Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Tomislav Nikolić

Tomislav Nikolić

Srpska radikalna stranka

Govori

Da pripadam ovoj vladi Republike Srbije ne bih se usuđivao da govorim o mafiji, o delovanju mafije i o uticanju mafije na naše živote, pokrio bih se ušima i ćutao bih u klupi Narodne skupštine, ako nisam u mogućnosti da se protiv tog zla izborim i ako moram da radim, da sarađujem sa onima koji protiv tog zla, ne samo da neće da se izbore, nego sa njim i sarađuju.
Gospodine ministre, u poslednjih pet godina niste bili u Srbiji, tada ste uveseljavali i usrećivali neke druge države u koje više ne možete da odete.
(Predsednik: Vratite se na temu gospodine Nikoliću.)
Ali, na osnovu člana 2. (pa, opomenite i gospodina ministra kada izađe ovde i kada lupeta) ...
Da vas samo opomenem, gospodine ministre, u poslednjih pet godina u Republici Srbiji nije bilo šverca nafte. Isključivi šverc u kome je izbegavano plaćanje akciza je bio šverc preko slobodonih, takozvanih slobodnih i nezavisnih gradova, koji su kao donacije dobijali mazut za grejanje, bili oslobađani plaćanja određenih taksi državi, koja bi od toga mogla bolje da hrani sirotinju, a prodavali građanima usluge sa svim poreskim opterećenjima, čak i naplaćivali grejanje, iako su besplatno dobijali energente.
Još jedna koencidencija, sasvim slučajna ili verovatno namerna, firma preko koje je to najviše išlo pripada vašoj stranci, zove se "Peconi" i, gle čuda, bila je registrovana u Surčinu.
Dame i gospodo narodni poslanici, nisam očekivao ovoliki izliv nežnosti između narodnih poslanika koji pripadaju različitim političkim opcijama, a pripremao sam se za diskusiju o ovom amandmanu, ne znajući kakvi će stavovi pojedinih poslaničkih grupa biti.

Prihvatanje ovog amandmana pokazuje da je Vlada u velikoj konfuziji, zato što nam je u obrazloženju na ovaj amandman cinično, rekao bih čak i ponižavajuće, označila lokalnu samoupravu kao nekoga ko uopšte ne može da postigne velike uspehe i da obezbedi velike prihode. To može samo Vlada Republike Srbije, eventualno može lokalna samouprava, po mišljenju Vlade do pre 10 minuta, da obezbedi samo jedan mali procenat iznad onoga što je Vlada rekla da će uraditi lokalna samouprava, pa i od tog malog procenta pripašće joj onaj procenat za koji je Vlada utvrdila da toj lokalnoj samoupravi treba da pripadne.

Odjednom sada Vlada velikodušno izjavljuje da će po sistemu 50% prema 50% vratiti, odnosno ne čak više ni vratiti (i tu me čudi da se ministar složio da se izbaci stav 5. člana 4) nego će direktno da se uplaćuje u budžet lokalne samouprave 50% ostvarenog viška, ne kvartalno i ne sagledavajući opšti bilans, nego kako bude.

To su dve potpuno različite koncepcije. Ja sam za koncepciju koja će biti usvojena amandmanom, a pitanje je da li to treba da bude 50:50, ali je i pitanje da li ministar ne želi samo da vas detaljno opomene šta prihvatanjem ovog amandmana donosite velikim gradovima, i to je tačno. I zadovoljno se smeškajte vi, iz Niša, iz Beograda, iz Kragujevca taj lobi u Demokratskoj stranci je najjači i on je sebi sada ostvario nešto za šta ne mogu da kažem da će biti previše profitabilno, cela će Srbija biti ogorčena.

Trebalo je, gospodine ministre, da malo razmislite da se ovaj amandman prihvati uz još jedan korektiv, uz korektiv ovih procenata i iznosa koji su već opredeljeni u lokalnim samoupravama. Ako ste predvideli da Beograd sa 7,5% naplaćenog poreza na promet može da se finansira, a da nekoj lokalnoj samoupravi treba 50%, pre je trebalo višak dati onoj opštini kojoj treba već 50%, nego onome za koga tvrdite da će i sa 7,5% ostvariti sve funkcije koje mu prenosi Republika, za sve poslove koje mu Republika poverava.

Ovako, ko ima više, imaće još više, a ko ima malo, imaće još manje. Nije to želja građana Republike Srbije, nije.

Upozoravam vas, pojedini prihodi koji su ogromni pripašće samo nekim lokalnim samoupravama, samo nekim - a nekada su pazari u svim prodavnicama u Srbiji predavani tako da se porez plaćao odmah u mestu u kome je roba prodata; nekada se porez na promet obračunavao na svakoj benzinskoj pumpi; u bilo kojoj lokalnoj samoupravi da se nalazi benzinska pumpa, od prometa naftinih derivata na toj pumpi imala je procenat lokalna samouprava na čijoj se teritoriji pumpa nalazi.

Vi ste ućutkali predstavnike najvećih gradova u Srbiji u dogovorima kada ste im rekli - evo vam ovaj prihod, samo ćutite. Ostali ćute, ostali još ne znaju kako će biti teško da se finansiraju pomoravske opštine, kako će biti teško da se opštine u Raškom okrugu finansiraju... (Milka Marinković, sa mesta: Znamo i slažemo se s tim.)

Aman Milka, kada te molim, ajmo napolje da pričamo pola sata, da imaš malo lepši glas ja bih to mogao da trpim. Kad bi Neda dobacivala, ona školovala glas, da lepo dobacuje, a ti nisi još.

Dakle, s obzirom na to da vama nije do ozbiljne rasprave, vama je do toga da razgovaramo ovako u ofu, što bi rekli ovi koji vas sponzorišu, nisu vam potrebni naši glasovi da odluče o sudbini ovog amandmana, mi se nećemo mešati u to koga favorizujete, koga srozavate i Predlogom zakona i prihvatanjem amandmana. Ali, samo da kažem narodnom poslaniku koji je ovde rekao da je jedna brutalna vlada 12 godina određivala procente - upotrebio je možda i gori izraz, ne mogu da se setim, da, bahata vlada, uopšte ne bežim od tih izraza - dve godine imate istu takvu vlast ovde, dve godine je Vlada određivala procente i ovaj predlog zakona, jedna ista bahata vlast, ovo je već drugo određivanje procenta učešća opština i gradova u porezu na promet. Ovo je bilo i prošle godine bahato, ali ne možete vi da kažete samo za onu vladu koja nije bila vaša da je bila bahata, jer se služila zakonom, a za vladu koja je vaša, ona nije bahata, iako na isti način donosi isti zakon koji je donosila i vlada pre nje.

Za mene ova je vlada mafijaška, a to je mnogo gore.
Dame i gospodo narodni poslanici, pred vama je Predlog zakona koji Srpska radikalna stranka ne može da prihvati iz više razloga. Prvi razlog je što je ovo marketinški predlog zakona. Iz Zakona o društvenoj brizi o deci izvučeno je nekoliko poglavlja i desetak članova tog zakona i uređeno na isti ili restriktivniji način nego do sada, sa, priznajem, i nekim novinama koje se odnose na roditeljski dodatak.
Zašto se zakon zove Predlog zakona o finansijskoj podršci porodici sa decom, kada je restriktivan prema porodicama sa decom. Zašto nije predlog zakona nazvan predlog zakona o finansijskoj podršci porodicama koje imaju egzistencijalne i materijalne teškoće, čija su mesečna primanja ispod nekih normala koje bi utvrdio predlagač zakona.
Obradovao sam se kada sam čuo da ćemo razmatrati to da finansijski pomažemo porodice sa decom. Mislio sam da ćemo imati prilike da glasamo za predlog zakona koji bi bar malo ličio na program Srpske radikalne stranke i zato je moje razočaranje bilo veliko kada sam video da i novi predlagači zakona prave istu grešku koju su pravili i oni pre njih, a to je da decu i posebno majke razdvajaju, klasifikuju, grupišu na one majke koje rade, na one koje ne rade, na one koje žive u gradu, na one koje žive u selu, a decu na to da li im roditelji imaju 90 ari zemlje ili hektar zemlje, da li imaju prosečna primanja 2.750 dinara mesečno ili 2.760 dinara mesečno.
Srbija je ugrožena belom kugom i o tome više nikome ne treba iznositi bilo kakav podatak. Krenite kroz sva sela, a ja znam najbolje situaciju u šumadijskim selima, na teritoriji Republike Srbije i videćete ogromne školske zgrade, neke čak sagrađene i u prošlom veku, neke početkom ovog veka, koje su nekada bile premale da prime svu decu koja idu u školu, a sada im je dovoljan jedan učitelj ili jedan nastavnik za svih osam razreda osnovne škole.
Je li naša želja da se u Srbiji rađaju deca? Pa, dokažimo to konkretno. Neka sva deca imaju dečiji dodatak. Je li naša želja da imamo majke u Srbiji, da imamo porodilje u Srbiji? Neka svaka porodilja ima porodiljski dodatak. Zašto samo ona koja radi? Šta ćemo sa ženom koja živi na selu? Nikakav radni odnos nema. Pa, sad, kad nema radni odnos i kad rodi dete, treći dan može da ide na njivu. Žena koja radi u kancelariji ili u fabrici ne može godinu dana da radi, država će da joj finansira osnovne potrebe nekim dodatkom, a žena koja nikad ništa nije zaradila ne može da zaradi ni kad rodi dete.
Da li nam je važno da se deca rađaju? Neka se rađaju u svim porodicama, ako tvrdimo da ima mnogo bogatih ljudi. Zahvaliće se oni državi na tome, i reći će - meni zaista to ne treba, dajte nekome ko je siromašan. Ali, da mi odredimo u ovoj situaciji, u kojoj se svakim danom rađa sve više sirotinje, stvara se sve više sirotinje, mnogo ljudi ostaje bez posla, neke granice do kojih je neko dete državi vredno, pa mu treba malo pomoći i granicu preko koje detetu više ne treba pomagati, mislim da je u najmanju ruku nehumano, da ne upotrebljavam neki drugi književni izraz zbog koga dobijam ovde opomene, pa mi se čak oduzima i reč.
Svojevremeno sam, juna 1996. godine, podneo predlog za izmenu i dopunu Zakona o društvenoj brizi o deci, koji je možda 60% prihvaćen od strane poslanika Narodne skupštine Republike Srbije, iako smo tada bili opoziciona stranka. I sam sam priznao, obrazlažući zakon, da shvatam da je možda i nemoguće, a odustao sam od mnogih predloga, pa i od ovoga koga sada iznosim, da svako dete ima dečiji dodatak. Ali, vi ste država koju pomaže ceo svet.
Zašto trošite novac na kompjutere, na blindirane automobile? Trošite ga na dečije dodatke. Trošite ga na porodiljske nadoknade. Zašto na skupa obezbeđenja? Zašto na putovanja u inostranstvo? Trošite za decu, omogućite deci da žive. Posle toga će sve biti lakše. Pa, za vas je sada dete prestalo da bude dete sa 19 godina, iako hoće da se redovno školuje, iako je odličan učenik više škole ili student fakulteta.
Vi kažete - završavaš osnovnu i srednju školu, ne dam ti više podršku da učiš školu. Sada neka te neko drugi izdržava. (Žagor.)
Milka, je lÄ ti nešto tandrčeš otuda? Čujem da nešto cvokoće, kao da je prozor otvoren.
(Milka Marinković: Dajem ti savet.)
Dođi da ti dam.
Vi čak kažete u članu 1. stav 1. da će podršku dobiti materijalno ugrožene porodice sa decom, a zakon ne nazivate zakonom o podršci porodicama sa decom. Ne valja, nešto tu ne odgovara. Ostvarivanje prava predviđenih ovim zakonom vezujete za nekakve prihode, za neku imovinu, a ne za to da se dete rodilo ili da se majka porodila.
Prava predviđena ovim zakonom vezujete za to da li je žena zdravstveno osigurana ili nije. Otkud vam sada to pravo? Koliko građana Srbije nema zdravstveno osiguranje? Je lÄ ne mogu da rađaju decu? Je lÄ ne smeju da rađaju decu? Zabranite im to, a nemojte da ih uslovljavate time. To vam se provlači kroz članove 14. i 17. Samo ako ostvaruje pravo na zdravstvenu zaštitu preko Republičkog zavoda za zdravstveno osiguranje roditelj može da ostvari pravo na dečiji dodatak. Samo ako ostvaruje zdravstvenu zaštitu ili roditelj majka može da ostvari pravo na roditeljski dodatak. Po kom to osnovu? Koliko nam građana Srbije nema zdravstvenu zaštitu, nema regulisanu zdravstvenu zaštitu?
Prava predviđena kao naknada zarade za vreme porodiljskog odsustva vezana su isključivo za dve kategorije građana, za one koji rade kod pravnih i fizičkih lica i za one koji samostalno obavljaju delatnost. A nezaposleni, oni koji nemaju posao, oni koji više nikada dok ste vi na vlasti neće dobiti posao? Vi otpuštate sa posla i one koji su do juče radili. Hoće li oni moći da imaju decu? Hoće li oni moći kada se rodi dete da ostvaruju prava od tri meseca plus devet meseci, koja se kasnije zovu nega deteta do godinu dana? Za njih propisujete visinu naknade zarade, a za one koji nikakvu zaradu pre toga nisu imali, neće imati ni posle toga, za njih nema nikakvih primanja, ni onih koja su u članu 12. stavu 3. predviđena kao minimalna zarada, za onu kategoriju koja je kod vas na ivici da ostane bez tog prava.
Ako se jedan zakon donosi da bi se pokvario prethodni, nemojte ni da ga donosite. Donesite zakon o kome ćete detaljno razmisliti i utvrditi može li da pomogne građanima ili ne. Ako je to malo, a ovde su prava restriktivnija, način sticanja prava je restriktivniji nego po dosadašnjem predlogu zakona, onda nemojte taj zakon da donosite.
(Predsednik: Vreme.)
Završavam prvi deo. Neće moći ni televizija ovo da uvije u oblandu i da večeras predstavi kao - gasite svetla, rađajte decu, sada će biti para od države, država će da vam pomogne da rađate decu i da ih podižete. Apsolutno smo protiv ovog predloga zakona. Pokušali smo da ga za samo jedan dan, koliko smo imali na raspolaganju, popravimo amandmanima, a vi odlučite kako ćete dalje.
Dame i gospodo narodni poslanici, evo doživeli smo jednu sednicu Narodne skupštine na kojoj se poslanicima obrati ministar Đelić i, u nedostatku mogućnosti da drži vatrene političke govore, iznese vam Predlog zakona koji, pojedinačno, mnoge od vas dotiče i ne zasluži ni aplauz ni pohvale, zato što se radi o zakonu u kome se ponašate kao da se u Srbiji ništa nije promenilo.

Kao što je birokratija vodila prethodnu vlast i kao što je birokratija vodila prethodne poslanike sve se to ponavlja u ovom sazivu Narodne skupštine u kome bi, tobož, trebalo da osetimo da je došlo do promene. Mi, narodni poslanici Srpske radikalne stranke, nismo napisali nijedan amandman na ovaj predlog zakona, a kako bismo, kako bismo u okviru jednog gubera da pokažemo da nam je neka opština milija od druge, da nam je jedan grad miliji od drugog grada, da zastupamo interese pojedinih opština, da ozlojedimo stanovnike drugih opština, da nam neko s pravom kaže - ako je onome dato još 50 miliona godišnje, kome ste skinuli.

Nama je jako teško da diskutujemo o ovom predlogu zakona. Ministar finansija, uz pomoć birokratije, ispisao je cifre koje će da obezbedi opštinama za finansiranje poverenih poslova, onda je, kada je prvo utvrdio koliko je otprilike onih 5% koje će imati od poreza na plate ostalo pretvorio u procente koji su tako varljivi da vi možete da napišete amandmanom nekome da umesto 23% ima 35% i da ne znate šta ste time dobili i šta ste time postigli. Ali, jedno je sasvim sigurno. Ako ima iskrenosti u vama - a samo je jedan govornik danas pokazao tu dozu iskrenosti - lokalna samouprava, promenom vlasti, nije dobila ništa. Nije dobila, u smislu da sada može da ima svoje prihode i da prihodima raspolaže.

Setite se, dok ste bili u opoziciji jedno od glavnih oružja, možda i glavno, kojim ste se borili protiv vlasti bilo je - centralizacija, beogradizacija. Opštine svedene na nivo mesnih zajednica ne odlučuju ni o čemu, nemaju nikakve prihode, sve se sliva u Beograd, a onda ovi u Beogradu ko im je mio i gde su socijalisti na vlasti njima, kaže, daju sredstva, a opštinama u kojima je Koalicija "Zajedno" na vlasti, a udruženim slobodnim gradovima - nema ništa, zato što vlast želi da tamo lokalna vlast što pre i sa što većim porazom izgubi izbore, kako bi se onaj ko je na vlasti u Republici vratio i na vlast u opštini u kojoj trenutno nije na vlasti.

A, šta se to sada promenilo? Iskreno - ima li dinara više za lokalnu samoupravu kojim ona može da raspolaže, koji je stekla zahvaljujući tome što ima neke sposobne ljude koji umeju da pronađu načine da lokalna samouprava obezbedi više sredstava i koji umeju da ta sredstva rasporede tako da građani u lokalnoj samoupravi budu zadovoljni onima koji vrše jedan posao koji bismo mogli da nazovemo služenjem građanima koji stanuju na teritoriji jedne opštine.

Kada ste već davali toliko amandmana, (a ne treba ni da čitamo odakle je poslanik koji je podneo amandman, dovoljno je samo da vidimo za koju se to opštinu zalaže), što niste predvideli da opštine u kojima se nalaze zatvori sada dobiju manje sredstava zato što ste sve Šiptare iz zatvora pustili na slobodu. Što niste predvideli da opštine kojima su nekada išli vozovi sada dobiju manje sredstava, jer ste vi ušli u rat sa železničarima, sa najvernijim radnicima ove zemlje; sa onima koje su NATO bombe ubijale dok su vozovi išli prugama.

Kada toliko brinete o lokalnoj samoupravi, što ne dadoste ljudima u lokalnoj samoupravi mogućnosti da bar u jednom procentu svoju opštinu i svoj grad učine primamljivim za onoga koji može da proizvodi, za onoga ko može da investira, za onoga ko može da trguje. Sećate se, naravno mnogi od vas se ničega ne sećaju, jer im je prvi radni staž upisan u knjižicu ovde u Narodnoj skupštini, ali setite se vi koji ste ozbiljni ljudi, gde su Beograđani 70-tih godina registrovali svoje privatne firme. U Inđiji, Staroj Pazovi, čak su naši prevoznici u Sloveniji registrovali svoje firme. Ovde lomili drumove, ovde koštali Republiku Srbiju, a Slovenija je ubirala prihode od poreza. Šta mislite zašto je to bilo tako? Zašto bi jedan Beograđanin išao u Staru Pazovu, išao u Inđiju da registruje svoju firmu, izuzev ako mu tamo nije bilo povoljnije. Za koji deo povoljnije? Za onaj deo koji nije jednak na teritoriji cele Republike, za onaj deo o kome odlučuje lokalna samouprava.

Sada takvih mogućnosti nema i sada je sasvim svejedno u kom je gradu i sasvim je svejedno ko je u tom gradu na vlasti. Napisana je cifra koju će lokalna samouprava dobiti da obavi svoje poslove i ako ne ostvari dodaće se iz budžeta, ako se bude imalo, a ako ostvari višak onda kada se odbije koliko su cene otišle više od planiranog može da učestvuje u onome što je više ostvarila, ali u procentu u kome učestvuje ionako u ostvarenom porezu na promet na svojoj teritoriji. To je sve već viđeno.

Ništa se nije promenilo u lokalnoj samoupravi promenom vlasti. Čak ni odnos ministra zato što je odnos birokrata u ministarstvu potpuno isti, a ministar sebi traži veće teme, otpise dugova, putuje po svetu i ovo za njega nije bitno, ovo je za njega sitnica i da se niste posvađali pišući amandmane ne bi ni izlazio za ovu govornicu da vas prekori zbog toga. Ja sam pažljivo slušao, za razliku od mnogih od vas, i shvatio da ste vi poslanici DOS-a prekoreni od strane ministra zato što ste pisali amandmane na Predlog zakona koji mora da izgleda, ionako kako ga je ministar zamislio i zato što niko od vas ko je tražio još 10 miliona za svoju opštinu nije se usudio da kaže kojoj opštini da se skine tih 10 miliona, da navede ime opštine i da kaže razlog, da kaže da ta opština ima dovoljno sredstava. Nema sredstava više niko i pogledajte samo kako izgledaju ulice po gradovima i opštinama, pa čak i u najvećim gradovima. Ima li ijedne ulice gde čovek može automobil da vozi drugom brzinom, drugim stepenom prenosa i da pređe pet ili deset metara, a da ne mora da stane i prikoči.

Što se nas tiče, nama je potpuno jasno, vi ćete imati oko ovoga muka i problema. Ja sam kada god se ovo usvajalo bio opozicioni poslanik. Jednom sam bio i pripadao koaliciji koja je vladala i posmatrao kako se poslanici između sebe bezmalo mrze pokušavajući da opštinama iz kojih su došli obezbede tobož veće prihode, a sebi veći politički uticaj ili bar tapšanje po ramenu na ulicama i da kažu - svaka čast tebi, ti si se jedini borio za našu opštinu u Narodnoj skupštini. Manite se toga, pustite lokalnu samoupravu, dajte joj malo vazduha, oslobodite je stega. Ne oslobađajte stega Vojvodinu, Kosovo i Metohiju, Crnu Goru. Oslobađajte stega lokalnu samoupravu. Tu je najvažnije da ljudima dozvolite da rade ako su sposobni, a da ih menjate ako nisu sposobni, ali to kod vas odavno već više nije merilo da li je neko sposoban ili nije.
Dame i gospodo narodni poslanici, drago mi je što je gospođa Čomić na mestu na kome se drži i nož i pogača, ili je barem tu prisutna, kako to da ne osetiste govor mržnje, gospođo Čomić, iz izlaganja aktuelnog ministra pravde i lokalne samouprave. Kako da ga ne opomenete, gospođo Čomić, kada se izigravao sa podizanjem minareta na Kosovu i Metohiji.

Kome to smeta u Srbiji da se podižu verski objekti bilo koje priznate religije u svetu? Kako to da vam nije zasmetalo, gospođo Čomić, što je ministar Vladan Batić govorio sa mržnjom o pripadnicima manjina koji žive na Kosovu i Metohiji i o pripadnicima srpskog naroda koji nisu u njegovoj stranci ili nisu u DOS-u? Kako vam to nije zasmetalo, kako vam to nije zaparalo uši, gospođo Čomić?

Ovde se čita magistarski rad profesora doktora Vojislava Šešelja iz 1973. godine, kada je ministar hvatao konje po Obrenovcu i prodavao Italijanima. Čita se rad jednog disidenta, a da bi čovek bio disident mora prvo da bude komunista. Šta je čudno kada neko dete od 19 godina, zato što je ekstra đak, upišu u Komunističu partiju i on u 25. izađe, jer vidi da ta partija vodi državu u propast.

Šta nam smeta to da vratimo točak istorije unazad i da Kosovo i Metohija budu opet naši? Pita ministar zašto smo se vratili u Vladu posle sporazuma Ahtisari-Černomirdin i Rezolucije 1244. Da usmerimo pare naroda Srbije da izgradimo mostove, gospodine ministre, i da podignemo fabrike koje vi sada zatvarate. Ostala su vam dva mosta evo dve godine i da ste kamen po kamen slagali ta dva mosta u Novom Sadu biste napravili. Samo dva mosta su ostala DOS-u da napravi u Srbiji za dve godine, vi to niste uspeli.

Pričate da su veliki troškovi Privremenog izvršnog veća za Kosovo i Metohiju, podnosite nam neke izveštaje od pre dve godine. Koliki su troškovi Nebojše Čovića i njegovog Koordinacionog centra? Američki predsednik je ministar za Avganistan, Engleska dva veka drži ministarstvo za Irsku, a vi ukidate za godinu i po dana ministarstvo ili Privremeno izvršno veće, kako ga nazovete, za Kosovo i Metohiju. Obrazloženje je cinično i strašno: s obzirom na to da su sprovedeni izbori na Kosovu i Metohiji i da se očekuje formiranje organa Kosova i Metohije, nema više potrebe da Srbija brine o Kosovu i Metohiji.

Najlakše je mrzeti, gospodine ministre. Držite nešto malo polugica vlasti u rukama, pa ste rešili da se obračunate sa svima koji ne misle kao vi, ali te poluge se okreću, gospodine ministre. Dlaka sa glave vam nije falila od vlasti, nego zbog prirode dok ste bili u opoziciji, a sada pretite ljudima da ih trpate u zatvor i na robiju. Ovde se iživljavate kada god se pomene Srbin kome se sudi u Hagu. Kome vi to pripadate, kom narodu, kojoj naciji? Šta vam je nacionalni interes?

 
Ne mogu da prihvatim taj vaš ton "ajde, izvolite". Prvo, nije to u vašoj milosti, nego u milosti Poslovnika, da li ja imam pravo na repliku ili nemam. Pravo na repliku imam, bez obzira na to što vi ovde u Skupštini zavodite diktaturu, uvodite kažnjavanje narodnih poslanika za reči koje izgovore za govornicom Narodne skupštine Republike Srbije, svidele vam se te reči ili ne. Ni meni se ne sviđa ono što vi izgovorite o nama, ni meni se ne sviđa to što ne sankcioniše predsedavajući reči mržnje koje su upućene SRS. Vi možda očekujete da se mi povučemo u mišije rupe kada nam tako nešto kažete.
Juče smo ovde čuli otvorenu pretnju jednom narodnom poslaniku, da se on, tobož, boji Haga zato što je organizovao i činio ratne zločine, a vi na to uopšte ne reagujete, a reagujete na bilo kakvu diskusiju, čak ste oduzeli reč narodnom poslaniku Stevanu Kesejiću koji je tražio reč po Poslovniku. Vi mu reč po Poslovniku niste dali. On nije hteo da prigovori povredu Poslovnika. On je tražio reč po Poslovniku i hteo je da predloži da radimo danas do 15,00 časova. Ali, vi ste cenili šta on hoće da kaže, pa mu čak ni u tom slučaju niste dali reč. Nema veze koja od vas dve predsedava sednicom Narodne skupštine, istovetno se ponašate, samo što su obrazloženja gospođe Čomić nešto šturija od obrazloženja koja daje Nataša Mićić.
Molim vas, ustanovite jedan kriterijum pa da se po tom kriterijumu ovde svi ponašamo. Nemojte da mislite da možete poslanicima SRS da izgovorite ovde sve što vi hoćete, a da ćemo se mi uplašiti novčanih kazni, zato što svaka ova vaša uzurpacija demokratskog ponašanja u Narodnoj skupštini povlači rigorozne novčane kazne prema narodnim poslanicima SRS. Nemojte da mislite da ćete tim novčanim kaznama od radikala načiniti ono što ste načinili od ostalih poslaničkih grupa koje trenutno nisu u vlasti, ali vam pomažu da vršite vlast. Nas nije mogla ni goropadnija zver da uplaši, a naročito nećete vi, kojima se gaće tresu od straha. Prvi put ste shvatili kako to izgleda kad vršiš vlast u zemlji u kojoj više od polovine ljudi nije za tebe.
Dame i gospodo narodni poslanici,  evo na posredan način da bar jedan amandman Srpske radikalne stranke mogu da obrazložim. Ovog puta se radi o tome da smo se borili za različite vrste ravnopravnosti kroz izmene i dopune Krivičnog zakona Republike Srbije, a čini mi se da predlagač zakona i većina koja ga ovde podržava u Narodnoj skupštini nisu spremni ovog časa da kažu popu pop, a bobu bob.
Naime, smatram da je sloboda veroispovesti garantovana Ustavom Republike Srbije i potpuno je izvedena, do kraja, u ponašanju vlasti prema različitim konfesijama, posebno prema priznatim crkvama koje postoje na tlu Srbije i Savezne Republike Jugoslavije.
Ako je to već tako i ako je crkva, svaka priznata crkva, slobodna da sa svojim vernicima obavlja verske obrede bez uplitanja države, ako je Francuska buržoaska revolucija odvojila državu od crkve, postoje okviri u koje crkva mora da se uklopi. To su državni okviri i svaki građanin Republike Srbije ima ista prava i obaveze, bez obzira da li je general, sveštenik, profesor, radnik.
Niko nema pravo da koristi veru u svrhe kažnjive zakonom, pa zašto bi to pravo bilo dozvoljeno nekome ko veru prenosi na vernike koji pripadaju njegovoj crkvi. Taj član nikada do sada, do dana današnjeg, nije zloupotrebljavan od strane vlasti, bilo kojih vlasti koje su birane u Skupštini Republike Srbije. Ne postoji osnov za njegovo ukidanje.
Da su sveštenici punili zatvore, da su proganjani kao u vreme posle Drugog svetskog rata, da su se nad njima iživljavali mladi partijski radnici, to bih prihvatio. Nisu. Ali su, sa druge strane, oni tu slobodu previše koristili i došlo je do zloupotreba sloboda. Posebno kod sveštenika koji na drugom jeziku, a ne na zvaničnim jezicima Republike Srbije, iznose veru pred svoje vernike i koji su zatrovali krv mladih generacija, možda čak toliko da će proteći mnogo godina dok ne shvatimo da je svaki čovek jednak i da rođenjem niko od nas ne stiče nikakve privilegije.
Ovako, izgleda sumnjivo, zašto država baš ovog časa, baš sada kada se uklapa u neke evropske standarde (ali samo u neke, a neke svesno izbegava), zašto baš sada oslobađa od bilo kakvog gonjenja ljude koji zloupotrebljavaju veru, ne koji ispovedaju veru, ne koji prenose veru, nego ljude koji zloupotrebe veru.
To je znak da država ne želi da se brani ni od kakvog neprijatelja, pa će i tu sada da stvori dodatno sebi još više neprijatelja.
Ovaj amandman treba prihvatiti, a zakon treba odbiti. Mislim da ćemo doći i do toga.
Prepoznao sam dr Vojislava Šešelja na osnovu sablje, a kako bih drugačije mogao i da prepoznam predsednika SRS. Sigurno po izdajstvu ne bih mogao da ga prepoznam. Ali, naravno, lepo je vama, zabavlja vas Marijan Rističević, skreće vam pažnju sa mnogo ozbiljnijih stvari, a vi se, gospođo Čomić, trudite da ne primetite šta on to govori, trudite se da on izgovori sve što je želeo da kaže, da se zadovoljite nekim blagim prekorima, a ono što srpski radikali pokušavaju da izgovore za ovom govornicom, posle svake druge reči kažnjava se opomenom, koja dovodi do oduzimanja reči. E sada,  naravno, kao predstavnik SRS nikada nikoga ni za šta neću da optužujem ako ne postoje za to dokazi.
Marijana Rističevića sam jedinog ovde optužio da je opljačkao seljake i podneo sam dokaze za tvrdnju koju sam izneo. Marijane Rističeviću, otkad je DOS došao na vlast, ti haraš zapadnim Banatom, južnim Banatom, Sremom, sve što u Vojvodini može da se opljačka, ti i tvoj predsednik ušli ste u taj posao i pljačkate. Seljacima je ostalo da podnose protiv vas krivične prijave, a sada ćemo da vidimo kako će da reaguje pravosuđe Srbije na očigledne dokaze da ste iskoristili to što se nalazite na vlasti da ljude opljačkate, da ih lažnim obećanjima i prevarama dovedete u situaciju da im pokupite letinu zbog koje su orali za vas njive, sejali, završavali posao i kada su došli da žanju ono što za njih ostaje po dogovoru, skinuo je Marijan Rističević.
Zato ti, Marijane Rističeviću, svaki dan u ovoj skupštini nosiš novo odelo, a to od tebe ne može da napravi novog čoveka. Ti si isti onaj Marijan Rističević koji je bio izdajnik dok smo mi bili na vlasti.
Vaše obrazloženje je povreda Poslovnika i zaboravljate da sam ja isključen sa sednice kada su mi dobacivali poslanici iz sale, i to Ženska mreža a ja ih nazvao sa ove govornice džaftarama. Tada niste rekli da su one izazvale moju reakciju i da zbog toga one treba da snose posledice, nego ste rekli da treba ja da snosim posledice zato što sam upotrebio jedan narodni izraz da bliže objasnim to što su one učinile dobacujući mi neprekidno dok sam bio za govornicom.
To je po Poslovniku, gospođo Mićić.
Onaj isti član koji ste vi upotrebili da kažete gospođi Jovanović da nema pravo na repliku, isti taj član, a mislim da ste rekli broj 103, 104. ili kako ste već rekli, nije ni važno, ali taj isti član koji tumačite kako vi hoćete kada vi hoćete.
Ili ćete opominjati one koji dobacuju ili ćete pustiti one koji govore i kojima drugi dobacuju da im kažu šta god žele. Ili ćete kažnjavati one koji dobacuju ili ćete kažnjavati one koji reaguju na dobacivanje, ali to mora da bude jedinstven princip.
Kada sam već izašao za ovu govornicu, vi ste povredili dostojanstvo Narodne skupštine. Vi ste dozvolili da jedan kriminalac napada jednu divnu mladu osobu.
Ja sam nažalost, morao bolestan da dođem da reagujem na ponašanje nove koalicije u Narodnoj skupštini. Vi ste dozvolili da se ovde svašta priča.
Gospodinu koji pravu stranku od otpadaka JUL-a i SPS-a...
Ja vam pričam kako ste povredili dostojanstvo Narodne skupštine i moram to da obrazložim. Onome koji od julovca, bivšeg dekana Medicinskog fakulteta u Kragujevcu pravi predsednika svoje stranke u Kragujevcu, onome koji je trpao ljude u podrum da bi glasali kako on hoće, onome koji liferuje ugalj za Vojsku Jugoslavije, kao da Vojska Jugoslavije ne može sama da nabavi...
... onome preko koga sav ugalj iz Kolubare ide, onome koji je lažirao utakmice, koji je hapsio sudije i igrače...