Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Žarko Obradović

Žarko Obradović

Socijalistička partija Srbije

Govori

Pošto sam, sticajem okolnosti, jedan od ministara koji je ovlašćen da bude predstavnik Vlade po ovoj tački dnevnog reda, da kažem samo nekoliko reči, ne zloupotrebljavajući ni funkciju ministra, niti ono što piše u ovim papirima, a vrlo su detaljno obrazloženi svi razlozi zašto Vlada nije prihvatila predložene amandmane. Moram da kažem da je priča povodom Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje bila daleko veća nego što je cilj izmena ovog zakona, jer se suštinski zakon odnosi na primenu novog metodološkog principa i stvaranje uslova za usklađivanje dinarskih iznosa, umesto rastom cena na malo, o čemu se podaci ne objavljuju od 1. januara 2011. godine, sa godišnjim indeksom rasta, indeksom potrošačkih cena.
Konsultovao sam se sa kolegama iz Ministarstva finansija, rekli su mi da ovo preciziranje pojedinih kategorija obveznika ne utiče na visinu obaveza plaćanja doprinosa za te kategorije. To je najvažnija poruka koja se može reći u odnosu na to.
Inače, svim kolegama narodnim poslanicima koji su učestvovali u ovoj raspravi se zahvaljujem. Preneću poruku predsedniku Vlade, sem one o političkoj tenziji, a kolege iz ministarstva će pogledati vaše ostale primedbe, pa će biti prilike da o tome razgovaramo. U svakom slučaju, mislim da je razgovor bio širi nego što je bio sadržaj ovih izmena i dopuna zakona. U svakom slučaju vam se zahvaljujem.
Hvala, gospodine Novakoviću. Samo bih želeo Narodnu Republike Srbije da obavestim da je Vlada Republike Srbije od 26 pristiglih amandmana, prihvatila 12. Razlozi za prihvatanje ovih amandmana su, jednostavno, poboljšanje teksta zakona, ili preciziranje jezika zakona, ili određene izmene za primenu zakona.
Takođe, danas je odbor na sednici koja je održana pre podne, prihvatio jedan amandman, čiji je neposredni osnov primena zakona. Mi smo prihvatili 14 amandmana i vrlo su detaljna objašnjenja data, kao i razlozi zbog kojih nismo mogli da prihvatimo neke amandmane.
Inače, samo bih želeo da obavestim Skupštinu da smo prihvatili amandmane narodnih poslanika Gorana Mihajlovića, na član 2. stav 1. tačka 3), Nikole Savića na član 2. stav 1. tačka 8), poslanika Čanak, Kostreš, Jerkov, Papuga, Radovanovića na član 4. stav 3, poslanika Đerić, Spasojević, Markićević, Ilić na član 4. stav 4. tačka 4), isti poslanici na član 8. stav 3, poslanika Bojana Mladenovića na član 8. stav 3. i poslanici Đerić, Spasojević, Markićević, Ilić na član 9. stav 1. tačka 6), poslanici Čanak, Kostreš, Jerkov, Papuga, Radovanović na član 10. stav 1, poslanika Nemanje Šarovića na član 11. stav 1, poslanici Đerić, Spasojević, Markićević, Ilić na član 12. stav 1. tačka 3), poslanici Ilić i Spasojević na član 23. stav 3. i Zlate Đerić na član 24. stav 3. Hvala.
Kolega Mladenoviću, dva od tri vaša pitanja se odnosi na oblast koja nije predmet ovog zakona, reč je o autorskim pravima i to je praksa koja postoji svuda u svetu, zato mi nismo uopšte izuzetak.
Što se tiče vašeg amandmana i razloga za neprihvatanje tog amandmana Vlada smatra da je 30 dana primereniji rok za dobijanje svih ovih potrebnih poslova i dobijanje proizvođačkog koda, zato što postoji neposredna komunikacija između Zavoda za intelektualnu svojinu i Međunarodnu federaciju proizvođača fonograma u Londonu. Potrebno je pomenuti da postoji nekoliko koraka za dobijanje proizvođačkog koda. Proizvođač optičkih kodova se obraća Zavodu sa zahtevom da dobije taj kod, Zavod se obraća Međunarodnoj federaciji proizvođača fonograma za dobijanje odgovarajućeg proizvođačkog koda koji je on dužan da izda. Posle toga Međunarodna federacija određuje proizvođačke kodove, prosleđuje, nema roka, to ste u pravu, ali naša očekivanja da će to biti brzo i četvrti korak je da zavod dodeli proizvođačke kodove podnosiocu zahteva. Zbog toga smatramo da je 30 dana primereniji rok za realizaciju celog ovog postupka i zbog tog razloga nismo mogli prihvatiti vaši amandman.
Na član 4. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Nenad Čanak, Bojan Kostreš, Aleksandra Jerkov, Olena Papuga i Radovan Radovanović.
Vlada i odbor za nauku i tehnološki razvoj prihvatili su amandman.
Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 4. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Zlata Đerić, Srđan Spasojević, Miroslav Markićević i Aleksandra Ilić.
Vlada i Odbor za tehnološki razvoj su prihvatili amandman.
Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 8. amandman je podneo narodni poslanik Bojan Mladenović.
Vlada i Odbor za nauku i tehnološki razvoj su prihvatili amandman.
Reč ima Bojan Mladenović.
Kolega Duvnjak nema opasnosti da optički diskovi budu zadržani na carini zato što su oni optički diskovi koji su sa snimljenim sadržajem i reč je o muzici i filmovima itd. oni se naravno od strane carine puštaju u promet i zakon je predviđeno rešenje da se prvog radnog dana u mesecu obavesti tržišna inspekcija o tome da su određeni optički diskovi bili predmet carine, onda tržišna inspekcija samo proverava da li ti diskovi imaju proizvođački, oni su u prometu u svakom slučaju, nema opasnosti da izgube na aktuelnosti i kao što vi kažete u vašem amandmanu – tržišta inspekcija ima mogućnost da naknadno, nakon što se optički diskovi nađu na tržištu, još jednom provere da li su oni snabdeveni proizvođačkim kodovima, pošto je to carina već jednom proverila, bez obzira na doba u mesecu, prvog radnog dana u mesecu oni obaveštavaju, tržišna inspekcija proverava, suština je da li imaju proizvođački kod.
Mi smo ocenili da je rok od šest meseci primereniji, ali ćemo se potruditi da oba pravilnika uradimo i pre toga, poštujući svu potrebnu proceduru i potrebno je da u međuvremenu napravimo i jedan ugovor sa međunarodnom federacijom proizvođača fonograma u Londonu, iako je reč o timskom ugovoru, jer smo ipak smatrali da je ovaj rok primeren i da bi završili sve tri obaveze i onda protekom od šest meseci, zakon bi počeo da se primenjuje. Mi ćemo ovaj normativni deo posla sigurno završiti i ranije.
Poštovana predsednice, poštovani članovi rukovodstva Narodne skupštine Republike Srbije i poštovane koleginice i kolege narodni poslanici, dozvolite mi da u ime Vlade Republike Srbije, kao resorni ministar za pitanja prosvete i nauke, izložim elemente zakona o optičkim diskovima i drugog zakona, odnosno o izmenama i dopunama Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja.
Kada je reč o zakonu o optičkim diskovima, postavlja se jedno logično pitanje – zašto je Vlada predložila Narodnoj skupštini da se usvoji ovaj zakon? Naime, u toku pristupanja Svetskoj trgovinskoj organizaciji Republika Srbija se obavezala da će doneti zakon o optičkim diskovima i na taj način pravno urediti pitanje proizvodnje optičkih diskova, pitanje komercijalnog umnožavanja optičkih diskova, prometa optičkih diskova, uvoza i izvoza optičkih diskova, uvoza i izvoza opreme za proizvodnju optičkih diskova.
Znači, usvajanjem zakona o optičkim diskovima ispunjava se jedan od uslova neophodnih za punopravno članstvo Republike Srbije u Svetsku trgovinsku organizaciju. Podsetiću Narodnu skupštinu Republike Srbije da je Srbija kao deo SRJ u periodu od 2002. do 2005. godine vodila pregovore za pristupanje Svetskoj trgovinskoj organizaciji, a kasnije kao deo zajednice Srbija i Crna Gora od 2005. godine to čini samostalno.
S obzirom da je više članica Svetske trgovinske organizacije, pre svega SAD i EU, smatrale su da Srbija treba da uredi pravno ovo pitanje i Srbija je o tome dala izjavu. Današnjim zakonom Republika Srbija pravno uređuje pitanje proizvodnje, komercijalnog umnožavanja, prometa, uvoza i izvoza optičkih diskova i opreme za njihovu proizvodnju i reprodukovanje.
Suštinski, donošenjem ovog zakona mi uspostavljamo jednu pravnu sigurnost u ovoj oblasti i objektivno donosimo smanjenje obima piraterije, kao i sprečavanje sile nelegalne proizvodnje optičkih diskova, čime se onemogućava izbegavanje plaćanja dažbina koje predstavljaju deo, naravno, javnog prihoda. Treba reći da u ovom trenutku u našoj zemlji optički diskovi su najčešće korišćeni medij za nelegalno umnožavanje autorskih dela, muzike, filma i softvera, a stepen fizičke piraterije je jedan od najviših u Evropi.
Zakonom se, dakle, stvara pravni osnov da se tako protivpravno ponašanje sankcioniše i onemogući i zakon treba da omogući da se državni organi Republike Srbije uspešnije i efikasnije bore protiv piraterije. Logično, taj cilj će tek biti uspostavljen, rešen ili ostvaren kada se uspostavi državna kontrola nad procesom proizvodnje optičkih diskova i njihovih proizvodnih delova i, naravno, nad njihovim pravnim prometom.
Kada je reč o postupku izrade ovog zakona o optičkim diskovima, podsećam vas, a to imate i u obrazloženju razloga za donošenje ovog zakona, da je Radna grupa za izradu Nacrta zakona o optičkim diskovima formirana u junu mesecu 2010. godine, da su radnu grupu činili predstavnici više ministarstava i državnih organa i Ministarstva trgovine i usluga i MUP, Ministarstva ekonomije i regionalnog razvoja, Ministarstva kulture, predstavnici Zavoda za intelektualnu svojinu, predstavnici Uprave carine. Predlagač je, naravno, Ministarstvo prosvete i nauke u Vladi Republike Srbije.
Odbor za privredu i finansije je 23. novembra prošle godine odredio program javne rasprave o Nacrtu zakona o optičkim diskovima. Program javne rasprave je sproveden. Posle toga je održan i okrugli sto, odnosno u okviru javne rasprave o Nacrtu zakona o optičkim diskovima, u prostorijama Zavoda za intelektualnu svojinu. Prisustvovali su brojni predstavnici javnog i privatnog sektora.
Već sam pomenuo da je cilj usvajanja i uspostavljanja pravne sigurnosti pravno regulisanje ovog značajnog pitanja, ali i smanjenje stepena fizičke piraterije u Republici Srbiji, koji je među najvišima u Evropi. Da bi ostvarili taj cilj, logično, treba uspostaviti državnu kontrolu nad procesom proizvodnje, pominjem, još jedanput, optičkih diskova, njihovih proizvodnih delova, kao i nad njihovim prometom.
Od sada pa nadalje, shodno odredbama ovog zakona, proizvodnju optičkih diskova će moći da obavlja samo ono pravno lice, ili preduzetnik, koji za dobije licencu od strane nadležnog organa, a nadležni organ je Zavod za intelektualnu svojinu. Zakon o optičkim diskovima ne reguliše proizvodnju i promet praznih optičkih diskova, već isključivo proizvodnju i promet optičkih diskova sa snimljenim sadržajem, bilo da je reč o muzici, filmovima, softveru ili diskovima sa edukativnim sadržajem. Predviđeno je optički diskovi sa snimljenim sadržajem obavezno se obeležavaju proizvođačkim kodovima. Ti proizvođački kodovi služe da zainteresovanom licu pruže informaciju o tome gde je optički disk proizveden, gde je umnožen. Znači, i jedna i druga vrsta podatka će se moći saznati na osnovu proizvođačkog koda. Na osnovu proizvođačkog koda nadležni službenici će lako pravi razliku između legalnih i nelegalnih diskova. Kada govorim o nadležnim službenicima, pre svega mislim na pripadnike MUP, pripadnike Uprave carina i Tržišne inspekcije.
Zakonom o optičkim diskovima ustanovljava se aktivna saradnja između Uprave carine i tržišne inspekcije. Uvoz optičkih diskova i proizvedenih delova će biti obavezno evidentirano od strane carinskih organa vlasti i o tome će u propisanom roku biti obaveštena Tržišna inspekcija. Svakog prvog radnog dana u mesecu će se dobijati taj podatak, uputiće se Tržišnoj inspekciji, posle čega će Tržišna inspekcija, u zakonom propisanom roku, izvršiti dodatni nadzor nad uvezenom robom. Znači, uspostavljena je dvostruka kontrola nad uvezenim optičkim diskovima. S jedne strane, reč je o Upravi carine a, sa druge strane, o Tržišnoj inspekciji.
Cilj kontrole prometa optičkih diskova jeste da se mogućnost uvoza nelegalnih optičkih diskova sa snimljenim sadržajem svede na najmanju moguću meru. O pojedinim rešenjima iz ovog zakona bićemo u situaciji da razgovaramo kada budemo govorili o amandmanima. Zakon nije veliki sa stanovišta broja članova. Imali ste priliku da se upoznate sa njim. Mislim da će rasprava biti, da kažem interesantna, obzirom da se ovim zakonom, po našem mišljenju, rešava jedno od pitanja vezano za optičke diskove i generalno pitanja koja su važna za zaštitu intelektualne svojine, ali i sprečavanje piraterije u ovoj oblasti.
Kada je reč o Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, podsećam Narodnu skupštinu da je taj zakon donet 30. avgusta 2009. godine, kao nov zakon u odnosu na istoimeni iz 2003. godine, kojim je započeta reforma obrazovanja u Republici Srbiji. Mi smo tada, donošenjem zakona, promovisali tri cilja donošenja zakona, a to je poboljšanje sve tri dimenzije obrazovanja: jednakopravnost, efikasnost i kvalitet obrazovanja i vaspitanja.
Razlozi za izmene i dopune Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja i očekivani rezultati se, sa stanovišta Ministarstva prosvete, svode na sledeće: izmene činimo radi otklanjanja problema koji su konstatovani u praksi. Naime, zakon se sprovodi već dve godine, sasvim dovoljno vremena da se vidi koliko su pojedina rešenja kvalitetna ili ne i da se poboljša efikasnost celog sistema i, naravno, da se uskladi ovaj zakon sa zakonima koji su u međuvremenu doneti, a odnose se na ovu oblasti. Rezultati koji se žele postići izmenama i dopunama Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja je obezbeđivanje podizanja nivoa kvaliteta obrazovanja u Republici Srbiji.
Kada je reč o problemima koje bi zakon rešio, ti problemi se odnose na sledeća pitanja. Jedno je pitanje vezano za vaspitno-disciplinsku odgovornost učenika, ocenjivanje vladanja, obaveznost obaveštavanja o promenama podataka u vezi sa učenikom. Drugo je pitanje vezano za zaposlene, pitanje prijema u radni odnos, preuzimanje mimo liste, prekonormni rad, disciplinska odgovornost. Treće pitanje je zaštita podataka o ličnostima u jedinstvenom informacionom sistemu prosvete i registrima, takođe usklađivanje sa propisima, kao i druge izmene.
Razlozi za donošenje zakona po hitnom postupku se nalaze u tome što se uvode izmene koje bi trebalo da se primenjuju od školske 2011/2012. godine. Drugi razlog je sporazum koji je Vlada Republike Srbije potpisala sa reprezentativnim sindikatima u prosveti 1. aprila 2011. godine, gde se Vlada obavezala da će do kraja avgusta Narodnoj skupštini dostaviti Predlog izmena i dopuna Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja. Mi te izmene dostavljamo ranije i želeli bi da Narodna skupština te izmene usvoji.
Kada je reč o izmenama zakona vezano za vaspitno-disciplinsku odgovornost, dosadašnje zakonsko rešenje nekih težih povreda obaveza učenika je izazivalo velike probleme u praksi - kumulativno neopravdano izostajanje i činjenje lakših povreda, što je stvaralo jednu situaciju nereda u vaspitno-obrazovnim institucijama, u školama. To je objektivno jedan problem koji smo želeli ovim izmenama da rešimo.
Sadašnjim predlogom sankcioniše se samo neopravdano izostajanje, i to najmanje 25 izostanaka, ali smo i pojačali obavezu škole da nakon 15 neopravdanih izostanaka pismeno obavesti roditelja ili staratelja o izostancima učenika. Znači, škola mora obavezno da posle 15 neopravdanih časova reaguje. Pojednostavljen je vaspitno-disciplinski postupak protiv učenika. Roditelj ili staratelj uvek mora biti obavešten o postupku, bez obzira da li je učenik maloletan ili ne. Učenik mora biti saslušan i dati pismenu izjavu, naravno, uz prisustvo roditelja ili staratelja, ako je maloletan. Potrebno je utvrđivanje svih relevantnih činjenica pre donošenja rešenja.
Izmena vaspitno-disciplinskih mera za učinjenu povredu zabrane je prema sadašnjem predlogu ukor direktora ili ukor nastavničkog veća, premeštaj učenika od pet do osmog razreda u drugu osnovnu školu uz saglasnost roditelja i škole u koju prelazi i za učenike srednjih škola isključenje učenika iz škole, odnosno škole sa domom učenika.
Sledeće izmene se odnose na utvrđivanje zaključne ocene iz vladanja, u skladu sa posebnim zakonima, zaključna ocena iz vladanja na osnovu sagledavanja ličnosti i ponašanja učenika u celini, procenjivanje ukupnog ponašanja i izvršavanja obaveza i izrečenih vaspitno-disciplinskih mera i brojčano ocenjivanje od šestog razreda.
Propisane su obaveze učenika i roditelja da blagovremeno pravdaju izostanke učenika. Obaveza je učenika i roditelja da dostavljaju validne i ažurirane kontakt informacije, što utiče na kvalitetniji i efikasniji odnos učenika, roditelja i škole. Upis dece u školu za obrazovanje dece sa smetnjama u razvoju na osnovu mišljenja inter-resorne komisije umesto dosadašnjeg rešenja na osnovu preporuke izabranog lekara nadležnog doma zdravlja.
Kada je reč o izmenama i dopunama zakona koje se odnose na pitanja zaposlenih, odnosno prijema u radni odnos, izmene se odnose na pitanje prethodne provere psihofizičkih sposobnosti. Sada je zakon propisao rešenja da se to odnosi samo za kandidate koji su ušli u uži izbor. Odluka o izboru kandidata se ne vezuje za momenat isteka roka za podnošenje prijave, već za rok od osam dana u kome je direktor u obavezi da pribavi mišljenje organa upravljanja. I dalje će se vršiti preuzimanje sa liste zaposlenih i u školskim upravama. Propisano je međusobno preuzimanje zaposlenih na neodređeno vreme na odgovarajuće poslove, uz prethodno potpisivanje sporazuma o potpisivanju, ali da se ne povećava procenat angažovanja zaposlenog više od 20%. Lica koja se preuzimaju ne moraju se upućivati na prethodnu proveru psihofizičkih sposobnosti.
Vraćena je mogućnost angažovanja zaposlenih u određenim slučajevima i preko propisane norme do šest časova nedeljno, prekonormni rad. Ranije je postojala obaveza da se primi drugo lice, pa je to povećavalo objektivne izdatke vezane za različite vrste doprinosa u odnosu na to novo lice koje bi se zapošljavalo. Sada će se ovaj rad rešavati između zaposlenih unutar škole.
Kraće je vođenje disciplinskog postupka protiv zaposlenog. Stručnom saradniku, bibliotekaru kojem je prvi put zasnovan radni odnos u ustanovama posle 25. 06. 2003. godine i položio stručni ispit u oblasti bibliotekarstva na ispitu za licencu ne priznaje se odgovarajući deo položenog ispita.
Kada je reč o odredbama zakona koje se odnose na zaštitu podataka o ličnostima, mi smo vršili usklađivanje sa Zakonom o zaštiti podataka o ličnostima. Postojećim zakonskim rešenjem utvrđena je obaveza ustanove da vodi bazu podataka u okviru jedinstvenog informacionog sistema prosvete u jedinstveni informacioni sistem prosvete i registrima koje vodi ministarstvo, gde se prikupljaju, obrađuju, koriste i objavljuju podaci o ličnosti. Kad je reč o deci, učenicima, roditeljima, zaposlenima, tačno se navodi koji je podatak potreban.
U saradnji sa poverenikom predložene su nove odredbe kako bi se način prikupljanja i obrade podataka o ličnosti vodio na način koji je u skladu sa Zakonom o zaštiti podataka o ličnostima. Ostale odredbe koje se odnose na izmene zakona odnose se na specifičnost obavljanja delatnosti obrazovanja, odraslih u sistemu obrazovanja, što ćemo urediti posebnim zakonom.
Očekujem da će Narodna skupština Republike Srbije početkom septembra raspravljati o tom zakonu. Propisano je pravo na nadoknadu članovima saveta za stručno obrazovanje i obrazovanje odraslih, počev od 1. 01. 2012. godine i odmah bih želeo poslanicima Narodne skupštine Republike Srbije da skrenem pažnju da u obrazloženju ovog zakona su pomenuti iznosi sredstava koji se odnose na procenu sredstava potrebnih za Nacionalni-prosvetni savet i savet za srednje-stručno obrazovanje i obrazovanje odraslih. Međutim, kako je Vlada predložila da se nadoknade članova saveta za srednje-stručno obrazovanje i obrazovanje odraslih utvrđuju na osnovu odluke Vlade, da važe tek od 1. 1. 2012. godine, u međuvremenu će nadležni odbor Narodne skupštine Republike Srbije utvrditi nadoknade za članove Nacionalnog prosvetnog saveta, pa će za nas to biti određena vrsta repera za nadoknade i članova ovog saveta.
Predviđena je, takođe, izmena sastava školskih odbora srednjih stručnih škola, tri predstavnika socijalnih partera iz područja rada škole umesto jednog, nadzor, pitanje nadzora nad radom zavoda je samo inspekcijski, a ne stručno-pedagoški. Vršili smo usklađivanje normi sa odredbama Zakona o visokom obrazovanju.
Kada je reč o sredstvima za sprovođenje ovog zakona, u ovom momentu nije potrebno obezbediti dodatna sredstva. Sredstva će biti nešto veća od 2012. godine, vezano za nadoknadu za rad članovima saveta za srednje-stručno obrazovanje i obrazovanje odraslih, a oni će zavisiti od odluke odbora Narodne skupštine Republike Srbije, kada je reč o nadoknadama članova Nacionalnog prosvetnog saveta. Naknada ovim licima ima karakter usluga po ugovoru.
Poštovane kolege narodni poslanici, mi smo ovim izmenama želeli da rešimo dva važna pitanja. Jedno je regulisanje pravnog prometa pitanja optičkih diskova, proizvodnje, sprečavanje nelegalne piraterije, a drugo je da izmenama i dopunama Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja rešimo probleme koji su konstatovani u praksi, izvršimo zajedno sa poverenikom odabir onih informacija koje su u skladu sa Zakonom o zaštiti podataka o ličnosti, koji su potrebni školama, opet obrazovnom sistemu za donošenje odgovarajućih obrazovnih politika i one odredbe vezane za vaspitno-disciplinsku odgovornost, tj. ona pitanja koja smo dogovorili sa reprezentativnim sindikatima prosvete 1. aprila 2011. godine, kada smo potpisali ovaj sporazum. Hvala.
Gospodine Iliću, hvala na ovim rečima vezanim za značaj obrazovanja.
Delim to mišljenje sa vama da je obrazovanje ključni resurs Srbije i želim da vam kažem da ova Vlada Republike Srbije i mi u ministarstvu se trudimo da stvarno rešimo probleme koje smo zatekli, da promenimo sistem iznutra, da ne izazovemo socijalne potrese i da pokušamo da idemo u korak sa svetom u svim aspektima ovog problema.
Ne želim da govorim o vladi, jednoj, drugoj ili trećoj, petoj. Želim samo da kažem da u odnosu na ono što ste vi rekli, mogao bih reći da delim deo stavova, samo su, verovatno, uzroci za objašnjenje tih pojava kod mene potpuno drugačiji u odnosu na vas.
Funkcija obrazovanja i jeste da bude u funkciji razvoja Republike Srbije, ali se u obrazovanje treba ulagati, na različite načine raditi na podizanju njegovog sistema. Nema, inače, kao zemlja u tranziciji, moram da vam kažem nešto što je deo svetskih iskustava, da ne postoji u zemljama u tranziciji ni sistem obrazovanja koji može da odgovori na potrebe tržišta, jer zemljama u tranziciji tržište nije definisano.
Mi smo imali dva koncepta u protekle dve decenije vezane za privatizaciju. Jedan koncept, koji je bio, da vlasnici većinskog paketa akcija mogu i treba da budu radnici i taj koncept je važio određeno vreme, a onda je država, znači govorim krajnje, kako bih rekao, bez zadnjih partijskih namera, ili ideoloških, država,uvek ću upotrebiti izraz država, država je promenila koncept.
Pre toga, svi oni radnici koji su postali vlasnici većinskog dela akcija u "Hemofarmu", u Apatinskoj pivari, u, čini mi se, "Metalcu" iz Gornjeg Milanovca, "Soko štark", ili neke druge fabrike, nisam primetio da se oni žale. Nisu se žalili na tu činjenicu.
Država je onda promenila koncept. Smatrala je da može bolje da upravlja tim resursima i onda smo objektivno privatizovali preduzeća na način koji se kasnije u praksi pokazao lošim.
Nije došlo do otvaranja novih radnih mesta i kad nemate mladim ljudima da ponudite nova radna mesta, logično, posledica toga je da imamo višak stručnih kadrova u odnosu na ono što su mogućnosti Republike Srbije.
Izgubila se ona veza između privrede i preduzeća. Ranije su preduzeća, pogotovu fakulteti prirodnih nauka, i te kako zajednički radili na zajedničkim projektima, postojala je ta simbioza.
U praksi se proveravalo sve ono što je bio deo teorije, deo nastavnih planova i programa i onda nije ni čudo što smo imali sjajne stručnjake.
Nisu promene samo nastupile u Srbiji, već na globalnom planu, na globalnom planu Srbija je deo globalnih promena i mi sada objektivno, kao Vlada, pokušavamo, kažem vam, da pozitivno rešimo ono što smo negativno zatekli i da preduzmemo neke mere da bi bilo bolje.
Lično, mislim da se tu apsolutno prave neki pozitivni koraci. Mi smo pristupili 2006. godine stvaranju, da kažem, ovog evropskog prostora visokog obrazovanja i sada 2011. godine se već vidi da kod određenih fakulteta, koji imaju svoj plan i programe, inače programi se akredituju na vreme od pet godina, da i te kako ima rezultata sa kojima se mi možemo pohvaliti, što govori da u pojedinim fakultetima i te kako se to akumulirano znanje koristi.
Evo, pomenuću vam studente Elektrotehničkog fakulteta, koji su, čini mi se, zajedno sa mašincima, sa fakultetom Univerziteta umetnosti u Briselu, sada su je li, kao jedna mala kompanija, prvo mesto na međunarodnom konkursu o korišćenju sunčeve energije, vezano za mobilnu telefoniju.
Naši studenti Pravnog fakulteta su na međunarodnom takmičenju u Oksfordu, u oblasti medijskog prava, osvojili prvo mesto.
Studenti Fakulteta organizacionih nauka su predstavljali Evropu, znači pobedili su Evropu u Evropi, ali su u Njujorku zauzeli treće mesto na projektu "Kako rešiti problem navodnjavanja područja u kojima nema dovoljno vode, a sa što manje novca".
Studenti Arhitektonskog fakulteta su, čini mi se, pre šest meseci na jednom međunarodnom takmičenju, takođe osvojili istaknuto mesto. Mašinci, građevinari, znači polako se to vraća, ali nije moguće preko noći postići tako dobre rezultate. Nama treba bolja privreda da bi imali veće ulaganje.
Mogu, takođe, postaviti pitanje, po meni vrlo logično pitanje – zašto se u prethodnim godinama nije ulagalo? Ne samo da se nije ulagalo, nego su ostavljeni brojni dugovi univerzitetima na račun toga da ne treba plaćati materijalne troškove i da će se to rešiti samo po sebi. Neće.
Država treba da brine o državnim fakultetima, ako smatra da joj trebaju, a mi smatramo da trebaju i zato se trudimo da brinemo koliko možemo.
Dok ne budemo imali kvalitetniju privredu, zdraviju ekonomiju, mi ne možemo očekivati da se može ovoliki broj studenata sav zaposliti. Ali, evo, ovim mladi studenti koji su pokazali svoje rezultate, videćemo i kako će preduzeća, o kojima ste vi govorili, reagovati u odnosu na njihove potencijale.
Pa, naravno, znam kao i vi, "Mostogradnja", PIM, "Energoprojekt", "Partizanski put" i ostala preduzeća su bili neko ko je promovisao i politiku i obrazovanje i kvalitet, odnosno državu i obrazovanje i kvalitet, ali se desilo u privatizaciji da su ta preduzeća izgubila neku svoju unutrašnju supstancu i onda su došla u situaciju u koju su došli. Mi moramo da radimo mnogo toga.
Mi se trudimo, mi znamo da se jednim zakonom ne može mnogo promeniti, pogotovo kad uzmete u obzir da je potrebno nekoliko godina od početka primene zakona da se tek vide prvi efekti. Ali ova Vlada stvarno preterano radi na obrazovanju. Najbolji dokaz je, na kraju krajeva, ako hoćete i što ovoliko pričamo, za vreme saziva ove skupštine o obrazovanju.
Mi smo usvojili tri zakona, četiri zakona, ovo je izmene i dopune jednog, razgovarali smo o izmenama i dopunama zakona o visokom obrazovanju koji je usvojila prethodna Vlada 2005. godine, razgovaraćemo i o nekim drugim zakonima na jesen. Znači, sama činjenica da toliko mnogo zakonodavno radimo u vreme mandata ove Vlade govori nešto i o ovoj Vladi, ali, Boga mi, govori i o onim prethodnim. Zašto se ta pitanja nisu našla na dnevnom redu u nekoj prethodnoj vladi. Nije postojao sluh, nije postojala želja, ili se nije želelo raditi na tome planu.
Vi znate sami, najlakše je kritikovati. Najteže je naći praktična rešenja, ali posmatram ovo vaše pitanje sa stanovišta da i vi imate želju da se nađe rešenje. Ništa nam ne donosi ako okrivljujemo jedni druge za neko prethodno vreme. Poenta je da li možemo da napravimo sistem obrazovanja koji će biti u funkciji razvoja Srbije. Mi se trudimo za takav obrazovni sistem, za koji ne kažemo da je idealan, niti da je sve med i mleko. Zato i vršimo izmene i dopune zakona, kada utvrdimo da u praksi nešto ne funkcioniše.
Ovaj smo zakon doneli pre dve godine i sada vršimo odgovarajuće izmene, zato što je praksa neka rešenja demantovala. Nisu onako dobra kao što smo mislili, ali kud i kamo da su daleko od toga, da su loša i da ne valjaju, nisu u svim aspektima ono što smo mi želeli. Nije logično očekivati da u vreme kada nema dovoljno sredstava, da se značajnije izdvajaju sredstva. Vi znate da i lokalne samouprave puno čine da pomognu školama i ta pitanja koja ste pomenuli pripadaju lokalnim samoupravama.
Ja očekujem da lokalne samouprave sa većom količinom novca, da će dobiti i veće obaveze, bilo da je reč o obrazovanju, zdravstvu, kulturi ili nekim drugim oblastima, jer nadležnosti lokalne samouprave su velike, one nemaju para za sve to, i logično je da država sa stanovišta nivoa države mora da vrši transfer sredstava. Opštine imaju 39 nadležnosti, gradovi još dve ili tri, a Grad Beograd još četiri i to je jako veliki broj nadležnosti u odnosu na sredstva koja raspolažu.
Nažalost, opet neki ceh plaćaju ponekad i škole, bilo da je u pitanju grejanje, bilo da su u pitanju sredstva za materijalna održavanja, bilo da je reč o prevozu učenika, o nekim drugim stvarima koje su deo nadležnosti opštine.
Znam da se mnogi gradovi trude, i te kako se trude da pomognu prosveti, zato što smatraju to važnim. Ako prosveta ne postane za sve nas, zajednička, prva vrednost države, objektivno se neće izdvajati više para, nezavisno koja je vlast i ko je opozicija.
Mislim da smo tu na dobrom putu. I sama činjenica da ovoliko pričamo o prosveti i sama po sebi ima i te kako svoj značaj.
Sasvim na kraju, pošto ćemo mi razgovarati o pojedinostima ovog zakona, želim da vam kažem, možda ne znate, pa bih želeo i vama i javnosti radi da kažem, taj slučaj koji ste pomenuli u Majdanpeku, to je slučaj o klasičnom sukobu interesa, gospodin direktor je istovremeno i predsednik skupštine opštine. Znači, ne može biti i direktor i predsednik skupštine opštine. Ili jedno ili drugo. On je podneo ostavku koju je posle povukao. Znači, ili jedno ili drugo. Zato smo mi iz ministarstva reagovali, na osnovu izveštaja prosvetne inspekcije. Znači, nije tu reč o policiji nego gospodin samo treba da se opredeli da li hoće da bude predsednik skupštine opštine ili hoće da bude direktor. A on nije želeo da se opredeli pa je dao ostavku, koju je posle na sednici skupštine opštine koju je on vodio, povukao. To je informacija koju ja imam i ja stojim iza nje. Ako bude trebalo, nabaviću vam još detaljnije informacije i upoznaću vas sa tim tokom današnjeg ili sutrašnjeg dana ili kad budemo razgovarali o amandmanima.
Nema tu šta da se skriva. Javnost je upoznata sa tim i vi sa svoje strane. Ja ću se potruditi da dostavim još informacija. Jer, možda postoji neki drugi interes na nivou lokalne samouprave. Što da ne, to je legitimno. Samo je poenta da li se radi u skladu sa zakonom ili se ne radi. Ne može se raditi i jedno i drugo. To je sva priča gospodine Iliću vezano za Majdanpek. Hvala vam.
 Poštovane koleginice i kolege, pošto su ovlašćeni predstavnici poslaničkih grupa izložili svoje stavove vezano za ova dva zakona, dozvolite mi da u nekoliko reči pokušam da odgovorim na deo pitanja koja su oni postavili tokom rasprave.
Pošto se više govorilo o izmenama Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja nego o zakonu o optičkim diskovima, računam da ćemo razgovarati o tom zakonu u pojedinostima, dozvolite mi da se koncentrišem na pitanje vezano za obrazovanje. Vlada nije sakrivala zašto traži hitan postupak za ovaj zakon. Dva su razloga: školska godina stvarno počinje 1. septembra, ako niste znali; drugo, dogovor sa sindikatima.
Verovatno ćete i vi poslanici ići na skraćeni godišnji odmor. Ne bi bilo dobro ni za vas, ni za mene, ni za prosvetu da se ovaj zakon ne nađe na dnevnom redu do 1. septembra. Da li će biti danas, 11, 18. ili 25. nije stvar ministra ili Vlade ili samo ministra i Vlade, nego i od Narodne skupštine Republike Srbije i načina rada. bolje da se nađe danas, da raspravljamo o njemu ili iduće nedelje, meni je bilo svejedno, ali je bilo poenta da su to dva stvarno važna razloga i nismo mogli uputiti pre, zato što smo potpisivanje sporazuma sa sindikatima imali razgovore, imali smo brojne sastanke sa njima, koje smo radili u ministarstvu, imali smo svoje radne grupe u koje su bili uključeni i predstavnici reprezentativnih sindikata i mi smo sa njima razgovarali o sadržaju ovih rešenja.
Imamo razloga da verujemo u tačnost podataka, zato što je reč o ljudima koji su neposredno iz prakse. Vidi se i danas da oni koji su iz prakse na drugačiji način govore o sistemu obrazovanja u odnosu na druge, koji možda ove probleme sa kojima se mi praktično suočavamo doživljavaju više načelno. Uostalom, i kada budu amandmani na dnevnom redu mi ćemo razgovarati o pojedinim rešenjima. To je razlog zašto ovaj zakon ide po hitnom postupku.
Žao mi je što gospodin Pastor nije tu. Nećemo ići ispod nivoa rešenja koji je uspostavio Zakon o savetima nacionalnih manjina. Nema potrebe za strah sa njegove strane. Videćemo i te amandmane. Mislim da ćemo naći zajednički jezik.
Kada je reč o podacima koji se prikupljaju, moram vam reći da smo mi ove odredbe Zakona napravili zajedno sa Poverenikom za informacije. On je cenio da su to podaci koji mogu koristiti kada se kreiraju obrazovne politike, a da ne dovodi u pitanje ličnosti o kojima se podaci skupljaju, baš poučen nekim negativnim primerima koji su se dešavali, tako da smo ovaj deo zakona napravili zajedno sa njim.
Ostalo što budemo radili, iako je ovlašćen ministar, nemojte imati sumnju, sve što budem radio vezano za prikupljanje podataka, a vezano je za Zakon o zaštiti ličnosti, naravno da ću to raditi sa Poverenikom za informacije.
Što se tiče školskih uprava, u Srbiji imamo 29 okruga, 17 školskih uprava. Nije usamljen slučaj da nekoliko gradova nema ili imaju zajedničku školsku upravu, bilo da je reč o Subotici i Somboru, o Severno-bačkom i Zapadno-bačkom okrugu, o Smederevu i Požarevcu, o Šapcu i Valjevu, o Zaječaru i Boru, ima više takvih rešenja i to je nešto što postoji od ranije, tako da pitanje otvaranja novih školskih uprava što se nas tiče nije na dnevnom redu.
Što se tiče pitanja koja je postavio kolega Ranđelović, vezano za izradu udžbenika, mi smo Zakonom o udžbenicima to pitanje vrlo precizno uredili. Udžbenik pišu stručni ljudi, njihov rukopis, tekst tog udžbenika pregledaju stručne komisije u zavodu, daju svoje mišljenje, to ide na Nacionalni prosvetni savet, Nacionalni prosvetni savet može ukoliko je negativno mišljenje da prosleđuje autoru i izdavaču, oni mogu da angažuju nezavisnu ekspertsku komisiju koja daje svoje stručno mišljenje. Posle se taj tekst ponovo raspravlja na Nacionalnom prosvetnom savetu i konačna odluka je odluka ministra. Ministar ni na koji način, niti bilo koji pojedinac, ne mogu da utiču na sadržaj zakona.
Inače, uopšte nije reč o jednostavnom pitanju, verujte mi na reč. Pre tri godine sam sa svojim kolegama državnim sekretarima bio u Savetu Evrope i razgovarao u Savetu Evrope o vrednosnom sistemu u obrazovanju u zemljama Saveta Evrope, pa samo razgovarali sa čovekom koji se zadnjih 20 godina bavi samo pitanjem izrade udžbenika. Postavio sam za mene jedno logično pitanje, baš želeći ovako kao i vi da prodrem u suštinu stvari, postavljajući pitanja, pa sam rekao – da li danas recimo između Nemačke i Francuske kao velikih sila na evropskim prostorima, nekad neprijatelja, a danas prijatelja, postoji saglasnost vezano za istorijske događaje koji su bili deo zajedničke istorije, a gde su se oni nalazili na suprotnim stranama? Rekao mi je – naravno da ne, ali je suština udžbenika da se stvori mogućnost da se i jednoj i drugoj strani stvori mogućnost da prikaže određeni istorijski događaj na način koji to smatra tačnim.
Istoriju ne pišu političari i ne treba ni da se trude da je pišu i teško bilo koji pojedinac može da reši pitanje istorije, pogotovo na našim prostorima, kao što je prostor jugoistočne Evrope ili Balkana, gde svako od nas verovatno ima svoju istinu o događajima koji su deo naše nedavne ili one davne prošlosti. Zato su istoričari istoričari, oni koriste više dokumenata, pa prezentuju sve to javnosti, pa se da mogućnost ljudima da izvedu svoj zaključak o tome.
Već sam rekao kako se pišu udžbenici, na osnovu plana i programa i poenta je što te stvari nisu ostavljene ni bilo kom pojedincu. Obrazovni standardi se poznaju, šta dete treba da zna u odnosu na razred koji završava, a rekao sam vam i kakva je procedura izrade udžbenika, tako da sa te strane ne treba da postoji bilo kakva bojazan da bilo koji pojedinac može nešto uraditi samostalno.
Ima ovde jedna teza koja je pomenuta, koja je vrlo zanimljiva – da li mi izbegavamo da razgovaramo o stanju u obrazovanju, a lično mislim da ne izbegavamo, jer sama činjenica da u zadnje tri godine već nekoliko puta, pet ili šest u ovom cenjenom domu razgovaramo o obrazovanju i o svim aspektima. Da li se pominje pitanje privatnih časova? Razgovaramo i o tome, samo ima tu jedna mala logička nedoslednost. Ako smo siromašna zemlja, a predstavnici opozicije, u stvari i praksa i podaci pokazuju da veliki deo stanovništva ima objektivno problema sa stanovišta ličnih i slično, onda je logično pretpostaviti da nema novca za te dodatne časove, za plaćanje. Ko onda plaća? Onaj ko ima novca.
Kakvi su rezultati? Nezavisno od ove godine i onoga što se dešavalo, reći ću vam podatke za prošlu godinu, 85% đaka je upisalo jednu od svoje prve tri želje. Ipak, ne može se prenebregnuti činjenica da oni pokazuju apsolutno određeni nivo znanja.
Što se tiče rezultata ove godine, možete da zaključite dve stvari – ili su deca stvarno učila ili su zadaci bili laki. I jedno i drugo je moguće. Zadatke su pravili kompetentni ljudi u Zavodu i niko iz struke nije postavio pitanje da li su zadaci bili jednostavni. Đaci su ti koji su pored struke bili neko ko je ocenjivao vrednost zadataka, jer su oni trebali da nađu rešenja za te zadatke.
Podsetiću vas samo da je prvi put ove godine 25% zadataka bilo nepoznato. Ranijih godina su svi zadaci unapred bili poznati, četiri ili pet meseci, pa su rezultati bili lošiji. Zašto neko tada nije postavio pitanje – kako to, damo im zadatke šest meseci pre, pa su zadaci lošiji? Zašto? Sada je 25% zadataka bilo novih, a 25% promenjeno, pa isto mogu da kažem – ili su đaci učili, a želim da verujem da su učili i nije samo Kraljevo, pomenuto je Kraljevo, isti rezultat ima i Novi Pazar, ali ima i Beograd. To su prve tri školske uprave po proseku ocena vezanih za malu maturu, za matematiku i srednje škole.
Neki su ozbiljno shvatili polaganje male mature i očigledno je da je onaj kontrolni, da kažem, mala matura imala i te kako svoj smisao, jer posle tog kontrolnog je splasla nervoza i đaka, a moram reći i roditelja, a i nastavnika – kako organizovati i slično, a roditelje i đaka vezano za ishod. Imali su mogućnost da polože taj kontrolni ispit iz male mature, preko 98% njih, nisu izašli samo koji tog dana nisu bili u školi, jer su imali možda ranije preuzete obaveze, pa su to uradili iduće subote, tako da se to pokazalo jako dobrim.
Naravno da bih voleo kao ministar, a pretpostavljam i svi vi koji govorite o obrazovanju, stvarno vidim iskrenu nameru sa vaše strane, da se povećaju sredstva za obrazovanje. Ali, moram vam reći da smo mi zatekli veoma teško stanje u obrazovnom sistemu.
Nije to moguće preko noći promeniti. Veliki je broj predmeta, veliki broj zaposlenih. To je jedna neracionalnost, a da ne pričam o ishodima – slabi rezultati na pojedinim takmičenjima, proverama znanja, pogotovo međunarodnim. Sa druge strane, imamo sjajne neke pojedince koji promovišu obrazovni sistem i državu, postižu vanserijske rezultate i onda se postavlja pitanje kako podići obrazovni nivo i kvalitet celog sistema, da pokušamo da dosegnemo ove prve, a da ovi prvi ne utonu u prosek većine. To uopšte nije jednostavno niti je moguće to uraditi preko noći.
Kažem vam da smo zatekli teško stanje. Smanjili smo broj odeljenja i zbog demografske situacije. To je rak rana Srbije. Demografska situacija je jako loša. Procene zavoda za statistiku, poštovane koleginice i kolege, govore da ćemo 2052. godine imate 600 hiljada stanovnika u Srbiji. Ne znam ko je to spomenuo, broj dece za 2007. i 2008. godinu, što znači da za šest, sedam godina toliko ćemo imati prvaka u odnosu na 80 hiljada, koliko smo ih imali pre dve, tri godine.
Imamo jednu demografsku situaciju i moramo obrazovni sistem, odnosno mrežu škole da prilagodimo i tome, pa da onda zajedno sa lokalnom samoupravom vidimo šta možemo da finansiramo mi, šta može lokalna samouprava, da bi deci stvorili mogućnost za obrazovanje i da je nikom ne uskratimo.
Mi smo vanredni broj odeljenja, verovali ili ne, za 150 u protekle dve godine, a gotovo se nije ni osetilo, što znači da je bilo puno praznih hodova u obrazovnom sistemu, što ne kažem da ih možda nema ni danas, ali ako smanjite za toliko, pa nema problema, onda vidite da u stvari postoji jedna neracionalnost.
O ovoj temi o sistemu obrazovanja sam razgovarao i sa predstavnicima MMF, nemam razlog da vam to ne kažem, sa gospodinom Jegerom i ostalima. Razgovor je trajao dva i nešto sata. Posle toga smo izrazili zadovoljstvo toga što smo ih upoznali, šta smo zatekli, šta smo uradili i šta planiramo. Donećemo strategiju do kraja godine.
Operativno su kolega profesor Mitrović i koleginica Kovač-Cerović zaduženi za to kao državni sekretari. Oni to vode i već se radi. Obezbedili smo sredstva. Imaćemo obrazovnu strategiju po prvi put u ovoj višestranačkoj Srbiji i za predškolsko i za osnovno i za srednje obrazovanje i za umetničke škole i za visoke škole strukovnih studija i za osnovne studije i za master. Napravićemo jednu strategiju obrazovanja i taj materijal će, prema našoj proceni, biti gotov do kraja oktobra meseca i voleo bih ako bude osnova, ako ne bude zakonske pretpostavke za to, vrlo rado ću zamoliti Narodnu skupštinu Republiku Srbije da imamo neko javno čitanje ili nešto slično, da se svi poslanici Narodne skupštine upoznaju sa tim dokumentom, ne samo matični odbor nego i ostali, pa ko bude želeo da da svoje mišljenje, jer to nije stvar jednog ministra niti jedne Vlade, to je stvar države. Vlade prolaze i ministri se menjaju, to bi trebao da bude dokument koji traje i koji treba da bude svima nama osnov za budući rad.
Ima puno pitanja koja su postavljena i koja su konkretna. O njima ćemo razgovarati kada budu amandmani na dnevnom redu. Odmah vam kažem, videli ste to u prethodnim godinama, bilo koji amandman da bude kvalitetan, kao ministar sam spreman da ga prihvatim. Nemam predrasude vezano za poslaničku grupu, ko predlaže, poenta je da time unapredimo zakon.
Ušli smo u izmene i dopune Zakona o osnovama sistema baš zato što smo primetili da neke stvari nisu dobre ili nisu izazvale efekat kakav smo očekivali. Oni koji su bili u pravu, njima svakako poštovanje. Imali smo stvarno plemenitu nameru da stvorimo atmosferu gde se uči, ali očigledno je jedan deo učenika naša poslanička rešenja shvatio kao priliku, ali verovatno uz prećutnu ili direktnu saglasnost svojih roditelja da može da ne dolazi u školu i da ne snosi posledice toga niti da ima ikakve obaveze. Mi smo sada stvorili jednu postepenost. Posle 15 časova neopravdavam da se zovu roditelji, da se može u prisustvu roditelja i staratelja, da se svi angažuju oko toga i imaju opravdanih i te kako ostaju i dalje. Roditelji će opravdavati ostaloj deci, ali govorim o onim neopravdanim časovima i da postoji mogućnost određene kazne, ali postoji mogućnost da se popravi ta negativna ocena od istog onog organa koji je izrekao kaznu. Ovde je suština da rešimo probleme koji su nastali u praksi.
Pošto smo razgovarali sa sindikatima, moram vam reći, to su problemi koji su uočeni u praksi. Smatramo da su ovo rešenja koje stvari mogu promeniti. Voleo bih da bude tako. Videćemo kada dođe pravilnik i zakon da li postoje i bolja rešenja od tih.
Suština je da ima veliki broj korisnika obrazovnog sistema, oko milion i dvesta hiljada što predškolaca, što osnovaca, srednjoškolaca, studenata i preko 125 hiljada zaposlenih i ogromno veliki budžet, ali je problem što je struktura tog budžeta takva da se najveći deo plata, preko 90% od strukture budžeta, troši za plate zaposlenih i onda nema novca.
Naravno da je potrebno ulaganje ali od vlade do vlade nego strateško ulaganje koje neće trajati od jedne do jedne vlade nego koje će biti politika države Srbije.
Neko je rekao i u pravu je, nije sve u novcu, ali novac je važan. Prosto, u nekim drugim situacijama nema novca pokazuje se da se može naći neko rešenje. Mi smo sa malo novca popravili sijaset škola, domova napravili, završili. Zajedno sa EIB smo napravili neke nove škole. Ulažemo u obrazovanje.
Žao mi je što kolega Ranđelović nije tu, u Nišu smo prvi put posle 30 godina, verovali ili ne, počeli da pravimo studentski dom. Nadzidali smo jedan đački dom, gimnaziju "Svetozar Marković" i završavamo još jednu školu. Oni u zadnjih 30 godina nisu imali i postavljam jedno logično pitanje sebi i drugima – zašto nisu? Šta je radila Vlada neka prethodna ili ministarstvo, zašto to nisu uradili? Da li nije bilo para? Poenta je da li je obrazovanje imalo taj značaj na šta su se pare trošile.
U pravu ste, rekao sam to na Odboru prosvete, kada su plate bile dobre nije se vodilo računa. Nije poenta u obrazovanju samo dobre plate, one su pretpostavka uspešnog rada nastavnika i važne su za status svakog nastavnika. Važno je da obrazovanje u vrednosnom sistemu bude na prvom mestu.
Postavlja se pitanje zašto nismo ulagali tolike godine koje su iza nas, kada je možda bilo i više para nego sada. Ne može se očekivati od 2008. godine na ovamo, kada je već svetska kriza nastupila i kada vidite koje su posledice, a mi se uspešno borimo sa tim, bar ja.
Potpuno sam ubeđen kao član Vlade da možemo da nadomestimo sve ono što nije godinama ili decenijama bilo. Prošle godine smo napravili 13 novih škola. Nekoliko decenija pre toga nije napravljena neka nova škola. Imamo namere još da radimo.
Trudimo se da rešimo sijaset problema. Ne kažem da to radimo sve onako kako bi želeli ali smo spremni i otvoreni za kritiku i spremni smo za saradnju. Koji god amandman da bude dobar prihvatićemo ga. Nama je želja da napravimo zakon koji će funkcionisati i koji će pomoći i deci da pokažu šta znaju, da se posvete učenju, roditeljima da znaju kako da pomognu svojoj deci da rezultat bude bolji, a zaposlenima da rade svoj osnovni posao. Hvala vam.
Gospodine Đuriću, zamolio bih vas, samo pogledajte sadržaj odredbi Zakona o udžbenicima. Možete da izvučete kakav god hoćete zaključa, to je vaše pravo, ali nema pojedinca, to vam upornom tvrdim, koji može da utiče na sadržaj udžbenika. Stručna komisija, tri stručna čoveka daju ocenu kvaliteta rukopisa.
Šta mislite da su svi oni ideološki zavedeni, ne znaju o čemu se radi ili slično. Slušajte, to su ozbiljne stvari, znači direktor ne odlučuje o tome. Direktor ne odlučuje o tome, što se od toga sad pravi slučaj? To je sad drugo pitanje. Mi smo upravo zakon i napravili da bi izbegli mogućnost da neko pojedinačno utiče na bilo šta. Tri stručna čoveka ocenjuju sadržaj udžbenika.
Dobio sam jedno pismo na ruke, koje je posle objavljeno u štampi, dao sam odgovor na to, a ono što vi ne znate da sam ja pre toga razgovarao sa profesorom Simićem, jer ja neću sada o tome da pričam, da bi izvlačio bilo kakvu vrstu poena ili naklonost, ali vam kažem – pojedinac ne utiče na sadržaj i uvek postoji mogućnost ekspertskog mišljenja, pa neka drugi takođe stručnjaci koje angažuje izdavač i autor po svom izboru, pazite po svom izboru, neka napišu pozitivnu recenziju i onda će o tome Nacionalni profesionalni savet odlučivati, stvar je vrlo prosta. Baš da bi se izbeglo, bilo koji volonterizam ili pojedinačno bilo kako tumačenje ili da bi se izbegle zaključivanje ove vrste koje vi kažete, na čelu je direktor koji je vaš, aha vi utičete na to – nije.
Čekajte, da li vaš neki predstavnik na nivou grada Beograda kada obavlja posao direktora, je li to politika LDP ili je politika Skupštine grada Beograda, pa naravno Skupštine grada Beograda i onoga što je politika grada Beograda.
Možete da izvučete zaključak, vaš je direktor pa je to to, nije. Važno je kako je napravljen sistem. Sistem je ovde napravljen, da on kao pojedinac nema mogućnost uticaja. Da li se to nekome sviđa ili ne sviđa to je već relativna stvar i da li se pravi problem tamo gde ga nema? Da li je problem bio možda u tome što je udžbenik odštampan? Pa je onda bilo teško menjati njegov sadržaj. Da li je to možda bio problem? Znači, ne treba na osnovu pojedinačnih informacija odmah izvlačiti konačne zaključke. Rekao sam, kao što sam pre neki dan rekao kolegi iz skupštinske većine, znači, ne iz opozicije nego iz skupštinske većine, hvala bogu ministri ni pojedinci ne mogu da utiču na sadržaj udžbenika, kao što ni sudske presude ne mogu praviti sadržaj udžbenika, to pišu istoričari.
Zato vas molim, vi to možete da koristite, ali vam kažem niste u pravu. Pojedinac ne utiče na sadržaj udžbenika, ni istorije ni na bilo koji drugi. I uz svo uvažavanje i vas i ostalih poslanika koji pominju, mi smo rekli šta su ishodi znanja, šta će se na osnovu toga…
Da vam kažem procedura je tako napravljena, postoje stručna tela koja ocenjuju i meni i vama može nešto da se sviđa i ne sviđa, ali ako tela ocene da je tako onda je tako. Ne znam šta je razlog, kako bih rekao, ovih rupa u znanju koje ste pomenuli, da li je bežanje sa časova, da li je ne držanje nastave ili smatranje da im obrazovanje, jednostavno ne treba i kojoj generaciji je reč. Od 18 godina, 28 godina, 48 godina i slično jer istraživanje verovatno ima neki svoj uzorak i mnogo je kompleksnije u odnosu na ono što ste vi nama prikazali.
Bilo bi zanimljivo čuti, jer postoje različite vrste istraživanja, i ne bavim se uopšte lokalnim izborima, nemojte da imate iluziju o tome, niti je to na prvom mestu, na prvom mestu je ovaj posao koji radim, ali imam svoj stav o lokalnim izborima. Prioritetno je prosveta i ono što radim i sada naravno, mi predlažemo rešenja za koja mislimo da će stvari poboljšati. Vi imate pravo, da govorite sa stanovišta globalne politike, pojedinačno o tome. Ali vas vraćam svesno na udžbenike, znači, pojedinac ni jedan, ni direktor, ni ministar, ni bilo koji pojedinac ne utiču na sadržaj udžbenika i to je tačka. Hvala.
Da ne bi pretvorili ovo u privatnu diskusiju, predlažem gospodne Đuriću da vam posle kažem koji je set primedbi bio sadržaj tog teksta, na nacrt tog teksta. Onda ćete videti da je tema koju ste vi pomenuli marginalna u odnosu na broj primedbi, marginalna. Zašto je ona postala glavna e to je već treće pitanje. Hvala vam.
Hvala gospođo predsednice.
Nadovezao bih se na ovo što je rekao gospodin Goran Mihajlović.
(Dragan Stevanović, s mesta: Mi smo već u Evropi.)
Ne, tamo ćemo biti svi zajedno, ali nije poenta biti u Evropi Evrope radi, nego nas radi i građana Srbije radi, standarda radi, vrednosti radi, zakona radi i onoga što je deo evropskog sistema vrednosti. Ali, o tom-po tom. To nije današnja tema.
U delu zakona koji se odnosi na neka rešenja, i to treba znati, da mi stvarno primenjujemo sve ono što je deo obrazovnog sistema drugih. Ali, mogli ste u današnjoj raspravi videti, od strane različitih kolega, kad govore o istim temama, da imate potpuno neke suprotne stavove, pri čemu je zanimljivo da prosvetni radnici o nekim rešenjima koja smo mi ovde u zakonu predložili, potpuno se slažu, vezano za uspostavljanje nekakvog reda i jednog faznog postupka u vezi nekih disciplinskih mera. Poštuju našu želju da što aktivnije uključimo i roditelje u ceo postupak, da roditelji znaju šta se zbiva. Jer, tačno je da kod jednog broja roditelja i dece ima prećutna saglasnost da se loše stvari vezano za ponašanje u školi ili prisustvo u školi sakrije od javnosti, da se o tome ne govori, pa čak su ponekad pojedini roditelji saučesnici ponašanja njihove dece.
Kad mi pravimo sistem, pravimo ga za svu decu Srbije. Vi znate, nijedan zakon, kako god on nastajao, s obzirom da je svaki zakon opšteg karaktera, ne može uključiti ceo dijapazon, recimo, osoba na koji se odnosi. S obzirom da je ovo zakon o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, on se odnosi na kategorije đaka od prvog razreda osnovne škole do četvrtog razreda srednje škole. Kada smo predviđali neka rešenja vezana za sam disciplinski postupak, trudili smo se da nađemo rešenja koja će biti primenjiva na sve. Ukoliko mi nismo rešenja, a poslanici koji su podneli amandmane predlože nešto bolje, naravno da ćemo da prihvatimo takva rešenja. Jer, mi smo i prethodnih godina, kada smo razgovarali o drugim zakonima, apsolutno prihvatali svaka dobra rešenja. Nadam se da ste videli da postoji apsolutno dobra volja sa naše strane i da mi uopšte ne vodimo računa o tome ko je predlagač, nego šta piše u predlogu nekog amandmana.
Želeo bih da vam kažem još nekoliko reči. Poučeni onim što se dešavalo u prethodne dve godine, mi smo predložili ova rešenja vezana za vaspitno-disciplinski postupak i mere. Znači, i postupak i mere. Jer, ipak smo imali određene situacije i pokazalo se da tadašnja rešenja nisu dobra. Ja kao ministar ne bežim od naše odgovornosti za celo to stanje, jer smo mi predložili zakon. Na primer, pokazalo se da vezivanje broja časova sa određenom merom je stvaralo jednu situaciju da je bio veliki broj neopravdanih časova i da nije bilo te druge mere, onda bi se taj broj neopravdanih časova produžavao u nedogled. Imali smo situaciju i atmosferu u školi da jednostavno nije postojala nastava. Valjda je logično da je proces obrazovanja tako koncipiran da je primarno na svakom učeniku da uči, a ne da beži iz škole. Ako beži iz škole, naravno, postavlja se pitanje zašto to radi? Država treba da stvori uslove da uči, pa ako postoje neki razlozi koji nisu opravdani, da onda može i da reaguje, s obzirom da je bilo nekih postupaka i ponašanja gde su pojedini đaci pravili smetnje i drugim đacima da mogu da uče.
U svakom slučaju, mi smo se trudili da sve ovo uradimo na najbolji mogući način. Dozvoljavam da zajedno razgovaramo još o nekim rešenjima koja budu ovde predložena. Nije naša namera da dajemo prednost ni đacima ni nastavnicima. Svi smo mi sastavni deo sistema obrazovanja, i jedni i drugi, svako na svoj način. Moramo to shvatiti, pre ili kasnije. Zato je važno da se svi uključimo. Vi ste videli kroz ova rešenja koja mi nudimo da insistiramo da roditelj bude upoznat od strane direktora ili nastavnika ako dete ne prisustvuje nastavi i ako je napravilo 15 neopravdanih časova, da bude obavešten roditelj, da bi mogao da deluje. Da se ne bi desilo, ukoliko se izrekne neka vaspitno-disciplinska mera, ona se može i popraviti. To treba naglasiti. Stvara se takav sistem da, ukoliko se napravi neka greška, ne ulazeći u motive činjenja toga, uvek može da se desi da je neko dete zavedeno, ali, da postoji mogućnost da se u toku kasnijeg školovanja to ispravi.
Naravno da ćemo voditi računa i o rokovima. Ukoliko su neki rokovi suviše dugački, onda ćemo skratiti taj rok, tako da ćemo kroz amandmane i ta pitanja rešiti.
Ono što želim da znate vezano za pitanja koja su se ovde postavila, kolega Petronijević postavio je pitanje, naša namera je da do kraja mandata ove vlade donesemo zakon o osnovnoj školi, zakon o srednjoj školi, zakon o obrazovanju odraslih i donećemo strategiju. Pošto me vi podsećate stalno na strategiju, moram reći da prva rečenica koju sam izgovorio kao ministar prosvete pre evo sutra će biti tri godine, bila je da ćemo za vreme mandata ove vlade raditi na unapređenju materijalnog i statusnog položaja zaposlenih i donošenju strategije. Nisam obećavao više. Nisam obećavao više, jer sad materijalni položaj zaposlenih zavisi od ekonomske situacije zemlje, a kriza u zemlji je takva. Ono što kao ministar mogu da kažem, mi smo obezbedili da ne bude u prosveti na bilo koji način otpuštanja, da zaposleni redovno tri godine primaju plate, a da zajedno sa socijalnim partnerima i sindikatima tražimo rešenje i za socijalni status i da delimo onoliko para koliko imamo. Ali, nisam bio u svojim, kako bi rekao očekivanjima kao ministar široke ruke, pa da obećavam ono što ne možemo uraditi. Znači, rekao sam i imaćemo strategiju. Kažem vam, rekao sam i danas pre podne, ja se nadam da će i ovaj cenjeni dom biti u situaciji da se upozna sa strategijom, ako ne kroz obavezu Skupštine o tome raspravljamo, onda da organizujemo jednu javno čitanje, pa da poslanici kažu svoj sud o tome. To je naša namera.
Želim da vam kažem, pošto nam zamerate na sporosti u zakonodavnoj aktivnosti, da smo do sada doneli oko 120 podzakonskih akata. To, nažalost, govori o nečemu drugom, da u godinama pre na tome je rađeno u meri u kojoj je trebalo, ali smo 120 podzakonskih akata, četiri zakona, menjali smo Zakon o visokom obrazovanju, sada ovaj menjamo i donećemo ova tri zakona što je, priznaćete,u četiri godine mandata, da kažem vrlo velika zakonodavna aktivnost, pri čemu, logično je, apsolutno smo otvoreni za svaku vrstu kritike da zakon poboljšamo ako možemo.
Besplatni udžbenici - ovo pominjem iz prostog razloga kao i oko ovih stvari. Da li ima logike u tome da neko bude protiv projekta da mu država da besplatne udžbenike? Logike nema, ali u praksi se dešava. Jer, hoćete bolju ideju od države da đacima daje besplatne udžbenike. To je ideja profesora Mićunovića, mi smo u Ministarstvu svesrdno prihvatili, to je prosto projekat Vlade. Nikada ne govorim ministra ili Ministarstva, nego Vlade Republike Srbije i sada će, ovog 1. septembra, 230.000 đaka na nivou cele Srbije dobiti komplete besplatnih udžbenika, prvog, drugog i trećeg razreda.
U Beogradu, verovali ili ne, 92% roditelja se izjasnilo za besplatne udžbenike, a kada otvorite neke medije mogli biste pročitati ponekad toliko kritika da se čovek stvarno pita da li je moguće da roditelji budu protiv tog koncepta, neću da govorim o prosvetnim radnicima, jer kada je neki prosvetni radnik protiv tog koncepta, onda stvarno moram sebi da postavim pitanje šta je motiv? Prosvetni radnik ne bi u tom delu trebalo da pravi takvu vrstu pitanja. Njegovo je da, ako je udžbenik kvalitetan, a on ga bira, da to svoje znanje, koje poseduje kao nastavnik, prenese na đaka, da imamo đaka koji to znanje dobije i da može sutra da ga primeni. Mi već polako pomeramo sistem unapred i tražimo odgovornost. Sama činjenica da se u Beogradu 92% roditelja izjasnilo, to je anketa koju su sproveli Skupština grada i gradonačelnik, pokazuje koliko je pozitivan odnos. Potpuno sam ubeđen da i u ostalom delu Srbije postoji taj pozitivan odnos. Što pojedini izražavaju svoje neslaganje sa tim, to je druga vrsta priče.
Ovo vam govorim u kontekstu činjenice da ne možete naći uvek sve. I ne treba. Demokratija jeste pravo na različitost, ono što kažu pojedini filozofi, voditi dijalog, razgovarati sa nekim ko ne misli kao vi, ali je poenta da nađemo neko rešenje koje je najbolje za građane Republike Srbije.
Inkluzija, pošto je bilo pitanja i o tome, ide dobro. Uvek možete naći pojedinačne slučajeve kojima se pokušava osporiti koncept, ali je nesporno da smo sa ovim zakonom 2009. godine objektivno uveli inkluziju u obrazovni sistem Republike Srbije, i to da dobro funkcioniše. Nije tačno da smo bili nespremni. Recimo, u Novom Sadu ima škola gde inkluzija traje i pet, šest godina, i pre donošenja zakona, pa nije bio problem, a što bi bio problem kada se donese zakon. Suočili smo se sa ponašanjem pojedinih ljudi, gde nisu spremni da prihvate tu vrstu dece da budu sastavni deo odeljenja, jer za tu vrstu dece se pravi individualni obrazovni program, kao što se pravi poseban individualni program, kolega Mihajloviću, za talentovanu decu. Znači, niste u pravu kada kažete da nema. U članu 77. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja se kaže da se za izuzetno obdarenu decu pravi poseban individualni program.
Što se tiče pitanja učeničkog parlamenta, to je pitanje koje je pomenula koleginica Popović, to ćemo da vidimo kroz amandmane. Naša je namera da napravimo zakon koji će biti što bolji.
Što se tiče pitanja koje je postavio kolega Bojan Mladenović, radi se o sprovođenju Zakona o autorskim i srodnim pravima i naplati tzv. posebne naknade koju naplaćuju posebne organizacije. One su same određivale tarife o Zakonu iz 2009. godine. Po važećem Zakonu nadoknada se određuje pregovorima između korisnika i kolektivnih organizacija. Ako dogovora nema, onda Komisija donosi odluke. On je većinu svog izlaganja posvetio primeni Zakona o autorskim i srodnim pravima. Zakon o optičkim diskovima se ne odnosi na tu oblast.
Videli ste da nije bilo mnogo primedbi, a ove zakone koje ste vi podneli, kada kažem vi, mislim na sve narodne poslanike, neke od njih ćemo prihvatiti, jer smo već razgovarali da ima smisla, kao i oko zakona o izmenama i dopunama Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja.
Poštovane kolege narodni poslanici, naša namera je da donesemo jedan zakon koji će rešiti probleme koje smo uočili.
Oko hitnosti, tačno je, dva su razloga: početak školske godine i dogovori sa sindikatima. To govorim kao ministar i ne bežim od toga. Ako ne bi bili danas, onda bi bili u julu. Ako ne bi bili u julu, onda bi bili u avgustu, a onda se postavlja pitanje i rada Narodne skupštine. Mislim da nikome od nas ne smeta što je ovaj zakon na dnevnom redu i što smo svi u prilici da izložimo svoja mišljenja i da predložimo najbolja rešenja. Mi ćemo sva ta rešenja sagledati i predložiti Narodnoj skupštini na usvajanje, da bi dobili zakon koji će, sa primenom od 1. septembra, u sledećoj školskoj godini dati neka bolja rešenja.
Očekujem da ćemo tokom jeseni razgovarati i o zakonu o osnovnoj školi i o srednjoj školi i o obrazovanju odraslih, pa ćemo se onda možda ponovo vratiti na neke od ovih tema, da vidimo da li su rešenja dobra ili ne. U svakom slučaju, vidite da radimo u najboljoj nameri, sa ciljem da rešenja budu najbolja i za đake i za roditelje i za zaposlene i, naravno, za obrazovni sistem i za Republiku Srbiju.
Samo nekoliko rečenica, pošto sam više puta danas govorio oko ovog zakona. Pre svega, poštovane kolege narodni poslanici, želeo bih svima vama da se zahvalim na učešću u raspravi o ova dva važna dokumenta iz oblasti nauke i obrazovanja. Zanimljivo mi je da dokument o Zakonu o optičkim diskovima koji je, da kažem ovako najbrojniji, se najmanje govorilo. One je po broju i obimu stranica i po sadržaj ipak poseban zakon, a nažalost o njemu se malo govorilo. Kažem, na žalost sa stanovišta Vlade to bi mogao da kažem u odličnoj suštini se govorilo, ali me uvek čudi različito mišljenje vezano za sadržaj zakona, pa da vidimo da sučelimo mišljenja.
Kad je reč o izmenama i dopunama Zakona o osnovama sistema vaspitanja i obrazovanja, takođe, zanimljivo je da najviše odredbi vezano za zaštitu, o podacima o zaštiti ličnosti, to smo napravili zajedno sa Poverenikom, i o tome, nažalost, nije bilo mnogo reči. Opet izgleda da smo i tu napravili dobru stvar, čim o tome nije bilo reči. Ostale stvari za radne odnose, a to je pomenulo više poslanika, a videli ste, većina se slaže da smo našli meru za probleme sa kojima smo se suočili u praksi i za vaspitno disciplinske mere.
Želeo bih stvarno da vam kažem još dve reči. Tačna je konstatacija da i najveći broj dece da kažem, radi ono što treba, uči i trudi se da budu što bolji đaci, a to je što većina nastavnika obavlja posao. Zakon je uvek takav akt koji mora ili bi trebao da reši što više pitanja i problema sa kojima se suočava svaki obrazovni sistem, pa i naš. Tako i mi sa ovim izmenama i dopunama rešavamo pitanje problema sa kojima smo se suočili protekle dve godine. Želim da shvatite svi, a nadam se da sam vas uverio u to i kroz ova rešenja, a i videćete kroz amandmane, da želimo da nađemo najbolja rešenja i one amandmane koji budu da kažem u duhu zakona i budu eventualno sa idejama u odnosu na ovo što je predloženo. Mi ćemo ih prihvatiti nezavisno od toga ko ih je predložio. Nama je želja da zakon bude što bolji.
Čini mi se da je kolega Ilić pomenuo pitanje inkluzije. Inkluzija traje već dve godine. Ona stvarno se pokazala i opravdanom i dobrom, a što ne znači da je u svim školama daje dobre rezultate, ali je činjenica da smo tad i pripremili nastavnike i štampali određene priručnike i više različitih vrsta edukacija, obuhvatili veliki broj populacije i spremili nastavnike. Bilo je povika prve godine, a posle je to utihnulo. Posle dve godine iskustva primene inkluzije imamo dosta iskustva da možemo da damo sve ocene i na nekom seminaru, a eventualno neko od prisutnih nije bio u situaciji da da odgovor. To ne znači da taj odgovor ne postoji u Ministarstvu vezano za to pitanje.
Na samom kraju, mi smo pristupili promeni koncepta male mature, baš iz razloga da bi kod đaka počeli stvarati situaciju da počnu da razmišljaju o onom što uče.
Koncept male mature podrazumeva od ove, pa svake sledeće godine povećanje broja zadataka, nepoznatih zadataka. Ove godine je bilo 25%, iduće godine će biti 50, pa 75, i onda one četvrte godine biće 100% i deca i nastavnici će početi da drugačije obrađuju i gradivo.
Akumulirano znanje će znati da se primeni, zadaci će biti tako koncipirani da će se svo znanje iz prethodnih godina, kada se dođe do završnog ispita morati primeniti. Za nas starije to nije ništa neuobičajeno jer u naše vreme je bila potpuno nepoznata kategorija da imate unapred poznate zadatke i rešenja, pa smo znali da nađemo odgovor na ta pitanja. Zašto ne bi i decu pripremali.
U svim zemljama, ili u većini zemalja sveta je sasvim logično da od prvog pa do svih kasnijih razreda postoji sistem testiranja tako da se deca pripremaju na stalnu proveru svog znanja koje poseduju i to će biti sastavni deo našeg obrazovnog sistema.
Ubeđen sam čak i po ovome, kažem ili su dve opcije, ili su zadaci bili laki ili su đaci stvarno učili. Nisam čuo, u svakom slučaju nastavnici su se pozitivno izrazili prema sadržaju zadataka, koji su bili na ovogodišnjoj maloj maturi, kažu da su bili inovativni, da su bili prvi put koncipirani na način da su podstakli interesovanje i učenika, da su počeli da razmišljaju o sadržaju zadataka i da su bili vrlo inventivni, da su đaci želeli to da reše.
Rezultati su dobri. Naravno, ja bih želeo da budu bolji i svake sledeće godine, kao što su bili dobri rezultati kada smo radili prošle godine piza testove međunarodne, moram da kažem da se zna, čitalačka pismenost, postigli smo 40 poena bolji rezultat, a napor koji smo napravili kao država, bio je veoma mali, a tu se insistira na primenjenom znanju.
Smanjili smo funkciju nepismenosti sa 52% na 31%, povećali smo naučnu i matematičku pismenost za sedam do osam poena i unutar OECD koji organizuje piza testove, rečeno je da u 10 godina, u primeni piza testova, ni jedna zemlja nije između dva ciklusa pokazala takav napredak u bodovima, ne u rangiranju i tu moram da budem vrlo jasan i precizan.
Prema tome, ima mnogo da se radi na tome i naravno da smo spremni za svaku dobru ideju. Šta je suština? Ko god bio i to stalno ja kao ministar, odnosno i ova vlada nemaju tu vrstu zapreke, da to javno kažu, suština je, potrebna je politička stabilnost i potrebno je da postoji jasan koncept šta država sa sobom hoće.
Kada postoji politička stabilnost, jasan koncept, onda se mnoge stvari lakše realizuju, jer ta politička stabilnost je potrebna vezano, ako hoćete isti politički koncept, kada je u pitanju zakonodavna oblast, rad Narodne skupštine, kada je u pitanju oblast obrazovanja, kada je u pitanju infrastruktura. Ako nema tu političke stabilnosti, ne može se u ove tri oblasti ništa uraditi, a svaka vlada verovatno donosi svoj koncept sa sobom.
Mi smo u oblasti obrazovanja postavili neke temelje, uradićemo još, pa smo spremni da se suočimo i sa posledicama toga, a nadam se da ćemo biti u situaciji da nastavimo ovaj posao i da zajedno sa vama tražimo dobra rešenja.
Kolega Ilić je pitao, vezano za Nacionalni prosvetni savet, dužan sam da dam i taj odgovor, a mi smo dostavili Nacionalnom prosvetnom savetu tekst Predloga izmena i dopune Zakona o osnovnom sistemu obrazovanja i vaspitanja 23. juna, u štampanoj formi, a 25. juna u elektronskoj formi. Oni su imali sednicu 28. juna i na naše iznenađenje, nisu uvrstili u predlog dnevnog reda ovaj tekst koji ste vi dobili, odnosno o čemu ste raspravljali. To je deo naše stvarnosti.
U svakom slučaju, poslanici su podneli veliki broj amandmana, čini mi se 53 ili 54, mi ćemo videti koji amandmani mogu da poboljšaju tekst zakona i prihvatiti ih.
Odmah da vam kažem, i tu nema razloga, tačno je, vodili smo razgovore sa sindikatima, jer su nam sindikati socijalni partneri u ovom poslu i oni predstavljaju zaposlene i zaposleni su važan deo obrazovnog sistema kao što su i deca.
Želimo da nađemo najbolje rešenje i za decu i za zaposlene, a da i jedno i drugo bude u funkciji obrazovnog sistema Republike Srbije. Hvala vam.
Zahvaljujem se ministru Iliću na postavljenim pitanjima. U ime nas dvojice prisutnih ministara ću preneti ostalim članovima Vlade pitanja.
Što se tiče načina rada Vlade i pitanje rebalansa i pitanja načina trošenja sredstava, tu stvarno ne postoji problem na način koji vi predstavljate, bar kada je reč o ovim ministarstvima, s obzirom da je program budžetskog karaktera i unapred se mora planirati sve i sva su sredstva unapred opredeljena, tako da su opredeljena sredstva i za nauku i za prosvetu, pošto ste pitali i za jedno i za drugo.
Postoji i Sekretarijat za zakonodavstvo pri Vladi Republike Srbije koje je nadležno za pravno uređenje tog pitanja. Ako je pravno pitanje, onda pravno ne postoji, a ako mislite da treba doneti rebalans budžeta, Vlada će o tome doneti odluku kada bude vreme, kada proceni sa stanovišta stanja finansija da postoji razlog za rebalans budžeta. Hvala.
Gospodine Iliću, izvinjavam se, možda nisam u pravu ali mi se čini da se ova pitanja ponavljaju, i to deo pitanja koji su se čuli prilikom 14. marta ove godine kada je bilo reči o Zakonu o Vladi i Zakonu o ministarstvima.
Rebalans budžeta se pravi kada postoje ekonomski razlozi za tako nešto. Ako bude bilo potrebe, Vlada će staviti na dnevni red pitanje rebalansa budžeta. Oko načina trošenja sredstava, da tako kažem, pravno nema nedoumica. Postoji i nezavisno telo koji se zove državni revizor, koji može i hoće utvrditi sve vezano za način trošenja sredstava.
Ako projekat Beograd-Čačak nije započet, sredstva se neće trošiti. To je logično. Ne mogu se utrošiti za nešto drugo. To nije sporno ni za vas ni za mene.
Danas je na Vladi usvojen Zakon o izmenama i dopunama Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja i ja očekujem da bude na dnevnom redu Narodne skupštine Republike Srbije sledeće nedelje. Prema tome, vrlo sam rad da odgovorim na sva vaša pitanja i u vezi tog zakona i pitanja za obrazovanje.