Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Gordana Pop-Lazić

Govori

Poštovana gospođo predsedavajuća, poštovane kolege narodni poslanici, moram zaista, mada nevoljno, gospođu predsedavajuću da opomenem na neke obaveze iz člana 27. Poslovnika i rekla sam da ću to uvek činiti kada ovakve individue, kao što je ova prethodna bila, dođe za ovu govornicu, jer smatram da nema nikakav legalitet, niti legitimitet da se tu pojavi.
Ali pošto je izgovorio razne bljuvotine, na koje zaista nemam nameru da odgovaram, jer prosto mi to moje dostojanstvo ne dozvoljava, iako je počeo rečima koje bi mogle da zvuče vrlo populistički, da želi sve najbolje svim haškim optuženicima, svoj govor je završio tako što je ovde počeo da optužuje Vojislava Šešelja, da ga, s njegovom dozvolom ili bez dozvole, neko ovde falsifikuje u Beogradu.
Znači, tolika mržnja prema čoveku koji se nalazi u Haškom tribunalu i koji se na sebi svojstven način bori ne samo za svoja procesna prava tamo, nego za pravdu i pravičnost i za odbranu srpskih nacionalnih interesa, prosto ne može da prođe ni dan jedan a da ga ne spomenu u bilo kom svetlu, pokušavajući da indukuju nešto što može da mu nanese nekakvu štetu u Tribunalu.
Dovoljno je tamo njemu onih muka koje ima sa onim sudijama, sa tužilaštvom. Ne treba još ovaj čovek, koji ne vredi ni šaku kukuruza, da dodaje na njegovu muku. Mislim da ste vi svesni koliko vredite, pa čim se opredeljujete prema tome ko koliki rejting ima, da li recimo ja ili Tomislav Nikolić, pa ćete na tu stranu.
To je smešno, znate, ako nemate svoj integritet, ako nemate svoja ubeđenja i uverenja, i kada ostanete sami morate da krenete dalje.
Da Vojislav Šešelj devedesetih godina kao sam, kao jedini poslanik nije verovao u ono što radi, ne bi na sledećim izborima dobio 73 poslanička mandata. U tome je razlika između vas iz te političke novostvorene partije i nas srpskih radikala koji verujemo u ono što radimo.
Dakle, morate duboko da verujete u ideju, ali da biste verovali, vi morate da imate ideju, morate da imate ideologiju, morate da imate želju da to narodu predstavite, da taj narod povučete za sobom. Nažalost, vi tako prazni, možda našminkani, lepo obučeni, možda i zavedete neke ljude, ali verujte, to će biti vrlo kratko, punđice se ne nose i te sarmice na glavi odavno. Dakle, čak ni u tome niste ''in''. Nažalost, šta da radim.
Ali, hoću da vam kažem da ne možemo da vodimo borbu sa vama jer imamo mnogo preče probleme, evo protiv kriminala i korupcije već nekoliko dana pokušavamo da skrenemo pažnju javnosti da je neophodno da se povede jedna opsežna borba. (Predsednik: Vreme.) Evo, završavam.
Pored toga, teška ekonomska kriza koja nas opterećuje i tek nas čeka prezaduženost države, sve su to problemi kojima treba da se bavimo. Neka svako vodi svoju politiku, neka se predstavi biračima kada na nekim izborima, koji će svakako biti danas, sutra, prekosutra, za šest meseci, godinu dana, četiri godine, ne znam već kako, danas Vučić kaže da će ih biti u martu, valjda se dogovorio sa Borisom Tadićem, ne znam s kim se dogovara, ili sa nekim engleskim ili američkim ambasadorom. Neko zna nešto što mi ovde u parlamentu ne znamo.
Tada, kada budu dobili određen broj glasova i dođu u ovaj parlament, mogu i da izađu za ovu govornicu da nam kažu šta hoće. (Predsednik: Vreme, gospođo Pop-Lazić) Mi ćemo opet imati pravo, ako nas bude, doći i odgovoriti, a ako nas ne bude, reći ćemo narodu hvala, traži ćemo neku novu priliku. Sigurno će nas narod malo kazniti što smo ovakve držali uza sebe.
Znate šta, protiv prijatelja je teško boriti se. Protiv neprijatelja možete sami. Znate ko su i znate kakvi su. Kada je neko ko vam je prijatelj, onda je to mnogo teže. Tu vam treba neko da vas od takvih sačuva. Mi smo propustili tu priliku, mnogo smo verovali i verovatno će nam se to na neki način osvetiti, ali pokušaćemo da građanima Srbije to vrlo transparentno pokažemo.
(Predsednik: Vreme, gospođo Pop-Lazić)
Batinaši ne možemo da budemo nikako. Čitajte naslove u novinama i onda ćete poverovati u ovo što oni pričaju. Ako vam ličim na nekoga ko je batinaš, ko može da bije Aleksandra Vučića, ako smo mi srpsku radikali takvi, onda treba da nas osudite, onda ne treba da budemo nigde.
Ali, novine nisu one koje će vam preneti istinu o SRS i o svemu što se na političkoj sceni dešava. Jedinu istinu možete ovde na Drugom kanalu RTS-a da saznate kada poslanici ne samo SRS nego i svi drugi izađu i uzmu učešće u debati. Tada možete da nas procenite, ko šta misli, ko šta radi i ko koliko vredi. Izvinite, molim vas, što sam oduzeo toliko vremena.
Interesantno je to, poštovane kolege narodni poslanici, kada smo započeli ovde jednu temu koja zaslužuje pažnju, a to je korupcija koja izjeda naše društvo, i kada su mnogi poslanici, čak i iz poslaničke većine, vladajuće većine, shvatili da ima dovoljno dokaza da se nešto protiv toga konačno preduzme, Tomislav Nikolić, koji se nudi Vladi Srbije, preokreće raspravu u nekom drugom pravcu – ajde, sad, da pričamo o nečemu drugom, jer korupcija je nešto što je već prevaziđeno i to je tema kojom se bavi SRS.       
Ajde malo razmislite – da li je on opozicija ili je on neko ko jedva čeka da G17 izađe iz vlasti, a da on tu uleti.
Postoji još jedno vrlo važno pitanje koje se ovde danas mora raspraviti, na osnovu onoga što je gospođa Kolundžija rekla, da li vi imate nameru da ovde, možda, za ovom govornicom ili u ovoj skupštinskoj sali organizujete neko suđenje Vojislavu Šešelju?! Bilo je toga u istoriji.
Nije nemoguće da se tako nešto dogodi. Ali, morate da imate i konkretne dokaze.
Molim vas barem da budete malo obavešteni kao političari, ni Haški tribunal ne stavlja na teret Vojislavu Šešelju nijedan ratni zločin! Sude mu, isključivo, zbog njegovih političkih govora, i to danas i mala deca znaju, a vi ne znate.
Zašto? Zato što ste uplašeni, zato što ga se plašite i što se plašite svoje odgovornosti. Posle šest godina, koliko se čovek tamo nalazi, vi ste još uvek sposobni da mu stavljate na teret nešto što ne postoji i nećete da se suočite sa istinom da je Zoran Đinđić učestvovao u pisanju te optužnice.
Želela bih da vam skrenem pažnju na još jednu koincidenciju, mada više u slučajnosti ne verujem, jer slučajnosti nema, da li vam se čini da je slučajno to što je juče tom istom svedoku, Aleksandru Stefanoviću, tužilaštvo postavilo pitanje – ''Da li vam je Vojislav Šešelj 1994. godine pretio smrću? On je, naravno, odgovorio –''Ne''!
Iz nekih službi, verovatno DB, dolazile su takve vesti, ali ovih dana u novinama možete da pročitate, do sada, samo izjave Tomislava Nikolića, da je Vojislav Šešelj sposoban da organizuje ubistvo Tomislava Nikolića, a danas možete da pročitate da je i Aleksandar Vučić čovek koji se oseća ugroženim, jer se plaši da Vojislav Šešelj može da organizuje njegovo ubistvo ili njegove porodice. Nije li to koordinisano sa Haškim tribunalom? Imali neke veze ovo što Tomislav i Vučić rade sa onim što radi Haški tribunal?!
(Predsednik: Vreme.)
I te kako ima. Zamislite se malo nad tim. Iste su im gazde, isti ih plaćaju i imaju isti zadatak. Istina je spora, ali dostižna.
Jednog dana, verujte, ne znam šta će se desiti nakon sledećih izbora, građani će suditi, možda nas, zaista, i osude i kazne zbog toga što smo ovakve ''zmije u nedrima čuvali'', ali bilo je tako i 2000. godine. Bilo nas je 23, pa smo izdejstvovali ...
(Predsednik: Vreme.)
... 2003. godine da Vlada padne. Sve će opet doći na svoje, ali ova jadna država propada i ovaj narod propada.
Šta vas tera, gospodine Nikoliću, da toliko mrzite čoveka koji vam je u životu sve pružio? Zašto toliko mrzite Vojislava Šešelja? Koji vi to kompleks vučete?! Koja je to bolest, mržnja?!
To ne bi smela da bude odlika nekoga ko planira da bude ozbiljan političar. Vi to, naravno, ne možete više da budete, nekada ste mogli kada ste imali ove ljude iza sebe, ali to više ne možete.
Da, htela bih da postavim i pitanje gospodinu Tadiću, mislim da je on veoma zainteresovan za ovo što ću reći. Da li je tačno da je pre jedno šest meseci, kada je kod njega bio povodom zakona o strankama, političkim partijama, Tomislav Nikolić i od njega tražio da se Vojislavu Šešelju, pošto je evidentno da će se vratiti, da mora da se vrati u zemlju, jer nema na osnovu čega Haški tribunal da ga osudi, zabrani bavljenje politikom?
Što se vi bojite toliko susreta sa Vojislavom Šešeljem na političkoj sceni, a debatujete sa nama i sa njim preko novina, kažete –''Jedva čekam da se vrati, da ukrstimo mi naše političke stavove.''
Vi ste uplašeni, gospodine Nikoliću. Sigurno je da ste uplašeni, ali vi se plašite sebe zato što ste izgubili svoj identitet. Nije lako preko noći se prebaciti u drugu ulogu. To glumci mogu, oni umeju da se izleče od toga, vi ne možete.
Mislim da je to, taj vaš strah, jedini razlog zašto dajete ovakve izjave u novinama, i vi i Aleksandar Vučić. Evo, i sada za ovom govornicom vi ne morate da odete u Haški tribunal, ne morate da odete u kancelariju Haškog tribunala, vama ne treba video-link, Haški tribunal prati šta se dešava i ovde za ovom govornicom i šta se piše u novinama. Vi, trenutno, svedočite protiv Vojislava Šešelja i to je najprljavije što ste mogli da uradite!
Želela bih da u ime srpske javnosti koja nas gleda, da im bude apsolutno sve jasno, da pitamo ovog našeg novog ''Sanadera'' u Srbiji kad on to govori istinu?
Da li je on kao neko ko je podržao i potpisao Deklaraciju o pravima Srba u Republici Srpskoj Krajini pod zaštitom UN, a to je bilo negde 2006. godine, sećate se, i onda ste ovde i te kako napali Mićunovića zbog toga što on nije hteo da podrži tu deklaraciju, pa da vas pitam, kad ste vi to govorili istinu, onda ili sad? Kad ste se vi to setili da Titove granice mogu i imaju osnova da budu međunarodno priznate? Kad ste vi to zamajavali narod?! Ja sam iskreno verovala da vi ono što govorite zaista i mislite i osećate.
Ali vi ste se za 180 stepeni promenili od kada ste bili prinuđeni, iz kog razloga vi ćete i sami jednog dana, valjda, barem pred Bogom, i svetom Petru reći zašto ste to uradili, ako mi ne saznamo. Ali, ono što je bitno jeste – kad lažete, sada ili ste lagali u svim onim izbornim kampanjama, i nas i građane Srbije?
Izgleda da vi bez laži ne možete i dajte, molim vas, još jedno pitanje, pošto vidimo da je ovaj vaš ideolog Aleksandar Vučić najavio da će, navodno, da obilazi Republiku Srpsku Krajinu, a to za njega znači Hrvatsku, jer vi priznajete da je to Hrvatska: zašto on tamo ide? Hoće li da kaže Sanaderu da oprašta sve zločine nad Srbima?
Ali, pratićemo situaciju, pa ćemo da vidimo gde ste vi, na kojoj strani i za koga vi radite. Da li je iza vas samo Hrvatska obaveštajna služba, CIA, MI-6 ili ko?
Šta ćete jednog dana da kažete za Kosovo?
Ko vama da veruje, kad vi danas bilo šta izjavite po pitanju KiM, kad ste se ovako potpuno preokrenuli po pitanju Republike Srpske Krajine, Republike Srpske? (Aplauz.)
Poštovane kolege narodni poslanici, gospođo predsedavajuća, javila sam se za reč koristeći svoje pravo iz Poslovnika, na osnovu člana 104, jer mislim da je grubo narušeno dostojanstvo Narodne skupštine time što ste dali reč gospodinu koji se predstavlja kao šef neke poslaničke grupe i koji se usudio da komentariše šta predsednik Vlade šefovima poslaničkih grupa piše i traži.
Neću u ovom momentu da ulazim u to da li je predsednik Vlade gospodin Cvetković tako nešto trebalo da uradi ili nije i da li je to u redu ili nije, ali on očigledno nije mislio na gospodina Nikolića kada je takvo pismo uputio šefovima poslaničkih grupa, jer on nigde na svetu, ni u jednom parlamentu, ne bi mogao da bude pod ovim uslovima poslanik.
Da je izašao na izbore sa svojom političkom partijom ili kada bude izašao na te izbore, a on kaže da će biti uskoro (neka budu kada budu, biće kada se steknu uslovi za to) i kada osvoji mandate i poverenje građana, onda može da se legitimiše kao šef neke poslaničke grupe.
Gospodin Nikolić, pošto nema svoje mišljenje ni o čemu, pa evo već dva dana nakon njegove jasne izjave da se nudi tom istom premijeru za ulazak u Vladu ili podršku te vlade bez G17 plus, što je nešto potpuno očekivano imajući u vidu sve okolnosti pod kojima je ova politička partija nastala, njegov ideolog Aleksandar Vučić dva dana pokušava u svim medijima da ga opere, zaštiti i nekako ublaži tu njegovu samoubilačku izjavu, jer bi onda čitavoj javnosti bilo jasno kakva je uloga ove političke partije koja je stvorena u stranim ambasadama.
Ono što naročito želim da istaknem jeste da je taj čovek, koji se ovde predstavlja kao poslanik, učinio nešto što niko, mislim, iole moralan ne može da prihvati kao dopustivo, pogotovo kada se odnosi na čoveka koji se u Haškom tribunalu već šest godina bori ne samo za svoja prava, nego za odbranu srpskih nacionalnih interesa. Znamo da mu se sudi zbog navodnog govora mržnje, a on u jučerašnjim novinama daje izjavu da je ''Vojislav Šešelj spreman čak'', tako je baš rekao, "i da organizuje da me neko ubije". Mislim da to samo po sebi dovoljno govori.
Mogao je, izazivajući ga na sukob ideologije, ukoliko ta politička partija uopšte ima neku ideologiju, da je častan čovek, da sačeka da se taj čovek vrati iz Haškog tribunala pa da mu kaže: "ne mogu više da podržim ideologiju SRS, sada mi više nisi ti učitelj", kao što je to do sada govorio, "sada mi je Manter učitelj", pa neka ide svojim putem.
Ovako, u pokušaju da rasturi SRS, nanosi ogromnu štetu i zaista radi o glavi jednom nedužnom čoveku, a o tome kakvu štetu čini srpskoj političkoj sceni i Srbiji uopšte u trenutku kada se rešava pitanje Kosova i Metohije, kada se aktuelizuje pitanje Vojvodine, o tome će istoričari i oni koji se bave naukom dati mnogo bolje objašnjenje nego što bismo mi to danas u ovom trenutku mogli da damo.
Poštovane kolege narodni poslanici, gospođo predsedavajuća, vi znate da mi volimo kad vi vodite sednicu jer vi radite ono što bi opozicija trebalo da radi – na najbolji mogući način opstruišete rad parlamenta.
Ne mogu da verujem da dozvoljavate sebi, jer ste osoba koja je već dugo na toj poziciji, znamo vas još iz onog perioda DOS-a, silnog DOS-a od 2000. godine, da vam gospođa Nada Kolundžija s mesta daje naređenja šta treba i kako da radite. Verujem da taj poslovnik dobro poznajete, a takođe verujem da ga nekad iz nehata i nenamerno kršite. Iz dobrih namera nekada može da proizađe nešto zlo, obično proizađe dobro, ali može da izađe i zlo. Iz zlih namera uvek proizađe neko zlo, nikad dobro. Zlo rađa jedino zlo, u politici podjednako kao i u životu uopšte.
Poznat vam je Makijaveli i njegovo shvatanje politike i da cilj opravdava sredstva i da se u politici i u političkom životu nešto što je moralno sasvim drugačije tumači nego u običnom životu. U nekoj drugoj sferi života nešto okvalifikujemo kao nemoralno, ali ako je to vezano za politiku, to može da prođe, to je moralno. Zašto? Zato što se obično političari pozivaju na neke neodređene floskule, može i ovako, a može i onako. Može u nekom višem interesu, pa proglasimo – Evropska unija je viši interes, moramo da žurimo da donesemo zakone da bismo tamo negde mogli da apliciramo i šta ja znam... Ili, da bi naše buduće generacije živele bolje mi sad moramo pod hitno da donesemo neke zakone, a nemamo pojma šta ti zakoni stvarno ...
Imamo pojma, ali se pravimo da ne znamo kakve će reperkusije da imaju na obične građane i na te nove generacije.
Dakle, podsetila bih vas da vodite računa kako se ponašate prema Srpskoj radikalnoj stranci. Ovo što ste pokušali sa Srpskom radikalnom strankom zajedno sa vašim mentorima, a sad imate zajedničke mentore i vi i Tomislav Nikolić na zapadu, pre svega u SAD, koji preko Hrvatske i obaveštajne službe i CIA ovde rade šta hoće. Takvom načinu i takvom političkom životu u zemlji suprotstavlja se jedino SRS. Potcenjivali ste nas i 2000. godine, kada nas je ovde bilo 23, izbacivali, tukli, kažnjavali, nije nas bilo po šest meseci u sali, svašta ste radili, pa je na sledećim izborima bilo sasvim drugačije.
Hoću samo da vas podsetim na nešto što nisam rekla ja, ali dobro je da čujete, kao što su se Srbi uverili pre 90 godina na Kajmakčalanu, čuda su uvek moguća, često verovatna a ponekad i izvesna. Prema tome, izvesno je da će SRS iz svega ovoga izaći kao pobednik, narod će to prepoznati.
Poštovane kolege poslanici, gospođo ministre, moram da kažem da u najmanju ruku žalim studente ravnog fakulteta. Od 2000. godine naovamo, u stvari počeli smo od 2002... Ode nam bivši ministar Batić. Ne znam koliko smo puta imali ove pravosudne zakone na dnevnom redu i, ako mi verujete, ja sam ih uglavnom sve pratila i sada sa teškom mukom to pratim i ne vidim kraja menjanju pravosudnog sistema i usaglašavanja našeg pravosudnog sistema sa željama EU. Mi kao da ne možemo da shvatimo da postoji nešto što je naše a dobro, nego moramo da uzmemo tuđe iako je loše.
Daću vam jedan primer koliko vam je ušlo u uši, verovatno prateći rad Haškog tribunala, koji je kvazisud, gledam ovde da li ste predvideli u ovom zakonu možda i onog sudskog poslužitelja. On je vrlo često angažovan u onim procesima. Sekretarijat ima svoje nadležnosti, ali često sudija kaže - molim poslužitelja da taj i taj predmet doda, odnese, donese i tome slično. Mi smo imali nekada poslužitelje, u vreme Nušića, ali oni su ložili vatru u sudnici, a nisu radili ovakve poslove.
Gde ste vi videli da neko ima više zamenika sa istim ovlašćenjima? Imamo predsednika Skupštine. On ima potpredsednike. Imamo predsednika Vlade. On ima potpredsednike. Doduše, jedan je hteo da bude zamenik, ali nije mogao zbog Ustava, pa je prvi potpredsednik, tako se nazvao. Rekli ste da je to zbog toga što ima više odeljenja, ali postoje šefovi odeljenja. Dokle ćemo mi ići sa redefinisanjem našeg pravosudnog sistema i kada će ti sa zapada koji vas kontrolišu, edukuju ili vode u te školice po Kanadi i Austriji da kažu dosta više, ne treba više da se radi na tome?
Pravosuđe nam je sve gore i gore. Sve je lošije i lošije organizovano. Volela bih da vas vratim na Pravni fakultet, bar da budete profesor, ne morate da budete student, pa da vidim koliko knjiga godišnje morate da napišete ili svake godine po jednu knjigu da biste mogli da pratite šta se sve kod nas dešava u krivičnom zakonodavstvu, u procesnom zakonodavstvu, građanskom. Zaista ne vidim potrebu da vi u ovoj meri razrađujete organizaciju pravosuđa, a već smo videli da niste u stanju da sprovedete posle toga mnogo toga, imajući u vidu i uspostavljanje nekih sudova. Ima tri godine kako je trebalo neki sudovi da se uspostave, pa nisu.
Ni ovaj zakon, ni ovaj set zakona, ni mnogi drugi zakoni nisu uslov, vi znate vrlo dobro, za ulazak u EU. Ne možemo mi ovakvi da uđemo u EU. Ono što mi danas treba da se pitamo jeste zašto evro ovoliko vredi? Šta radi guverner Narodne banke? Koliko miliona ili koliko desetina miliona evra dnevno iz rezervi on mora da angažuje da bi zadržao evro na ovom nivou?
Ovo je možda i dobro pitanje, da ga postavimo guverneru ili ministru finansija - koliko se dnevno miliona evra iz rezervi angažuje za održavanje kursa dinara? Kolika je to zaista inflacija, dokle će to da ide i da li smo i mi pred bankrotom?
Ja bih rekla da jesmo, građani to vide i otuda apatija i beznađe kod građana koje vidite. A mi im ne ulivamo dovoljno snage da istraju, ili ne vide da bi to možda moglo da bude bolje. Zbog čega? Zbog toga što ih svi u predizbornim kampanjama lažu, mažu, koriste medije na razne načine. Ja sam jutros ili juče pokušala da to objasnim - sa novcem možete sve, da napravite dobru reklamu, da prodate proizvod, a koliko je dobar videćete tek kada budete počeli da ga konzumirate. Tako vam je i sa politikom zato što ovde niko ili većina političara nema odgovornost, odnosno zato što smo se pomirili sa tim, i građani, a i mnogi od vas koji sede ovde, da je u politici apsolutno sve dozvoljeno, da je moral poslednje na šta treba da obraćate pažnju, a pogotovo odgovornost prema biračima.
Mislim da je ovaj amandman dobar, da je trebalo da bude prihvaćen, kao što mislim da su i mnogi amandmani koji su prihvaćeni, a nije mali broj takvih amandmana, što znači da vam je zakon jako loš i da ste naknadnu pamet primili ili dobili, ili vam je ovo samo resavska škola, da se niste upuštali zaista... Ne vi kao ministar, ja znam da to vi ne pišete, ja sam bila ministar, prema tome, dobili ste neki materijal i mogli ste da date pravce, u kom pravcu treba da se ide. Radili su ljudi koji su verovatno u Ministarstvu zaduženi za to, ali postoje ovde mnogo pametnije glave.
Znate, ne bih da potcenjujem sudije. Mnoge sudije, neću da ulazim ni u vašu biografiju, dođu na funkcije sudija jako visokih sudova, a da pre toga nisu možda imali deset presuda, ali su zato bili vrlo često sa Društvom sudija ili samostalno na raznim instruktažama po celom svetu. Nažalost, to je tako. Nažalost, naše sudije ne idu iz opštinskog u okružni sud zbog toga što su dobre, zbog toga što imaju dobre rezultate, nego zbog toga što su završile neke kurseve koje treba da završe.
Sve dok bude bilo tako nećemo imati dobar pravosudni sistem, neće sudska grana vlasti biti samostalna, neće raditi po Ustavu i zakonu, nego, evo, vi ovde u ovom zakonu izmišljate čak i neke nove izvore prava...
(Predsedavajući: Vreme.)
... pa mislim da će zaista biti mnogo obaveza pred profesorima koji će morati, možda još za ovaj ispitni rok u junu mesecu, da pišu nove knjige, ili će biti mnogo studenata koji će padati. A da ne govorim o tome kakvih će problema da bude u samom funkcionisanju svega onoga što ste zamislili u setu ovih zakona.
Poštovane kolege narodni poslanici, gospođo predsedavajuća, meni je žao što moram da prekinem konstruktivnu diskusiju koja je tekla povodom Predloga ovog zakona dok gospodin Nikolić nije izašao za ovu govornicu i da vas ponovo opomenem da zaista ne znam na osnovu čega vi tom čoveku dajete reč, i kako on kao građanin, bez ikakvog legitimiteta i legaliteta, ulazi u ovaj parlament.
Koliko znam niste ga lično pozvali, ali tolerišete njegovo prisustvo. To govori o tome da je parlamentarizam u Srbiji zaista u velikoj krizi, a da je i demokratija u velikoj krizi.
Vaš ideolog Aleksandar Vučić, gospodine Nikoliću, verovatno od vas pokušava da napravi radikala čistih ruku, kako biste vi to rekli, ili čista obraza, ne znam, on je to tako umeo da kaže, malo u rukavicama, ali vi ste u stvari umiveni DOS.
Po svemu onome što vi govorite, vi u stvari podržavate politiku nekadašnjeg DOS-a. Nema nikakve razlike između vas i Borisa Tadića. Pošto ste tako dobri prijatelji sa Borisom Tadićem, pošto je Boris Tadić vaša produžena ruka u svim ovim lokalnim kampanjama, gde ucenjujete, otimate, podmićujete, nasilno izvodite odbornike iz opštinskih skupština, zašto se ne dogovorite s njim da lepo raspiše izbore, naka raspusti Skupštinu, pa vi uđite sa 70 poslanika, mi nemamo ništa protiv.
Možda će narod nas da kazni zbog toga što smo gajili zmiju u nedrima, što smo uložili onoliki trud i novac da od vas napravimo brend. Kada budete izašli pod svojim imenom i imenom svoje stranke, mi ćemo pozdraviti taj broj poslanika koji vi ovde u Skupštinu uvedete.
Ovako nas brukate, jer mi smo u kampanji govorili jedno, vi ste govorili: sigurna kuća za Ratka Mladića je kod vas u vašoj kući. Aleksandar Vučić je govorio da je to u Jajincima. A gde je danas? Baš vas briga za Ratka Mladića. Vi ste za saradnju sa Haškim tribunalom.
Vas baš briga za veliku Srbiju i govorite o njoj kao o ratno-huškačkoj politici. Pokušavate da predstavite ideologiju koja nije samo ideologija SRS. Mnogo je starija, vezano za veliku Srbiju, kao samo čekamo tenkove, pa da krenemo i da osvajamo srpske teritorije.
Ne, gospodine Nikoliću, vi bi trebalo da znate da je to nešto sasvim drugo, da je to srpsko etničko biće koga ne smemo da se odreknemo, ali za to je potrebno malo obrazovanja. Mislila sam da ga imate, ali očigledno da ste na sve zaboravili, zarad ovog novca o kome govorite, koji je stigao iz inostranstva i koga ste se latili.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, kao resorni ministar imate šta da čujete danas od poslanika SRS.
Bilo bi dobro da ovo može da čuje i ministar pravde, obzirom da je na dnevnom redu i set zakona vezanih za sudove, pravosuđe, uopšte izbor sudija, i da se vidi kako političari utiču na sudije da donose odluke koje nisu u skladu sa zakonom.
Šta je to danas bilo simptomatično i što nas je nateralo da, evo, vreme za ovom govornicom utrošimo na ovu temu? Jutros je Tomislav Nikolić rekao poslanicima SRS - izgubili ste Zemun. Zna da postoji žalba odbornika DS upućena Okružnom sudu, ali zna i kako će Okružni sud presuditi. Popodne na Studiju "B" gospodin Đilas kaže da će se uvesti, pošto je to njegova nadležnost, privremene mere u opštinu Zemun, jer on smatra da je prekršen zakon, a čeka odluku suda.
Međutim, ukoliko neka država dozvoli da se u njoj trguje mandatima, javnim funkcijama uopšte, od demokratije će postati plutokratija, u kojoj će tajkuni da iznajme vladu, mogu da iznajme i skupštinu, sudove, i da ih koriste za ostvarenje svojih ličnih ambicija ili nekih ciljeva. To se, nažalost, danas u našem političkom životu i dešava.
O čemu to svedoči? Svedoči, sve ovo što se dešava danas, o sprezi izvršne vlasti, Borisa Tadića, koja jedina može da utiče na sudove i novoformirane proameričke grupacije Tomislava Nikolića. Tužno zvuči činjenica da u poslednje vreme, pod pritiskom Tadićevog režima, sve više izlaze u susret Tomislavu Nikoliću, iako su, donedavno, primenjujući zakon, vraćali otete mandate SRS.
Sada neko može da kaže šta su ovi radikali zapeli, mandati, pa mandati, kao da je to najvažnije u državi. Moramo da podsetimo javnost Srbije da je politička prostitucija nešto što je najveća pošast jednog savremenog društva.
Ako kradu njihovu izbornu volju, onda su spremni da pokradu sve. Dajte, otvorite im vrata trezora, oni će da pokradu pare, bilo šta. Danas kao da svi podrazumevaju da je u političkom biznisu, jer to je tako, nažalost, postalo, preporučljivo i dozvoljeno da se čini sve. Sve ono što bi negde u nekoj drugoj oblasti bilo nemoralno ili nedopustivo, u politici je dopustivo pod formom to je za neka buduća vremena, zbog naše dece i sličnih floskula.
Skupom reklamom, sa mnogo novca, vi danas možete da uradite šta hoćete, kao što ova grupacija Tomislava Nikolića sada sa ovih 200 miliona može, kao što je recimo Pink od Velikog brata, ulažući u reklamu, napravio prilično gledanu emisiju, može da napravi robu koju može da proda.
Dakle, uložite u uloške sa krilcima, prodaćete ih, uložite u TV emisiju, prodaćete, uložite u političku stranku, prodaćete. Ulošci sa krilcima, Tomislav Nikolić, to vam je isto.
Poštovane kolege narodni poslanici, gospođo predsednice, kada za ovu govornicu izađe neki narodni poslanik i uvredljivo se izrazi o nekoj poslaničkoj grupi ili nekom poslaniku, onda šef poslaničke grupe ima mogućnost da replicira, takođe služeći se ovom govornicom i to je u redu.
Ali kada izađe neki građanin za ovu govornicu, zahvaljujući tome što poslanička većina to dozvoljava i zato što vi to dozvoljavate, onda se postavlja pitanje da li s njim uopšte može da se polemiše i da li takvom čoveku narodni poslanik ima pravo da replicira.
On je nesumnjivo glasač i pretpostavljam da je bio glasač SRS. Upravo zbog toga možda imamo i neku obavezu prema tom čoveku - kako da se s njim ophodimo i kako da mu se obraćamo sa ove govornice. Ali, u međuvremenu on je izgubio svaku mogućnost da za ovu govornicu izađe, jer više nije član SRS, nije poslanik SRS i to ide na dušu ove poslaničke većine. To moramo svaki put da vam kažemo, jer će on u istoriji biti upisan kao čovek koji je pokušao da razbije poslednju nacionalnu stranku i najjaču nacionalnu stranku u Srbiji.
Naravno da je Zapad zamislio da te stranke više nema, naravno da ne žali ni truda, ni novca da to postigne. Naše je, naravno, da se od toga branimo i da ubeđujemo građane da moramo da čuvamo srpske nacionalne interese i da smo mi ta politička snaga koja to može. Ali, na ovaj način vi urušavate parlamentarnu demokratiju i urušavate integritet ovog parlamenta.
Svaki put kada neko od te grupacije bude izašao za ovu govornicu, mi ćemo morati da izađemo da vam skrenemo pažnju na to, pa sada kome pre dojadi, ili vama ili nama. Mislim da mama neće, naprosto zbog toga što smo se uvek zalagali za to da se poštuje Ustav i zakon.
Ne branim tom gospodinu da sačeka izbore, da izađe na izbore, da ponudi svoj politički program, svoju ideologiju, za koju sam kaže da nema. Ali nema veze, možda to građanima ne treba. Možda osvoji 100 mandata, pa neka uđe u ovu skupštinu i neka govori, ali dotle on može da bude samo u holu, tamo gde su novinari ili novinarke, koje ga jako dobro poznaju i koje imaju odličnu komunikaciju s njim.
Hvala, gospođo predsedavajuća. Imala sam obavezu da izađem za govornicu i da vam skrenem pažnju na ovo što je moj prethodnik izneo. Naprosto, delovalo je kao da je nedovoljno artikulisano, ali mislim da samo nije dovoljno jasno rečeno.
Pozvala sam se na Poslovnik i dostojanstvo Narodne skupštine zbog toga što, kako sam shvatila, a mislim da su tako i moje kolege iz poslaničke grupe SRS shvatile, LDP nas je ovde preko gospodina Maraša pozvao na nepoštovanje Ustava.
Ustav, kakav god da je, mora da se poštuje. Shvatila sam da vi podržavate predloge zakona ministra pravde, pa se navodno žalite što Ustav ne omogućava baš ovakve promene kakve bi vlast htela, ali kakav god da je taj Ustav, narod ga je iznedrio. Mi smo ga ovde samo proglasili nakon referenduma i on sve nas obavezuje, sve dok nešto u njemu ne promenimo, a on je i propisao kako to treba da se menja.
Pa prema tome, kada neko bude imao takvu političku snagu ovde u parlamentu da može da ga promeni, neka pristupi njegovoj promeni. Ali, molim vas, koliko god se ja ne slagala sa ovim predlozima zakona ministra pravde, a poslanička grupa SRS je mnogo amandmana podnela kojima je želela upravo to da spreči, da on bude neustavan, odnosno da uskladi predloge zakona sa Ustavom, morala sam da izađem da vam naprosto skrenem pažnju da ne smete nikoga, pogotovo ne narodne poslanike, da pozivate na to da ne poštuju Ustav.
Naravno, pozvala sam se na dostojanstvo Narodne skupštine, smatrajući da pre svega moramo to da branimo, pa onda sve ostalo. Hvala.
Poštovane kolege narodni poslanici, obraćam se vama, ali i nadležnim državnim organima, koristeći se svojim poslaničkim pravom iz Poslovnika, čl. 225. i 226, i pitam sve te nadležne organe, pogotovo policiju i tužilaštvo, zašto ispituju sve firme koje su ikada poslovale sa sinom Ratka Mladića?
Odnosno, da li porodice haških optuženika imaju uopšte pravo na život, da li imaju pravo na rad, da li ih treba sve pohapsiti, poubijati ovde u zemlji i ne dozvoliti im ni da se leče, ni da prihoduju, ni da rade? Da li su im sva ta ljudska prava, garantovana Ustavom Republike Srbije o kome smo danas govorili, pogažena ili nisu? Da li neko zbog toga treba da odgovara?
Kakva je to hajka na privrednike? Oni su posredno ugroženi. Čak mislim da je njima napravljena i reklama. Verujem da će kompanija "Vujić" poslovati mnogo bolje nego što je poslovala do sada i da će svi srpski rodoljubi piti samo "Vujić" vodu. To je sigurno tako.
Ali ja i SRS ozbiljno smo zabrinuti za ponašanje naših vlasti prema porodici Ratka Mladića. Šta je taj Darko Mladić kriv da ne može da ima svoju firmu, da ne može da radi?
Ovo je slobodna država, valjda svako može da odluči ko će s kim da posluje i pod kojim uslovima? Ovde čak govore i koliko je miliona zaradio, i da li je zaradio, i otkud sumnja da i on kao sin pomaže svog oca. Gde su dokazi za to, osim insinuacija?
Zašto se privode komšije porodice Mladić? Zašto se prisluškuju svi koji su u okolini, koji ne mogu normalno da žive, normalno da komuniciraju, jer ni u spavaćoj sobi ne mogu da razgovaraju, obzirom da je u obližnjoj zgradi instalisano sve što može da se instalira što služi za prisluškivanje?
Molim vas da se malo pozabavite tim pitanjem, jer smo mi pre svega ovde oni koji treba da se bore za zaštitu svih ljudskih prava, pa i prava na rad, prava na život, koja mislim da su ozbiljno ugrožena, ne samo porodici Ratka Mladića nego i drugim porodicama haških optuženika, ali i onih koji posluju sa firmom njegovog sina. Hvala.
Poštovane kolege narodni poslanici, želela sam da vas upozorim da niste u pravu kada niste omogućili narodnim poslanicima da se izjasne o tome da li treba ovu tačku dnevnog reda staviti na dnevni red današnje sednice. Pravo da vam kažem, očekivala sam da ćete to uraditi. Zašto? Iz razloga što je Ustav apsolutno jasan. Doduše, naš poslovnik nismo stigli da usaglasimo s Ustavom, ali član 130. je potpuno jasan i mi smo na osnovu tog člana i člana 131. tražili da se to uvrsti u dnevni red današnje sednice. Ovo, svakako, jeste prva naredna sednica. Zašto se traži rok od najmanje pet dana za razmatranje, a ne za uvršćivanje? Zato da bi se Vlada pripremila, da joj damo neki rok da se pripremi za tu raspravu.
Da smo danas to uvrstili u dnevni red, čak, stavili kao prvu tačku dnevnog reda, kao što smo tražili, mi bismo u utorak, dakle, za pet dana, imali raspravu. Mogla je to da bude treća tačka dnevnog reda, da, recimo, poslanička većina tako odluči, pa da joj damo rok još pet dana, pa da to bude za deset dana. To je moralo da se nađe na dnevnom redu.
Međutim, vi to ne želite. Zašto? Opet idemo korak iza onih koji o našim sudbinama odlučuju. U ponedeljak, mislim, ili u utorak, na Savetu bezbednosti će se raspravljati o Kosovu. Kakvu smo mi poruku poslali? Poruku da nismo, čak, našli za shodno ni da razmatramo Rezoluciju vezanu za KiM koja je ovde bila podneta. Sada smo hteli da predupredimo taj događaj, da otvorimo raspravu o tome. Možda Vlada ne bi pala. Verovatno ne bi ni pala, ali bi bila ograničena i malo bismo joj stegli kravatu oko vratu da pazi šta radi.
Danas u novinama piše da Aleksandar Ivanko, portparol UNMIK-a, izjavljuje da je izaslanik UN-a Endrju Lendli već danima u Beogradu, gde sa zvaničnicima Vlade Srbije razgovara o šest tačaka iz predloga rekonfiguracije UNMIK-a koji je letos predložio generalni sekretar Ujedinjenih nacija.
Šef UNMIK-a Lamberto Zanieri je bio u Beogradu i vratio se u Prištinu u ponedeljak nanoć, a Endrju Lendli je još uvek u Beogradu.
Dakle, vidite da smo u pravu. Iza naših leđa, Vlada Srbije vodi nekakvu politiku vezanu za Kosovo i Metohiju, za šta nema mandat. Ona jeste ovlašćena po Ustavu da vodi spoljnu politiku, ali u granicama u kojima joj mi to omogućimo. Kad god mislimo da oni rade nešto što treba da rade, mi, naprosto, moramo da je pozovemo ovde da položi račune narodnim poslanicima, odnosno građanima Srbije.
Zašto vi to onemogućavate, zaista, ne znam. Ne umete da čitate Ustav, očigledno. Razmatranje i stavljanje tačke na dnevni red nije jedno te isto, ništa ne biste povredili da smo danas doneli takvu odluku. Vlada bi se spremila za utorak i mogli bismo da otvorimo tu raspravu. Hvala lepo.
Zahvaljujem. Dame i gospodo narodni poslanici, želela bih da, u skladu sa članom 225. i 226, postavim pitanje pre svega ministru policije i nadležnima u Biji, vezano za naslove i tekstove u novinama koje ovih dana možemo da čitamo, a evo danas čak i eksplicitno se kaže da izvor "Press"-a, ove novine koje su pod kontrolom Đilasa i DS-a, blizak Biji, za koju je ministar policije Ivica Dačić rekao da je preuzela slučaj Hrtkovci, kaže da služba raspolaže podacima da je Vojislav Šešelj iz Haga izdavao naređenja za sukob u Hrtkovcima.
Postavljam pitanje: ako je to zaista tako, a imali smo i naslove u kojima je pisalo "Zločinački poduhvat se priprema", dakle neka Haška terminologija u Hrtkovcima, zašto ti ljudi tada nisu pohapšeni, zašto to oružje nije oduzeto, zašto policija, zašto BIA nije radila svoj posao? Postavljam pitanje: po kom osnovu se BIA uopšte angažuje u ovom zadatku? Dakle, šta je njen posao, ako znamo da je po zakonu njen posao samo kad je u pitanju terorizam i ugrožavanje bezbednosti države.
Dakle, o čemu se ovde radi? Radi se o tome, ono što mi već godinama pokušavamo da vam objasnimo, da su strane obaveštajne službe uložile veliki napor, što fizički, što novčani, da do ovakvih situacija u Srbiji dođe, odnosno da se stvore uslovi, mada još nisu stvoreni, poslednji udar će biti na DS, da znate, nećete vi biti pošteđeni, da bi se ostvarili geopolitički ciljevi SAD-a i Velike Britanije, koji još nisu ostvareni na Balkanu, a da bi se oni ostvarili mora da se ubije Vojislav Šešelj u Haškom tribunalu.
Sve ovo što DS dozvoljava, evo pitam Borisa Tadića, je l' on dozvoljava gradonačelniku Beograda, gospodinu Đilasu i tajkunu, da kroz svoje medije ovakve tekstove iznosi i ovakve insinuacije. Dakle, ima ovde zamene teza, navodno narodnjaci su ugroženi, ma nemojte molim vas.
Od čega su i od koga su ugroženi? Od svojih tajkuna možda, iz privatnih nekih razloga, možda su se nekim ženama zamerili, možda su neku decu stvorili, a priznali nisu. Evo pitam Tomislava Nikolića, evo prozivam i Biju, neka kaže, oni znaju, da li ima vanbračno dete koje nije priznao taj moralista koji se zaklinje ovde na moral i na bog zna kakvo, stalno se pozivajući na decu, na srpsku decu. Vodim brigu o srpskoj deci. Neka vodi brigu o svojoj deci koju je sejao po belom svetu.