Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Tomislav Nikolić

Tomislav Nikolić

Srpska radikalna stranka

Govori

Ovde je povređen član 104.
Dakle, narodni poslanik Igor Bečić je u četvrtak povukao ostavku, kojom manipulišete kad su svi poslanici u pitanju, kojom ih držite u pokornosti. Koje je to krivično delo on načinio od četvrtka, kada je povukao ostavku, do danas? Pa, vi sad kažete ovde da neko krije njegova krivična dela zato što Srpska napredna stranka sarađuje s Borisom Tadićem. Pre će biti da vi to upućujete poruku ostalim poslanicima da ćete, ukoliko se i oni odluče na takav čin, a njihova je volja slobodna, mogu da rade šta god hoće, vi iz UDBE da iskopate neku krivičnu prijavu koja protiv njih postoji.
Dakle, Igor Bečić, od momenta kada je pristupio Srpskoj naprednoj stranci, nije počinio nijedno krivično delo i protiv njega nije podneta nijedna krivična prijava. Koliko ja znam, a potpredsednik Administrativnog odbora je tu, protiv njega ne postoji nijedan zahtev u Administrativnom odboru da se raspravlja o njegovom imunitetu. Ako je to iz vremena dok je bio u SRS-u, kako vam je tada odgovarao Igor Bečić koga sada nazivate kriminalcem? To što je bio, to je i sada. Nije kriminalac i vi to dobro znate. Postoje dve prijave koje su ''žuti'' pisali protiv njega i postoji jedna krivična prijava za klevetu, privatna, po kojoj nikada nismo skidali imunitet.
Meni je zaista žao da vi tako shvatate svoje dojučerašnje prijatelje. I vama koji lupate sutra može isto ovo da se desi, da neko maše nekom krivičnom prijavom koja protiv vas postoji, da vas optužuje da sarađujete sa BIA, samo zato što više niste, nećete da trpite ovakvo ponašanje.
Zbog toga je Ustav predvideo da mandat pripada narodnom poslaniku, da ga politička stranka, na čijoj listi je izabran, ne bi ucenjivala, da može ovde slobodno da glasa, a ne da glasa kako mu se naredi. Ako ne glasa kako mu naredite, da aktivirate njegovu ostavku.
Čovek sam aktivira svoju ostavku. Ne može neko u njegovo ime da podnosi ostavku. Ta ostavka je pretnja, a nije čin koji glasi da taj i taj narodni poslanik više ne želi da bude narodni poslanik.
Ja sam svoje rekao, moja savest je čista i mirna, a vi razmišljajte kako ćete.
(Sve vreme govora narodnog poslanika Tomislava Nikolića, narodni poslanici SRS-a lupaju o klupe.)
Nemam šta da dodam onome što je rekla gospođa Pop-Lazić, kao ugledni pravnik. Nisam umeo bolje da objasnim kako se manipuliše tuđom voljom preko ostavki koje neko drži kod sebe.
Dakle, kada imate tuđe ostavke u svom sefu ili fioci, manipulišete tuđom voljom. Zbog toga u SNS-u nema ostavki, niko nema ostavku, a samo da vam taj stav 2. člana 102. Ustava još jednom pročitam, da biste shvatili gde sve niste u pravu: ''Narodni poslanik je slobodan da, pod uslovima određenim zakonom'', a gde vam je taj zakon koji je odredio uslove pod kojima narodni poslanik svojom voljom stavlja na raspolaganje stranci svoj mandat? Kako se zove zakon, citirajte mi njegov član, u kome se objašnjava kako narodni poslanik stavlja svoju ostavku neopozivo političkoj stranci sa čije je liste izabran? Nađite mi gde je to rešenje razrađeno u zakonu?
Dok ne bude razrađeno u zakonu, ne može da se primenjuje, zato što Ustav kaže – pod uslovima određenim zakonom. Ustav kaže – donesite zakon, pa raspolažite tuđim ostavkama. Ovako, raspolažete ostavkama onih koji su uzeli kredite, koji drugu platu nemaju, koji su planirali da četiri godine izdržavaju svoju porodicu poslaničkim mandatom, što je veoma nemoralno, što nije dobro, što ne liči na političku stranku. Liči na grupu ljudi koju je neko okupio s namerom da im komanduje, da njima manipuliše do kraja mandata, i to je ono osnovno.
Ja nikada ne bih želeo da vam se glava nađe na poternici, nikada. Nikada vam ne bih rekao da ste to uradili da bi oni koji ostanu posle vas, živi, dobili neki novac. Samo toliko da znate. Rekao sam da sam ponosan što sam zamenjen Ratkom Mladićem, ali da me zabrinjava to da sada svaka šuša može da me ubije i da kaže – ovo je Ratko Mladić.
Dakle, ne izvrćite moje reči, ono što mi se dešava. Dešava mi se nešto jako loše u životu, delom i zbog vašeg predsednika stranke, i vi to jako dobro znate. Moja je sreća što umem da pronađem kome je rečeno, kad mu je rečeno, ko priprema i kako. Sada vam kažem, prepoznaće se onaj kome ovo govorim. Nemojte da skupljate novac za nalog Vojislava Šešelja da ja ne budem živ.
(Sve vreme govora narodnog poslanika Tomislava Nikolića, narodni poslanici SRS-a lupaju o klupe.)
Član 104. Dame i gospodo narodni poslanici, prihvatam da možete bezmalo svakog narodnog poslanika da nazovete i lopovom i kriminalcem, to govori o vama, ali nazvati nedostojnim, nedoličnim i kriminalcem Božidara Delića, ja bih se udavio u septičkoj jami kada bih za čoveka koji je odbranio Srbiju rekao da je kriminalac. Vi još samo treba i da se udavite.
Rekao sam vam, nemojte da me ljutite, odgovoriću pozitivno na zahteve nekih od vas da nam se priključite. Rekao sam, bavite se politikom, nemojte da drndate vunu pod klupama. Molio sam vas da očuvate ono što smo zajednički stekli, ali ne vredi, vi ste rešili da idete velikom nizbrdicom, vas ništa na toj nizbrdici ne može zaustaviti.
Samo mi je vas žao. Znam da me neki od vas već sada mrze, ne razumem zašto, ali vidim po pogledu i vidim po vašim izrazima; čak ni oni ne bi smeli da me mrze, ja sam im veliki prijatelj i dan-danas.
Dakle, izvini, generale Deliću, mnogo veće zlo ti je naneto danas nego kada te je Tadić penzionisao u 48. godini života, ali te molim da shvatiš da oni ne znaju šta čine, a onima koji ne znaju šta čine sve je oprošteno.
Dame i gospodo narodni poslanici, uz sve zalaganje za pravdu, pravičnost, ustavnost, ne mogu da se složim sa nekoliko puta ponovljenom, u poslednjih nekoliko dana, željom narodnog poslanika da se otkloni nedostatak Ustava Srbije u kome se ne pominje nezavisno tužilaštvo. Zaista mi je neprihvatljivo da se uvodi četvrta grana, nezavisna grana vlasti, tužilaštvo.
Nemoguće je reći, boriti se, tražiti čak i izmene Ustava da bi se tužilaštvo oglasilo nezavisnim. Onda bi se trebalo boriti i za nezavisnu policiju, onda bi sve ono što treba da radi u skladu sa zakonom i pravom, trebalo u Ustavu proglašavati nezavisnim. Ne može. Tužilaštvo ne može da se proglasi nezavisnom granom, granom vlasti ili kako to već zamišljate. Toga nigde u svetu nema.
Tužilaštvo nije samostalni organ nego je organ državne vlasti, pod kontrolom državne vlasti, građana. A obezbeđuje se tužiocu da bude autonoman u odlučivanju, da bude inokosan kada odlučuje, i bilo je propusta u poslednjih nekoliko godina, kada su tužiocima podnošene krivične prijave zato što su odlučili da u nekim predmetima ne postupaju.
Tužilac ima pravo da odluči da li će u nekom predmetu da postupa ili neće, ali građani Srbije nikada neće imati priliku da se izjašnjavaju o tužilaštvu kao o nezavisnoj kategoriji, nezavisnoj grani vlasti, četvrtoj grani vlasti, koju ne poznaje ni teorija ni praksa, ustavna teorija i praksa u svetu.
Dakle, nikad se nećemo zalagati da tužilaštvo bude nezavisni organ vlasti, a zalaganje za to da tužioci rade po zakonu, da gone kriminalce, da ih predaju dalje nadležnim organima, svakako ostaje ideal uvek valjda, svake političke stranke (tokom govora poslanici SRS lupali u klupe).
Iskoristiću vrlo malo vremena. Ne želim da polemišem sa dobrim namerama gospodina Jojića. Samo upućujem na jednu terminološku razliku.
Dakle, ni UN, ni Savet Evrope ne govore o nezavisnosti, nego o samostalnosti javnotužilačke funkcije. U Srbiji treba obezbediti samostalnost, a ne nezavisnost javnotužilačke funkcije. To nije samo terminološka razlika. Moglo bi da se kaže da želimo isto, ali treba primeniti odgovarajuću terminologiju. Tužilačka funkcija ne može da bude nezavisna, ali može da bude samostalna.
Vi znate kako se u svetu postavljaju i tužioci i specijalni tužioci. Kad neko želi da se bori protiv kriminala na raspolaganju mu stoji i takva mera da odredi specijalnog tužioca za istragu, za istraživanje određenog dela, što preporučujem budućim vlastima sada u pogledu ove kriminogene grupe G17 plus da učine što pre.
Ako se to proširi na druge delove vlasti, šta fali da očistimo Srbiju konačno? Ali, tužioci u svom radu mogu da budu samostalni, odnosno moraju da budu samostalni (poslanici SRS lupali u klupe tokom govora).
Nisam ni zadužen ni ovlašćen da lečim ni društvene, ni pojedinačne bolesti. Ali, moram da ukažem da, kada neko od narodnih poslanika ovde zloupotrebi svoje pravo, kao što je bilo u prethodnom slučaju, kada je gospodin koji se zanese previše ponekad u svojim diskusijama, izvršio krivično delo govoreći o nekakvih 88 zumbula kojima se sudi u Smederevu i time se direktno opredelio kako će da izgleda presuda u tom slučaju. Vrlo dobro zna da, bar čoveka koga i sam brani, brani po principu da je svako nevin dok se ne dokaže da je kriv.
Dakle, po mom mišljenju, slobodno mogu da ga iznesem, jer ako se prevarim neće biti posledica, tamo se sudi mnogim nevinim ljudima. Nisu oni samo sa Pravnog fakulteta u Kragujevcu, nego sa fakulteta u Beogradu, Nišu, na nekima ste neki od vas studirali, na nekima niste, tako da ne mogu da kažem da su zbog nekog studenta profesori sa tri fakulteta širom Srbije optuženi i sada, kada su dobili priliku da se na sudu brane, kada je juče počeo proces, u Narodnoj skupštini ne sme da se kaže da su krivi. Zato što se time ruši osnovno načelo prezumpcije nevinosti, koje bi trebalo da bude ideja vodilja svih nas, a posebno narodnih poslanika.
Dakle, ako smatrate da sam izvršio neko krivično delo, vaša reč nije dovoljna, kao što i ja smatram da su neki od vas počinili neka krivična dela, pa to ne iznosim u javnost, pošto moja reč nije dovoljna. Onaj ko misli da sam izvršio krivično delo mora da poštuje put koji je odredila država Srbija. Čak i ako je nezadovoljan na kraju konačnim pravosnažnim presudama, može da se obraća i dalje institucijama u Evropi. To je omogućio i ovaj Ustav.
Ali, da vi ovde optužite 88 profesora, neki od njih imaju tolika znanja koja buduće generacije profesora neće dostići, posebno ova profesorska deca koja u kabinetima polažu i magistrature i doktorate. To je zaista najniža lestvica na koju čovek može da se spusti.
Zato, u odbrani tih profesora, neke od njih poznajem kao vrsne komšije i prijatelje, a nikada ni jedan ispit, niti ja, niti bilo ko od mojih prijatelja, poznanika, rođaka kod njih nije polagao. Pozivam vas da ih ne osuđujete pre nego što imaju pravo da iznesu svoju odbranu, posebno da ih ne osuđujete kao narodni poslanik, da ih ne vređate nekakvim epitetima.
(Predsedavajuća: Govorite tri minuta i 30 sekundi.)
Izvinjavam se, završavam, da ih ne vređate nekakvim epitetima koje meni slobodno možete da upućujete, bio sam vaš dugogodišnji prijatelj, pa ako sam bio zumbul i pre 18 godina, to sam i danas, ako sam bio Smoki pre 18 godina, to sam i danas. U mom mozgu se ništa nije promenilo za ovih 18 godina. Ali, kod vas, gospodine Krasiću, zapažam promene. Molim vas da poslušate savete svoje okoline.
(Tokom ovog govora poslanici SRS lupali o klupe.)
Član 104, samo zbog javnosti. Mnogi se pozivaju na Ustav Republike Srbije, da vam pročitam, po ko zna koji put, taj član Ustava na koji se pozivate kad tvrdite da imate još 20, čini mi se, 21 mandat.
Položaj narodnih poslanika se zove ta glava Ustava, a u njoj kaže, u članu 102. stav 2 - narodni poslanik je slobodan da, pod uslovima određenim zakonom, neopozivo stavi svoj mandat na raspolaganje političkoj stranci, na čiji predlog je izabran za narodnog poslanika.
Za one koji ne znaju, ovaj ustav je pisan posle zaključka Ustavnog suda da mandat pripada narodnom poslaniku. Želja onih koji su ovaj ustav pisali, želja građana koji su na referendumu potvrdili ovaj ustav, želja poslanika koji su potom glasali u Narodnoj skupštini, bila je da poslanik ima svoj mandat, a da taj mandat može, pod uslovima određenim zakonom, da stavi na raspolaganje političkoj stranci sa čije liste je izabran.
Nemam želju da vama stavim na raspolaganje svoj mandat. Vi nemate zakon po kome bih mogao, čak i da imam želju, da vam stavim na raspolaganje svoj mandat. Mogao bi da mi prestane mandat jedino u slučaju da ne želim više da budem poslanik. To znači, da predam u Skupštinu Srbije svoju ostavku, ne vama, nego u Skupštini Srbije predsedniku Narodne skupštine. Vi sa tim nemate ništa. Svako od vas ima svoj mandat.
Bilo vas je 78, sada vas ima 57, odlučujte sami kako ćete dalje. Imate poslaničku grupu, možete na pet grupa da je razdvojite. Može neko od vas da pređe u drugu poslaničku grupu. Vi ste narodni poslanici, slobodni, imate svoju volju.
Ne može više niko da vas kazni zbog toga što ne ispunjavate njegov nalog, što nećete protiv svoje volje i savesti da radite ono što vam se naredi. To je bila želja ovog Ustava, ne da budete robovi političke stranke sa čije ste liste izabrani, nego da imate svoj mandat, a stranka, kad vas kandiduje i kad odluči ko su poslanici, da zna da vi imate svoj mandat i da sa njim možete da uradite šta hoćete.
Tako vam je u Srpskoj naprednoj stranci. Kako je kod vas, ne znam.
(Narodni poslanici SRS za vreme izlaganja narodnog poslanika Tomislava Nikolića lupaju o klupe.)
Pozivam se na član 104. kao i prošli put.
Ovde je ugroženo dostojanstvo Narodne skupštine time što je pokušano da se nabaci sumnja da je jedan čestiti narodni poslanik zadužio političku stranku u kojoj je bio, pa iz nje isključen i ostavio dugove. Zbog javnosti, ne zbog vas, vas nikada nije zanimalo odakle novac za kampanje, koliko je novca potrošeno, vas je interesovalo ko će od vas da bude narodni poslanik.
SRS je ostala sa mesečnim kreditom od milion i 500 hiljada dinara i sa finansiranjem od strane države od skoro 14 miliona dinara mesečno. Da nije bilo tog kredita, možda bi nas 20, 30 i bili poslanici. Oni koji su u vrhu stranke i oni koji su u timu za odbranu dr Vojislava Šešelja.
Šta bi bilo sa drugim aktivistima SRS, predsednicima okružnih i opštinskih odbora, kojima je to jedini način da afirmišu sebe, svoju stranku i da obezbede sebi neku egzistenciju, pošto je stranka u vrlo malo opština u lokalnoj samoupravi, gde može još poneko da se zaposli ili da obezbedi svoju porodicu.
Da li biste vi, koji me danas tako optužujete po nalogu, ne iz glave svoje, da li biste bili narodni poslanici da nije bilo tog minornog zaduživanja u odnosu na moju procenu šta možemo time da ostvarimo. Ne biste bili. Mogli smo mi i bez novca da idemo u kampanje. Ovi bi to jedva dočekali.
Nažalost, Srbija je ušla u predizborne aktivnosti u kojima se sa mnogo novca obezbeđuju mandati. Sada vi lupajte. Dok traje ovaj saziv Skupštine, vi ćete da lupate u klupe i sa zebnjom da čekate nove izbore, jer će za dvadesetak možda i da se obezbede mandati. Taj spisak će doći iz Haga i u njemu će biti najzaslužniji ljudi u stranci.
Šta je sa ostalima? Šta je sa strankom? Ko će da je promoviše u tolikim gradovima Srbije u kojima neće biti narodnog poslanika, samo zato što vi lupate? Što bolje lupate, očekujte manje mandata na sledećim izborima. E, tako.
Prihvatam da SNS zadužite tim kreditom, a da nam prebacite makar ovaj novac za finansiranje dvadeset jednog poslanika, nama bi i to bilo dovoljno, mi umemo da se bavimo politikom.
(Tokom govora poslanika Nikolića poslanici SRS lupaju o klupe.)
Dame i gospodo narodni poslanici, raspravom o ovom amandmanu, u stvari, želim da potenciram tu priču o poštovanju Ustava. Naime, bilo bi dobro da je ovaj amandman ovako napisan samo iz neznanja. To je opravdano, prihvatljivo i može uvek da se čovek izvini, da kaže – izvinite, nisam znao kako piše u Ustavu. Ali, reći znali smo da je Ustav odredio pet godina, ali mi predlažemo četiri godine jeste napad na Ustav. Da li ga vi vršite na nekoj tribini, mitingu, u nekom svom pisaniju, gde biste mogli da kritikujete ustavne odredbe ili sa skupštinske govornice, na kojoj direktno pokazujete da ne poštujete taj ustav.
A, što niste lupali Vladanu Batiću, maločas je bio tu, a naterao je Aleksandra Stefanovića da lažno svedoči protiv Vojislava Šešelja? Valjda je njemu trebalo lupati, a ne meni, jer vi sa njim razgovarate lepo, a mene pokušavate da ometete u ovome što kratko želim da vam kažem.
Dakle, ne postoji opravdanje kada radite nešto neustavno. Neustavno je i to što ste prihvatili da današnja sednica teče o amandmanima, a ne o raspravi o nepoverenju Vladi.
Uopšte vas više ne interesuje nepoverenje Vladi, kao predstavnik političke stranke i poslaničke grupe kojoj niste ponudili da učestvuje u potpisivanju Predloga za izglasavanje nepoverenja, očekivao sam da će i vladajuća većina, a i vi, poštovati rok od pet do 15 dana i da će se u roku od 15 dana ta tačka naći na dnevnom redu.
Vaš dogovor postoji, vladajuća većina vam je uskratila tu sednicu, vi nijednu reč niste rekli protiv toga. Ali, lupate li lupate! Pa čak i to da nije bitan Ustav, vi ćete da menjate članove Visokog saveta na četiri godine, šta vas briga što u Ustavu piše na pet godina! A, to što ste i sami učestvovali u tome, mnogi od vas glasali u Skupštini za taj ustav, mnogi od vas pozivali građane na referendume da izglasamo Ustav, to je vas sada baš apsolutno briga.
Znači, trebalo je Zakonodavni odbor, poštovani gospodine, da odbaci amandman, a ne da se mi ovde sada o tom amandmanu nagađamo ili da ubeđujemo poslanike da od njega odustanu. Da su hteli da odustanu ne bi ga napisali. Ali, vi imate pravo da kažete da amandman nije pravno moguć i njega nema i o njemu se ne raspravlja. I on ne može sada da bude povučen.
Pisan je tendenciozno, da se izazove rasprava o tome koliko je Ustav loš. Ustav je dobar, a ko misli da može da donese Srbiji novi, neka krene u proceduru promene Ustava. (Aplauz.)
(Za vreme govora narodnog poslanika Tomislava Nikolića, poslanici SRS lupali su o klupe.)
Ne želim da koristim vreme predviđeno za amandman da bih odgovorio. Konačno se za govornicom pojavio i čovek koga cenim i kome ne mogu da razumem ovo što čini. Ali, svako ima pravo da se ponaša kako želi. Ništa vam nisam uzeo.
Naime, član 102. Ustava kaže da je narodni poslanik slobodan da, pod uslovima određenim zakonom, neopozivo stavi svoj mandat na raspolaganje političkoj stranci na čiji predlog je izabran u Narodnoj skupštini. Imam slobodnu volju da svoj mandat ne stavim na raspolaganje SRS, i ja ga nisam stavio na raspolaganje SRS.
Ako ćete da sprečavate zbog toga što smatrate da je to neustavno, nemoralno ili kako god hoćete, onda nemojte da lupate kad ja izađem, jer to da li ćete vi dobiti te mandate uopšte ne zavisi od mene, zavisi od vladajuće većine. Lupajte kada oni izađu za govornicu. Oni su vam krivi što ne dobijate te mandate. Ili, lupajte svojim poslanicima zato što nikada te mandate zvanično niste ni zatražili.
Vi znate kakav je put – pod uslovima određenim zakonom. Ako ispunjavate neki uslov iz zakona, podnesite zahtev da više ne budem narodni poslanik. Kakvi su to uslovi iz zakona? Pa, najmanje da sam ja vama podneo ostavku. Nisam vam podneo ostavku. Zamislite kako bi me tek bilo sramota sada, kad gledam pojedine, da sam njima podneo ostavku. To ne bih izdržao. Mnogo mi je drago što vam nisam podneo ostavku.
(Za vreme govora narodnog poslanika Tomislava Nikolića poslanici SRS lupali su o klupe.)
Najpre da vas posavetujem, ako dirate nečiju porodicu, najpre osnujte svoju, a onda ćete znati šta je porodica. Izbegavam da bilo čiju porodicu ovde pominjem, zato što znam šta je porodica, a vama je to lako. Kažem, osnujte porodicu, pa ćete biti dama. (Aplauz.)
Dakle, čuo sam i ja tu laž na suđenju. Videli ste da je Aleksandar Stefanović pokušao da ispravi Vojislava Šešelja, pošto tamo piše: "Rekao mi je Čedomir Jovanović". Doći će gospodin Jovanović. Tu moju izjavu imate bar u petnaest intervjua od tada do danas, imate u knjigama koje je izdavala SRS.
Januara meseca 2003. godine, ovde, ispred sale, Čedomir Jovanović mi je rekao: "Stigla je optužnica protiv Vojislava Šešelja. Reci mu, ako hoće negde da ide, da beži, da se sakrije, omogućićemo mu. Rusija, Kuba". Pozvao sam Vojislava Šešelja, bila je sednica Savezne skupštine i on je rekao: "Ovog časa mi je to rekao Živković iz DS", tako, da se ne upuštate u laži. Znam da čovek mora da se brani na svaki mogući način, ja to odobravam, ali pročitajte malo u knjigama SRS, kojima ste se dičili do juče, kako izgleda istina o tome kad je ko saznao o optužnici.
Inače, da Vojislav Šešelj i ja nismo saznali u januaru da je podignuta optužnica, da je stigla u Beograd, ali da je još zadržavaju, Vojislav Šešelj ne bi stigao da obavi privatne poslove, ne bi stigao da sazove kongres stranke i da ga održimo, pa da tek onda, potom, dobrovoljno, samo mesec i po dana posle toga, ode u Hag.
Dakle, sa gnušanjem odbijam priču Vojislava Šešelja, koju vi ovde prenosite, da sam u januaru saznao za optužnicu, a da mu to nisam rekao.
Živi su, bogu hvala, i Čedomir Jovanović, a i Živković, koji je potom bio predsednik Vlade, neka kažu kada je ko od njih rekao meni, a ko Vojislavu Šešelju kada je podignuta optužnica protiv njega.
A vi, gospodine Buha, što tako lepo lupate u klupu, u najmanju ruku imate sukob interesa ovde. Vi ste predsednik Vlade i narodni poslanik i trebalo bi da podnesete ostavku na funkciju predsednika Vlade. (Aplauz.)
Kada kažete da se Aleksandar Vučić i ja nudimo da svedočimo protiv Vojislava Šešelja, navedite mi samo jedan jedini dokaz, samo jedan jedini članak na koji se pozivate, gospođo Talijan, u kome se kaže da ćemo Aleksandar Vučić i ja da svedočimo protiv Vojislava Šešelja. Dakle, vama ne vredi to što kažem pred svim televizijskim kamerama – da bih se radije ubio nego da svedočim protiv Vojislava Šešelja. Vi vozite svoju priču. To potpuno razumem.
A vama, mladi gospodine Miroviću, koga, takođe, izuzetno cenim, i svedok ste tog mog odlaska u Rusiju, kako vas nije sramota? Da li je Dragan Todorović bio sa mnom u delegaciji kada nas je primio gospodin Medvedev? Koga sam ja to odbio da primim? Ali, naravno, ako se Tadić slika sa Putinom, ne mogu, kao njegov protivkandidat u kampanji, da idem kod frakcija u Dumi, jer bi to bila Tadićeva pobeda. Ja sam predsednik –mene prima predsednik, a Tomislav Nikolić je poslanik, njega će da prime poslanici. Ne, gospodine Miroviću, da je bilo kako ste vi hteli, mene bi primili poslanici, ali je bilo kako sam ja hteo, pa me je primio gospodin Medvedev.
Zašto nikada, kada izađete i kažete da sam odbio poziv u Rusiji, ne kažete da me je primio Medvedev u Rusiji. Mislim da je to bio uspeh SRS, da to nije bila blamaža SRS. Primio nas je čovek koji je posle tri meseca postao predsednik Rusije; pa smo govorili o tome – evo, Tadić i Putin kao bivši predsednici, a Nikolić i Medvedev kao budući.
Prihvatam da je vama naloženo da lažete. Neću ni da odgovaram na mnoge laži. Ušla vam je voda u uši. Ali, molim vas, kada ste u nečemu učestvovali, nemojte sebe da pljujete. U svemu ste učestvovali vi i vaši saradnici iz Rusije. Sačekali su me u Savetu federacije, Ana Filimonovna, vaš dobar drug i prijatelj. Mislim da je i prisustvovala razgovorima sa predsednikom Saveta federacije Kako možeš da kažeš da sam odbio da idem u Rusiju?.
Ali, nekima od vas iz SRS da kažem – ajde, prvo vratite novac koji dugujete SRS, pa izađite ovde da pričate o poštenju i moralu!
Dakle, prinuđen sam da vam kažem kad lažete – da lažete. Donesite mi jedan deo bilo koje moje izjave u kome može da se nasluti da nešto znam o navodnim zločinima Vojislava Šešelja. Lažete, mlada damo!
Nigde nećete naći da makar insinuaciju pravim na to, da bilo šta znam o Šešeljevim zločinima! To je jedna stvar.
I vama, gospodine Miroviću, da kažem – lažete da nam je ponuđen bilo kakav sporazum o saradnji! Taj sporazum je bio spremljen za SPS i ona ga je potpisala sa Mironovim. Evo, prihvatam da ne laže gospođa Filimonovna, neka vam pošalje nacrt, predlog, bilo kakav dokument koji je tamo meni ponuđen. Dragan Todorović je sve vreme bio sa mnom. Evo, ako i on hoće da laže, neka izađe ovde da kaže da li nam je nuđeno. Zar mislite da bih mogao da odbijem bilo šta u Rusiji, kada je moj stav prema Rusiji bio takav da ne postoji stranka sa kojom nećemo da sarađujemo u Rusiji.
Prvi sam raskinuo saradnju samo sa jednom političkom strankom u Rusiji, jer je sramota da sarađujete sa strankom koja osvaja osam posto, a za to vreme drugi preuzimaju stranke koje pobeđuju. A, šta bih imao protiv stranke Putina, šta protiv Zjuganova, šta protiv Žirinovskog? Svi su mi dobri, svi glasaju u Dumi za Srbiju. Mene samo interesuje odnos ruskih političkih stranaka prema Srbiji, ne interesuje me nikakav privatni odnos, sa njima privatni odnos i nemam.
Dakle, kada lažete, lažite ono što ne mogu da dokumentujem. Ili, barem, kada tvrdite da je istina nešto što govorite, donesite dokument.
Ovo što radite sa govornice Skupštine, vi znate šta radite. Vi širite nekakvu mržnju prema meni i Aleksandru Vučiću u Srbiji, da smo mi oni koji sada učestvuju u uništavanju Vojislava Šešelja.
Zar ga vi ne uništavate više? Pa, ovaj mladi gospodin, koji je izgubio izbore u uporištu Vojislava Šešelja, zar ga nije više uništio?! Pa, ova dama, koja je sprovodila izbore u Vrnjačkoj Banji, nije ušla u cenzus, zar ga nije više uništila?! Njegov život je politika, a ne ono što vi radite.
Ne možete vi meni da kažete ništa novo o Vojislavu Šešelju, odmah mogu da potpišem to što vi govorite, samo nemojte više da se zaklanjate iza Vojislava Šešelja, radite malo sami. Nećete ništa postići u politici ako izlazite za govornicu i kažete da je Šešelj srpski nacionalista, srpski junak, heroj, da ga narod voli. To je tačno, ali jedno vreme je taj narod ljubav prelivao i na SRS. Sad ja ne vidim ljubav naroda prema SRS, a ostaje ljubav prema Vojislavu Šešelju.
A to što Vojislav Šešelj misli o meni, to piše u saopštenju SRS, kada smo se rastali. Tamo pišu dve rečenice koje je diktirao Vojislav Šešelj, o kojima ste glasali: "SRS sa žaljenjem konstatuje da je Tomislav Nikolić podneo ostavku na sve funkcije u stranci. SRS izražava zahvalnost Tomislavu Nikoliću za sve što je učinio za SRS." (Aplauz.)
(Sve vreme govora narodnog poslanika Tomislava Nikolića, narodni poslanici SRS lupaju o klupe.)
Predsednički kolegijum SRS je pomoćni organ predsednika stranke. On služi da pomogne predsedniku da vodi stranku i samo kad mu treba da utvrdi neku svoju odluku, on to stavlja na glasanje. Otkad to predsednik stranke stavlja na glasanje odluku sa saradnicima koje je sam izabrao? Bira saradnike, bira odluke!
Interesuje me nešto drugo. Zašto je stranka ukinula funkciju zamenika predsednika? Time smo se najviše dičili. Govorili smo da je to jedina stranka u kojoj kongres bira zamenika predsednika i predsednik ne može da ga smeni.
Izgleda da kod vas više nema dostojnog da bude zamenik predsednika stranke. Nema ko, u koga bi Vojislav Šešelj imao poverenja, da može potpuno samostalno da vodi stranku, dok je Vojislav Šešelj sprečen.
Sad ste vi neko kolegijalno rukovodstvo. Tako je bilo u vreme Kardelja, pa od toga nikad ništa nije bilo. Stranka se poznaje po predsedniku. Nema kolegijalnog rukovodstva u stranci.
U stranci predsednik odlučuje. Četiri godine vlada strankom, pokaže rezultate i kongres ga bira ponovo ili bira nekog drugog kandidata. A vi ste sada predsednički kolegijum, sad glasate o onome što treba stranka da radi.
Dok sam ja uzurpirao i stavljao nogu u prolaz i pričao viceve, stranka je napredovala na izborima. Dok sam se ja neozbiljno bavio politikom u SRS, stranka je stigla do nezamislivih milion i četiri-pet stotina hiljada glasova. Vi se sad ozbiljno bavite politikom, sad svi sami o svemu odlučujete, pa ne ulazite u cenzus. Šta je tu ozbiljno? Šta je tu politika?
Jeste li vi to kao srećni što smo se mi rastali? Niste! Jesam li ja srećan? Nisam ni ja! Samo što ja vas nijednom rečju ne vređam, a vi izvršavate naloge iz Haga da me vređate, da vređate moju porodicu, da govorite da sam nemoralan. To je nalog iz Haga, to niko od vas ne bi rekao. I ova Vjerica nikada ne bi lupala u klupu za Tomislava Nikolića da joj nije rekao Vojislav Šešelj.
Nemojte da mi pričate da nema načina da kaže ono što treba da to ne znaju ljudi u Hagu. Kako je onda pretio smrću Aleksandru Stefanoviću ako je to nemoguće da se izvede iz Haga? Moguće je. Zato se vi usredsredite na politiku, pre tri dana sam vas pohvalio, a danas ste ponovo oni koji gube. Bavite se politikom. Ne mogu da očekujem da jedno dete baš tako brzo propadne kada ga ostavim.
Očekujem od vas da vi i dalje budete jaka snaga, i vi koji nikada niste ništa za stranku uradili i vi koji ste uradili mnogo, posebno vi koji ništa niste uradili, nemojte da učite od ovih koji su nekada uradili mnogo, a sada potpuno srozavaju stranku. Šta vam je želja? Da nestane SRS?
Kako ćete onda da dočekate Vojislava Šešelja? Da krene od nule. Ja znam kako izgleda kretati od nule, iako sam tu pa svaki dan trčim, kako će on to da uradi? I sa vama da krene od nule? U Vrnjačku Banju da ode sa vama? U Knjaževac da ode sa vama? (Aplauz.)
(Sve vreme govora narodnog poslanika Tomislava Nikolića narodni poslanici SRS lupaju u klupe.)