Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Tomislav Nikolić

Tomislav Nikolić

Srpska radikalna stranka

Govori

Amandman narodnog poslanika treba prihvatiti, ali ne iz razloga koje je on naveo. Zaista ne mogu da prihvatim unapred kvalifikaciju da postoje dekani koji se bave primanjem mita, korupcijom. Amandman treba prihvatiti zato što je dekan merodavan da odluči o tome koji će ispiti biti priznati ili  ne. Neko mora da odlučuje u takvim slučajevima.
Zamolio bih vas da se uvek kada se pomene bilo kakav kriminal, bilo kakva povreda zakona, ne ulagujete nekima koji nas posmatraju i kažete - jeste, ima mita i korupcije, a oni se, tobož, protiv toga bore, ili da kažete - ne treba ovo dati u ruke dekanima zato što će neki od njih biti podložni mitu i korupciji, pa će priznavati ispite. Onda, hajde da ne damo ni profesorima pravo da ocenjuju studente, jer će neki od njih biti podložni mitu i korupciji. Ne možete da pravite sistem na osnovu pojedinaca koje još niko ovde nije identifikovao i rekao da se taj i taj bavi tim i tim, pa da ga svi mi ovde osudimo.
Ovde se zaista radi o preregulisanju; jedna materija koju treba uputiti na statut ne treba da bude regulisana  zakonom. Zaista, prvi i drugi stav člana 41. su višak, tim pre što je stav 3. jasan - on samo potvrđuje i prvi i drugi, i sve ono što ne piše. Ko zna šta je sve još moglo ovde da se napiše.
Ali, naravno da će statut fakulteta da reguliše kada se overava zimski semestar, kada se overava godina, zašto bi to pisalo u Predlogu zakona? Da li to znači da statut to uopšte više neće regulisati?
Mislim da je Vlada Republike Srbije trebalo da prihvati ovaj amandman, ne da upućuje predlagača amandmana na prava i obaveze koje proističu iz pravila studija, zato što prava i obaveze proističu iz statuta, a to znači, ako nešto mora da bude regulisano statutom fakulteta, jer nije isto za sve fakultete, onda ne treba da bude uopšte u Predlogu zakona, kao višak materije.
Poslovnik Narodne skupštine Republike Srbije je jasan, ne može Vlada da daje amandmane kojima će usklađivati već prihvaćene amandmane. To može samo jedan odbor Narodne skupštine Republike Srbije.
Vlada nije ovlašćena da daje nove amandmane kojima će usklađivati. Ja sam se pripremio i za kasniju diskusiju. Vi čak, kada prihvatite neki amandman narodnih poslanika, već dajete svoj amandman na član koji kasnije to isto reguliše, pa kažete - potreba je nastala zato što je već prihvaćen amandman narodnih poslanika na neki član.
To što Vlada prihvati amandman, to nije prihvaćen amandman. Amandman je prihvaćen kada ga Narodna skupština prihvati i tek onda nastaje potreba da se usklađuje sa ostalim članovima, amandmanima koje podnosi samo telo Narodne skupštine, nikako više Vlada.
Zbog toga, nijedan amandman Vlade (a vi na to, naravno, ne obraćate pažnju) koji za obrazloženje ima ovo što je sada izgovorio ministar, uopšte ne može da uđe u proceduru. Ne može. Zna se kad se daju amandmani na predloge zakona - do početka rasprave predloga zakona po hitnom postupku ili tri dana pre rasprave zakona u redovnom postupku.
Narodni poslanik Veroljub Arsić je danas, zajedno sa svim poslanicima Srpske radikalne stranke, osim Gordane Pop-Lazić i mene, na sahrani saveznog poslanika Vlajka Stojiljkovića. Zato ne može da brani svoj amandman, ali bi bilo dobro da mi bar sada ne dobacujete.
Sada već možete, sada ću preći na amandman.
Dakle, slušajući raspravu predstavnika Vlade, predstavnika vladajuće većine u ovom parlamentu, čovek mora da se upita da li se ovde pojedinci cepaju kao ličnosti. Naizgled država nema dovoljno novaca, mora da vodi mnogo računa o tome koliko će upisati studenata koji će biti finansirani iz budžeta Republike Srbije, a onda nam podnosi član 43. Predloga zakona kojim sve to baca pod noge, zato što taj član 43. Predloga zakona, dozvolićete mi da grubo kažem, a mogu i da sračunam, omogućava našoj deci da studiraju bar 10 godina, da od tih 10 godina bar pet godina studiraju iz budžeta, i da ne završe fakultet.
Vi kažete - student se upiše da ga finansira država. Predlogom zakona odobravate mu da ne položi prvu godinu, da je ponovi - ponovo iz budžeta, da je ne položi, onda je dužan da je upiše kao student koji se sam finansira. Ako je položi, drugu godinu ponovo upisuje kao student koga finansira budžet, i opet ima pravo dva puta da je ne položi, pa onda jednom da upiše kao student koji se finansira sam, da tu godinu u toku godine položi, da ponovo na trećoj godini ostane.... Dokle će to da traje? Dame i gospodo narodni poslanici, da li vi hoćete decu koja će završavati fakultete ili koja će imati moralno opravdanje kao i njihovi roditelji.
Svi ste vi roditelji - dobro, neki još nisu stigli u tu fazu, ima vas dosta mladih - ali kada vam dete izgubi godinu u srednjoj školi, kada je ponavljač, imate rasprave sa njim, gledate šta nije u redu, da nije u lošem društvu, šta se to desilo sa vašim detetom da ponavlja godinu. Onog časa kada završi srednju školu, zahvaljujući okolnostima i ramu koji nameće društvo, za vas više nije tragedija kada dete izgubi godinu. To je sad normalno, jer, evo, ovaj što predlaže zakon, on sam kaže da jedna godina mora da se daje bar dve godine.
Zašto to? Hoćete li da finansirate sve studente, dobre studente, one koji će da završe fakultet ili ćete da ponavljate greške iz perioda pre 1998. godine, da deca gube život na fakultetima i kada pogledaju u ogledalo, sa 30 godina, ne znaju ni gde će ni šta će. Pitate se - zašto mi nemamo dece u Srbiji? Pa, ko to kreće u brak sa 32 ili 33 godine? Školovao se 15 godina na fakultetima, a ništa nije završio.
Amandman Srpske radikalne stranke je jasan. (žagor). Ma, šta ti mene pitaš. Vidiš da sam završio i vidiš kako lepo diskutujem. Očigledno je da imam znanje.
Amandman Srpske radikalne stranke je jasan. Kada dete izgubi jednu godinu, mora da se upiše kao student koji se sam finansira. Ako se jednom upiše kao student koji se sam finansira i te godine stekne uslove za upis u sledeću godinu, ima pravo da je upiše kao student koga finansira budžet, i nikada više. A, ne, kad god stekne uslove, upisuj ga ponovo kao studenta koga će finansirati budžet. Zato deca gube godinu.
Ovaj član je ključan za godine studiranja na fakultetu, veoma važan, veoma bitan. Možete vi neke članove zakona da branite tako - da država nema novca da finansira studenta, ali ne znam kako ćete ovaj član zakona u kome rasipate državni novac, što je meni nebitno. Meni je mnogo važnije to šta će biti sa decom, koju prozivate da gube godinu, da izgube dve godine, da plate samo jednu, pa onda da ponovo izgube dve državne, a da plate samo jednu, pa da ponovo izgube dve i tako u nedogled.
Ako u poslaničkim grupama sede roditelji, koji brinu ne samo o svom budžetu nego i o deci koju su dobili voljom Boga, vi ćete glasati za ovaj amandman. A, ako sledite ne znam kakvu disciplinu ili bilo koje druge motive, koje ja ne mogu da prepoznam, ako poslušate predstavnika predlagača, koji ovde izađe i kaže da je zakonodavac, onda glasajte kako god hoćete.
Ne znam da li je plus ili minus što nisam bio student gospodina Kneževića, ali da nije ovde pisalo da će predstavnik predlagača biti profesor dr Gašo Knežević ne bih mogao da pretpostavim da ste vi profesor Pravnog fakulteta.
Nismo mi protiv ovog člana 44. U tekstu predlagača zakona, koji je ponudio Narodnoj skupštini, uveli smo jedno dodatno preciziranje odredbe člana 44. Dakle, očigledno je da troškove koje fakultet ima zbog studenta koji ponavlja godinu nisu isti kao troškovi koje ima zbog studenta koji se prvi put upisuje (nema predavanja, odslušao je godinu, dakle, za njega nema toliko troškova), ali smo hteli da preciziramo da troškovi koje bude morao da plati neće biti viši od onih kao kada prvi put upisuje tu godinu.
Čitajući ovu odredbu člana, ispada da fakultet može da odredi da student plati za ponovljenu godinu koji god hoćete iznos. Mi pokušavamo da ograničimo da taj iznos bude samo do nivoa iznosa koji student plaća kada upisuje prvi put tu godinu.
Da bih bio siguran da ovaj amandman odbijaju narodni poslanici koji su zaista prisutni u sali, tražim da pred glasanje o ovom amandmanu utvrdimo kvorum.
Pošto većina u ovoj skupštini tretira sednicu Narodne skupštine kao parnicu za koju treba da uređujem neki svoj predlog, evo sada uređujem predlog koji sam vam podneo maločas. Pratio sam rezultate glasanja i utvrdio da je u petom redu otpozadi, do zida, neko glasao protiv, a tamo nema narodnog poslanika i zato tražim da se utvrdi kvorum.
Naravno da je bilo za očekivati da oni koji su u svom političkom radu jako često i dugo koristili studente neprekidno im govoreći da su ugroženi, da nemaju nikakvih prava na fakultetu, osim obaveze da uče i da polažu ispite, da je njihova reč mnogo važna, oni koji su pojedine predstavnike studenata školovali u inostranstvu za političke borbe na fakultetima, onog dana kada dođu na vlast barem deklarativno, a to ovaj član i jeste, pokažu da će se odužiti onima koji su ih na vlast doveli i predstave se ujedno kroz ovaj zakon kao ljudi koji brinu o studentima i koji bi hteli da studenti za njih večito glasaju. Kroz ponašanje Vlade Republike Srbije koja "na dobrom putu" obilazi isključivo srednje škole, pokazuju da brinu i o srednjoškolcima, pošto tu može da bude još glasova mladih ljudi koje zanos može da obuzme toliko da ne shvataju u kakvoj se teškoj situaciji država nalazi zato što ima ovakvu vlast.
Odredbe člana 64. govore o nekakvom studentskom parlamentu, da jednu organizaciju studenata nazovete - parlamentom, potrebno je da donesete i zakon o tom parlamentu, tako da zakon o univerzitetu jednim svojim članom sa desetak stavova govori o parlamentu. To je samo šarena laža za našu decu, a posebno za one predstavnike, takozvane predstavnike studenata koji imaju i svoju studentsku političku organizaciju, a koji su, već više ne mogu ni da ih prepoznam u ovoj Narodnoj skupštini, svi prijatelji sa nekim od vas koji ste na vlasti i veoma srdačno se ovde ljubite i pozdravljate, govorite o akcijama koje ste izveli ili koje ćete izvesti, tako da je sasvim jasno da ste i studente podelili na one koji su za vas i na one koji nisu za vas.
Studentski parlament, po vama, imaće neznani broj poslanika koji će imati mandat od godinu dana. Znači, svake godine imaćemo izbore za studentski parlament za koje sada uopšte ne znamo ni po kom izbornom principu će biti, ni koliko će brojati članova, ni kako će da se obavljaju poslovi studentskog parlamenta, ali kažete da će statutom fakulteta, odnosno univerziteta biti regulisan rad studentskog parlamenta.
Kako to mislite da studenti imaju autonomiju u odlučivanju o svojim brigama, i u velikom delu i o svom ponašanju, a da statutom univerziteta (koji znate na koji se način donosi i o čemu studenti uopšte ne mogu da odlučuju) odredite njihovu slobodu, granice njihove slobode. Šta će raditi studentski parlament? Biraće i razrešavaće studenta prodekana, predstavnike studenata u organima upravljanja fakulteta, studenta prorektora, predstavnika studenata u organima upravljanja univerziteta i davaće veću fakulteta, odnosno veću univerziteta predloge koji se odnose na podizanje kvaliteta obrazovnog procesa i podnositi prigovore na organizaciju i način izvođenja nastave.
Da li će moći student koji nije član studentskog parlamenta, koji je član neke druge studentske organizacije, da daje predloge za podizanje kvaliteta nastave? Da li će on moći da daje primedbe na organizaciju i način izvođenja nastave? Da li će to moći student pojedinac? Mislim da bi trebalo da može. Mislim da svi studenti imaju ista prava, bez obzira da li učestvuju u vašim ujdurmama ili ne. Da li su u parlamentu, da li su u "Otporu", da li su u ovom ili onom. Svim studentima treba dati ista prava i iste obaveze, ne vezivati ih ni za jednu političku opciju.
Samostalnost studenata predviđena je isključivo članom 64. i nigde više izuzev, posle toga, definisanjem koliko članova daju u savetima. Liči mi na autonomiju univerziteta i fakulteta definisanu u članu 4. u kome se kaže da je prostor univerziteta i njegovih članova nepovrediv...
(Predsedavajuća: Pet minuta 30 sekundi.)
... u skladu sa ovim zakonom, a ovaj zakon se time nije dalje bavio. Želeo bih da ste za nepovredivost fakulteta ili univerziteta, prostorija, prostora, rekli da ima tretman kao manastir. Onda bih shvatio, svako ko juri studenta staće na kapiji manastirskoj i pitaće igumana ili igumaniju, hoćete li vi begunca da date...
(Predsedavajuća: Šest minuta.)
... on je počinio krivično delo, ili ne. Ovako, u jednoj rečenici - prostor je nepovrediv, a u 10 rečenica - studenti imaju parlament; pa se sada vi, studenti, radujte, imaćete istu ovakvu ludnicu kao što je i mi imamo ovde. Onaj ko bude u većini možda će vam uvesti novčane kazne, možda će vam zabraniti polaganje ispita, ako govorite ono što se ne sviđa onome ko trenutno vodi sednicu Narodne skupštine...
(Predsedavajuća: Šest minuta 30 sekundi.)
... voleo bih kada bi deca učila školu, a ove naše, delimično i prljave, poslove da počnu što kasnije da obavljaju.
Dame i gospodo narodni poslanici, ovo je treći krug naših primedaba na Predlog zakona o univerzitetu  i nedostataka koje pokušavamo da otklonimo pišući amandmane koji su u skladu sa programom SRS. Pokušali smo da popravimo zakon u delu autonomije univerziteta i fakulteta posebnog prostora, a niste prihvatili taj amandman. Pokušali smo da pomognemo amandmanima da studije najkraće moguće traju zato što im se dete posvećuje u vreme kada može najbolje da uči, a sve posle toga su samo priče za malu decu. Niste prihvatili naše amandmane.
E, sada dolazimo do toga, do pravog upravljanja fakultetima, a to nema nikakve veze sa autonomijom naučnog, stvaralačkog rada, sa samostalnošću, sa pravom profesora da sam napiše udžbenik, da sam odlučuje kako će izvoditi nastavu, da sam odlučuje kako će ispitivati i koju će ocenu dati studentu. Radi se o izboru i o tome ko vrši izbor, a pogodilo se da na članu 79, na asistentu - pripravniku, pokušamo da vam izložimo čitav koncept koi je potpuno u skladu i sa Ustavom Republike Srbije.
Naime, član 58. stav 1. Ustava Republike Srbije glasi: "Svojina i rad su osnov upravljanja i učešća u odlučivanju".
Vi ste od mnogih poslanika u toku rasprave u načelu upozoreni na to da se ovaj zakon o univerzitetu uopšte ne bavi pravima onih koji su finansirali i osnovali univerzitete i fakultete. A oni imaju prava po Ustavu Republike Srbije, ako je osnivač fakulteta ili univerziteta Vlada Republike Srbije, ona ima pravo upravljanja fakultetom ili univerzitetom, ustavno pravo koje joj ne može tek tako biti oduzeto, proklamovanjem želje da fakultet ima autonomiju i da bude potpuno odvojen od države, bezmalo kao crkva.
Vi kažete - zaposleni na univerzitetu ili na fakultetu odlučivaće o zaposlenjima, o sticanju zvanja i u to niko neće moći da se meša. Vi kažete - izborno veće će odlučivati; a onda vas pitamo - a šta će tom fakultetu dekan? Šta je sada po vašoj koncepciji dekan fakulteta? Kod nas se znalo šta je: inokosni poslovodni organ. Primenjen je Zakon o preduzećima, a zašto ne bi bio primenjen na fakultet i univerzitet. Dekan je lice koje zastupa osnivača na fakultetu i univerzitetu.
Ko vam sada zastupa osnivača, odnosno preko koga sada onaj ko je uložio svoju imovinu upravlja svojom imovinom?
Vi ovde niste razdvoili fakultete u odnosu na to ko im je osnivač; sada zamislite, ima mnogo bogatih ljudi, ima ih koji bi mogli stotine fakulteta da otvore i on otvori fakultet, zaposli na njemu 30 profesora, 31-og ona tridesetorica zapošljavaju; asistenta - pripravnika zapošljavaju. A na koji način, kojim to mehanizmima otimate čoveku pravo upravljanja nad svojinom?
Zašto se odričete prava upravljanja nad državnom svojinom? Jesu li građani zadovoljni time da investiraju u jedan fakultet, da glasovima na izborima investiraju u Vladu, a da onda Vlada kaže - e, ono što ste investirali u fakultet, o tome mi nećemo da vodimo brigu; o tome će da vode brigu zaposleni na fakultetu. Jeste li to predvideli još za bilo koju oblast, još za bilo koje preduzeće? Mogu li to klinike, mogu li medicinski centri, može li bilo ko u zemlji da dobije nešto na upravljanje i da neograničeno time upravlja?
Ponavljam, ne vezujte to za naučni i stručni rad, predavanja, ispitivanja; to vezujem za organizaciju, upravljanje i nikada ništa nije bilo prepušteno dekanima ili rektorima, a da nije prolazilo filter Vlade, koja odgovara za sve ono što joj je povereno, pa odgovara i za stanje na fakultetu i na univerzitetu.
Evo završavam, izvinjavam se. Slušao sam izjave, neki od vas daju izjave novinarima i kažu - sada je sve u redu, sada su svi dekani dobri. Kako je to moguće da su svi dekani dobri? Samo zato što podržavaju političku opciju koja je trenutno na vlasti. Šta će biti sa njima kada dođe neka druga politička opcija? Hoće li ponovo biti ovih članova od 141. pa nadalje, po kojima će oni ne samo prestati da budu dekani, nego će biti najureni sa fakulteta.
(Predsednik: Sedmi minut).
Evo, imaću vremena.
Evo, opomenut sam od strane ministra da govorim rečnikom Zakona o udruženom radu, a mi sada uđosmo  u čitavu  jednu oblast Predloga zakona o univerzitetu koja je potpuno samoupravno rešena, baš tako kako odgovara onima koji još uvek žale  za samoupravljanjem i za Zakonom o udruženom radu.
Ovde se postavlja pitanje - kako će to nastavnici birati novog nastavnika i zašto bi to bilo nešto čime bi naš zakon o univerzitetu mogao da se ponosi? Odnosno, bilo bi jako zanimljivo da se napravi analiza o finansiranju jednog fakulteta, sa kojim procentom učestvuje Vlada Republike Srbije, a sa kojim procentom studenti koji finansiraju svoje školovanje?
Zašto studenti koji plaćaju školarinu niko ne pita ko će biti nastavnik? Zašto oni ne odlučuju o izboru nastavnika? Zašto ste samo jednim članom predvideli nekakav studentski parlament? Možda statutom fakulteta predvidite da samo redovni studenti imaju mogućnost da biraju i da budu birani u taj studentski parlament. A šta je sa studentima koji plaćaju školovanje? Njihovo je pravo da upravljaju fakultetom zato što plaćaju, mnogo veće pravo nego onih koji ne plaćaju. Jer, fakultet bez ovih koji plaćaju isto ne bi mogao da postoji.
Ili bi neko pokušao da me ubedi, ako imamo samo redovne studente koje izdržava država, da bi fakultet dugo mogao da opstane - ne bi. Bez vanrednih studenata, onih koji po četiri - pet hiljada maraka sada plaćaju godišnje, teško da bi opstalo naše visoko školstvo.
Pa zbog toga, zašto samo saradnici, od nivoa koji se bira pa naviše, biraju nekoga ko treba da počne da radi na fakultetu i po kom osnovu biraju sa raznih katedri, različitog profila stručnosti na fakultetima. Ne možete da kažete da su sve pravnici na Pravnom fakultetu, ima i drugih predmeta; pa i svi pravnici kad krenu da se bave specifičnim oblastima, naravno da više nisu toliko merodavni da odlučuju o nekoj katedri na kojoj npr. nikada nisu radili.
Ispašće da su sada oni dovoljno stručni ili vam treba masa u kojoj će možda glasanje biti i javno; pa mnogi pribegavaju tom javnom glasanju, a onda prete različite sankcije, pa će svi glasati javno onako kako to očekuje dekan ili predstavnici u organu upravljanja koje je izabrala Vlada Republike Srbije. Nemojte da nas ovde zavaravate, Vlada Srbije će vladati fakultetom, kada dođemo do saveta univerziteta i saveta fakulteta videće se u kom procentu.
Kada znate da ste ove dekane vi sada izabrali, videće se u kom procentu upravlja Vlada Republike Srbije. Samo se krije iza nekih paravana, iza neke maske, a mnogo više volim otvorenu i fer borbu. Hoćete fakultet, Vlada će ga osnovati, Vlada će njime upravljati. To je valjda najpošteniji odnos. Ako ste sami osnovali fakultet, nećemo vam se, naravno, mešati u upravljanje, ali nećemo ni dozvoliti da vam taj fakultet neko preuzme.
To bi izgledalo kao kad bi neko od ovih privatnika tu (neću da imenujem), koji ima svoju fabriku, koji je zaposlio u toj fabrici određeni broj radnika, a onda rekao - izvolite, sad vi odlučujte kako ćete dalje, koji će biti proizvodni program, odlučujte koga ćete da zaposlite, koga ćete da otpustite.
Da li bi se iko od vas, ko se bavi privatnim poslom, ko brine o svom kapitalu, da li bi se usudio da učini tako nešto? E, kad je u pitanju narodna imovina, rekao bih po nekima i prćija, onda može da se upravlja kako god ko hoće.
Uz sve ove basne o tome kako će studenti ocenjivati profesore, moram da pitam i predlagača zakona a i podnosioca amandmana - kako su to zamislili da studenti, po predlagaču zakona mogu da daju mišljenje, a po podnosiocu amandmana da se obavezno uzima mišljenje studenata. Šta to znači - studenti? Čitajući odredbe samo jednog ili dva člana koji se tiču studentskog parlamenta, "Prava i zaštita studenata", kako ste čitavo to poglavlje nazvali, nisam pronašao odredbu kojom se kaže da će odbor studentskog parlamenta, koji prati kvalitet nastave ili koji se izjašnjava o profesoru, dati mišljenje za izbor iz člana 86. Predloga zakona i onda bi mi bilo jasno na koji to vi način mislite da studenti mogu da daju mišljenje o pedagoškom radu lica koje se bira.
A, ovako napisano - studenti, to je već dva studenta, tri, četiri, pet, dođu sami i daju mišljenje, pozove ih izborno veće. Po kom principu? Možda najboljeg studenta, možda najvrednijeg, možda najlepšeg studenta, možda najvišeg, pa kaže - dajte vi mišljenje, ne možemo dalje bez vašeg mišljenja.
Pa, svaka odredba ovog zakona mora da bude jasna. Zakon mora da bude shvatljiv svima. Po ovom zakonu postupaće najmudriji ljudi u zemlji. Računam da su oni koji uče decu najmudriji ljudi. Pa, kako će oni ovo da tumače? Na stranu to što, zaista, deluje malo pežorativno da će studenti ocenjivati profesore i to nikada neće ni moći da bude ostvareno. Ali, zaista me interesuje kako će taj postupak izgledati. Ko će formular za davanje ocene o pedagoškom radu profesora da propiše? Koliko će potpisa da se traži da bi izborno veće uzelo u razmatranje mišljenje studenata?
Ili, zamislite drugu situaciju, jedna grupa od sedam studenata napiše da je on izvanredan pedagog, a druga grupa od sedam studenata napiše da on ne sme da bude na fakultetu. Koje ćete mišljenje uzeti u obzir i uvažiti?
Pa evo, mi već mesecima slušamo priču, a i u obrazloženju ovog predloga zakona od predlagača saznajemo, da ni dekani nisu kompetentni da daju mišljenje o nastavniku koji treba da se bira, a sada dobijamo amandman da studentski parlament, preko svog predstavnika, daje ocenu o nastavniku koji se bira. Pa, kaže - zadovoljava, ili - ne zadovoljava, a ako ne zadovoljava ponavlja se postupak izbora.
Ne valja. Čak i kada bi vi prihvatili ovaj amandman, gde će to imati predstavnika studentski parlament? U izbornom veću nije predviđen. Da li će on biti pozvan kao gost na sednicu ili će parlament pismeno da se izjasni, pa sednica neće biti ni održana, ukoliko se parlament izjasni da nastavnik, koji treba da bude izabran, ne zadovoljava.
Mislim da je ovo bio pokušaj da se konkretizuje ono što samo jednim članom nije konkretizovano, ali u ovom zakonu ništa konkretno i nema. Mnoge deklarativne odredbe - iznošene poslednjih godina o tome kako će fakultet, odnosno univerzitet procvetati i biti autonoman, neće više biti ni pod čijim tutorstvom - padaju u vodu ovim Predlogom zakona o univerzitetu.
Ne znam koji se rok ovim zakonom poštuje, obećani ili naređeni, ali nije trebalo izlaziti sa ovim predlogom zakona pred Narodnu skupštinu i narodne poslanike, zato što je više od 80% odredbi prepisano iz Zakona od 1992. godine. Nije valjao ni taj zakon, možda nije valjao ni ovaj iz 1998. godine, ali ne možete kompilacijom 1992. i 1998. godine, bez ijedne nove odredbe, da napravite dobar zakon. Mora da se napiše nov zakon o univerzitetu. Ne može predstavnik vladajuće većine, braneći jedan član, da kaže - pisalo je tako 1998. godine; braneći drugi da kaže - pisalo je tako 1992. godine; odbijajući napade da rešenje nije dobro da kaže - imali ste i vi ovakvo rešenje.
Nama treba jedan dobar zakon, koji više neće zavisiti od toga da li se menja politička volja građana, hoće li neka druga politička opcija da pobedi ili ne, da se to sve odbije od univerziteta i od fakulteta, da uopošte ne utiče na to kako će se odvijati nastava, stručni rad i hoće li deca fakultete završavati ili ne.
Ovo povlađivanje studentima, bez konkretnih odredbi, bez jasno napisanog dokle će ići to upravljanje studenata fakultetom ili univerzitetima, ne znači ništa i mnogo je poštenije reći toj deci - nećete vi upravljati ovim i to vam garantujemo; nego reći - upravljate ovim i kada dođe do konkretizacije staćete pred prvom preprekom, pred prvim vratima, neće postojati ključ koji će ta vrata moći da otvori.
Samo je trebalo da dovršite misao. Tačno je da se mi koncepcijski zalažemo za zakon iz 1998. godine, ali vi se zalažete za zakon iz 1992. godine i onda je sve na svom mestu, onda vam je jasno zašto smo i kako smo pisali amandmane i mislim da koncepcijski nigde nismo načinili grešku u pisanju amandmana.
Sada se postavlja pitanje, kada dekan dostavi akt o izboru u zvanje nastavnika, odnosno saradnika univerzitetu na saglasnost, šta to znači. U stavu 4. ovog člana pominje se neki ovlašćeni organ univerziteta. Možda nisam bio dovoljno pažljiv kada sam čitao Predlog zakona o univerzitetu, ali nisam pronašao šta to znači ovlašćeni organ univerziteta, odnosno šta to znači poslati univerzitetu na saglasnost odluku o izboru nastavnika u zvanje.
Čitajući odredbe člana 104. koje regulišu rad Saveta univerziteta i člana 106. koje regulišu rad Veća univerziteta, čitajući odredbe člana 101. koje govore o rektoru univerziteta, nisam pronašao njihovo pravo i obavezu da se izjasne o obaveštenju kojim dekan obaveštava univerzitet da je neko izabran u zvanje.
Zato me sada interesuje, pošto ste imali mnogo vremena da napišete ovaj predlog zakona, kome dekan šalje obaveštenje, ko je ovlašćen da poništi izbor? Kakva je to autonomija fakulteta kad neko na univerzitetu, a ne znamo ko, ne piše u zakonu, a to onda znači bilo ko, može da poništi izbor koji su obavili svi nastavnici na jednom fakultetu. Dekan je, po članu 87, posle toga dužan da objavi novi konkurs. Mislim da nam predlagač duguje objašnjenje, barem zbog ovih ljudi koji rade na fakultetu.
Ako je to za hvalu, i mene je bila policija, ali me nije omela u razvoju. Porastao sam prilično.
Član 91. odslikava dileme predlagača zakona o univerzitetu i odslikava njegovu nesposobnost da te dileme reši na najbolji mogući način.
Član 91. ima dva stava. Sa prvim stavom se potpuno slažemo, jeste u duhu Zakona o radu, u duhu odnosa u državi, u duhu i sa programom SRS, ali šta sa stavom 2? Da li predlagač zaista želi radnički savet na fakultetu i univerzitetu ili ne? Ako vi kažete u stavu 1. da o pojedinačnim pravima, obavezama i odgovornostima nastavnika, saradnika i ostalih zaposlenih na univerzitetu, odnosno na fakultetu odlučuje rektor, odnosno dekan, otkud to da isti ti zaposleni sada odlučuju o rektoru, odnosno o dekanu? U stavu 2. se kaže - o pojedinačnim pravima, obavezama i odgovornostima rektora univerziteta, odnosno dekana fakulteta, odlučuje savet univerziteta, odnosno fakulteta.
Kada pogledate sastav saveta univerziteta, odnosno fakulteta, u većini su to zaposleni na fakultetu, odnosno na univerzitetu, zatim oni predstavnici za koje ste govorili da ćete ih izbeći, predstavnici osnivača univerziteta ili fakulteta; i da se vlasi na dosete, desetinu članova iz tačke 1) i 2) određuje studentski parlament.
Šta je sad ovo? Samoupravljanje, radnički savet, zašto se na dekane i na rektore ne primeni Zakon o radu? Kako to, na sve profesore se primenjuje Zakon o radu, o njihovim pravima odlučuje, ponoviću reč - inokosni poslovodni organ, direktor, dekan, rektor, a kada se tiče prava tog rektora ili dekana, sada se pitaju zaposleni preko svog radničkog saveta. Nešto tu nije u redu.
Ne vidim koncept, ne vidim koncepciju zakona, treba je izvesti do kraja ili će biti samoupravljanje. Je lÄ vi obično pod autonomijom fakulteta i univerziteta podrazumevate samoupravljanje, potpuno samoupravljanje na fakultetu, odnosno univerzitetu. Za vas je to autonomija ili će postojati neki red koji je propisan za sve građane Srbije, pa tako i za zaposlene na fakultetu, odnosno na univerzitetu. Taj red je Zakon o radu.
Usvojili smo ga pre samo nekoliko meseci i niko od vas ne reče tada da će biti izuzetaka od Zakona o radu, da će svuda odlučivati direktori upravnih odbora, a samo na univerzitetu radnički savet. A, što ne bi u livnicama ponovo odlučivao radnički savet? Zašto ne bi u fabrici automobila, zašto samo na fakultetu ili univerzitetu? Je lÄ to sada izjavljujete da su jedini klasno svesni ljudi na fakultetu i na univerzitetu; svi ostali su nesvesni i njima ne treba poveriti upravljanje preduzećima u kojima rade, nego samo onima koji su zaposleni na fakultetu i na univerzitetu.
Neće biti da je tako. Potpuno ćemo se vratiti na samoupravljanje ili ćemo, a što ne želim naravno, da ustanovimo nove odnose u ovom društvu. Ti odnosi su bar kod vas jasni - ko plaća, taj odlučuje koja se muzika svira i koja se pesma peva.