se iscrpe sredstva, na krajnje nezakoniti, netransparentan način, odjednom se taj Fond za kapitalna ulaganja Vojvodine, odlukom Skupštine AP Vojvodine, preimenuje u Upravu za kapitalna ulaganja. Raspored sredstava, i o njemu ću da govorim, ostaje krajnje netransparentan, krajnje burazerski i na štetu, naravno, svih građana.
Međutim, da je to jedini primer, nije gospodine Sertiću. Tu imamo i Fond za razvoj AP Vojvodine, koji je funkcionisao između 2002. i 2012. godine, pa onda kada su sav novac potrošili, onda je taj fond preimenovan u Razvojni fond Vojvodine. Znate, promenite ime, promenite i ime stranke, promenite šta god i frizuru da promenite, ali ono što ste radili i ono što radite, e to ne može da se zaboravi, pa tako. Ovoliki broj fondova sa sličnim namenama očigledno je stvoren kako bi se napravio najpovoljniji ambijent u kome su moguće nezakonite radnje, a kontrola svedena na minimum. O projektima koje su finansirali ti fondovi nije bila moguća rasprava u Skupštini AP Vojvodine, jer je većina poslanika iz DS onemogućavala raspravu, pa čak i uvid u detalje finansijskih aranžmana. Toliko o radu Bojana Pajtića.
Izveštaj o radu Fonda za razvoj AP Vojvodine objavljen je na posebnom sajtu, ali samo sa šturim podacima o tome da 5.391 korisniku kredita plasirano nešto više od 253 miliona evra. Nema podataka za koje konkretne projekte i kakvu su rezultati. Stepen naplate potraživanja do 2011. godine je bio 75%, ali nema podataka ko nije vratio kredite.
Interesantno je i da je u predizbornoj kampanji 2011. godini, u istoj onoj godini kada je Vlada DS oterala MMF, jer nisu želeli nikakvu kontrolu nad trošenjem sredstava svih građana Republike Srbije, stepen naplate sa tih 75% naglo opao, ali opet nema podataka ko je ostao dužan fondu, ma kako se on zvao, jer ti fondovi kontrolišu novac svih građana. Može se pretpostaviti samo da su to bili miljenici pokrajinskog režima i sponzori izborne kampanje DS za izbore 2012. godine.
Fond za razvoj AP Vojvodine ugašen je polovinom 2013. godine, a među poslednjim transakcijama je uplata 1,5 miliona evra zagrebačkoj „Tesla banci“ i 200 miliona za sticanja vlasništva u Razvojnoj banci Vojvodine, a svi jako dobro znamo kakvu sudbinu je imala i „Tesla banka“ i Razvojna banka Vojvodine.
Njega više niko ne pominje. Promenili su ime i niko ga više ne pominje, ali naslednik mu je Razvojni fond, koji uglavnom vegetira, jer je u suštini samo maska za bivši fond. Pokrajinska vlast očigledno veruje da će se slično dogoditi i sa Fondom za kapitalna ulaganja koji je postao Uprava za kapitalna ulaganja.
Postoje jaki razlozi za sumnju da je Fond za kapitalna ulaganja duboko kontaminiran korupcijom, pogotovo što je njegovo delovanje bilo obavijeno tamom, tamom jednog kabineta u Banovini, i to je onaj kabinet u koji Bojan Pajtić jako retko svraća, ali kada je raspored finansijskih sredstava iz ovih fondova, svrati. Do sada otkriveni slučajevi korupcije i kriminala očigledno su samo vrh ledenog brega, a najpoznatiji među njima jeste „Heterlend“, „Kamenica dva“ i „Krišan“.
Javno tužilaštvo, da bi svim ljudima bilo jasno šta je to afera „Krišan“, u Pančevu naredilo je istragu protiv predsednika opštine Kovačica Miroslava Krišana zbog osnovane sumnje da je zloupotrebio službeni položaj, jer je bez sprovedene javne nabavke 2008. godine zaključio ugovor sa preduzećem „Vojvodina put“ iz Pančeva u izvođenju radova na ulicama u naseljenim mestima opštine Kovačica za 320 miliona dinara, što je za 25% veći iznos u odnosu na tržišne cene. Tako je, prema navodima tužilaštva, vrednost posla uvećana za 80 miliona dinara. Bez obzira na tako uvećane cene, bez obzira za ne sproveden postupak javne nabavke, Fond za kapitalna ulaganja isplatio je račun i tako sam sebe oštetio za 80 miliona dinara.
Podsetiću vas da je predsednik Upravnog odbora Fonda za kapitalna ulaganja Bojan Pajtić. Jednim poslom za 80 miliona dinara.
Prema tome gospodine Sertiću, sve što ste hteli da sprečite novim zakonom koji ćemo usvojiti, nadam se već, da li noćas ili sutra, želite da sprečite da se nikada i nigde da se na ovaj način, kao što to radi Bojan Pajtić i DS, ne rasipa novac građana Srbije.
Gospodine Bečiću, već nekoliko puta opominjete uvaženog kolegu Pavićevića da potroši svoje vreme za obrazlaganje amandmana, a da reč nije progovorio o samom amandmanu, i ja se potpuno slažem sa tim, ali je vaša obaveza, gospodine predsedavajući, da mu oduzmete reč kada ne govori o amandmanu, jer vi na taj način kršite Poslovnik.
Sa druge strane, predlagač amandmana obično ima neku vrlo čudnu matematiku. Znači, poređenja – toliko amandmana prihvaćeno, tolika podrška u biračkom telu. Hajde, prihvatiću to u onom stilu kao što je rekao uvaženi kolega – što je babi milo, to joj se i snilo. Ali, sada prihvatati tezu – znate, jedan od ministara mi je prihvatio amandman „briše se“, a vi, gospodine Setiću, ste u sukobu sa nekim tamo što je prihvatio amandman „briše se“ jer ne prihvatate sada „briše se“ na ovaj član. Mislim, to je logika koju može samo predlagač amandmana da razume, zaista.
Evo, potrudio sam se, verovatno nisam dovoljno pametan, kako to da „briše se“, amandman „briše se“ na različite zakone mora da se svuda prihvata, inače su ministri u sukobu. Znači, ovo je logika koja je neverovatna.
Član 15, a sada ću o amandmanu, nikako ne sme da se promeni, nikako ne sme da se izbriše. Zato što član 15. uvodi red u rukovođenje javnim preduzećima. To je ono što predlagač amandmana ne shvata, red. Umesto dvodomnog upravljanja javnim preduzećima. Umesto silnih nadzornih i upravnih odbora sa beskrajnim brojem članova, sa nadoknadom koja je bila kao u ovim fondovima za kapitalna ulaganja Bojana Pajtića. Nije se znalo, samo je važna bila rođačka ili stranačka pripadnost. E, sada se uvodi red. Sad umesto dva dvodomnog upravljanja javnim preduzećima imamo samo nadzorne odbora.
U narednim članovima se i definiše broj članova nadzornih odbora. Pa je za javna preduzeća koja osniva Republika, taj broj pet, a ne kao što je u prethodnom režimu bilo potrebno samo da je neparan broj, sedam, devet, pa do 21. Koliko im je trebalo ljudi da negde postave i da ih nekom masnom nadoknadom nagrade. Eto, samo su razmišljali na taj način.
Sada se tačno zna. Za javna preduzeća koja osniva autonomna pokrajina ili jedinica lokalne samouprave, broj članova nadzornog odbora je tri. Tačno se zna koliko nezavisnih, koliko ispred zaposlenih, a koliko daju te jedinice lokalne samouprave Republika ili Autonomna pokrajina.
Zbog toga, gospodine Sertiću, nemojte se ni truditi da shvatite ovu logiku, jer ne postoji nijedan mehanizam kojim može da se shvati takva logika. Ovaj amandman nikako ne sme da se prihvati, zato što bi vratili Srbiju, vratili bi javna preduzeća u totalnu anarhiju, u totalni „drp“ sistem kako neko reče. Nadoknade koje se ne znaju ni kolike su ni kakve su, broj članova nadzornih i upravnih odbora je bio katastrofalno veliki, a na taj način su se velika sredstva građana Republike Srbije odlivala u stranačke džepove funkcionera ili bliskih bivšem režimu.
Gospodine Bečiću, morate da izdržite pritiske. Ja znam da ste vi navikli na pritiske i znam da možete da izdržite tu vrstu pritiska.
Reklamiram Poslovnik, član 107, ne vidim nikakvu vezu sa reklamiranjem povrede Poslovnika člana 100. i zloupotrebe koju je načinila gospođica Aleksandra Jerkov, jer član 100. kaže da predsednik Narodne skupštine kada predsedava sednici Narodne skupštine, ako želi da učestvuje u pretresu, prepušta predsedavanje jednom od potpredsednika Narodne skupštine.
Kakve veze ima član 100. sa Informatorom Srpske napredne stranke, i sa mnom lično, jer je više govorila o Informatoru Srpske napredne stranke.
Pošto vidim fascinaciju, vrlo rado ću koleginici pokloniti i moju sliku sa posvetom, i Informator Srpske napredne stranke, a jedini komentar na ove reči koje su malopre iznesene – istina boli, a ja ću i dalje nastaviti da iznosim činjenice, nastaviću da iznosim istinu, kao što to rade moje kolege iz Srpske napredne stranke.
Zahvaljujem se na prilici za repliku, gospodine Bečiću, ali sve ove podatke o kojima sam govorio baš i dolaze od tih ljudi koji sede u upravnom odboru i naravno da glasaju protiv takvog kriminalnog koruptivnog, koruptivne podele sredstava svih građana Republike Srbije i AP Vojvodine.
Naravno da su podneli na desetine krivičnih prijava protiv Bojana Pajtića i onih gospodina Petrovića i ostalih koji su raspodelili takva sredstva. Naravno da su oni potpisnici tih krivičnih prijava, a to što vi hoćete da odgovornost podelite, pa izvinite molim vas, to što ima nadoknade za članstvo u Upravnom odboru Fonda za kapitalna ulaganja, pa dovoljno su se oni namirili kroz ova ulaganja bez pokrića i koja nisu vraćena.
Dovoljno su oni dobili i za unučiće da obezbede. Dovoljan je bio jedan „Heterlend“ od milion i 200 hiljada evra, gde toj deci niste ostavili ništa, a firmama bliskim režimu Bojana Pajtića, ne mogu da kažem dobit zato što ono što se otme ne može da bude dobit, milion i 200 hiljada evra. Naravno da nadležni državni organi rade na osnovu baš tih saznanja, baš onih ljudi koji su u tim organima.
Ovde govorimo o drugim stvarima, ovde govorimo o uređenju sistema. Ovde govorimo o tome da više nikada ne može da se desi slučaj kao što je bio u Republičkom fondu zdravstvenog osiguranja kada je bio 21 član upravnog odbora. Dvadeset jedan član, pa puta nadoknada, pa puta troškovi, puta ne znam ni ja šta.
Sada za javna preduzeća koja osniva Republike pet članova nadzornog odbora, sa nadoknadom koju određuje Vlada, transparentno i javno, javna preduzeća koja osniva AP i jedinice lokalne samouprave, tri člana nadzornog odbora, e to vama ne odgovara. Sistem vam ne odgovara. Red vam ne odgovara. U tome je problem, što nema više gde da se stranački kadrovi i rođaci i ne znam ti ko više nadomesti članstvom u takvim odborima.
Član 106. ovde se o svačemu govori. U izlaganjima gospodina Pavićevića vidim po obimu literature koju je poneo, verujem da će u nekim ranim jutarnjim satima, a mi smo spremni i raspoloženi da govorimo koliko god bude trebalo, verovatno da će nam i neki kuvar čitati.
Ja nijedno obrazloženje ni za jedan amandman nisam čuo, ali vas molim da u onom trenutku kada ja ili bilo ko od kolega iz SNS, ali i kolega Pavićević pređe tu granicu maltretiranja i mobinga kojem smo izloženi zbog lične promocije, ja vas moim da ga prekinete.
Sa druge strane, ja razumem potpuno gospodina Pavićevića. Razumem i kolege preko puta, izbori su blizu, znaju da će ovu zgradu i ovu salu gledati verovatno samo na ekranu ili kada prolaze Trgom Nikole Pašića. Znaju da su ispod cenzusa baš zbog politike koju sprovode na ovaj način i ovako neozbiljnim odnosnom prema Narodnoj skupštini Republike Srbije i onda žele tu želju sebi da nadoknade tim javljanjem i pričanjem o koje čemu, ali samo ne o amandmanima.
Na vama je gospodine predsedavajući da poštujete Poslovnik i da svakoga i mene i ostale koleginice i kolege u onom trenutku kada pređemo tu granicu i ne govorimo o amandmanima koji su na dnevnom redu, da oduzmete reč. To je vaše pravo, ali i obaveza.
Čini mi se da smo svi u istoj sali i da se svi međusobno čujemo. Ja sam čuo malopre gospodina Pavićevića kako se nudi da uđe u neki nadzorni odbor, u neki upravni odbor. Rekao je – evo, želim da uđem u upravni odbor da bi učio kako se i šta se tamo radi. Pa, ko je za partokratiju, onaj ko se nudi ili ja koji sam podneo ostavku zato što je SNS donela odluku o zabrani gomilanja funkcija? Jedan čovek, jedan funkcija. To je to. Mi smo to pokazali u primeni, u praksi, za razliku od predlagača amandmana, koji se na ovaj način vama, gospodine Sertiću, ponudio da ga postavite u neki upravni odbor, u neki nadzorni odbor. To je uradio u drugoj, trećoj rečenici.
Zarad istine, pogledajte stenogram, pogledajte šta je izrečeno i ko je onda za partokratiju, ko je onda za partizaciju upravnih i nadzornih odbora, onaj ko se nudi za mesto u tom odboru.
A, ono za šta sam intervenisao, intervenisao i sada i ubuduće ću intervenisati kada se ne govori o predloženim amandmanima, nego o kuvaru, o ne znam ti kakvim željama, pozdravima i čestitkama, kao što je to radio malopre gospodin Pavićević i uvek ću intervenisati.
Znam da smo mi gotovo već sedam sati ovde i da raspravljamo o ovom zakonu, znam da su se neke kolege odmorile, pa došle, to je legitimno i normalno, ali dajte da govorimo o činjenicama.

Brisanjem člana 23, da li se ta nadoknada svodi na nulu? Ne. Da ste želeli kao predlagači amandmana da ta nadoknada bude nula, morali ste da podnesete amandman kojim bi rekli, predsednik i članovi nadzornog odbora nemaju pravo na odgovarajuću nadoknadu itd. Ovako što ste predložili samo bi značilo da na jedan netransparentan način sa ugašenim svetlima, onako kako je želja lokalne samouprave ili AP ili osnivača tog javnog preduzeća, da odredi tu nadoknadu, kao što nije postojalo pravilo, osim da bude neparan broj članova upravnih i nadzornih odbora, a drugo pravilo, niste imali. Nemojte sada da zamajavate ljude koji nas gledaju, da vi tim amandmanom pokazujete neku želju da se sačuvaju sredstva građana Srbije. To je neistina.

Da ste želeli da sačuvate sredstva građana Srbije, amandman bi morao da glasi drugačije. Ovako, brisanjem samo člana 23. vi samo ostavljate mogućnost da se na krajnje netransparentan način određuje nadoknada tim ljudima. Mi to ne želimo. Želimo da bude odluka Vlade. Kažete, zamislite Vlada da određuje nadoknadu. Podsetiću vas na jedan primer koji je bio ovde u Narodnoj skupštini Republike Srbije.

Članovi VSS i DVT iz redova advokata i profesora na pravnom fakultetu, imali su nadoknadu u visini poslaničkog dodatka, a onda je odlukom Administrativnog odbora Narodne skupštine Republike Srbije 2009. godine ta nadoknada, podizanjem ruku članova bivšeg režima koji i sada sede u poslaničkim klupama, ta nadoknada, znate li na koji iznos je povećana? Na šest prosečnih plata u Republici Srbiji, šest prosečnih plata, svaki od tih članova, a bilo ih je četvoro, VSS i DVT, iz redova advokata i profesora na pravnom fakultetu je primalo nadoknadu za članstvo u VSS i DVT od skoro 200.000 dinara. Vašom odlukom gospodo, vi koji se sada brinete za građane Republike Srbije, vi ste častili to četvoro ljudi, deset miliona dinara, i zapitajte se koliko je to vrtića, škola, boljih uslova u ambulantama, u porodilištima? Koliko je to više za socijalne kategorije ljudi, a vi ste deset miliona dinara odlukom Administrativnog odbora, vašom odlukom, četvoro ljudi častili sa deset miliona dinara, ne vaših, deset miliona svih građana Republike Srbije. Tako se to radi kada nema zakona, tako se to radi kada se briše član 23. gospodine Sertiću.

Znate li šta se desilo 2012. godine? Te godine je neka druga skupštinska većina, koju je činila SNS, vratili smo na staro, da ta nadoknada bude onakva kakva je i bila ranije, a to je u visini poslaničkog dodatka.

Znate li šta se desilo u narednih 48 sati? To četvoro ljudi, svo četvoro je podnelo ostavke, što samo pokazuje da vaš kadar je došao tu samo zbog novca, samo i isključivo zbog novca. U onom trenutku kada je ta nadoknada svedena na normalan iznos, svi su podneli ostavke, jer nemaju motiva da rade. To je način kako ste propisivali nadoknade za članstva u upravnim, nadzornim odborima, VSS, DVT i VT.

Zbog toga, molim vas, nemojte samo vi pričati o brizi nad građanima Srbije i nad javnim finansijama.
Svako dete je blago i ja se pridružujem čestitkama za rođenje jednog deteta, da je živa i zdrava i da bude mnogo bolja od nas, neće joj biti teško u tome.

Ali, ono što moram da primetim, koliko je prethodni govornik spreman za raspravu, govori i nešto što je ustvrdio da su se javna preduzeća tako birala zadnjih 200 godina. Nešto se ne sećam da su javna preduzeća postojala u Srbiji pre 200 godina. Pa, se ispravio da se biraju na taj način zadnjih 50 godina. Ne sećam se da je baš, ja imam 45 godina, dugo pamtim, ali da 50 godina postoje javna preduzeća u Srbiji, takođe ne stoji.

Ali je vrhunac ne pripreme za raspravu pokazuje činjenica da je pogodio dan. Mi jesmo u sredi, ali ne 23. februar, već 24. februar, tako da vidim da su efekti tog slavlja koje je sa razlogom da se osećaju i čuju ovde.
Gospodine Bečiću, postoji jedan strip na kojem su generacije odrasle čitajući ga. Taj strip se zove Alan Ford, i u Alanu Fordu postoji jedan lik koji se zove Super Hik, tako da vidim da ovde ima nekih koji bi mogli da pariraju tom junaku iz Alana Forda.
S druge strane, gospodine predsedavajući, zarad istine, prvi Zakon o javnim preduzećima koji je definisao postojanje javnih preduzeća je usvojen u Narodnoj skupštini Republike Srbije 1991. godine nakon decembarskih izbora. Pre toga su postojala razna socijalistačka samoupravljanja, razni SIZ-ovi, SOUR-ovi, OUR-ovi i takva organizacija. Ali, prvi Zakon o javnim preduzećima koji je u naše zakonodavstvo, u srpsko zakonodavstvo uveo pojam javna preduzeća, usvojen je 1991. godine, a nikako pre 200 ili pre 50 godina. Žalosno je što jedan predsednik vlade ili bivši ministar, ili bivši šta god, takve stvari ne zna koje su elementarno poznavanje našeg zakonodavnog sistema.