Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Tomislav Nikolić

Tomislav Nikolić

Srpska radikalna stranka

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, evidentna je čežnja DOS-a da pod svoju kontrolu i upravu stavi Vojsku Jugoslavije, zatim i Srbije, u strahu da nekada nekome ne padne na pamet da se dvoumi da li treba krenuti na DOS, a imali su nekakvih informacija o tome da je Vojska imala dileme da li da 5. oktobra krene protiv DOS-a ili ne. Ta želja, taj cilj koji ostvaruju od kako je Boris Tadić postao ministar odbrane, pa i danas, kad njegovi partijski drugovi to nastavljaju, potpuno je jasna svakom pripadniku Vojske Srbije, a trebalo bi da bude jasna i narodnim poslanicima.
Sve može zakonom da se uredi, većina se sakupi u Narodnoj skupštini, većina usvoji zakon, zakon se primenjuje, a šta će iz toga dobro izaći po Srbiju, to samo Bog zna.
Dakle, ili nam treba Vojska, ili nam ne treba Vojska. Ako nam treba, nemojte da je potcenjujete ili ponižavate, ako nam ne treba, ukinite je. Smatram da je ponižavanje Vojske odredba da je Generalštab u sastavu Ministarstva odbrane. Da li je onda Generalštab deo Vojske Srbije? Da li je načelnik Generalštaba, istovremeno, pripadnik Vojske i pripadnik Ministarstva odbrane i da li je moguće da jedan čovek bude u dva organa sistematizovan zakonom?
Da li je moguće da Ministarstvo odbrane, čak, vrši proveru funkcionalne sposobnosti Vojske, pa kaže – na osnovu odobrenja predsednika Republike?
Znači, Ministarstvo će da vodi odbranu. Ono će samo da traži odobrenje od predsednika Republike. Zašto je onda on vrhovni komandant? Zašto onda on komanduje Vojskom Srbije? Valjda će on da naloži Ministarstvu nešto da radi. Kakvo je to pravo Ministarstva odbrane da proverava operativnu i funkcionalnu sposobnost komandi jedinica i ustanova Vojske Srbije?
Koliko generala u Ministarstvu odbrane je sposobno da to provere? Ako su to generali, kakva je to civilna kontrola Vojske, a ako nisu generali, otkud im stručnost da provere funkcionalnu sposobnost, operativnu sposobnost?
Hoće li to biti zaposleni iz Ministarstva odbrane koje školujete po ubrzanom sistemu školovanja u Austriji, Briselu i u drugim mestima, po kriterijumu da moraju da znaju engleski jezik, koji je ovde pominjan vrlo često?
Šta će im engleski jezik u Vojsci Srbije? Kome da komanduju, mom sinu da komanduju na engleskom, ili bilo čijem, da ih on razume i da se povinuje komandi na jeziku koji mu je omražen, čak i iz filmova, ratnih, američkih, a kamoli iz NATO intervencije koja je bila ovde u Srbiji?
Ovo je sve počelo još kada je Goran Vesić počeo da šutira generale po Ministarstvu odbrane. Goran Vesić, gde je sada taj Goran Vesić? Uživa u svojih 40 stanova. Od njega je zavisilo koja će vojna jedinica dobiti novac a koja neće. Vi ste Vojsci uzeli sav novac, sad je sve u Ministarstvu odbrane, vi odlučujete kada će koji račun biti plaćen. Zato se sada korupcija ulila u Ministarstvo odbrane. Jedinice čekaju, podnesu trebovanje, pa čekaju kada će biti.
Ni prošle, ni pretprošle godine nisu utrošena sredstva koja ste imali na raspolaganju. Jesu li uskraćene vojne jedinice za to? Jesu, naravno da jesu.
Čujem da ste ušli u posao remonta četiri aviona, četiri borbena aviona MIG. Nije u vreme kada ste vi izabrani za ministra, započet je posao ranije. Pa šta ako je započet ranije? Imate li jednog vojnog stručnjaka koji će vam reći da su nam potrebna četiri aviona koja ne mogu da uzlete? Koji je naš avion, ako ste bar prisustvovali bombardovanju 1999. godine, u stanju da uzleti i da se bori ukoliko nas NATO napadne? Nijedan. Izgubili smo svaki avion koji je uzleteo, sačuvali smo samo one koje smo krili.
Čuo sam vas u jednoj emisiji, kada ste rekli da će taj remont vredeti više nego što vredi zgrada Generalštaba i ceo blok zgrada oko nje.
Kažem vam, Vojska i Ministarstvo odbrane su uništili našu protivvazdušnu odbranu, uništili rakete. Nisu mogli da skidaju ciljeve na visinama većim od šest hiljada metara, ali, znate, kad avion leti iznad šest hiljada metara, ne može ni da pogodi baš ono što je naumio i to se videlo u agresiji. Amerikanci su nam dali četiri miliona dolara, ne znam koliko, evo tu ima tzv. stručnjaka iz Ministarstva odbrane, oni će tačno reći koliko su vam novca dali Amerikanci da uništimo sve svoje protivavionske rakete, pod firmom da ne padnu u ruke teroristima, što je najveće poniženje za Srbiju, da Srbija može da ima oružje koje bi palo u ruke teroristima. Znači, Srbija nije suverena zemlja.
Ukinuta je protivvazdušna odbrana, raketaši su ukinuti kao rod Vojske. Znam to sigurno. Dakle, mi više nismo spremni da se odbranimo sa zemlje, nikada ne možemo da budemo tehnološki spremni da se branimo iz vazduha. To treba jasno reći, a mi ćemo da ulažemo novac u remont aviona i u kupovinu novih aviona.
Kažu mi, ali to je posao koji dajemo Rusima. Ugovorite sa Rusima neki drugi posao, neka nam prave fabrike, nemoj da nam remontuju avione, neka doteraju traktore da nam oru zemlju, platićemo sve što urade, samo nećemo da ulažemo u posao koji je uzaludan.
Nas Šiptari ne mogu da napadnu avionima, a čuo sam od predstavnika Vlade da ćemo ratovati, pošto to verovatno misle, da ćemo ratovati protiv Šiptara.
Ja vam sada kažem – pripremite trudili Vojsku za tu vrstu rata. Nemojte da kupujete avione, to nije sredstvo, treba vam jedno 400 boraca, dobro opremljenih, i suzbićete svaku akciju Albanaca na Kosovu protiv Srba. To, uopšte, neće biti rat.
Vi učestvujete u izradama nacrta planova odbrane, u izradi nacrta planova Republike Srbije, onda vi kontrolišete svoje ljude koji su te planove radili, onda vi svojim ljudima nalažete da otklanjaju propuste. U članu 17. je 11 alineja, to je posao za ogroman aparat u Ministarstvu odbrane. Ogroman aparat ćemo imati u Ministarstvu odbrane. To bi morao da bude aparat izuzetno stručnih ljudi, ljudi koji se prema Vojsci ne ponašaju potcenjivački, ponižavajuće, kao bogovi nad Vojskom, što je manir Ministarstva odbrane, nego kao ljudi na zajedničkom zadatku.
Nikada se nisam složio s tim da ministar odbrane ne može da bude bivši premijer. Nikada. Da može da bude, recimo, gospodin Šutanovac, a ne može da bude bivši general. Koliko god da naučite, gospodine Šutanovac, nama ne treba ministar odbrane koji će da dođe u Ministarstvo i da uči posao, nama treba ministar odbrane koji tog časa, kad zasedne, zna tačno šta treba da radi, šta treba Vojska da radi, tačno s kojim će oficirom iz Vojske imati kakvu saradnju i na kom poslu.
Način na koji Demokratska stranka komanduje Vojskom Srbije je ponižavajući za Vojsku Srbije, a onaj ko ponizi vojsku, ponizio je ceo narod. Onom izvanrednom jedinstvu Vojske i naroda iz 1999. godine, vraćenom moralu, izgubljenom 1992. i 1993. godine, saradnji postignutoj na najvišem mogućem nivou, vi ste nabijali klipove u točkove i uvek ste gledali, kada neko pogine, da se pojavite kao lešinari i, ne daj bože, još ako mu Vojska da posmrtni orden, eto vas tu da nekom ojađenom ocu ili dedi kažete da on to odbaci pred kamerama i da kaže da ne zna zašto je njegov sin ili unuk poginuo, a sada ste preuzeli odbranu.
Interesuje me, kako biste se sada ponašali? Bili ste tamo, recimo, i pred zgradom Televizije, da kažete kako je kriv direktor Televizije što je Televizija radila baš kad je bombardovana. Interesuje me da li bi radila sada kada vi vršite vlast ili biste rekli - zatvaramo Televiziju, neka nas CNN obaveštava kako traje operacija ''Amerika i NATO protiv Srbije''? Ko bi nas onda informisao do Džejmi Šej; slagao je čak i NATO, a ne samo građane Srbije. Onaj ko zatvori svoje medije u ratu, taj je izgubio rat. Dakle, hiljadu pitanja imam za vas, izvinjavam se, prekoračio sam vreme, nego se pripremam za posao komandovanja, pa vam odmah sada skrećem pažnju.
Sada vam skrećem pažnju, gospodine Šutanovac, pripremite se da sarađujemo, pa makar i po ovom zakonu. Ja ne gledam kako se zove čovek s kojim treba da sarađujem, samo gledam da li nešto zna ili ne zna, da li je patriota ili nije, da li je bezobrazan ili nije, da li s njim može da se sarađuje ili ne.
Dame i gospodo narodni poslanici, zaista ne bih izlazio da nemam jednu veliku dilemu oko toga šta je predlagač zakona hteo članovima 87. i 88. Predloga zakona, kojima je uveo Narodnoj skupštini obavezu da svoje pravo o proglašenju ratnog ili vanrednog stanja može da ostvari tek ako dobije predlog, zajednički predlog predsednika Republike i predsednika Vlade, a oni to mogu da predlože Skupštini tek ako dobiju predlog od ministra odbrane, koji to može da predloži predsedniku Vlade i predsedniku države tek ako mu stigne procena da je zemlja ugrožena, pošto se zna u kojim slučajevima se uvodi vanredno stanje.
Dakle, ima li pravo, po ovom zakonu, Narodna skupština da uvede vanredno stanje, ako nije dobila zajednički predlog predsednika Vlade i predsednika Republike?
Ako mi kažete – nema, striktno tumačeći zakon, ja vas pitam – a ko to sme da ograniči prava Narodne skupštine, nekakvim besmislenim predlogom koji treba da dobije Narodna skupština? Šta će biti ako se ovde sastanemo, izglasamo po Ustavu vanredno stanje, a nismo dobili predlog predsednika države i predsednika Vlade, i to, pazite, zajednički predlog? To znači da obojica moraju da misle isto.
U ovom slučaju, ne misle isto, to je očigledno – predsednik Vlade i predsednik Republike ne misle isto, sudeći po izjavama političkih stranaka koje predstavljaju. Predsednik Vlade je veoma blizu toga da misli da će biti vanredna situacija u zemlji u slučaju samoproglašenja nezavisnosti. Predsednik Republike je ubeđen da ništa loše neće da se desi i misli da će predsednik Skupštine zbog toga raspisivati izbore za predsednika Republike.
Zašto je Narodna skupština talac zajedničkog predloga predsednika Republike i predsednika Vlade? Zašto onda oni sami ne proglase ratno i vanredno stanje?
Hajde da promenimo Ustav i da kažemo – kad se slože predsednik Vlade i predsednik Republike, proglašava se vanredno stanje ili ratno stanje. To je mnogo čistije, nego reći – Narodna skupština će biti tu negde u pripravnosti, pa ako stigne obrazložen zajednički predlog, stigne, a ako ne stigne, nema ratnog ili vanrednog stanja.
Ovo su teška ograničenja za Narodnu skupštinu. Nije Narodna skupština Vojska, pa da se kaže – pod civilnom i demokratskom kontrolom. Narodna skupština je kontrola sama po sebi.
Ona ne može, odnosno zamislite da narodni poslanik Petar Petrović ima pravo da predloži zakon, a nema prava da glasa o uvođenju vanrednog ili ratnog stanja dok mu to pravo ne odobre predsednik Vlade i predsednik Republike!
Preterali ste, preterali ste, zaista. Tim pre što je, zaista, nejasno kako će ministar sastaviti procenu. Znate, iskreno da vam kažem, gospodine Šutanovac, u vašim rukama je sada procena – da li će biti vanrednog ili ratnog stanja?
Jeste li vi spremni da preuzmete rizik i odgovornost da sami napravite tu procenu, da je predložite predsedniku Vlade i predsedniku Republike i da oni to posle, kao zajednički predlog, predlože Narodnoj skupštini?
Sve potiče od ministra odbrane koji je pripadnik samo jedne političke stranke, stranke koja uvek ima nekakve dodatne motive za neko reagovanje. Mislim da je trebalo malo bolje da razmislite o svemu ovome.
Ustav ovo nije predvideo, ili ga ja ne poznajem dovoljno dobro. Ovo je iskorak iz Ustava Srbije. Ovo su ograničenja Narodne skupštine koja Ustav nije hteo i nikome nije dao za pravo da ograničava Narodnu skupštinu.
Skupi se 126 poslanika, proglasi vanredno stanje. Da li će Ustavni sud da poništi tu odluku? Neće. Trebalo bi da je poništi pošto nije u skladu sa zakonom, tako da su odredbe čl. 87. i 88. besmislene. Moglo je u jednom članu da se predvidi kako će postupak teći. Treba predvideti postupak u svemu, ali Narodnoj skupštini, nekim zakonom, da predviđate postupak, zato smo vam brisali članove koji se tiču prava i dužnosti Narodne skupštine.
Nemojte to zakonom o odbrani, zakonom o Vojsci. To je uradio Ustav Srbije i još će Narodna skupština, jednim zakonom o sebi, eventualno, da razradi neka pitanja koja nisu razrađena.
Dame i gospodo narodni poslanici, rasprava o Predlogu zakona o spoljnim poslovima ne može da bude suvoparna i ne može da se svede samo na to da smo mi narodni poslanici ustanovili da je zakon sve predvideo, da je zakon tehnički, da nisu tačne primedbe da su ministru data ovlašćenja. Dokazaćemo vam da ovlašćenja potiču iz Vlade. Ovo je jedan od onih zakona koje "traži" Ustav Republike Srbije da bi bili raspisani predsednički izbori i potpuno je jasno da je sa tom namerom i pisan.
Šta se dešava u Republici Srbiji od dolaska DOS-a na vlast? Srbija gubi diplomatiju. Ja ovde vidim ljude za koje pretpostavljam da su proveli dosta vremena u diplomatiji i koji žale za vremenima kada je predstavnik Srbije morao da bude školovani diplomata. Posle petooktobarske revolucije vi ste uveli u praksu da postavljate ljude koji vama nešto znače na najviša mesta u diplomatiji. Da li su prolazili neke kurseve ili nisu, ne znam, pretpostavljam da je trebalo da znaju jezik, ali osnovni kurs, kurs iz patriotizma nijedan nije imao, čak ni oni koji sada ovde u sali sede, a bili su na tim mestima posle 5. oktobra. Od 5. oktobra do danas na ta mesta postavljaju se ljudi koji nisu prošli kurs iz patriotizma.
Uostalom, gospodine ministre, i vi ste na ovu funkciju došli kao saradnik predsednika Republike, ne kao diplomata i kao čovek u koga ova Narodna skupština ima poverenje. Ne ljutite se. U poslednje vreme, ima tome nekoliko meseci, otkako ste svoja javna istupanja prilagodili stavovima SRS, u vama prepoznajem čoveka koji bi mogao da zastupa interese Srbije i u spoljnoj politici. Mada, taj gaf sa formiranjem nekog savetodavnog tela, u koje ste uveli izdajnike, nikada mi neće biti jasan. Ako odslikava pravu strukturu vaše ličnosti i način na koji želite da vodite spoljnu politiku, ne valja, a ako vas je neko naterao na to, izađite i recite ko vas je naterao da Gorana Svilanovića, jednog od njih, uzmete da vas savetuje.
Znate šta? Zaista, u spoljnoj politici, u načinu kako treba voditi spoljnu politiku, u odbrani zemlje diplomatijom, Goran Svilanović nema čemu da vas nauči. Po onome kako ste vi nastupali, priznajem, dva puta u Strazburu, imate vi njega čemu da naučite. Vama nedostaje mnogo da potpuno, apsolutno jasno, kristalno čisto zastupate stavove Srbije u međunarodnim odnosima. Nije tačno da mi ovde ne treba da raspravljamo o tome šta se spremate da učinite.
Kamo sreće da ste sa tim zadatkom došli u ovu Narodnu skupštinu da nam kažete i da potražite saglasnost za ono što nameravate da učinite.
Doživeo sam ovde zvižduke kada sam pre više od godinu dana rekao da Srbija čak i prekidom diplomatskih odnosa treba da brani svoj suverenitet i teritorijalni integritet, svoje članstvo u UN, svoj potpis na povelji UN, svoj osnivački ulog u UN. Uglavnom, iz vaše stranke su dolazile te priče. Promeni se vreme, dođoste vi na te pozicije, gospodine ministre. Čak sam čuo kako izgovarate da ćemo na sve moguće načine braniti, a onda ste pre neki dan rekli - diplomatija, politika, sva sredstva iz diplomatije, politike... Naravno da nije vaše dalje da govorite o tome, to je na ministru odbrane, na predsedniku Republike, ali dođosmo blizu.
Molim vas da u svim vašim odeljenjima u Ministarstvu spoljnih poslova izučavate Halštajnovu doktrinu. Nemačka, osuđena za genocid nad mnogim državama i narodima u svetu, dignuta na stub srama kao zločinačka država, odmah posle Drugog svetskog rata imala je ministra koji je rekao - ko prizna Istočnu Nemačku, sa njim nemamo diplomatske odnose. Da li je to bilo za smeh? Možda i jeste, ali je dalo rezultate, kao što će dati i ova nova srpska politika rezultate.
Sve dok popuštate, dok saopštavate i nama i svetu da smo slabi, da ne možemo ništa da učinimo, da sve što nam je suđeno moramo da primimo na sebe, da je to izgubljeno pre 10, 15, 20 godina, sve dotle smo slabi. Kada kažete da smo jaki toliko koliko narod želi da brani Kosovo i Metohiju, a ubeđen sam da narod želi da Kosovo i Metohija ostanu u sastavu Srbije, jer je to znak da narod želi Srbiju, sve dotle vi imate snagu i tu snagu, gospodine ministre, slobodno koristite kao snagu SRS, mi vam nikada nećemo zameriti ako u svetu zastupate stav da nam Kosovo i Metohiju nikada niko ne može da otme.
Ne vidim drugi razlog postojanja Ministarstva spoljnih poslova, izuzev sadašnje borbe za Kosovo i Metohiju. Sve drugo je rutina, sve drugo je... Čak i mnogo biznisa, koji je vaša stranka ubacila u diplomatiju, i to razumem, šta da radim, ali tako vi zamišljate politiku - kao jedno preduzeće.
Molim vas da dobro razmislite, gospodine ministre. Ministarstvo spoljnih poslova je od 5. oktobra 2000. godine naovamo stranačko ministarstvo. Kako koja stranka dobije to ministarsko mesto, tako taj ministar ubacuje svoje prijatelje, komšije, šurake, pašenoge, ovog i onog na ministarska mesta. Ministri od karijere, ministri koji znaju posao gurnuti su u zapećak, bacani u penziju, njihovo mišljenje nikome više nije bilo važno. Važno je samo trenutno važeće mišljenje aktuelne vlasti, a to u spoljnim poslovima ne može da bude odlučujući faktor.
U spoljnim poslovima država je za sto godina i ima istu spoljnu politiku. Kada menja spoljnu politiku? Sada je vreme, gospodine ministre, da Srbija razmisli o svojoj spoljnoj politici. Sada se svet deli na one koji nam žele dobro i na one koji nam žele zlo.
Vi to jasno vidite, vi to dobro vidite, tim poslom se bavite, a ako to ne znate, sklanjajte se. Bolje čovek sam da kaže - velika su iskušenja preda mnom, ja za ovo nisam sposoban. Ako ste sposobni, recite nam istinu.
Kakve su to priče o tome da mi moramo i dalje sa zapadnoevropskom unijom da razgovaramo o ispunjavanju svih uslova, o bacanju našeg suvereniteta pod noge EU, koja nam uzima Kosovo i Metohiju? Kakve su to priče o Rusiji kao nedemokratskoj zemlji, u kojoj nema demokratskih izbora, u kojoj su oligarsi ministri, kako sam čuo juče sa ove govornice, i niko iz vladajućih struktura ne reče - nije tačno, ljudi.
Voleo bih da vidim ovde jedan plan rada Ministarstva spoljnih poslova, orijentaciju Ministarstva spoljnih poslova, da Ministarstvo ne troši pare na naše neprijatelje. Šta će nam to. Voleo bih da znam, pošto ste već ovde u sali, bilo bi dobro da iskoristite priliku da nam kažete šta nas to čeka. Potpuno ste angažovani u ovim pregovorima, i juče ste razgovarali sa "trojkom", valjda znate šta nas čeka. Ne bih mogao sebi da dozvolim da sam angažovan u nečemu mesec, dva, godinu, dve i da ne znam šta me čeka, a ne bih sebi dozvolio ni to da ja znam šta nas čeka, a da ne kažem drugima, posebno da ne kažem narodnim poslanicima i građanima Srbije.
Dakle, gospodine ministre, ako je aksiom samoproglašenje nezavisnosti Kosova i Metohije, ne interesuje me to odlaganje zbog vaših predsedničkih izbora, Borisu Tadiću recite, ako ga čeka samoproglašenje nezavisnosti Kosova i njegova loša reakcija, meni je sasvim svejedno da li će pre toga biti izbori ili ne, da li će možda biti izabran ili ne, onaj ko se ne bude adekvatno ponašao u skladu sa samoproglašenjem nezavisnosti Kosova i Metohije neće biti predsednik Srbije, pa makar da je pola sata pre toga izabran, i vi to jako vrlo dobro znate.
Dakle, gospodine ministre čujem da se u Ministarstvu spoljnih poslova pravi plan za ponašanje u slučaju samoproglašenja. Odakle vam hrabrosti da to radite sami, da ne tražite bilo čiju podršku i da ne prenesete breme odgovornosti na Narodnu skupštinu Republike Srbije?
Ministar spoljnih poslova koji planira da na kurtoaziju svede odnose sa drugim zemljama koje priznaju Kosovo i Metohiju najjači je kada je tu odluku donela Narodna skupština, a ne ministar spoljnih poslova. Ministri su smenjivi, za 15 minuta. Vi ste mlad čovek i treba da budete ministar koji će imati dugu karijeru.
Nekada je u Srbiji predsednik Vlade preuzimao Ministarstvo spoljnih poslova, da naglasi koliko je to bitno. U Srbiji, koja nije imala ni ovoliko predstavništava, ni ovoliko poslova oko spoljnih poslova, možda ni ovoliko problema.
Vaš problem je vaša ideologija. Vaša ideologija je prozapadna; vi to nama predstavljate kao želju za boljim životom u Srbiji, i to lako može da prođe, samo ovakvi, kao što je većina građana Srbije u ovom društvenom stanju, na ovom nivou, otprilike žive u kanalizacijama na Zapadu. Oni čekaju u redovima da dobiju bilo kakav posao u toku dana, da odnesu parče hleba svojoj kući. Cela Srbija u proseku je na nivou tog življa na Zapadu. Mi tamo nećemo biti ljudi koji su bogati, ljudi koji imaju posao, ljudi koji imaju perspektivu. To nam slobodno recite, mi vam to nećemo zameriti, mi to znamo.
Dakle, lako je predstaviti Zapad kao Meku i Medinu, teško je reći Zapadu u oči šta se od njega očekuje i šta smo spremni da ispunimo i do koje mere smo spremni da idemo. Niko nije lud da se na silu svađa sa Zapadom. Niko nije ni lud da dopusti Zapadu da uradi šta god hoće nad Srbijom, čak ni Demokratska stranka. Vi niste oni od pre godinu dana. Možda zbog izbora i možda ćete posle izbora ponovo da radite sve što ste radili pre godinu dana, a Srbija neka gleda i neka pamti.
Ovog časa su karte podeljene. Nama oni u Strazburu, kojima ste predsedavali do pre neki dan, otimaju teritoriju Kosova i Metohije, nama oni u Briselu otimaju teritoriju Kosova i Metohije, nama Vašington otima Kosovo i Metohiju. Vi tu morate da se opredelite. Jasno je kako morate da se opredelite – kako većina građana misli. Mi smo svi zabrinuti i uplašeni, mi znamo kakve nas teškoće čekaju, ali to ne utiče na nas da damo svoju decu, da damo svoje kuće i svoje imanje i da kažemo – radite šta god hoćete, vi ste od nas jači.
Onaj ko je ministar spoljnih poslova u Srbiji, njega geni moraju da vode. On mora tačno da zna šta starac u Srbiji misli, a šta dete koje je već zrelo da razmišlja o Srbiji i o njenoj spoljnoj politici i o tome hoće li Srbija da bude rob ili će da bude slobodna. Na svu sreću, vi niste uspeli za ovih sedam-osam godina da našu strukturu ličnosti promenite toliko da poželimo da budemo robovi. Previše je poniženja Srbija doživela, svaki građanin posebno, poniženja u odnosu na svoju veru, na svoj jezik, na svoju kulturu, na svoju istoriju, na svoje prijateljstvo, na svoje fabrike, na svoju vodu, na svoj vazduh, na svoju zemlju. Potpuno smo poniženi, do kraja. Iz toga mogu samo da popucaju obruči, nema više stišljivosti i mi sada samo možemo da eksplodiramo i da se odupremo svemu.
Vi to vrlo dobro znate. Ne dajte da dođe do te tačke. Branite vi Srbiju kako bismo je mi branili i nikada vam nećemo reći ni reč.
Baš me briga ko će konzulate da osniva i ko će da postavlja počasne konzule, savetodavna tela itd. Mene interesuje generalno politika i da li ću u tome imati saradnju sa vama, gospodine Jeremiću; ako ne budem imao, neće vas biti na mestu ministra spoljnih poslova. A ako dođe slučajno do tragedije da neka druga politika pobedi u Srbiji, radite šta vam je volja, mi ćemo nastaviti da se borimo, mi ćemo nastaviti da čekamo svoj trenutak. Ali, da nam ne prođu svi trenuci...
Uz potpunu saglasnost Srbije, Republika Srpska više nije ni senka onoga što je postala u Dejtonu; uz potpunu saglasnost Srbije, za ovih sedam godina mi smo se potpuno udaljili od Kosova i Metohije, do te mere da ste imali, do pre samo nekoliko meseci, zvanične izjave da je sve izgubljeno, čak i rečeno kada je izgubljeno, potpisivanjem kog sporazuma. Sada je taj sporazum jedini oslonac i vi ga sada tumačite na način na koji smo ga mi tumačili, čak i u prošloj predsedničkoj kampanji kada je vaš kandidat odgovorio da to nije tačno. Sada vi kažete - tačno je. Neka, i naknadna pamet nije loša, jeste da je izgubljeno vreme, ali svaka pamet je dobra, pa i naknadna, naročito ako može da pomogne Srbiji.
Ja ovaj zakon posmatram samo kao osnovu da što pre dođemo do predsedničkih izbora i da raskinemo dominaciju DOS-a, predugo je trajalo, sedam godina. Sedam godina je DOS na vlasti. Gledam Gašu Kneževića, sedi sada sa vama. U prošloj postavi uređivao je prosvetu, sada uređuje spoljne poslove. Ljudi, imate li vi meru, imate li vi znanje? Da li ste vi univerzalni eksperti? To znanje iz kvizova je dobro da se pobedi na kvizu, ali ni u jednoj nauci ne predstavlja nikakvo znanje. To je nekakvo opšte, enciklopedijsko, elementarno znanje. Nemate valjda univerzalne stručnjake za svaku namenu i samo ih povlačite, hoćeš da bude ministar vera, hoćeš da bude ministar poljoprivrede, hoćeš onoga, hoćeš onoga? Ne može, ljudi.
Ako već školujete tu decu i svoje kadrove, školujte ih namenski; u policiji se školuje namenski - prvo Srbija, pa onda uska struka, diplomatija, što cenim. Mnogo mladih ljudi srećem sada u diplomatiji Srbije, ako ste ih naučili patriotizmu, sve znaju, nemojte da im postavljate uslov da znaju jedan jezik ili dva, pa to pokupite na Filološkom fakultetu. Uslov je Srbija, ovde, tu je uslov, i ovde.
Ako bi to bio manir svake vlasti, onda bi svi sarađivali ovde između sebe. Što kaže gospodin Mićunović, onda Skupština ne bi bila suprotstavljena Ministarstvu spoljnih poslova, onda bih ja mogao da se složim da gospodin Mićunović bude predsednik Odbora za spoljne poslove, jer znam da ne razmišlja partijski, razmišlja srpski. Znam da ministar razmišlja srpski. Pa baš nije svejedno ko predsedava sednici Odbora, ali ako sednicu Odbora mora da vodi neko ko pripada Demokratskoj stranci, onda je to meni sumnjivo.
Uvek kada zatražite da predsednik skupštinskog odbora bude iz stranke iz koje je ministar, meni je to sve sumnjivo.
Odakle vam taj poriv? Odakle vam taj motiv? Čemu to? Čega se bojite? Da bi predsednik odbora iz Srpske radikalne stranke pozvao ministra na sednicu odbora, pa to je valjda normalno, da podnese izveštaj? To je normalno. Čemu služi Skupština? Da ministar bude bezbedan i na osnovu funkcije predsednika odbora? Ne valja, ministre. Gradite nove odnose i u svojoj stranci. Ako ste dobar ministar, recite – mene uopšte ne sekira to što će radikal biti predsednik odbora, jedva čekam da mi uputi primedbu, a ja imam argumente da mu odgovorim. Ne, nego mi dajte mog, iz moje stranke, da bude predsednik odbora, da me ne bi nešto pitao.
Zato su svi ovi zakoni pod lupom radikala i zato su svi sumnjivi i zato ćete ih vi izglasati. Nije to sporno, država bez zakona nije država. Ali, država u kojoj ne poštuju zakone takođe nije država. Koliko vam treba vremena da kadrove Danice Drašković u Ministarstvu smenite? Koliko vam vremena treba, ministre? Hoćemo li doći do toga da kada dođe novi ministar mora vaše kadrove da smenjuje? Hoće li stvarno Srbija u svakom izbornom periodu da sve kadrove postavlja stranački?
Hajde i time da se zadovoljimo, hajde to da bude. Imamo li mi toliko kadrova? Mislim da kad cela Srbija sabere sve sposobne, čestite i poštene ljude ima jednu dobru Vladu. A mi sada predstavljamo Srbiju tako da svaka politička stranka ima i Vladu, i Ministarstvo spoljnih poslova, i unutrašnjih poslova, i BIU obavezno, i Vojno-bezbednosnu agenciju i Generalštab, sve ima svaka stranka - nije tačno. Nije tačno, nego treba da napravimo atmosferu takvom da stranke mogu da sarađuju, da ljudi mogu da sarađuju, da sposobnog policijskog inspektora niko ne dira, kakva god da je vlast, da sposobnog oficira niko ne dira, kakva god da je vlast, da ambasadora niko ne dira, ako se nije obrukao i ako razvija dobre odnose između Srbije i zemlje u kojoj se nalazi.
Eto, ja to tako prosto razmišljam. Ne razumem se u spoljnu politiku, ja to prosto zamišljam i mislim da celo vaše ministarstvo mora da bude u službi Srbije i da vi, ministre, to morate da potencirate i na tome morate da insistirate. Da li će biti Pera, Mika, Jova, Hasa, Fadil, uopšte me ne interesuje ko će biti ministar, ili ko će biti predstavnik. Ili Elvira, bilo bi mi čak drago da i Elvira bude, recimo, ambasador u Mađarskoj, eto.
Ako može da vam pomogne ova naša diskusija, mi smo tu. Naravno, za zakon ne možemo da glasamo. Dali smo neke amandmane. Ministre, da znate i vi, kao što smo juče onog ministra obavestili, zakon je stigao u proceduru taman na vreme da na sedam zakona u roku od 24 sata možete da date amandmane. Ako vi mislite da smo mi dobro rastumačili ovaj zakon, nismo ga dobro rastumačili.
Ako mislite da je dobro to što opozicija nije dobro rastumačila zakon, nije dobro. Zakon je dobar tek ako je opozicija imala vremena da ga dobro rastumači, da na njega da primedbe, a vi argumentovano na te primedbe da odgovorite. Ja bih voleo da ovaj zakon ne moramo da menjamo ni mi, kada posle januara dođemo na vlast. Hvala.
Razumem da je govornica ponela gospodina ministra, pa nam je bezmalo podneo izveštaj o pregovorima. Naravno, mi očekujemo taj izveštaj na osnovu svoje rezolucije, ali ga očekujemo kada Vlada bude u punom sastavu, pa kad tačka dnevnog reda bude - podnošenje izveštaja i usvajanje nove rezolucije o tome šta dalje raditi.
Dakle, odnos Vlade prema Narodnoj skupštini regulisan je u članu 144. Ustava, koji kaže da Vlada Narodnoj skupštini podnosi izveštaj o vođenju politike. Tu nalazim uporište za to da tražim da Narodna skupština zna šta to priprema MIP, bez obzira na to što ste vi obavestili predsednika Vlade šta priprema Ministarstvo. Mislim da Vlada neće biti u stanju da sama donese mere o tome kako se ponašati u najgorem mogućem slučaju, nego da će za to morati da traži instrukcije od Narodne skupštine ili saglasnost, podršku Narodne skupštine.
Ministre, prvo, niste čest gost u Narodnoj skupštini, a drugo, nikada niste imali prilike da imate negativne reakcije, do sada, narodnih poslanika. Nemojte da kažete da niste navikli na pozitivne reakcije. Svaki put kada je budućnost Srbije u pitanju, kad su nacionalni i državni interesi u pitanju, svaki ministar koji bude hteo da ih brani imaće podršku u ovoj sali, a imao je i do sada. Nikada nismo dobacivali ministru koji je izvršavao svoj posao kako treba, ponašao se u skladu sa Poslovnikom i sa zakonima. Ni vama nismo dobacivali zato što ste se prilično ponašali u skladu sa Poslovnikom.
Najgora moguća stvar je to što nama diplomatiju vode zaposleni po ugovoru o delu. To je ono što je, u stvari, upropastilo našu spoljnopolitičku poziciju. Kada vi dovedete jednog književnika, da ga tako nazovem, sklonog alkoholu, svi znate da je notorna pijanica, on sam kaže "ja sam pijanica" i kada je on zastupao zemlju u nekoj od zapadnih zemalja, šta je on to tamo mogao da postigne?
Kakav ugovor o delu? Ne služe valjda ti ugovori o delu da se upropasti Srbija, da se upropasti njen ugled u svetu? Diplomata, oficir, to je odlikovalo Srbina koji je vaspitan, koji je školovan, koji je umeren, koji zna. Taj je bio diplomata ili oficir. Ne može svako da bude diplomata. Što se tiče te dece koju školujemo za diplomate, proceniće iskusne diplomate da li može od njih da bude diplomata ili ne.
Znači, vi školujete kadar koji pomaže diplomatama, a diplomate angažujete ad hok po ugovoru o delu. Ne valja. Prohte se nekom poslaniku da bude nagrađen i vi ga pošaljete da bude ambasador. Ne valja, nije u redu. Prvo, oslonjen je samo na svoje mišljenje i, drugo, eventualno na mišljenje svoje stranke. To su mu ograničenja. O tim ograničenjima bih voleo da razgovaramo malo više, zato što mi se čini da smo zapostavili srpsku diplomatiju.
Nije tačno ono što je rekla gospođa Kolundžija, da mi sada prvi put imamo priliku da uređujemo srpsku diplomatiju.
Tobož, u toj državnoj zajednici nikada nismo vodili srpsku diplomatiju. Nismo možda vodili po nekim uputstvima, ali smo uvek imali MIP. Tek je Nikola Šainović, na zahtev SRS, 1993. godine ukinuo MIP Republike Srbije. Uvek je Srbija imala MIP i Ministarstvo odbrane. Znaju to ovi ljudi koji sede pored vas. Zašto nisu brinuli o interesima Srbije?
I sada očekujem, srpska diplomatija mora da brine ne o interesima regiona, već Srbije. Region je uglavnom neprijateljski raspoložen prema Srbiji. Ko su nam susedi? NATO. Da li je NATO naš prijatelj? Nije, gospodine ministre. Nije tačno da vi tražite još nekog saveznika u svetu za ovu našu ideju. Vi tražite od Amerike da prekine da nam otima Kosovo i Metohiju. Ne treba ona nama da bude saveznik u odbrani Kosova i Metohije. Odbrani od koga - od Amerike? Znači, nama treba da Amerika prestane da nam otima Kosovo i Metohiju.
Mi saveznike u odbrani imamo. Postoje tako mali i hrabri narodi koji to otvoreno kažu. Video sam i šta je rekla ministar spoljnih poslova Kipra i šta je juče rekao Slovak. Mali, hrabar narod - nema nezavisnosti Kosova i Metohije. Da li biste vi tako rekli za situaciju u njihovoj zemlji? Ne biste, jer je neko iz našeg ministarstva pre nekoliko meseci u nekom odboru u UN glasao za blokadu protiv Kube. Instrukciju je morao da dobije iz Beograda.
Znači, nikada nismo imali dovoljno hrabrosti da zastupamo slobodarske interese u svetu. Ja sam 1992. godine predlagao da Skupština SRJ donese rezoluciju o ukidanju blokade Južne Afrike, pa sam rekao "mi znamo šta je blokada, hajde mi da glasamo protiv svih blokada u svetu, jer znamo koliko to boli decu". Opet neka većina nije to prihvatila. Evo, prihvatili ste za Kubu. Čim se pomenula Republika Srpska, neće vladajuća većina da odbrani Republiku Srpsku. Ispada da ćete pre da odbranite Kubu od Amerike, nego da Republici Srpskoj date prava koja su joj data u Dejtonu i Rezolucijom Saveta UN.
(Predsedavajući - Miloljub Albijanić: Hvala.)
Nije "hvala", gospodine Albijaniću. "Hvala" je kad siđem sa govornice. Nemojte vi meni da govorite "hvala", nisam se vama ni obraćao, obraćam se gospodinu ministru. Uostalom, čujem da imate malo povišen šećer, gospodine Albijaniću. Čuvajte se.
Za sve što budete hteli da preduzmete, ponavljam i nije me sramota, u odbrani srpskih nacionalnih interesa, u odbrani Kosova i Metohije, imate potpunu podršku SRS, ali kada izađete na taj put, sa njega skretanja nema, više vam ne da SRS.
Kada vi povedete ovu veliku reku u odbranu Kosova i Metohije, nemojte da vam se desi kao nekim vašim prethodnicima, da na pola puta hoćete da stanete, jer mi ćemo sada da gazimo one koji hoće da stanu.
Ne znam šta vam je ovo trebalo, gospodine Andriću, da prozivate SRS. Nema nikakve idile između ministra spoljnih poslova i SRS, ima našeg stava da će onaj ko želi da brani Srbiju imati našu podršku i da ćemo vas sprečiti da Šiptarima pripadne Kosovo i Metohija.
Dame i gospodo narodni poslanici, kako se primiče ustavni rok za raspisivanje izbora, tako je i Vlada, i to celokupna vlada, ne jedan njen deo koji je zainteresovan za održavanje izbora, ne drugi njen deo koji nije zainteresovan, odlučila da pomalo ponižava Narodnu skupštinu Republike Srbije. Ako je Ustavni zakon za sprovođenje Ustava apsolutno jasan i ako je odredio rok do 31. decembra ove godine, odnosno najkasnije 60 dana od dana donošenja određenih zakona, onda je Skupština trebalo da se upusti u donošenje tih zakona, a ne zakona koji liče na zakone koje je propisao Ustavni zakon za sprovođenje Ustava, kao da smo mi mala deca.
Ustavni zakon nije tražio da se regulišu osnove službi bezbednosti, nego da se regulišu službe bezbednosti. Vi vrlo dobro znate kolika je razlika u tome i vrlo dobro znate da sada imate još godinu dana po Ustavnom zakonu, a to znači koliko god hoćete, vremena, dok se ne promeni vlast, da sami odlučujete kako će raditi službe bezbednosti.
Ne može to u jednom demokratskom, civilizovanom društvu. Ne može bez zakona da radi služba bezbednosti. Ako nas vraćate na Zakon o BIA, ako nas vraćate na Zakon o funkcionisanju VBA, ako nas vraćate na Zakon o službama bezbednosti SRJ, zašto nam onda pišete ovaj zakon? Šta je uredio ovaj zakon tako dobro da nam predlagač onako cinično kaže - ovo je bio jedan od uslova da se održe izbori za predsednika Republike.
Šta je to uredio ovaj zakon kada se nijedna služba u njemu ne pominje? Pominju se samo, zamislite čuda, nadležnosti Narodne skupštine, predsednika i Vlade, kaže, u nadzoru nad radom službi bezbednosti. Istovremeno, Vlada i predsednik apsolutno komanduju službama bezbednosti, preko saveta, preko različitih svojih delovanja, i još će i da nadziru ono čime sami komanduju. Samo Narodna skupština može da vrši nadzor nad službama bezbednosti. Ne može predsednik Republike. Ne može Vlada. Ne može niko, osim Narodne skupštine. To treba ovde da piše u zakonu apsolutno jasno.
Šta je sve u ovom zakonu, a besmisleno je komentarisati zakon koji ništa ne reguliše. Gospodine Duliću, ako vam je uslov da raspišete izbore zakon kojim se uređuju službe bezbednosti, taj uslov nije ispunjen, čak i da ovaj zakon bude donet.
Istovremeno, u budžetu predviđate sredstva i za BIA i za sve druge službe bezbednosti koje će valjda postojati u ovoj državi. Zašto vam je toliko stalo da regulišete službe bezbednosti pre izbora za predsednika Republike? Zašto nije predložen zakon, prepisivani su vam Zakon o spoljnim poslovima i Zakon o predsedniku i izboru predsednika. Zašto ne prepisaste 90% odredaba postojećih zakona? Zamenite, pa umesto reči ''Jugoslavija'' - ''Srbija'', a umesto ''Srbija i Crna Gora'' - ''Srbija'', pa još pomalo našminkate i dobijamo zakon Srbije. Ako prethodni zakoni nisu bili u skladu sa Ustavom, ko će da procenjuje koje odredbe su u koliziji sa Ustavom i ne mogu da se primenjuju i koje odredbe su u saglasnosti sa Ustavom pa mogu.
Tema je škakljiva. Službe bezbednosti, kako kažete, a posebno neke kolege koje sada nisu na vlasti, služe i da ubijaju ljude. Tako sva nerešena ubistva u Srbiji pripišete službama bezbednosti i završili ste posao. Iako ste vi sami obećavali, iako je Zoran Đinđić kao predsednik Vlade rekao da za rešavanje, recimo, ubistva Slavka Ćuruvije nije pitanje koliko će meseci proteći, nego koliko će nedelja ili dana proteći dok ne objavite ko je ubio Slavka Ćuruviju. Sedam godina kasnije mi čekamo odgovor na to pitanje. Postoji velika mogućnost da neki od vas znaju, ali da im smrt i monstruozno ubistvo Slavka Ćuruvije služi da neke ljude drže u strahu ili da stalno narodu pričaju o tome kako je prethodni režim, koji je sada ojačao i ne znamo zašto, šta je sa vama ljudi, bio umešan u monstruozno ubistvo. Kada ćemo to reći? Kada mi procenimo da je došlo vreme.
Tačno je da su pojedine službe koje neko svrstava u službe bezbednosti učestvovale u našim ratovima. Zašto da ne učestvuju? Predsedniku Skupštine je mesto u ratu kada mu država ratuje. O šta bi se ogrešio predsednik Skupštine ako bi se odazvao na poziv u rat kada mu država uđe u odbrambeni rat? Ni o šta. Ogrešio bi se ako ne bi ispunio svoju svetu dužnost, ako ne bi ispunio svoju patriotsku obavezu. Zato mi smeta što u službi želite da obezbedite i ideološku neutralnost. Znači, naveli ste političku neutralnost, grubo ste nešto što je verovatno materijalna neutralnost nazvali interesna neutralnost. Zašto služba bezbednosti ne bi imala neki interes? Zašto ne bi imala interes da sve u zemlji bude kako treba, u skladu sa zakonom i sa Ustavom? Zašto ne bi imala interes da odbrani zemlju kada je napadnu? Zašto joj zabranjujete da ima interes? Zašto joj zabranjujete ideologiju? Neka joj Ustav i zakoni budu ideologija.
Kako da lišite čoveka ideologije? Vi možete da ga lišite ideologije koja nije u skladu sa zakonom, ali morate da mu navedete šta mu to zabranjujete. Ideološka neutralnost, šta to hoćete da radite, lobotomiju? Šta da ostane od ljudi?
To što radi u službi bezbednosti ga sada sprečava da voli državu - i to je ideologija; da voli slobodu - i to je ideologija; da ne posluša naređenje koje bi ga uvelo u zločin - i to je neka ideologija, ili da naredi izvršenje zločina.
Morali ste bar malo da se potrudite da napišete jedan dobar zakon, zato što ovo nije zakon. Pogledajte, Vrhovni savet odbrane, u stvari, ovaj savet za nacionalnu bezbednost. Šta je savet za nacionalnu bezbednost – predsednik Republike, predsednik Vlade, ministar odbrane, ministar unutrašnjih poslova, ministar pravde, načelnik Generalštaba, direktori službi bezbednosti. To je Vrhovni savet odbrane. Šta su mu poslovi? Koordiniše, predlaže, razmatra, prati, daje mišljenja.
Više radi biro za koordinaciju, u kome su nekakvi zaposleni i činovnici i operativci, u kome je republički javni tužilac, predstavnici Ministarstva spoljnih poslova. A zašto nisu predstavnici Republičkog javnog tužilaštva? Gde vam je ovde predsednik Vrhovnog suda? Zar njemu nije bilo mesto u birou za koordinaciju? Šta rade službe bezbednosti? Prate i prisluškuju, presreću u razgovoru. Pa zar nije mesto tu predsedniku Vrhovnog suda da kaže - ljudi, ovo može, a ovo ne može.
Koliko rešenja vi dugujete po ovim osnovama službi bezbednosti? Kada će to biti? Do izbora za predsednika Republike? Ne, neće. Sačekaćete izbore za predsednika Republike. Samo jednu stvar treba da znate, promenom predsednika Republike menja se skupštinska većina. To morate sada da shvatite, pa borite se grčevito da vam ostane ovaj predsednik, tu neću da vam smetam. Ako mislite da će ostati ovakvo stanje u Skupštini promenom predsednika, grdno se varate. Narod više niko ne sme da laže. Narod više niko ne sme da obmanjuje. Ovakve zakone više ne smete da poturate narodnim poslanicima.
Mora da se definiše odnos predsednika Republike i predsednika Vlade, pa čak i ako nisu iz iste stranke, ko će koga da sluša i ko će u šta da se meša. Najbolje napraviti kolektivnu odgovornost, mešovito telo. Kako će da odlučuje savet za nacionalnu bezbednost, ne znate. Čiji je glas presudan? Ne znate.
Da li je konsenzus u pitanju kada odlučuju, ili većina? Šta ako se mimoiđu po političkim partijama kojima pripadaju, jedni vuku na jednu, drugi na drugu, treći na treću stranu. Gde je koordinacija službi bezbednosti u vojsci i u civilu, apsolutna, a ne da jedni hapse, drugi da puštaju, ne da se tuku po ulicama Beograda. Vi vrlo dobro znate u kojim se to sve slučajevima desilo.
Kakvo je ovo ovlašćenje direktoru službe bezbednosti da bude sprečen da prisustvuje sednici odbora Narodne skupštine? Sami sebi da ograničavamo nadležnosti Narodne skupštine? Mora da bude na sednici odbora. Ne može uopšte da bude sprečen.
Odložićemo sednicu odbora, ali da nam odmah posle toga dokaže, za sat ili dva, šta je radio u prethodnih sat ili dva, a ne da dođe kroz mesec dana kao da se ništa nije desilo. A ništa se nije ni desilo, te službe sad rade tako da se ništa i ne dešava.
Koga smeju oni da prate, Amerikance? Pa, Amerikanci prate njih, još im daju naloge kako će da obavljaju posao. Gde idu na kurseve, ko ih uči novim tehnologijama? Oni koje treba da prate, oni koji su opasnost za našu zemlju. Vi ste napravili kakofoniju, vi ste napravili mešavinu u tim službama bezbednosti, u odbrani zemlje, a to je ta vaša želja da uđemo u NATO, a NATO će da nas brani od NATO-a, da uđemo u CIA, CIA će da nas brani od CIA.
Šta će nam onda država, šta se ovde pravite važni da hoćete svoju himnu, svoju zastavu? Iza toga treba da se stane, ispred toga treba da se ide, a ne da se ljubi američka zastava, a da se ima svoja služba bezbednosti. Ne može. Vama je američka ambasada zatvorila jednu ulicu u Beogradu, imaju rampu, podižu i spuštaju kada oni odluče da neko prođe jednom ulicom u Beogradu. Kada vam je palo na pamet da se pobunite protiv toga? Ne smete reč da im kažete. Šta su oni uradili sa našom ambasadom? Zaboravili ste kako to izgleda. Dali ste im najbolju lokaciju u Beogradu da naprave ambasadu, dali ste im vojne objekte, vojne instalacije izmeštate da bi se Amerikanci raširili na Dedinju. Koji je njihov interes da imaju tri-četiri hektara na Dedinju, da im to zauzima ambasada, da im pevaju ptičice dok mi ovde gladujemo?
Izglasaćete vi ovaj zakon, ali šta Srbija dobija time? Od sutra, kada bude izglasan zakon, šta će da se desi što je zakon regulisao? Ne, kada se nešto desi, vi ćete reći - pogledaj Zakon o službama bezbednosti SRJ, pogledaj Zakon o BIA Republike Srbije, donet 2002. godine.
Nije cilj Ustava i Ustavnog zakona bio da nas podseća na zakone koje smo već doneli i da od nas traži da ih primenjujemo ako su u skladu sa Ustavom. On je tražio da donesemo zakone koji su u skladu sa Ustavom. Vi ste nesposobni za to. Vama je godinu dana bilo malo da donesete šest zakona i da ovu zemlju pretvorite u demokratsku.
Što nas vređate ovde i kažete - službe bezbednosti odgovaraju demokratski izabranim vlastima. Da li ste tako rekli? Kako drugačije mogu da budu izabrane vlasti u Srbiji? Od prvih višestranačkih izbora, koje to vlasti nisu bile demokratski izabrane, koje godine? Hajde, junaci. Čak i one godine kada ste vi bojkotovali izbore, da li su bili demokratski i slobodni izbori? Jesu. Čuj, "demokratski izabranim vlastima". Koja vlast nije izabrana demokratski? Ona koju bi mogle da uspostave te službe, ali njih onda baš briga da čekaju demokratske vlasti, kad oni sami uspostave službu.
Videli ste 5. oktobra kako izgleda kada te službe ne slušaju i ne poštuju zakon. Hiljade pripadnika tih službi bilo je u Tašmajdanskom parku i u ulici ispod televizije. Niko nije intervenisao da spreči paljenje Skupštine. Procenili su oni koga treba da slušaju. Procenili su oni da vi dolazite na vlast i odmah su ušli u vašu službu. Nije ih interesovao zakon. Da li mislite da je daleko kritična tačka kada će ponovo da procenjuju? Nije, samo što ih mi nikada nećemo stavljati u tu dilemu. Mi nikada od njih nećemo zahtevati da procene da mi dolazimo na vlast da bi pogazili zakon, da vas skinu i da ne izvrše svoju dužnost.
Jadne su vam te službe koje nisu sačuvale zgradu Skupštine SRJ, jadne su vam službe koje nisu sačuvale policijsku stanicu u ulici Majke Jevrosime. Jadne. Posle toga ste od njih napravili službu. To lamentiranje nad novim šefom BIA koji nije postavljen u roku od pet dana... Šta bi se promenilo? Samo bi onaj Rade Marković otišao mesec dana ranije u zatvor. Šta bi drugo bilo promenjeno? Bio bi uhapšen Ratko Mladić? Do 2004. godine ste ga čuvali u Beogradu, družio se sa vama, a u zatvoru su oni koji su mu kuvali ručak dok se on družio sa vama, u zatvoru su oni koji su ga vozili po Beogradu, gde ste vi stajali mirno da prođe. To je bio posao službi bezbednosti.
Ili imate službe bezbednosti ili nemate. Nisu dobre kada vas slušaju, a loše kad slušaju druge, nego su dobre kad poštuju zakon. Donesite taj zakon po kome ćemo moći potpuno da kontrolišemo službe bezbednosti. Čak i mi smo spremni za taj zakon da glasamo, a dotle, ovo je magla pred predsedničke izbore.
Zaista je nekorektno od vas iz vlasti da ćutite dok se sednica ne produži, a da onda počnete da govorite o stvarima koje uopšte nisu na dnevnom redu. Otvarate temu o kojoj bi moglo da se diskutuje i da se sa sednice izađe sa jasnim zaključcima, a vi sada koristite priliku da samo iznesete svoje stavove.
Pa, ovde treba imati malo i obraza, četiri godine je predsednik Vlade iz DSS-a, ministar policije iz DSS-a. Na čija leđa pada teret javašluka i ovakvih događaja u kojima ljudi stradaju? Na teret narodnih poslanika? Šta, mi smo krivi što se dešavaju napadi na policiju ili policije na narod ili šta se sve već dešava? Preuzmite odgovornost. Je l' zakoni ne valjaju? Pa, menjali ste ih. Kad smo vas ubeđivali da nije dobro i da policiji mora da se stavi u zadatak da obezbedi sportska takmičenja, vi ste rekli - ne, klubovi da obezbede, a policiju da angažuju po pozivu, ako hoće. To je bila vaša osnovna ideja, to je upropastilo bezbednost na stadionu. Ko je kriv ovde? Poslanici SRS-a? Poslanici DSS-a? Poslanici DS-a? Niko, vlast, izvršna vlast. Ne prebacujete to.
Ko je tamo poslao policajca koga poznaju svi ti huligani, koji se tuku s njim svake subote? Ko ga je poslao u civilu da ih snimi, da ih prati? Gde je odgovornost tog komandanta ili komandira koji ga je poslao? On je bio žrtveno jagnje. Nekome je trebalo to da se desi da bi moglo da se priča, kao što pošalju ženu policajca noću da je neko, eventualno, napadne, ali je obezbede. Ovaj policajac nije bio obezbeđen, on je pušten sam u razularenu masu. On je žrtvovan, i vi to vrlo dobro znate. Čija je odgovornost? Policije. Čija je odgovornost dalje? Predsednika Vlade. Šta pravosuđe? Je l' stiglo pred pravosuđe? Nije. Ne mogu da kažem da je krivo pravosuđe. Ako izreknu male kazne onda su oni krivi, ali ovaj slučaj još nije ušao u proces.
Mi sad pričamo o onome što se desilo na stadionu, što nije smelo da se desi. Ko je kriv? Klubovi - u redu. Policija - kriva je policija. Taman posla da se ubijamo po ulicama, policija nije kriva ni za šta.
Šta je onda svrha policije? Šta je svrha Službe bezbednosti? Je l' su imali procenu šta će da se desi ako jedan žandarm koji... Vi znate s kim navijači najviše vole da se tuku? Sa žandarmima i sa interventnom. Kažu, oni se tuku kao i mi. Dobro, svaka im čast. Obično policija beži. Oni se svi znaju, ime i prezime, ulicu, adresu, matični broj jedni drugima znaju, prozivaju se ko se s kim tukao prošle nedelje. Neko je poslao jednog od njih u civilu, sa kamerom, da ih slika šta rade. Razmislite malo.
Da ti navijači imaju dovoljno mozga ne bi radili ovo što rade. To nije ljubav prema klubu. To nema veze. Ali, kada su klubovi organizovali prve klubove navijača, kad su počeli da im plaćaju put na nekakve utakmice, pa oni tamo demoliraju čak i avion kojim lete, vama to ništa nije smetalo. Vi ste išli na stadione da mašete kada vas pozdravljaju ti navijači - care, javi se, ovamo onamo.
Jeste li nekad videli radikala u upravi bilo kog kluba? Smenjivali smo po opštinskim odborima kad neko uđe u sport, pa mu održimo vakelu pa kažemo - čoveče, to je kriminal, tu nema mesta za tebe. Gde su vaši aktivisti? Gde je Demokratska stranka? Cela je u sportu. Vi na taj način računate da vladate državom. Kad se obrukate, vi samo zamenite ljude, dođu drugi.
Hajde da otvorimo raspravu o tome, nemojte ovako da nas iznenađujete, sad hoćemo baš o službama bezbednosti da govorimo. Spremni smo mi i za ovu raspravu, ali svako da podnese svoj teret odgovornosti: poslanici, ako su vam odbili dobar zakon, Vlada koja vam je predložila loš zakon, a MUP, pa šta mu je drugi posao, šta je toj upravi u Beogradu posao, nego da obezbedi sportska takmičenja.
Iskreno da vam kažem, u srcu nosim FK Partizan. Nisam otišao na utakmicu bar dve ili tri godine. Ne bi mi dlaka s glave falila, ali hoću da povedem svoje unučiće na utakmice. Dok to ne obezbedite nema od sporta ništa. Kad su Englezi svojim huliganima napravili takve zakone i takve kazne da je to sad porodični skup, onda to možemo i mi, mi smo civilizovaniji od njih i mirniji narod. Samo što vi to nećete. Vi pravite izvore nestabilnosti, vi šurujete sa jednima, drugima. Ko se hvalio da su navijači učestvovali u događajima petog oktobra? Ko će sad da ih hapsi? Pa, niste ih uhapsili kad su palili Skupštinu.
Možete vi, gospodine predsedniče, munjevito da izgovarate reči za koje smatrate da su vam neophodne. Po Poslovniku sam se javio pre nego što ste stavili na glasanje, međutim, vi po dobrom DOS-ovom običaju sprovodite svoju volju bez obzira na posledice. Želeo sam da pokušam da vas razumom zamolim da ne spajate raspravu oko ove dve tačke zakona, jedino je izvestilac isti u tim zakonima.
Inače, ako već sada znate da vam iz vojske stižu obaveštenja, iz Ministarstva odbrane, da se vojska ne sprema za odbranu zemlje, onda je zaista apsolutno nemoguće zamisliti raspravu o vojsci i raspravu o odbrani zemlje kao zajedničku. Šta to spaja vojsku i odbranu, zakon o vojsci i zakon o odbrani: odbrana zemlje.
Pošto ste se vi javno deklarisali preko svih ljudi koji se sad nešto pitaju u vojsci da se vojska ne sprema za odbranu zemlje nego isključivo za intervencije izvan granica Srbije, što srpska vojska, koliko sam čitao, izuzev jednom, u vreme kralja Milana, nikad nije radila, onda su ta dva zakona nespojiva.
Mi moramo zakonom o odbrani zemlje da odlučimo ko će zemlju da brani pošto neće vojska, a zakonom o vojsci da odlučimo šta će vojska, šta će trupe u kasarnama da rade pošto se ne spremaju za odbranu zemlje. To je jedini razlog zašto smatram da je uopšte nezamislivo da se sastavi zakon o vojsci i zakon o odbrani, i na taj način možete hiljade zakona da sastavite. Ovo su fundamentalni osnovni zakoni. Rasprava o njima se ne sastavlja, draga gospođo Kolundžija, čak ni iz partijskih interesa. Apsolutno se ne sastavlja i mi nećemo imati važnijih zakona ove godine.
Jedino ako ne planirate da oni uopšte ne budu na dnevnom redu. Šta ja znam, nešto može da se desi. Možemo mi da krenemo u opstrukciju rada Narodne skupštine, pa vam džabe sastavljanje rasprave. Samo se vi igrajte, ponavljam, dominacija DS-a nad vojskom ne može da se na ovaj način dokazuje. Baš mi je žao što vi iz DSS-a ovako trčite slepo u raspravu o ova dva zakona za DS-om.
Veoma mi je žao, time se svrstavate na gubitničku stranu na sledećim izborima, ali to je vaša briga, ja vašu brigu neću da brinem, ali svako razuman, svako dobronameran u ovoj zemlji tražiće od vas da prvo strategijom odbrane utvrdimo kako će da izgleda odbrana zemlje, a da onda iz zakona o odbrani zemlje proistekne zakon o Vojsci, zato što je nemoguće da u jednoj raspravi saznamo kakva nam odbrana zemlje treba i koliko nam kakvih jedinica ili kakvog organizovanja za tu odbranu zemlje treba.
Nije stvar samo zbrzati zakon o odbrani i zakon o vojsci zato što su preduslov za izbor predsednika Republike, nego je stvar u tome da se donesu dobri zakoni, da vidimo da li ste oslonjeni u toj vojsci i odbrani na NATO ili na vojničku neutralnost ili na saradnju sa prijateljima u svetu.
Da vidimo da li je SOFTA doživela verifikacije u Narodnoj skupštini Republike Srbije, da li zaista američki vojnici uživaju potpunu zaštitu na teritoriji Republike Srbije. Dakle, sve je trebalo jednom strategijom odbrane Srbije ovde, koju nemamo, utvrditi i iz nje da proistekne zakon o odbrani, a iz njega zakon o Vojsci, i to je jedini normalan i pravi put za normalnu zemlju. Sve drugo je samo zbrzavanje, kao što to radite danas, na današnjoj sednici.
 Dame i gospodo narodni poslanici, ne znam zašto vi iz vladajuće većine ćutite kada vas LDP proziva u vezi kompanije "Delta" i Miroslava Miškovića, ali pošto i nas pokušavaju da umešaju u sve to, da vam kažem, kad SRS napada LDP, to je kao kad vaška uđe u kosu - ne može da napravi veliku štetu, samo smeta i moraš da se češeš zato što te svrbi.
Gospodine Jovanoviću, imaće ova skupština o čemu da raspravlja kada ste vi u pitanju. Ne bacajte maglu, ne zabašurujte stvari, optuženi ste za najteža moguća krivična dela. O tome treba da se izjasni...
(Glasovi iz klupe: Od koga?)
Od istog onog koga vi optužujete da skupo prodaje hleb.
Dakle, ako treba da biram između toga šta je veća krivica i ko treba da ide u zatvor, pre sam za to da otmičari, narko-dileri idu u zatvor, a da Skupština raspravlja o onome što je važnije.
Ako vladajuća većina formira anketni odbor, drage volje ćemo u njemu učestvovati. Nikada nismo, izuzev kad sami predložimo tačku, učestvovali u izglasavanju dnevnog reda, nemojte to ni sad da očekujete od nas. Ovo su vaše interne stvari. Ovo je sada svađa u braku, bivšoj porodici, jer na slikama vidim vaše srdačne osmehe u zgradi Vlade, u sali u kojoj se održavaju sednice Vlade sa Miroslavom Miškovićem.
Sami vi prosudite između sebe. Iz jednog ste se jata ispilili, sada ste se malo razleteli na sve strane, ali ako je napad na Miroslava Miškovića i kompaniju "Delta" da biste vi imali dobru kampanju za predsedničke izbore, meni to odgovara.
Ali, ako je napad na Miroslava Miškovića da podignete narod protiv kompanije "Delta", to se radi na drugi način, s tim što ne vidim da ste podigli građane Srbije protiv svih kompanija, čak i onih koje su besplatno dolazile do imovine Srbije, čak i onih koji su po nižim ili duplo nižim cenama kupovali sve što smo stekli.
Vi vrlo dobro znate, otkad ste vi došli na vlast, gospodine Jovanoviću, mi smo prodali i dobru privredu, i zemlju, i vodu i vazduh prodajemo, mi više ništa nemamo. Sad treba da se obračunamo sa onima koje ste vi stvarali.
Slažem se, pružite dovoljne dokaze Republičkom javnom tužiocu. Ako on ne pokrene nikakvu istragu oko toga, smatram da je stvar završena, jer tužio sam Koštunicu i Tadića, čak i zbog vojske,. i Vuka Draškovića, i uvek me je tužilac obaveštavao da nema osnova za gonjenje. Šta sam mogao?
Kažete - izvešćete narod na ulice. Šta ako Mišković kaže - izvešće svojih 30.000 zaposlenih protiv vas? Šta ćemo onda, da se tučemo po ulicama? Koliko vi ljudi možete da izvedete? Jeste li spremni da se tučete?
Dakle, iritiranjem ostalih poslaničkih grupa, nabacivanjem toga da smo svi mi kriminalci koji troše novac Miroslava Miškovića, izazivate u meni otpor. Kad bih vas ovakav, prozvan od strane vaših poslanika, koji ništa drugo i ne znaju, niti su išta drugo u životu radili, kada bih mogao da vas podržim u vašim namerama?
Jeste li stekli barem od nekoga podršku, od bilo koje poslaničke grupe u Srbiji, podršku za ono što tražite? Najlakše je tako, šačica vas koja je nekad haračila Srbijom, zavodila vanredno stanje, otimala ljude, ubijala ljude, ubijala svedoke, najlakše je da vi ovde iritirate Narodnu skupštinu i SRS.
Dakle, ne pominjite nas, nismo na vlasti, nikada nijedan posao, nikada nikakvu beneficiju, nikada nijednu povoljnost SRS niti je mogla da da Miroslavu Miškoviću, niti mu je dala. Razvijao se u jedno vreme, postao multimilioner u vaše vreme, naplatili ste mu ekstraprofit, koji je bio nešto više od ekstraprofita za moj stan dobijen od države, pa se sad vi češite po glavi kad vas spopadnu vaške, a mi ćemo da se pospemo onim praškom, vas nema posle sledećih izbora i idemo dalje.
Ne znam čime izazvah gospodina Jovanovića, kad mi ne zamera ono za vaške. Mislio sam da je to bilo najozbiljnije što mogu da uputim jednoj ovakvoj grupaciji.
Dakle, nikada ne lažem. Ovo za ubistvo i otmice čuo sam od čoveka koga ste otimali. Cela Srbija je to pročitala. To nisam izmislio i ne lažem da bih vas obrukao. Dakle, neko mora tu da reaguje. Kao običan građanin saznao sam od čoveka koji je otiman da ste vi u to umešani. Šta imam tu da lažem?
Nisam lagao ni kada sam rekao da ste ulazili u zatvor kad god ste hteli, izvodili koga ste god hteli, držali ga napolju na terevenkama dokle ste hteli i vraćali ga kad ste hteli. Nisam lagao ni kada sam rekao da vam je ispala veštačka vilica u bazen kod Surčinaca odnosno Zemunaca, kada ste se kupali u njihovom bazenu. Ništa ne lažem.
Samo kažem, gospodine Jovanoviću, vi ste previše traga, lošeg, ostavili u Srbiji od 2000. godine naovamo, previše lošeg traga da biste mogli da se vratite na političku scenu. Mislio sam da će vam Boris Tadić biti glavni suparnik na predsedničkim izborima. Sada kažete da ja više neću da se bavim politikom, a ja ću da pobedim Borisa Tadića, (aplauz radikala), jer je on mogao s vama da bude u društvu.
Kakav je to presednik Srbije kome je komandovao Čedomir Jovanović? Kako će Boris Tadić da kaže: ja sam vaš pravi predsednik? Neko će da ga pita - čekaj, bre, komandovao ti je Čedomir Jovanović, ti si onda bio sitna buva kada je Jovanović harao po DS. Čedomir Jovanović baštini Zorana Đinđića, a ne Boris Tadić.
Evo ovi pilići oko vas, to su sve Đinđićevi. Gde su ovde? Nešto tu nije valjalo ili sada ne valja. Ali, jedno je u pravu - ili nije valjala ta banda oko Zorana Đinđića ili ne valjaju ovi novi što neće da se druže sa tom bandom?
Vi, gospodine Jovanoviću, vi ste nešto najružnije što Srbija može da vidi. Jedan mali, mlad, kako je to rekao naš predsednik, picopevac. Tako ste ušli na političku scenu.
Tako ste ušli na političku scenu, sa 15 telohranitelja. Naučili vas u 25 godina da idete sa 15 telohranitelja, da prelazite ulicu gde vi hoćete, da crtate prelaze posle toga na tom mestu gde ste vi prešli da stavljamo spomenike - gde je Čedomir Jovanović prešao ulicu.
Šta tu ima vredno u politici - to što vas Amerika gura? U sukobu između Amerike i Miškovića, staću na Miškovićevu stranu, pa optužujte vi mene za šta god hoćete.
Nađite predlog zakona kojim sam mu pomogao da dođe do para. Nađite glasanje SRS koje je omogućilo da Mišković dođe do para. Hajde da tražimo šta ste vi radili s njima od 2001. godine. Kako postade ta imperija? Kažete - kupio ovo, kupio ono, u čije vreme? U vreme čije vlasti i ko je komandovao ovde, u trećoj klupi, poslaničkom grupom DOS-a - Čedomir Jovanović? Ko mu je davao instrukcije - Zoran Đinđić? Šta sada vi hoćete? Hajde prvo se vi poništite za sve svoje delovanje od 2001. godine naovamo, pa da poništavamo posledice.
Ne, nego ćemo vaše posledice da otklanjamo, a vi i dalje da budete na političkoj sceni. Mi smo svi naše grehe iskajali. Narod nas je kažnjavao dok je mislio da smo bili krivi, pa kad je shvatio da tu nema krivice radikala, eto nas ponovo na vrhu i bićemo mi jako dugo na vrhu. Jer ko nam je konkurencija? Ko nam je konkurencija - vi i DS, i DSS. Pogledajte jedni drugima šta sve možete da kažete.
Nas da uvučete u taj sukob - pa nema mogućnosti? Prvo raščistite između sebe, od 5. oktobra naovamo. Gde je oružje iz ul. Majke Jevrosime, gde je gospodine Jovanoviću, gde ste ga sakrili. Recite nam gde ste sakrili, bara da znamo. Ne možete vi da pričate o poštenju, o politici, da pravite kampanju na kompaniji Delta. Pravite slobodno, ali ne uvlačite skupštinu u to i ne uvlačite radikale.
Pio sam kafu sa Miškovićem. Nikad nisam ni platio , nije skupa kafa uopšte. Ko god me zove na kafu, ne plaćam kafu taman posla. Koga pozovem, ne naplaćujem mu kafu. Ima s njim o čemu da se razgovara.
Samo me vežite sa njim za neki posao, za neku njegovu korist. Nemojte vi da sa pet poslanika krećete u akciju protiv jedne kompanije u Srbiji i da očekujete da vam se ostali priključe - nema šanse. Nego kada veliki krenu, oni očekuju da im se neko priključi. Mi da trčimo za vama? Gde da trčimo - u američku ambasadu? Gde vam je legalo, gde vam je pojilo, gde vam je sedalo - ako te srpske reči uopšte znate? (Aplauz radikala.)
Dame i gospodo narodni poslanici, u javnosti smo često iznosili primedbe na to kako DS i njeni partneri iz DOS-a shvataju vojsku i odbranu, na dvosmislenost u njihovim izjavama, posebno izjavama ljudi koji sebi ovim predlozima zakona zaista predaju u ruke sve vitalne funkcije u vezi sa odbranom zemlje i komandovanjem vojskom. Tako da je naš negativan stav prema ova dva zakona apsolutno jasan i opravdan.
Nije za pohvalu to što na ove predloge zakona nije stiglo mnogo amandmana. Treba da znate da su zakoni uvršćeni u proceduru istog dana, dakle 9. novembra, kada ste ih i poslali ovde, da je u to vreme trajala ozbiljna rasprava o ozbiljnim predlozima zakona, da je sednica koja je zakazana povodom ovih zakona zakazana samo dan pred isticanje roka za amandmane. Tako da onaj ko je hteo ozbiljnu raspravu o ovim predlozima zakona trebalo je da Narodnoj skupštini ostavi dovoljno vremena od momenta kada su predlozi zakona ušli u skupštinsku proceduru do momenta kada je sednica zakazana.
Propadanje vojske Jugoslavije i Srbije i Crne Gore i Vojske Srbije počelo je još od onog nesrećnog Krapovića, nastavljeno je ministrovanjem Borisa Tadića i prenelo se i na ministrovanje aktuelnog ministra Šutanovca, pošto je u pitanju jedan isti princip i jedan isti odnos prema vojsci i prema oficirima.
Priznajem, većina oficira je zaslužila ovo šutiranje nogom u tur, zato što nijednog dana i nijednog časa i nijedne sekunde nisu se pobunili protiv onoga što DOS čini vojsci Srbije, sve računajući da oni neće biti zakačeni. Zato sada komandovanje vojske Srbije prepušteno je oficirima pripadnicima DS.
Ova priča o tome da oficiri ne mogu da budu članovi političkih stranaka i da ne mogu da idu na skupove je i naći ćemo to negde, pribeležio sam sebi da na to reagujem, to je priča za malu decu. Ovde se traže politički podobni oficiri koji ni sami ne znaju čemu treba da budu podobni. Toliko je dvosmisleno i toliko je licemerno i dvosmerno komandovanje vojskom i komandovanje odbranom.
Ovde kažete vojska je pod civilnom i demokratskom kontrolom, ali je sada vojska pod civilnom komandom. Sada je ministar odbrane bog za vojsku Srbije. Ne onaj ko im pomaže, ne onaj koji brine da imaju što veći budžet, da budu što bolje opremljeni, obučeni, obučeni, nahranjeni. Ne, to je onaj koji komanduje, to je onaj koji predlaže da zakon bude Generalštab i da bude jedno odeljenje Ministarstva odbrane. Gospoda oficiri ćute. Ima nas koji smo slušali kako metak zuji oko ušiju i ni jedan od nas se ne bi usudio da komanduje Generalštabom. A vidite kod vas u DS nalaze se ljudi koji to mogu, drage volje, jako lako.
Penzionisali ste generale koji imaju 48 godina starosti, a pričate nam o generalima. Dakle, Boris Tadić je penzionisao generala Božidara Delića kada je napunio 48 godina života. Hoćete spisak generala od 50 godina života? To sve imam, naravno, i čekam za dan kada ću konačno da ustrojim vojsku kako treba. Tada će vojskom komandovati stručni, sposobni i patriote, pre svega, a ne NATO oficiri.
Osnov penzionisanja nije bila nesposobnost, nisu bili disciplinski prekršaji, nije bilo stanje neizlečenosti od opijata, ne, bilo je učešće u ratu. Sve ste ratnike najurili. Možda je ostao još jedan general koji je učestvovao u ratnim operacijama protiv NATO ili u borbi da se sačuva država, Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija, to je bio zadatak vojske, po tadašnjem Ustavu.
Svi su sada zaboravljeni vojni penzioneri, kojima aktuelni načelnik Generalštaba koji je komandovao manjom jedinicom nego vi, gospodine Šutanovac, u celoj svojoj karijeri, kaže: nije znanje u klubu penzionisanih generala, nego je znanje u Briselu. Izvinite, dok takvi ljudi pišu zakone o vojsci i odbrani, SRS mora da bude protiv.
Šta je osnov za zakon o odbrani? Strategija odbrane. Kome prepuštate tu strategiju odbrane? Šta iz čega proističe? Neće valjda iz zakona o vojsci i zakona o odbrani da proistekne strategija odbrane, plan razvoja oružanih snaga. Strategija odbrane je osnovni dokument. Mi hoćemo ovde od vas da čujemo i od vrhovnog komandanta, predsednika Republike, na čemu se zasniva odbrana Srbije?
Da li je to vojnička neutralnost, kako govori predsednik Vlade, i čak svoju partiju angažuje i sve medije u Srbiji angažuje da promovišu tzv. vojničku neutralnost? Da li je put u NATO što promoviše vaš predsednik partije i predsednik Srbije.
Kako ćete vi, dame i gospodo, koji predstavljate većinu u Vladi, glasati jedinstveno za ovaj zakon? Hoćete li biti zadovoljni vi koji ne želite da Srbija uđe u NATO ili ćete biti zadovoljni vi koji želite da Srbija uđe u NATO? Ili je sve to tako sakriveno da možete da predstavite da ste zadovoljni i jedni i drugi, a da građani Srbije time nikada ne budu zadovoljni.
Po Ustavu, predsednik Republike komanduje vojskom i naravno, to neće biti sporno kada predsednik Republike, kao u dosadašnjem mandatu, i ministar odbrane budu iz iste političke stranke. Postavlja se oštro pitanje sukoba između Ministarstva odbrane i predsednika Republike u slučaju koji će uslediti posle sledećih predsedničkih izbora. Dok se ne promeni ova Vlada, vi ćete, gospodine Šutanovac, verovatno biti ministar odbrane, Tadić neće biti predsednik Srbije.
Onda ćemo doći u situaciju da vi mene nekada treba da konsultujete, a nekada i ne morate. Šta će onda raditi Generalštab, koji bi trebalo operativno da komanduje Vojskom Srbije, predložili smo vam to jednim amandmanom, a vi ste ga tamo negde strpali, kad pročitate nadležnosti Generalštaba dođe vam da plačete. Zamislite sad, đenerala u to vreme Mišića, kad je trebalo da se povuče za noć 40 km i da izvojuje najveću pobedu u Prvom svetskom ratu, koga bi to trebalo da pozove u Beogradu? Šutanovca.
Da mu on odobri jedan takav manevar, koji se sada izučava na Vest Pointu. Može da se izučava u Insbruku, možda ste i tamo nešto načuli o tome, ali zamislite generala koji bi morao da pita mene, vas, nije važno koga. Ko je to od nas dostigao takav nivo da može da kaže: stavio sam pod svoju komandu Generalštab Vojske Srbije?
Ili, u priloženim završnim odredbama kažete ono što nismo regulisali i dalje je regulisano merama zaštite Srbije i Crne Gore. Pa bar da kažete u delu koji se odnosi na Srbiju. Ne, ni to niste, toliko želite da nas ponizite kao ljude koji uopšte o ovome nema šta da odlučuju, jer to je predložila DS. Imamo predsednika Republike, imamo ministra odbrane, šta se vi drugi tu pitate?
Uvodite i služenje verskih obreda u vojsku, čak i za verske zajednice. Uopšte niste definisali šta su verske zajednice, šta su sekte. Hoće li sad vojska da odlučuje ko može da vrši verske obrede ili ne, ili će svi moći da vrše? Kako će to da izgleda kad počnu dani posta, koji traju mesec dana? Hoće li vojska moći da posti? Hoće li vojska moći da klanja? Hoće li vojska da se sukobljava na osnovu različite pripadnosti različitoj religiji?
Vama je bilo najvažnije da napišete jedan zakon i lako vam je bilo da napišete, vi probleme vojske uopšte ne znate.
Probleme odbrane uopšte ne znate ili nisam dobro čitao izjave Ministarstva odbrane, u kojima kaže da Srbija neće vojnički braniti svoju teritoriju. Zašto to onda ovde piše u zakonu, čak dvosmisleno, prvo samo za napade spolja, a onda i po drugoj potrebi će biti upotrebljena Vojska Srbije. Jer neko je rekao, stani, ako kažemo samo spolja, znači mi sada kažemo da nećemo braniti Kosovo i Metohiju, jer je to iznutra, jer je to iz Srbije, sa jednog dela teritorije Srbije.
Najlakše je prepisivati odredbe o tome ko je podoficir, ko je oficir, koliko mu staža treba, kako možete da ga premestite, kako može da izgubi službu profesionalac u vojsci - veoma lako, ako vam nije po volji. Tako široko postavljen dijapazon da niko ko se odluči da bude profesionalni vojnik u Vojsci Srbije nije siguran da kroz mesec dana neće da mu prestane radni odnos ako ga tamo pozovu pa kažu, za koga si ti?
Za koga mora da bude? Za koga moraju da budu lekari, medicinske sestre, čistačice? Za koga moraju da budu vozači vozova? Sve ste podelili. Sve se zna šta ko mora da bi imao parče hleba u Srbiji, pa će tako i vojnici morati da budu uz vas da bi imali to parče hleba, jer oni ne znaju kada će da se promeni vlast, jer više nije kriterijum stručnost.
Da je to kriterijum, gde bi bio Zdravko Ponoš danas? Načelnik generalštaba? To je sramota za Vojsku Srbije. To vam sada kažem sa govornice, sramota je. Da sam znao da je moglo nekako da se reši, da je bio spreman predsednik DSS da pri formiranju nove Vlade samo da smeni Zdravka Ponoša, pomogli bismo mu da sam formira Vladu. Toliko je zemlja u opasnosti kad je Zdravko Ponoš načelnik Generalštaba i kad se još udruži sa vama, gospodine Šutanovac, eto odbrane kakvu će poželeti Albanci.
Sve vaše izjave u javnosti govore o tome kako nemamo vojsku. Toliko ste uticali na javno mnjenje da će vam svaki građanin Srbije reći: mi nemamo vojsku. Ko širi te priče? Vi iz Ministarstva odbrane i vi iz Vojske. Možda mi i nemamo vojsku, to se nikome ne govori. Čemu služi vojska? Da odvrati, kao jedna jaka kuća.
Kuća koja je pod kamerama, alarmima, koju nadzire policija, sigurno nije meta za pljačku. Država koju brani dobro opremljena vojska, pa makar koliko da je mala država i slaba vojska, nije meta napada. Neće niko da rizikuje život svojih vojnika.
Država u kojoj svi visoki zvaničnici države kažu da nemamo vojsku je meta napada. Država u kojoj i ministar, i načelnik Generalštaba i predsednik Republike kažu: mi sa Albancima nećemo ratovati oko Kosova i Metohije, jeste država koja će izgubiti Kosovo i Metohiji. Izvinite, molim vas, čuvate svoju šumu i kažete - čuvam šumu, ali neću nikoga da pipne ko mi seče šumu, neću da ga prijavim, neću da ga napadnem, neću ništa. Pa ko vam ne bi posekao šumu?
Ne verujem vam da želite da razmišljate o odbrani. Vi ovde ne razmišljate o odbrani. Pišete zakon da bismo imali izbore za predsednika Republike, a ne da bismo imali odbranu zemlje. Vama odbrana zemlje nije cilj.
Slažem se, teško je govoriti o ratu. Ko voleo rat, dabogda mu se ratovalo u kući. Ali, to stoji, postoji činjenice da će negde nekada neko u svetu morati da ratuje. Voleo bih da to ne ratujemo mi nikada. Kako možemo da ne ratujemo? Prvo, recite nam konačno ko nam je saveznik? Recite nam s kim sarađujemo? Recite nam ko će da nas opremi? Da li je to NATO ili Rusija?
Na raskrsnici smo i vi to jako dobro znate. NATO nas napada, NATO bi da nas brani. Od koga? Kaže, ući ćemo u NATO, čujem i danas neko govori. Zbog čega? Izvinite, koji je razlog da Srbija uđe u NATO? Ugrožena je? Od koga kada je okružena NATO-om? Od koga smo ugroženi kad smo skroz okruženi NATO-om? Evo, primiće sad i Makedoniju, primiće Albaniju, primiće Hrvatsku, svuda oko nas NATO, pa ko će nas da napadne?
Hoće li Rusija da nas gađa preko NATO pakta? Neće. Njima treba još jedan sluga. A što bismo mi bili sluge onima koji nam otimaju Kosovo i Metohiju. Što mi ne kažemo: nećemo u NATO, jer vi ste bombardovali tu, tu, tu, ubili ste decu tu, srušili te gradove, te države?
Koja je vaša odbrambena doktrina protiv terorizma? Pobiti svu decu u jednoj državi? I mi smo to imali na svojim leđima. Zlikovac je ko kaže da Srbija treba da uđe u NATO, zlikovac prema Srbiji i prema nebrojenom broju država koje bi mogao u sastavu NATO da napadne.
Nemojte mi reći, lečićemo tamo ljude u sastavu međunarodnih snaga. Pa vi ste okupator, pa da li ste lekar ili pop, vi ste okupator, šta ćete tamo? Ko vas je zvao? Je l' to članica Ujedinjenih nacija? Je l' ima svoj poredak, je l' ima svoj suverenitet? Uvek kad o tome razmišljate, mislite na Srbiju 99. godine. Ako razmišljate o Srbiji, nikada nećete imati problema da shvatite ni ko vam je prijatelj, ni ko vam ne misli dobro.
Šta, Rusija će da nam oprosti što idemo u NATO? Braniće nas i štiti zato što mi hoćemo u NATO? Sada kada je rekla da skrštenih ruku neće da čeka to proširenje NATO na ivice Ruske Federacije .
I u Ministarstvu odbrane nekom svira himna ruska kad mu zvoni telefon? Ove ste rasterali što im svirala ruska himna. Sviraće ruska himna i u Ministarstvu odbrane.
Imaćemo više poseta iz Rusije u Ministarstvu odbrane nego što vi to možete da zamislite uopšte. Dolaziće svaki dan da nas nauče i da nam pomognu, kao što je noćas Beograd svirao, i svi ostali gradovi Srbije svirali rusku himnu. Dakle, tu vašu podeljenost kao ličnosti ne mogu da razumem.
Sve oči ste uprli u Rusiju. Rusija je sad spas, čestitate predsedniku Putinu dvotrećinsku pobedu njegove stranke na izborima, a pričate mi o NATO-u.
Da li zaista mislite da može i jedno i drugo, da Amerika voli što vi sarađujete sa Rusijom, a da Rusija obožava što ćete u NATO? Vi ste ozbiljni ljudi, vi ste narodni poslanici, niste deca i to treba da objasnite sutra na ulici.
Ministrima je lako da objasne. Šta njih briga šta je istina, ali vi morate, srećete se s normalnim ljudima, ministri se druže među sobom, ali vi na ulici srećete pametne, normalne, poštene ljude, zabrinute, uplašene i pitaju vas - šta dalje? A vi kažete - idemo u NATO. Je l' nam NATO uzima Kosovo i Metohiju? Gde ćete? Hoćete da nas ubedite da je svejedno kolika će biti Srbija, ako svi njeni delovi uđu u NATO i svi njeni delovi uđu u EU? Kada je tako, otkud onda između Francuske i Nemačke postoji granica? Oni su u EU, oni su u NATO, ali tačno znaju gde im je granica i ljubomorno čuvaju sve što imaju svoje.
Ako ste naumili da ulazimo u saveze da bismo izgubili sve svoje što imamo, nećemo vam dati da uđete u te saveze. Da je to tako lako, već biste došli ovde na ratifikacije nekih sporazuma. Ono što vi jedete zmije, imate pravo, ali i to bi mi ovde morali da vam odobrimo. I taj sporazum sa Nacionalnom gardom Ohaja. Čini mi se da DSS duguje objašnjenje - da li bih glasala da se ukine ratifikacija Sporazuma sa NATO-om o brzom prolasku NATO trupa kroz Srbiju u slučaju da to zatreba trupama NATO?
Ovaj zakon je morao da odgovori na nekoliko dilema u pogledu nove funkcije Ministarstva odbrane, u pogledu nove funkcije predsednika Republike i u pogledu ojačanja funkcije Generalštaba, posebno načelnika Generalštaba. Zaista ste potpuno potcenili čoveka koji je načelnik Generalštaba, ko je da je.
Možda sadašnji načelnik Generalštaba voli tako da ga šutiraju i maltretiraju, tako mu rade i sa vojskom. Ali niko ozbiljan, niko ko se razume u komandovanje vojskom, koje prošao trupu neće dozvoliti da ga šutira ministar odbrane. Koja je zasluga ministra odbrane da on šutira celu Vojsku Srbije, da on odlučuje kako će da živi Vojska Srbije?
Ovde kaže - obustavlja, naređuje. U raspravi u pojedinostima osvrnuću se na sve što zameram Predlogu zakona. Pa i ta inspekcija iz Ministarstva odbrane. Mogu li one da nalože obustavljanje neke mere, ili mogu da predlože obustavljanje neke mere? Nisu zadovoljne nekim stanjem u trupi.
To je Ministarstvo odbrane. To nije operativni deo Vojske Srbije, pa mu se ne sviđa kako se obavlja straža u nekoj kasarni.
Može li on to da naloži ili će da razgovara s nekim, da vidi zašto, da li to treba drugačije, koja pravila primenjuje, koliko još podzakonskih dokumenata, koliko zakona?
Sami ste ovde naveli, naravno, uz potcenjivanje Skupštine, šta Skupština treba da uradi.
Šta vas briga u zakonu o vojsci i odbrani šta Skupština treba da uradi? Skupštini naloge izdaje Ustav Srbije i zakoni, postupak za donošenje zakona. A ne zakon o vojsci da kaže - Skupština mora da se sastane. Ne mora Skupština ništa. Vojska mora, a Skupština ne mora. Skupština može, hoće, spremna je, ali ne mora.
Kad tako shvatite Narodnu skupštinu, znaćete šta je civilna, šta je demokratska kontrola. Izbegli ste ovde i Vojno-bezbednosnu agenciju. Vojna policija postoji u zakonu, a ne postoji Vojno-bezbednosna agencija. Imaćemo i tu tačku dnevnog reda - osnovi službe bezbednosti.
Kakve osnove službe bezbednosti, valjda treba zakon o službi bezbednosti, a ne osnove. Kome mi to osnovama uređujemo službe bezbednosti, kojoj državi, kojoj republici članici? Bežite svesno od toga da se upoznamo sa tim šta je to VBA.
(Predsedavajući: Vreme.)
Ovde je loše definisana upotreba vojne policije. Pre mesec ili dva imali smo priliku da vidimo, kad je birana vlada, kako koristite vojnu policiju za hapšenje po ulici. Svaki objekat možete predstaviti ili da oglasite kao objekat pod posebnom zaštitom.
Izvinjavam se za malo prekoračenje. Glasaćemo protiv zakona o vojsci i odbrani, ali ćemo zato ustrojiti i vojsku i odbranu zemlje onako kako to Srbiji ovog časa odgovara.
Drage volje ću da se upustim u ovakvu raspravu sa gospodinom Borisom Tadićem, a Čedomiru Jovanoviću će odgovarati naši drugi poslanici, pošto on nije dostigao do nivoa da sa mnom razgovara o budućnosti države.
Volim Rusiju koliko i Srbiju, celog života, moja porodica, moji preci, sve je to rusofilsko i to ne mogu da krijem. Nikada nisam ponižavao Srbiju. Mi smo i sada član Saveza Rusije i Belorusije, ali vi o tome ništa ne znate, nikada nijedna skupština to nije poništila. Ministru sam rekao da će se slušati ova himna. Dolaziće nam svaki dan u posetu visoke zvanice iz Rusije i ništa dalje od toga nisam rekao. Nisam ni na čijem platnom spisku, ne možete mene da optužite ni za kakvu izdaju.
Ako se govori o izdaji, gospodine Jovanoviću, vaše druženje sa Šiptarima i Amerikancima je čista izdaja i nemojte da mi držite vakele i pridike ovde. Zašto kažem da niste dorasli? Možda ste i dorasli da razgovarate sa mnom, ali kako sam saznao iz saopštenja DSS, vi ste podložni opijatima, a zaista sa narkomanima nemam vremena da gubim.
Javio sam se u nameri da odgovorim gospođi Pešić, međutim, gospodine predsedniče i vama upućujem ozbiljnu primedbu. Način na koji vodite sednicu nije dobar. Ovde je gospođa Pešić grubo i direktno uvredila Rusku Federaciju. Rekla je da je to država jednog autokrate, u kojoj nema slobodnih izbora. Vi niste reagovali, a ti slobodni izbori su održani juče.
Ne možete samo po rezultatima izbora da cenite da li su bili slobodni i demokratski, nego po toku, postupku, po tome kako su raspisani izbori, kako je ostavljena mogućnost da se kandidati predstave u medijima i kako je građanima ostavljena mogućnost da slobodno glasaju u skladu sa svojom voljom.
Tako da ovo smatram velikom uvredom, istina jednog plaćenika poslanika, pa mi nije baš toliko, vi ste poznati po tome, gospođo Pešić. Sad sam saznao da ste i odlučno ne rekli siledžiji 48. godine. To vam čestitam, ako ste zaista imali tada dovoljno godina da kažete ne. Inače, gospođo Pešić, tada su komunisti Jugoslavije imali sukob sa komunistima Sovjetskog Saveza. To nije bilo uopšte svađa Srba i Rusa, nego je bila svađa komunista. Tu znate da nema ni Srba ni Rusa. Ako ste nekad pripadali tom miljeu, vrlo dobro znate čemu su vas učili.
Dakle, možete vi mene da vređate, čak i porodicu vidim da mi ovde vređate, sve je to dozvoljeno, ne ljutim se. Moja porodica voli Ruse, možda vaša porodica voli Meksikance npr, ili ste bar voleli jedno vreme jednog Meksikanca. Baš vam je bio u skladu sa vašim godinama, bilo je vreme da se zaljubite konačno jednom.
Sve je to u redu, gospodine predsedniče, ali je uvreda izrečena predsedniku Rusije Putinu. Niste reagovali. Da je slučajno Buš pomenut, ubeđen sam da bi skočio i ministar odbrane, za koga ovde čujem da je i on za NATO. Otvoreno, ministar odbrane, kao menadžment novi vojske, kaže da je on za NATO. E, pa sad, gde ste vi Koštuničini, nema nijednog u sali? Nikad vas i nema kad se bije bitka nego dođete posle da postanete mrtvi da preuzmete vlast.
Dakle, ministre, nije u redu da se ovde izjašnjavate po svojim političkim ubeđenjima. Nije u redu, vi ste ministar odbrane, niste potpredsednik DS, vi ste ministar odbrane. Ako ministar odbrane kaže da je za NATO, to znači da će usmeravati vojsku isključivo prema NATO. Ko vaj me to odobrio, gospodine ministre? Koja Narodna skupština i koji građani Srbije na referendumu?
Nemate pravo da vodite vojsku ni prema NATO ni prema Rusiji, niti prema bilo kome, jer vi ne odlučujete gde će vojska, vi samo sprovodite. Ovde se odlučuje, ako ste to zaboravili, a ne u glavi vašoj, ni u glavi vašeg predsednika.
Pa kad me napadate da volim da slušam rusku himnu, onda se postavlja pitanje vaše odgovornosti. I da imate osećanja odgovornosti ili bismo ovde dobili izvinjenje ili bi Skupština pokrenula postupak za vaše razrešenje. U ovoj skupštini ministar odbrane, koji sam iznosi svoja gledišta, svoja načela, svoje principe, ne obazirući se na Ustav i na pravila, može jednog dana svašta da naredi vojsci. Samo se toga bojim, da je vojska pala u ruke onih koji uopšte ne umeju da razmisle, da bi posle tog razmišljanja umeli da komanduju.