Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Gordana Pop-Lazić

Govori

Gospodine predsedavajući, izašla sam za govornicu da potvrdim upravo to što ste vi rekli. Ova tema, zaista, zaslužuje mnogo veću pažnju nego što poslanička većina to pokazuje.
Pogledajte koliko poslanika ima na ovoj strani. Ima li to smisla? O čemu mi raspravljamo? Rekli ste – važni su zakoni. Zbog čega su važni? Beli šengen. Ko je zainteresovan ovde za beli šengen? Izgleda, ova strana i iskreno jeste, samo što ovo neće da nam donese beli šengen.
Kad sam već izašla, koristim priliku da danas čestitam rođendan generalu Ratku Mladiću i poželim mu dobro zdravlje, da ga Bog čuva i da nikad ne padne u ruke onih koje sigurno možemo da nazovemo teroristima, koji bi ga hapsili.
Dame i gospodo narodni poslanici, podnela sam amandman na član 90, koji propisuje da će ministarstvo nadležno za poslove uprave preuzeti od ministarstva nadležnog za unutrašnje poslove drugi primerak matične knjige, najkasnije u roku od pet godina od dana početka primene ovog zakona, smatrajući da je to predugačak rok ako hoćemo da se što pre ovaj zakon implementira u praksi i da se građanima olakša izdavanje raznih uverenja. Stoga sam predložila da taj rok bude tri godine.
Pitanje je, zašto ste tražili ovako dug rok? Možda zbog toga što je procena da je za ovu namenu potrebno izdvojiti 350 miliona dinara, jer ste rekli da će ova sredstva biti delom iz budžeta, a delom iz Nacionalnog investicionog plana. Očigledno je da para nema i ne računate baš na to da ćete ih imati, ali mogli ste da ih nađete na drugoj strani.
Jedan od mojih kolega je danas izneo činjenicu da se dnevno troši 30 hiljada evra samo za potragu, za hapšenje generala Mladića, što na mesečnom nivou iznosi negde oko 900 hiljada evra, a na godišnjem – 10 miliona evra. Ako biste prestali da se bavite tim nečasnim poslom, imali biste para ne samo za ovo, nego i za mnogo što šta.
Drugo, pošto niste našli za shodno, umesto vas ću dati odgovor jednom od prethodnih diskutanata, koji je očigledno završio neke dopisne škole – da konstatovanje smrti vrši lekar, a da prijavljivanje smrti može da vrši neko drugi. Dakle, konstatovanje smrti i prijavljivanje smrti nije jedno te isto. Hvala.
Zbog nedostatka vremena, neću moći da vam se obratim onako kako bi to priličilo Narodnoj skupštini. Dakle, preći ću odmah na obrazlaganje amandmana koji se tiče Predloga zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima.
Htela bih da kažem da se, pored osnovnih odredaba, u zakonu govori o oblicima međunarodne pravne pomoći, odnosno o izručenju okrivljenog, ili osuđenog, preuzimanju i ustupanju krivičnog gonjenja, izvršenja krivične presude i o ostalim oblicima međunarodne pravne pomoći.
Moj amandman se odnosi na član 14 – načelo specijaliteta. Neko mnogo pametniji je rekao da je pametnom čoveku dovoljan jedan minut da nešto pametno kaže, ali niko još nije rekao koliko je svakome od nas potrebno da to nešto, što je u jednoj minuti izrečeno, shvati.
Dakle, SRS smatra da je neophodno izvršiti inoviranje i usklađivanje odredaba Zakona o krivičnom postupku i isti uskladiti sa Ustavom Republike Srbije, kao najvišim pravnim aktom, odredbama zakona iz oblasti pravosuđa, međunarodnim bilateralnim sporazumima, kao i drugim pravnim propisima iz ove oblasti, te se zato i predlaže brisanje ovog člana, jer smatramo da je ovaj zakon, ovakav kakav je napravljen, imajući u vidu materiju koju reguliše, potpuno suvišan u našem zakonodavstvu.
Međunarodna pravna pomoć u krivičnim stvarima regulisana je odredbama glave 22 – postupak za pružanje međunarodne pravne pomoći i izvršenje međunarodnih ugovora u krivično pravnim stvarima ...
U prilog ovom amandmanu, možda bismo mogli da otvorimo oči i narodnim poslanicima i građanima Srbije, da shvate da smo mi država s ograničenim suverenitetom. Dovoljno je da neko iz bilo koje države takvu jednu zamolnicu uputi, bez ikakvog obrazloženja. Mi već, kako to umemo da radimo i kako, očigledno, pokazujemo spremnost i dajemo signal tamo nekome da smo spremni, uradimo to što se od nas traži, iako je to protivno našim pozitivnim pravnim propisima koji regulišu tu materiju i protivno Ustavu Srbije.
Do te mere smo spremni da se ponižavamo da se građanin u Srbiji pita – zašto meni uopšte treba država, ako ona ne ispunjava ono što kao građanin od nje očekujem? Država ima, to je obostrani odnos, očekivanja od mene, kao građanina, pored ostalog, da plaćam poreze, takse, doprinose i sve ono što sam dužna, ali ja, isto tako, tražim od države da me ona, kada treba, zaštiti u odnosu na tamo neke koji možda hoće nešto nažao da mi učine, što ne bi trebalo. Od toga me Ustav štiti. Nemamo lojalnost države prema građanima Srbije, zašto bi građani bili lojalni državi?
Ovo uopšte nije tako prazna priča, ili bajkovit zakon, ili nevažan zakon, kao što biste vi hteli da ga, kroz ova dva minuta, koliko nam dajete vremena da o njemu pričamo, provučete, da usvojimo zakon, pa ćemo posle da se hvatamo za glavu i čupamo kosu i ko zna ko će od vas svih da bude pod udarom ovog zakona i ko će, eventualno, da trpi štetne posledice ovakvog zakona.
Čitajte barem dnevnu štampu, ako ne slušate šta se dešava u zemljama koje su se do sada dokazale kao naši neprijatelji – nisu završili posao na Balkanu. Vidite šta se sprema u Federaciji BiH, vidite da se naoružavaju vehabije, vidite da je, ukoliko Republika Srpska samo pokaže želju da se prisajedini jednog dana, ili izrazi želju da bude u sastavu Srbije, već sve spremno da tamo bude ''krvi do kolena'', kao što govore u zapadnoj štampi.
Vidite šta se dešava na KiM-u. Niko u državi ne reaguje na ovo nasilje na KiM-u, ovo što se dešava u Šilovu i okolnim selima. Po 10 dana ljudi nemaju struje, sukobljavaju se sa tzv. šiptarskom policijom, niko nema da ih zaštiti, a govorimo, makar, i o ograničenom suverenitetu, ali to je naša zemlja. Naravno, sprema nam se i u Raškoj oblasti to što već godinama najavljujemo da im je poslednja namera, pošto su proces oko izdvajanja Vojvodine već započeli.
Igramo se ovde s ovakvim zakonima. Ko će, pod kojim uslovima, za koja krivična dela biti pod udarom ovog zakona, da država Srbija ne može da ga zaštiti kako treba? O tom potom, ali mi vas upozoravamo da ste možda baš zbog ovog zakona doneli ovako restriktivan Poslovnik, a ne možemo da naširoko o tome govorimo.
Stoje argumenti da ste od 2000. naovamo sve protivustavno i protiv međunarodnih konvencija uradili što se tiče isporučenja srpskih državljana Haškom tribunalu.
Pozivam se na član 37. stav 2. i upozoravam vas, gospođo predsedavajuća, bolje bi bilo da ste danas otišli da zapalite sveću pokojnom predsedniku vaše stranke, da se pomolite Bogu za njegovu dušu, da ga primi u rajsko naselje, nego što ovde sprovodite demokraturu.
Nama je, u stvari, drago što vi ovo radite, jer je ovo najbolji mogući način da javnost u Srbiji vidi kako vi doživljavate Parlament i kako zamišljate parlamentarnu demokratiju.
Očekujem da i meni izreknete neku opomenu. Ne znam dokle ste stigli s tim opomenama, da li imam jednu ili dve, da li sam već zrela za izbacivanje, ili za oduzimanje reči, jer možete da uradite sve. Molim vas, to vaše slobodno sudijsko uverenje treba da bude i te kako potkovano nečim što piše u ovom poslovniku. Morate da obrazložite šta je neko od nas uradio, a što nije dozvoljeno ovim poslovnikom, da biste ga vi na neki način kaznili. To je vaše diskreciono pravo. Možda mislite da ste u pravu, neki od nas misle da niste u pravu, ali eto, Poslovnik vam dozvoljava, s obzirom na to da ste prva među jednakima, da imate nešto malo više prava nego svi ostali narodni poslanici.
Dobronamerno vas savetujem da ne zloupotrebljavate to pravo, jer je to na vašu štetu. Funkcija koju zauzimate daje vam mogućnost da budete vrlo uvažena i poštovana ličnost u državi Srbiji i samo od vas zavisi kako će vas građani Srbije doživljavati, a preko vas – kako će doživljavati i poštovati i ovu instituciju, i sve narodne poslanike.
Molim vas da zaštitite sebe, a da na taj način zašitite i nas.
Zaista, ne znam, gospodine Ružiću, ko vas je vukao za... Uvek je moguća replika, to je diskreciona ocena predsedavajuće, gospodine Ružiću. Ako ste se nadali da će ovo ostati bez odgovora, grdno ste se prevarili.

Dakle, meni je drago što vi mislite isto kao i ''žuto preduzeće'', ali ovo nije pačija škola, niti će SRS da dozvoli da se ovo pretvori u pačiju školu. I, ako vi to osam godina uporno radite, zajedno s ovima koji su vam uradili ono što su vam uradili, kako ste se lepo dogovorili da uništavate demokratiju u Srbiji, to je vaša stvar. Naša je stvar da se borimo protiv toga. Koje ćemo metode da koristimo, to je opet naša stvar i, naravno, nismo u prilici da vam to unapred dajemo na znanje. Ali, svakako, prepoznajete.

Gospođo predsedavajuća, doveli ste u zabludu javnost, namerno, pretpostavljam. Ovaj aplauz koji se malopre čuo bio je upućen poslaniku SRS-a.

Mi smo izlaganje gospodina Martinovića burno pozdravili i bilo je, zaista, izuzetno kvalitetno i mislim da je poslao niz dobrih poruka srpskoj javnosti, a ne vama.

Ima trenutaka kada aplaudiramo i vama. To je u znak protesta. Dakle, ima različitih aplauza. Ovo je bio aplauz podrške, pohvale, a onaj prethodni aplauz, koji ste vi dobili dok ste obrazlagali nešto, bio je aplauz kao upozorenje vama da govorite nešto što mi ne želimo da čujemo, ili što ne želimo da se dešava u ovom parlamentu. Molim vas da malo načuljite uši kako biste razlikovali te aplauze.
Nema nikakve selekcije kada je u pitanju princip i kada je u pitanju SRS. Zemun je spomenut zbog toga što je 2004. godine SRS tamo osvojio 26, od 57 mandata, a nakon četvorogodišnjeg mandata, uspešnog, 28 mandata, dakle, uvećano za dva mandata, i falilo je samo 320 glasova da sami budemo u vlasti, bez koalicionog partnera.
Bili ste u onoj prvoj koaliciji sa nama, ali zašto niste potvrdili to što ste uz nas radili, pa na ovim izborima 11. maja dobili bar jednog odbornika? Ostali ste bez ijednog odbornika, gospodine Ružiću, a verujem da je na to uticao upravo vaš stav, položaj i rad, ili nerad, u ovom parlamentu. Gde ćete biti nakon sledećih izbora, videćemo.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo predsedavajuća, podsećam vas na član 36. Poslovnika, koji kaže: "Poslanička grupa učestvuje u radu Narodne skupštine na način utvrđen ovim poslovnikom."
Zbog toga bih htela da vas pitam gde to u Poslovniku piše da je poslanicima zabranjeno da aplaudiraju? Dakle, vama je dozvoljeno da lomite, razbijate, palite, otimate, kradete, lažete, radite šta god hoćete, to nije ni za kakvu kaznu, ni za kakav ukor, ni za kakvu opomenu, ali kad predstavnici SRS na jedan civilizovan način aplaudiraju, vi možete da protumačite da pozdravljamo ono što govorite, možete da protumačite da negodujemo zbog onoga što govorite, ali to apsolutno nikoga ne ugrožava, vi izričite meru opomene predsedniku Poslaničke grupe SRS, naravno, u nameri da ga udaljite sa sednice, prvo njega, pa mene, pa onda sve ostale.
Vi to možete da uradite. Naravno da ćemo mi odgovoriti na odgovarajući način. Nemojte da brinete, biće to sa ekološkim merama, neće niko imati nikakve štetne posledice, osim što će biti neprijatno. Ako hoćete da u ćutnji sve završite ovde u Parlamentu, onda to više nije Parlament, onda proglasite da Parlamenta više nema. Možete vi sami, sa tri poslanika poslaničke većine, da radite, sa jednim ministrom koji će da dođe, ako će da dođe, a nećete imati ovde jednu poslaničku grupu koja iza sebe ima i te kako veliki broj birača.
(Predsednik: Vreme.)
To vaše ponašanje prema nama pokazuje vaš odnos prema građanima Srbije.
Ne odustajemo mi baš tako lako, gospođo predsedavajuća. Smatrala sam za shodno da vas upozorim da ste, kako bi to gospođa Čomić rekla, napravili izvestan propust u proceduri i da vas podsetim na član 87, s obzirom na to da nas niste, kao Narodnu skupštinu, odnosno poslanike, obavestila koga ste pozvali na sednicu od ovlašćenih predlagača vezano za set ovih zakona koji su na dnevnom redu.
Jeste da su spojene babe i žabe, ali ovde ima različitih predlagača, jedan od tih je i ministar za zdravstvo, gospodin Milosavljević, njega nema u sali. To što ga nema, nismo ni očekivali, pravo da vam kažem, da dođe, iako bi bio red, ali vi kao predsedavajući niste izvestili narodne poslanike da li ste ih uopšte pozvali. Ima tu i narodnih poslanika koji su ispred odbora predlagači, neki jesu tu, neki nisu, ali bi bilo dobro da jesu i bilo bi dobro da se u ime predlagača uvek pojave pred narodnim poslanicima i kažu neku reč o Predlogu zakona. To bi značilo ono što vi stalno govorite, sinergija rada svih poslaničkih grupa, odgovornost narodnih poslanika.
Puna su nam usta tako lepih demokratskih nekih propratnih reči, koje bi trebalo da upute javnost na to da je u Parlamentu i u političkom životu ove zemlje sve kao med i mleko, nažalost, nije tako. Pokazuje se da zaista vladajuća većina, a pogotovo Vlada, nije uopšte odgovorna prema Parlamentu, a to je nešto što mi iz SRS baš i ne želimo da tolerišemo, niti možemo da tolerišemo. Zbog toga vam i ukazujem na povredu člana 87. Hvala. (Aplauz.)
Dame i gospodo narodni poslanici, svi članovi Zakonodavnog odbora članovi poslaničkog kluba SRS izdvojili su svoje mišljenje povodom seta predloga zakona o potvrđivanju konvencija, da ih ne nabrajam sve, koje se tiču terorizma, trgovine ljudima i visokotehnološkog kriminala, jer nam predstavnik Ministarstva nije dao, pre svega, adekvatan odgovor šta se do sada čekalo i šta je to smetalo ovoj vlasti da od 2000. godine naovamo, s obzirom na to da su sve ove konvencije potpisane davnih godina, budu u formi predloga zakona pred nekom skupštinom?
Ovo je već treći ili četvrti saziv od 2000. godine i tek danas je neko shvatio da bi trebalo da ove konvencije budu potvrđene na ovaj način.
Nama se učinilo, odnosno došli smo do zaključka da je vlast izbegavala svoje obaveze koje bi usvajanje ovih zakona nametalo izvesnim državnim organima. Dakle, žmurilo se pred saznanjem o raznim terorističkim grupama koje postoje na Kosovu i Metohiji, čekao se trenutak da Kosovo bude sve dalje, a ingerencije države Srbije sve manje, kako se ne bi obračunali sa onima koje su čak i Amerikanci svojevremeno zvali terorističkom organizacijom.
Da bismo imali mogućnost to da kažemo, danas kada su ovi zakoni na dnevnom redu, kao uslov za beli šengen, hoću da zbog javnosti, pre svega, iznesem ovu činjenicu zato što se stalno spočitava parlamentu ili SRS, pre svega, da koči evropske integracije i da zbog toga nismo još uvek na beloj šengen listi. Ko je ovo držao ovolike godine i nije omogućio parlamentu da donese adekvatne zakone i da se približimo toj Evropi, da ih umilostivimo da budemo na toj beloj šengen listi? Očigledno vlast. Zna se ko je bio na vlasti od 2000. godine naovamo.
Oni nas teraju na sve i svašta, da donosimo šumu nekih zakona, manje ili više nepotrebnih, uglavnom nepotrebnih, jer oni ne znaju, ja sam vam to i juče rekla, kakvo je naše zakonodavstvo i da smo mi mnogo pre i brže išli putem kojim Evropa tek sada ide, ugrađujući u naša pravna akta mnogo štošta što oni tek sad ugrađuju.
Vidite, juče je povučen ovaj antdiskriminacioni zakon, a sigurna sam da i vi znate da ta Evropa, koja nas tera na usvajanje tog zakona, ima diskriminaciju i te kakvu, pa se, recimo, dešava da žena u većini evropskih zemalja bude i po 20 i više posto manje plaćena od muškarca koji radi na istom radnom mestu. Vidite koja je to, kako bi naš narod u žargonu rekao "foliraža".
Mi pristajemo na to, umesto da kažemo da je to našim zakonima već regulisano. Samo, te zakone treba da primenjujemo, a ne da nam se dešava ovo što nam se sada dešava – da sudije donesu neku odluku, a odmah sutradan ministar pravde pokrene inicijativu za njihovu smenu. Zbog toga što se mešamo u drugu granu vlasti, što izvršna vlast hoće da ima pod svojom kapom i zakonodavnu i sudsku vlast, zbog toga Evropa nas neće. Upravo zbog toga. Krivica je na vama, a nije krivica na opoziciji.
Uostalom, pitajte narod, sva istraživanja kažu da preko 60, poslednja istraživanja kažu 64%, ispitanika ne interesuje ta Evropa, jer u tom smislu i pod ovim uslovima tamo niti smo poželjni, niti šta dobro od njih možemo da dobijemo. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovane kolege pravnici, imate mogućnost da prisustvujete ne demokratiji parlamentarizma nego ''demokraturi'', morate da pravite razliku između toga. Gospođo predsedavajuća, pretpostavljam da znate kada otvarate sednicu. Sami ste rekli da je otvarate onog momenta kada ste nam se obratili sa – poštovane dame i gospodo narodni poslanici.
U Poslovniku, otvaranje sednice i učešće na sednici počinje sa članom 86. i završava se tamo negde sa zapisnikom, do posebne sednice. Neću da koristim svoje pravo iz člana 235, iako bi mogla da ga koristim, jer ste dali gospodinu Batiću, neću da vas opominjem na to da ste dali pogrešno objašnjenje, ali u korist ove moje opaske, odnosno primedbe gospodinu Todoroviću, kada ste rekli da ste gospodinu Batiću dali reč, koristeći njegovo pravo iz člana 93, to znači da je sednica već u toku. Nekoga ovde zamajavate. Sebe, nas ili ovde postoji diskriminacija narodnih poslanika.
Izašla sam i podigla Poslovnik i morali ste da mi date reč odmah, s obzirom na to da je sednica započela, zbog toga što ste me opomenuli, kao zamenika predsednika Poslaničke grupe SRS u trenutku kada je u sali bio prisutan predsednik Poslaničke grupe, gospodin Dragan Todorović. Molim vas, član 37. je jasan. Nemojte da uzimate sebi za pravo više nego što možete ili smete. Molim vas, dužna sam da sačuvam svoje dostojanstvo i dostojanstvo svoje poslaničke grupe, pa i celog ovog doma.
Dakle, poslaničku grupu predstavlja predsednik poslaničke grupe. Poslanička grupa, jasno je da ima zamenika predsednika poslaničke grupe.
Gospođo Đukić-Dejanović, morali biste da objasnite i javnosti i narodnim poslanicima po kom ste to članu izrekli opomenu gospođici Nataši Jovanović. Član 106, kaže, molim vas zaustavite mi vreme:
"Opomena se izriče narodnom poslaniku:
– koji je prišao govornici, bez dozvole predsednika Narodne skupštine". Jeste li vi pozvali gospođicu Natašu Jovanović? Jeste.
– "Koji govori pre nego što je zatražio i dobio reč." Nije bilo tako, dobila je reč.
– "Koji, i pored upozorenja predsednika Narodne skupštine, govori o pitanju koje nije na dnevnom redu." Reklamacija Poslovnika je na dnevnom redu.
– "Ako prekida govornika u izlaganju ili dobacuje, odnosno ometa govornika, ili na drugi način ugrožava slobodu govora." To se nije dogodilo.
– "Ako iznosi činjenice i ocene koje se odnose na privatni život drugih lica." Ni to nije radila.
– "Ako upotrebljava psovke i uvredljive izraze." Daleko bilo, ni to nije radila.
"Ako drugim postupcima narušava red na sednici ili postupa protivno odredbama ovog poslovnika."
Molim vas, samo objasnite šta je ona to uradila da je zaslužila opomenu i kaznu koja nakon ove opomene proističe? Ili ste vi počeli da primenjujete neki poslovnik koji ćete tek doneti?
Mi znamo da mora da se donese novi poslovnik, jedan ozbiljan poslovnik koji će biti u skladu sa Ustavom, ali ne sa ovakvim izmenama koje su bile potrebne da vam omoguće da vam Skupština posluži samo kao birokratski aparat Vlade. Po vama, Skupština počinje onda kada ministri siđu u salu. Sednicu Skupštine je počela gospođa predsedavajuća onda kada ste vi rekli "otvaram sednicu" i pozvali se na član 86.
(Predsednik: Vreme.)
Molim vas, vodite računa kako se ponašate prema poslanicima SRS, jer nama nije prvi put da se suočavamo sa predsednicima kakvi ste vi i kakvi su bili pre vas.
Gospođo Đukić-Dejanović objasnite mi, pošto sam se javila za reč da reklamiram povredu Poslovnika koju ste vi napravili, morala sam da čekam 30 minuta da bi tu reč dobila – vi sada govorite o tome kako to treba u praksi da izgleda.
Htela sam da vam kažem da ste prekršili Poslovnik time što ste meni, kao zameniku predsednika poslaničke grupe, izrekli opomenu u prisustvu predsednika poslaničke grupe. Kada je on tu, onda moja funkcija ne postoji, ne egzistira. Sada, kada je on izašao, ja preuzimam njegovu dužnost.
Sada možete, eventualno, ako smatrate da je to u redu, da postoji neka kolektivna odgovornost, da postoji udruženi zločinački poduhvat u Hagu, pa ste vi to preuzeli i ovde i u pravosuđu, pa evo i u Parlamentu. Mogu da odgovaram za celu ovu stranu Parlamenta, ali dok je on sedeo tu, s kojim pravom vi mene opominjete i uopšte skrećete pažnju javnosti na moju malenkost. To sam htela da vam kažem, a vi mi niste dozvolili ni u prvom javljanju, a niste mi dali ni reč.
Zato vas molim sada, dok sam još za govornicom, da se o kršenju Poslovnika od strane predsedavajućeg izjasnite, gospodo narodni poslanici, u danu za glasanje, ali dobro razmislite, mada smatram da bi Administrativni odbor morao i te kako da se pozabavi tokom ove sednice i pod tačkom razno, ako da bog već danas, možda ćemo o tome pričati. Hvala. (Aplauz.)
Gospođo predsedavajuća, došla sam na ovo mesto nema smisla da mene vraćate u klupu da biste ministra pozvali, a verujem da se gospodin Marković sa tim slaže. Trebalo je da pitate ministra da li hoće reč. Niste ga na vreme pitali. Eto, ne držite se Poslovnika. Još jedan dokaz da ste prekršili Poslovnik, a ja se u vaše ime izvinjavam ministru.
Poslanici SRS članovi Zakonodavnog odbora izdvojili su mišljenje o predlozima većeg broja zakona koji su danas na dnevnom redu. Kako ne bih prekršila Poslovnik, molim vas, recite mi da li mogu da govorim samo o prvom zakonu ili o svim ovim zakonima, imam pet minuta vremena? Protumačite mi Poslovnik.
Najlepše vam hvala, demokratija na delu. Za pet minuta ćemo da govorimo o tri, četiri zakona, svejedno. Dakle, razlozi za donošenje ovog seta zakona, a ovde u dnevnom redu imamo nekih sedam konvencija i sporazuma koje treba da ratifikujemo, a koji datiraju još iz 2000, a neki iz 2001, 2003. godine, pa smo mi postavili pitanje i na Odboru predstavnicima ministarstva – šta smo do sada, ljudi, čekali, što do sada nismo to usvajali na Skupštini, šta se iza brda valja?
Naravno, mi znamo šta se iza brda valja i o tome ćemo da govorimo kada budemo govorili u načelu o ovom zakonu. Po mom dubokom ubeđenju, ovde sada govorim u svoje ime, a verujem da će se još neko od poslanika i članova Odbora javiti, kao razlozi za donošenje ovih zakona, pre svega, navode se harmonizacija sa konvencijama, na koje se poziva gospođa Malović kada je davala ovde obrazloženje za ovaj zakon, sa Ustavom, da se ubrza i učini efikasnijom sva međunarodna pravna pomoć u krivičnim stvarima.
Nisam ponela dnevni red. Pravo da vam kažem, mislila sam da mogu da govorim o svim ovim zakonima po pet minuta, ali pošto ne date nije ni bitno.
Smatramo da je čitav ovaj set zakona apsolutno nepotreban. Zbog čega? Zbog toga što se principijelno zalažemo za kodifikaciju prava. Ne znam zašto nam treba tri stotine zakona koji će nositi naziv samo onako kako to EU od nas zahteva. Oni ne poznaju čitav naš pravni sistem, ne znaju da smo mi tu materiju već regulisali nekim zakonom, recimo, ovaj prvi zakon koji ste povukli sa dnevnog reda, čitavim setom zakona regulisana je borba protiv diskriminacije, tako isto i ova problematika.
Zar nije bilo logičnije ZKP promeniti u jednom delu, dodati još neke članove, imamo Zakon o krivičnom postupku, nego donositi novi zakon da bismo pred EU izašli i rekli e, doneli smo zakon, zove se baš onako kako vi hoćete.
Hoću da podsetim i vas i javnost, ovo nije nešto što sam vodila evidenciju, ovo je Kancelarija za evropske integracije, a čuli smo koliko je danas ovde poslanička većina odbila zakona koje je Vlada predložila.
Kažu da je planirano po zahtevu EU da se donese 64 zakona, da je Vlada usvojila 49, i poslala ih Parlamentu, a vi ste ih danas vratili –Skupština, kažu, usvojila samo 17. Pa, ne možemo da usvojimo ono što ne stavite na dnevni red. Sada pred javnošću ispada da je Skupština kriva za to što se ne donose zakoni koji bi trebalo navodno da obezbede beli šengen.
Gospodo, u ovoj i ovakvoj ekonomskoj krizi koja potresa čitav set i Evropu, pomalo i nas, više je izgovor nego što nas zaista potresa, trebalo bi da se bavimo na sednicama Narodne skupštine drugim stvarima a ne ovim za koje smatramo da su potpuno beznačajne i nepotrebne da bismo uredili stanje u državi koja je haotično, pre svega ekonomska i socijalna situacija u zemlji. To ne brine nikoga, to navodno brine one koji su na Kopaoniku, ali između jedne i druge skijašnice, odnosno jedne i druge korpe za skijanje. Hvala.