Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Jovan Palalić

Jovan Palalić

Srpska narodna partija

Govori

Poštovana predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, ministri u Vladi RS, na ovoj sednici raspravljamo o dva vrlo važna akta, zakonu o utvrđivanju nadležnosti i odluci o potvrđivanju statuta.
Oba potpuno suprotna Ustavu, oba državno štetna, sa pogubnim posledicama po Srbiju i srpski narod. Nisam siguran da su narodni poslanici svesni istorijske odgovornosti kakvu će odluku doneti u danu za glasanje.
Čitava Srbija gleda ovu raspravu i osećaju građani da nešto duboko nije u redu sa ovim predloženim aktima, jer nikada ovakva rasprava sa ovolikom zabrinutošću svih koji su govorili o ovim aktima nije vođena u Narodnoj skupštini.
Ovi akti, pogotovo statut o kome ćemo sutra pričati, sadrže rešenja koja zaista stvaraju pretpostavke da se na tlu Srbije stvori još jedna država i stvaraju pretpostavke da se otvore procesi separatizma na prostoru Vojvodine. To nisu parole. To nisu strahovi.
Stvaraju se institucije, uvode se nadležnosti, remete se odnosi između državnih organa i pokrajinskih organa. Ruši se hijerarhijski pravni poredak, pa može da se stvori nova tvorevina na prostoru Srbije.
Niz stvari koje se definišu, rešenja u ovim zakonima, a pogotovo u statutu, zaista ukazuju na to. Da ne govorim o sramoti koja nam je priređena, da Narodna skupština raspravlja o zakonu koji se prilagođava jednom podzakonskom aktu, po rešenjima koje vidimo u zakonu o utvrđivanju nadležnosti vidimo da su mnogi članovi prepisani iz Predloga statuta.
Umesto da pravac državne politike i autonomije određuje izvršna vlast i Narodna skupština usvajanjem ovog zakona, pa da se posle toga donosi statut koji će biti usaglašen sa Ustavom, politika se krojila izvan izvršne vlasti, izvan Vlade i izvan ove Narodne skupštine.
Definicije i teritorija, međunarodna saradnja, nadležnosti, imovina, odnosi između organa, sprovođenje zakona, institucije - sve su to elementi nove tvorevine i nove države na prostoru Srbije. Već u samoj definiciji vi u statutu, u prva dva stava, imate potpuno suprotno određenje Vojvodine.
Ustav Srbije kaže: "Republika Srbija je država srpskog naroda i svih građana koji u njoj žive". Statut kaže: "Vojvodina je autonomna pokrajina građanki i građana". Potpuno suprotno. Zašto se ovde ne definiše i Vojvodina kao - autonomna pokrajina srpskog naroda i svih manjina, kojima treba da budu zajamčena najšira prava, koje žive na prostoru autonomne pokrajine? Određuje se kao regija, koja kao pravni pojam ne postoji?
O međunarodnoj saradnji kaže se: "Vojvodina će da zaključuje ugovore", "Vojvodina će da sarađuje". Nigde nema: "da poštuje spoljnu politiku Republike Srbije". Ali, nigde nema "nadležnosti Vlade Republike Srbije", koja će da obezbedi da se ne izađe izvan okvira državne politike Republike Srbije. Zašto se izostavlja nadležnost Vlade Republike Srbije?
Institucije - institucije se popunjavaju sadržajem. Institucije predstavljaju temelj onoga što će se događati u Vojvodini - vlada Vojvodine, glavni grad Vojvodine, akademija nauka Vojvodine, Razvojna banka Vojvodine, mreža sudova u Vojvodini, Savet nacionalnih zajednica koji ne postoji kao pojam u Ustavu, zaduživanje. To su pretpostavke procesa koje ćemo gledati na prostoru AP Vojvodine.
O nadležnostima ovde u nekoj diskusiji neko je rekao - te nadležnosti može sutra da menja ova Narodna skupština. Ne lezi vraže, oni koji su definisali i ovako hoće da vide Vojvodinu - pobrinuli su se da naredni sazivi Skupštine i Vlada to ne mogu da čine. U članu 2. stav 2. se kaže: "U postupku donošenja zakona vodiće se računa o dostignutom nivou prava građana u pokrajinskoj autonomiji..." To znači - sad što se napisalo, ne može da se menja.
Kada je u pitanju odnos između organa i ovde često pominjane nadzorne uloge republičkih organa, neverovatno je ovo što ste vi ovde uradili.
Da li će zakoni Republike Srbije biti sprovođeni i kako će biti sprovođeni, i da li će se reagovati od strane nadležnih organa Republike Srbije na nezakonitosti odluka koje budu donete u sprovođenju zakona?
Vrlo jednostavno i jasno je to sprečeno. Neće moći državni organi Republike Srbije to da poništavaju, ako se ne budu dogovarali sa organima AP - što nigde nema. Dogovaraju se i pregovaraju, kao što je rečeno, kao što je bilo nekada u bivšoj SFRJ, pa su međusobno republike dogovarale kako će se primenjivati zakoni.
Kada je u pitanju imovina Ustav kaže - da će se imovina definisati zakonom o javnoj svojini, koji će da utvrdi imovinu AP, vrstu i visinu prihoda.
Vi već ovde definišete vrstu prihoda, i u statutu i u zakonu. Prejudicirate unapred zakon o javnoj svojini. Prepustimo zakonu da on definiše koje će vrste prihoda imati AP, a vi ih već prebrojavate.
Znači, isto kao što ste statutom prejudicirali rešenja ovog zakona i dovodite sada ministra ovde - da brane jednu svršenu stvar, tako ćete sutra dovesti jednog ministra finansija da objašnjava o prihodima AP koji su već utvrđeni u statutu i u ovom zakonu.
Kada su u pitanju odnosi za izvršavanje zakona, vi dajete mogućnost AP Vojvodini, kažem - neverovatno poniženje je ova vlada priredila sebi i Narodnoj skupštini, da AP donosi propise kojima se izvršavaju zakoni - ako ih Vlada Srbije nije donela. Pazite, to je neverovatno.
Ne može AP da donosi propise kojima se izvršavaju zakoni - to može da donosi samo Vlada Republike Srbije koja sprovodi zakone. To piše po Ustavu, kao što ni Vlada Vojvodine ne može da utvrđuje i sprovodi politiku - to može samo Vlada Srbije.
Želim da ukažem da su vrlo čudni procesi i vrlo čudna politika koja se definiše u okviru ove vladajuće koalicije. Rekao bih da to živi duh komunizma i ideje koje je taj duh stvarao decenijama. Nekada su komunisti govorili - slabo srpstvo, jaka Jugoslavija. Sada gledamo procese - slabo srpstvo, jako evropejstvo.
Sve što se čini kroz zakone, kroz stvaranje ovih institucija - Euleks, statut Vojvodine, mešetarenje po Raškoj oblasti, pritisci na Republiku Srpsku, jeste čudna politika koja sigurno ima za cilj da slabi državu Srbiju, da slabi srpski korpus.
Da ne govorimo da ste kroz uvođenje Saveta nacionalnih zajednica, faktički, a o tome ćemo pričati sutra, stvorili od srpskog naroda nacionalnu manjinu.
Molim vas da povučete ovaj predlog zakona - da se ova vlast više ne ponižava, da ne ponižavamo građane i da sprečimo pogubne procese na prostoru AP Vojvodine, po našu državu.
Hvala, gospođo predsedavajuća.

Gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, vodi se objedinjena rasprava kada su u pitanju zakon o tajnosti podataka i izmene Zakona o dostupnosti informacijama od javnog značaja, ali stiče se utisak, videli smo to u jučerašnjoj raspravi, da predlagač ovog zakona, predlagači, predstavnici Vlade, nisu usaglasili odredbe ova dva zakona.

Kao što je sve što rade konfuzno i nedorečeno, tako je i u ovom slučaju. Naglašavaju pozitivne strane izmene Zakona o dostupnosti informacija, a potpuno ih demantuju odredbe zakona o tajnosti podataka, o čemu smo juče govorili, a to je član 8. tog predloga zakona i član 25, koji govore o mogućnosti opoziva tajnosti podatka i mogućnosti da Poverenik za informacije od javnog značaja bude uskraćen za dobijanje informacija koje su mu značajne.

Da ne govorim o tome kakav će haos da se uvede u čitav ovaj sistem kada gradonačelnici, predsednici opština, budu proglašavali sve živo za tajnu, sve podatke do kojih dođu, a onda će sam poverenik imati problem u različitim postupcima; ono što veliki broj gradonačelnika, predsednika opština želi da sakrije, svoje plate, svoje poslove, tendere, biće skriveno od Poverenika. Izuzetno loš zakon o tajnosti podataka nikako ne može da popravi pokušaj izmena ovog zakona o dostupnosti informacija, a mi smo za to da se uvek jačaju pozicije Poverenika.

Činjenica da mi u Narodnoj skupštini, kada je god prisutan gospodin Bradić, imamo raspravu o vrlo lošim zakonima, koji, u suštini, predstavljaju nazadak kad su u pitanju dostignuti demokratski procesi i ljudska prava. Imali smo skandalozan Predlog zakona o izmenama Zakona o informisanju, sada imamo izmene Zakona o tajnosti podataka i sve to predstavlja korak unazad, uopšte, svi zakoni koji sada dolaze pred Narodnu skupštinu, bilo da se tiču mogućnosti da građani imaju informaciju o tome šta radi vlast, bilo da su zakoni koji nam slede – o masovnim otpuštanjima, kad su u pitanju lokalne samouprave, državna uprava i realni sektor, kroz Zakon o stečaju. Ono što nas čeka sledeće nedelje je vrlo opasan po državu zakon o prenosu nadležnosti na Vojvodinu i statut Vojvodine, o čemu ćemo tek da pričamo, o pogubnosti takvog zakona.

Sve u svemu, nije jasno šta ova vlast radi i kakve zakone predlaže Narodnoj skupštini, a najveći je problem što unutar same Vlade, evo, na ova dva zakona, nemamo nikakvu usaglašenost, a Poverenik, kome se daju određena prava i mogućnost da ubrza postupak u ovom predlogu zakona, za mnogo toga će biti uskraćen i mnogo će mu se zakomplikovati i posao i mogućnost da vrši svoje nadležnosti i omogućava građanima da saznaju ono što je interes da znaju kroz zakon o tajnosti podataka.

Gospodine ministre, mislim da su predstavnici vašeg ministarstva morali da sede s predstavnicima Ministarstva pravde kad su se pisala ova dva zakona, koja ni na koji način nisu mogla biti objedinjena u ovoj raspravi. Sasvim sigurno, stvoriće dodatnu konfuziju Povereniku i neće doprineti napretku demokratskog procesa. Naprotiv, sve ovo što radite, ne samo da usporava, nego vraća korak unazad ono što je dostignuto dok vi niste došli na vlast.
Poštovana predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, ovo je izuzetno važan zakon, koji je i u načelnoj raspravi izazvao mnogo polemike i u velikom broju svojih odredaba utiče na to da će njegova primena proizvesti ozbiljne posledice po stanje ljudskih prava građana, ali i bezbednosti Republike Srbije.
U ovom prethodnom delu, kada su u pitanju amandmani koji se tiču toga šta je to tajna i kako se označava tajna, videli smo da onaj deo koji se tiče saradnje države Srbije sa drugim državama i definisanja šta je to strani tajni podatak ima mnogo nedorečenosti i mnogo toga što može u primeni da stvori probleme, kada je u pitanju mogućnost da građani i najviši državni organi znaju i kontrolišu na koji način Republika Srbija razmenjuje tajne podatke sa drugim državama.
Zaista je neverovatno da se stranim tajnim podatkom ne smatra onaj podatak koji u međusobnom pravnom saobraćaju između Republike Srbije i druge države, a koji dovodi do zaključenja ugovora... ne smatra ugovor koji je ratifikovan u Narodnoj skupštini. Prosto nije moguće drugačije objasniti tu činjenicu, osim da država Srbija ulazi u ugovorne odnose, konkretno Vlada Republike Srbije, a da to krije od očiju javnosti i Narodne skupštine kao najvišeg predstavnika građana.
Uzeću samo jedan primer, to su odnosi koje je država Srbija uspostavila sa Euleksom na Kosovu i Metohiji. Uopšte nemamo predstavu kakvi su tu tajni podaci, kakvi se podaci razmenjuju, jer nikada takav sporazum nije bio u Narodnoj skupštini, niti je Narodna skupština o tome raspravljala, a imamo situaciju da ta misija na prostoru Kosova i Metohije deluje protiv države Srbije.
Član 9. se odnosi na lica ovlašćena da određuju tajnost podataka. Mi smo istakli vrlo veliki problem u definisanju tih lica, pogotovo što se broj tih lica proširuje izvan onoga što se tiče najneposrednijih državnih organa koji treba da utvrđuju državnu politiku i imaju konkretan značaj u definisanju državne bezbednosti Republike Srbije.
Dolazimo u situaciju da će predsednici opština, gradonačelnici, kako se ovde kaže - „funkcioneri organa javne vlasti“, biti u mogućnosti da nešto definišu kao tajni podatak koji je od značaja za nacionalnu bezbednost i da istovetni slučajevi koji se mogu dešavati u različitim gradovima i opštinama budu, u smislu stepenovanja tajnosti, različito definisani.
Zaista, izvan kruga Narodne skupštine, Vlade, predsednika Republike apsolutno više nije potrebno širiti krug ovlašćenih lica da se nešto proglašava tajnim podatkom. Unećete potpuni haos.
Molim vas da ovaj amandman prihvatite. Kroz niz drugih amandmana koje smo podneli, koji se tiču ovog pitanja, definisali smo broj tih lica koja su ovlašćena da to definišu. U svakom slučaju, taj broj treba suziti, izbaciti mogućnost da se razni funkcioneri lokalne vlasti bave nacionalnom bezbednošću. I ovako smo u problemu zbog same ove vlade, kako se bavi nacionalnom bezbednošću, još samo treba da se i predsednici opština time bave. Hvala.
Amandman 13. u stvari tretira, i time se bavi naša poslanička grupa u ovom amandmanu, poziciju Vlade kada je u pitanju dokument koji sadrži tajne podatke i način na koji Vlada učestvuje u postupku označavanja tajnosti podataka.
Mi smo još u načelnoj raspravi rekli da je pozicija Vlade u ovom zakonu krajnje ambivalentna. S jedne strane, i to vidimo u članu 13, pa i u članu 14, šire se nadležnosti Vlade mimo svake mere. Prosto, daju se velika ovlašćenja, jer to što Vlada propisuje način i postupak označavanja tajnosti podataka jeste nešto što predstavlja velika ovlašćenja Vlade, pogotovo što sam zakon u dobroj meri čitav ovaj postupak reguliše.
S druge strane, kada je u pitanju odnos Vlade i Saveta za nacionalnu bezbednost imate sasvim suprotnu stvar. Po Zakonu o opštem upravnom postupku, o državnoj upravi i svim propisima koji regulišu poziciju državne uprave logično bi bilo da Vlada predlaže direktora Saveta, a ne – mi ovde imamo situaciju da direktor Saveta ne može biti izabran bez mišljenja Saveta za nacionalnu bezbednost.
S jedne strane imate širenje nadležnosti Vlade mimo svake mere, a s druge strane imate sužavanje nadležnosti Vlade. Logično je, po propisima Republike Srbije, da Vlada ima ovlašćenja da imenuje direktora Saveta, koji treba da bude njen deo.
Zato smo u ovom amandmanu predložili da se briše onaj deo koji daje ovlašćenja Vladi da propisuje način postupanja u označavanju tajnosti podataka, odnosno dokumenata, jer je u dobroj meri čitava ta procedura sadržana u ovom predlogu zakona. Hvala vam.
Ovaj amandman se odnosi na poziciju Vlade kada je u pitanju označavanje stepena tajnosti, a nadovezuje se i na prethodni član 13, gde smo intervenisali amandmanom kada je u pitanju mogućnost Vlade da propisuje način i postupak označavanja tajnosti podataka.
U ovakvim pozicijama Vlade vidi se sva kontradiktornost ovog zakona i, da kažemo, lutanje predlagača zakona kada su u pitanju državni organi, a sve sa ciljem da se što više nadležnosti, s jedne strane, koje su suštinske, kada je u pitanju upravljanje bazom podataka, koje će kasnije raditi Savet, izmešta izvan Vlade, a s druge strane daju se Vladi neka ovlašćenja koja apsolutno nisu saglasna sa zakonom, niti treba da ih imaju.
U članu 14. daje se ovlašćenje Vladi da bliže propisuje kriterijume za određivanje stepena tajnosti „državna tajna“, „strogo poverljivo“, „poverljivo“ i „interno“. Mi smo u članu 9. videli koja su ovlašćena lica za označavanje nekog podatka tajnim. Između ostalog, tu su predsednik Narodne skupštine i predsednik Republike. Kad pričamo o podeli vlasti, onda je zaista nezamislivo da Vlada Republike Srbije bliže određuje kriterijume za određivanje stepena tajnosti onih podataka koji se tiču tih ovlašćenih lica.
Imamo jednu konfuziju, koja nikako nije u duhu proklamovanog načela podele vlasti. Zašto bi predsednik Narodne skupštine, predsednik Republike ili ta ovlašćena lica, organi javne vlasti, koja će verovatno biti prihvaćena od ovog parlamenta, što će uneti potpuni haos u primenu ovog zakona, zašto bi oni morali da postupaju po kriterijumima koje propisuje Vlada?
Ovo apsolutno ne treba da bude nadležnost Vlade i mi smo u svom amandmanu predvideli da se briše. Pogotovo je zanimljivo da Vlada mora ovde da pribavlja mišljenje Saveta za nacionalnu bezbednost. Savet za nacionalnu bezbednost se pojavljuje u raznim prilikama. Videćete, gde god su ključna pitanja, Savet za nacionalnu bezbednost je taj koji se pita – i kada su u pitanju stepeni tajnosti, i kad je u pitanju imenovanje direktora Saveta i niz drugih stvari.
Mislimo da ste ovde stvar postavili previše konfuzno i naopako. Dali ste Vladi ovlašćenja, a s druge strane ste joj uzeli u drugim delovima koji su bitni. Konkretno, u ovom slučaju narušili ste princip podele vlasti. Ne može Vlada da propisuje kriterijum, ne može Vlada da uređuje postupak. To nije nešto čime bi ona trebalo da se bavi. Zato smo našim amandmanom predvideli da se ovi stavovi u članu 14. brišu.
Ovaj član bavi se pitanjem produženja roka čuvanja tajnosti podataka. Neverovatno je kako predlagač zakona rešava neka pitanja, šireći ponovo, iz ne znamo kojih razloga, nadležnost Vlade i faktički uvodeći Vladu kao ovlašćeno lice, iako je u članu 9. pobrojao sva ta ovlašćena lica.
Kaže se – posle isteka roka iz člana 19. (tu se navode rokovi po stepenu tajnosti, koliko se tajna može čuvati) ovlašćeno lice može još jednom produžiti rok za prestanak tajnosti najduže za vremenski period utvrđen za pojedine stepene tajnosti. Onda se uvodi Vlada, koja uopšte nije ovlašćeno lice, da ona može dodatno da produži rok čuvanje tajnosti i navode se konkretni slučajevi. Znači, neverovatno je kakva vi ovlašćenja i kakvu poziciju dajete Vladi!
Ne mogu se složiti sa nekim diskusijama. Mislim da je ovaj zakon korak unazad kada su u pitanju slobode i ljudska prava građana i uopšte sve ono čega smo se plašili u nekom prethodnom periodu. Jedna moćna i velika vlada dobija tako ogromna ovlašćenja. Videćemo u nekim narednim članovima kako će biti moguće da se kroz niz odredaba dođe u situaciju i da prati pojedince koji traže pojedine podatke, gde će sigurno bezbednost građana i njihovo osnovno pravo, pravo na privatnost, i te kako biti ugroženo.
Mogućnost da Vlada Republike Srbije, pored ovlašćenih lica, dobija pravo da produžava rokove čuvanja tajnosti, iako nije ovlašćeno lice, govori o samoj intenciji predlagača zakona, konkretno o samoj vladi koja sama sebe hoće da jača, nagrađuje, pravi od sebe Aleksu Žunjića. Ona odlučuje da li će se i koliko će se produžavati rok čuvanja tajnosti pojedinih podataka, za koje ona nije odredila da su tajni. To je najveći problem – ona nije ovlašćena da određuje da su tajni podaci, ali će ona da odlučuje da li će se rok produžiti.
Ovde nema ministra Markovića, molim predstavnike Vlade da se ozbiljno zapitaju kako može da funkcioniše demokratija i pravo građana na privatnost, ako ovaj zakon prođe. Mislim da ovakav zakon, sa ovakvim intencijama, nije bio donet u Srbiji ni u ono mračno komunističko doba. Mislim da će koncept koji se predlaže u ovom zakonu dovesti do ozbiljnog narušavanja ljudskih prava u Srbiji. Hvala.
Želeo bih da se osvrnem na ovaj član 25. i da ukažem na jednu kontradiktornost od koje je satkan čitav ovaj zakon. U članu 25. definisano je da će ovlašćeno lice organa javne vlasti morati da jedan tajni podatak opozove kao tajni i u situaciji kada se od strane Poverenika za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti uloži žalba i ta žalba bude realizovana.
U članu 8, vrlo bitnom članu ovog zakona, koji definiše koji se podatak može odrediti kao tajni, kaže se: „Kao tajni podatak može se odrediti podatak od interesa za Republiku Srbiju čijim bi otkrivanjem neovlašćenom licu nastala šteta, ako je potreba zaštite interesa Republike Srbije pretežnija od interesa za slobodan pristup informacijama od javnog značaja.“
U kakvu situaciju možemo da dođemo ako se ovaj zakon bude primenjivao? Znači, ovlašćeno lice proceni, ima diskreciono pravo da jedan podatak označi tajnim, jer je, po njemu, označavanje tog podatka kao tajnog pretežnije od interesa za slobodan pristup informacijama od javnog značaja. Taj podatak može da ugrozi nacionalnu bezbednost. Onda u toj situaciji imate postupak Poverenika koji ulaže žalbu, žalba se realizuje i ovo lice koje je reklo da taj podatak može da ugrozi nacionalnu bezbednost mora da opozove taj podatak kao tajni.
Imate potpunu kontradiktornost između člana 8. i člana 25. Može doći do toga da, po žalbi Poverenika za informacije od javnog značaja, za neki podatak koji je označen tajnim jer njegovo objavljivanje u javnosti može da nanese štetu nacionalnoj bezbednosti mora da se opozove tajnost.
Ukazujemo na niz kontradiktornosti, niz problema, niz nedorečenosti. Ne samo da će ovaj zakon stvoriti probleme kada su u pitanju ljudska prava i slobode, nego i kada su u pitanju druge institucije i regulatorna tela koje je ova Narodna skupština birala, pa između ostalog i Poverenik.
U tom smislu nije bilo dovoljno samo rešiti pitanje odnosa Poverenika u članu 40, jer vidimo i kroz niz drugih odredaba ovog zakona, gde su jasna prava Poverenika za informacije od javnog značaja, da se ta prava mogu suziti ili, u krajnjoj liniji, mogu da potpuno naruše sam koncept i definiciju toga šta jedan podatak čini tajnim i zašto se označava kao tajni.
Poštovana predsednice, ostali smo bez ministra. Kada se pogleda sam ovaj zakon, rešenja, onda verovatno ministra uopšte ne interesuje da sluša. Oni su dobili moć da prikupljaju tajne podatke, Vlada će biti ta koja će imati mogućnost da raspolaže svim i svačim kada su u pitanju naši privatni životi i nema potrebe da neko ovde sedi i da objašnjava Narodnoj skupštini i da bilo šta, kao što vidimo i kroz ovaj član 29, kada je u pitanju korespondencija sa drugom državom, pravni saobraćaj, zaključivanje ugovora, podnosi Narodnoj skupštini.
Ovde se opet susrećemo sa definicijom stranog tajnog podatka. On se odnosi na zaključene međunarodne sporazume koji, po predlogu naše poslaničke grupe, moraju da budu potvrđeni u Narodnoj skupštini. Zaista je neverovatno da imamo jednu ozbiljnu vlast, ozbiljnu Vladu, koja ulazi u ugovorne odnose sa drugim državama, a da to ne zna Narodna skupština! Valjda je Vladu birala Narodna skupština. Narodna skupština treba da zna koje obaveze ova država preuzima prema drugoj državi.
Ako imate situaciju da je Vlada Srbije zaključila neki međunarodni ugovor, na osnovu tog ugovora razmenila neke tajne podatke, a mi ovde ne znamo šta se tu događa, a može direktno da ugrozi nacionalnu bezbednost, državu, teritoriju... Kao što smo imali slučaj sa Euleksom, sutra može biti sa bilo kojom drugom međunarodnom institucijom.
Molim vas, više amandmana smo uložili po ovom pitanju, ne vidim zašto Vlada ćuti. Ovde je samo predstavnik Ministarstva, nema nikog od ministara da reaguje na to zašto je problem da se to definiše kao - potvrđeni međunarodni ugovori. Onda ćemo imati obavezu Vlade da dolazi u ovaj visoki dom pa da svaki takav ugovor ovde zajedno sa nama ratifikuje i da na osnovu tog ugovora razmenjuje tajne podatke.
Ovako, možemo samo da sumnjamo da će Vlada zaključivati neke ugovore daleko od očiju Narodne skupštine, koji će imati za posledicu razmenu tajnih podataka sa drugom državom, koji mogu i te kako da se tiču građana, državne i nacionalne bezbednosti, ali i ljudskih prava i sloboda svih nas.
Prihvatite ovaj amandman, on se proteže kroz nekoliko članova. Ne vidimo nikakav problem da on bude inkorporiran u ovaj zakon. Zahvaljujem.
Mi smo i u članu 45, koji definiše pitanje oslobađanja od dužnosti čuvanja tajnosti, još jednom ukazali na problem koji se tiče organa javne vlasti kao ovlašćenog lica.
Želim ovde još jednom da istaknem da je član 9. zaista problematičan. Pored lica koja prirodno treba da imaju mogućnost određivanja tajnosti podataka, kao što su predsednik Narodne skupštine, predsednik države ili predsednik Vlade, širi se krug tih lica na niz drugih funkcionera, prvenstveno mislim (i to je najproblematičnije) na funkcionere lokalne vlasti. Sve što oni pomisle da može biti tajni podatak, oni će širom Srbije da proglašavaju.
Kontradiktornost toga, i mogu da kažem komičnost u koju ćemo ući kada ovaj zakon bude usvojen, vidi se jednostavno i u stavu 3. ovog člana 45. Kaže: „Na zahtev nadležnog organa, rukovodioca organa javne vlasti dužnosti čuvanja tajnosti podataka može osloboditi organ koji ga je imenovao...“. Zamislite sada jednog gradonačelnika koga je imenovala skupština tog grada, koji je proglasio neki podatak za tajni, da će njega da natera skupština grada, koju on kontroliše partijski, i da ga oslobodi čuvanja tajnosti tog podatka! Zaista, u kakvu vi situaciju dovodite, kažem, komičnu, ovakvim predlogom zakona jednu vrlo ozbiljnu temu može samo da zabrinjava.
Smatramo da se krug tih lica mora svesti na ove najvažnije državne funkcionere, jer je prirodno da se oni bave nacionalnom bezbednošću. Osim toga, vi imate to i u članu 8, koji definiše koji podatak može biti tajni. Predsednicima opština, gradonačelnicima, koji imaju svoje interese da kriju razne podatke dok vrše vlast, ne treba dati ovu mogućnost da te podatke sakrivaju, bez obzira na to iz koje su partije. Jer, to šta može da se desi na lokalnom nivou i šta sve oni mogu da pomisle da je nacionalna bezbednost i proglašavaju tajnama, od toga može samo da nas glava boli.
Prema tome, spustimo ovu priču na onaj normalni nivo. Uozbiljimo ovaj zakon, uozbiljimo ovu državu i na taj način učinimo koliko-toliko ovaj zakon prihvatljivim. Naš apel je, i kroz ovaj amandman, da se drugi funkcioneri izvan ovih državnih liše mogućnosti da razne podatke proglašavaju tajnim.
Ovaj amandman obuhvata jednu važnu oblast u ovom zakonu, koja se odnosi na izdavanje podataka stranim licima. Zaista je neverovatno šta je napisano u članu 51! Kaže ovako: „Stranom licu nadležni organ izdaje dozvolu ako: 1) poseduje odgovarajući sigurnosni sertifikat izdat od strane države čiji je državljanin...“.
Šta je to sigurnosni sertifikat? Ovo je vrlo ozbiljna stvar. Jedan nadležni organ koji po ovom zakonu ima mogućnost da označi i čuva nešto kao tajnu može nekom stranom državljaninu, na osnovu nekog papira koji je izdala njegova država, da da podatak koji je označen kao tajni, koji može biti opasnost za nacionalnu bezbednost. Mi ne znamo šta je to sigurnosni sertifikat. Šta je to? Ima toga svaki dan.
Dolazimo u situaciju da zakon ostavlja ovde potpunu rupu, bunar. Predstavu nemamo šta su to sigurnosni sertifikati. Zašto nije definisano u zakonu? Šta je to sigurnosni sertifikat druge države? Šta nam garantuje da taj sigurnosni sertifikat ne proizvodi rizik po državnu bezbednost, ako se takvom licu taj podatak da? Neverovatna fleksibilnost kada je u pitanju korespondencija sa stranim državama i sa stranim licima!
Možemo da izdajemo stranoj državi tajni podatak, iako nije ratifikovan u Narodnoj skupštini, sakriven od očiju narodnih poslanika. Možemo da stranom licu izdamo tajni podatak na osnovu sertifikata, recimo, Republike Albanije koja ima… sigurno nije dobronamerna prema državi Srbiji. Doneće neki državnik Albanije sertifikat i mi ćemo da mu izdamo neki tajni podatak koji se tiče nacionalne bezbednosti na Kosovu. Vrlo ozbiljne stvari, vrlo velike nedorečenosti u ovom zakonu i možemo samo da zamislimo šta će se naći ovde u primeni.
Ponovo upozoravam, najbolji način je da ovaj zakon povučete. Toliko ste ga najavljivali, godinama, pravili priču – neće više biti tajnih proganjanja, neće se skupljati podaci o ljudima, biće transparentno, biće sloboda. Od toga nema ništa. Samo vidimo, s jedne strane, pritisak (o tome ćemo govoriti kada dođemo do članova 59, 60. i 61) na obične ljude koji žele da saznaju neki podatak, kako tu država funkcioniše, kako tu provere rade. S druge strane, postoji fleksibilnost i otvorenost prema stranim državama i stranim građanima koji imaju interes da dođu do nekog podatka i da ga iskoriste za interese svoje države, a protiv interesa Republike Srbije.
Molim vas da ozbiljno sagledate ovaj problem. Apsolutno je nedopustivo da bar jednom rečenicom niste rekli kako će država da zaštiti svoj interes, svoju bezbednost ako neko donese nekakav sertifikat i neko proceni rizik tog sertifikata za nacionalnu bezbednost ako se već taj podatak mora dati. Da ne govorim o tome da uporno ponavljamo da mora da piše – potvrđeni međunarodni ugovori. Zaista je neverovatno zašto sve treba da se sakrije od narodnih poslanika, pa i jedna ovako važna stvar za državu! Hvala.
Ovaj član je neverovatan! On se odnosi na poseban bezbednosni upitnik. Kaže se ovako – za bezbednosnu proveru utvrđenu članom 54. ovog zakona ispunjava se posebni bezbednosni upitnik. Tu se unose različiti podaci: o službi u stranim vojskama i paravojnim formacijama; drugi podaci i činjenice, osim navedenih podataka, koje fizičko odnosno pravno lice čini podložnim uticajima i pritiscima koji predstavljaju bezbednosni rizik.
Da li je moguće da neko zamisli da će osoba koja traži tajni podatak ovako nešto uneti u upitnik, da će da prizna da ga ucenjuju, da radi za strane službe, da je učestvovalo u paravojnim formacijama, vršilo ratne zločine? Prosto neverovatno!
Nemam drugu reč koju bih upotrebio za ovako nešto, osim da je to sprdnja. Jer, ako se vrši bezbednosna provera vrlo ozbiljno, kako se ovde želi učiniti u ovom zakonu, onda je logično da ta lica koja je vrše, predstavnici Ministarstva unutrašnjih poslova, BIA ili VBA, dođu do ovakvih podataka. A, oni očekuju da će lice koje ima nameru da dođe do nekog tajnog podatka koji se tiče bezbednosti navesti sve ono što ga u startu isključuje da dođe do tog podatka – ponavljam, da sarađuje sa stranim službama, da je pritisnuto raznim ucenama, pritiscima, da je učestvovalo u paravojnim formacijama. Prosto neverovatno!
Kaže ovako – podaci o kontaktima sa stranim službama bezbednosti i obaveštajnim službama. Pazite, traži se da se navedu u upitniku podaci o učešću u aktivnostima organizacije čije su aktivnosti i ciljevi zabranjeni. Ovo je apsolutno neverovatno. Zaista, ako ovo unosi tragičnost, unosi i komičnost, činjenica da ovako nešto može da piše u jednom predlogu zakona koji treba sutra da se primenjuje u praksi.
Ovo su podaci koje treba da utvrde organi koji vrše proveru. Njihov je posao da ove podatke utvrđuju i da na osnovu toga dostave podatke Kancelariji Saveta, koja će proceniti da li tom licu treba dati podatak koji je označen kao tajna.
Da završim, vi očekujete da to lice prizna sve ono što ga diskvalifikuje da dođe do tih podataka! Molim vas, ako smo ukazivali na suštinske promene ovog zakona, dajte da bar malo uozbiljimo državu i da ovo izbrišemo. Ovo je neozbiljno, ovo je neodgovorno i u odnosu sa drugim državama sa kojima Srbija treba da korespondira činiće nas smešnim i neozbiljnim. Hvala.
Ovaj član 65. u stvari govori gde treba da bude koncentrisana prava moć po ovom zakonu. Dali ste Vladi zaista velika ovlašćenja u domenu uređivanja postupka tajnosti podataka, propisivanja onoga što se tiče tajni i svega ostalog. E, ovde dolazimo do toga ko ima moć da, iako lice nije prošlo bezbednosnu proveru, dođe u posed tajnog podatka.
Prvo, zašto uvodite pitanje bezbednosne provere? Valjda zato da, kao svaka normalna država, utvrdimo kakvi su rizici kod tog lica koje traži tajni podatak. Znači, to lice treba da prođe sve bezbednosne provere i da se proceni da njegova mogućnost da dođe do tajnog podatka neće ugroziti nacionalnu bezbednosti.
Sad dolazimo u situaciju da neka lica mogu, iako nisu prošla kompletnu bezbednosnu proveru, da dođu do tajnog podatka. O tome odlučuje Kancelarija Saveta, ne Vlada, za koju smo u prethodnim članovima videli da ima niz ovlašćenja. Moć da se nekom da podatak, iako se nije procenilo koliko je to lice opasno po državnu bezbednost, na osnovu provere BIA, MUP-a, Vojnoobaveštajne agencije, jeste u rukama Kancelarije Saveta.
Sada da vidimo šta je Kancelarija Saveta. Kancelarija Saveta u stvari preuzima sadašnji Savet za nacionalnu bezbednost, tj. ono što je kabinet predsednika Republike. Ovde se vidi kako se moć odlučivanja premešta izvan Vlade u krug ljudi koji su trenutno u predsedništvu Republike, oko predsednika Republike, jer i po članu 90. sam direktor Kancelarije bira se, istina, na predlog Vlade, ali po prethodno pribavljenom mišljenju Saveta za nacionalnu bezbednost.
Sad možete da zamislite ovakvu situaciju: lice popunjava upitnik, pa mu tražite neverovatne stvari – da kaže da je pripadnik tajne službe, da je učestvovalo u paravojnim formacijama, da je pritisnuto ucenama. Niste sve to proverili, ali neko je u Kancelariji Saveta procenio da tom licu treba da damo neki tajni podatak. Ljudi, da li je moguće da ste ovo napisali? Da li je moguće da se takva moć da nekoj kancelariji Saveta koja će bilo kome, ko je možda i pripadnik vlasti, možda ministar ili direktor, ali je vrlo sumnjivo s kim je radio i šta je radio sa nekim stranim službama, dati podatak jer mu je to potrebno?
Vrlo je opasan član 65. Ovo mora hitno da se briše. Inače, lica koja su ucenjena, koja su u kontaktu sa stranim službama, koja su možda u vlasti doći će u mogućnost da dođu do podatka koji može da ugrozi nacionalnu bezbednost, a tu moć dajete Kancelariji Saveta. Brišite ovo, ovo je vrlo opasan član. Hvala.
Vidite, pored člana 65. član 67. je najopasniji član, ostavlja veliku mogućnost da Kancelarija Saveta, oni koji budu upravljali, ozbiljno zadire u ljudska prava i privatnost građana.
Ja ću da pročitam stav 3. ovog člana: „Izuzetno, ako se iz izveštaja o rezultatima bezbednosne provere i preporuke za izdavanje odobrenja ne može utvrditi da li su ispunjeni zakonom propisani uslovi za izdavanje odobrenja fizičkom ili pravnom licu, ili je posle izvršene bezbednosne provere došlo do bitne izmene proveravanih podataka koja bi mogla biti od uticaja na izdavanje odobrenja, Kancelarija Saveta će zahtevati od nadležnog organa da izvrši dopunsku proveru, odnosno dopunu izveštaja i izradu nove preporuke...“.
Postavlja se ključno pitanje. Nakon završene bezbednosne provere došlo je do određenog rešenja, doneta je odluka da određeno lice ima mogućnost pristupa podacima koji su označeni kao tajni, ali onda se kaže da Kancelarija Saveta pre naloga za dodatnu proveru dolazi do podataka da su ti proveravani podaci promenjeni. Kako je Kancelarija do toga došla? Kako je to saznala? Kojim tehnikama je to saznala? Ovo nije moguće bez permanentne provere određenog lica, čak ni posle donetog rešenja o izdavanju odobrenja.
Ovde sa ovim članom 67. dolazimo u opasnost da jedno lice koje je u regularnom postupku po ovom zakonu došlo do određenog podatka bude pod permanentnom prismotrom bezbednosnih organa, bez odluke Kancelarije da se ta provera vrši i dalje. To znači da je svako sumnjiv, svako ko zatraži podatak je sumnjiv i permanentno je sumnjiv, a Kancelarija Saveta samo slaže te podatke, samo ih slaže i gomila. Kada ti jednom daju nekog za vrat, do kraja života ga imaš za vratom, čim si tražio neki podatak.
Ovo je opasan član, ozbiljno zadire u ljudska prava i privatnost građana. Ovo je najgori deo ovog zakona. On svakom građaninu koji ima pravo da traži neki podatak daje jednog čoveka koji će da ga prati, da ga stalno prati dok taj podatak poseduje.
Molim vas da ozbiljno razmislite i o članu 65. i o ovom članu 67, kako se ne bismo pretvorili u jednu špijunsku državu gde će svako svakog da kontroliše, a pogotovo ova moćna kancelarija Saveta, koju nismo videli na početku. Vlada je potpisivala akte, donosila uredbe, propisivala poslovnike i onda volšebno nestala. Onda se pojavljuje moćna Kancelarija Saveta, koja prikuplja podatke, daje naloge za praćenja, dopunske provere, bez provere daje podatke drugima.
Ta kancelarija Saveta, koju će formirati sadašnji Savet za nacionalnu bezbednost, na čijem čelu je predsednik Republike, biće moćna institucija koja će da proverava ljude kada god joj padne na pamet. Zahvaljujem.
Povreda člana 104 – dostojanstvo Narodne skupštine. Kao predsednik Odbora za lokalnu samoupravu zakazao sam Odbor i uredno obavestio sve članove Odbora i 40 predsednika najnerazvijenijih opština. Sat vremena pred početak Odbora poslanici iz Poslaničke grupe ZES me obaveštavaju da ne žele da prisustvuju sednici Odbora, da će navodno Vlada Republike Srbije da reši problem predstavnika 40 najnerazvijenijih opština.
Ti ljudi su krenuli na put. Bili su predstavnici iz Preševa, Bosilegrada, Lebana, Bojnika i došli su na sednicu Odbora i pitali su se zašto nema narodnih poslanika.
Mislim da je time grubo povređeno dostojanstvo Narodne skupštine, jer ne može se... To se događa već drugi put – zakazuje se sednica Odbora za lokalnu samoupravu na kojoj treba da se raspravlja o finansiranju opština, a predstavnici Poslaničke grupe ZES 15 minuta ili sat vremena pre obaveštavaju Odbor za lokalnu samoupravu da ne žele da dođu.
Molim vas, vas kao predsedavajuću sada, i predsednicu Narodne skupštine, da se jednostavno uredi način funkcionisanja radnih tela i da predstavnici vladajuće koalicije dolaze na sednice Odbora, pogotovo kad je ovako važna tema.
Ljudi su juče rekli da pet meseci mole da ih primi Diana Dragutinović. Ona ne želi da ih primi. Ne želi da ih primi predsednik Vlade. Njihove opštine su pred bankrotom i oni žele da čuju Narodnu skupštinu, žele da čuju poslanike Narodne skupštine, kao poslednje mesto gde mogu da traže pomoć.
Molim vas da sledeći put kada se zakazuju sednice Odbora, a čujem da ima problema i u drugim odborima, predstavnici vladajuće koalicije dođu i bar ispoštuju te ljude koji su prešli hiljadu kilometara da bi se sednica Odbora održala. Hvala.
Pogrešno sam protumačen u izlaganju gospođe Nade Kolundžije…

Whoops, looks like something went wrong.