Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Tomislav Nikolić

Tomislav Nikolić

Srpska radikalna stranka

Govori

... što se od NATO-a brani sa teritorije Crne Gore i mladu demokratiju izlaže opasnosti da bude bombardovana.
Neću državu u kojoj bi postojale dve pravoslavne crkve. Neću državu u kojoj će biti zabranjena demokratija, izražena kroz poslaničko preglasavanje. Neću da ponižavam Srbiju i da prihvatim da 17 njenih stanovnika vrede kao jedan stanovnik Crne Gore. Kako, kojom matematikom ili logikom da to objasnim u mojoj Bajčetini, u kojoj žive skromni, ali mudri ljudi, da ih lažem kao što mene ovde lažu. Neću državu u kojoj se odnosi regulišu mehanizmima zaštite od nadglasavanja, neću državu u kojoj bi krava pasla u Srbiji, a mleko davala u Crnoj Gori.
Neću više nikakvu državu koja ne bi bila po volji srpskog naroda. Hoću da mi braća u Crnoj Gori rezultatom referenduma ili popisom stanovništva kažu da li su Srbi ili Crnogorci, pa ako su Srbi, da oteramo Havijera i čauše, a ako nisu Srbi zašto da čekamo tri godine da uradite ono što ste naumili, bolje da se odmah raziđemo.
Ne znam zašto sam smetao govorniku. Ja sam mu, kao i uvek, samo dao pravu reč za ono što je nazvao kongresom u selu Ba. Naravno, to nikada nije bio kongres, a pripadam opozicionoj stranci koja je bila za ovu Saveznu Republiku Jugoslaviju 1992. godine, kao jedina tada opoziciona stranka.
Pošto rekoste da je to propali bivši režim, kome sam i sam pripadao, da vam kažem - dok smo bili u Vladi Republike Srbije pravili smo mostove, a vi dok podržavate Vladu Republike Srbije pravite fabriku duvana. Sada kada ste udarili kamen temeljac čini vam se da možete malo i da prigovorite predsedniku Vlade Zoranu Đinđiću, koji to sigurno neće da vam zaboravi. Ja ga poznajem vrlo dobro, a znam i ove koji pripadaju njegovoj političkoj stranci.
Ja bih vas, iako mi delujete kao da ste iz 19. veka, ipak mnogo više cenio da ste zapeli u Čačku da napravite fabriku keksa, fabriku biskvita, nešto čemu bi se deca radovala. A vi napraviste fabriku duvana, da nam se deca još više truju, da vaš gospodin ode na Kipar i kaže da je potpredsednik Vlade Republike Srbije, da na taj način zaradite za svoju poslaničku grupu još neki dinar, ali "maca dođe na vratanca" i svi vi što ste dobijali od Zorana Đinđića po neki kolačić, dok mu je bio potreban vaš glas, uskoro ćete da povraćate te kolače.
Osnov za repliku je nezadovoljstvo što moram sat vremena da slušam predsednika Vlade, filozofa, koji nas ovde na sve moguće načine vređa, ali ga vi, naravno, ne opominjete zato što od te opomene nema 3.000 dinara, pa ne možete da se hvalite posle toga da imate obezbeđena sredstva za nekakve humanitarne fondove.
Mi smo se ovde naslušali svega i svačega, posebno napada na vojsku. Molim gospodina Đinđića da Vojsku Jugoslavije, koja se branila od NATO pakta, ne napada. U njoj je bilo mnogo radikala, bilo je članova moje porodice. Za to vreme vi ste bili kod svojih prijatelja u inostranstvu. Vojsku Jugoslavije ne dirajte, o njoj se ne izjašnjavajte.
Mogu da vam dam jedan pametan savet, uvek vam dajem pametne savete. Savetujem vam da što pre raspišete izbore dok je SRS blokirana na državnim medijima i dok vam vaši članovi stranke daju rezultate istraživanja po kojima ste najpopularniji, po kojima ćete sigurno pobediti. Ako hoćete da znate kako vas narod ceni, prerušite se malo, gospodine Đinđiću, malo se prilečite od gestikulacija da vas ne bi prepoznali i idite pitajte građane Srbije jesu li zadovoljni Vladom koja nas je zaista dovela na nivo Crne Gore. Kod njih nema proizvodnje, ali nema, bogami, više ni kod nas.
Da vas podsetim kako vam je vlast slatka, kako vam je to lepo ušlo i u glavu i u džepove. 9. marta 1991. godine bili ste na ulicama i tražili nove izbore, samo tri meseca posle izbora koje ste izgubili. Da li se sećate kako ste se onda ponašali? Šta je bilo 1997. godine? Bojkotovali ste izbore i posle tri dana ste tražili nove izbore. Taj strah od izbora moraćete jednom da prebrodite. Izbori vas sigurno čekaju. Tada nećete imati ovoliku podršku glasova u Skupštini Srbije. Kad vas strah uhvati, onda se kao čopor grupišete, smejete se grupno.
Samo još jedna stvar. Zaista ste uvredili mnoge građane Srbije izgovarajući neke seksizme u Skupštini, koji ne bi trebalo da budu dozvoljeni. Pa, evo, pošto se ova lezbejska mreža smeje, da vam kažem samo nešto: ono što ste preporučili ovde pojedincima, vi radite narodu svaki dan, gospodine Đinđiću.
Dame i gospodo narodni poslanici,
uprkos tihom glasu, prethodnik je povredio Poslovnik, član 101. stav 1. i 2, po kome je bio dužan da poštuje dostojanstvo Narodne skupštine i da se ostalim poslanicima obraća sa uvažavanjem.
Naime, nas koji nećemo glasati za ovaj predlog sporazuma nazvao je nedobronamernim, pa čak i ljudima koji imaju problema sa razumevanjem, što bih mogao dalje da tumačim kao ljude hendikepirane da nešto razumeju, a to bih dalje mogao da tumačim - ljude ograničene u svojim psihičkim mogućnostima.
Ja ću glasati protiv, ali uopšte nisam nedobronameran; i, pozivam vas da odemo na neki test, vi i ja, pa da vam dokažem da ne potpadam ni pod ovu drugu kategoriju ljudi koje ovde pominjete.
Mi samo pokušavamo, mi nemamo političku moć, verovatno je nećemo imati, da zaustavimo donošenje ovog sporazuma, mada ne vidim ni neku vašu političku moć. Juče vas je predsednik Vlade pet sati čekao da obezbedite kvorum. Danas je to ponovo bilo na ivici. Da nisu ušli ovi iz DSS, vi svom predsedniku Vlade, koji retko dolazi u ovu skupštinu...
Ne repliciram gospodinu, molim vas. Niste mu omogućili kvorum, nego sedi tu,  averovatno ima preča posla. Ali, ja samo pokušavam da vas ubedim u to da povrede Ustava ne podležu pod političku moć. Mi pokušavamo da vas sprečimo da povredite Ustav SRJ.
Ovo je neka javna rasprava, komunistička.
Kad se Narodna skupština izjašnjava o promenama saveznog Ustava, člana 1, 2, 3, 6, 77, koji se tiču imena države, nadležnosti republika članica, nadležnosti Savezne Republike Jugoslavije? Tek pošto relevantan predlog bude u Saveznoj skupštini, tek kad bude usvojen u Saveznoj skupštini dvotrećinskom većinom, tek onda na njega daje saglasnost skupština republike - članice. A vi ovde predviđate ovim sporazumom da neka komisija napravi predlog, na koji će Skupština Srbije dati saglasnost, i onda će to, ta ustavna povelja, zameniti Ustav Savezne Republike Jugoslavije.
Nismo nedobronamerni. Želimo svim srcem dobro ovoj državi, kako god da se ona zove. Ne mogu da prihvatim ni to da mi neko kaže da ne razmišljam mozgom kada razmišljam o državi. Trebalo je da mi to kažete u maju prošle godine, kada je predsednik Vlade učestvovao u pisanju deklaracije o Kosovu i Metohiji, gde smo rekli da ne prihvatamo ustav Hansa Hekerupa. Trebalo je to, gospodine Đinđiću, meni da kažete na Palama, video sam vas 1993. godine, bili ste kod Radovana Karadžića...
... a nisam tog dana video čak ni njega, nego sam video njegovog saradnika Ostojića. Dakle, izbegavajte vi da nas optužujete ovde da ne mislimo dobro državi samo zato što drugačije mislimo. Optužujte nas za sve za šta imate dokaza, ali to - da nismo dobronamerni prema ovoj državi...
...  to se ne bih usudio nijednom građaninu Srbije da kažem.
Dame i gospodo narodni poslanici, koristim još jednu priliku da dokažem da je ovo jedan marketinški zakon, kao i većina do sada usvojenih zakona. Istina, ovaj ima dodatno opravdanje u tome da bi i bez donošenja ovog zakona došlo do otežanog rada državnih organa na zakonitoj realizaciji nekih prava obezbeđenih i do sada Zakonom o društvenoj brizi o deci. Ali, zakon najavljivan i propagiran sa mnogo pompe u našoj javnosti, kao zakon koji konačno finansijski pomaže porodice sa decom, ne traži obezbeđivanje dodatnih sredstava u budžetu Republike Srbije.
Kad sagledate prava koja su do sada imale porodice sa decom, istina sadržana u jednom zakonu koji je u svom imenu sadržavao reč "dete", toliko dragu reč u Srbiji i toliko neophodnu, kad sagledate oba zakona, utvrdićete da će biti samo manje prava, pa može Vlada da se pohvali da će ostvariti i suficit u budžetu zato što usvaja jedan novi zakon kojim se neka prava trajno ukidaju.
Do sada je pravo na materinski dodatak imala, svaka majka, a pomoć za opremu novorođenčeta svaka majka za svako dete. Do sada, po čl. 23. i 24. Zakona o društvenoj brizi o deci, treće dete je imalo pravo na besplatan boravak u predškolskim ustanovama. Da podsetim one koji su zaboravili, da uputim one koji to nikada nisu ni znali, dosadašnji zakon je sadržavao jednu malo glomaznu odredbu, ali je bila neophodna u vreme kada je donošen, pa je, recimo, trećim detetom smatrano treće i svako sledeće dete u opštinama ili u delovima opština i naseljima u kojima je negativna stopa priraštaja stanovništva. Bilo je jasno šta smo hteli tim predlogom zakona i pokušavali smo da taj cilj ostvarimo, a cilj u Srbiji su porodice sa troje dece.
Predlagač zakona izbacuje ta prava i za predškolski uzrast predviđa određena prava samo za decu bez roditeljskog staranja, za decu ometenu u razvoju i za decu smeštenu u ustanovama socijalne zaštite. Predlagač zakona se nije potrudio da ide dalje.
Nije se potrudio, a imao je vremena godinu i po dana, koliko DOS vrši vlast nad građanima Srbije, da sagleda problem, ne sa stanovišta opozicione stranke koja sve traži i sve obećava i sve može da da, nego sada sa stanovišta vlasti koja ima budžet, koja ima obaveze iz budžeta, koja ima sponzorstva, donacije, prigrljena od celog sveta i pobedila zato što je imala ljubav celog sveta i obećanja celog sveta da će ne samo našoj deci, nego svakom građaninu Srbije, pojedinačno, posebno biti mnogo bolje.
Nije se potrudio predlagač zakona da problem rešava, da rešava problem sela, staračkih domaćinstava na selu. Zašto? Zato što će desetine hiljada bivših radnika u industrijskim gigantima, pa čak i u državni službama biti prinuđeno da se vrati na selo sa otpremninom koja njegov radni vek i radni staž u radnom veku pokriva sa dve nemačke plate, odlazi na selo više bez ikakvih prava. Sada ta majka, kad rodi dete, onog časa kad joj je prestao radni odnos nema više nikakvih dodataka i nikakvih nadoknada. Ona je sada majka koja ne zaslužuje materinski dodatak, a dete koje se rodi u porodici u kojoj ljudi nisu zaposleni je dete koje ne zaslužuje dečiji dodatak. Da bi dete koje je rođeno na selu ostvarilo dečiji dodatak, roditelji moraju da imaju ostvareno pravo na zdravstvenu zaštitu. Podigla se na bunu cela Srbija da vam dokaže da nema obaveze invalidskog, penzijskog osiguranja, zdravstvene zaštite, nego samo dobrovoljnosti. Ova vlast, ova monetaristička vlast, ova nehumana vlast, ima vremena da sluša naloge, a nema vremena da procenjuje.
Molim vas, za vaše dobro, želim vam dobro, želim vam da mirno odete sa vlasti; to je nešto najlepše što može čovek da vam ovog časa poželi. Za vaše dobro, ja vas molim da prošetate Srbijom bez pratilaca, bez blokiranja ulica, bez pražnjenja ulica kada prolazi neko od vas i da čujete šta narod misli i šta vam narod govori. Na vašu žalost, dobacujte nisu to vapaji što narod dobacuje, nego psovke i škrgutanje zubima.
Pet dana, umesto da razmišljam o tome kako da vas ubedim da pomognete deci, čekam da čujem ime nekog Srbina koga ćete da izručite u Hag. Zaposlili ste hiljade novinara da dežuraju ispred jednog ili drugog kabineta i da prenose vaše svađe i prebacivanja odgovornosti, jer svi biste vi voleli da srpski junaci idu u Hag, samo biste želeli da smete posle toga da idete slobodno ulicom i da kažete - ma, to onaj, onaj je to uradio, onaj drugi, onaj drugi deo DOS-a. Naravno, onaj drugi će reći - to je onaj prvi deo DOS-a; i to je sada posle svih izveštaja jasno. Ako već ne možete državu da vodite ponosno, kao slobodnu zemlju, ako vas članstvo u UN obavezuje da ležite, klečite, puzite, molite, ako tako shvatate vlast, neka vam bude. Svako ko pobedi na izborima ima pravo da vrši vlast onako kako je on shvata.
Ovaj zakon nije politički zakon. Koristili biste ga vi u političke svrhe da ste u opoziciji. Koliko vas bi mi sada dobacivalo, da smo i vi i ja u opoziciji, da tražim malo više prava za decu. Koliko vas je promenilo svoja shvatanja samom činjenicom da mora da glasa za Vladu. Koliko vas se intimno uopšte ne slaže sa smanjivanjem prava deci i majkama, a glasaćete, čak ćete i poneti karticu kolege koji je odsutan, da bude samo kvoruma i da slučajno ne propadne još jedan zakon. Koliko vas razmišlja o ovom zakonu koji je po hitnom postupku, bez vremena za razmišljanje o tom zakonu, bez vremena za pisanje amandmana, uvršćen u dnevni red kao druga tačka dnevnog reda, a stupiće na snagu 1. juna 2002. godine. Kakav je to stepen hitnosti u ovoj našoj državi, imamo li preča posla...
(Predsedavajuća: 10 minuta i 30 sekundi.)
... završavam, izvinjavam se, nisam video, imamo li preča posla od rasprave po hitnom postupku o Predlogu zakona, koji umanjuje prava ili pak ne donosi nova prava, a stupiće na snagu 1. juna 2002. godine. Neka vam to služi na čast.
Amandman grupe narodnih poslanika treba prihvatiti ili je bar trebalo da Vlada ne odbaci a priori amandman grupe narodnih poslanika. Mogla je da prihvati ili da da svoj amandman, pa da otkloni neke nelogičnosti, koje će dodatno prouzrokovati otežanu političku situaciju u zemlji.
Naime, pravo na roditeljski dodatak uslovljeno je sada ostvarivanjem otpremnine u slučaju prestanka potrebe za radom zaposlenog usled tehnoloških, ekonomskih i svih drugih prilika koje se dese u preduzeću.
I sada, zamislite roditelja, hranioca porodice, koji ostaje bez posla, uzima otpremninu koja je najčešće u visini od 4.000 maraka, a baš toliki je godišnji iznos za četvoročlanu porodicu da on neće imati pravo te godine na dečiji dodatak.
Kako uključiste taj kompjuter da tačno izračuna u dinar da svi oni koji ostaju bez posla, zato što nemate više posla za njih, zato što ne umete da organizujete posao, gube i pravo na dečiji dodatak? Zašto to ne kažete radnicima, kada dobijaju otkaze i uzimaju otpremninu, zašto im ne kažete - evo ti otpremnina, ali taman ti dajemo toliko da pređeš limit i da više za godinu dana tvoja deca nemaju dečiji dodatak?
U tu kategoriju svrstali ste i naknadu za telesno oštećenje. Znači, dokazujete da vam je humanost poslednja tačka u redosledu po kome vrednujete ljude. Kada se čovek onesposobi, kada više ne može da privređuje i kada dobije naknadu za telesno oštećenje, njegova deca ne mogu da ostvare pravo na dečiji dodatak.
Pa, ako je i od DOS-a, premnogo je.
Dame i gospodo narodni poslanici, onome ko prati raspravu pažljivo, a ne vidim mnogo među vama koji ćete glasati za zakon da ima pažnje, mora dodatno da se objasni zašto je podnet amandman. Naime, SRS pokušava amandmanima na Predlog zakona da sprovede deo svog programa koji je u pogledu dečjih dodataka potpuno jasan: dečji dodatak svakom detetu; članom 4. predvideti dodatne podsticaje porodicama koje imaju decu, ali su socijalno ugrožene, deci koja su ometena u razvoju i deci koja su bez roditeljskog staranja.
Pošto nećete prihvatiti amandmane da se ove podtačke, kojih ima 12, redukuju na one koje zaista predstavljaju neke prihode u porodici, onda bar prihvatite da to budu kriterijumi za dodatnu finansijsku podršku porodicama sa decom, odnosno deci po tri osnova, a da se uopšte ne dovodi u pitanje hoće li svako dete imati dečji dodatak ili ne.
Ovde, naime, predlagač dolazi u kontradikciju, sam sebi skače u usta zato što po hitnom postupku traži da se donese zakon za koji i sam kaže da ne donosi nikakve razlike, evo recimo u jednom od najbitnijih članova, u članu koji opredeljuje hoće li neko ostvarivati pravo ili ne, posle je sve tehnika i računanje. Predlagač loša rešenja ovog zakona pravda time da su i u prethodnom zakonu postojala isto tako loša rešenja.
Zaista mogu da očekujem od predlagača da zakaže tačku dnevnog reda koja će glasiti - kritika zakona o društvenoj brizi o deci, pa da onda čujemo kritike od predstavnika vlasti i od predstavnika opozicije, da se raziđemo i da radimo nešto ozbiljno i korisno.
Ali, da ovde razmatramo novi predlog zakona i da se onome ko ukazuje da predlog nije dovoljno dobar da obrazloženje da je tako bilo i u prethodnom zakonu, to Narodna skupština ne može da prihvati. Zato stoji ova petokraka iznad predsednika Narodne skupštine, zato što je vaše obrazloženje - postojala je i u prethodnom režimu. Hoće li to da se menja ili neće, to je posebno pitanje. Ako se menja, ako se društvena briga o deci menja, nije bila dobra, bila je komunistička, ideološka, banditi su to radili, onda dajte zakon iz koga će se videti da više nije ideološka, da ne rade više to kriminalci, da ne rade banditi i da su deca potrebna Srbiji.
Mi smo tokom jedne od prethodnih sednica čuli obrazloženje da taj zakon nije pomogao natalitet. Ništa to ne znači. I ovde u obrazloženju predlagač kaže da finansijska podrška ipak pokazuje da najbolje može da pomogne pospešivanju nataliteta. Ako neki zakon nije pomogao, da tražimo rešenja koja će ga popraviti tako da pomogne, a ne da se zadržavamo na starim rešenjima.
Neprihvatanjem amandmana na ovaj član vi tvrdite da porodica, koja se izdržava od strane države po specijalnom socijalnom programu, ta sredstva mora da prijavi kako bi se procenilo hoće li sada dobiti i dečiji dodatak za decu ili ne. Znate ko je obuhvaćen takvim socijalnim programima - onaj ko baš ništa nema. Sad, kad mu država obezbedi izvesnu sumu ili na neki drugi način ga pomogne, to mu ulazi u osnovicu za utvrđivanje da li ima pravo na dečiji dodatak ili ne. Pa, zaista to nema smisla.
Očigledno je da će sva kampanja ovog dela DOS-a koji nudi ovaj predlog zakona biti usredsređena na decu. Zato, čitav ovaj karavan koji obilazi Srbiju  (koja je, tobož, na dobrom putu) slika se isključivo sa decom, i to decom u osnovnoj školi, maloletnom decom sa kojima nešto premijer raspravlja i odlučuje. Zato bi i ovaj zakon trebalo da prođe bez rasprave opozicionih poslanika, a da prava rasprava o ovom zakonu počne kada novinari krenu da ga hvale, slave i dižu u nebesa.
Da malo detaljnije protumačimo ovaj član za koji i narodni poslanici SRS traže da bude obrisan. Prava predviđena ovim zakonom koja su uslovljena materijalnim položajem (a skoro sva su uslovljena materijalnim položajem) mogu se ostvariti ukoliko podnosilac zahteva, odnosno članovi njegove porodice, ne poseduju novčana sredstva (izbacujem deo o kome je govorila Nataša Jovanović, a to su akcije, obveznice i druge hartije od vrednosti), u vrednosti većoj od iznosa od 30 dečijih dodataka po članu porodice. Oduvek sam mislio da je posedovanje novca, ne samo kod kuće nego i u banci, tajna, kao i da postoji tajnost uloga. Sada nam zakonodavac otvoreno kaže - ako imate novac, nećete imati dečiji dodatak.
Pitam zakonodavca, kako će utvrditi ko ima novac? Znam ja da je jako intrigantno to što je izjavio guverner NBJ, da očekuje da građani Srbije, oni ojađeni, opljačkani, ostavljeni, od strane prethodne vlasti, bedni, siromašni, 9 milijardi maraka treba da zamene, a već je oko 5, 6 milijardi zamenjeno, i to do 1. maja ove godine. Onda ste hteli da razmišljate - 9 milijardi maraka, to je 270 milijardi dinara, ako ima dva miliona porodica u Srbiji, to bi bilo negde oko 135.000 dinara po porodici i eto vam da nijedna porodica u Srbiji, prosečna, a uvek govorimo o prosecima, neće imati dečiji dodatak.
Sve je to lepo, ali ubeđen sam da vi ne možete da upadate ljudima u kuće, da istresate slamarice, da sečete dušeke, da pritiskate uza zid domaćina i dečicu da otkriju gde im stoje pare i koliko imaju para. Drugi način da onaj ko vodi pravnu državu utvrdi koliko građani novca imaju kod kuće, ne vidim. Drugi način da onaj ko vodi državu utvrdi koliko građani novca imaju u bankama, ne vidim, izuzev da gospoda iz banke štampaju listinge o svojim štedišama i dostavljaju direktno ministru koji brine o porodicama i o našoj deci. Izuzev da žandarmerija, crvene beretke (ionako više nema policija šta da radi), dobiju reone, kuće, označeno krstićem u čiju će kuću da upadaju, da pretresaju, a u čiju kuću neće; da se napravi racija i da se utvrdi koliko ko ima para. Vama, koji dobacujete, kažem da mi je žao što to nismo radili, da možda nismo bili ni spremni. Sada vrlo dobro znam u čije kuće je trebalo da upadamo na vreme; garantujem vam, upadaćemo kada pobedimo.
Očekivao sam raspravu o amandmanu na član 9. istog poslanika, da bih ukazao na ovu povredu Poslovnika. Vi ste zaista ukazali na povredu Poslovnika, ali vaše obrazloženje ne mogu da prihvatim. Nije sednica Narodne skupštine ni mesto, ni vreme na kome se utvrđuje koji amandman može da se uvrsti u proceduru, a koji ne. To se radi onda kada narodni poslanik podnese amandman. Da vam to kažem na primeru Srpske radikalne stranke. Svaki put nas Služba pozove i ukaže nam, čak i na ono na šta imamo pravo jer je već ostvareno takvo pravo za druge poslaničke grupe, da je Poslovnik povređen i onda treba da se opredelimo hoćemo li da to spojimo u jedan amandman, odustajemo ili već šta će biti.
Vama je Služba propustila dva amandmana jednog narodnog poslanika na isti član Predloga zakona i vi nas sada ovde izveštavate da je jedan amandman prihvaćen, drugi ne može da uđe u proceduru, a Vlada se o njemu izjašnjavala. Hoćete li već jednom da prestanete da se igrate vođenja sednica Narodne skupštine?
Ne mogu da uđu u proceduru dva amandmana, čak ni iste poslaničke grupe na jedan član, a nekmoli jednog poslanika na isti član. Sada kada je procedura kompletna, završena, kada je jedan amandman prihvaćen, vi za drugi kažete da ne može da uđe u proceduru. Ako nema ko da vam to radi, obratite se Srpskoj radikalnoj stranci, daćemo vam dobrog pravnika da vas uvek upozori na vreme, da vaš autoritet, autoritet onoga koji vodi sednice Narodne skupštine, ne dođe u pitanje.
Dame i gospodo narodni poslanici, suvo gledajući, usko gledajući, formalistički gledajući, Vlada može dati ovakav odgovor na ovaj amandman.
Naime, naknadu neostvarene zarade za vreme porodiljskog odsustva ili za vreme nege deteta zaista treba obezbediti, odnosi se na one koji rade. Ali, postavlja se pitanje - da li mi samo formalistički gledamo na problem u državi ili hoćemo da jedan problem rešimo?
Koliko je žena na selu koje ne rade, a privređuju možda do samog dana porođaja i pomažu svojoj porodici da ostvari veće prihode sa zemlje; koliko je žena u gradovima koje ne rade, a ostvaruju prihode, zavisno od obrazovanja. Neko se bavi vođenjem knjiga, neko radi u prodavnici, neko na ulici prodaje cigarete. Mnogo je mladih žena koje na ulici prodaju robu i na taj način pomažu budžet svoje porodice, nemaju platu, nemaju prihode, i majke su kad se porode.
I šta sada? Ne može više da pomogne porodici, donela je jednog građanina Srbiji, a vi kažete - e, pošto nisi bila u radnom odnosu, nemaš nikakvo porodiljsko odsustvo, nemaš ni naknadu zarade, samo zato što nisi radila do momenta dok se nisi porodila.
Postavlja se sada jedno drugo pitanje - a šta ćemo u porodici u kojoj majka ne radi, otac je zaposlen? Kao što znate, roditelj, bilo koji roditelj, može da odsustvuje sa rada radi nege deteta. Da li će poslodavac reći roditelju - ne možeš da ostvariš naknadu zarade za odsustvovanje sa rada zbog nege deteta, žena ti je nezaposlena. Hoćemo li još dodatno da diskriminišemo ženu koja ne radi, na sve moguće načine? Da se oseti beskorisnom, suvišnom, samo zato što je rodila jedno, a daj bože dvoje, troje dece.
Nisu ta deca radost i bogatstvo samo za porodicu u kojoj su se našla. Ona su radost i bogatstvo za Srbiju, i nema veze u kojoj su porodici, u porodici siromašnih, bogatih, u srpskoj, mađarskoj, rusinskoj, slovačkoj, bilo kojoj porodici. Dete je radost za državu u kojoj se rodilo.
Hoćemo li da majke rađaju decu? Ne možemo svim majkama da obezbedimo posao, ali možemo da obezbedimo prava koja je neće diskriminisati kao ženu, neće se osećati postiđenom, zato što jedno vreme ne može da privređuje. Svi je u kući gledaju popreko. Još će ispasti da je i to dete dodatni teret za porodicu. Moraju da mu se obezbede pelene, mora da mu se ugreje soba, pa kada počnu knjige, koje su oporezovane, nemojte onda da se pitate - zašto u srpskim porodicama nema dece?
Nemojte onda da pitate - zašto u selu Božurnja, podno Oplenca, u jednom od najbogatijih šumadijskih sela, četvoro dece idu u školu, od prvog do osmog razreda? Nemojte ništa onda da se pitate, nego kako bude, kako vodenica promelje, od takvog brašna neka se mesi hleb.
Ali, imate priliku, i ovo govorim za vaše dobro, ne verujete vi meni, da vam želim dobro, ali tako sam vaspitan da svakome želim dobro. Donosite dobre zakone, donesite predlog zakona za koji možemo i mi, srpski radikali, ovako tvrdi kakvi jesmo, da glasamo, Srbija će vam na tome biti zahvalna.
Dame i gospodo narodni poslanici, mi smo obavešteni od predstavnika predlagača da je ovo socijalni zakon, da želi da pomogne porodicama kojima je finansijska podrška neophodna, a evo u tumačenju amandmana, naših amandmana na ovaj član, saznajemo da u stvari to predlagaču zakona uopšte nije bilo bitno.
Predlagač zakona kaže da će naknadu zarade za vreme porodiljskog odsustva imati lice koje ima petostruko veću zaradu od prosečne zarade u Republici. Mi tražimo tu naknadu za nezaposleno lice, za onoga koji nema ni jednostruku, ni dvostruku, ni trostruku, ni četvorostruku, pa ni petostruku zaradu, a po zakonu imaće je i lice koje ima dvadesetostruku prosečnu platu.
On plaća na petostruki iznos doprinose i vi ćete mu isplaćivati porodiljsku nadoknadu, odsustvo sa rada radi nege deteta, iako je očigledno da njemu, ne da nije potrebna finansijska podrška, to mu je pravo iz radnog odnosa, ali da mu nije toliko potrebna kao onome koji ne radi, koji nije imao primanja ni pre porođaja i koji neće imati nikakvih primanja ni posle porođaja.
U budžetu Republike Srbije zaista su minimalna izdvajanja za ove nadoknade. Ne mogu da se porede sa procentima za opremanje policije, finansijske policije ili ko zna kojih službi. Možda su čak i mikronski troškovi u odnosu na te troškove, a možda je to pet blindiranih automobila godišnje, pa da ostvarite sva prava koja tražimo ovim amanmanima. To je ono što mene najviše boli. Svestan sam da su veliki iznosi, da je to nešto što budžet ne može da istrpi, pa niko od nas ne bi bio toliko lud da traži nešto što država ne može da podnese.
Ova država uskoro neće imati penzionere, 63 godine života, ko će od nas još neku godinu uživati pravo na penziju, hoće li ili neće, 65 ste vi predvideli svojim zakonom i još kad im smanjite ovako penzije, kao što sada za 12% smanjujete, a marka devalvirala u Srbiji, očigledno da jedan kanal kroz koji je oticao deo budžeta polako presušuje, zatvara se, penzije više, za godinu - dve pod vašom vlašću, neće biti nikakav trošak. Em će narod da pomre od gladi, em ne može ni da dočeka da ode u penziju. Hajde to preusmerite, taj potočić ulijte u dečje dodatke, da ulažemo u decu. Možda je nehumano reći, ali sam uvek pre za to da ulažemo u decu nego u penzije.
Bez namere da se upuštam u svrsishodnost podnošenja amandmana od strane narodnih poslanika koji čine poslaničku većinu i koji podnošenjem amandmana dezavuišu svoju Vladu i tvrde da Vlada svoj posao ne obavlja dobro i da oni bolje znaju od Vlade Republike Srbije, koristim ovaj amandman da ukažem gospodi narodnim poslanicima koji se zalažu za svoje sredine, za svoje opštine, svoje gradove, ne razmišljajući o drugima u Srbiji, da makar narodni poslanici iz Novog Sada, Beograda, a delimično i iz Pančeva (jer Pančevo ima mnogo nesreća pa ga izdvajam iz ove grupe) ali narodni poslanici iz Beograda i Novog Sada ne bi trebalo da traže da im se uvećaju prihodi po bilo kom osnovu u odnosu na prihode koje je Vlada, takva kakva je, mislim najlošija otkako Srbija postoji, ali procenila.
O čemu se, naime, radi? Zašto tražiti dodatne prihode za Novi Sad i Beograd kada jedan porez, ogroman porez koji puni državnu kasu može da pomogne samo te dve lokalne samouprave i iz tog poreza samo te dve lokalne samouprave mogu da ostvare prihode. To je porez na promet naftnih derivata. Ogroman porez pripada samo Beogradu i Novom Sadu, zato što je Vlada svojim uredbama naterala uvoznike da sirovu naftu prerade u Pančevu, to je porez na usluge, a da onda NIS u Novom Sadu i Beogradu isključivo prodaje naftne derivate i svaki kupac koji kupuje naftne derivate, a kupuju se mnogo u Republici Srbiji, plaća porez na promet isključivo u Beogradu ili Novom Sadu.
Sada to uporedite sa porezom na poljoprivredu, sa porezom na zarade, sa raznim porezima koje ste prošle godine velikodušno poklonili lokalnoj samoupravi, tobož kao izvorne prihode, i na taj način omogućili lokalnim samoupravama da same stiču dohodak i same njime raspolažu. Zato predlažem, kao neko ko je toliko dugo u Skupštini pa može da vam se čini i da vam dosađuje, da odustanete od svih ovih amandmana, vi koji predstavljate DOS u Narodnoj skupštini; bolje je da pojedini narodni poslanici ostanu upamćeni kao smešni jer su pisali amandmane svojoj vladi, nego da Vlada ostane upamćena kao smešna, jer su amandmane pisali njeni poslanici.