Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Gordana Pop-Lazić

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo Pešić, ja sam zaista očekivala da ćete vi, kao jedna dama i kao bivši ambasador, izaći za ovu govornicu da kažete barem – ukoliko je gospodin Nikolić (pošto vi to niste mogli da čujete) rekao to i to, to osuđujem. Međutim, vi ste izašli sasvim drugim povodom.
Ono što meni smeta u vašem izlaganju, što SRS smeta, jeste to što ste vi osudili jednog čoveka, a sud je taj koji tog čoveka treba da osudi. Mnogi ovde imaju krivične prijave, pa verovatno ne bi trebalo da ulaze, u celoj Skupštini ima raznih krivičnih prijava protiv poslanika svih poslaničkih grupa, znači, ne bi trebalo da uđu u parlament.
Ono za šta je mladi košarkaš iz Amerike dobio podršku ovde od poslanika različitih poslaničkih grupa, sećate se kada smo o tome govorili, jeste da ne bude izručen SAD. To što ga baš Hilari Klinton traži, što gospođa Pešić smatra da je strašno što je u pitanju Amerikanac jevrejskog porekla, što verovatno ne bi reagovala da je u pitanju bio neki drugi Srbin tamo sa kojim se potukao, to je problem kojim treba da se pozabavi gospođa Pešić, a vi svi ostali i javno mnjenje da to primite k znanju. To je osnovni problem.
Niko ovde, pa ni Ratku Mladiću ne može da bude zabranjeno da uđe u parlament. Ukoliko bi se tu pojavio i najavio kod mene, ja bih rekla – izvolite, pustite ga, neka uđe. Zašto da ne uđe? Može li neko da mi kaže jedan jedini zakonski osnov zbog koga ne bi mogao da uđe? Ko da ga spreči? Možda bi ga posle hapsio neko u mojoj kancelariji, ali ne može niko da ga spreči da uđe.
Mi smo pozdravili u to vreme ponašanje našeg konzula koji je omogućio tom mladom čoveku da se vrati u zemlju. To je bila njegova dužnost. To što gospođa Pešić očigledno ne zna, iako je bila na funkciji ambasadora i radila u SMIP-u, da je to njegova dužnost, to je druga stvar.
A to što nismo mi rođeni na njivi, izvinite, mnogi od vas i od nas su rođeni na njivi, mnogi srpski velikani su rođeni na njivi i ne treba na taj način o tome da se govori.
Šta, sada se delimo prema tome ko je rođen na GAK-u, ko je rođen u Novom Sadu, ko je rođen na njivi, kome je pupak sečen srpom, a kome makazama?
Dajte, molim vas, gubimo potpuno, izgleda, uvid u to šta je Srbija. Ovo je ipak zemlja seljaka, ali ponosnih ljudi, ponosnih seljaka, seljaka koji su Srbiju doveli donde dokle su je doveli, s kraja 19. veka i s početka 20. veka i kroz celu našu srednjovekovnu istoriju. Sve ste to zaboravili, sve ste to bacili pod noge, opanak vam se gadi, ali je zato Hilari Klinton veoma važna i veoma je važan Amerikanac jevrejskog porekla.
Za mene je to sramota.
Gospođo Pešić, nema potrebe da budete toliko ostrašćeni. Gospodin Kovačević nije pozvan, gospodin Kovačević je sam došao i zatražio prijem. Kao što smo primili i njega, primamo svakodnevno sve one koji se na prijavnici prijave i žele da kod nekog od poslanika dođu na razgovor bilo kojim povodom. Pretpostavljam da to radite i vi.
Ne štitimo mi nikakvo nasilje. Sudovi rade svoj posao, mi ne presuđujemo, ali možemo da čujemo ko presuđuje. Presuđujete vi. Vi kažete da je Ratko Mladić ratni zločinac. Vi kažete da je ovaj mladi čovek napravio neki zločin, zbog čega biste ga vi rado izručili američkoj državi.
Mi smatramo da svaki čovek ima pravo na zaštitu od svoje države, ima pravo da ukoliko je i učinio krivično delo, zato i postoje sudovi, odgovara u svojoj državi, da mu se sudi u njegovoj državi.
Nije tačno da je konzul uradio nešto što po propisima nije smeo da uradi. To je politička odluka da biste se dodvorili Stejt departmentu, da povučete tadašnjeg konzula, koji je bio apsolutno profesionalan i bio je dužan da zaštiti svog građanina. Jer, da nije tako, čoveku država ne bi ni trebala, živeli bismo još uvek u rodovskoj zajednici. Šta će mi država ako me ona ne štiti ma gde da sam, ma u kakvoj nevolji da sam, ma šta da sam uradio? Država mora da stane iza mene i da mi pomogne onoliko koliko je Ustav na to obavezuje, odnosno koliko meni to Ustav garantuje.
U tome je razlika između vas i nas. Vi gledate ko je ko, odakle je ko, da li je važna država, nije važna država. Što ne izađoste da kažete nešto vezano za Gazu i za Palestinu, ako nećete o Kosovu i Metohiji? Spomenite jednom taj Izrael i tu Ameriku u negativnom smislu. Hajde opet da je veličamo zato što su nas bombardovali.
Hajde da im kažemo – hvala vam do Boga što ste nas bombardovali, što je 2.500 ljudi poginulo, što je onoliko infrastrukture oštećeno, što su nas ekonomski toliko uništili. Jednom osudite nekoga ko treba da bude osuđen verbalno, izrazite politički stav. To bi bio nacionalni interes.
Ko danas može da kaže – hvala onim zemljama, njih 19, koje su bombardovale Srbiju, bile su u pravu? Mogli ste to da pričate 2000. i 1999. godine, ali danas ispadate smešni pred građanima Srbije. Danas ljudi umiru zbog posledica tog bombardovanja. Vidite li vi koja je smrtnost u našoj zemlji? Šta mislite šta je uzrok tome, ljubičice, visibabe, šetnja po Zlatiboru?
(Predsedavajući: Molim vas, završite.)
Do te mere je iritirajući vaš govor, pogotovo ton, da je to, ja mislim, zaista povreda, u najmanju ruku povreda dostojanstva parlamenta, ali i dostojanstva srpskog naroda. Hvala vam i izvinite, molim vas, što sam prekoračila vreme.
Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, razumem potrebu da radimo po dnevnom redu, ali nas nažalost stalno događaji sustižu. I, kada su oni takvi da iziskuju pažnju narodnih poslanika, a to znači građana Srbije, onda mi naprosto od te teme ne možemo da pobegnemo. Podsetiću vas šta nam se sve, ali ne slučajno, verujte, jer oni koji kreiraju novi svetski poredak, oni koji imaju interese da se sve ovo što nam se dešava zaista i dešava, rade vrlo planski i vrlo sinhronizovano.
Dakle, oni nam istovremeno prvo nameću neki predlog statuta Vojvodine. Sada vidimo da već i vladajuća većina pravi jedan otklon od tog statuta.
Dakle, prvo ga tamo iste te političke partije usvajaju i predlažu Narodnoj skupštini, a sada ovde već vidimo da nismo spremni da ga stavimo na dnevni red, a znamo šta nam statut nudi.
Onda, imamo pitanje Euleksa. Upozoravali smo ovde šta on znači, da je to vraćanje na Ahtisarijev plan, i tražili smo, barem opozicione političke partije, da se ne prihvati Euleks. Nismo morali da ga prihvatimo. Saopštenje generalnog sekretara Saveta bezbednosti UN nije nešto što je obavezujuće za našu državu. Tako je to shvatio predsednik Republike, tako je to shvatio Vuk Jeremić, tako je to shvatila Vlada Srbije i pomirili su se sa tim kao da je to svršen čin.
Govorili smo šta to u budućnosti može da donese i, evo, to nam se dešava. Kosovske bezbednosne snage, a znamo ko stoji na čelu tih snaga, komanduje im vojni lider OVK, dojučerašnji čelnik Kosovskog zaštitnog korpusa Sulejman Selimi Sultan. Nemci im obezbeđuju vozila, Amerikanci su dali pare za uniforme, obučavaju ih britanski oficiri. I nije čudo da smo mi zabrinuti za bezbednost ne samo Srba na Kosovu, nego za bezbednost čitave zemlje i svakog građanina Srbije.
Otuda potreba narodnih poslanika da se bave ovim problemom. Bilo bi idealno da je to shvatio neko u Vladi Srbije, da je danas došao barem ministar inostranih poslova, da se obratio prvo Narodnoj skupštini, da je izdato neko saopštenje za javnost. Nije dovoljno da mi samo pročitamo naslove u novinama i da kažemo - Tadić poslao protest NATO-u. Šta imamo od toga? Šta imamo od tog protesta? Šta je posledica tog protesta? Koja je to naša diplomatska aktivnost?
Više puta smo govorili - nemojte to što radite u diplomatiji da proglašavate nekim velikim diplomatskim uspehom, jer to samo vi vidite kao uspeh, u stvari smo stalno namagarčeni. Pitam vas – dokle ćemo da dozvoljavamo da nas vuku za nos, da kaskamo za događajima, da nam dalje rastaču državu i da živimo sve gore i gore?
Sve je povezano, verujte - politika, ekonomija, međunarodni odnosi, sve ovo što se dešava u Hagu... (Predsednik: Vreme.) Evo, završavam, zahvaljujem na opomeni. I ovo što se dešava u Haškom tribunalu vezano za Vojislava Šešelja takođe je povezano sa unutrašnjom političkom situacijom, nelegitimitet i nelegalnost ovog parlamenta u jednom delu, sve je to u jednom paketu.
Samo što bismo morali to da gledamo malo šire, a ne da se bavimo samo parcijalnim stvarima, jer onda, verujte, ne možemo da dođemo ni do kakvog uspeha. Nama sada trebaju pametne glave, treba nam jedinstvo oko nekih najvažnijih državnih pitanja, a ja ne znam ko to može da obezbedi, zaista.
Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, danas smo imali konsultacije oko 13.00 časova vezano za prepodnevni deo sednice. Sećate se, a i javnost je primetila, da smo se bavili uglavnom Kosovom i Metohijom. Doneli smo izvesne zaključke na tom sastanku kod predsednika Skupštine. Cilj je bio da sačekamo odluku Skupštine zajednica opština KiM, da vidimo kakve su zaključke oni doneli i da onda Skupština eventualno zauzme stav po pitanju tih zaključaka.
Gospođo predsednice, trebalo je da vam ministar dostavi te zaključke i mislim da bi bilo primerenije da ih vi pročitate nego što ću sad ja to učiniti, ali zaista mislim da je neophodno. To je šest tačaka i ako svoje izlaganje produžim za minut, molim vas za razumevanje jer Skupština zajednica opština KiM očekuje od nas da povučemo neke poteze. Dozvoljavate li?
(Predsednik: Dozvoljavam, gospođo Pop-Lazić, sve vreme da govorite duže, a posebno kada je tako značajno pitanje. Izvolite.)
Hvala vam puno.
''1. Skupština zajednica opština KiM već sada može da konstatuje da misija Euleks nije opravdala svoj dolazak. Poslednji događaji u Kosovskoj Mitrovici o tome najbolje svedoče. Niti je misija neutralna, niti može da garantuje vladavinu prava, što Srbi najbolje osećaju. Dolazak Euleksa je izazvao odlazak Unmika, što ostavlja posledice na bezbednost Srba, i umesto rekonfiguracije Unmika očekujemo njegovu revitalizaciju, makar u onim mestima gde žive Srbi.
2. Realizacija dogovora o šest tačaka nije ni na vidiku. Zato je važno da Beograd sa Unmikom što hitnije ovo obećanje pretvori u delo. Razgovori na ovu temu sa Prištinom, kako Zapad želi da navede Beograd, za nas Srbe na KiM su apsolutno neprihvatljivi, jer to bi značilo svojevrsno priznanje nezavisnosti Kosova. Jedini razgovori sa Prištinom mogu da budu statusni.
3. Skupština zajednica opština KiM najoštrije osuđuje osnivanje tzv. vojske Kosova u režiji NATO pakta i zemalja Zapada. Očekujemo da vlast u Beogradu pokrene žestoku političku borbu za anuliranje jedne ovakve odluke. Zadržavanjem na pismima i verbalnim osudama problem se ne rešava. Očekujemo i da naša vlast najenergičnije zahteva povratak do 1.000 srpskih vojnika i policajaca na KiM, predviđeno na osnovu Rezolucije 1244, čime bi se poboljšala bezbednost Srba u južnoj srpskoj pokrajini.
4. Skupština zajednica opština KiM zahteva od Vlade u Beogradu da zbog svog antidržavnog političkog delovanja smeni sa funkcija Olivera Ivanovića i Radu Trajković. Neargumentovane i nedokazane tvrdnje da Srbi bacaju bombe na Srbe ugrožavaju vitalne nacionalne i državne ciljeve na KiM. Istovremeno Skupština zajednica opština KiM zahteva da Odbor za bezbednost Skupštine Srbije rasvetli nemile događaje i nasilje koji su se dešavali u vreme novogodišnjih praznika u severnom delu Kosovske Mitrovice.
5. Permanentno smanjivanje finansija prema KiM, bilo kroz plate ili investicije, ne daju podršku opstanku Srba na KiM. Paradoks je da je režim Slobodana Miloševića, bez obzira na mnogo teže finansijske teškoće, više odvajao za KiM nego što danas čini tzv. demokratska vlast. Mnogo je važnije za interese ove zemlje izgraditi tri bolnice u Gračanici, Kosovskom Pomoravlju i Štrpcu, nego skijališta po zemlji Srbiji.
6. Skupština zajednica opština KiM poziva predsednika Skupštine da 17. februara, na godišnjicu samoproglašenja tzv. republike Kosovo, održi skupštinu u Kosovskoj Mitrovici. Na samoj sednici bi se poništili svi pravni akti ove paradržavne tvorevine, a lokacijom održavanja sednice Skupštine Srbije pokazali bismo celom svetu da će se država Srbija boriti za očuvanje svog teritorijalnog integriteta i suvereniteta."
Gospođo predsednice, daću vam kopiju ovog faksa. Pretpostavljam da ćete to umnožiti za sve poslaničke grupe. Zaista bi trebalo ponovo da sednemo i dogovorimo se o potezima koji su neophodni na osnovu ovog zahteva Skupštine zajednica opština KiM, šta je ono što je u nadležnosti Vlade, šta je u nadležnosti parlamenta, pojedinih odbora, a u ovakvoj situaciji, verujte, i predsednik Republike je dužan da se zauzme i sa svim političkim faktorima razgovara o ozbiljnosti situacije na KiM.
U ime SRS se pridružujem zahtevima Skupštine zajednica opština KiM, pogotovo u ovom delu gde se insistira na tome da održimo jednu skupštinu u Kosovskoj Mitrovici, i to bi zaista, na transparentan način, pokazalo da je to teritorija naše države, a toliko, mislim, možemo da učinimo.
Kao što vidite, poslanici su mirni kada je nešto važno na dnevnom redu. Nekada ih nešto interesuje, nekada ih ne interesuje. Nekad im je nešto poznato, nešto manje poznato. Na različite načine reaguju ili ometaju govornika. Mene sada, kao što vidite, niko nije ometao, iako me je onaj koji se poziva na to da je stalno ometan opet na jednim konsultacijama kod vas nazvao neznalicom i idiotom i nekim ko sedi sa kretenima, budalama i idiotima. Eto, poštovane kolege narodni poslanici, tako vas doživljava Tomislav Nikolić. Zahvaljujem se, gospođo predsedavajuća.
Poštovane kolege narodni poslanici, gospođo ministar, ako se sećate, i prošli put sam nakon vaše završne reči kada ste bili u ovom parlamentu, izašla za ovu govornicu nakon što ste se vi obratili narodnim poslanicima sa jednim, da tako kažem, mišljenjem i stavom, ili savetom, kako mi doživljavamo vaš nastup ovde u parlamentu.
Dakle, ono što bi ministar trebalo da uradi jeste da konkretno odgovori na pitanja koja su narodni poslanici postavili u toku rasprave, ili da kaže - mogli smo da prihvatimo toliko i toliko amandmana, ove nismo mogli da prihvatimo iz tih i tih razloga itd.
Vi nama neprestano držite predavanja. Možda ste vi predavač negde na nekom privatnom fakultetu, ne znam? Niste. Možete da budete. Verujte mi, bili biste odličan profesor, ali nije primereno da vi narodnim poslanicima držite predavanja. Drugo, morate da znate šta je zapisnik budžetske inspekcije, to je vaš posao. U tom zapisniku, pored toga što se konstatuje stanje i sve ono što je pronađeno taksativno, daje se mišljenje i daje se nalog šta mora u kom roku da se uradi.
To stoji i nema više ništa da se pošalje budžetskom korisniku da on odgovori nešto. Ono što je ovde vi trebalo nama da odgovorite konkretno jeste ono pitanje koje smo mi vama postavili, a koje vas ne interesuje - otkud Rasimu Ljajiću novac, njegovom ministarstvu, da obeća nagradu za hapšenje Mladića i Hadžića? Na to pitanje vi ne možete da nam odgovorite.
Izađite sad za ovu govornicu kao ministar finansija pa nam to kažite, to je ono što mi od vas očekujemo, a ne da nam držite predavanja iz koje literature se mi edukujemo, koje sajtove posećujemo, da li je Štiglic jedini nobelovac ili nije. Izvinite, ovde su ljudi koji su, bar polovina njih, obrazovani barem koliko i vi. Nije lepo da ih na takav način ponižavate.
Ako hoćete neku debatu, tu debatu možemo da obavimo negde drugde, ali ne sa ovog mesta, bez ciničnog osmeha, sa uvažavanjem prema narodnim poslanicima, jer oni su baš pokazali veliko uvažavanje prema vama.
Ovo u ime kolega, i mislim da sam podelila njihovo mišljenje vezano za vaš nastup ovde u parlamentu, najdobronamernije, tražim konkretne odgovore ubuduće narodnim poslanicima, a ako budemo želeli od vas da saznamo nešto više, mi možemo i da se najavimo kod vas u Ministarstvu. Verujem da ćete nas primiti i da možemo da porazgovaramo o svakom problemu koji nas interesuje. Hvala vam.
Gospodo narodni poslanici, nije neočekivano da je Vlada pribegla povećanju akciza na robu koju smatra luksuzom, iako naravno nije obuhvaćena sva roba koja se može smatrati luksuzom u našim uslovima. S obzirom da smo imali budžet koji ima ogroman deficit, trebalo je posegnuti za novim sredstvima, ali je pitanje - kako će se te pare trošiti?
Dakle, ako budu povećane akcize na duvan, motorni benzin, dizel gorivo, pivo, gde će te pare otići? Mene naročito interesuje šta će se desiti sa sredstvima ubranim od akciza na duvan zbog naših proizvođača duvana?
Ovo pitanje je pre svega upućeno Ministarstvu poljoprivrede, s obzirom na izjave koje ovih dana stiže iz Ministarstva poljoprivrede, a naši proizvođači duvana su veoma zabrinuti i traže odgovor na to pitanje. Bilo bi logično očekivati da deo tih sredstava bude vraćen proizvođačima duvana, jer je to veoma važan segment poljoprivredne proizvodnje.
Ministar poljoprivrede ovih dana govori o tome da će te subvencije biti ukinute, iako je svojevremeno donet zakon kojim je obećano proizvođačima duvana da će biti subvencionisani do 2012. godine. Naravno, računajući na to i na pravnu sigurnost mnogi su se zadužili, mnogi su uzeli kredite, proširili svoju proizvodnju i sada se nalaze u jednoj bezizlaznoj situaciji.
Dakle, mi sada očigledno, tj. Vlada hoće da uništi proizvođače duvana. Zašto? Samim tim domaći duvan će biti skuplji ako nije subvencionisan od sveg onog duvana koji može da se nabavi u zemljama iz okruženja.
Šta će se dalje dogoditi? Prerađivači duvana, uglavnom su to sada strane kompanije kod nas, uvoziće taj duvan iz inostranstva. Čak i ona odluka da se 50% duvana mora nabaviti od domaćeg proizvođača, od strane svih onih koji proizvode cigarete u našoj zemlji, stavljena je po strani.
Razmislite, molim vas i skrenite pažnju ministru poljoprivrede i Vladi u celini - da li je to dobro? Da li ćemo na jednoj strani dobiti, a na drugoj strani izgubiti? Pored toga, nas upozoravaju proizvođači duvana da jedan broj, poveći broj radnika, kažu da je to negde oko 10.000 radnika, može da ostane bez posla.
Ako je ovo neka vlada kontinuiteta, setite se, evo pitajte gospodina Đelića šta je govorio kada smo privatizovali Duvansku industriju. Govorio je - da je to izuzetno dobra šansa da mi budemo kao zemlja veliki proizvođač duvana i da će to imati znatno veliki uticaj na našu poljoprivrednu proizvodnju.
Prema tome, nemojte da šaljete loše poruke, ne samo našim poljoprivrednicima ili proizvođačima duvana. Na ovaj način, i stranim investitorima - gde je danas jedno, sutra drugo, prekosutra može da bude treće. Dajte da neka odluka, neka zakonska odredba, neka vaša strategija bude važeća ne samo za jednu Vladu, nego za jedan duži vremenski period, kako bi ljudi, koji u ionako teškim uslovima uzimaju kredite, zadužuju se, ulažu u nešto, vide neku svoju budućnost u nekoj proizvodnji, da bi mogli zasigurno da računaju da od tog posla mogu da imaju takav i takav profit ili da za toliko i toliko godina mogu da vrate ono što su uložili.
Čini mi se da bi to našoj privredi dalo jedan poseban zamajac, a ovako zaista zbog te nesigurnosti je verovatno i mnogo sredstava koja stoje neuložena na pravi način, kako bi se dalje reprodukovala i stvarala novu dobit. Kao što vidite, kada je ova nesigurnost u bankarski sistem zbog celokupne krize u svetu došla i zakucala i na naša vrata, mnogi oni koji su imali neka sredstva i koji su možda želeli da ih ulože u nešto - prvo su ih povukli iz banaka.
Sve je to uticalo dalje na celokupnu monetarnu situaciju. Onda im i ne pada na pamet da taj novac, koji sada drže verovatno po kućama ili po trezorima ili ne znam gde, da ga ulože u nešto, jer nisu sigurni da taj novac može da bude oplođen i da mogu uloženo da vrate.
To je jedini motiv onoga koji ima novac i koji hoće da započne neki biznis - za određeni period pet-deset godina, nije važno, negde pre, negde sporije, zavisi kojom delatnošću želi da se bavi, da vrati ono što je uloženo i da onda naravno ima i neki profit i da od toga ima koristi i država.
Ne treba da gušimo proizvođače i privredu nego da joj dajemo podsticaj, upravo u ovim trenucima kada je država u krizi, odnosno kada je manjak sredstava koje možemo da uberemo da bismo budžet punili. Kao što vidite, to rade sve zemlje u Evropi. Morali bismo i mi da nađemo snage da uradimo tako nešto i da se okrenemo sebi i svojim resursima, ako želimo da krizu što bezbolnije i sa što manje ožiljaka preživimo. Hvala vam.
Poštovane kolege narodni poslanik, gospođo predsednik, želela bih da, koristeći se mogućnošću iz Poslovnika, a pozivajući se na članove 225. i 226, da uputim jedno pitanje Vladi, obzirom da se ono nametnulo u ovim našim replikama i izlaganjima koja su prethodila vašem dolasku, i to pre svega predsedniku Vlade, da ga pitam da li Akcioni tim za saradnju sa Haškim tribunalom ima ovlašćenje da raspiše novčanu nagradu za haškim optuženicima? Mi znamo da to može MUP, znamo da tom može tužilaštvo, ali otkud Akcionom timu takva ovlašćenja?
Šta će Vlada da preduzme ako se ispostavi da Akcioni tim nije imao ovlašćenje da tako nešto uradi? Na stranu ova pitanja koja su već postavljena, a vezana za to odakle ćete, ako, ne daj bože, bude Ratko Mladić uhvaćen, a verujem da neće, isplatiti ta sredstva?
Mi ćemo saznati, verujem, ko je izdao Radovana Karadžića i kome su Amerikanci dali onih obećanih 5 miliona dolara i za tako nešto. Već se u Srbiji o tome priča, ali vreme će pokazati, istorija je tu da nam da odgovore na sva moguća pitanja. Vama ovde u Skupštini ne smeta kad neko za haške optuženike unapred, a i u javnosti i u medijima, kaže "ratni zločinac". Niko ne reaguje, niko osim SRS. Evo, gospodin Krasić vam je lepo objasnio, a trebalo bi da svi to znamo, jer smo zakonodavno telo, da tek treba da se dokaže nečija krivica. Kad ode, eventualno, u Hag, a mi unapred kažemo "ratni zločinac", gde se tu ogleda naš patriotizam, tu bi trebalo da se ogleda naš patriotizam, pre svega.
Ima ovde u Narodnoj skupštini jedan čovek koji za jednog haškog optuženika, a političkog pritvorenika, u stvari, Vojislava Šešelja čak kaže da mu je naneo ogromno zlo, da ne može normalno da prosuđuje, da je pomućene svesti, šaljući opet poruku tom tužilaštvu ili svima onima koji ne misle dobro Vojislavu Šešelju. To je predsednik ove novostvorene partije "uzmi sve što ti život pruža", kopredsednik, jedan od njih, ali govore obojica i "mali Vučić" i "neverni Toma".
Ono što je patriotizam danas u Srbiji, jesu i ovi zakoni koji su danas na dnevnom redu. Dakle, koliko ćemo da oštetimo građane Srbije ili koliko ćemo da im pomognemo i koliko ćemo uopšte našoj državi da pomognemo.
(Predsednik: Vreme.)
Jedini naš cilj u ovom trenutku, kada sebe dokazujemo kao patriote, jeste da obezbedimo ljudima mogućnost da rade, da žive od svog rada i da povratimo samopoštovanje i sebi i svojoj državi.
Poštovane kolege narodni poslanici, čuli smo danas u raspravi u pojedinostima vezano za Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o akcizama zaista argumentovanu raspravu narodnih poslanika.
Moj amandman vezan je za član 3. stav 1, kojim tražim da se taj stav briše.
On se tiče, pre svega, akciza na gorivo i to sve tri vrste goriva, jer smatramo da je neprihvatljivo i štetno, u uslovima povećanja cena na malo i inače troškova života i potrošačke korpe, povećavati iznos akciza na gorivo, koje svakako predstavlja input u cene svih ostalih proizvoda. Pre svega, već smo čuli sa ove govornice da će se to jako loše odraziti na poljoprivredu, na metalski kompleks, na prevoznike. Ako se odrazi na prevoznike, onda to mora da bude uračunato u cenu svakog proizvoda, i kao i kod svih nameta poreza, doprinosa, taksi, pa i akciza, sve se to prevali na onog zadnjeg kupca, potrošača, korisnika, odnosno na građanina Srbije, tako da negativne posledice ovog zakona ćemo osetiti svi.
Mi smo očekivali ove zakone. Videli smo na osnovu Zakona o budžetu da je neophodno da ovi zakoni budu doneti, kako bi se prihodna strana budžeta napunila, ali mislimo da zaista idete obrnutim redosledom i da bi bilo pošteno da prvo idete sa ovim zakonima, pa da onda idete sa zakonom o budžetu, kako bi svima bilo jasno kako ćete i na koji način napuniti budžet.
Ono što u obrazloženju Vlada kao argument za neprihvatanje mog amandmana navodi je za mene kao narodnog poslanika i SRS, u čije ime sam i podnela amandman, jeste da se radi o proizvodima koji imaju neelastičnu tražnju, što je donekle i tačno, mada ne u potpunosti, kao i da predloženi iznosi akciza ne moraju nužno da utiču na rast maloprodajnih cena derivata nafte, čija visina pre svega zavisi od cenovne politike privrednih subjekata.
Iznosima akcize na derivate koji su predloženi u zakonu stvaraju se uslovi za obezbeđivanje prihoda od akcize projektovanjem u Zakonu o budžetu za 2009. godinu. Vi ste ovde bili iskreni u ovom delu, ali ono što je glavni razlog za donošenje ovog zakona, mada pre toga moram da vas pitam o čemu se ovde u stvari radi, s obzirom da u samom članu 9. vi govorite o akcizama koje se povećavaju za sve vrste motornog benzina sa 27,50 na 42 dinara itd, a u obrazloženju samog Predloga zakona govorite o sadašnjem iznosu od 35,91 dinar, a da je poslednje usaglašavanje bilo u januaru 2008. godine, znači da je Uredbom Vlade nešto u međuvremenu bilo usklađeno. Mi bismo da vas upozorimo da to ubuduće Vlada ne uzima na sebe ono što parlament treba da radi.
Dakle, uredbe su nužno zlo ponekad za razradu zakona, ali kada, kako smo sada ovim zakonom samo povećali akcize i tada je to trebalo da dođe na dnevni red, pa da se Narodna skupština o tome izjasni, a ne da to Vlada uradi. Zaista mislimo da je u najmanju ruku nepristojno, da ne kažem da Vlada ne poštuje parlament, ali da nam ne šalje resornog ministra u parlament kada raspravljamo o predlozima zakona. Samim tim ponižava i tog ministra, ne znam kako ministri to dozvoljavaju kako ne čuvaju svoj integritet.
Razumela bi da su poslali potpredsednika Vlade zaduženog za finansije ili tako nešto, ali da se ministar ovde ne pojavi i da ne očuva i svoj integritet i integritet Narodne skupštine, to je nešto što tek od 2000. godine naovamo imamo. Jutros slušamo državnog sekretara koji govori o tome da je izjava ministra bila nesmotrena kada je bilo reči o PDV-u, koji nam je najavljen od ministarke Dragutinović kao izvesno u toku ove godine.
Zaista ne znam o čemu se radi, ali nije dobro da u javnosti izlaze oprečne izjave iz jednog te istog ministarstva. Ako je gospođa ministar u nečemu pogrešila, ako je pogrešno shvaćena, ako je pogrešno preneto ono što je rekla, treba ona sama i da demantuje, a ne da državni sekretar to u njeno ime radi, jer na taj način opet urušava ugled ministra. Kao što vidite, mi se zalažemo za poštovanje svih institucija u ovoj državi, počevši od Vlade, parlamenta, pa i ostalih nižih institucija, jer jedino tako možemo da imamo uređenu državu. Nije ovo nikakav lični stav, niti lične simpatije, naprosto smatramo da je to jedino normalno.
Vi ste u razlozima za donošenje ovog zakona jasno rekli da je u pitanju postepena harmonizacija akcizne politike sa propisima i standardima EU, smanjenje pojava sive ekonomije u prometu akciznih proizvoda i samim tim obezbeđivanje stabilnijeg priliva sredstava od akciza u republički budžet.
Pozvali ste se na pravila iz direktive saveta, da ne čitam te brojeve, ide - ukupno akcizno opterećenje ne sme biti ispod 57%. Maloprodajna cena jedne paklice cigarete u kutiji cigareta sa najpopularnijom cenom i da ukupna akciza ne može biti niža od 64 evra na 1.000 komada cigareta u kategoriji cigareta sa najpopularnijom cenom.
Samo malo sam izašla sada iz svog amandmana koji se odnosi na derivate nafte, zbog toga što zaista mislim da mora da se skrene pažnja sa ovog mesta i vama i Vladi, a naročito ministru poljoprivrede, vezano za proizvođače duvana, koji su najoštrije osudili najavu Ministarstva poljoprivrede o ukidanju premije za duvansku proizvodnju, najavljujući mogućnost da će 10.000 radnika ostati bez posla.
Prošle godine je donet zakon da kompanije za proizvodnju cigareta u Srbiji nisu više obavezni, uglavnom su privatizovani, to znate, da kupuju 50 odsto domaćeg duvana. Kome će prodati taj duvan, ako ne bude bilo subvencija, s obzirom da je svuda u okruženju duvan jeftiniji. Postavlja se pitanje i podsećaju vas proizvođači na izjavu svojevremenog ministra finansija Božidara Đelića, koji je rekao da će privatizacija duvanske industrije dovesti do toga da u Srbiji procveta proizvodnja duvana.
Daleko smo od cvetanja. Izgleda da bismo bili zdravi neće ni biti proizvodnja duvana, ne znam što smo onda duvansku industriju i što u svetu uopšte postoji i što smo je prodavali.
Danas vodimo jednu politiku, sutra drugu, o tome sam govorila samo zbog toga što mislimo da postoji opšta nesigurnost na tržištu.
Jeste ekonomska kriza, ali nemojte baš u svemu da se vadimo na svetsku ekonomsku krizu. Znamo mi da je ta kriza već godinu i po dana. Niko ovde nije izašao da kaže kako se u Americi ili Kanadi čitave porodice ubijaju zbog toga što su ostali bez posla, što su ostali bez stana, bez kuće, bez automobila. Nisu oni tako fleksibilni kao mi, da mogu sve to da podnesu, prvi put im se tako nešto dešava.
Nama se svašta izdešavalo, pa preživećemo i tu ekonomsku krizu. Moramo na neki način da osiguramo, da postoji neka izvesnost, jer onaj ko planira svoju proizvodnju za narednu godinu, on već ima u vidu - porez na ovom je ovoliki, akciza je onolika, svi nameti, porez na dohodak, PDV - i onda može da kalkuliše tu svoju cenu. Mi čak, kao građani, ne znamo unapred koji ćemo porez da platimo na bilo šta, porez na imovinu ili porez na neke nepokretnosti ili na šta god hoćete, nego to saznamo tek polovinom sledeće godine. To je ono što ne valja.
Jednom moramo da preokrenemo stvari u korist onih zbog kojih to i radimo i da im damo mogućnost da oni ne budu na šteti i tako će nam i sam budžet biti stabilniji, puniji, jer će oni moći da ga pune sa mnogo više sredstava nego što to sad mogu. Imali bi realnije cene i tržište bi bilo mnogo stabilnije.
Neko je ovde danas, za govornicom, pomenuo US "Steel". Samo imamo obavezu, radi javnosti, pošto znamo kako je ta privatizacija tekla, da vam kažem da je, kao jedna od najvećih izvoznih firmi, izvozila svoje proizvode sa 80%. Gde? U Rusku Federaciju. Nije džabe US "Steel" insistirao da dođe na tržište Srbije.
Opet jedan poslanik neke stranke Aleksandra Vučića je za ovom govornicom rekao da podržava amandmane DSS, a pitam ga - kako kad je namera bila, i jednog i drugog kopredsednika te stranke, da podrže SSP koji je glavni uzročnik donošenja ovih zakona, jer zbog SSP smo izgubili oko 300 miliona, pa sad to moramo da nadomestimo tako što će naši građani da plate. Niti se teraju, niti se vode, što bi naš narod rekao, a od doslednosti nema ništa, nego čista demagogija. Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici i građani Srbije, svi smo svedoci da Srbiju potresaju, pre svega, politička kriza izazvana brojnim događajima. Evo, već na početku nove godine, pre svega zbog narušavanja ustavnog poretka zemlje, pa se pitamo šta državni tužilac po tom pitanju radi i zašto ta institucija nije na visini zadatka, zašto se prelazi preko toga. Naravno, tu je ekonomska kriza i nestašica gasa. Ne slučajno, sve to odjednom, da bi jedna kriza zamaglila značaj one druge, čini  mi se.
Jasno je što se tiče mape koju je neko iz DSS ovde doneo, da može čitava javnost da vidi kako to Nenad Čanak vidi deo Vojvodine i kako pokušava da prekroji srpsku istoriju, jasno je da Vojvodina-republika jeste kreacija, pre svega, Zapada i jeste, ako hoćete da budete svi iskreni, uslov nad svim uslovima koje vam Zapad postavlja i kod evropskih integracija.
Dakle, Kosovo je za njih već rešeno pitanje, za nas, naravno, nije, ali oni smatraju da su to pitanje završili. Aktuelizuje se Vojvodina, ali se već godinama to priprema i od 2000. godine vi znate da vam je to uslov i zato žmurite nad ovom činjenicom i ne preduzimate apsolutno ništa po pitanju deljenja ove mape građanima Srbije i stavljanja jasno do znanja i stvaranje klime da Vojvodina jednog dana ne treba da bude u sastavu Srbije. To je ono što moramo da spočitavamo svima onima koji su od 2000. godine naovamo bili na vlasti i omogućavali Nenadu Čanku, koji je samo njihov eksponent, da se bavi ovim pitanjem i da ovo radi. Krajnje je vreme da se otvore oči i da se reaguje po tom pitanju.
Drugo, jasno je da i zbog ovoga, a i zbog političke krize u zemlji, da je Srbiji potreban lider, i to kakav lider - onaj koji je moralno, pre svega, potpuno čist. A ko je to? To je onaj koga Srbija željno iščekuje, to je Vojislav Šešelj. Zbog toga takvi udari na njega, u trenutku kada se nalazi u Hagu i nema mogućnosti baš da na adekvatan način odgovori.
Evo poruka i malom Vučiću, i Tomislavu Nikoliću i poruka Dačiću - molim vas, dajte sve od sebe, sačuvajte živote Vučića i Nikolića. Ne znam ko im preti, oni verovatno znaju, ali javnost Srbije mora da sazna, to sigurno nije Vojislav Šešelj.
Dame i gospodo narodni poslanici, ovo što Vlada radi od svog formiranja pa naovamo ne može da se nazove nikako drugačije nego ekonomski genocid, i to osećaju građani Srbije i tek će osetiti.
U kakvom je stanju parlament, koliko je funkcionalan, ne zavisi od narodnih poslanika, zavisi isključivo od Vlade Srbije. Odnosi u Vladi Srbije, između koalicije, jesu ti koji se reflektuju na parlament. Svađe u Vladi prenose se na atmosferu u parlamentu.
Dok se vi u Vladi tučete oko NIS-a, treba li to ovako ili onako, Dinkić hoće jedno, Cvetković drugo, odnosno Tadić drugo, Dačić bi nešto treće, i jedno i drugo, zamajavate javnost ovim ili onim, parlament trpi i uporno čeka da mu dostavite najvažniji zakon. I uz to imate, naravno, podršku svih medija, koji kažu, ako nema budžeta - potop.
Vi čekate, imate neku satnicu, neku računicu, znate koliko je amandmana podneto. Računate i gledate u sat hoće li to do 12 sati da bude ili neće da bude. Ako bude, preuzimate odgovornost za ono što će se desiti, odnosno za neimanje para za sve budžetske korisnike, jer je jasno da para u državi nema i da će ih biti i manje nego što ste ih projektovali, a projektovali ste i deficit od 49,6 milijardi. Znamo da će jednostranom primenom SPP-a para biti još manje, a potreba još više.
Vi očekujete da možda i ne dođe do usvajanja budžeta, a ako ne dođe, neko mora da bude kriv. Ko će da bude kriv? Vlada ne sme ni slučajno da bude kriva.
Sve televizije, sve novine biće u funkciji Vlade, Vlada je dostavila budžet, poslanici napisali ne znam koliko amandmana, šta im je trebalo uopšte da to rade, kao da mi to radimo što nam se hoće, a ne zbog toga što vidimo da se vodi jedna pogubna ekonomska politika, ponovo ću da kažem, ekonomski genocid, i pokušavamo da spasimo što se spasiti može.
Vlada tvrdoglavo ostaje pri svome, neće da preuzme odgovornost na sebe, traži krivca, čeka satnicu da vidi kako će se ponašati podnosioci amandmana, odnosno opozicione političke partije i onda, ukoliko ne uspe da izglasa budžet, da okrivi one poslaničke grupe koje su ostale pri svojim amandmanima.
A da li smo mi pisali amandmane iz obesti ili zbog toga što su građani to od nas očekivali, jer su to naša predizborna obećanja, jer oni u nas veruju, oni su od nas to tražili, to naravno ostaje samo za ovu salu i za nas 250, to niko neće moći nigde da čuje osim sa ove govornice.
Biće kriva možda SRS i svi ćete da se utrkujete da idete na televizije, na specijalne emisije da pljujete po SRS, oni nisu dali da se usvoji najvažniji zakon, eto zbog toga nećete imati porodilje dodatke, nećete imati penzije, neće biti subvencija za poljoprivredu, a mi ožvalavismo pričajući ovde danima da je to nemoguće zbog toga što niste dobro preraspodelili ono malo para što može iz ove države da se iscedi. Ne može iz suve drenovine više da se iscedi.
Narod nema para, privreda ne postoji. Od koga ćete da uzmete poreze, od koga ćete da uzmete takse, od koga PDV, akcize, šta će vam doneti SSP?
Hoćemo li mi ikada ovde, mi, poslanici, nas 250, da kažemo građanima Srbije jednom istinu, da kažemo, ljudi moji, stanje u državi je katastrofalno zbog toga i toga.
Ko nas je doveo u tu situaciju? Ne kažem da je samo ova vlada. Ima tu nasleđenih problema, ima tu stranog faktora, ima tu međunarodnih okolnosti, nismo mi sami baš za sve krivi, ali dajte da otvorimo jednom karte pa da im kažemo, eto, ta sledeća će biti teška zbog toga i toga, osetićemo posledice ovoga ili onoga, ali učinićemo sve što možemo na ovaj ili onaj način da nekako ublažimo posledice te krize, ali ćemo zato već one naredne ili za dve godine, ili za pet godina imati neki pomak, imamo neku strategiju, znamo šta hoćemo.
Gde je ministar Cvetković danas, predsednik Vlade? Gde je? Gde su ostali ministri danas? Verujte mi, samo od 2000. godine naovamo mi imamo po jednog zaduženog ministra ovde koji je dužan da nas sluša. Uvek je bila cela Vlada i nikada sednice nisu trajale ovoliko dugo upravo zbog toga, jer kada je tu cela Vlada, tu je drugačija atmosfera, tu je drugačija odgovornost.
Šta mi možemo gospođi Dragutinović da kažemo? Ona nije samostalna, ona je samo ovlašćena od Vlade ovde da sedi, eventualno da odgovori na neko naše pitanje, ali nikakvu odluku sama ne može da donese. Da je ovde gospodin Cvetković, on bi mogao da izađe za ovu govornicu da se obrati javnosti Srbije i da kaže mnogo više nego što to gospođa Dragutinović može. Ne bih bila na njenom mestu nikako.
SRS nastaviće da upozorava srpsku javnost na pogubnu ekonomsku i socijalnu politiku koju vodi Vlada Srbije na ovako neodgovoran način kao što je to činila do sada.
Dame i gospodo narodni poslanici, prateći ove amandmane koje su podneli poslanici ove stranke zdravog razuma, koji su očigledno započeli svoju predizbornu kampanju na način sebi svojstven, odnosno onako kako ova jedna atlantistička zvezda padalica misli da treba da se odigrava politički život u Srbiji.
Uložili su mislim preko dvadesetak amandmana, od kojih je bar petnaest, prema mišljenju Vlade i nadležnih obora, protivustavan ili protivzakonit, što govori o kompetenciji same poslaničke grupe ili možda navodi na zaključak da su amandmani podneti samo radi podnošenja amandmana. Hajde da radimo, da otežemo, da se budžet ne donese.
Mi, naravno, kao narodni poslanici možemo da intervenišemo kod svakog zakona onako kako smatramo da treba, ali strogo moramo da vodimo računa o tome da ovaj zakon o budžetu mora da uvažava sve postojeće zakone u pravnom sistemu jedne zemlje.
Prema tome, vezano i za ovaj amandman, koji se odnosi na troškove koji su vezani za Kancelariju za evropske integracije, Kancelarija kao kancelarija postoji, Vlada jasno u odgovoru kaže da mora da pođe od toga da je Kancelarija za evropske integracije stručna služba osnovana od strane Vlade, na osnovu Zakona o Vladi, i da zakonom o budžetu ne može da uređuje pitanje koje se odnosi na osnivanje ili ukidanje ove kancelarije.
Može da bude naše mišljenje da je ona nepotrebna ili potrebna, obzirom na tokove u društvu, obzirom na program ove vlade ona je neophodna. Ona postoji. Pitanje je da li je potrebno da se izdvoje ovolika sredstva ili ne, ali kada pogledam da je za čitavu Kancelariju za evropske integracije izdvojeno 120 miliona dinara, a da je samo za putovanja, recimo, sekretarijata Vlade izdvojeno 92 miliona, onda nema mesta čak ni intervenciji u ovom delu budžeta što se tiče samog iznosa.
Izašla sam za govornicu ne da bih koristila vreme, niti ću iskoristiti tih 15 minuta, uopšte to nije važno, samo da skrenem pažnju javnosti - ko su ti poslanici koji pišu amandmane da bi ih pisali, ili oni koji nemaju pojma o tome šta je budžet, šta je ekonomija jedne zemlje, šta je pravni sistem jedne zemlje ili oni koji samo žele da odugovlače raspravu po ovom pitanju. Završiću sa tim, bez ikakve sentimentalnosti, bez ikakvih nekih subjektivnih osećanja vezano za tu poslaničku grupu, ja ih verujte ne mrzim, a verujem ni moje kolege, mi ih samo neizmerno žalimo.
Pored onoga što su danas poslanici ove političke partije, koju smo raznim imenima ovde nazivali, ali svako im dobro stoji, dakle, za lepši i bolji život, stranka koja sebe smatra naprednom, ali pre da je nazadna, jer među njima ima i naprednjaka i nazadnjaka, molim vas da nas zaštitite, pre svega od njihovog ponašanja, nekorektnog.
Evo, i sada je poslanik, voljom naravno DS još uvek poslanik, prolazivši pored mog stola bacio neki papir meni na sto. Mogao je da mi baci nešto drugo, mogao je da me povredi. S kakvim pravom on to radi? Smatram da zaslužuje barem opomenu. Ali, pošto se vi ništa ne razumete u politiku, gospodine Arsiću, reći ću vam nešto što je sasvim logično za ljude koji se ozbiljno bave politikom.
Da sada dovedete ove za ovu govornicu bilo koje od moje troje dece, može da parira vama u bilo kakvoj raspravi, zato što su politički edukovani, obrazovani, pre svega, što završavaju fakultete, brane magistarski rad, znaju šta se dešava na političkoj sceni. Iskreno da vam kažem pripremam ih da jednoga dana, kada odem u penziju, ukoliko one to budu želele, nastave da budu aktivni učesnici u političkom životu.
Tako vam je isto sa celokupnom mojoj familijom. Ako ima bilo kakvog afiniteta ili želje da se politički angažuje u politikom životu Srbije, ne mogu oni samo zbog toga što sam potpredsednik jedne stranke, ili zbog toga što sam politički poslanik, da budu politički neaktivni.
Dozvolićete, još od grčkog vremena znamo da je čovek, pre svega, homo politikus i da u svakome od nas postoji to političko biće, a da neki od nas to žele da izraze i u aktivnom političkom životu.
Postavlja se samo pitanje da li neko zloupotrebljava svoj politički uticaj, mesto na kome se nalazi. Obavljala sam razne državne funkcije, bila sam ministar za lokalnu samoupravu, niko nije mogao da kaže da sam bilo šta nečasno ili protivzakonito uradila.
Bila sam i predsednik jedne opštine. Bila je budžetska inspekcija, zaključak te budžetske inspekcije jeste da je apsolutno sve u skladu sa zakonom bilo rađeno u opštini Zemun. To je, možete da proverite u budžetskoj inspekciji, jedini zapisnik u kome nema apsolutno nikakve primedbe.
(Predsednik: Vreme.)
Možete da pitate i rukovodstvo grada Beograda da li je, iako je opoziciona politička partija bila na vlasti u Zemunu, uzimala uvek za primer opštinu Zemun kako se raspolaže budžetom i kako se savesno radi. To je jedini kriterijum, dakle, da li ste pošteni ili ste nepošteni, da li ste skloni... (Predsednik: Privedite kraju gospođo Pop-Lazić.) zloupotrebi ili niste.
A to ko je čiji brat, ko je čija sestra, ko je čije dete, to je apsolutno nevažno. Prema tome, i vi ste jednom rekli - i ja bih želeo da moja deca jednoga dana nastave rad i aktivnost u ovoj SRS, dok ste bili u SRS.
(Predsednik: Završite, gospođo Pop-Lazić, molim vas.)
Nažalost, vi ste izbačeni, pa nema prostora ni za vas, ni za njih.
Poštovana gospođo predsedavajuća, uvaženi narodni poslanici, koliko je licemeran amandman i obrazloženje koje je dao gospodin Nikolić, kao atlantistička zvezda padalica, zalažući se, navodno, za bolji položaj onih koji se nalaze u Haškom tribunalu i koji nemaju dovoljno sredstava za svoju odbranu i za život koji tamo iziskuje izvesne troškove, najbolje pokazuje jedna činjenica, a za to sam saznala od njegovog kolege, još jednog izdajnika koji sedi pored njega, gospodina Arsića.
On mi je, još dok nije prešao u tu "partiju zdravog razuma", rekao, obzirom da su poslanici SRS s vremena na vreme prikupljali izvesna novčana sredstva od svojih dnevnica da pošalju predsedniku stranke da može da telefonira, ti telefonski razgovori su prilično skupi, ostalo je nekih 432 hiljade dinara, Arsić je to sakupljao, Tomislav je čuvao, to je odneo sobom.
Eto, o kakvom se čoveku radi.
Dame i gospodo, da čujemo šta gospodin Arsić kaže na ovo, da li sam slagala. Ako sam slagala, valjda neće slagati gospodin Arsić.
Gospodine Nikoliću, ne sećam se da ste iz svog džepa ikada izdvojili ijedan dinar za porodicu Šešelj, niti je to od vas traženo. Ako je neko pomagao porodicu Šešelj i ako je pomaže, to je SRS.
Gospođo predsedavajuća, imam obavezu da u ime poslaničke grupe repliciram gospodinu Nikoliću i da mu skrenem pažnju da se malo koncentriše kad izađe za ovu govornicu, da ne upada u ovakve kontradiktornosti. Jutros to nisam učinila, ali sada moram.
On je jutros uputio javni poziv ovde jednom narodnom poslaniku, koga je doduše pogrešno oslovio, prezime mu ne zna, radi se o gospodinu mr Martinoviću. Rekao mu je upravo ovo, zabeležila sam - vama nije mesto u ovoj političkoj partiji, misleći na SRS. Direktno mu je dao ponudu za svoju političku stranku.
Pozivao je mlađe ljude koji nemaju prostora da se razvijaju u SRS, neka dođu u Srpsku naprednu stranku, tu će moći pored njega i njegovog kopredsednika, tigra i lava, Aleksandra Vučića i Tomislava Nikolića, da iskažu sve ono što znaju. Zna Tomislav Nikolić koliko je ovde intelektualnog kapaciteta, u ovoj političkoj partiji. Žali za ovim ljudima što nisu krenuli za njim, ali ovo su ljudi odani ideologiji SRS.
Evo, i sad dok je govorio, opet je pozvao poslanike SRS da pređu u Srpsku naprednu stranku, ali stranci zdravog razuma ovi ljudi ovde ne mogu, gospodine Nikoliću, nikada da priđu.