Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Ljubomir Kragović

Govori

"Mi dole potpisani koordinatori saglasni smo i podržavamo vašu inicijativu da u opštinama na KiM treba obezbediti zakonske uslove rada. U vezi sa ovim naglašavamo da smo na mesto opštinskih koordinatora imenovani odlukom, rešenjem od strane Vlade Republike Srbije, a ne od strane Ministarstva za KiM, te ćemo u skladu sa tim postupiti sada i ne poštovati odluku, ovakvu odluku koju Vlada Republike Srbije nije donela, nego jedno ministarstvo".
Nadam da mi nećete uzeti u obzir ovo što sam čitao u vreme za raspravu. Znači, oni ne poštuju Ministarstvo za KiM, nego poštuju samo odluku Vlade.
Šta ste vi napravili? Ne da imate jednog koordinatora, nego imate po dva kandidata za jednu lokalnu samoupravu u opštinama i oni ne žele da sarađuju. Učestvovali su na izborima, birani su za odbornike, izgubili su izbore, a sada žele da vrše opstrukciju. Tako bi nam se smejao sav narod koji dole živi i normalno međunarodna zajednica, jer ne možemo da sprovedemo svoje odluke.
Zato zahtevam, a ovde su se potpisali, to moram isto da istaknem, predstavnik koordinatora za Prištinu Slaviša Nikolić...
(Isključen mikrofon.)
Dame i gospodo, ipak ću nastaviti. Vas ovo ne interesuje, kao što vas ne interesuje ni Kosovi i Metohija, jer da vas interesuje, vi biste bar saslušali probleme koji stoje dole.
Ponovo ću pročitati pismo koje su koordinatori i načelnici okruga poslali Ministarstvu za Kosovo i Metohiju: U vezi sa tim da naglasimo da su na mesto opštinskih koordinatora imenovani odlukom od strane Vlade Republike Srbije, a ne od strane Ministarstva za Kosovo i Metohiju, te da ćemo u skladu sa tim postupiti i sada i ispoštovati svaku odluku koju Vlada Republike Srbije bude podnela u vezi sa gore navedenim.
U potpisu koordinator Prištine Slaviša Nikolić, koordinator za Kosovo Polje, i to dva, Dejan Nedeljković i Petar Savić, opštinski koordinator za Lipljan Nikola Živković, opštinski koordinator za Podujevo Darko Jokarević, opštinski koordinator za Uroševac Slavko Janićijević, opštinski koordinator za Štrpce Slavko Jakovljević i ovlašćeno lice za Obilić Goran Dančetović, i načelnik Kosovskog upravnog odbora Goran Vasić.
Svi ti ljudi ne poštuju ustavnost i zakonitost ove zemlje. Svima njima treba da bude jasno da su bili izbori, da su održane konstitutivne sednice i da je njima mandat prestao. Ne treba njima nikakvo mišljenje Vlade Republike Srbije, da im kaže da je danom izbora prestao rad onim koji su ranije bili, da je izabrano novo opštinsko rukovodstvo.
Mi smo upućivali i tražili savete i pomoć da nam pružite, vi ne želite da reagujete i ne želite da pomognete kako bi te lokalne samouprave zaživele na Kosovu i Metohiji. To je klasičan vid nezainteresovanosti za sudbinu Srba na Kosovu i Metohiji i to je sramota za Vladu Republike Srbije.
Ona mora da naredi i da napiše svim svojim koordinatorima, svim načelnicima okruga koje je imenovala da moraju da poštuju volju naroda, da moraju da poštuju ono što se desilo 11. maja, kako u Kosovskoj Mitrovici, tako u Gnjilanu, Štrpcu, kao i u drugim delovima Republike Srbije.
Ako su konstituisane sednice SO na kojima su verifikovani mandati odbornika, gde su izabrani predsednik Skupštine, zamenik predsednika, sekretar Skupštine, na sednicama na kojima je izabran predsednik opštine, šta je obaveza koordinatora te opštine, nego da dođe da izvrši primopredaju i da preda pečat i dokumentaciju novoizabranom predsedniku SO. Dobije tumačenje Ministarstva za Kosovo i Metohiju, on ga vraća i poziva se na Vladu Republike Srbije, traži da ga Vlada obavesti da je njemu prestao mandat, a mandat mu je prestao po sili zakona onog momenta kada je konstituisana ta skupština na teritoriji KiM.
Ovo nije slučaj sa jednom opštinom, nego sa većinom opština na Kosovu i Metohiji. Smeju nam se dole, da ne možemo samo da se organizujemo. Jedva smo dočekali da najzad imamo legalne predstavnike vlasti ...
(Predsednik: Vreme.)
... iza kojih stoji 100.000 građana, a ne da budu predstavnici vlasti koje Vlada imenuje, koji se samoproglašavaju nekim navodnim liderima na Kosovu i Metohiji. Ovo su predsednici opština i skupština koje je izabrao narod na Kosovu i Metohiji.
Još jednom apelujem na sve, naročito na Vladu Republike Srbije, da prizove pameti ove nevaspitane koordinatore, koji ne žele da predaju dužnost novoizabranim predsednicima opština na Kosovu i Metohiji. Hvala.
 Dame i gospodo narodni poslanici, reklamiram povredu Poslovnika, član 226, jer je RIK organ koji je imenovala Skupština Srbije i ima nekih nejasnoća koje je neophodno razjasniti da bi utvrdili koje su obaveze i nadležnosti Republičke izborne komisije.
Naime, šta se dešava? Mandat za sprovođenje izbora na Kosovu i Metohiji Vlada Republike Srbije je dala Republičkoj izbornoj komisiji. Ta ista Republička izborna komisija je sprovela izbore, izbori su bili uspešni i pozdravljeni od celokupne evropske i svetske javnosti. Izdata su uverenja svim odbornicima u prvom krugu koje su predložile razne političke stranke.
Međutim, šta nastaje? Nastaje drugi momenat, a to je da pojedini odbornici bivaju izabrani na neke funkcije gde ne mogu više biti odbornici. Mi smo i taj dopis uredno dostavili RIK iz svih opština i tražimo da nam RIK izda nova uverenja za nove odbornike, koji će popuniti mesto onima koji su izabrani na funkcije, kao što su predsednik opštine ili zamenik predsednika opštine, članovi opštinskih veća i slično, koje je nespojivo po Zakonu o lokalnoj samoupravi da budu i odbornici.
Šta se dešava? Dobijamo odgovor od RIK da ona nema mandat, da ona ima jednokratni mandat da raspiše izbore, a da sve ostale radnje ne može da sprovodi i traži mišljenje Vlade, ponovo jedna sporost, jedna nezainteresovanost Vlade Republike Srbije da ona na nekoj od svojih sednica da nalog RIK da ona obavi tu radnju, da izda nova uverenja kako bi mogli da popunimo skupštine opština sa odgovarajućim brojem odborničkih mesta.
Još jednom, bez obzira što vam nije stalo do Kosova i ne želite da se borite za Kosovo, dozvolite bar nama koji smo dole da te lokalne samouprave zažive, da funkcionišu, da možemo da izaberemo odbornike, sa odborničkih lista da popunimo, kako bi skupštine opština mogle da funkcionišu.
Stoga ponovo, gospodinu premijeru, ukazujem na taj problem da ima mandat i da može da da nalog RIK kako bi pomogli i pružili instrukciju i logistiku od RIK, a ubuduće ćemo normalno tražiti i da prestane taj mandat RIK. Sami ćemo formirati svoje opštinske izborne komisije, jer ih do sada nismo imali, a i u onim opštinama gde su bile, nisu priznate. Nema nijedna opštinska izborna komisija na Kosovu i Metohiji koja bi vršila tu vrstu posla.
Molim da se na osnovu ovog poslaničkog pitanja ovaj problem reši i da se da nalog Republičkoj izbornoj komisiji, kako bi ona mogla taj posao da obavi, a ukoliko ne želite da nam tu vrstu pomoći pruža Republička izborna komisija, mi ćemo onda na svojim opštinama, nakon izdavanja tih uverenja, formirati svoje opštinske izborne komisije i normalno menjati odbornike onako kako nama treba i kad treba, negde po želji odborničkih grupa, negde po funkcijama koje nisu u skladu.
Upravo sve ovo pokazuje da ste vi preopterećeni kako da preuzmete Beograd, kako da preuzmete Niš, kako da preuzimate ostale gradove širom Srbije. Zaboravili ste na problem sa Kosovom i Metohijom...
(Predsednik: Vreme.)
... i na tu zakonsku obavezu koju morate da sprovedete.
Obaveza, da vas podsetim, član 12. Ustava Republike Srbije upravo govori o tome, da je građanin zaštićen od države upravo kroz lokalnu samoupravu i kroz pokrajinsku skupštinu, ali da se prava i obaveze tih građana mogu sprečiti samo putem kršenja zakonitosti ili ustavnosti, a ovde nema nikakvog kršenja, nego samo želje da se ustanove i da se stvore srpske institucije na Kosovu i Metohiji, kako bi se izborile sa opstankom i ostankom na njima, a ujedno omogućile da se ovih 200.000...
(Predsednik: Vreme.)
... koji su prognani vrate na Kosovo i Metohiju. Izvinjavam se što sam malo prekoračio vreme.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovano predsedništvo, na Predlog zakona o ministarstvima podneo sam amandman koji glasi: U članu 2. stav 1. u tački 16. brišu se reči ''i informaciono društvo''.
Zašto to predlažem? Iz jednog prostog razloga, jer ste ovu oblast, razvoj informacionog društva ili informacionih tehnologija preveli na obavezu u radu Ministarstva za telekomunikacije i (kako ga zovete) informaciono društvo, a ja smatram da bi bilo logično i da se to informaciono društvo razvija kroz Ministarstvo za nauku i tehnološki razvoj.
Naime, šta se dešava? Ministarstvo za telekomunikacije obavlja poslove državne uprave u oblasti telekomunikacija, znači poštanski i telekomunikacioni saobraćaj, međunarodni telekomunikacioni i poštanski saobraćaj, stvara uslove za obavljanje tih delatnosti, i mislim da to tako i treba, da treba jedno jako ministarstvo da obezbedi sve te uslove kako bi građani mogli da koriste poštanski i telekomunikacioni saobraćaj.
Međutim, nije logično je da upravo to ministarstvo razvija jedno informaciono društvo, jer se razvoj informacionog društva može obaviti samo kroz ulaganje u tu sferu kroz obrazovanje odgovarajućih kadrova, kroz stvaranje dostupnih informacionih sredstava najširem broju građana u državi Srbiji. To ne može da uradi Ministarstvo za telekomunikacije ali bi Ministarstvo za nauku i tehnološki razvoj to moglo jako dobro da radi.
Tako da ovaj deo pasusa, koji se odnosi na obaveze Ministarstva za telekomunikacije, a govori se o utvrđivanju politike i strategije izgradnje informacionog društva, pripremu zakona, drugih propisa, standarda, mera u oblasti elektronskog poslovanja, primenu informatike i interneta, pružanje informacionih usluga, razvoj i unapređenje akademske računarske mreže, koordinaciju u izradi strateških razvojnih dokumenata na nivou Republike Srbije, razvoj i funkcionisanje informacione strukture kao i druge poslove uređene zakonom, treba, znači, ovaj deo pasusa prebaciti da to bude u opsegu Ministarstva za nauku i tehnološki razvoj.
Moramo da priznamo da je to jedna grana nauke koja se neverovatno brzo razvija i ulazi u sve pore, u sve oblasti čoveka. Podsetiću vas da je Nemačka devedesetih godina, uvidevši da kasni upravo u tom razvoju informacionog društva, u praćenju informacionih tehnologija, na svojoj skupštini donela odluku da izdvoji pedeset milijardi maraka kako bi se razvilo to informaciono društvo, kako bi informaciona tehnologija bila dostupna svakom građaninu te zemlje.
Da ne govorim o drugom aspektu, da Ministarstvo za telekomunikacije mora da obezbedi te uslove i, pre svega, da stvara profit, da stvara interes, dok bi Ministarstvo za nauku i tehnološki razvoj upravo imalo tu osobinu da kroz obrazovanje i kroz ulaganje u informacionu tehnologiju učini da informaciona tehnologija bude pristupačna svakom građaninu.
Moramo da priznamo da na tom polju Srbija jako mnogo kasni. Razlog su sva ova dešavanja u poslednjih desetak-dvadesetak godina, zato što smo bili neopravdano izloženi sankcijama, bombardovanju, uništavanju naše privrede i sprečavanju uvoza tehnologije u državu Srbiju. Taj problem i taj period mora da se nadomesti, a može da se nadomesti samo ako mu se pristupi ozbiljno.
Nadam se da ćete u Danu za glasanje prihvatiti ovaj amandman, tako da će razvoj informacionog društva, razvoj informacionih tehnologija, biti prebačen u Ministarstvo za nauku i tehnološki razvoj jer upravo tamo i sede ti kadrovi koji su u stanju da obezbede razvoj informacionog društva.
Želeo bih još par podataka da iznesem u korist ovoga, jer se iz same rečenice vidi da primena informatike i interneta, i razvoj i unapređenje akademske računarske mreže, ne mogu stajati u ovom ministarstvu, Ministarstvu za telekomunikacije, nego moraju stajati u delu koji pripada Ministarstvu za nauku i tehnološki razvoj.
Ubeđen sam da ćete u Danu za glasanje prihvatiti ovaj moj amandman kako biste učinili to da se najzad ozbiljno pristupi ovom problemu, da Srbija postane informaciono društvo, da bude osposobljena da svako domaćinstvo, svaki građanin ove zemlje ima računar i, normalno, da zna da koristi taj računar i da koristi internet kako bismo ojačali i mogli da poslujemo uspešnije i bolje.
S druge strane, hteo bih malo da se osvrnem, ako mi dozvolite, van ovog amandmana, da se ne bih javljao ponovo kada bude amandman na Ministarstvo za Kosovo i Metohiju. Ovde lepo jasno i glasno stoji da Ministarstvo za Kosovo i Metohiju treba da ima saradnju sa civilnom i vojnom misijom Ujedinjenih nacija na KiM, UNMIK-om i KFOR-om, na osnovu Rezolucije Saveta bezbednosti broj 1244.
Međutim, ja bih dodao da ovde treba da stoji - zabranjena je komunikacija i saradnja sa bilo kojom misijom koja nije misija Ujedinjenih nacija. Imamo sada pokušaj da se uvede misija Euleks na KiM bez saglasnosti Ujedinjenih nacija, što je kršenje svih međunarodnih pravnih normi. Mislim da ovo treba da stoji u opisu Ministarstva za KiM, naročito stoga što je to jedna obaveza, s obzirom da sve one deklaracije koje je ovaj visoki dom doneo u poslednjih nekoliko godina i obavezuju šta treba da bude u opisu poslova Ministarstva za Kosovo i Metohiju.
Na kraju bih želeo da kažem da, bez obzira što Beograd, što Narodna skupština Republike Srbije nije htela da osudi jednostrano proglašenje Ustava Kosova i Metohije koji se desio petnaestog, Srbi sa KiM, tj. odbornici su se pokupili na Vidovdan i oni predstavljaju 100.000 građana Srba koji su izašli na te izbore a ne 5, 10, 15 ili 20 građana kako se to danas ističe u prvi plan.
Znači, jedna grupa građana je izabrala svoje odbornike, ti odbornici su izabrali svoje delegate i formirana je Skupština zajednice opština Kosova i Metohije, koja je ujedno odgovor i nepriznavanje jenostrane nezavisnosti Kosova i nepriznavanje tog ustava, tako da građane koji pripadaju srpskom narodu i ostale nealbance ne obavezuju te odluke.
Nadam se da ćete više pažnje i više volje posvetiti toj skupštini kako bi zaživela i u jednom skromnom periodu od tri do šest meseci raspisali pokrajinske izbore kako bi Srbi na KiM imali i tu instituciju, na koju nam pravo daje Ustav Republike Srbije, kako bismo mogli da zaštitimo one preostale građane koji su ostali da žive na prostoru KiM. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, pre nego što reklamiram Poslovnik, želeo bih da čestitam učesnicima Vidovdanskog marša. Želim im lep i prijatan boravak na Kosovu i Metohiji i zahvaljujem se svima koji su učestvovali i podržali Vidovdanski marš, a posebno Omladinska patriotska organizacija "1389."
Reklamiram povredu Poslovnika, član 255. i 256. Želim da obavestim ovaj dom da je u selu Berivojce, u SO Kosovska Kamenica, u Kosovskom Pomoravlju, na Kosovu i Metohiji došlo do etničkog sukoba između Srba i Šiptara.
Naime, šta se dešavalo u prekjučerašnjem i jučerašnjem danu? To je selo koje broji oko 180 srpskih domaćinstava. U centru sela postoji jedno igralište koje deca iz tog sela koriste da bi se rekreirali.
Bez ikakvih dozvola i bez ikakve saglasnosti bilo koje institucije, Šiptari su počeli da kopaju temelje za novu džamiju. Ta džamija je udaljena svega dva i po metra od stative fudbalskog igrališta. Normalno, meštani su se pobunili i tražili su zaštitu KFOR-a i UNMIK-a da spreče bespravnu izgradnju džamije u njihovom selu.
Da vam napomenem da su oni saglasnost tražili i od UNMIK-a i od KFOR-a, kao i od same opštine, ali nisu nikada dobili potrebne i neophodne saglasnosti da bi mogli da izgrade takvu džamiju.
Srbi nemaju nikakav problem, niti su protiv toga da se izgradi džamija, ali su protiv toga da se izgradi u centru njihovog naselja, gde nema Šiptara, i da se izgradi na fudbalskom igralištu koje koriste njihova deca.
Sve je to počelo juče oko 10,00 časova. Normalno, Srbi su zaustavili tu ekipu i oterali te mašine sa igrališta. Onda su došli pripadnici KPS iz redova šiptarskog naroda i oni su sa raznih strana učestvovali u jednoj tuči koja se dogodila, tako da ima pet ili šest povređenih i sa jedne i sa druge strane.
Dame i gospodo, ovo je još jedan od pokušaja šiptarskih terorista da vrše pritisak na preostalo srpsko stanovništvo. Upravo je to posledica našeg ćutanja, našeg nemog posmatranja svega onoga što se dešava na prostoru Kosova i Metohije. Umesto da se, nakon verifikovanja mandata 250 poslanika 11. juna, zakaže Skupština i da se osudi taj pokušaj ili da se pruži prilika narodnim poslanicima da iskažu svoje mišljenje o jednostranom proglašenju Ustava Kosova i Metohija, mi to nemo posmatramo. To naše ćutanje znači odobravanje tog ustava. Normalno, oni odmah stupaju na delo i počinju da vrše pritisak na preostalo srpsko stanovništvo.
Mi ne smemo da stojimo i da gledamo šta se dešava na Kosovu i Metohije. Na Kosovu i Metohiji je 135.000 Srba nezaštićeno. Pripadnici KFOR-a nisu hteli da učestvuju u tome, nisu hteli da spreče taj sukob. Nakon sprečavanja sukoba i njihovog završetka, oni su tad prišli, kao što uvek i prilaze kada se neki incident desi, samo da utvrde šta je ko uradio i kako je uradio.
Mislim da smo napravili jednu veliku grešku, neoprostivu grešku, i dali krila šiptarskom separatizmu da i dalje buja na prostoru Kosova i Metohije nesazivanjem Skupštine Srbije, da se da prilika, da se da šansa narodnim poslanicima da iskažu svoj stav, svoje mišljenje o tome da li oni prihvataju to jednostrano proglašenje Ustava Kosova ili ne prihvataju.
Mi smo dužni i u obavezi smo da štitimo, pre svega, Ustav države Srbije, a u Ustavu stoji da je povređen teritorijalni integritet i suverenitet države Srbije takvim jednostranim činom proglašenja Ustava Kosova i Metohije. Dužni smo da štitimo i Kosovo i Metohiju, jer je u preambuli Ustava to i zapisano.
Međutim, mi svi ćutimo, pravimo se kao da se ništa ne dešava, kao da je to mnogo daleko od nas, a oni to zloupotrebljavaju, te kažu - srpski parlament ćuti, srpska Vlada se ne oglašava, srpski predsednik se ne oglašava, zašto mi da ne izvršimo dodatni pritisak i da onda ovih 130.000 ili 140.000 Srba proteramo sa prostora Kosova i Metohije.
Dame i gospodo, obraćam se vama koji činite ovu većinsku koaliciju, koji ste spremni da napravite Vladu, koja će biti za par dana formirana, moram da vam kažem, bez obzira što vaši nalogodavci ne poštuju međunarodno pravo, vi na to nemate pravo. Vi morate da poštujete sva međunarodna dokumenta, sve međunarodne norme koje važe posle Drugog svetskog rata pa do danas, a koje je država Srbija potpisala, jer samo kroz zaštitu tih međunarodnih dokumenata, kroz zaštitu nacionalnih i državnih interesa, kroz zaštitu Povelje UN, kroz zaštitu Rezolucije 1244 Saveta bezbednosti mi možemo da pomognemo da Srbi, pre svega oni koji su dole, opstanu, a onda i u neko lepše vreme da omogućimo i povratak raseljenim Srbima, kojih ima preko 250.000 širom Srbije, a i širom Evrope i sveta.
Dame i gospodo, mislim da ste vi iz vladajuće koalicije grubo prekršili ona prva dva vaša principa, a koliko znam, prvi princip vam je nacionalni i državni interes, a to niste sproveli, a drugi princip - Kosovo i Metohija, upravo ste zatvorili oči pred jednim od takvih događanja i dolazi do sukoba u kojima imamo desetak povređenih, petoro sa jedne i petoro sa druge strane, do jedne napete atmosfere u kojoj mogu da presude samo međunarodne snage.
Ovim želim da apelujem, pre svega, na predsednika Srbije, koji trenutno vrši funkciju, i da se odmah obrati predstavnicima KFOR-a i UNMIK-a, i da spreče tu nelegalnu, tu nasilnu izgradnju te džamije u selu Berivojce u skupštini opštine Kosovska Kamenica i da ne dođe do eskalacije sukoba na tom prostoru.
Dame i gospodo, mislim da treba više vremena i više energije da uložite kako bi zaštitili preostale Srbe na Kosovu i Metohiji. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani, želim da iskoristim ovu priliku i da građanima Srbije čestitam Ustav, a nećete se ljutiti, dame i gospodo, ako posebno čestitam novi ustav građanima Kosova i Metohije, uz poruku da Kosovo i Metohija neće biti samo ustavna norma, članovi i preambula, nego će biti sastavni i neodvojivi deo Republike Srbije, jer je to volja većine građana Republike Srbije. Ujedno je to i obaveza svih da, poštujući Ustav, poštuju i državu Srbiju, a samim tim i Kosovo i Metohiju.
Ovo referendumsko izjašnjavanje je poruka većine građana Srbije svim sazivima Skupštine Republike Srbije, budućim vladama Republike Srbije, budućim predsednicima Republike Srbije. Ovo je poruka i Evropi i svetu da građani Republike Srbije žele da žive u svojoj državi, da ne pristaju ni na kakve presedane, na uslovljavanja, na ustupke. Ustupaka nema i ne može biti kada je u pitanju država Srbija i Kosovo i Metohija.
Od danas, dame i gospodo, svi oni koji se zalažu za nezavisno Kosovo i Metohiju krše Ustav i moraju da odgovaraju. Svi oni koji to čine zarad krvavog novca šiptarskih separatista i terorista, nažalost, ima ih mnogo, mogu da budu sankcionisani i kažnjavani.
Postavlja se pitanje koga treba da predstavljaju narodni poslanici, ministri, predsednik Vlade, države, diplomate, to interesuje one koji su ih birali, to je interes građana Srbije.
Šta se dešava u našoj Srbiji? Trgovina mandatima narodnih poslanika, građana koji se predstavljaju kao ministri, ministara koji su u nekoj ostavci. Imamo predsednika Vlade koji sve to odobrava, imamo predsednika države koji ne želi da izgovori reč Kosovo i Metohija, a kada je izgovori, čini to teškom mukom, kao da mu je to neki teret.
Dame i gospodo, Kosovo i Metohija nije teret, nije breme, nije balast, nije nešto što je izgubljeno. Kosovo i Metohija je deo Srbije i to najlepši i najdragoceniji deo Republike Srbije.
Da li je referendum prošao lako i glatko? Ne. Čak je bio i u opasnosti i mislim da je prevagu da građani izađu na referendum doneo, upravo, izlazak i glasanje patrijarha Pavla, kao i pozivi Tomislava Nikolića i Aleksandra Vučića, jer su to ljudi kojima građani Srbije veruju, koje su poslušali i vide ih na čelu ove države.
Zašto ih je narod poslušao? Upravo zato što je video da ljudi koji ih pozivaju to čine zbog interesa države Srbije, zbog interesa građana Srbije, zbog budućnosti Srbije i njenih građana, a ne zbog partijskih interesa, jer se kod srpskih radikala zna da je državno i nacionalno na prvom mestu.
Dame i gospodo, ružno je i tužno da predsednik Narodne skupštine Republike Srbije dezavuiše javnost, da maltretira narodne poslanike i građane Srbije ostavkama potpredsednika Vlade i ministara iz G17 plus.
Danas smo ipak konstatovali te ostavke, a trebalo je to uraditi 1. oktobra. Danas je već svima jasno da je vreme da se ova nenarodna vlast menja.
Državu Srbiju treba da predstavljaju legalno izabrani predstavnici, oni koji vole državu Srbiju, a ne građani koji zloupotrebljavaju funkcije, putuju ovom lepom zemljom, Evropom i po celom svetu, pri tome neograničeno trošeći novac poreskih obveznika, tj. građana Republike Srbije. Predstavljaju se lažno kao ministri ili ministri u ostavci i svojim delovanjem čine ne samo materijalnu, već i svaku drugu štetu, a naročito političku, i to sve na štetu države Srbije i njenih građana.
Dame i gospodo narodni poslanici, ono što je pozitivno jeste upravo ovaj ustav i odlazak G17 plus iz političkog života Srbije. Zašto? Zato što nam ne treba potpredsednik Vlade Republike Srbije čiji su stavovi suprotni interesima države Srbije. Zato što nam ne treba ministar finansija koji za tri godine nije nijedan jedini dinar želeo da uloži u Kosovo i Metohiju. To mi je javno priznao na sednici, kada smo govorili o Nacionalnom investicionom planu, citiram: "Nismo za ove tri godine uložili nijedan dinar, ali smo Nacionalnim investicionim planom predvideli sredstva za Kosovo i Metohiju".
Da li takvi ministri treba da budu u Vladi Republike Srbije? Naravno da ne. Svi oni koji ne žele da pomognu onima koji su najugroženiji, ne treba i ne smeju nikada više da budu u Vladi Republike Srbije.
Moram da vas podsetim, dame i gospodo, da građani na Kosovu i Metohiji ne mogu da gledaju ovaj prenos, ne mogu da gledaju ovo zasedanje Narodne skupštine Republike Srbije. Zašto? Zato što nemaju struju, zato što su tamo neverovatne restrikcije.
Pet, šest sati nema struje, pa onda jedan sat ima, i tako svakog dana. Moram da vas podsetim da šiptarski separatisti i teroristi ne miruju i da su mučki i kukavički napali našeg
građanina Milorada iz sela Letnica u Kosovskom pomoravlju.
Kad smo već kod Kosovskog pomoravlja, moram da kritikujem ovaj potez Vlade kada je hiljadu i sto građana ostavila bez pomoći, odnosno iznosa koji su primali mesečno, u iznosu od 5.700 dinara. Ovakva vlada ne treba građanima Kosova, a ne treba ni državi Srbiji. Zato se nadam da će na izborima, koji su već izvesni, građani Srbije izabrati nove koji će voditi Srbe u bolje sutra.
Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, na osnovu člana 145. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije, podneo sam amandman na Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o budžetu Republike Srbije za 2006. godinu.
U članu 7. Razdeo 6, Glava 6.8. Funkcija 160, posle ekonomske klasifikacije 481, dodaje se nova ekonomska klasifikacija "511 Zgrade i građevinski objekti", u kolonu 6 stavlja se iznos 751.227.000, u kolonu 8 stavlja se iznos 751.227.000.
Ovo budžetsko davanje namenjeno je za rekonstrukciju škola, zdravstvenih objekata, stanova za raseljena lica, saobraćajnu infrastrukturu, privredni razvoj i povećanje standarda građana na teritoriji Autonomne Pokrajine Kosovo i Metohija, a raspored i korišćenje sredstava vršiće se po posebnom aktu Vlade.
U Glavi 6.11, Funkcija 110, ekonomska klasifikacija 551 briše se.
Nacionalni investicioni fond koji je predložila Vlada Republike Srbije je jedna velika prevara Mlađana Dinkića i namenjena je marketingu stranke G17 plus, jer tu nema nikakvih novih pravih investicija.
Ovo je klasičan primer zamene teza, gde se planovi i programi ministarstava koji su vezani za tekuće investiciono održavanje objekata i kapitalne investicije, koji su i do sada postojali u budžetu, nazivaju Nacionalnim investicionim planom.
Da bih to potkrepio, pročitaću i obrazloženje koje je dao predlagač ovog rebalansa budžeta. Na strani 210, Glava 6.11, stoji: «Služba Koordinacionog centra Srbije za Kosovo i Metohiju.
Uredbom o osnivanju službe Koordinacionog centra za KiM osnovana je ova služba kao služba Vlade.»
Da ne ponavljam čime se sve ta služba bavi. Između ostalog, obezbeđuje i sredstva za smanjivanje docnji u isplati plata za 4.540 zaposlenih iz jedinica lokalne samouprave sa teritorije AP KiM.
Povećanje sredstava omogućiće da ovi zaposleni u 2006. godini prime 12 plata.
Znači, to je taj nacionalni investicioni plan. Veliki uspeh Ministarstva finansija je što je uspelo da obezbedi da Srbi na Kosovu i Metohiji koji su zaposleni u upravi prime 12 plata.
Da nije ovog nacionalnog investicionog programa, oni bi primili 2, 3, 4 plate za godinu dana.
To piše na strani 210.
Ovo je jedan veliki projekat kojim Vlada želi da izađe pred građane Srbije, jedna velika prevara, a pošto građani Srbije ne znaju šta se sve planira, iskoristiću moje vreme da pročitam, da ih upoznam s tim šta nameravaju da urade. Proći će i ova godina, pa ćemo videti šta će od toga biti realizovano, verovatno ništa.
Počeću redom. Planirana je: rekonstrukcija i dogradnja osnovnih škola u Lipljanu, Novom Naselju, Skulanovu, Radevu, Gornjoj Gušterici - u SO Lipljan, zatim rekonstrukcija škole "Branko Radičević" za potrebe Univerziteta u Prištini - Kosovska Mitrovica. Tu je i izgradnja objekta mini-uslužne klanice Poljoprivredne škole u Lešku, SO Leposavić, izgradnja OŠ "Miladin Popović" u selu Pasjane, Viša tehnička škola u Zvečanu - nabavka opreme, Viša ekonomska škola u Peći - nabavka opreme, kao i završetak izgradnje objekta Više učiteljske škole i odeljenja Filozofskog fakulteta u Ranilugu. Za njih su odvojena sredstva delimično u ovoj, a pretežno u narednoj, 2007. godini.
U oblasti zdravstva, planirana je izgradnja ambulante u selu Žitkovac, SO Zvečan, funkcionalno kompletiranje i izgradnja tri bolnice opšteg tipa na lokacijama Priština-Gračanica, SO Štrpce - Štrpce, SO Gnjilane – Budriga. Zatim, izgradnja ambulante u Ugljarima, SO Kosovo Polje, rekonstrukcija i dogradnja ambulante u Babinom Mostu, SO Obilić, izgradnja ambulante u Lipljanu, izgradnja ambulante u Gornjoj Gušterici, izgradnja ambulante u Livađu, SO Lipljan.
Stanogradnja: izgradnja 18 kuća i infrastrukture za interno raseljena lica u selu Berivojce, SO Kosovska Kamenica, izgradnja 29 kuća i infrastrukture za interno raseljena lica u Donjoj Budrigi, SO Gnjilane, završetak izgradnje stabilnih objekata 1-5 sa 25 stanova u Malom Zvečanu,
SO Zvečan, izgradnja 20 kuća i infrastrukture za interno raseljena lica na lokaciji Jagnjenica i Zupče, SO Zubin Potok, sufinansiranje završetka stambenog objekta sa 42 stana u Leposaviću, zbrinjavanje interno raseljenih lica i socijalno ugroženih kategorija stanovništva u Kosovsko-mitrovačkom okrugu, izgradnja 70 kuća i infrastrukture za interno raseljena lica u Novom Badovcu, SO Priština-Gračanica, sufinansiranje izgradnje stambenih objekata za interno raseljena lica na lokaciji Padalište, SO Priština-Gračanica, završetak izgradnje stambenog objekta sa 14 stanova solidarnosti na lokaciji Jalovište, SO Priština-Gračanica, izgradnja i rekonstrukcija kuća i infrastrukture po programu organizovanog povratka na KiM u Pećkom i Prizrenskom upravnom okrugu, obezbeđenje pomoći u građevinskom materijalu za izgradnju i rekonstrukciju kuća na teritoriji KiM po Programu individualnog povratka i opstanka.
To je ono što se odnosi, kako oni nazivaju, na nefinansijska sredstva i ta sredstva su planirana u narednoj godini u iznosu od 751.227.000 dinara.
Zatim ide saobraćajna infrastruktura: rekonstrukcija i asfaltiranje deonice regionalnog puta Zubin Potok-Dren-Istok, rekonstrukcija i asfaltiranje pristupnog puta Jagnjenica-Prelez-Manastir Duboki Potok, rekonstrukcija i asfaltiranje puta Gračanica-Laplje Selo i izgradnja i rekonstrukcija saobraćajne infrastrukture na teritoriji KiM.
U odeljku Privredni razvoj, za Program podsticanja preduzetništva i zapošljavanja planirano je u ovoj godini da se odvoji 119 miliona dinara. Tu je i regulacija rečnog korita reke Miljoštice u Štrpcu, izgradnja sanitarnog bloka za kontejnersko naselje «Potok» u Plemetini, SO Obilić, kao i izgradnja vodovodne mreže u Radevu, SO Lipljan.
I, poslednja stavka je standard građana, gde su planirana sredstva za izgradnju fiskulturno-sportske hale u Zubinom Potoku, zatim
izgradnju Doma kulture u naselju Suvo Grlo, SO Srbica, završetak fudbalskog igrališta FK "Kopaonik" u Lešku, SO Leposavić, izgradnju dečijeg obdaništa u Sočanici, SO Leposavić, OŠ "Vuk Karadžić"- završetak i izgradnja sportske hale u Sočanici, izgradnju prve faze sportske hale u Leposaviću, Fakultet za fizičku kulturu u Leposaviću - izgradnja sportske hale.
Tu je i izgradnja internata duhovne akademije - Bogoslovija u Kosovskoj Mitrovici, izgradnja instalacija centralnog grejanja za Dom kulture u Gračanici, izgradnja sportskog poligona za male sportove u Dobrotinu, SO Lipljan, adaptacija stare škole za potrebe centrale za kablovsku televiziju u Babinom Mostu, SO Obilić, izgradnja kulturno-prosvetnog centra Crkvene opštine Lipljan u Lipljanu, izgradnja terena za male sportove u Lepini i Radovu, SO Lipljan, izgradnja obdaništa u selu Vrbovac, SO Vitina, nabavka opreme za bioskop u Donjoj Gušterici, SO Lipljan.
U ovom odeljku su i rekonstrukcija manastira Vračevo, Eparhija Raško-prizrenska, rekonstrukcija manastira Dečani, rekonstrukcija manastira Pokrova presvete Bogorodice, Sokolica, Zvečan, rekonstrukcija manastira Svetog Jovana, Sočanica, Eparhija Raško-prizrenska, devet monaha, rekonstrukcija manastira Svetog oca Nikolaja, Gorioč, Raško-prizrenska eparhija, potiče iz 17 veka, šest monahinja, i rekonstrukcija Duhovne akademije u Kosovskoj Mitrovici.
To je ono što je ovim nacionalnim planom i investicionim planom planirano za realizaciju na prostoru Kosova i Metohije.
Kada je bila načelna rasprava, upozorio sam gospodina ministra da za ove tri godine Ministarstvo finansija, kao ni Vlada, nisu uložili nijedan jedini dinar. Nažalost, on mi je priznao sa ove govornice da do sada nije uloženo, ali da se planiraju neka sredstva. Bolje ikada nego nikada.
Samo bih jedan podatak da kažem. U školskoj, npr. 2004/05 godini, u jednom velikom selu koje se zove Prilužje bila su dva odeljenja prvog razreda osnovne škole, sa 20 i nešto učenika.
Međutim, godinu dana kasnije, upravo zbog nedostatka tih sredstava, zbog nesigurnosti, imamo samo jedno odeljenje sa 18 đaka, a sticajem okolnosti i uvidom u ovaj plan i program, zaobiđena je kompletna opština Vučitrn, kao da ne postoji na geografskoj karti.
Nijedan jedini dinar nije planiran ovim nacionalnim investicionim planom, što je još jedna bruka i sramota, s obzirom na to da znamo da je selo Prilužje trenutno jedno od najvećih sela na prostoru KiM, gde ima oko 2,5 hiljade građana i oko 500 raseljenih lica iz okolnih sela koja su smeštena i žive i dan-danas u selu Prilužje.
Ja bih molio Vladu da u narednom periodu debelo razmisli i da ne zapostavi ovakvo jedno naselje, gde živi oko 4000 Srba, uz jednu napomenu: odgovorno tvrdim da nijedan jedini metar niti zemlje, niti stambenih objekata, nijedan metar kvadratni nije prodat. To je zdrava sredina u kojoj su Srbi rešili da ostanu, ali Vlada nema sluha za njih i ne želi da ulaže u njih.
Zbog tog problema će mladi, verovatno, da odluče da napuste mesto, što bi moglo da se spreči ukoliko bi postojao neki ozbiljan program Vlade Republike Srbije, a ne samo marketinški da se deluje i da se najavljuje da ćemo kao nešto da uradimo, a obećanje je samo ludom radovanje.
Mislim da od ovoga nema ništa da treba raspisati najzad te izbore i da neka nova vlada, ukoliko postoji dobra volja, to realizuje i da stvarno uputi potrebna sredstva građanima na prostorima Kosova i Metohije.
Toliko i hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o budžetskom sistemu, evo, već sedmi put je pred poslanicima Narodne skupštine Republike Srbije. Ono što je najbitnije, po mom mišljenju, jeste da je ovo samo jedna šminka Zakona, kako bi se sve one nepravilnosti koje su se dešavale unazad pet ili šest godina ispravile ovim predlogom zakona.
U članu 1. stoji da se posle tačke 30) tačka zamenjuje tačkom i zapetom i dodaju nove reči, kao što su, pa ću vam otprilike nabrojati - programski deo budžeta, strateške oblasti, glavni program, program projekata aktivnosti, i to je nešto za šta mislim da je suvišno. Mislim da nema potrebe da to piše, jer to je jedan teoretski deo iz organizacije, iz upravljanja uopšte. Još je tragičnije ako piše da su strateške oblasti koje kao takve opredeli Narodna skupština ili Vlada, pa se postavlja pitanje kada je to pred ovom skupštinom bilo kao nacionalna strategija ili bilo kakav plan koji je Narodna skupština predložila Vladi Republike Srbije da realizuje. Ovde stoji samo na papiru, međutim, toga u praksi nema, jer znamo da je gola istina samo ona istina koju sprovodi ministar i ono što on smatra za shodno, to se realizuje i to je nacionalna strategija.
Zatim, pod tačkom 37) uvodi se Nacionalni investicioni plan, koji se prvi put pominje u jednom predlogu zakona, ali svedoci smo da se ovaj zakon već više meseci eksploatiše i primenjuje, znači, van zakonskih okvira.
Nije moglo da se dočeka da se prvo u Skupštini izglasaju odredbe ovog nacionalnog investicionog plana, a onda da se primenjuje, i to je proces koji traje unazad nekoliko meseci.
Postoje mnoge odredbe koje ništa ne znače u ovom zakonu, već se ovim zamajavaju, kako narodni poslanici, tako i građani Srbije, kao što je to dosadašnji stav 6, koji postaje stav 7, a on se menja i glasi – «Korisnici budžetskih sredstava mogu stvarati obaveze i koristiti budžetske aproprijacije do iznosa utvrđenih za pojedinu namenu u budžetu, odnosno do iznosa aproprijacija utvrđenih u okviru programa».
To je normalna stvar, jer nešto što je suvišno ne treba da stoji, nema razloga da stoji u ovom predlogu zakona.
Dalje, ovim zakonom smo hteli da ojačamo funkciju ministra, i ona je veoma jaka. Tako se u članu 13. kaže da se u članu 62, posle stava 2, dodaje novi stav 3, koji glasi: „Ministar utvrđuje način izveštavanja o ukupnim primanjima i ukupnim izdacima za trezore lokalnih vlasti», što znači da će se ponovo okomiti na lokalnu samoupravu. Ujedno je to i čudno, jer ko je i do sada ove odluke sprovodio? Ove odluke je sprovodio, znamo svi, upravo ministar finansija i po njegovim nalozima se vršio transfer sredstava od republičke vlasti.
Dalje, uvodi se i centralna jedinica za harmonizaciju budžetske kontrole i revizije, kao interna kontrola i budžetska inspekcija, koja verovatno ima za cilj da pooštri kontrolu sredstava i rashoda. A pred sam kraj ovog zakona uvodi se i novi pojam, tj. novi član koji definiše krivično delo gde, koliko sam ja shvatio, onaj ko prekorači ili nenamenski potroši sredstva podlaže krivičnom delu i krivično će odgovarati, što do sada nije bila praksa.
Verovatno je potreban ovaj član, jer niko ne može da se ovako komotno ponaša kada su u pitanju sredstva građana Republike Srbije. Međutim, postavljam pitanje šta je sa uskraćivanjem onih prava građanima, odnosno budžetskim korisnicima gde Ministarstvo zataji i ne realizuje plan, onako kao što je nerealizovano ono što je bilo obećano za potrebe građana na Kosovu i Metohiji?
Kada su u pitanju lokalna samouprava, zdravstvo, prosveta, obično se govori da nema sredstava, da nedostaju sredstva, a ovamo govorimo da je ovaj budžet u suficitu i da imamo sredstava. Nije mi jasno da li je to prekršaj, da li za to neko treba da odgovara, da uskrati budžetskim korisnicima ona sredstva koja su planirana budžetom. Nadam se da će ministar pokušati da na to odgovori.
Ovom budžetskom sistemu nedostaje ono što je najveći problem građana Srbije, a to je upravo socijalni program. Nema nijedne jedine reči o socijalnoj zaštiti, a već danas možemo u štampi da pročitamo da ima 700.000 stanovnika mlađih od 18 godina koji žive u bedi i siromaštvu.
To je ona populacija koja treba da obezbedi budućnost Srbije, a mi nijednom jedinom rečenicom nismo predvideli, niti ukazujemo na to kako tom stanovništvu da pomognemo.
Na kraju bih želeo da postavim pitanje ministru. Ako možemo već sedmi put da menjamo ovaj zakon o budžetskom sistemu, kada ćemo da dobijemo završni račun za bilo koju godinu i da Narodna skupština Republike Srbije realizuje svoju funkciju? Naime, ova vlada je, kao i prethodna vlada, kršila Ustav, jer nije ni u jednoj kalendarskoj godini dostavila završni račun, tako da Narodna skupština Republike Srbije i njeni poslanici ne vrše zakonodavnu funkciju, nego su najobičniji servis Vlade Republike Srbije. Oni ne mogu da sprovode ono što je propisano Ustavom Republike Srbije.
U ovom nacionalnom investicionom planu, vidim da su planirana i određena sredstva za Kosovo i Metohiju. To je samo marketinški potez Vlade Republike Srbije, jer do dana današnjeg od kako je gospodin ministar došao na vlast nije bilo nijednog jedinog dinara za investicije na Kosovu i Metohiji. Čak su i mnoga prava budžetskih korisnika, o kojima sam već govorio, uskraćivana korisnicima na prostoru Kosova i Metohije.
Ne mogu ni da očekujem ništa od čoveka koji je, kao guverner Narodne banke, u poseti Americi, na pitanje šta ćemo sa Kosovom i Metohijom, odgovorio - mi ćemo Kosovo i Metohiju dati vama, Amerima. To ste vi izjavili, gospodine ministre, i zato nema nijednog jedinog dinara za Kosovo i Metohiju od kada ste vi ministar, zato je ovo sve što ste do sada planirali samo jedan marketinški potez, jedna prevara.
Želeo bih da se ta sredstva plasiraju dole i da se poboljša, koliko-toliko, težak život Srba na Kosovu i Metohiji, ali mislim da je to još jedna vaša velika prevara.
Toliko i hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, Izveštaj o radu Državnog pregovaračkog tima sadrži upravo ono što smo očekivali, a to je pokušaj srpske strane da na principima kompromisa i međunarodnog prava zaštiti državu Srbiju, kao i sve one koji u njoj žive. U više navrata, u Izveštaju stoji da se skoro ni sa jednim predlogom ne slažu Šiptari sa Kosova i Metohije. Ono što je još drastičnije je stavljanje Martija Ahtisarija na stranu koja je suprotna srpskoj strani. Ono što nedostaje u ovom izveštaju, to je upravo kritika navodne mirovne misije na Kosovu i Metohiji, kritika predstavnika UN, zato što se stavljaju na stranu šiptarskih separatista i terorista.
Pregovori su proces dogovora i kompromisa, a ne nametanja rešenja. Na strani 7 Izveštaja stoji: "Prema našoj čvrstoj oceni, kosmetski Albanci svojim ukupnim predlogom pokušavaju da dođu do rešenja koje bi i pre donošenja odluke o budućem statusu Kosmeta praktično potvrdilo rezultate etničkog čišćenja kosovskih Srba i drugih nealbanaca." Trebalo je dodati: "uz saglasnost i pomoć mirovnih snaga na Kosovu i Metohiji", jer mi Srbi koji živimo dole svedoci smo svih tih događaja koji su se dogodili od 1999. godine pa do današnjeg dana.
Treba biti hrabar, odgovoran i argumentima stalno ukazivati na neodrživost stanja na Kosovu i Metohiji i na nemoguću misiju – nezavisno Kosovo i Metohiju. Treba javno pitati Evropu i svet šta je to što su šiptarski separatisti i teroristi uradili i čime su zadužili Evropu i svet da im za nepunih 100 godina poklone dve države.
Prethodne kolege su isticale realnu politiku, političku realnost, da je Kosovo i Metohija izgubljeno devedesetih godina, a to su upravo reči koje najviše iritiraju srpski narod, a pogotovo Srbe na Kosovu i Metohiji. Upravo je realnost da je na Kosovu i Metohiji već više od sedam godina prisutna Evropa i Amerika. Da li je Amerika demokratska država? Da li su zemlje Evrope, Engleska, Nemačka, Francuska, Italija i ostale demokratske države? Da li kod njih vladaju opšta načela ljudskih prava, načela demokratije i vladavine prava? Da. Zašto se onda sve to ne sprovodi na prostoru Kosova i Metohije, ako su već dobili mandat da to urade? Koliko im je vremena potrebno da bi na Kosovu najzad zavladao red i mir?
Šta se trenutno događa na Kosovu i Metohiji? Nastavlja se egzodus sa sistematskim i planskim napadom na Srbe, pretežno iz severnog dela Kosova i Metohije.
Setimo se ubistva mladića, bombaškog napada na kafić "Dolče vita", ranjavanja devet prisutnih u tom kafiću, od kojih su dvoje strani državljani, kamenovanja autobusa sa decom koja se vraćaju sa odmora, konstantnog pritiska na Srbe koji žive u severnoj Kosovskoj Mitrovici.
Da li se zločini sankcionišu? Ne. Kada se uhvate počinioci zločina, onda je to obavezno maloletno dete koje provede 30 dana u pritvoru i potom bude pušteno na slobodu. Šta je poruka? Srbe možeš pljačkati, tući, ubijati i za to nećeš odgovarati. To je politika navodne mirovne misije na Kosovu i Metohiji. To moramo jasno i glasno reći.
Ono što meni daje snagu i što me ohrabruje jeste da sada svi govorimo da su oči Srba sa Kosova i Metohije uperene u Beograd. Kada sam to govorio u prethodnom mandatu, za vreme vladavine DOS-a, desetak poslanika je tada skočilo da mi replicira i govorilo mi da se pomirim sa sudbinom i da moje oči i oči Srba treba da gledaju u Prištinu.
Danas je ta slika drugačija i ona me ohrabruje i daje mi snagu. Tada su mi govorili, idite na kosovsko-metohijske izbore, učestvujte u privremenim institucijama Kosova i Metohije, a danas imamo bojkot upravo tih institucija, što daje za pravo srpskim radikalima koji su jedini bili za bojkot izbora na Kosovu i Metohiji i za bojkot saradnje, ili da je nazovemo kolaboracijom, sa privremenim institucijama na Kosovu i Metohiji.
Ono što brine srpski narod na Kosovu i Metohiji je izjava predsednika Republike Srbije Borisa Tadića tokom boravka u Americi. Stavovi o Kosovu i Metohiji su nam suprotni, ali bez obzira na to mi se nećemo svađati, već ćemo nastaviti da sarađujemo. S kim to treba da sarađuje Srbija, s onima koji žele nezavisno Kosovo i Metohiju, s onima koji žele, ako ne daj bože bude proglašena nezavisnost Kosova a oni prihvate tu nezavisnost, da sarađujemo. S time se ne slaže srpski narod i sa njima ne želi saradnju, tj. mešanje sa onima koji žele nezavisnost Kosova i Metohije.
Dame i gospodo, najava nezavisnosti Kosova i Metohije do kraja godine ili najkasnije do proleća samo su puste želje šiptarskih separatista i terorista i njihovih lobista koje imaju u Evropi, u Americi, a, nažalost, i u Beogradu. Da li će se realizovati želja šiptarskih separatista i terorista, da li će Kosovo i Metohija postati nezavisno? Neće, osim ako se ne nađe neka luda glava, neko ko će da im pomogne i da da saglasnost za nezavisnost Kosova i Metohije. Neophodno je da danas budemo svi jedinstveni u tome da je Kosovo i Metohija Srbija i da će Kosovo i Metohija uvek ostati Srbija. Kada je u pitanju Kosovo i Metohija, moramo misliti i delovati kao srpski narod, a želja srpskog naroda je da Kosovo i Metohija bude u sastavu Srbije.
Dame i gospodo narodni poslanici, u procesu pregovora govorilo se o svim sferama života na Kosovu i Metohiji, a ja želim samo da iznesem neke primere. Ako uzmete geografiju za sedmi razred osnovne škole koju uče albanska deca na Kosovu i Metohiji, videćete sliku, ne jednu nego više slika u tom udžbeniku velike Albanije, a ta velika Albanija sadrži teritoriju Kosova i Metohije, teritoriju južne Srbije, teritoriju Makedonije, delove Crne Gore i delove Grčke. To je ono što propagiraju šiptarski teroristi i separatisti, ali, nažalost, uz saglasnost i uz saradnju tih mirovnih snaga koje su morale da spreče da se takva karta pojavi na više mesta u udžbeniku geografije za sedmi i osmi razred osnovne škole.
Ono što još zabrinjava, to je konstantna nezainteresovanost međunarodnih snaga za kršenje ljudskih prava, za skrnavljenje spomenika kulture na Kosovu i Metohiji. Nedavno je u Kosovskoj Mitrovici, u porti naše crkve, na južnom delu, podignuta višespratnica. Imam tu fotografiju u autu i doneću je, ako treba, do kraja sednice. Na našem gradskom groblju i na našem pravoslavnom groblju podignuto je više porodičnih kuća, a u severnom delu Mitrovice postoji šiptarsko groblje i možete da se uverite da tamo ne fali nijedna grančica, a kamoli spomenik. To je odnos prema kulturi, to je odnos prema civilizaciji, ali mi nisu jasne međunarodne snage, zašto to ne sprečavaju i zašto dozvoljavaju tako grubo kršenje prava i iritiranje srpskog naroda na Kosovu i Metohiji. Ako ne mogu da spreče pljačku, ako ne mogu da spreče bacanje bombe, mogu da spreče zidanje višespratnica u porti našeg hrama u južnom delu grada, mogu da spreče zidanje porodičnih kuća na našim grobovima.
Dame i gospodo narodni poslanici, na kraju bih želeo da podsetim da je kosovsko-metohijski problem bio problem više generacija i da će ostati problem više generacija. Na Kosovu i Metohiji živi 130.000 Srba. Oni žive jako teško. Ovom prilikom bih želeo da iskoristim prisustvo premijera i predsednika Republike i da zamolim da više pažnje ukažu i pomognu tim Srbima koji su ostali da žive na Kosovu i Metohiji. Kada ovo kažem, mislim na pomoć ne samo njihovim sledbenicima i onima koji su bliski režimu, nego svim Srbima, jer nedostaju socijalni programi, nedostaju programi Srbije kako bi se omogućilo da život Srbima na Kosovu i Metohiji bude lakši i kako bi oni ovaj proces, koji će trajati verovatno dugo, mogli da izdrže i da dočekaju najzad tu slobodu koja će, nadam se, ipak doći na prostore Kosova i Metohije. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, u ime poslaničke grupe SRS podneo sam amandman na Predlog zakona o vraćanju imovine crkvama i verskim zajednicama. Amandman se odnosi na član 19. i tražim da se naslov iznad člana promeni i da glasi – "Pravo na izgubljenu dobit", i da se u istom članu stav 1. briše.
Da bih pojasnio sve ovo što sam tražio, dakle, sam naslov glasi – "Uračunavanje primljenog i izgubljena dobit", a u mom predlogu glasi – "Pravo na izgubljenu dobit", pa mislim da je ovo rešenje koje sam predložio daleko bolje i efikasnije za sam Predlog zakona.
Ovaj član ima dva stava i predlažem da se 1. stav briše, a on glasi: "Vraćena imovina i isplaćena naknada crkvama i verskim zajednicama po dosadašnjim propisima uzimaju se u obzir i uračunaće se u obračun naknade po ovom zakonu".
Ako je neko nekome bio dužan, ovaj mu je vratio sredstva, jer to je posao koji je završen i nema potrebe potencirati da ono što je već vraćeno ili isplaćena naknada crkvama i verskim zajednicama, da će se uzimati u obzir. Ne vidim razlog, jer ako je nešto vraćeno – vraćeno je. Sada je u vlasništvu crkve ili verske zajednice i dovoljno je da stoji ovaj drugi član: "Ne može se zahtevati naknada štete po osnovu izgubljene dobiti zbog nemogućnosti korišćenja, odnosno upravljanja oduzetom imovinom, kao i po osnovu njenog održavanja u periodu od dana oduzimanja do njenog vraćanja".
Stoga predlažem da Narodna skupština u danu za glasanje prihvati ovo rešenje, jer je rešenje tehničke prirode i jasnije definiše sam Predlog zakona. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, na Predlog zakona o preuzimanju akcionarskih društava ispred SRS podneo sam amandman na član 43. koji treba promeniti u celosti tako da glasi: "Protiv akata koje donosi komisija može se u roku od osam dana od dana prijema akta uložiti prigovor ministarstvu nadležnom za poslove finansija. Protiv odluka ministarstva može se pokrenuti upravni spor pred nadležnim sudom".
Ovaj amandman sam podneo u cilju zaštite malih akcionara, a očekivao sam da i Predlog zakona bude u cilju zaštite malih akcionara. Međutim, ovde zakon štiti poslodavca, a grubo su narušena prava malih akcionara. Ovim amandmanom ispravio bi se član 43. u kojem stoji da ''akti koje donese komisija su konačni'', znači tapija, nema više, komisija je sveto pismo za male akcionare i ako ona donese neku odluku ne može da se žali. ''Protiv akata komisije predviđena strana može pokrenuti upravni spor.'' Znači, može ići na sud, može na parnični postupak i kad će da ostvari svoja prava-nikada.
Ovim rešenjem se upravo želela zaštita malih akcionara, da na odluku Komisije za hartije od vrednosti može da se žali upravo Ministarstvu za finansije, a ukoliko dobije negativan odgovor od Ministarstva za finansije, da onda u drugostepenom postupku mali akcionar može svoju zaštitu da zatraži pred sudom. Samo se na taj način može obezbediti dvostepenost i zaštita malih akcionara.
Međutim, kada sam predložio ovaj amandman nisam mislio da će, kako vi kažete, komisija i njihove odluke su konačne i verovatno će biti potvrđene i od Ministarstva za finansije i ne mislim da će Ministarstvo za finansije koje sada radi pomoći bilo kojem malom akcionaru ili malim akcionarima, ali je potrebno ovo staviti u Predlog zakona zato što će ova vlada jako kratko da traje, pa će da dođe neka nova vlada, neko novo ministarstvo za finansije, koje će realno sagledati sve ono što mali akcionari traže i zaštiti upravo te male akcionare da njihova prava budu uvažena pred Ministarstvom za finansije.
A ne kako ste predložili u Predlogu zakona da je ono što donese komisija konačno i da mali akcionar može samo da plače nad svojom sudbinom zašto se sprovela ta odluka o oduzimanju njegovih akcija ili nasilne prodaje.
Stoga predlažem i umoljavam narodne poslanike da za ovo glasaju u danu za glasanje. Neće mnogo promeniti u zakonu, ali će dati šansu malim akcionarima da mogu, ukoliko su nezadovoljni odlukom Komisije za hartije od vrednosti, a Komisija nije sveto pismo, da mogu da ulože prigovor Ministarstvu za finansije u prvom stepenu, a ukoliko ne budu zadovoljni odlukom Ministarstva za finansije da potraže svoja prava i zaštitu svojih prava kod suda.
Dame i gospodo narodni poslanici, ispred poslaničkog kluba SRS, na Predlog zakona o tržištu hartija od vrednosti i drugih finansijskih instrumenata, podneo sam amandman na član 32. stav 7, gde se reči "pet godina" zamenjuju rečima "jedne godine".
Članovi od 26. do 33. definišu pojam prospekta koji izdaje Komisija za hartije od vrednosti. Kroz članove 30. i 31. se definiše preliminarni prospekt i uslovi za dobijanje takvog prospekta od Komisije za hartije od vrednosti, a članom 32. definiše se pojam odložnog prospekta i koji su uslovi za dobijanje saglasnosti za odložni prospekt od Komisije za hartije od vrednosti.
Ovaj član je izuzetno dug, ima devet stavova, a u sedmom stavu stoji da odlaganje otpočinjanja postupka upisa i uplate hartija od vrednosti ne može trajati duže od pet godina za odobrene i neizdate akcije, odnosno 12 meseci za druge hartije od vrednosti, od dana donošenja rešenja o odobrenju odloženog prospekta.
Smatram da je ovde došlo do previda onoga ko je pisao ovaj zakon. Trebalo bi da stoji da odlaganje otpočinjanja postupka upisa i uplate hartija od vrednosti ne može trajati duže od jedne godine za odobrene i neizdate akcije, odnosno 12 meseci. Smatram da će predlagač ovog predloga zakona prihvatiti ovaj moj amandman.
Predlog zakona o crkvama i verskim zajednicama danas je na dnevnom redu da bismo pokazali Evropi i svetu da je Srbija tolerantna, da poštuje verske slobode, da štiti crkve i verske zajednice, da štiti hramove, bez obzira na veru, bez obzira na učenje, bez obzira na veroispovest.
Da li zakonom možemo pokazati Evropi i svetu, a pogotovo EU, da smo tolerantni i da poštujemo verske slobode i prava? Ne. Gospodo, nijedan predlog zakona to ne može regulisati, to reguliše život, građani, vernici. Na primer, Kosovska Mitrovica, na srpskom delu je muslimansko groblje, a u šiptarskom delu je srpsko groblje. Dođite, gospodine ministre, da vidite kakvo je muslimansko groblje, gde ne fali nijedna grančica ako je posađeno ijedno drvo u tom muslimanskom groblju, a idite da vidite kakvo je srpsko groblje.
To vam govori upravo kakvi su vernici SPC, jer u severnom delu su samo oni ostali da žive, to je onaj rezultat koji ukazuje razliku između različitih verskih zajednica. Na Kosovu i Metohiji, gospodine ministre, danas je vlast u rukama UN, u rukama KFOR-a i UNMIK-a, da li je to Evropa i svet? Nije. Da li poštuju i brane Srbe i Srpsku pravoslavnu crkvu, ne.
Štaviše, to su samo nemi posmatrači, a ponekad i učesnici uništavanja svega što je srpsko i što pripada SPC. Da vas podsetim na bombardovanje, na uništavanje Srba, srpske imovine i srpske baštine od šiptarskih separatista i terorista, uz nemo posmatranje pripadnika snaga KFOR-a i UNMIK-a, koji su dobili slobodu da obezbede mir, a ne pakao za sve koji žive na Kosovu i Metohiji.
Da vas podsetim na 17. mart, kada je uništeno i porušeno 35 crkava i manastira, a da ne govorim o srpskim grobljima koja se sistematski uništavaju već sedam godina. Da li bi pripadnici KFOR-a i UNMIK-a dozvolili da neko ruši crkve, katedrale po Francuskoj, Nemačkoj i Italiji; ne bi dozvolili, branili bi to i svojim životima.
Uprkos neviđenoj golgoti, teroru, Srbi su opstali, a opstala je i SPC. Zašto? Zato što je bilo Srba i naših sveštenika, monaha i kaluđera, spremnih da žive i da očuvaju svoju imovinu, svoje crkve i svoje manastire, zato što je SPC delila sudbinu Srba na Kosovu i Metohiji. Gospodine ministre, da li je pri pisanju ovog predloga zakona o crkvama i verskim zajednicama konsultovana upravo crkva i kakvo je mišljenje na ovaj predlog zakona, posebno me interesuje stav SPC. Čitamo, imaju primedbe, nisu zadovoljni. Moralo je sve to da se usaglasi i da nema nijedne primedbe SPC.
Drugo, zašto se tradicionalne crkve i tradicionalne verske zajednice ne odvoje, ne razgraniče od sekti? Čak su pojedine našle mesto u ovom Predlogu zakona. Svaka država ima obavezu da omogući verske slobode i prava, ali i da spreči uticaj i prodor sekti na svojoj teritoriji.
Dame i gospodo narodni poslanici, u poslednjih par nedelja obišao sam srpska sela, srpske enklave, Suvi Dol, Gojbulju, Grace, Goraždevac. Cilj mi je bio da ih obiđem, da svakom detetu predškolskog i školskog uzrasta odnesem jedan skroman poklon i u toj akciji obuhvaćeno je u ova četiri srpska sela oko 330 dečaka i devojčica. Deca i roditelji su se zahvalili, ali su istakli da im je potrebna mnogo veća briga naročito države Srbije i da im je ostala nada jedino u SPC i SRS, jer su od svih drugih zaboravljeni na Kosovu.
Dame i gospodo narodni poslanici, na Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o rudarstvu ispred SRS podneo sam amandman – u članu 33. brišu se reči "i agenciji".
Poznato je da je rudarstvo na jako niskim granama, pogotovo u ovo vreme. Nikada ranije nismo imali više fakulteta, projektantskih i naučnoistraživačkih institucija nego što sada imamo, a ministar i pored toga predlaže još jednu birokratsku instituciju kao što je agencija, da preuzme poslove za koje već imamo osposobljene institute i fakultete.
Ako uzmemo u obzir činjenicu da u Srbiji trenutno radi jedna jama rude metala i sedam jama uglja, jedan površinski kop rude metala i dva površinska kopa uglja, za takve potrebe najverovatnije je suvišno osnivati jednu agenciju koja će samo potrošiti novac građana Srbije.
Ovaj amandman definiše ko ima pravo da vrši pregled rudarskih objekata. U članu 42. stoji da Ministarstvo može obavljanje tehničkog pregleda rudarskog objekta ili njegovog dela poveriti preduzeću ili drugom pravnom licu koje ispunjava uslove iz ovog zakona.
U nastavku stoji: "Tehnički pregled rudarskog objekta mogu obavljati, odnosno u obavljanju pregleda ne mogu učestvovati preduzeća i lica koja su izradila, odnosno učestvovala u izradi rudarskog projekta za taj objekat i preduzeća koja su vršila tehničku kontrolu tog projekta, kao i lica zaposlena u Ministarstvu i agenciji".
Smatram da je ovo suvišno, da je ovaj tekst Predloga zakona u koliziji sam sa sobom, jer odgovor Vlade Srbije na moj amandman bio je da se amandman ne prihvata iz razloga jer je predloženom dopunom proširen krug lica koja ne mogu da učestvuju u vršenju tehničkog pregleda rudarskog objekta. Neće valjda i agencija da se bavi takvom delatnošću, kada ovde jasno u zakonu stoji da nema takve nadležnosti.
Da iskoristim prisustvo ministra i da postavim pitanje: pošto sam poslanik sa Kosova i Metohije, a mi dole imamo jedino tih sirovina, tog rudnog bogatstva u Trepči i Obiliću, da li se ulažu napori i koje napore ulaže Vlada Republike Srbije kako bi se "Trepča" pokrenula i kako bi se "Obilić" pokrenuo, tj. počela eksploatacija?
Bez obzira na trenutno stanje, Vlada Republike Srbije mora da se založi, ako ništa drugo, a ono zbog onih 100.000 Srba koji su dole ostali. Verovatno nigde svoj rad ne mogu da obezbede, ali snagu daje ako krene rad u "Obiliću", u "Trepči".
Onda će moći da se uposle ti Srbi, a onda smo i definitivno rešili da Srbi nikada neće da napuste Kosovo i Metohiju, bez obzira kakve su priče i kakve odluke svetski moćnici mogu u budućnosti da donesu po pitanju tog problema.
Zato apelujem na ministra još jednom da uloži dodatne napore kako bi se, u saradnji sa rukovodstvom Kombinata "Trepča" i u saradnji sa predstavništvom, naročito sa ovim Ircima koji su zaduženi za Elektroprivredu Kosova, u tim kontaktima omogućilo da Srbi koji su tu radili, koji su neophodni da bi se pokrenula ta proizvodnja, ipak počnu da rade i da se ne čekaju neka rešenja koja treba da nam nametne Nemačka, Austrija, Irska ili Amerika, nego da uložimo maksimum truda i napora kako bi se ta dva giganta na Kosovu i Metohiji pokrenula, a ujedno i uposlili Srbi koji su ostali dole da žive.
Dame i gospodo narodni poslanici, Predlog izmena i dopuna Zakona o rudarstvu je jedna kozmetička šminka kojom se u stvari ništa konkretnije neće dogoditi, nikakvog boljitka neće biti za oblast rudarstva u Srbiji.
Citiraću ministra, na početku je istakao da su rudarstvo i geološka istraživanja u poslednjih deset godina dali velike rezultate, a potom sledeća rečenica – u poslednjoj deceniji dolazi do zamrzavanja proizvodnje zbog nezadovoljavajućih nalazišta, zbog procenta rude u koncentratima itd. To su dve rečenice, jedna drugu isključuje. S jedne strane boljitak i veliki napredak, a sa druge strane zatvaranje i katanci.
Ovo je verovatno ideja da se opravda zašto danas ne radi Bor, zašto ne radi Trepča u Kosovskoj Mitrovici. Čuli smo od više kolega, a pogotovo od gospodina Rankića, zašto ne radi Bor, razlog je 5. oktobar, razlog su krizni štabovi i danas Bor tavori, a ja ću vas podsetiti zašto ne radi Trepča.
Trepča je radila, gospodine ministre, i kada su Šiptari napustili kombinat Trepča. Ostalo je malo Srba, ali oni su uspeli da nadomeste i čak da udvostruče proizvodnju. Trepča je radila i za vreme bombardovanja, a sve je prestalo kada je došao okupator, kada je došla navodna mirovna misija pod nazivom "milosrdni anđeo" i nema više eksploatacije rude u kombinatu Trepča.
Drugo, hteo bih nešto da vas pitam, ministre – ko vam je zabranio da pomenete reči Kosovo i Metohija? Jer, u zakonu stoji: član taj, opština, lokalna samouprava i Vojvodina; ni jednom jedinom rečenicom ne pominjete Kosovo i Metohiju, kao da se ne nalazi u državi Srbiji. To vam zameram kao narodni poslanik sa Kosova i Metohije.
Želeo bih da vas podsetim da postoje mnoga rudna bogatstva upravo na teritoriji Kosova i Metohije. Pre svega Trepča sa svojim rudnicima bila je najveći proizvođač olova i cinka u Evropi, druga u svetu sa proizvodnjom pratećih metala, srebra, zlata, raznih legura i gotovih proizvoda. Danas ne radi ništa, zahvaljujući pre svega okupatorima.
Postoji Termoelektrana u Obiliću, naučnici kažu da ima lignita za stogodišnju eksploataciju. Nalazište ima vrednost preko 30 milijardi dolara, a kada se iskoristi taj lignit u proizvodnji električne energije vrednost tog nalazišta prelazi 50 milijardi dolara samo na jednoj lokaciji oko Obilića.
To su sve cifre koje upravo govore zašto je Kosovo i Metohija danas pod okupacijom. Ako pretpostavimo da su utrošili pet milijardi dolara da bi bombardovali Srbiju, verovatno će samo iz Obilića izvući 50 i time opravdati svoja sredstva; da ne pominjem ostale rudnike, kao rudnik nikla u Glogovcu itd.
Želim da podsetim sve vas ovde da je kombinat Trepča pedesetih godina prošlog veka učestvovao sa 20 posto budžeta tadašnje SFRJ. Svi se sećamo, pa onda koliko je Trepča bila jaka, onih parola šiptarskih separatista, studenata kada su bojkotovali i kada su se zatvarali u rudnike – "Trepča radi Beograd se gradi". Jedan resurs na koji Srbija ne sme da zaboravi i o kome mora da vodi računa kako bi se taj resurs kad-tad počeo eksploatisati i doneo boljitak ne samo stanovnicima Kosovske Mitrovice, Zvečana i okoline, nego i celoj državi Srbiji.
Šta se ovde konkretno menja u Zakonu o rudarstvu? Menjaju se samo dve stavke. Jedna je nadoknada, i to jedna promena samo dve cifre.
Ranije je bilo 80 procenata ide Republici Srbiji, 20 procenata lokalnim samoupravama ili skupštinama opština, a sada se menja tako da stoji da je 60% Republici Srbiji, 40% lokalnoj samoupravi. Druga varijanta: 40% Republici Srbiji, a 60% AP Vojvodini, a ne pominje se nigde Kosovo i Metohija.
Ovde dolazi do zabune i postavljam pitanje u čemu je razlika između lokalne samouprave u Vojvodini i u Srbiji ili bilo gde drugo. Valjda je jedan isti Zakon o lokalnoj samoupravi, trebalo bi isto da važi. I zašto odvajanje ovih 60 procenata AP Vojvodini? Pitanje je, ako znamo kakav je trenutno sastav vlasti u Vojvodini, da li će ta sredstva da se proslede do lokalnih samouprava gde se vrši ta eksploatacija.
Drugi razlog je otvaranje agencije za rudarstvo. Jedna agencija koja je suvišna, koja će samo još opteretiti građane Srbije, u kojoj će posao naći partijski drugovi trenutno vladajuće garniture. Zaboravljate da imamo i rudarski fakultet i rudarski institut, koji su mogli sve te poslove, uz naloge ministra za rudarstvo, da sprovedu. Ova agencija je samo jedan suvišan aparat koji želi da optereti budžet Republike Srbije.
Na kraju, želeo bih jednu stvar da iznesem, a to je problem što Srbi na Kosovu i Metohiji i dan-danas nemaju električnu energiju. To je jako složen problem, ali zamislite sebe da tri dana nemate struju i onda ćete videti kako je teško živeti.
Postoje razni napori da vi to uradite, pokušavali ste; s jedne strane čujemo da ima otpora od ove organizacije koja je formirana na Kosovu i Metohiji, tzv. KEK, a s druge strane Ministarstvo rudarstva, i onda dolazi do nekog navodnog prepucavanja, oni su uvezli struju iz Bugarske, ne da Ministarstvo rudarstva da se prenese ta struja; Ministarstvo Srbije nudi struju, oni neće da je uzmu. Ne znam, ono što je glavno, što se čuje, to je da struje nema zato što se ne plaća.
Bolje da Ministarstvo izdvoji sredstva da plati Srbima struju na Kosovu i Metohiji, nego da formira agenciju za rudarstvo. Preporučio bih vam da se ubuduće time pozabavite, bez obzira što je prošla zima, struja je neophodna za život, nje i sada nema, jako su velike restrikcije, malo je imamo i da više pažnje usmerite kako bi omogućili da Srbi na Kosovu i Metohiji bar imaju struje, ako ništa drugo, 12 od 24 sata.