Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Tomislav Nikolić

Tomislav Nikolić

Srpska radikalna stranka

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, dolazimo do poslednje stranice Predloga zakona, do stranice prepune apsurda. Član 130. jasno se opredeljuje i pokazuje nam šta je hteo predlagač ovim predlogom zakona; hteo je da nam dostavi ovde na usvajanje nešto čime bi delimično opravdao svoja obećanja iz predizbornih kampanja, a ne bi dao ništa,  posebno ne sada kada je evidentno da se od 5. oktobra do danas politička klima u zemlji drastično izmenila.
Zbog toga, selektivno se određuje šta prestaje da važi danom stupanja na snagu ovog zakona, a šta ostaje iz onog diktatorskog, rigidnog, bezobraznog sistema koji je uništavao lokalnu samoupravu. Tako po članu 130. odredbe o izboru odbornika opštine ostaju da važe i primenjivaće se do dodnošenja novog zakona o izboru odbornika. Zašto ovaj zakon, koji ima za cilj i najavljivan je kao zakon koji reguliše čitavu jednu oblast, koji se bavio čak i savetima mesnih zajednica, zašto taj zakon nije regulisao pitanje načina izbora odbornika i sada već predsednika opštine? Postavlja se sasvim jasno pitanje predstavnicima vlasti koji su pisali ovaj predlog zakona, a zašto ovaj zakon u odredbi 130. nije napisao da će se zato što ostaju da važe odredbe o izboru odbornika, u roku od tri meseca održati izbori za sve organe opština po ovom zakonu.
Sada imamo tri vrste organa opštine: predsednika opštine, skupštinu opštine i opštinsko veće. Hoće li
ikada biti izbora za predsednika opštine, za skupštinu opštine i za opštinsko veće? Kakav je to zakon koji je ustanovio potpuno nove organe vlasti, a nije opredelio kada će biti izabrani, kada će skupštine biti konstituisane? Zakon kaže: opštine su dužne da usklade svoja akta sa ovim zakonom u roku od tri meseca od dana stupanja na snagu ovog zakona. Zašto da usklađujete papire u opštinama, a ne usklađujete stanje, život ne usklađujete. Sada će opštine usklađivati statute i druge opšte akte sa zakonom, a neće imati ni predsednika opštine ni opštinsko veće. Šta da usklađuju?
(Predsedavajuća: Tri minuta i 30 sekundi.)
Razumem da vam se žuri na neki prijem koji imate u 14 časova, ali pustite nas koji hoćemo o zakonu da govorimo. Ostavite svoje kartice i to prihvatam, izađite svi na taj prijem, računaću kao da ste tu. Neću ni da prigovaram o kvorumu. Samo mi ne dobacujte kada govorim o Predlogu zakona, jer ne zaslužujete da mi dobacujete. Može da mi dobacuje svako ko govori o Predlogu zakona. Ali da mi dobacuje Milka....
(Predsedavajuća: Četiri minuta.)
.... koja nije ni pročitala Predlog zakona, to stvarno nema smisla.
Ne znam o čemu se radi, Pal Šandor i ja vas nismo mnogo udavili time da smo rođeni na Sretenje, vama je žao što niste rođeni na velike srpske dane, ti ljudi su posebno obeleženi, ali zahvaljujem se na čestitkama. Smatram da sam ovu prvu polovinu života proveo ispravno i kao čovek, još ovoliko i dosta je.
Dame i gospodo narodni poslanici, član 132. je bitan, veoma važan i nemojte ovako olako da se njime bavite. On određuje kada ćemo mi imati konstituisane nove organe jedinice lokalne samouprave. Predlagač zakona, da ne upotrebnim grubu reč, napisao je nešto što niko u javnosti nije mogao da odbrani, da će se odredbe ovog zakona primenjivati od sprovođenja narednih redovnih izbora; kao da će biti u Srbiji narednih redovnih izbora; kao da je Srbija za vreme ovog višestranačkog predloga, dočekala više puta te redovne izbore; čak i kada ste bili izuzetno slabi, dobijali ste vanredne izbore, čim je situacija u zemlji postojala takva da ovo više ne može da se izdrži. Situacija u zemlji nateraće vas ove godine na izbore, to vam garantujem. Uostalom, 15. marta počinju naši mitinzi pa ćete videti kako to izgleda. Neka, neka, ne samo ramena, trešće vam se i gaće, dame i gospodo narodni poslanici.
Amandman kaže: "Predsednik Narodne skupštine Republike Srbije dužan je da raspiše izbore za organe lokalne samouprave u roku od šest meseci od stupanja na snagu ovog zakona". Bitno je da ima neki rok, moglo je to da bude i tri meseca i godinu dana, ali neki rok je predlagač zakona morao da stavi. Onda ste prihvatili amandman gde se briše reč "redovni", pa kaže - primenjivaće se od narednih izbora. Mi hoćemo da znamo kada zakon nešto konstituiše, kada će narediti da se to konstituiše.
Šta to znači imamo pravo na predsednika opštine po zakonu; kada ćemo mi imati pravo da izaberemo predsednika opštine? Imamo pravo na opštinsko veće po zakonu; kada ćemo imati pravo da izaberemo opštinsko veće? Onda vas pitam, a kako ćemo ih birati, kako ćemo birati predsednika opštine, kako ćemo birati odbornike? Nemate ovde, ne piše kako će se održati izbori; pravićete nov zakon o izboru predsednika opštine, nov zakon o izboru odbornika, pa to treba još godinu dana, kako vi brzo i stručno radite, dve godine treba da napravite taj predlog zakona.
Vi nama već sada obećavate sto gorućih zakona, a gore u klupama imamo pet ili šest zakona koji još nisu bili na dnevnom redu i nema više ništa. Obavežite se, kao što ste se dok ste bili u opoziciji obavezivali i davali narodu obećanja - tom roku, toliko para, to ćemo uraditi i to; hajde, sada se obavežite kada ste vlast, kada možemo da vas prozivamo za obećanja. Ono što ste pričali dok ste bili u opoziciji, to vama na moral i na savest i narodu na pamet za sledeće izbore, ali sada kao vlast dajte obećanja, usvojite većinom u ovoj skupštini rok kada ćemo imati izbore, onda bih mogao da verujem da radite ono što mislite.
Stići ćete vi na taj prijem, to je samo jedan sprat dalje odavde.
Dame i gospodo narodni poslanici, kroz ovaj amandman ogleda se da li vi računate da su Kosovo i Metohija u sastavu Republike Srbije ili ne. Prihvatam realnost da je Rezolucijom 1244 teritorija Kosova i Metohije stavljena pod privremenu upravu Ujedinjenih nacija.
Ne prihvatam realnost da ste otkako ste na vlasti učinili sve da se osećamo kao ljudi koji su izgubili Kosovo i Metohiju. Vi morate predlozima zakona uvek da nas ubeđujete da brinete o Kosovu i Metohiji. Ne o tome koliko će Srba tamo da ostane, koliko će da se vrati, kako ćete da trošite novac namenjen za jug Srbije, ne o tome ko je administrator, ko je ovaj, ko je onaj.
Mene interesuje da li Vlada Republike Srbije prihvata da su Kosovo i Metohija u sastavu Srbije ili ne. Ako jesu, prihvatite ovaj amandman. Ni na šta ne obavezuje Vladu Republike Srbije, ne poziva je u rat da brani Kosovo i Metohiju. Poziva je samo na obavezu da onog časa kada prestane misija Ujedinjenih nacija, a Rezolucija govori da tada kada prestane misija vratiće se Jugoslaviji Kosovo i Metohija, raspišemo izbore za odbornike na Kosovu i Metohiji.
Nažalost, biće to tako sastavljena nacionalna sredina da je trebalo predvideti različita veća u lokalnoj samoupravi, da ne bi bilo majorizacije. Makar prihvatanjem ovog amandmana, a kasnije izmenama i dopunama Predloga zakona, mogli bismo da kažemo celom svetu u izveštajima sa ove sednice, sutradan da kažemo celom svetu - Kosovo i Metohija su još uvek Srbija i biće još uvek Srbija. Dok su Srbija i na njih ćemo primenjivati zakone Republike Srbije.
Dame i gospodo narodni poslanici, još dva člana, još samo malo vremena pa ćete usvojiti jedan nakaradni zakon. Ali, deo amandmana ste prihvatili, onaj za koji ste mislili da neće mnogo da vas košta, a one amandmane koji bitno određuju sudbinu lokalne samouprave, pa i ovaj na član 133, niste prihvatili. Ovaj član 133, odnosno amandman koji sam na njega podneo, nije ideološke prirode. Valjda se u tome niko od nas ne razlikuje. Moramo da imamo zakon o izboru odbornika. Zašto da ne obavežemo, da ne uslovima rok u kome će taj zakon biti donet?
Ovim zakonom konstituiše se potpuno nova lokalna samouprava na teritoriji Republike Srbije. Bar ja mislim da je nova, jer je došla nova vlast. Nova vlast, reforme, novi organi, pa ne mogu to da rade stare skupštine opština. Novo vino u mešine stare. Ne ide. Hoćete reformski zakon? Ajde, idemo sada na nove skupštine opština, da izaberemo novi sastav skupština opština, koji je saglasan da sprovodi ovaj zakon. Onaj vam nije saglasan, jer nije ni izabran po njemu.
Kada ćemo izabrati nove odbornike? Kada ćemo ovde imati prilike da raspravljamo o zakonu o izboru odbornika? Mi više nemamo taj zakon, mi samo imamo njegove odredbe koje se još uvek primenjuju, ali nemamo zakon o. Nemamo nigde regulisano pitanje izbora predsednika opštine. Nemamo nigde regulisano pitanje izbora gradonačelnika.
Kako to da oročiste na šest meseci donošenje zakona o gradu Beogradu? Kako može Vlada Republike Srbije u odgovoru na moj amandman, kojim se isto oročava donošenje zakona o izboru odbornika, da kaže - ovaj zakon ne može da uslovi donošenje zakona o izboru odbornika. Šta ćemo kada ovaj zakon uslovljava - zakon o gradu Beogradu na šest meseci? Da li je to pravni princip?
Ne, ovo je politički princip. Ovo je političko razmišljanje o ovom zakonu. Čekaj još malo da rade ove naše skupštine, koje smo ovako ustrojili, da zauzmu pozicije za nove izbore, da promene sve izborne komisije, da zauzmu mesta, a usput niti znate kako će liste izgledati, ni ko će sa kim da ide, ni kako će to da izgleda.
Neki od vas su za proporcionalni princip, neki su za većinski. Ukoliko zaista želite da pružite građanima priliku da biraju, prihvatite amandman, a ako želite ovako strahovladom, uredbama, bez Ustavnog suda, trgovinom koja se obavlja pred svaki amandman, nastavite i ovako, ali narod sve vidi i sve zna.
Dame i gospodo narodni poslanici, ovaj član 134. na najgrublji mogući način krši Ustav Republike Srbije. Ustav Republike Srbije, u vreme kada je donet, predviđao je samo Beograd kao grad. Član 117. Ustava kaže da grad može da se konstituiše ako u svom sastavu ima više opština, a  Beograd je zavredio toliko pažnje da u Ustavu čitav jedan član 118. sa šest stavova bude njemu posvećen.
Sve je tu regulisano i kakvi zakoni o gradu Beogradu mogu da se donesu. Stav drugi je jasan - teritorija grada Beograda utvrđuje se zakonom. Jedino što zakon o gradu Beogradu, kao nekom specifikumu, može da reguliše, to je njegova teritorija. Može da se donese samo zakon o teritoriji grada Beograda, nikako - zakon o gradu Beogradu.
Posle toga je još nekoliko opština proglašeno za gradove, ali to ne znači da sada treba izmišljati. Možete u Ustavu, naravno, kada budemo menjali Ustav, izmislite posebna obeležja i za grad Beograd, sa tim se slažem. Ali, sada, ovaj ustav ne pruža mogućnost da se donosi zakon o gradu Beogradu; isključivo zakon o teritoriji grada Beograda.
Sve ostalo regulisano je Ustavom. Tako je grad Beograd sada konstituisan. On je u potpuno istom statusu kao i ostali gradovi u Republici Srbiji. To što ste vi izmišljali da nekoliko sela, recimo, u Kragujevcu budu jedna opština, a sve ostalo druga, pa je to grad, to su sada vaše igrarije. Igrarije vlasti, šta me briga. Ali, formalno pravno zadovoljeni su uslovi iz Ustava.
Ovde u Ustavu nigde se ne izdvaja grad Beograd kao neko o kome će se donositi poseban zakon. Nemojte da se igrate sa tim. Koliko god da je Beograd sada u ovom ustavu on je jedan grad, kao što je to Novi Sad, kao Niš, Priština, Kragujevac. Kada promenite Ustav, neka to bude - glavni grad Beograd, neka bude prestoni grad Beograd, neka bude kako god hoćete; i napišite u tom ustavu da će on, njegov status, njegova organizacija, teritorija, biti regulisani posebnim zakonom i imaćemo taj zakon na dnevnom redu u Skupštini Srbije.
Sada da nam kažete da ćemo imati zakon o gradu Beogradu na dnevnom redu, a Ustav to ne dozvoljava, to je igranje sa Narodnom skupštinom. E, zato mi nemamo Ustavni sud Srbije: da jašete dokle vi mislite da možete a ne onoliko koliko mi možemo da izdržimo.
Sedite malo. Nije to samo - pogazi zakon i Ustav, pa beži iz sale. Sedite malo, dame i gospodo narodni poslanici, gde bežite?
Dame i gospodo narodni poslanici ...
Dame i gospodo narodni poslanici, pošto je predsednik Narodne skupštine napravila grešku i vratila nas da ponovo glasamo o amandmanima o kojima je već glasano, molim vas da sada ponovo glasamo da se to poništi i u stenogramu i u zapisniku sa sednice, da ne ispadne zaista da smo potpuno neozbiljna Narodna skpština Republike Srbije. Da sada jednim svojim aktom, koji bi bio i glasanje, poništimo ovo glasanje ili ova dva ili tri prihvatanja i glasanja, koja smo imali, iako su to tačke koje smo raspravili juče pre podne.
Dame i gospodo narodni poslanici, Srpska radikalna stranka je podnela amandman na ovaj član zakona. To je bio amandman narodnog poslanika Aleksandra Vučića, ali ja nisam izlazio da obrazlažem amandman zato što je taj član amandmanom Odbora za pravosuđe izmenjen, pa ispada da bi trebalo da obrazlažem nešto što predlažemo da menjamo, a što više uopšte ne postoji u ovom predlogu zakona.
Ali, Odbor za pravosuđe je napravio svojim amandmanima takvo zamešateljstvo da je zaista teško snaći se u svemu, posebno kada neke amandmane usvajamo dan pošto je rasprava o tim članovima Predloga zakona, ili o tim amandmanima, već prošla. Evo o čemu se radi. Članom 61. Predloga zakona bilo je predviđeno da predsednik opštine rešava sukob nadležnosti između opštinske uprave i drugih preduzeća, ustanova i organizacija, ili sukob nadležnosti između opštinskih uprava za pojedine oblasti.
Odbor za pravosuđe je dao amandman u kome se reči: "predsednik opštine" zamenjuju rečima: "opštinsko veće", pa sada ispada da će opštinsko veće rešavati sukob nadležnosti. U toku rasprave o Predlogu zakona čuo sam da će opštinsko veće biti organ koji kontroliše predsednika opštine - tako ga je obrazložio predlagač amandmana. Međutim, kada pogledate sada sve amandmane Odbora za pravosuđe (molim vas da ponešto i pročitate) ustanovićete najpre da sednicama opštinskog veća rukovodi predsednik opštine; drugo, da je njegov zamenik po funkciji član opštinskog veća, pa će ispasti da je to samo još jedan dodatni organ kome komanduje predsednik opštine, iza koga će moći da stane da bi poneku svoju odluku i prikrio, da ga narod ne bi prozivao baš za sve ono negativno što se u opštini bude dešavalo.
Koliko ćemo još dobiti tih amandmana i kako li ćete to zavijati u formu da ih usvajamo dan ili dva pošto nam budu dati - još ostaje da se vidi, ali zakon sve manje liči na jedan ozbiljan zakon o lokalnoj samoupravi.
Ako su socijalisti u nečemu bili mala deca za DOS, to je marketing i medijska prezentacija države u svetlu u kome ona ne može da se predstavi. Šta znači član 64? Ustav Republike Srbije, od članova 11. do 55, reguliše prava i slobode građanina, a član 64. Zakona o lokalnoj samoupravi bi da reši pitanje mešovitih opština osnivanjem saveta za međunacionalne odnose, tobož, u opštinama u kojima sve zajednice čine više od 10% prema poslednjem popisu stanovništva u Srbiji (čitaj - u svim opštinama u Srbiji).
Osnivaju se saveti za međunacionalne odnose, čak uvodite još jednom institut vraćanja odluke na preispitivanje. Pored predsednika opštine, sada i savet za međunacionalne odnose ima pravo da vrati skupštini opštine na ponovno razmatranje i odlučivanje neku odluku koja se tiče oblasti za koju je, tobož, osnovan savet za međunacionalne odnose.
Sada vas pitam - zašto se ne osnuje savet protiv siromaštva; savet protiv korupcije; savet za objektivno informisanje; savet za sprečavanje progona političkih protivnika; savet za urbanizam; zašto ne savet za pranje ulice? Zašto svi oni nemaju pravo da vrate skupštini opštine na ponovno razmatranje neku odluku za koju većinom glasova utvrde da nije u skladu sa Ustavom, zakonom itd.
Znate, kada je Nikola Pašić bio na vlasti, uvek kada je imao problem u državi i kada je postojala neka afera, govorio je - formirajte im anketni odbor. Vama bi moglo da se kaže - formirajte im savet; savet u opštini za međunacionalne odnose rešiće sve probleme Republike Srbije i više uopšte neće biti nikakvih sukoba zajednica, većinskih sa manjinskim, svi će funkcionisati kao jedan.
Imamo mi i mirovna veća sada, svašta uvodite u pravni promet, kao da država nije postojala pre vas i kao da neće postojati ni posle vas. Ako opšta politika ne bude takva da svi građani osete da su građani Srbije, ako pojedini od vas ne vode takvu politiku da je potpuno prepoznatljivo da sebe ne računate građanima Srbije, nego ste tu privremeno ili ste barem u delu Srbije koji ćete regulisati kako mislite, onda uzalud osnivate savete za bilo kakve odnose.
(Predsednik: Vreme.)
Jednostavno, ovo su priče za malu decu. Sedeće neki dokoni predstavnici saveta i, tobož, razmatraće kakvi su međunacionalni odnosi u opštini, i da li treba popraviti odnose prema nekoj zajednici, da li je neka zajednica u toj opštini diskriminisana.
SRS je iz više razloga podnela ovaj amandman, kojim predviđa ukidanje jednog načina neposrednog učešća građana u ostvarivanju lokalne samouprave - zbora građana. Jedno je praksa. Zborovi građana zaista ne mogu da okupe nijedan procenat građana koji žive na teritoriji, izuzev naravno političkih mitinga ili nekih drugih kulturnih i sportskih manifestacija. Zborovi građana koji imaju neki zahtev prema skupštini opštine, a zbor građana može jedino skupština opštine da uputi zahtev, nikada ne okupe kvalifikovan broj ljudi; pa čak i predlagač zakona ovde ne određuje koliko je to procenata, da li je to jedan, dva, tri, pet ili deset. Svuda imamo neko merilo po kome ćemo odlučiti ko je kvalifikovan da obavlja neki posao, a kaže se da zbor građana odluke donosi većinom glasova prisutnih građana. Vi znate kako se, recimo, vrši izbor za savete mesnih zajednica - to, statutom opštine, obično rade zborovi građana. Okupi se 30-40 ljudi i to je maksimum koji je do sada učestvovao u izborima za savete mesnih zajednica.
To je sada taj zbor građana, iako Ustav Republike Srbije, u članu 116. kao jedina dva načina učešća građana u poslovima opštine vidi referendum i predstavnike građana u skupštinama opština koji su izabrani na neposrednim tajnim izborima. Nema zbora građana u Ustavu Srbije, zbor građana stoji u glavama nekih ljudi. Nekada se nešto rešavalo na zboru građana, a sada nema toga više. Ne može da se obezbedi uopšte da taj zbor građana na nešto liči, da reprezentuje broj građana koji na teritoriji opštine živi.
Zbog toga mi, i u članu 66, a kasnije u članu 68. gde je malo razrađeno kako će zbor građana da se saziva, govorimo o referendumu koji bi proistekao iz građanske inicijative, a ne govorimo o zboru građana. To je terminologija koja bi bila uvedena ovim zakonom. Može da se kaže da je postojala i do sada, ali ako već ništa ne valja iz starog zakona (a predstavnik Vlade nam je uvek govorio da ne prihvata amandmane zato što su rešenja iz starog zakona), otkud sada da zbor građana pređe kriterijume koje je predlagač zakona postavio za nove predloge, pa da produži svoje trajanje i iz starog Zakona o lokalnoj samoupravi pređe i u novi zakon o lokalnoj samoupravi.
Zbor građana je zaista kao nekadašnji kućni savet. To ni na šta ne liči, nema nikakvih odluka. Njihove odluke ne mora niko da poštuje.
(Predsednik: Vreme.)
Hvala.
Ako usvojite zakon ovako kako je predložila Vlada Republike Srbije, onda su farsa i pozorište zbor građana i narodna inicijativa. Nema nikakvih konsekvenci. Bilo šta da zbor građana donese, skupština opštine može da odbije, gotovo je. Bilo kakvu inicijativu da 10% građana potpiše i uputi skupštini opštine, skupština opština odbije, gotovo je, priča je završena. Čemu onda to?
Mi smo predložili da ukoliko skupština odbije građansku inicijativu koju je potpisalo više od 10% stanovnika teritorije, da onda mora da raspiše referendum, da se građani izjasne da li su za to što je traženo inicijativom ili za ono što je skupština opštine rešila na svojoj sednici.
Sada se tu obrukala i Vlada Republike Srbije. Naime, dvojica poslanika su istu ovakvu odredbu predvidela, ali samo u članu 70, a ne u članu 68, u kojem smo reagovali. Nama je Vlada odgovorila da je rešenje koje je predložila Vlada celishodnije i racionalnije, a predlagačima na član 70. rekla je da nije celishodno, a ni racionalno da se skupština jedinice lokalne samouprave zakonom obavezuje da raspiše referendum ukoliko ne prihvati predlog sadržan u narodnoj inicijativi.
Ne treba ni da nas čudi kako nam sve Vlada daje obrazloženje i kako prihvata amandmane. Vlada Republike Srbije je prihvatila jedan od amandmana Demokratske stranke Srbije, maločas ste o tome obavešteni, na član 54. Po tom amandmanu sada će u Predlogu zakona o lokalnoj samoupravi pisati - savet za međunacionalne i etničke odnose ima pravo da pokrene postupak pred Ustavnim sudom. Od kada to zakoni regulišu prava za pokretanje inicijative ili postupka pred Ustavnim sudom Srbije? To je regulisano Ustavom Srbije. Svako ima pravo da pokrene inicijativu, a svaki organ ili organizacija ima pravo da pokrene postupak.
Šta vam je trebalo da pišete da savet za međunacionalne i etničke odnose ima pravo da pokrene postupak pred Ustavnim sudom? Ima materije koja je ustavna i koja se uopšte ne upisuje u zakone. Zakoni bi imali po 1.000 članova kada biste ovako pisali sve i svašta. Mora neko ko brine o zakonodavstvu da kaže - ovo je ljudi besmisleno i ovo ne ide u zakon. Zato vam predlažem da, ukoliko zaista želite da građanima obezbedite samoupravu, prihvatite amandman da je skupština opštine dužna da raspiše referendum, ukoliko se ne slaže sa inicijativom koju je potpisalo više od 10% stanovnika.
Kada bi se članice DOS-a samo na ovom pitanju razmimoilazile, možda bi nešto u Srbiji i funkcionisalo, ali ovo je samo jedan od primera.
Zaista je neshvatljivo šta DOS želi da poštuje, da li želi da poštuje Zakon o sredstvima u državnoj svojini ili želi da piše zakone koji se neće obazirati na taj zakon. Ne može ovaj amandman da bude prihvaćen, bez obzbira na to što je prihvaćen amandman na član 6. Predloga zakona, opet jednog drugog poslanika iz DOS-a; član 6. je govorio o tome da jedinice lokalne samouprave koriste sredstva u državnoj svojini i vi ste i to obrisali amandmanom.
Do sada je postojala mogućnost da saradnjom opštine lokalne samouprave i Direkcije za imovinu Vlade Republike Srbije dođe do otuđenja nepokretnosti i da se deo sredstava opet vrati oštini i to isključivo za kapitalne objekte. To uopšte nije bio problem. Čak sada može mnogo lakše da se sarađuje i sada je valjda jedna ista vlast, republička i lokalna, u lokalnoj samoupravi i na republičkom nivou.
Ovaj amandman sada uvodi potpuno nove odnose, odnose koji nisu u skladu sa pravnim sistemom u našoj zemlji, ali treba jednom konačno da se zna jeste li vi za to da se sva imovina državna koja se nalazi na teritoriji lokalne samopurave poveri na potpuno raspolaganje lokalnoj samoupravi do otuđenja, bez saglasnosti Republike ili ne. Ako ste za to, a ja sam protiv toga što znam da bi se u nekim opštinama Srbija potpuno opljačkala preko lokalne samouprave, i ako ste za to podnesite predlog za izmenu i dopunu Zakona o sredstvima u državnoj svojini. Dok taj zakon ne promenite, ovakve amandmane nemojte da pišete.
Srpska radikalna stranka neće podržati ovaj amandman zato što se amandmanom potpuno menja odredba člana 98. tačka 7) podtačka (1) i (4), koja govori da lokalnoj samoupravi pripada deo prihoda od korišćenja šuma i mineralnih sirovina. Ako prihvatite amandman o kome se sada radi opštinama će pripasti sav prihod.
Priznaćete da jedna država mora da brine o opštem interesu i da mora barem da pokuša ravnomerno da razvija čitavu svoju teritoriju. Kuda bi nas to odvelo kada bi u tom slučaju, možda se ponavljam već peti put, Vrnjačka Banja, Niška Banja, koje imaju izvanredne prirodne resurse, kada biste im još dali sve prihode od korišećnja tih prirodnih resursa, onda bi rešile da imaju i oblike autonomije, pa čak možda i da idu referendumom na otcepljenje.
Kako bismo onda razvijali nerazvijene opštine, o kojima je jedan poslanik u raspravi samo dva - tri člana pre ovog govorio. Ne može, nego o tome će odlučiti Vlada Republike Srbije, da deo prihoda pripadne tim opštinama. Zaista su povećani troškovi i kod njih se enormno uništavaju saobraćajnice, njive, ali je onda to i kod rudnika uglja, kod termoelektrana; treba naravno da im pripadne deo prihoda, ali zato jedan veliki deo treba da pripadne Republici, da ga ona ulaže tamo gde tih izvora nema.
Dame i gospodo narodni poslanici, ako vam naša argumentacija za mesne zajednice nije bila dovoljna da vas ubedi da postoje recidivi, sa kojima treba raščistiti, pokušaću da vam iznesem argumentaciju protiv samodoprinosa.
Građani jedne jedinice lokalne samouprave finansiraju svoju lokalnu samoupravu, najpre izvornim javnim prihodima, plaćaju opštinske administrativne takse, lokalne komunalne takse, boravišne takse, naknadu za korišćenje građevinskog zemljišta, naknadu za korišćenje prirodnog lekovitog faktora, naknadu za zaštitu i unapređenje životne sredine, plaćaju novčane kazne izrečene u prekršajnom postupku, za prekršaje propisane aktom skupštine opštine, plaćaju doprinose na prihode koje svojom delatnošću ostvare, prihode po osnovu donacija i na druge javne lokalne prihode.
Građani finansiraju svoju lokalnu samoupravu preko poreza na dohodak građana, i to: na prihode od poljoprivrede, šumarstva, samostalne delatnosti, nepokretnosti; prihode od davanja u zakup pokretnih stvari; od dobitka kod igara na sreću; prihode osiguranja; ostale prihode u skladu sa zakonom; dela poreza na zarade; poreza na fond zarada, na imovinu, na nasleđe i poklon, na prenos apsolutnih prava; deo poreza na promet proizvoda i usluga, i to - 8% poreza na promet proizvoda i usluga na teritoriji opštine, 10% poreza na promet proizvoda i usluga ostvarenog na teritoriji grada, 15% plaćaju naknade za korišćenje dobara od opšteg interesa, i to deo naknada za korišćenje mineralnih sirovina, za izvađeni materijal iz vodotoka itd.
I sada im još samo fali da im zavodite i samodoprinos. Ako jedna jedinica lokalne samouprave ne može da finansira svoje delatnosti iz izvornih prihoda i poverenih poslova, ona čak ima mogućnost i da dobije dopunska sredstva iz budžeta Republike, ali nikako da posegne za samodoprinosom, jer je to sada "namet na vilajet", porez na sve poreze i na sve takse koje građani plaćaju.
A zašto bi građanin, koji ispuni zakonske obaveze i finansira Saveznu Republiku Jugoslaviju, Republiku Srbiju, AP Vojvodinu, gradove, opštine, zašto bi još dodatno davao sredstva? Otkuda moralno pravo skupštini opštine da podnese predlog građanima da se na samodoprinosu izjasne da još iz svojih praznih džepova izvade novca za jedan namenski posao, koji opština tobože želi da uradi, ali, eto, nema sredstava?