Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Gordana Pop-Lazić

Govori

Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, verujte, ne bih izašla na repliku gospodinu Nikoliću, bez obzira na to što je imao ovakvo emotivno izlaganje, da nije pomenuo Vojislava Šešelja, zbog toga što ga je pomenuo, naravno, u negativnom kontekstu, onako kako ga on doživljava, u situaciji kada taj čovek ne može da mu odgovori.
Dakle, Vojislav Šešelj će uskoro, to celokupna srpska i svetska javnost zna, doći u domovinu. Doći će za ovu govornicu i moći će onda da vam odgovori na sve to što tvrdite da vam je nekad, u bilo koje vreme, na bilo kom mestu, rekao. Dakle, to je nešto što je lako proverljivo, samo ćemo malčice da sačekamo, možda do maja, juna, u najgorem slučaju, do septembra.
Zašto vi to radite? Zato što, ja mislim, kad god se pogledate u ogledalo, vi vidite izdajnika, i sad ste ljuti na sebe, a za to vam je kriv – ko? Kriv vam je dr Vojislav Šešelj, jer vi ste izdali ideologiju SRS-a.
Vi, gospodine Nikoliću, niste napustili SRS, vi ste napustili ideologiju SRS-a, a nadležni organ stranke, Centralna otadžbinska uprava vas je izbacila iz SRS-a. Dakle, vi ste izbačeni član SRS-a. To što vi pledirate da budete ozbiljan političar, verujte mi, ne možete, jer ozbiljan političar mora da dokaže da je častan čovek. Vi to ne možete da dokažete, a Vojislav Šešelj je samo svojim štrajkom glađu u Haškom tribunalu dokazao koliko je častan i dosledan čovek. Eto, toliko.
Gospođo predsedavajuća, ako treba da upoznajemo javnost s nekim unutarstranačkim stvarima, zaista osećam obavezu, pošto sam krivac što se gospođa Tabaković nalazila uopšte u SRS-u i što je narodni poslanik, da, opet zarad srpske javnosti, nešto kažem.
Tačno je da je ona vratila svoju partijsku knjižicu pre nego što je Vojislav Šešelj otišao u Hag, a kada se već znalo da odlazi, i pre Centralne otadžbinske uprave, i da je on lično pozivao i rekao da nema razloga da se ljuti, a njena ljutnja je bila usmerena na to – zašto ona nije narodni poslanik.
Podsetiću vas da je u to vreme SRS imala relativno mali broj narodnih poslanika, posle 2000. godine, i da smo vodili računa, pre svega, o stranačkim interesima, da smo mandate dodelili, uglavnom, predsednicima okružnih odbora. Dakle, samo njen lični interes je tu bio u pitanju i vraćanje partijske knjižice bilo je rezultat tog njenog nezadovoljstva.
Posle izvesnog broja godina, ja sam, priznajem, u poseti Vojislavu Šešelju, rekla – vidimo da se pokajala, da bi nastavila da radi, da joj damo šansu, a Vojislav je rekao – jeste, zaista, bila je bolesna, možda je imala nekih zdravstvenih problema koji su inicirali takvo nezrelo ponašanje; pa, neka je, neka radi, nemam ništa protiv, jer on, čovek, nikada nije bio osvetoljubiv i svakome je davao šansu da se iskaže onoliko koliko je svako od nas individualno mogao. Svi smo mi različiti, neko može više, neko manje, neko je bolji na terenu, neko za govornicom, ali to je prava istina. On joj je ponovo pružio ruku i šansu i evo kako mu je ponovo vratila.
Neću da govorim o tome šta lično mislim o dotičnoj gospođi i šta je gospodin Vojislav Šešelj lično o njoj mislio, jer to je osoba koja se uvek pojavljivala samo pred izbore, a nikad kada je trebalo raditi na terenu i širiti ideologiju i program SRS-a.
Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, pažljivim čitanjem Predloga odluke o utvrđivanju sastava stalnih delegacija Narodne skupštine Republike Srbije u međunarodnim parlamentarnim institucijama došla sam do zaključka da ovaj predlog akta treba da bude povučen sa dnevnog reda pre svega iz formalnih, ali i iz materijalnih razloga.
Zbog čega? Zbog toga što u članu 83. Poslovnika lepo piše da u predlog dnevnog reda sednice Narodne skupštine mogu da se uvrste samo oni predlozi akata koji su pripremljeni u skladu sa Ustavom i ovim poslovnikom.
Ovaj poslovnik u članu 239. stav 2. jasno kaže da predlog odluke o sastavu stalnih delegacija iz stava 1. ovog člana podnosi predsednik Narodne skupštine, što je ona i učinila, u konsultaciji sa predsednicima poslaničkih grupa, vodeći računa o proporcionalnoj zastupljenosti političkih stranaka i zastupljenosti polova.
Jeste se gospođa predsednik Skupštine pozvala na član 239, ali nije sam akt usaglašen sa članom 239, pa otuda uz ime i prezime predloženog člana bilo koje od ovih delegacija piše pripadnost poslaničkoj grupi, a u obrazloženju akta koji je predsednik Skupštine dostavila narodnim poslanicima kaže se da se prilikom predlaganja vodilo računa o proporcionalnoj zastupljenosti političkih stranaka i zastupljenosti polova u sastavu delegacija. Dakle, ili je jedno ili je drugo. Obrazloženje je svakako u skladu sa Poslovnikom, ali priprema samog akta i sadržina akta nije u skladu sa Poslovnikom.
Malo je sada neprijatna i nezgodna situacija to što sam akt dostavlja predsednik Narodne skupštine pa bi morala sama sebi taj akt da vrati, ali jednostavno, zapala je u takvu situaciju ili nemarom onih koji su akt pripremali, ili svojom nesmotrenošću, ili možda ipak namerno, u dogovoru sa onim političkim partijama u ovom parlamentu koje su želele da po svaku cenu u sastav ovih delegacija uđu oni koji na izborima nisu učestvovali.
Kada govorimo o krađi mandata mi to ne govorimo zbog toga što je Srpska radikalna stranka mnogo jača ili mnogo slabija ako ima 21 mandat više ili manje, nego zbog toga što je esencijalno, ja mislim, u demokratiji to da se poštuje izborna volja građana. Građani Srbije su pokradeni, a ne SRS.
Radi zaštite građana Srbije mi toliko demonstriramo naše neslaganje sa svim ovim što se sada radi, a može da se objasni upravo kroz ovaj akt koji je trenutno u proceduri. Zahvaljujem i oprostite zbog produžetka vremena.
Poštovana gospođo predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, uz sve uvažavanje gospođe Čomić, mislim da bi ona morala da bude u funkciji, pre svega, spikera ovde, u Skupštini, kada predsedava sednicama, a ne da bude portparol gospođe Kolundžija ili gospodina Mićunovića; u tom slučaju bi dala sasvim drugu notu atmosferi u ovoj skupštini.
Ono što sam želela da vas pitam, gospođo Čomić, jeste da odgovorite na pitanje koje vam je postavio gospodin Dragan Todorović.
Pitanje je glasilo, ponoviću – da li su Tomislav Nikolić i ova ostala grupa okupljena oko njega članovi SRS-a ili nisu?
Zbog čega vas to pitam? Pre svega, zbog Ustava, i to člana 194. stav 4, koji kaže da su potvrđeni međunarodni ugovori i opšteprihvaćena pravila međunarodnog prava deo pravnog poretka Republike Srbije. Dakle, u pismu Saveta Evrope, a mi smo ušli u Savet Evrope tako što smo potpisali neki međunarodni ugovor u momentu kada se stvarao taj savet Evrope, stoji jasno da su ovi ljudi članovi SRS-a. To pitanje jednom ovde mora da se razreši.
Ja razumem situaciju koja je vama nepodnošljiva u ovom trenutku, ali nepodnošljiva je vašom krivicom, jer vi, solidarišući se s pučistima, pošto ste i sami pučisti, pravite problem u ovom parlamentu.
Dakle, vi morate da se odredite prema tome i da nađete rešenje. Ja imam jedan predlog u ime SRS-a. Jesu li aktivirane ostavke za ova tri mandata oteta od SRS-a? Jesu li već pred Administrativnim odborom? Jesu. Zašto to Administrativni odbor ne rešava?
Da li je pred sudom pitanje ovih ostalih 18 mandata? Jeste. Šta to znači? To znači da i vi smatrate da sud treba da odluči o tom pitanju, jer niste sigurni da ste pravilno postupili priznajući tu poslaničku grupu i njihove mandate.
Molim vas, dok se to ne reši, logično je da nas ti ljudi nigde ne mogu predstavljati. Kada to bude rešeno, uvek delegacija može da se izmeni.
Mi ćemo uvek priznati odluku suda, makar ona, po našem mišljenju, bila i nepravična, ali Ustav i zakon moraju da se poštuju, kakvo god mi subjektivno mišljenje o tome imali. Dakle, to je ono što, političkim dogovorom, poštujući neku elementarnu pravnu logiku, može da se razreši.
Evo, vraćam vas na ono glavno pitanje i molim vas, da vam ja ne bih čitala, pročitajte član 239. Poslovnika naše skupštine, koji će vas jasno uputiti, i to stav 2, da li se radi o političkim strankama ovde, ili o poslaničkim grupama, i ko je poslao, formalno, samim tim i materijalno, neadekvatan pravni akt Skupštini Saveta Evrope.
Nismo se baš najbolje razumeli, gospođo Čomić. Pročitaću Predlog odluke, vezano samo za delegaciju, recimo, Parlamentarne skupštine OEBS-a.
Pod jedan, piše – Suzana Grubješić, Poslanička grupa G17 plus, Gordana Čomić, Poslanička grupa ZES, Meho Omerović, Poslanička grupa ZES, Gordana Pop-Lazić, Poslanička grupa SRS.
Šta kaže naš poslovnik u članu 239? Zbog toga sam vas opominjala na Ustav i zbog toga vas opominjem na to kakva su demokratska poimanja u toj demokratskoj Evropi i kako oni nas doživljavaju. Dakle, za njih je neprihvatljiva poslanička grupa. Oni poznaju samo političku stranku, onu koja je učestvovala na izborima. To su ti evropski dometi parlamentarizma i obavezali smo se Ustavom da ćemo to poštovati.
U članu 239. se kaže da predlog odluke o sastavu stalnih delegacija iz stava 1. ovog člana podnosi predsednik Narodne skupštine, u konsultaciji s predsednicima poslaničkih grupa, vodeći računa o proporcionalnoj zastupljenosti političkih stranaka i zastupljenosti polova. Dakle, mi smatramo da pored imena gospođe Suzane Grubješić treba da piše stranka G17 plus, pored vašeg imena, poslanik DS-a, pored mog imena, poslanik SRS-a, a ne Poslaničke grupe SRS-a.
Pazite, to može da vam se učini nebitnim, ali očigledno je bitno. Prvo, kršimo svoj poslovnik, a on je u skladu i s Ustavom i sa međunarodnim pravilima vezanim za parlamentarnu demokratiju i, na kraju krajeva, i Skupština Saveta Evrope, i OEBS, i sve ove međunarodne institucije uvažavaju taj nivo parlamentarne demokratije, jer poznaju samo političke stranke, ne poznaju poslaničke grupe.
Možemo mi da se deljakamo ovde kako god hoćemo, to je naša unutrašnja stvar, ali u svetu, mi smo samo oni koji smo učestvovali na izborima, a na izborima je učestvovala SRS - dr Vojislav Šešelj. To što ste vi imali koaliciju, pa se izgubilo ime DS, to je vaš problem, ali mi smo sami izašli na izbore i to su naši mandati, 78 mandata.
Ne ulazeći u pitanje šta će s njima biti, rekla sam vam – nemojte da mi dajete to objašnjenje koje ste mi malopre dali; tražimo da u odluci, pored imena i prezimena, piše koja je stranka u pitanju. To je u skladu s Poslovnikom, to je u skladu s Ustavom, to je ono čemu težimo, evropskoj demokratiji.
Gospođo Čomić, sve to što ste rekli imali biste pravo da kažete da niste jurišali na Saveznu skupštinu, na Televiziju, da niste iznosili nameštaj iz Savezne skupštine, da niste iznosili slike, koje su veoma vredne, da niste naneli toliku materijalnu štetu, a da ne govorimo o šteti nanetoj ugledu ove države u svetu, dolazeći na taj način na vlast.
Vi ste mogli da rušite šta hoćete. Mogli ste da napravite i situaciju gde su neki ljudi stradali zbog toga, a da ne odgovarate nikome, nikome. Nijedan sud nije procesuirao nikoga zbog toga što je zapaljeno nešto što simbolizuje tadašnju državu. Zamislite da sada neko dođe od vas i da zapali ovu skupštinu, a da niko ne odgovara.
Sećate se kada ste nas iznosili iz ovog parlamenta, 2001, 2002. godine. Mogli ste da prekinete sednicu, da nastavite kasnije, da ljudi kojima ste izrekli mere opomene, ili ne znam šta, izađu iz sale. Ne. Eto, Tomislav Nikolić je sedeo u ovom trećem redu, gde ja sedim. On je bio izlomio ovu stolicu dok ste ga iznosili. Nije se dao onda da izađe, smatrao je da je njegovo pravo da sedi u toj poslaničkoj klupi.
Ko je odgovarao zbog te štete i ko je, u stvari, izazvao tu štetu – vi, kao predsedavajući, ili onaj koji je to lomio, ili je to služba radila, jer i oni iz službe nisu odgovarali?
Molim vas, imajte malo morala kada o nečemu govorite. Pretpostavlja se da čovek ima neki stalni moral, da ima podjednake aršine prema svima, a to što se vi dogovorite s Tomislavom Nikolićem da ćete negde u pola šest, kada oceni mali Vučić da je pravi ''tajm'', da pravite ovde neku dramsku radnju – malo priča, vi ćete malo da prekidate, pa ćete onako nasumice da delite packe i kazne, pa i da svoju koleginicu, koja sedi pored vas, opominjete zbog toga što vam je nešto rekla (ona je dužna da vam pomaže u vašem radu), to samo pokazuje koliko u sebi nemate ništa elementarno od demokratije.
Moram da vas podsetim i na 1. član Ustava, gospođo Čomić, šta je to Republika Srbija – država srpskog naroda i svih građana koji u njoj žive, zasnovana na vladavini prava i socijalnoj pravdi, načelima građanske demokratije, ljudskim i manjinskim pravima i slobodama i pripadnosti evropskim principima i vrednostima.
Koje to evropske principe i vrednosti vi ovde demonstrirate, molim vas? Nemojte da se čudite onda što nikada nećete da uđete u tu Evropsku uniju.
Gospođo predsedavajuća, želela bih da vas podsetim na prošlonedeljnu sednicu, milim da je to bio petak, možda i četvrtak, izašla sam za ovu govornicu da protestujem zbog ponašanja Tomislava Nikolića, koji je u prolazu, pored mesta na kome sedim, izgovorio nešto veoma ružno, a što sam ja doživela kao pretnju.
Tada sam to i ponovila, sada neću, zaista me je sramota. Vi to niste mogli da čujete, ali mogli ste da vidite po izrazu mog lica i zaprepašćenju da je bilo nešto što nije primereno ovoj skupštini. Niste smatrali za shodno da treba Tomislava Nikolića tada da kaznite, da opomenete, bilo šta da uradite i da uzmete u zaštitu jednog narodnog poslanika.
Danas javljaju ljudi koji gledaju ovaj prenos Skupštine da je, u vreme dok je gospodin Srboljub Živanović govorio, Tomislav Nikolić, kamera ga je zumirala, opet jednom konkludentnom radnjom pokazao, ovako, prstom, zapretivši govorniku, i da je izgovorio rečenicu koju, takođe, ne želim da ponovim. To je jedna ortodoksna psovka i to je moglo da se pročita s usana Tomislava Nikolića, a to su oni koji prate ovaj prenos videli.
Dakle, da li to što vi niste čuli i videli, a videla čitava srpska javnost, treba da bude na neki način sankcionisano, ako smo mi svi ovde ravnopravni, ako čuvamo dostojanstvo ovog visokog doma?
Molim vas, imate zaista ozbiljan problem s jednim čovekom ovde u parlamentu.
Ovde, možda, nekako i nismo toliko ugroženi, ali već kada izađemo na ova vrata, zaista ne znam šta tom čoveku može da padne na pamet, ili šta mali Vučić može u tom trenutku da mu javi da on treba da uradi, ne samo meni, nego bilo kome od mojih kolega.
Upozoravam i vas, ali i nadležne organe, da se radi o ljudima koji su spremni da, po nalogu njihovih mentora, urade sve što im se kaže, rušeći autoritet Skupštine, rušeći osnovna pravila demokratije, rušeći, na kraju krajeva, i svoju sopstvenu državu, time što su napravili puč u SRS-u, želeći na taj način da smanje uticaj opozicionih političkih partija, u vreme kada nam se dešavaju najgore moguće stvari.
Verujte, ni ovo nije slučajno što nam se dešava, i ovo su zakuvali ambasadori, vezano i za ovu odluku, samo da nas nigde nema. Vidite koje sve probleme imamo, pored teritorijalnih problema, problema suvereniteta, ekonomskih problema, ali neka o tome ne govori Tomislav Nikolić. On je svoju Šumadiju, i zastavu, i sve te ljude prodao onda kada je prodao ideologiju SRS-a.
Dame i gospodo narodni poslanici, verujte, ne bih izlazila za ovu govornicu da se upuštam u bilo kakvu polemiku s ovim čovekom, ali zbog javnosti, zbog građana Srbije, to moram.
Dakle, uvek, u svakom trenutku, članovi SRS-a su obavezni da poštuju statut stranke. Statutom stranke je predviđeno da se na kongresu bira predsednik stranke. Predsednik stranke je prof. dr Vojislav Šešelj i uvek je bio predsednik stranke, a svi ostali, bio to zamenik, ili potpredsednici, ili Centralna uprava, mogli su da rade u okviru svojih ovlašćenja i uz konsultacije s predsednikom stranke, koliko je to potrebno.
Nikada Tomislav Nikolić nije dobio ovlašćenje da vodi stranku. Očigledno je mali Vučić učinio da se Tomislav Nikolić pred ogledalom smatra liderom, kao, on je SRS, on vodi SRS, dok jedan nevin čovek trune u Haškom tribunalu, evo, punih šest-sedam godina. Govori o tome da je taj čovek izdao SRS, a to znači da bi trebalo da izda i državu Srbiju, jer se tamo bori za Srbiju, dok ovaj uživa sve blagodeti slobode i svega onoga što je odneo, poneo sa sobom, uzeo od tajkuna i ostalih koji su učestvovali u svemu ovome što je on, kao nečasno, uradio.
Prema tome, ideologiju stranke, ako je već to pitanje, izdali su on i mali Vučić. Oni hoće da ''sanaderizuju'' Srbiju. Oni su se odrekli srpskih granica Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica, nije se odrekla SRS, nije se odrekao Vojislav Šešelj, ali ono što je sigurno i što svi vi znate, zbog čega vam, očigledno, savest nije čista i čega se plašite, jeste to da će se Vojislav Šešelj, Božijom voljom, jer ona je tu da uvek ispravi ljudske grehe, vratiti u svoju domovinu, i to vrlo brzo. Tada treba da prođete pored njega, treba da pogledate u oči tom čoveku – šta ste uradili, kakve gnusne laži iznosite, otežavajući mu još više položaj tamo, i njemu i njegovoj porodici.
SRS je ista ona stranka koja bivstvuje na ovim terenima od pojave višepartijskog sistema i svoj program nije ni za jotu promenila; možda ga je modernizovala, u sklopu novih ekonomskih prilika u zemlji, ali što se tiče nacionalnog programa, ona je potpuno ista.
Gospodine Nikoliću, nismo se uvek slagali s vama u onome što govorite. Ta vrata i ta ''promaja'' o kojoj ste govorili bilo je nešto čega smo se zgražavali, ali u tom trenutku nismo mogli da odreagujemo. Došlo je vreme da trulu voćku odbacimo i da ostane samo ono što je zdravo u SRS-u.
Zahvaljujem, gospođo predsedavajuća.
Dame i gospodo narodni poslanici, otkako smo počeli da radimo, već sat vremena, očigledno postoji neslaganje u mišljenjima, da li je naša delegacija u Skupštini Saveta Evrope trebalo danas tamo da se pojavi, odnosno da li ima legitimitet, da li ima akreditaciju ili nema.
Po mišljenju poslanika SRS, a vidimo i poslanika DSS, ta akreditacije se ne dovodi u pitanje, što zapravo jeste suština stvari, sve dok predsednik Skupštine ne obavesti Skupštinu Saveta Evrope da je ta delegacija u nekom drugom sastavu.
Ona to nije učinila. Naprotiv, poslala je pismo sa istom delegacijom koja je i do sada bila u Skupštini Saveta Evrope i mislim da se radi samo o samovolji gospodina Mićunovića, koji, naravno, izvršava ono što skupštinska većina traži, da nismo danas tamo prisutni i da nemamo mogućnost da o ovako važnim pitanjima, koja će biti na dnevnom redu, izrazimo svoj stav i damo, na kraju krajeva, svoj glas.
Sigurno ćete reći na koji član se pozivam, pa u skladu sa čl. 225. i 226., mislim da bi Ministarstvo inostranih poslova moglo da nam pomogne i da nam da odgovor na to pitanje, da ne procenjujete vi kao predsedavajuća, da se mi ovde oko toga ne bismo prepucavali, a ono je kompetentno po tom pitanju, ko je u pravu?
Sećate se, imali smo ovde razne situacije, u jednom mandatu dok je gospodin Predrag Marković bio predsednik Skupštine, sam je, bez odluke Skupštine, dostavio predlog delegacija u svim tim međunarodnim institucijama. Tada smo bojkotovali. Nismo uzeli učešće u tim institucijama, jer smo smatrali da je to jedan nelegitiman čin i da je potrebno da budu zastupljeni, po svim pravilima koji se zahtevaju, poslanici opozicije i pozicije, princip rodne ravnopravnosti, nacionalne ravnopravnost i da praktično reprezentuju državu Srbiju u tim institucijama, naročito u Skupštini Saveta Evrope.
Postoji mogućnost da se o tome se ovde razgovara. Trebalo je još pre tri meseca, ali nažalost vama to uopšte nije važno.
Postavila bih pitanje, zbog ovakvog ponašanja, gospodine Mićunoviću, oprostite mi zbog vaših godina, mnogo ste putovali pogotovo dok ste bili predsednik u Skupštini državne zajednice SCG, ali pokazali ste se u ovom trenutku kao nedostojni da obavljate ovako visoku funkciju, pogotovo što ste ignorisali sve druge članove vašeg odbora. Gospođa Čomić je barem u dva saziva, koliko ja znam, bila predsednik Odbora za inostrane poslove i vrlo dobro zna kako se taj posao radi. Vi smatrate da ste vi Odbor za inostrane poslove, a ne svi oni ljudi koji su predstavnici poslaničkih grupa ovog parlamenta.
Mislim da bi i to pitanje trebalo da se postavi na samom Odboru za inostrane poslove. Zahvaljujem. (Aplauz.)
Gospođo Čomić, mislim da smo vi i ja potpuno ravnopravne. Vi ste narodni poslanik, ja sam narodni poslanik. Dozvoljavam da ste možda nešto pametniji, možda ste obrazovaniji, možda imate više informacija. Dozvoljavam da mislite da sam glupa, da sam nedovoljno informisana i upravo zbog toga, valjda, u Poslovniku i postoji taj čl. 225. i 226.
Ja, Gordana Pop-Lazić tražim od Ministarstva inostranih poslova da mi odgovori – da li je naša delegacija u sadašnjem sazivu delegacija koja ima akreditaciju i koja bi danas mogla da se pojavi u Skupštini Saveta Evrope i ne bi bila vraćena? Oni to znaju, jer su oni upravo servis te delegacije u Strazburu.
Nemojte vi da pitate. Vi sigurno znate, ali ja ne znam, pa ih molim da mi odgovore na to pitanje. (Aplauz.)
Evo gospođo Čomić, kada je malopre gospodin Krasić tražio da mu se dostavi odgovor na neko pitanje vi ste se upustili u to da vi meritorno odlučujete i da kažete – nije potrebno da se dostavi, u danu za glasanje će se glasati i šta ti ja znam.
Vidite, ne možete vi da preuzimate ingerencije Skupštine. Ja nisam stigla, prosto sam propustila, jer su drugi imali prednost da izađu za ovu govornicu, da vam kažem da nisam zadovoljna vašim odgovorom vezano za moje pitanje koje sam postavila MIP-u i da tražim da se Skupština u danu za glasanje izjasni o tome – da li ste vi prekršili Poslovnik.
Ubeđena sam, pazite, većina može da odluči svašta, dok je SRS navikla da bude odgovorna i za sušu i za poplave i za ne daj bože zemljotrese. Šta će većina reći ne znam, ali vi ste dužni da na osnovu mog zahteva, prvo, koliko god da je neumesno pitanje, dostavite na onu adresu na koju sam ja to tražila. Ako sam nezadovoljna vašim odgovorom koji ste mi vi dali nakon mog izlaganja – takođe, da se Skupština o tome izjasni, pa neka kaže da ste vi u pravu.
Verujem da će se tako i desiti, ali ćemo imati priliku jednog dana da vas podsetimo na to što ste radili, budite sigurni, kao što vas sada podsećamo, a vi priznajete, kakve ste greške u prošlosti pravili, počevši od 2000. godine naovamo. Kada bismo počeli sve to da nabrajamo, verujte, mogli bismo čitav dan o svemu tome da govorimo.
Međutim, posle napravljene greške obično dolaze posledice koje je teško otkloniti. Ne kažem da je ova sednica Skupštine Saveta Evrope od nekog našeg možda vitalnog značaja, ali je veoma važno da kontinuitet postoji, pogotovo za vas koji se kunete u tu Evropu i koji kažete da ne treba da budemo ksenofobični, da treba da kontaktiramo sa svetom. Logično je i da budemo tamo i da nas bude, da nas ljudi znaju i da čuju naše mišljenje, da podržimo druge, kako bi drugi kada je nama važno podržali nas.
Molim vas da malo ozbiljnije vodite ovu sednicu, da malo više uvažavate narodne poslanike, jer ćemo mi onda morati da se ponašamo na jedan drugi način u odnosu na vas, odnosno mi ćemo manje uvažavati vas, a mislim da smo do sada pokazali visok stepen poštovanja prema onome ko sedi za stolom predsedavajućeg. Hvala. (Aplauz.)
Poštovane kolege narodni poslanici, građani Srbije, evo još jednog dokaza nakon izlaganja gospođe Kolundžije da je za sve što se u državi dešava, pa i za elementarne nepogode, kriva SRS.
U ovoj državi imamo Ustav i zakon i imamo šefa Poslaničke grupe ZES-a, ili kako se to nekada zvalo DOS-a, u stvari isto, sada je to Nada Kolundžija i ako stavite na tas vage Ustav i zakon, sa jedne strane, i stavite Nadu Kolundžiju kao ime i prezime i predstavnika te poslaničke grupe, uvek će da pretegne Nada Kolundžija. Nekada je to bio neko drugi na njenom mestu, nema veze koje je ime i prezime i koja je osoba, ali da li je moguće da iznad Ustava i zakona može da bude šef Poslaničke grupe vladajuće većine.
Sećate se šta ste sve radili od 2000. godine, da ne ponavljam ovo što su moje kolege govorile, počevši od kriznih štabova i paljenja i svega ostalog, pa krađe mandata, pa izbacivanje poslanika DSS, pa smo u jednom momentu, zahvaljujući takvoj demokratiji, ako se sećate, imali preko 300 poslanika koji su bili ovde u Parlamentu, glasanje iz Bodruma, pa posle predsednik vaše stranke izađe i kaže – izvinite, to je istina, u pravu ste bili, ali to je naknadna pamet, pa će taj biti kao partijski kažnjen.
Šta od toga imamo ako je prošao neki zakon koji nije trebalo da prođe? Nije li to zloupotreba, nije li to krivično delo?
Molim vas, gospođo Kolundžija, nemojte da prejudicirate stvari, mi još nismo prešli na prvu tačku dnevnog reda. Vi ste apsolutno u pravu kada govorite o tome, ali mi sada govorimo o prethodnim pitanjima, o onome što se desilo do dana današnjeg dok nismo otvorili ovu prvu tačku dnevnog reda.
Kada otvorimo tu tačku dnevnog reda, nemojte vi da budete glasnogovornik iz SRS-a, mi ćemo da kažemo zašto neko može ili zašto neko ne treba da bude predstavnik naše delegacije u međunarodnim institucijama.
Sada još uvek govorimo o nepravilnostima čiji ste vinovnik vi, odnosno predsednik Odbora za inostrane poslove, koji naravno radi samo ono što se poslanička većina dogovori. Nemojte da zamenjujete teze, molim vas.
Dakle, ostavite nam vreme, kada budemo počeli da govorimo o prvoj tački dnevnog reda mi ćemo da kažemo šta imamo, a vi, mislim, po tom pitanju treba da date samo odgovor, a najbolje bi bilo da delujete u skladu sa Ustavom i zakonom, kako bi se u ovoj državi poštovao Ustav. (Aplauz.)
Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, čitav dan slušajući raspravu pokušavam da dođem do zaključka kome je to u interesu bilo da naša delegacija ne ode danas u Strazbur na Skupštinu Saveta Evrope.
Sigurno je da poslaničkoj većini iz nekog razloga to nije odgovaralo. Dragoljub Mićunović kao prvi eksponent, odnosno kao šef delegacije morao je da sprovede taj nalog, ali sada nakon diskusije gospodina Nikolića učinilo mi se da su tu stvarno malo prste umešali američki i engleski ambasador. Mora da su Manter i Vodsvord dali nalog vladajućoj većini i Tomislavu Nikoliću, preko malog Vučića, da se ne pojave tamo. Šta mi daje za pravo? Tvrdnja gospodina Nikolića, iako zna i sam i govorio je o tome da gospodin Mićunović nije svojevremeno glasao kada je bila na dnevnom redu Rezolucija o KiM, što znači da se nije slagao sa tom Rezolucijom, da je potrebno da delegacija ima takav sastav da bude još više Mićunovića, da bude više Mićunovića nego onih koji bi glasali u interesu države Srbije.
Eto, to je jedini razlog zašto se nije otišlo danas u onom starom sastavu, već je potrebno da to bude novi sastav. A ko zna, videćemo kada se završi ova skupština šta je sve bilo pod tačkom razno, šta je bilo pod tačkama vezanim za Rusiju i Gruziju, da li je tu bila potrebna podrška srpske delegacije, kao što se nama uzvraća na pojedinim važnim državnim pitanjima podrška njihovih delegacija. Tu su verovatno malo i tajkuni našli neki svoj interes.
Ova priča koju mali Vučić prezentuje svakog dana Tomislavu Nikoliću, da priča kako su navodno oni zabrinuti za težak život u Srbiji i priča o skupim odelima, ja ne znam da li i ko ima skuplje odelo od Tomislava Nikolića i da li ima više imovine od njega. Da se ovde skupimo svi zajedno, ne verujem da ima težeg čoveka od njega po tom pitanju.
Prema tome, evo odgovora, gospođica Nataša je postavila to pitanje – zašto naša delegacije nije otišla? Zato što engleski i američki ambasadori to nisu želeli. Vreme će pokazati zašto.
A, preko koga su to izdejstvovali? Preko DS i Tomislava Nikolića, koji naravno mora da izvršava sve naloge Borisa Tadića i ova dva ambasadora. (Aplauz.)
Poštovana gospođo predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, ovo je verovatno poslednje obraćanje ovog gospodina za skupštinskom govornicom.
Da je sreće, on ne bi mogao ni dana da provede u ovoj sali nakon što se izdvojio iz poslaničke grupe SRS. Jer, jedino što je bilo normalno u takvoj situaciji, kada je Tomislav Nikolić zajedno sa malim Vučićem odlučio da formira novu političku partiju, jeste, kao što bi to svugde u svetu političari koji drže do sebe uradili, da vrate mandate, da se bave politikom i sačekaju sledeći izborni ciklus i onda, ukoliko osvoje glasove birača, uđu u parlament sa punim legitimitetom i legalitetom.
Ovako, radi se o čoveku, ne samo čoveku nego o jednoj grupi ljudi koji otkako su se izdvojili u taj poslanički klub nisu za ovom govornicom izgovorili apsolutno ništa suvislo, ništa što se tiče problema u ovoj državi. Jeste li ih čuli juče da kažu nešto vezano za Kosovo i Metohiju? Nisu, njih to ne interesuje. Njihova jedina rak-rana jeste SRS. Zbog čega? Zbog toga što nisu uspeli da iz SRS povuku onoliko koliko su engleski ambasador i američki ambasador od njih tražili, nisu odvukli 50 poslanika, i još moraju da se vrate ova tri mandata na Administrativnom odboru. Očekujem da će to biti možda danas, sutra, u ponedeljak, a sud će već odlučiti po pitanju mandata ovih 18 poslanika.
Iluzorno je slušati nekoga ko ne može da se podiči moralom, nekoga ko je ukrao volju građana Srbije. Svi vi ste, gospodo, to mora da bude jasno i najmanjem detetu u Srbiji, ukrali nešto što nije vaše, nešto što je pripadalo i pripada SRS. To ne može da bude niti moralno, niti legalno, niti legitimno. Uzeli ste nešto što nije vaše. Birači su glasali za SRS, za program i obećanje SRS.
Ako ste se polakomili za nekim dobrobitima koje vam je neko ponudio, nekim abolicijama od nečega čega ste se plašili, da rešiti neke svoje privatne probleme, to je stvarno vaše, ali na političkoj sceni moramo da se obračunamo principijelno sa ovakvim pojavama. Uvek smo negodovali protiv takvih pojava, sećate se, i kad je bio Karić u pitanju, i kada je G17 tako postala parlamentarna poslanička grupa, i kada je izbacivan DSS iz parlamenta i kada je Bane Ivković postao ...
(Predsednik: Vreme.)
... parlamentarna politička partija na isti ovaj način. Na svoj način smo protiv toga negodovali, iako nismo imali lični interes. Ni sad nije samo partijski interes, nego principijelan interes.
Zbog toga smo juče ometali i ometamo govornike koji izlaze, a mislimo da nemaju pravo da izlaze za ovu govornicu. Nastavićemo tako da radimo sve dok ne bude svima vama jasno, mislim da vama kolegama jeste jasno, ali svima u Srbiji, ko su oni i šta oni rade u ovom parlamentu. Zahvaljujem.
Gospođo predsedavajuća, poštovane kolege, žao mi je što malo prolongiram ovu raspravu, pri kraju smo današnjeg dnevnog reda, ali verujte mi da moram, i molim vas, gospođo predsedavajuća, da me uzmete u zaštitu.
Pre svega sam žena, narodni poslanik. Koliko ja mogu da primetim, uvažavaju me kolege iz svih poslaničkih grupa, kao što i ja njih uvažavam i nikada lični konflikt nisam imala ni sa jednim narodnim poslanikom. Trudiću se uvek da se tako ophodim prema onima koji su mi ravni.
Ali, ovde u mimohodu zaista nisam dužna da trpim kojekakve pogrdne reči gospodina Nikolića. Sramota me je da vam sada kažem šta mi je rekao dok je ulazio u salu, ali ako mi vi dozvolite i ako to javnost Srbije treba da sazna, reći ću to: "A ti, Gordana, sereš, sereš". Citirala sam gospodina Nikolića. Da li ste to rekli? Bože gospode! Pa čule su kolege.
Nemojte da mislite da to mene lično posebno uznemirava, ali ne mogu da kažem ni da bi mi bilo svejedno da mi bilo ko od vas to kaže. Nema tu razlike. Da li je nivo ovog parlamenta takav da možemo da se služimo takvim rečnikom? Da li smo nekada u skupštinskom holu jedni drugima upućivali takve reči? Ne, ako smo bili ljuti prolazili smo jedni pored drugih bez "dobar dan". To se veoma retko dešavalo i ciljno se dešavalo. Vrlo često popijemo svi kafu. Razgovaramo među sobom. Razmenjujemo mišljenja po svim pitanjima. Ne slažemo se uvek, ali nema nikakve lične mržnje, niti osornog ponašanja.
Ako vi ne možete, gospođo predsedavajuća, da ovog čoveka upristojite, da li postoji neki nadležni organ koji bi mogao da se pozabavi psihološkim profilom ovog čoveka, jer ću zatražiti van ovog parlamenta zaštitu od ovog čoveka. Ne znam ko njime komanduje. Ne verujem da mu je Vučić rekao da se ovako ponaša, jer on na televiziji glumi prepodobnu Paraskevu, a ovamo sa raznoraznim kriminalcima preti poslanicima SRS-a.
U ovoj zemlji mora da se zna red. Ovo sam rekla samo zbog toga što ne znam šta koga od nas čeka od ljudi koji su očigledno spremni na sve, pa i na najgore. Hvala.