Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Gordana Pop-Lazić

Govori

Poštovane kolege narodni poslanici, želela sam i vas i predsedavajuću da podsetim na član 85. Poslovnika Narodne skupštine i da se obratim pre svega srpskoj javnosti koja prati rad ovog najvišeg zakonodavnog tela, da se ne bi stekao utisak da mi ne želimo da radimo. Daleko od toga, dakle, mi možemo da radimo ako treba i 24 sata, ali je pitanje i kvaliteta rada.
Zašto smo danas obmanuti i zašto ovo traje ovoliko dugo? Mislim da je razlog tome što želite da u utorak već otpočnemo raspravu o rebalansu budžeta i da nas onemogućite da imamo iole slobodnog vremena da se posvetimo tom predlogu i da uložimo amandmane na predlog zakona o rebalansu budžeta. Ako danas budemo radili opet produženo, a ja vas podsećam da član 85. obavezuje i vas i nas da radimo utorkom, sredom i četvrtkom, a, kao što vidite, radimo vrlo često i ponedeljkom i petkom, pa evo sada i subotom, i ako mi moramo da već u ponedeljak podnesemo te amandmane na rebalans budžeta, ja zaista ne znam kada vi mislite da mi to uradimo.
Kako su ove sednice sve češće po hitnom postupku i kako se spajaju ovako tačke dnevnog reda, vi zaista utičete na to da kroz ovaj parlament zakoni samo prolaze.
Nas, hvala bogu, ima dovoljno i možemo da se snađemo i da pružimo naš doprinos u raspravi o svim predlozima zakona. Ali, dozvolićete, zaista se iscrpljujemo previše, a ne dozvoljavate nam i nemamo ni mogućnosti da se sretnemo sa građanima Srbije, da ispunimo ono što je naša obaveza, da damo odgovore našim biračima na terenu, jer naš posao nije samo sedenje u ovoj skupštinskoj sali nego mnogo više od toga.
Ako poslaničku funkciju svedete samo na to da mi dolazimo na sednice parlamenta da glasamo o predlozima zakona, onda je iluzorna takva demokratija i naša uloga uopšte u političkom životu.
Dakle, dajte malo više razumevanja za obaveze koje narodni poslanik ima i dajte nam mogućnost da se posvetimo vrlo važnom predlogu rebalansa budžeta, koji će biti na dnevnom redu, koliko vidim, već u utorak.
Neću da vas opominjem na to da vrlo često kršite dogovore koje napravite sa šefovima poslaničkih klubova. Ako već nećete da poštujete Poslovnik, poštujte bar ono što ste sa njima dogovorili.
Zahvaljujem, gospodine predsedavajući. Želela sam da iskoristim svoje poslaničko pravo, da na osnovu čl. 225. i 226. zatražim objašnjenja od predsednika Vlade i posebno ministra prosvete, kao i da skrenem pažnju poslanicima koji su članovi Odbora za prosvetu, da se prihvatanjem amandmana gospođe Jorge spušta prag na 45 poena za studente koji su na budžetu – da nastave studije kao redovni studenti i dalje na budžetu, a oni koji su bili samofinansirajući i koji imaju više od 60 poena, da od tog broja samo 20% bude izabrano da nastavi studiranje kao budžetski studenti.        
Smatramo da na ovaj način, iako pozdravljamo odluku da se za upis godine spusti taj prag na 45 poena, da studenti ne gube godinu, da im se da mogućnost da nadoknade neuspeh, ali moraju da snose izvesnu odgovornost i konsekvence za svoj neuspeh, a svi oni koji imaju 60 poena, naprosto, moraju da budu na budžetu, jer im to Ustav garantuje.
Jedno je šta Vlada kalkuliše, da li je više ovih ili onih, od koje će grupe studenata imati više, eventualno, pristalica ili ko će pozdraviti njihovu odluku, a drugo je da Vlada poštuje Ustav, a na kraju krajeva i mi ovde kao Parlament i kao narodni poslanici, jer član 71. Ustava je apsolutno jasan u svom trećem stavu, gde kaže, da svi građani imaju pod jednakim uslovima pristup visokoškolskom obrazovanju.
Dakle, kriterijum koji bi Vlada odabrala za odabir ovih 20% studenata koji bi mogli da nastave studije na budžetu, a pokazali su svojim radom da mogu da pređu sa samofinansirajućih na budžetske studente, jeste potpuno neustavan, a mislim da studenti danas, i juče su, štrajkuju i protestuju sa puno argumenata da se ovako nešto ne desi.
Izašla sam sada da ovo prokomentarišem, iako ovaj zakon nije na dnevnom redu. Nadam se da ćemo ga imati sutra, u toku sutrašnjeg dana, ali još uvek ima vremena da Vlada preispita svoj stav, kao i nadležni skupštinski odbor i da, pre svega, pogledamo sa stanovišta ustavnosti da li je ta odluka ispravna.
Najviše bih volela da svi studenti mogu da budu uvek na budžetu i SRS, zaista, misli da barem u prvu godinu studija svi mogu kao takvi da se upišu, ali kasnije moramo da nagrađujemo one vredne, a oni koji ne rade moraju da, nakon što im se pruži mogućnost da jednom obnove godinu, snose i te finansijske konsekvence. Dakle, ovo ne ide u prilog onim vrednim studentima, niti ih motiviše da rade i mislim da je to veliki udar na budžet njihovih roditelja. Hvala.
Poštovana predsedavajuća, poštovane kolege poslanici, imam jedno pitanje, a pozivam se, naravno, na član 104. našeg Poslovnika dostojanstvo Narodne skupštine.
Postavljam pitanje, pre svega, predsedavajućem, zašto je skoro 10 minuta ova govornica bila prazna, odnosno kako se to dogodilo da smo mi navodno čuli nekog virtuelnog govornika ovde, koji se valjda predstavio kao narodni poslanik, pa smo mi morali da lupkamo od sto i da vidimo da li sanjamo ili je to stvarnost. Ispostavilo se da je ovde neko ipak stajao za ovom govornicom i nešto pričao. Taj neko je, očigledno, jutros, iako nije bio u ovoj sali slušao moje izlaganje i izašao za govornicu da ponovi stav SRS, ali je zaboravio da više nije član SRS nego da pripada nekoj virtuelnoj političkoj partiji ili poslaničkoj grupi.
Da li znate šta je strašno? Strašno je to što se taj neko, ko ima zvanje univerzitetskog profesora, obraća studentima, što se drznuo da priča studentima i što se stavlja u poziciju zaštitnika studenata, čovek koji nema nikakvog morala ili koji je svojim ponašanjem pokazao da je nemoralan. Sada, kako taj čovek može da ima bilo kakav autoritet kada izađe da predaje svojim studentima. Oni će ga sigurno pitati – a da li ste vi lopov, da li ste vi vratili mandat, da li ste ukrali mandat, kakva je to situacija u Parlamentu, šta ste uradili, na kojoj ste vi to listi bili? On će da predaje tamo nešto iz svog predmeta.
Međutim, koliko god da je uspešan u tome ili koliko je profesionalan u tome, toliko je moralna nula i niko neće moći ni da ga sluša niti da usvoji bilo kakvo znanje od njega. Verovatno će studenti ubuduće u znak protesta ovako lupkati od sto, kao što smo i mi lupkali, da utvrde da li pred njima stoji profesor ili postoji neka virtuelna figura. Neću da je nazovem nijednim imenom, neka je svako nazove onako kako je doživljava. Hvala.
Poštovane kolege narodni poslanici, ja sam u ime svih vas izašla za ovu govornicu reklamirajući član 104. jer je jedna individua koja je izašla za ovu govornicu obraćajući se predsedavajućem rekla da ovde neke narodne poslanike treba vezati. Znam da se psi vezuju, da se ovce vezuju, da se goveda prepinju, ali mislim da za narodne poslanike najbolje što može da se kaže jeste da se umire, ako već sami ne shvataju ozbiljnost situacije pa ne slušaju govornika.
Dakle, mogu da se upozore na tako nešto.
Ono što je mnogo bitnije od ovoga jeste izjava da je Crna Gora još jedina preostala srpska država. To je nešto što je apsolutno neprihvatljivo za SRS.
Sve dok svi mi ovde ne budemo bili svesni činjenice i dok ne budemo spominjali Republiku Srpsku Krajinu kao okupiranu srpsku državu, Republiku Srpsku, koja se polako utapa u Federaciju BiH, nama će se dešavati ovakve stvari, kao što se dešavaju i sa Crnom Gorom.
Vladajuću većinu, predsednika Tadića i predsednika Vlade, koji je samo paravan za politiku Borisa Tadića, treba pitati – zašto se iste ove mere koje se sprovode prema Crnoj Gori ne sprovode i prema Briselu? Zašto ne prema Francuskoj, zašto ne prema Velikoj Britaniji? Nemamo direktne letove sa SAD, ali sa Evropom možemo.
Kakva je to sada razlika između Crne Gore i svih ostalih država? To što nas boli, to što su nam braća, pa, ništa nismo preduzeli da se sve ovo ne desi.
Šta je naša diplomatija uradila od 2000. godine pa naovamo? Boris Tadić je pozdravio taj referendum, za koji znamo kako je sproveden, kada je Crna Gora otišla svojim putem.
Ono što sada Srbi u Crnoj Gori shvataju jeste da ona ne može da opstane u ovim granicama kao zasebna država, da će jednim delom to postati šiptarska država.
Kao što Vojvođani sada ne mogu da shvate da njihov statut koji pripremaju ne vodi ka tome da Vojvodina dobije neke posebne elemente državnosti kako bi jednog dana, za nekoliko godina, tražila isto to što je svojevremeno tražila i Crna Gora, jer Vojvodina naprosto ne može da opstane kao zaseban entitet i u okviru države Srbije autonomiju može da ima samo u okviru države Srbije.
Dakle, neozbiljnost koju mi ovde pokazujemo koristi Vlada Srbije i vodi spoljnu politiku onako kako joj se prohte. Najmanje što smo mogli da očekujemo u ovom trenutku jeste da Vlada konsultuje parlament po pitanju mera koje treba da preduzme ne samo prema Crnoj Gori, Makedoniji, nego i prema svim ostalim zemljama. Ali, ona apsolutno ne obraća pažnju na mišljenje poslanika u Narodnoj skupštini, što znači naroda, i vodi neku svoju politiku koja joj se diktira iz inostranstva. Mislim da je najbolje od ovih koji postavljaju ta pitanja, a pripadaju poslaničkoj većini, ili oni koji se sa Borisom Tadićem na divanu sastaju svakodnevno...
(Predsedavajuća: Tri minuta i 30 sekundi.)
...treba da pitaju engleskog i američkog ambasadora šta je to što dalje treba da rade, jer očigledno je da se u ovoj državi apsolutno sve radi po njihovom diktatu.
Zahvaljujem, gospođo predsedavajuća. Koristila bih svoje pravo iz članova 225. i 226. da postavim neka pitanja za koja mislim da smo svi mi i te kako nadležni i ovlašćeni.
Svi smo svesni činjenice da se već godinama, ako ne i decenijama, javno mnjenje formira po želji i po meri Zapada, velikih sila. Međutim, ono u šta se mi svi zaklinjemo jeste sloboda informisanja i bezbednost novinara. Sad ja vas pitam, da li je više ugrožen novinar koji ne sme da kaže ono što misli i da radi ono što treba da radi i da se bavi istraživačkim novinarstvom i da dolazi do istine ili novinar koji je, recimo, pretučen, udaran i tome slično? Mislim da su podjednako ugroženi i jedan i drugi.
I ta šačica novinara koja danas u Srbiji postoji a koja sebi daje za pravo da se profesionalno bavi svojim poslom i da to radi u nacionalnom interesu je mnogo za državu Srbiju. Tu šačicu treba ugušiti da se ne čuje, pa hajde da pretimo. Ko se našao da preti? Alibaba i 20 hajduka.
Stvarno ljudi, što je mnogo, mnogo je. Jeste da su pare tamo, jeste da je režim tu da pomogne, ali se već i režim donekle opasuljio i shvatio nešto što oni sami govore. Kažu da oni ugrožavaju DS. Kad kažem oni, mislim na Alibabu i ove hajduke. To je možda tačno, ali samo zato što je Zapad sada zaigrao na Alibabu, a ne na Borisa Tadića. Vrlo brzo će Boris Tadić sa tim kamenom oko vrata potonuti ako bude dozvolio da se ovako guši istina u Srbiji i da se pravi ovakav medijski mrak, kako se to sada radi.
Neka celokupna javnost zna, te pretnje su bile upućene tačno određenim ljudima i mi ovo govorimo da bismo zaštitili i te televizije i te novinare kojima su pretnje bile upućene, pa nek' paze šta rade, mi znamo da su spremni na sve, dobro ih poznajemo.
Poštovana predsedavajuća, kolege poslanici, moj kolega Martinović je reklamirao član 23. Poslovnika Narodne skupštine, nakon čega ste vi dali jedan odgovor, ali dozvolićete da ga protumačim kao potpuno neadekvatan i nesuvisao, jer da bi neko mogao da sedi u ovom parlamentu, taj neko mora da izađe na izbore.
Taj neko mora barem da kaže da je grupa građana, mora da predstavlja neku koaliciju, neku političku partiju koja je, pre nego što smo došli u ovaj parlament i odredili ko će biti poslanik sa koje poslaničke liste, izašao pred birače i rekao šta je to što nudi i šta će uraditi ukoliko bude dobio i zadobio poverenje građana. Takvih imamo 230 poslanika, ali imamo i 20 poslanika koji nisu izašli na izbore. Zaista ste nas doveli u situaciju da im omogućite da se ovde, u najvišem zakonodavnom telu jedne države, lažno predstavljaju.
To što gledaoci koji prate ovaj prenos mogu da pročitaju iznad izvesnih persona da su pripadnici neke virtuelne i nepostojeće političke partije, to je zaista nedopustivo i to je atak na parlamentarnu demokratiju, da ne govorim o krivičnom delu.
Pošto nam je ministar policije tu, morala bih da ga podsetim na njegovo ovlašćenje, a i na mogućnost upotrebe sredstava prinude prema grupi lica, a to su ovih 20 lica.
Član 85. Zakona o policiji kaže da ovlašćeno službeno lice je ovlašćeno da izda naređenje grupi lica da se raziđe ako se grupa protivpravno okupila, a protivpravno se okupila evo ovde, protivpravno se i ponaša, i tako može da izazove ovo što izaziva u parlamentu, da mi pričamo o tome.
I ako se grupa ne raziđe, mogu da se upotrebe sledeća sredstva prinude: fizička snaga, ne morate to; službena palica, ne morate ni to, sami će da se udaraju po glavi; specijalna vozila, ne mogu da uđu ovde; službeni psi mogu da uđu, nije zabranjeno ni Poslovnikom, službeni konji - mogu i oni da uđu, pošto ima tu nekih konja, mogu i ovi službeni da uđu; uređaji za izbacivanje mlazeva vode - ne moraju; hemijska sredstva, mogu da nastradaju i neki nedužni, ali evo molim vas za ove pse i konje, da rasterate ovu grupu koja se ovde nelegalno pojavila u parlamentu.
Poštovane kolege narodni poslanici, gospođo predsedavajuća, u ime SRS izražavam to mišljenje, da samo oni koji su politički potpuno neuki mogli su da izađu za ovu govornicu i da izraze zabrinutost i iznenađenje što se ovako nešto dogodilo. Dakle, svi smo mi očekivali od Crne Gore da će se ovo desiti. Možda smo mi priželjkivali da se to ne desi, jer to je jedan veliki srpski nacionalni korpus koji u toj zemlji živi, ali Srbija živi i u krizi je od 90. godine. zemlja nam je bila sve manja i manja.
Prvo, da postavimo pitanje ko nam je razbio zajedničku državu SFRJ, pa ko je onda SRJ? Kako nam je otišla Crna Gora iz državne zajednice Srbije i Crne Gore, ko je šta potpisivao? Dakle, ovo je bio jedan normalni tok kojim je Crna Gora išla, po nalogu onih po kojima je ona i izašla iz zajednice iz zajedničke države. Danas Vlada donosi odluku da vraća ambasadore u države koje su priznale, u međuvremenu, od jednostranog proglašenja nezavisnosti Kosova i Metohije, verovatno znajući da će baš danas Crna Gora da prizna Kosovo i Metohiju.
Poučeni smo iskustvom da se u Srbiji ništa slučajno ne dešava, da se i datumi vrlo brižljivo biraju za pojedine događaje. Tako se poklopila evo i ova odluka Vlade sa odlukom Crne Gore. Tako je i gospodin Nikolić izabrao najgori mogući dan za formiranje svoje stranke, 21. oktobar, i najavio veliku feštu, dan kada Srbi još uvek plaču za onom decu koja su izginula u njegovim Šumaricama, gde i on živi.
Dakle, niko ovde na ovim prostorima ko sluša NATO pakt, Solanu, ko dobija pare od njega da razbija nacionalni korpus ove države, nije slobodan da uradi ono što možda misli da bi trebalo da uradi, nego samo ono što mu se naloži i to uvek na štetu srpskog nacionalnog interesa. Sada, gospođo predsedavajuća, ušli ste zajedno u ovu salu sa gospodinom Nikolićem, znajući da će on da izađe za ovu govornicu da nam saopšti ovu važnu vest, a propustili ste priliku da vi, u ime parlamenta, obavestite poslanike koji ovde sede, koji možda nisu obavešteni o tome i da vi tu vest ovde iznesete.
Dakle, vi ste to dogovorili i preneli na gospodina Nikolića - zaboga, on je jako zabrinut za budućnost ove države i za ono što je uradila Crna Gora. U međuvremenu šta je radio - od tog istog Solane, NATO pakta, primio ogromne pare da ovde mešetari po Srbiji i razbija srpski nacionalni korpus?
Poštovane kolege i koleginice, htela bih pre svega da se obratim vladajućoj većini ovde i sa ove govornice da uputim jedan apel našim medijima, a i ministru i premijeru Cvetkoviću, jer, kako čujem, na dnevniku RTS-a se i dalje pričaju i veličaju diplomatski potezi naše zemlje. Očigledno da su naši diplomatski potezi takvi da nisu urodili plodom. Nemoguće je da pre nekoliko dana, kada je Mišković otvarao to što je otvarao u Crnoj Gori, Cvetković, Dodik, Milo, niko nije znao šta će se desiti danas.
Moralo je da se zna. Kako je toliko snažan Milo Đukanović da postroji našeg premijera Cvetkovića tamo da mu uveliča tu svečanost otvaranja njegovog novog tržnog centra?
To su ti diplomatski potezi. Prenesite to premijeru, gospodine ministre. Dakle, znalo se u Srbiji šta može da se očekuje od separatističke Crne Gore, mislim na režim Mila Đukanovića, ne na onaj veliki korpus srpskog naroda koji živi u Crnoj Gori, a i vi ste odande i verujem da i vama nije lako, a verujem da ste i vi znali šta će se dogoditi.
Mišković i njegova "Delta" gospodare izgleda i Srbijom i Crnom Gorom. Zna se koliko je britanskog kapitala u "Delti", 70%, pa sad vi proceniti ko diriguje svim političkim događajima i u Srbiji i u Crnoj Gori. Taj veliki Mišković i ta njegova "Delta", kako danas deca kažu kada ih pitate gde žive, znate šta kažu, kako im se zove država - Kosovo i Metohija koje je pod okupacijom i "Delta". Tako nazivaju ostatak Srbije.
Ko je dozvolio da takva situacija bude u ovoj zemlji? Vladajuća većina, vlast. Zašto? Ili ste nesposobni ili zatvarate oči, ili vam stvarno NATO pakt diriguje šta će ovde da se desi. Mislim da je svima nama jasno da smo u stvari pod okupacijom, samo to nećemo javno da kažemo.
Hajde jednom da kažemo - okupirali su nas, kako god hoćete, ekonomski, politički, kulturno, i zaista jesu. Vrednosti nam više nisu iste. Kad sad kažete šta je nacionalni interes, vi ćete da kažete - ulazak u EU, materijalno bogatstvo i ne znam šta. Niko neće da kaže - tradicionalne vrednosti, očuvanje teritorije, suverenosti i mnoge druge vrednosti.
Znate li vi, između ostalog, zašto se uspravila Rusija? Da li zbog toga što je ekonomski mnogo ojačala ili zbog toga što je poverovala i pokazala da veruje da nije ništa manje vredna od SAD?
(Predsednik: Vreme.)
Sve dok mi budemo savijali glavu prema svima onima koji hoće da nas šibaju, trpećemo ovakve posledice i ovakve lomove, ne samo u diplomatiji, nego uopšte. Kada se budemo uspravili i kada mi ovde budemo rekli - hoćemo takvu i tako uređenu državu, stojimo iza toga, nećemo da radimo ništa ...
(Predsednik: Gospođo Pop-Lazić, govorite 30 sekundi duže.)
... završavam, nećemo da radimo ništa što je na štetu našeg naroda, onda ćemo početi i da se oporavljamo.
Izvinjavam se što sam prekoračila ovo vreme. Veliki pozdrav Srbima u Crnoj Gori i da znaju da nikad ne treba da se predamo, glavu gore, moramo da se borimo dalje.
Javljam se povodom člana 104. Poslovnika, gospođo predsednice. Dokle god traju pokušaji da se ubije jedan nevin čovek ja mislim da ovaj parlament, a i srpski narod, nema značajniji posao. Dakle, svi oni koji su se okupili u nameri da pomognu Haškom tribunalu u tome moraju da znaju da to i te kako zaslužuje pažnju srpske javnosti. Ja dozvoljavam da novinari neke stvari ne razumeju, da pogrešno interpretiraju, ali ne mogu da razumem da neko ko je bio šef stručnog tima za odbranu Vojislava Šešelja ne razume šta je to privilegovana komunikacija.
Dakle, to je mogućnost da Vojislav Šešelj govori o svemu, o zaštićenim i nezaštićenim svedocima, dokumentaciji koju ima njegov stručni tim, da daje savete, postupa po njegovim nalazima. Na bilo koji drugi način, upotrebom tih telefonskih kartica, koje i te kako koštaju, i pozivima koje on upućuje bilo kome od nas, a poziva razne ljude (i to ne samo članove stranke) da se informiše o mnogim stvarima, on ne može da govori o svom procesu. Može da vas pita - kako ste, šta radite, šta piše štampa, šta ima, šta narod govori, i to je ta priča. Ali, to nije odbrana.
Dakle, od 2000. godine traje i sprovodi se namera da se Vojislav Šešelj potpuno izopšti iz političkog života, ako je moguće i da se ubije. Sada je, izgleda, došlo do toga. Zoran Đinđić je započeo, a, kakve li ironije, Tomislav Nikolić to mora da završi. Ja zaista ne znam kako taj čovek može da živi sa ...
(Zoran Krasić, sa mesta: U Bulevaru Zorana Đinđića.)
...u Bulevaru Zorana Đinđića ... uopšte sa tom pomisli da učestvuje u tako nečemu. Šta je to što nekoga može da natera da tako nisko padne da učestvuje u ubistvu bilo kog čoveka, dakle nekoga koga nikada nije video, koga ne poznaje, a kamoli svog najbližeg prijatelja, predsednika stranke, nekog ko ga je stvorio, ko mu je pružio sve to što ima i ko je od njega napravio ime u ovoj državi. To je prosto nepojmljivo.
Da li su to pare? Pravo da vam kažem, ne mogu da verujem ni da su pare. Taj čovek ima, rekao je sam, dovoljno para. Da li su to neke ucene? Znate šta, svako ima pravo da izađe u javnost i da kaže – ucenjuje me taj, taj i taj, a sada neka košta šta košta, ako sam kriv i ako hoće neko i da me ubije, neka me ubije, ja ne mogu protiv svoje savesti. Savest je ono što je najznačajnije u ljudskom životu, samo ljudi sa savešću mogu da izdrže.
(Predsednik: Prekoračili ste vreme.)
Evo, završavam. Oni kojima je savest ispod štikli, oni nemaju šta da traže u životu, nažalost.
Poštovane kolege narodni poslanici, izašla sam po Poslovniku, koristeći svoje pravo iz člana 225. i člana 226, u nadi da ću...
Želela sam da postavim nekoliko pitanja predsedavajućem. Koristiću upravo pravo iz članova 225. i 226. ne bih li izazvala neku reakciju kod gospođe predsedavajuće, da shvati koliko je u zabludi. Dakle, ne takmičim se sa gospođom predsedavajućom u znanju iz oblasti fizike jer znam da je tu ona daleko jača od mene. Kada je u pitanju ovako nešto, kao što je Poslovnik, ili nešto što je vezano za pravnu materiju, tu, dozvolite, ipak mogu sa gospođom Čomić ravnopravno da razgovaram. Jer, ona je stekla neko iskustvo od 2000. godine naovamo kao potpredsednik Narodne skupštine; jedno vreme nakon toga sam i ja bila na toj funkciji, pa sam nešto i ja naučila.
Dakle, pošto očigledno ne postoji namera da se radi po ovoj tački dnevnog reda, jer neke sudije od 2006. godine čekaju da budu razrešene, pa ni prethodni predsednik Narodne skupštine nije želeo to da stavi na dnevni red, a sada ni gospođa Čomić očigledno ne želi da stavi na dnevni red, pitam je zašto ona to radi, zašto ove ljude dovodi u tako neprijatnu situaciju? To je jedno pitanje.
Drugo pitanje je, gospođo Čomić, ako smo mi ovde svi jednaki, a i vi ste narodni poslanik, da li je moguće da vi sa tog mesta ne možete da načinite nijednu povredu Poslovnika, niti da, eventualno, izazovete repliku narodnog poslanika? To je nemoguća situacija. Vi niste ni u kakvom nadređenom položaju u odnosu na nas, to vam to mesto, jedan stepenik, ne daje za pravo.
Treće, da sam u pravu kada kažem da postoji i po Poslovniku i da je povreda Poslovnika u pitanju dokazuje upravo pravo na repliku, jer vam član 101. daje pravo da izađete za govornicu i da replicirate nekome ko je pre toga govorio...
Molim vas, gospođo Kolundžija, kada budete želeli da mi se obratite izađite za ovu govornicu. Vi sada činite povredu Poslovnika, a predsedavajuća ne reaguje, jer je zabranjeno dobacivanje iz klupe. Molim vas da svako bude samosvestan ovde i samostalan u svom radu, da niko ne radi po tuđem diktatu, ako želite da radimo. Uverena sam da me apsolutno svi poslanici podržavaju u ovome što sam rekla i da je očigledno da gospođa Čomić opstruiše današnji rad ove sednice, ne znam zašto, sudije neka se pitaju zašto, sem možda vas, gospođo Kolundžija, i gospodina koji sedi pored vas. Ne bih da mu spominjem ime, postaće mnogo popularan. Zahvaljujem.
Poštovane kolege narodni poslanici, kada sam kao narodni poslanik dobila ovaj materijal ja sam se pre svega pitala, i pokušala da nađem odgovor na to pitanje, zašto sudije beže iz pravosuđa. Mislim da je to jedna posebna društvena, sociološka pojava, ili posledica kriminalizacije društva, koju bi trebalo ozbiljno razmotriti. Trebalo bi da nam neko da jedan kompletan izveštaj vezan za stanje u našem pravosuđu. Ali, posmatram, dakle, ovako kao jednu društvenu pojavu, jer nekada su svi hrlili u pravosuđe, pre svega zbog toga što je to značilo određen status u društvu. Pravnici su uglavnom imali želju da se bave pravosudnim poslom, da se zaposle u sudovima, da napreduju. Znao se neki red, kako će, stepenicu po stepenicu, iz opštinskih sudova, kao referenti, napredovati do prvog imenovanja, sa željom da dođu bar do okružnog suda, a neki nikada nisu mogli ni da maštaju o Vrhovnom sudu. Onda su se desile neke promene 2000. godine kada su neki ljudi iz zemljoradničkih zadruga dolazili ovde sa predlogom da budu imenovani na funkciju sudije opštinskog suda i istog dana postavljani i na funkciju predsednika tog istog suda.
Čini mi se da su neki možda shvatili da nisu za te funkcije, ili se pokazalo da više nisu moralno-politički podobni, pa otuda imamo ova tri razloga zbog kojih njima prestaju funkcije: nekima zbog, kako vi kažete, nesavesnog rada; nekima na lični zahtev – ti su mi najinteresantniji jer u tako nešto ne mogu da ulazim, zaista ne znam koji su to razlozi, ali imajući u vidu da su i sudovi, kao i celokupno društvo, i te kako politizovani verujem da mnogi ne mogu sve te pritiske dnevne politike i političara da izdrže, pa beže iz pravosuđa – i naravno, nekima zbog navršenja radnog veka.
Nekoliko primera mi je ovde privuklo pažnju. Recimo, primer sudije Cvetkovića koji radi u Vrhovnom sudu, a pre godinu i po dana je stekao pravo na penziju. To je nešto za šta čovek verovatno nije kriv, jer mi ovde imamo zahteve za prestanak sudijske ili javnotužilačke funkcije koji su dostavljeni Narodnoj skupštini još 2007. godine i jednostavno nisu došli na dnevni red.
Jedan od sudija, Draganov Vladimir, sudija Opštinskog suda u Somboru, nas je 19. januara 2007. godine obavestio da traži da mu prestane sudijska dužnost na dan (i traži baš određeni dan) 18. februara 2007. godine, s obzirom na to da, kako on kaže, 19. februara te iste godine treba da počne da radi na novom radnom mestu, van pravosuđa. On je verovatno i počeo da radi na tom novom radnom mestu, a šta je sa njegovim statusom u tom sudu, to niko živ ne zna.
Mislim da smo ih doveli u jednu bezizlaznu situaciju što se tiče njihovog radno-pravnog statusa. Ovde kod nekih imena i nekih zahteva za prestanak sudijske funkcije stoji obrazloženje da je zbog nesavesnog i nestručnog vršenja dužnosti neophodno razrešenje javnih tužilaca i sudija, a obrazloženje za nesavesno i nestručno vršenje dužnosti ogleda se u propuštanju da se uspostavi pravilan i blagovremen rad suda i spreče postupci štetni po nezavisnost ili ugled suda.
Vidite, mi sada njih razrešavamo zbog toga što su doveli sud u poziciju da radi neblagovremeno, a mi smo bili ti koji ovde na taj isti način radimo. Dakle i prethodni predsednik Skupštine Oliver Dulić, koji je sve ovo imao na stolu pa nije stavljao na dnevni red, pa evo i sadašnji predsednik i mi kao narodni poslanici neblagovremeno razmatramo ovu tačku dnevnog reda i dovodimo ljude u jednu zaista kontroverznu situaciju. Ako mi njih možemo da smenjujemo zbog toga što su oni svojim neblagovremenim radom ili nepravilnim radom doveli sud u situaciju da radi tako da se izvesni propusti prave i da je to štetno po rad suda, kakve tek posledice ima ovo što mi ne radimo na način na koji bi trebalo da radimo? Ko će nas da prozove? Mi čekamo izbore da nas eventualno prozovu birači. Da li je to dovoljno?
Čitav dan danas, kada je ova tačka bila na dnevnom redu, poslanička većina, očigledno sa jednim od potpredsednika iz poslaničke većine, koja je vodila sednicu, prosto kao da nije želela da se ova tačka nađe danas na dnevnom redu. Šta ćemo sa Oliverom Dulićem? Otišao čovek, baš ga briga, ovo mu stajalo dve godine na stolu i nikome ništa.
Nekima je još 2005. godine zbog starosti, odnosno zbog navršenja radnog veka istekla sudijska funkcija, a evo, tek danas to biva konstatovano. A ni danas neće, jer ni danas nećete glasati, nego možda za sedam ili deset dana. Šta je sa tim ljudima i gde se oni nalaze? Da li oni još uvek sude ili su otišli iz suda, a ne primaju penziju?
Da li se uopšte neko pitao šta se sa njima desilo i da li je uopšte predsednik Odbora za pravosuđe imao nameru da nam to kaže? Ne zbog nas, pre svega ima obavezu prema ovim i nekim drugim sudijama koji će se možda naći u sličnoj situaciji, a i prema javnosti.
Jasno je svima nama da je stanje u pravosuđu jako loše, kao i u društvu, uostalom; oni samo dele sudbinu svih ostalih oblasti društvenog života. Ali, ta kriza može da se prevaziđe samo ako – ove tri grane vlasti jesu ravnopravne, ali zakonodavna vlast je ipak nešto malo jača od svih ostalih – zakonodavna vlast bude malo ozbiljnija i prvo sredi odnose i napravi red u parlamentu i u ovoj zakonodavnoj delatnosti. Onda možemo da očekujemo mi od njih, a i oni od nas, da mnogo efikasnije, bolje i stručnije radimo.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo predsedavajuća, zbog javnosti želim da citiram član 104. i član 23. Ustava Republike Srbije, pa da mi to vreme ne računate u ovo moje izlaganje. Dakle, zaustavite vreme.
Član 104. govori o tome da narodni poslanici imaju dužnost da poštuju dostojanstvo Narodne skupštine; narodni poslanici dužni su da se jedni drugima obraćaju sa uvažavanjem i da nije dozvoljeno korišćenje uvredljivih izraza, kao ni iznošenje činjenica i ocena koje se odnose na privatni život drugih lica.
Jedan građanin koji je za ovom govornicom izneo neke činjenice vezane za oblačenje pojedinih narodnih poslanika, koji sebe hoće da predstavi kao demokratu, a koji sada sam tvrdi da je bio, u stvari, autokrata, jer je naređivao i kako moramo da se oblačimo, i kako da se češljamo, i u koju boju kosu da farbamo, izneo je ovde nešto što je uvredilo neke narodne poslanike, obzirom da smo se mi oslobodili te autokratije i da smo mi sada, u suštini, prava demokratska stranka unutar same stranke.
Zašto sam tražila da se pročita i član 23. Ustava? To je u poglavlju: Ljudska prava i slobode. Dakle, ''ljudsko dostojanstvo je neprikosnoveno i svi su dužni da ga poštuju i štite''. To smo preslikali i u Poslovnik Narodne skupštine. "Svako ima pravo na slobodan razvoj ličnosti, ako time ne krši prava drugih zajemčena Ustavom".
Dakle, niko ne spori pravo gospodinu Nikoliću da se bavi čime hoće, da osniva udruženja, da se učlani u udruženje golubara, udruženje građana koji peku rakiju. Jedino što ne sme, ne sme da čuva ovce, niti iko sme da mu poveri da čuva ovce, jer može da se desi da ih izgubi ili, ne daj bože, ukrade, kao što je ukrao one ostavke koje smo mu mi dali. Ima pravo da se školuje, može da stekne i diplomu visoke stručne spreme, pod uslovom da upiše neki fakultet, recimo "Singidunum" ili Karić univerzitet, ili tako nešto.
Čitajući malo više ovaj Ustav, koji smo mi svojevremeno doneli, shvatam zašto je gospodin Nikolić samo sebe kooptirao u onaj Odbor za ustavna pitanja i nikog drugog od nas poslanika Narodne skupštine, a to je i te kako u vezi sa svim ovim što se sada dešava oko krađe mandata poslanika SRS.
Vaš mandat, gospodine Nikoliću, ne pripada vama, već SRS. I moj mandat pripada SRS. Imala sam poverenja i dala vam svoju ostavku na čuvanje unapred, vi ste mi je ukrali. To ćemo razrešiti na sudu vi i ja. Možda će i drugi poći mojim putem, ne znam, ali to je pokazalo kakav ste čovek u suštini.
Prekršili ste svojim delovanjem otkako ste izbačeni iz SRS član 41.Ustava. Govorim zbog toga što nam je ovde prisutan upravo čovek koji bi trebalo da se brine o zaštiti svih tih prava građana, a to je pravo koje se tiče tajnosti pisama i drugih sredstava komunikacija koji su, kako kaže Ustav, nepovredivi.
Jednog dana objavićemo, gospodinu Nikoliću, sve te stenograme, kada fala bogu Vojislav Šešelj dođe živ i zdrav u zemlju, izaći će još jedna knjiga od 1000 strana, 2000 strana, možda će tu i Tomovi da budu, svih tih nekih transkripata i razgovora, ali bi bilo dobro da i vi objavite te svoje razgovore koje ste imali i sa predsednikom stranke, i sa mnogima drugima kod kojih ste išli, sve svoje razgovore, pa da javnost prosudi onda ko laže. Ako koza laže, što kažu, rog ne laže.
(Predsedavajuća: Četiri minuta.)
Nas je ovde mnogo koji smo bili prisutni oko mnogih razgovora koje vi sada predstavljate na sasvim drugi način.
Moja vam je preporuka - dajte sada malo, imate vremena, doškolovavanja. Ipak je ta vaša partija bila partija školovanih ljudi, doduše osnovana od kralja Milana, da bi uništio Radikalnu stranku, kao što je sada osnovana od kralja Tadića, da bi opet oslabio Radikalnu stranku.
Mislim da je logično, gospođo predsedavajuća, da se javim za repliku. Nisam kao žena uvređena zato što to što gospodin Nikolić zaista misli o meni, meni je sasvim svejedno. Imam ovde puno kolega koji me poznaju dugi niz godina, imam prijatelje van stranke, imam familiju, imam troje dece, udovica sam i što se tiče bilo kakvih ljubavnika, to svi ovde znaju, pa i gospodin Nikolić u čiju kuću smo ulazili moj pokojni muž i ja, da sam jedna poštena žena, bila odana 30 godina svom suprugu. Bio je i na sahrani mog supruga.
Ali, gospodine Nikoliću, neću da pričam koliko ste puta vi na mom ramenu plakali zbog mnogih problema koje ste imali sa svojim ljubavnicama i zbog svoje supruge. Prema tome, vaša bojazan koliko će se ljudi pojaviti na nekom mitingu koji će SRS održati po pitanju Vojislava Šešelja ili bilo kom drugom pitanju biće u vezi sa vašom potencijom, mislim na političku potenciju, koja je sada možda nešto veća nego što vi mislite, ali do sledećih izbora i jedna i druga potencija će biti na veoma niskom nivou.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine Jankoviću, 2005. godine smo doneli, doduše u drugom sazivu, ovaj zakon o zaštiti građana, u sklopu onih zakona koji su nam bili uslov za približavanje EU, pa smo i ovaj institut uveli u naš pravni sistem.
Zakon je potpuno jasan, daje vam pravo na izbor četiri zamenika, ali verujem da se vi mnogo ne pitate ko će biti ti vaši zamenici. Volela bih da je to tako, jer ne verujem da biste ovako pogrešili da ste sami odlučivali. Sada ću vam reći zbog čega i kako ste zapali u tu kontradiktornost.
U samom zakonu stoji da radom stručne službe Zaštitnika građana rukovodi generalni sekretar, koji mora biti lice sa završenim pravnim fakultetom, najmanje pet godina radnog iskustva, to je nešto što se podrazumeva, pa mi nije jasno kako onda neko ko će vas menjati, i to tamo gde se podrazumeva da mora da ima tu školsku spremu, barem da je završio pravni fakultet, ne mora da ima pravosudni ispit, niti da bude magistar, niti doktor nauka, vi to ne tražite od svojih zamenika.
I kako to da oni koje vi kontrolišete, recimo, načelnik jedne opštinske, mora da bude diplomirani pravnik, da ima pet godina radnog iskustva, a dođe neki politikolog da ga kontroliše?
Dakle, upali ste u jednu zamku i kontradiktornost, ali ne sporim da su vama potrebni ljudi ovog profila, ali ne kao zamenici nego, eventualno, kao savetnici. Vi ste njih pogrešno naveli.
Pored ovih zamenika, koji bi morali da imaju ovo obrazovanje, po našem mišljenju, da biste vi mogli da funkcionišete, jer kad vi niste u stanju, neko mora da vas zameni, a taj neko mora da bude barem jednak kao vi, ne zato što smo mi rekli da se on zove zamenik, nego zato što ispunjava sve one uslove koje vi ispunjavate, a pored toga vi imate četiri, pet, deset savetnika, koliko već smatrate da vam treba za različite oblasti života.
Krenuću od samog zakona, jer to je bila neka naša primedba i kada se zakon donosio. Meni nije bilo jasno, kao narodnom poslaniku, a mislim da je i poslanička grupa tako reagovala, ako se vi starate o zaštiti i unapređenju ljudskih prava i sloboda, da li vi to radite samo na teritoriji Republike Srbije ili se uopšte starate da se ta ljudska prava zaštite ma gde građanin Srbije bio. Imali smo, da ne spominjem samo Hag, ali mislim i na Hag, ali evo i sada slučaj ovog momka koji je imao jednu tuču u Americi, pa su tražili njegovo isporučivanje. To je još uvek u toku. Da li se vi tu opšte mešate ili se ne mešate?
Meni je sporno i to, a i tu smo intervenisali, kod uslova koje Zaštitnik građana treba da ima, i to ne samo kod zaštitnika građana nego svih onih koji obavljaju neku javnu funkciju, predvideli smo da pre stupanja na dužnost i vi i vaši zamenici polažete zakletvu, koja glasi: "Zaklinjem se da ću svoju dužnost obavljati odgovorno, nepristrasno i nezavisno, u skladu sa Ustavom i zakonom, i da ću savesno raditi na zaštiti i unapređenju ljudskih prava i sloboda". To se podrazumeva da ste stavili ruku na Ustav i da ste se zakleli.
Ali, mi smo uvek predlagali da tu bude ono: kako ja radio tako mi Bog pomogao, u nastavku te zakletve.
Ali, vidim da ni to ne pomaže, jer i nama su se neki ovde zaklinjali na poštovanje i ideologije i programa stranke, pa su izneverili.
Kad predvidimo, kao što je u članu 5. predviđeno za neke funkcionere da moraju da poseduju visoke moralne i stručne kvalitet, zaista vam savetujem da tu imate veliku rezervu, jer mislim da danas nema kvarljivije robe od čoveka. Najpre se pokvari čovek i ne mora da stoji na toplom, samo mu se nešto malo evra ili malo više, svako ima svoju cenu, stavi u džep. To je ta ostavka koja se drži u džepu, to je nešto para i onda vam se ljudi iskvare. Dakle, zarad vas, mi poučeni svojim iskustvom, predlažem da nemate potpuno poverenje ni u koga, ni u svoje saradnike, uvek imajte neku rezervu i držite sve kod sebe, ne dajte nikome ništa.
Samo još malo da pogledam sam zakon. Član 16. upravo ide u prilog ovoj činjenicu na koju sam htela da vas upozorim na početku, da u slučaju prestanka funkcije zaštitnika građana, do izbora novog zaštitnika građana, ovu funkciju obavlja zamenik koga je zaštitnik građana odredio da ga zamenjuje u slučaju njegove odsutnosti ili sprečenosti da obavlja funkciju. Dakle, on mora u tom momentu barem da bude isto ono što ste i vi i da ispunjava sve te uslove. Ako ne ispunjava, džaba vam svi ovi zamenici, vi nećete imati zamenika koji će vas adekvatno zameniti, ako ne promenite ovaj član 16.
Htela sam da vas zamolim da širom otvorite i oči i uši, i pratite ovu našu diskusiju i sve ovo na šta vam ukazujemo, jer verujem da ćete i biti u prilici da reagujete i po pitanju ovih mandata sa liste SRS-dr Vojislav Šešelj, imajući u vidu član 52. Ustava Republike Srbije, koji se tiče izbornog prava.
U trećem stavu člana 52. Ustava kaže se: "Izborno pravo uživa pravnu zaštitu, u skladu sa zakonom". Ako ne budemo uspeli da na taj način zaštitimo to izborno pravo građana, jer je ono opšte i jednako za sve, znamo da su izbori, ili bi tako trebalo da bude, tako kažemo da jesu, slobodni i neposredni, glasanje je tajno i lično, ali niko nema pravo da prekraja izbornu volju. Tu je već mesto da vi reagujete.
Takođe vas pitam šta ste uradili, da li je bilo mesta da reagujete po pitanju zaštite tajnosti pisama i drugih sredstava opštenja po pitanju nekih transkripata koji su se pojavili pre desetak dana u našoj štampi, pošto je i to pravo Ustavom zaštićeno? Da vas upozorim na član 21. Ustava. To je zabrana diskriminacije. Dakle, zabranjena je svaka diskriminacija, neposredna ili posredna, pa se kaže po kom osnovu sve, između ostalog, političkog ili drugog uverenja.
Dakle, ne može nešto za nekoga da važi zato što je predstavnik G17 plus ili neke druge političke partije, a ako je pripadnik političke partije SRS, koja nije u milosti vladajućeg režima, onda za njega to pravilo ili ti principi ne važe.
Opet se vraćam na to što neko pokušava da prekroji izbornu volju građana, ali pošto to ide od strane vlasti, od onoga koji, pre svega, sudi, trebalo bi da barem oni koji tuže vode računa o tome da se ta prava zaštite.
Građani, dakle, nakon što smo ovaj institut stvorili ovim zakonom, očekuju da postoji neko kome na kraju opet mogu da se obrate da ih zaštiti. Stoga vam predlažem još jednom da ne uzimate svu ovu našu diskusiju kao neko političko prepucavanje, nego kao nešto što jednog dana zaista može da dođe u sferu vaše kompetencije, a vi ćete onda morati, naravno, da odbranite svoj autoritet i da adekvatno postupite. Hvala vam.