Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Tomislav Nikolić

Tomislav Nikolić

Srpska radikalna stranka

Govori

Povređeno je dostojanstvo Narodne skupštine. Mene je jedan odlazeći funkcioner SRS ovde optužio da nemam morala, da nemam ugleda.
Meni ste prokleli unuke zato što sam vas obavestio da sam razgovarao sa Borisom Tadićem, a preksinoć je Tadićev izaslanik u kući Vojislava Šešelja dogovarao s vama strategiju i taktiku, koja je juče bila evidentna u vašem nastupu.
Šešeljevim unucima sam kum, njima ne mogu ni da pomislim ono što ste vi rekli meni za moje unuke. Dakle, tačno je da su žuti došli pred zid i da nisu mogli više da donose odluke zbog vaše opstrukcije, ali tu im ne pomaže da im pomogne SNS, tu im je trebala pomoć SRS. Juče su tu pomoć imali. Ostaje da vidimo kako će da izgleda ta pomoć.
Jednu stvar da shvatite, niko više od nas ne želi izbore, niko se više od vas ne boji izbora, jer ti izbori predstavljaju kraj drndanja u Narodnoj skupštini i predstavljaju kraj opstrukcije Srbije koju vršite. U životu vam želim sve najbolje, ali neću da se smirim dok vaša stranka ne nestane sa političke scene Srbije.
(Tokom ovog govora poslanici SRS lupali o klupe.)
Gospodine Todoroviću, kad ideš kod žutih i tražiš novac, znaj da te snimaju. Tako si prošle nedelje snimljen kad si tražio novac da izađeš iz politike i da se baviš biznisom.
Što se morala tiče, konačno je u tu glavu ušla taktika SNS. A šta tu ima nemoralno - pripadaju nam mesta u dva odbora, predsednika, imali smo četiri predsednička mesta, na dva smo podneli ostavke. Šta tu ima nemoralno? Pripadaju nam dva, imamo dva. Mi smo izabrali ova dva, a vi, skupštinska većina, možete da razdužite i naše predsednike u ta dva odbora. Dakle, biću predsednik Administrativnog odbora dok me ne razrešite, a kada me razrešite biće neko drugi.
Ne vidim da li je moralno kada neko podnese ostavku ili kad neko ne podnese ostavku, zavisi kako se to sviđa SRS. Nemojte da pominjete moje unuke, dosta mi je više da slušam radikale kako govore o mojim unucima, okrenite se sebi.
Nema smisla, Todoroviću, vrlo dobro znaš koliko sam vezan, kao i ti, za svoju porodicu, pusti, bre, moje unuke na miru, neka oni svoj život razvijaju kako oni hoće, neka saznaju u školi šta oni hoće, a od radikala o meni ništa dobro ne mogu da saznaju. To što radikali trenutno u Srbiji imaju, to se pokazuje.
Ako se oslanjate na predizbornu kampanju da ponovo budete poslanici i vi drndadžije, a šta ćete da kažete u predizbornoj kampanji, a ko će od vas da kaže nešto u predizbornoj kampanji, ko će da vam nosi kampanju - ovi što su nosili u Vrnjačkoj Banji. Na ponovljenim izborima imali ste nula glasova. Gde vam je predsednik mesnog odbora na čijoj su se teritoriji obavljali ti izbori u Vrnjačkoj Banji.
Ovi što su nosili u Knjaževcu kampanju, koliko ste procenata glasova osvojili? Vrh stranke ste uključili u dve opštine i nemate nijednog odbornika. Preporučujem vam da sada pronađete nove ljude, mlade ljude.
Vi da se sklonite, jer vi te upropastili svoju stranku podaničkim odnosom prema Vojislavu Šešelju. Vi ni sada ne smete nijednu reč protiv njegove strategije da kažete. On vam je doveo u svoju kuću Ivicu Dačića, onoga koga optužujemo da je ubio Ranka Panića. Vi s njim pregovarate o novcu, o mandatima, o vlasti u Zemunu.
Gospođo Slavice, nastavite vi...
Samo sam rekao da radikali optužuju Ivicu Dačića da je odgovoran za smrt Ranka Panića, i to je tema valjda jedne skupštinske rasprave koju će radikali ponovo da zatraže.
Vi, gospođo Đukić-Dejanović, nastavite da razmenjujete srdačni osmeh sa svojom koleginicom dok govorim i recepte, verovatno, baš sad prepisujete dok govorim.
Zaista nemam dostojnog suparnika ovde, pa i ne mislim da se upuštam. Samo jednu stvar da vam kažem - zaista više nisam onaj čovek, od 9. septembra naovamo sam veoma slobodan čovek.
Potpuno slobodan da razvijam svoju političku ideju, da utičem koliko mogu, a mogu mnogo, da Srbija bude normalna zemlja, da se u njoj svako bavi svojim poslom, da u njoj ljudi budu slobodni, da nema komande u političkim strankama, da nema ovakve besmislene opstrukcije koju vršite samo dok ne stigne naređenje da se to promeni zato što je stigao ili novac ili neki dogovor.
Dakle, zaista se osećam normalno, slobodno i zdravo od 9. septembra. Veoma sam srećan što više ne moram da trpim vaše društvo.
(Tokom ovog govora poslanici SRS lupali o klupe.)
Nisam mislio ovo da vam kažem, ali reći ću vam, moja najveća radost je što više neću morati za neke od vas da zarađujem mandate.
Dame i gospodo narodni poslanici, neshvatljivo je šta se dešava u Narodnoj skupštini Republike Srbije. Ako je na sednici Vlade ministar Dinkić štitio zakon, a Vlada ga gazila, šta ćete vi u toj Vladi? Šta li vas sad još drži u toj Vladi koja krši zakon?
Ako ste sada optužili drugi deo Vlade da je kršio zakon, a da ga je ministar Dinkić štitio, kako to da vam aplaudiraju ovi žuti. Ljudi, vi ste potpuno podeljeni kao ličnosti. Jedino što vas vezuje je da budete Vlada i da dođete ''sa Vlade'' pravo u Narodnu skupštinu Republike Srbije. Vas ništa drugo ne vezuje.
Recite nam ovde iskreno, je li to Vlada danas odlučila protiv zakona? Ako je tako, biće sednica o nepoverenju Vladi, ajde i vi se priključite nama koji ćemo da glasamo protiv Vlada da Vlada padne. Biće mi teško, jer smatram da ste vi uneli mnogo kriminala u ovu zemlju, i imaćemo posla da to raščistimo kada preuzmemo vlast. Ali, ako treba da se sruši ova loša Vlada glasaćemo zajedno kao i vi.
Ali, da vi mene ubedite da je ministar Dinkić štitio zakon, a da su svi ostali bili protiv zakona, apsolutno je nemoguće. Dakle, vi znate koliko ste zla vi iz G 17 plus naneli ovoj zemlji. Kada sam vas optuživao doživeo sam da me neko od kolega optuži kako samo jedan deo Vlade optužujem, a još sam čuo i gore optužbe na vaš račun posle svega toga.
Ali, ne verujem vam da je Mlađan Dinkić štitio zakon, jer to ne lični ni na vas, ni na njega, niti na mnoge članove G 17 plus koji su u Vladi. Ličilo bi mi na neke članove G 17 plus koji su u Skupštini, jer su oni žrtve. Vi ste tamo odveli one što mlate pare.
Na primer, koliko ima direktor Komercijalne banke platu? Dvadeset hiljada evra. Oni mlate lovu, a ovi ovde trpe kritike od nas poslanika koji znamo kolika su njihova mesečna primanja. Mlađan Dinkić i vaša grupacija su zlo za Srbiju, ne za ovu Vladu, i dok to Srbija ne shvati i dok vas ne pusti Boris Tadić da idete sami na izbore, a ne da to zlo uvlači u Vladu da sve pare potroši državne, situacija u Srbiji neće biti dobra.
Pre mislim da je Mlađan Dinkić toliko protiv Rusije da je u stanju sve da uradi da se taj aranžman sa Ruskom Federacijom ne ostvari. Taj aranžman će biti ostvaren. To je bila želja Narodne skupštine. To je bila želja Mlađana Dinkića kada se slikao sa Putinom u predizbornoj kampanji. Kada nešto potpišete sa Putinom, sa Obamom, od toga se ne beži.
Dame i gospodo narodni poslanici, mislim da ovu sednicu treba prekinuti zato što me zaista zbunjuje šizofreno ponašanje predstavnika vlasti, a u tome i mi, kao opozicija, priznajem, učestvujemo.
Naime, retko ćete naći parlament...
(Predsednik: Gospodine Nikoliću, molim vas, vodite računa o terminima koje koristite.) u kome predstavnici vlasti napadaju neku odluku Vlade, a predstavnici opozicije je brane. Znam da ste vi stručnjak za bolesti čoveka, a ovde pričam o bolestima društva, pa se ne mešajte u ono što ne znate baš najbolje.
Ne mogu da shvatim da moram da branim zakon od jednog dela Vlade, ili da učestvujem u nekom napadu na Skupštinu, koji vrši jedan deo Vlade. Ovo najpre mora da se raščisti, moramo tačno da znamo o čemu se radi.
Najlakše je vama, gospodo ministri, da provedete jednu sednicu na kojoj se ne slažete, na sledeću sednicu dođe dnevni red sa kojim se slažete i vi idete dalje, a mi ovde ostajemo potpuno zbunjeni, da li učestvujemo u propasti Srbije, u izgradnji Srbije, da li smo vam poslužili samo da izglasate nešto što nikada nećete da provedete ili nešto što želite da sprovedete iako se polovina od vas sa tim ne slaže. Zaista nam dugujete da ovde izađete kao Vlada sa jedinstvenim stavom. Dobar je sporazum ili nije dobar sporazum. Ponavljam, onaj deo Vlade koji smatra da je ovo propast Srbije ne treba da bude u vlasti. Nije ta vlast po svaku cenu, nije ta vlast, a da ne smete ljudima da pogledate u oči.
Ali, kada ste već takvi branioci Srbije, da vas pitam - kako je to Mlađan Dinkić 28. marta 2003. godine, kao član Komisije za sanaciju i stečaj, prihvatio Labusov predlog da se Sartid proda za 35 puta manju cenu nego što je stvarno vredeo. Šta se to od onda desilo sa našim Mlađom? Kako to Mlađan Dinkić sada optužuje drugi deo Vlade, pomognut jednim delom opozicije, da želi saradnju sa Ruskom Federacijom da upropasti Srbiju. Bilo je lepo da se slika u kampanji i da ovom predsedniku Srbije, Vlade i Skupštine donese odlučujuće poene, kojima je zaseo na ova tri mesta o kojima sada govorimo.
Razmislite dobro vi iz G17. Uvek ste imali dobar tajming za napuštanje Vlade, uvek ste posle toga nalazili koga možete da prevarite da sa njim pravite vladu. Znam da vi posle ovih izbora, baš kao i neke drndadžije i kletvenici, kojima to nikada neću da oprostim, nećete više biti u ovom parlamentu.
Ali, šta to ima veze, neki od vas su se nakrali dovoljno, a neki od vas imaju svoje profesije, mnogo je časnije baviti se tom profesijom, nego pomagati Mlađanu Dinkiću da upropasti Srbiju.
(Tokom ovog govora radikali lupali o klupe.)
Na osnovu članova 100. i 101. Poslovnika. Izvinjavam se što remetim ovu idilu, ali zaista nije prihvatljivo, gospođo Đukić-Dejanović, da me optužite kako sam povredio dostojanstvo Narodne skupštine time što sam želeo da na osnovu članova 225. i 226. saznam da li govornik govori po Poslovniku ili ne, da li je na dnevnom redu katastrofa koja nas čeka razmeštanjem Euleksa i izdaja zemlje ili je možda govorio po amandmanu.
Vi ste me optužili da remetim dostojanstvo Narodne skupštine. Nije vam padalo na pamet, u vreme dok ove idile nije bilo, da barem opomenete onoga ko je za mene rekao da saradnjom sa Tadićem služim kao njegova štaka, da sam izdao Srbiju, da sam izdao interese, da ubijam Vojislava Šešelja u Haškom tribunalu, da sam pseto, da sam lopuža, da sam ovakav ili onakav. Znači, što priliči bogu, ne priliči volu. Ono što je dozvoljeno svima, Tomislavu Nikoliću, kao predstavniku opozicije, nije dozvoljeno.
Ja vas samo upozoravam, gospođo Đukić-Dejanović, da nemam nameru da zaustavljam rad parlamenta, ali imam nameru da branim svoj integritetet i svoje dostojanstvo od vas, pošto od ovih "drndadžija" nemam šta da se branim, oni imaju svoj uspon i svoj pad. Noćas su imali uspon, ko zna, možda će sutra da bude pad, nikad se ne zna. Ali vas molim, poštujte barem jednakost narodnih poslanika, pa kad već ćutite onima koji grubo vređaju, urušavaju dostojanstvo i Narodne skupštine i Srbije, nemojte mene da opominjete, to nikada nisam činio, time se nikad nisam bavio, zaista sam u prolazu samo pitao: "Da li je ovo po Poslovniku?".
Ako vi mislite da sam time ugrozio dostojanstvo Narodne skupštine, neka ostane vama na procenu, ali moje je bilo da obavestim javnost da postoje različiti načini da se javnost informiše o tome šta se u Srbiji dešava i da je Srbija postala mesto na kome se ispoljavaju najniže strasti i vrše dogovori između najnemoralnijih ljudi i da je Srbija postala mesto gde se sve dogovara za novac.
(Predsednik: Vreme.)
Izvinjavam se, završavam. Kad novac odlučuje, onda se sve ljudske vrline i dobre osobine bacaju pod noge.
Dakle, neću da se javljam. Kad god me od sad budete uvredili, gospođo Đukić-Dejanović, shvatiću da je to sada nova politika vaše političke stranke i vaše koalicije, shvatiću da vi lično nemate ništa protiv načina na koji se bavim politikom, protiv načina na koji zastupam svoje stavove u Skupštini, ali ću shvatiti i to da predsednik vaše stranke i predsednik "drndadžija" očigledno imaju potpuno nove dogovore. (Sve vreme govora narodnog poslanika Tomislava Nikolića narodni poslanici SRS lupaju o klupe.)
Gospođo Đukić-Dejanović, mislim da bar nekada treba da reagujete kada narodni poslanici iz LDP-a ovako drsko napadaju Ustav Republike Srbije i referendum na kome je taj Ustav donet zato što je vaša dužnost da zaštite dostojanstvo Narodne skupštine i narodne poslanike izabrane nakon donošenja novog Ustava Republike Srbije.
Može vama, gospođo Popović, da se sviđa ili ne sviđa ovaj Ustav, ali on postoji, donet je referendumom, na kome ste mogli da vidite da se prvi put na jednom mestu na kome se glasa pojavila i Njegova svetost patrijarh srpski gospodin Pavle. Priznajem manjkavost u vezi sa javnom raspravom, ali to što govorite o referendumu u nekoj zavijenoj formi, što bi trebalo da znači da svi mi treba da sumnjamo u rezultate referenduma zato što vi iz LDP-a tako govorite, to nije odnos narodnog poslanika prema Ustavu Republike Srbije i to nije odnos onoga ko zahteva da bude poštovan, ko je na osnovu tog Ustava i zakona proisteklih iz njega izašao na izbore, samim tim priznao Ustav, samim tim opredelio svoj stav prema Ustavu Republike Srbije.
Naravno, ima onih koji ne slušaju šta se govori, nego gledaju ko govori. Ali, to su obično ljudi koji ne umeju da procene šta je bitno, a šta nije.
Dakle, govorim o tome da jedna poslanička grupa grubo vređajući Ustav svoje države dovodi u pitanje svoje postojanje na načelima tog Ustava.
Zato vas molim, gospođo Đukić-Dejanović, da ne pričate o receptima sa svojom koleginicom uvek kada se neko od nas pojavi za govornicom ili kada se pojavi neko kome ne smete da prigovorite. Molim vas da sednicu vodite na način kako je to propisao Poslovnik, da one koji ometaju atmosferu, koji posle kmeče kada njima neko dobacuje dok govore opomenete. Meni to ništa ne znači i ne smeta, samo što ovde ima i muzički obrazovanih ljudi, koji bi mogli ovo da uobliče u neku muzičku formu, pa da barem bude zabavno, a ovako, niti ste u ritmu, niti počinjete i završavate u isto vreme.
Stvar o kojoj govorim veoma je ozbiljna. U Narodnoj skupštini Republike Srbije narodni poslanik ima pravo da izgovori šta god hoće za ovom govornicom, on za to ne može da bude kažnjen. Ne tražim nikakvu kaznu za gospođu Popović, njeno je pravo da govori ono što misli, ali napadati Ustav Republike Srbije dovodeći u sumnju način na koji je donet, znači lažiran, govoriti o tome da je Ustav lažiran, to ne priliči niti dolikuje jednom narodnom poslaniku, posebno kada u to umešate da će doći do retroaktivnosti sudija po izboru, iako sudije sude po zakonu, a ne po izboru. Dakle...
(Predsednik: Vreme.)
... još jednom, zbog dostojanstva Skupštine, meni to ne znači mnogo, pripadam grupi političara, grupi građana koji su aktivno učestvovali u donošenju Ustava. Ne branim ga zato što sam ja bio za njega, nego ga branim zato što se bolji Ustav nije pojavio i zato što se niko od onih koji ga kritikuju ne usuđuje da se upusti u postupak za njegovu promenu. Hvala. (Sve vreme trajanja govora narodnog poslanika Tomislava Nikolića narodni poslanici SRS lupali su o klupe.)
Zaista sam prvi put čuo da vi neke stvari dopuštate kako ne biste kompromitovali efikasnost rada Narodne skupštine. Evo, vi kao ugledan profesor fakulteta, ne mislim tu da prozovem da mi to objasnite kao lekar, nego kao čovek koji je veoma obrazovan, samo mi recite kako biste vi to štiteći dostojanstvo Narodne skupštine kompromitovali efikasnost rada parlamenta. Da li to znači da postoji neka mera, neki stepenik koji ne želite da pređete, da ćete dozvoljavati mnogo toga da bi postojala efikasnost u radu parlamenta?
Upozoravam vas, po Poslovniku, Narodna skupština vam nije dala pravo da Skupštinu vodite tako da razmišljate na sednici o efikasnosti nego o dostojanstvu, o integritetu narodnih poslanika, o poštovanju Poslovnika, pa tek potom, kada su svi uslovi ispunjeni, da brinete i o efikasnosti. Inače, zaista sam primetio da ste spremni na mnoge poteze da biste nekakvu efikasnost parlamenta obezbedili. Vidim da ste danas zadovoljni i da nije kompromitovana efikasnost parlamenta. To što ste kompromitovali neke ljude koji će za neki dan da se postide svega onoga što su govorili u toku ovih mesec dana, to vama ništa ne znači. Vi ste vladajuća koalicija koja opstaje. Ne kažem zahvaljujući kome, ali oni se već sami javljaju.
Uopšte nisam povređen ili uvređen lično vašom javno izraženom sumnjom da je pokraden rezultat referenduma; to sam morao u ime onih građana koji su izašli na referendum i odlučili da Srbiji daruju Ustav.
Dakle, njih ste uvredili, njima se izvinjavajte ako imate nameru da se izvinjavate; mene niste, znam koliki je udeo stranke u kojoj sam tada bio u donošenju tog Ustava i znam da bez te stranke taj Ustav ne bi bio donet.
Što se tiče novca, nisam rekao da ste dobili novac. Čuli ste to od nekog drugog. Samo sam video da mi manje stiže od Amerike i od Engleske i pitao sam gde je onaj novac koji dobijam u tranšama, a oni su rekli – moramo malo da odvojimo onima sa kojima smo se sinoć dogovarali.
Amandman kojim se predlaže osnivanje odeljenja Višeg prekršajnog suda, nepredviđenog zakonom u drugim slučajevima, poslužio je narodnom poslaniku da govori o Okružnom sudu u Kragujevcu.
Postaje manir pojedinih poslanika i poslaničkih grupa da ili izriču presude ljudima kojima je tek počeo postupak, ili da se, nezadovoljni nekakvim rešenjem, ili nekakvom presudom, obruše na sud koji je rešenje ili presudu doneo i da time direktno odlučuju o validnosti rešenja ili presude, baš kao da su oni viša sudska instanca, ili kao da su neko ko treba da zaštiti građane Srbije od nezakonitih rešenja ili presuda.
Ovde se govorilo u veoma lošem tonu o jednom od najboljih okružnih sudova u Srbiji. To što se nekom ne sviđa ono što uradi Veće, nikako ne može da posluži kao povod za napad na predsednika suda. Dakle, mogao sam da izađem i da po presudama velikog broja okružnih sudova napadnem te sudove, da kažem, pošto mi se ne sviđa ono što oni rade, da su kriminalci, ali gde bi nas to odvelo kada bismo ovde sudovima pretili kako ćemo da se ponašamo ako neko rešenje ne donesu u skladu s našim željama.
Dakle, bez želje da vas učim, to sam prestao odavno, kažem vam – ne mešajte se u rad suda. Postoje načini i putevi kojima se prigovara, kojima se traži preispitivanje nekakve odluke, kojima se traži da se preinači. To, svakako, nije pretnja nekom sudiji da neće biti ponovo izabran, ili nekom predsedniku suda, koga možda u životu niste sreli, u čije predmete se niste uopšte upuštali, nego ste poverovali na reč nekome ko vam je rekao da je to loš sudija ili da je to loš sud.
O tome više neću da govorim, zato što mi se ne sviđa što ste pogazili princip da se ne mešamo u sudove i njihove odluke.
Hteo bih da ukažem na jedan problem koji bi mogli imati poslanici opozicionih stranaka prilikom glasanja o amandmanu koji je podnela mađarska stranka u ovoj skupštini. Naime, podržali smo i mi njihov amandman, zato što treba omogućiti pripadnicima manjina da uživaju ono što im Ustav garantuje, a to je malo veća ravnopravnost od nas koji pripadamo narodu, jer time se stvaraju bolji odnosi u državi i time pripadnici manjina počinju da se osećaju baš kao i mi koji smo narod, iako imaju preko granice svoju matičnu državu.
Međutim, ovde sam čuo jednu pretnju, ucenu izgovorenu od strane poslanika mađarske političke stranke, koji je rekao – ako ovaj amandman ne bude izglasan, mi nećemo da glasamo za zakon u celini. To znači, ako bude izglasan, oni će da glasaju za zakon, a to dalje znači, ako mi svojim glasovima pomognemo da taj amandman prođe, biće izglasan zakon u celini, pa će na nas ovde pasti opravdana sumnja da smo izglasali zakon.
O tome dobro razmislite i vi i oni koji ucenjuju Narodnu skupštinu Republike Srbije. Čak i da smo hteli, a hteli smo da pomognemo da taj amandman prođe, zaista ne prihvatam nikada da budemo ucenjeni da bismo za nešto glasali. Kao što ne prihvatam ni vaše ucene, ni pretnje, i kao što ste izgubili potpuno meru i kompas, ponavljam vam – ova Srbija se deli na normalne i nenormalne ljude. Gledajte nekako da pripadate onoj grupi normalnih ljudi.
(Sve vreme govora narodnog poslanika Tomislava Nikolića, narodni poslanici SRS-a lupaju o klupe.)
 Svega sam se naslušao ovde, pa i toga da sam dogovorio da mi lik bude na poternici. Pametni ste mnogo, ali da ne reagujem. Dogovorio sam i novac, pa će lako da mi isplate, jel da?
Gospodine Batiću, da kažete uvek tačno kako je bilo. Nemojte da me optužujete zato što ste doktor pravnih nauka. Trebalo bi bolje od mene da znate da sam govorio o pravima predsednika Republike, a predsednik Republike ima prava da se umeša i pravosnažnu presudu. Daje pomilovanje, što znači, menja sudsku odluku, menja visinu kazne – ima pravo, to je njegov akt milosti. Ima pravo da oslobodi od krivičnog gonjenja, abolicijom, što je ponovo mešanje predsednika Republike, u ta dva slučaja, u sudsku praksu.
Na pitanje – da li biste dali pomilovanje ubicama Zorana Đinđića, ja sam rekao da bih najpre morao da sa svojim saradnicima, mislio sam na neke iz ovih klupa, proučim predmet, da bih mogao da budem ubeđen u to da neko zaslužuje pomilovanje ili ne. Ubice, surove ubice, narkodileri, oni koji su silovali, posebno maloletnice, nikada ne bi dobili pomilovanje od mene kao od predsednika Republike.
Dakle, nisam promenio ideologiju, to sada ponavljam. Možete da koristite i ove moje sadašnje reči – da me nekada optužite za to da sam se umešao, da bih se kao predsednik Republike umešao u pravosnažne sudske presude.
Postoji način da se i Narodna skupština u to umeša, donošenjem zakona. Ovde je, u vreme kada ste i vi bili na vlasti, postojao Predlog zakona o opštoj amnestiji, mislim da je bio ministar Stojković, a možda ste vi tada bili u opoziciji. Izvinjavam se, ali je ministar bio Stojković. Postojao je Predlog zakona o amnestiji, koji zbog nesaglasnosti poslaničkih grupa nikada nije bio na dnevnom redu. Da je on donet, i zakon bi se umešao u pravosnažne sudske presude. Da je usvojen, po našim amandmanima, za određene visine kazne, određeni procenat kazne bi bio smanjen.
Nisam rekao da postoje normalni i nenormalni poslanici, meni to ne pada na pamet. Pažljivo slušajte, ako već želite da se ovde, s ove govornice ravnopravno ponesemo, ali neki su se prepoznali. Ja tu nisam kriv, poslanike pominjao nisam, poslanici izlaze i govore da su normalni.
Izvinjavam se, završavam. Svi poslanici su ovde apsolutno normalni, i 22 poslanika Srpske napredne stranke.