Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Gordana Pop-Lazić

Govori

Poštovane kolege narodni poslanici, član 7. zakona o ministarstvima obrazlaže nadležnosti budućeg ministarstva pravde.

Ne znam kome će pripasti ovaj resor, pretpostavljam najjačem koalicionom partneru, ipak je važno, ali pokazuje kakav će odnos buduća vlada imati prema svojim obavezama, prema Haškom tribunalu, odnosno kako će doživljavati obaveze preuzete Zakonom o saradnji sa Haškim tribunalom.

Zbog toga smo amandmanski reagovali tako što smo tražili da se u članu 7. reči: "donošenje rešenja o predaji okrivljenih lica Međunarodnom tribunalu za krivično gonjenje lica odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine, a na osnovu pravnosnažnih i izvršnih sudskih odluka" zamene rečima: "pružanje pravne pomoći i prikupljanje dokumentacije potrebne za pripremu odbrane lica okrivljenih pred takozvanim Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju".

Nas interesuje kako će ta nova vlada da uhapsi, recimo, Hadžića ili Mladića ili Karadžića. Kako će doneti odluku po tom pitanju u ovakvoj konstelaciji snaga i ovakvoj jednoj koaliciji?

A očigledno je da postoji spremnost. Jer, kada mandatar bude obrazlagao program svoje vlade, moraće da se dotakne i Ministarstva pravde i saradnje sa Haškim tribunalom i ta buduća koalicija će očigledno biti saglasna o tome da na ovaj način, jednosmeran, sarađuje sa Haškim tribunalom. To tek toliko da se zna. Javnost mora da bude s tim upoznata.

Stav SRS je, naravno, da nijednog Srbina ne treba izručiti Haškom tribunalu. Republika Srbija prevashodno mora da vodi računa o pravima svojih građana koji se tamo već nalaze i zbog toga ovako i reagujemo ovim amandmanom i smatramo da ovo ministarstvo mora da pruži svu pravnu pomoć u pripremanju odbrane svojih državljana, jer su oni tamo pre svega iz političkih razloga, a od značaja je za državu Srbiju da se odbrane od tih optužbi.

Kad god su tražili iz Haškog tribunala da neko bude izručen, bio je izručen. Nekad za pare, kao što je to bio slučaj sa Slobodanom Miloševićem (pričalo se da je neko dobio četiri-pet miliona dolara za tako nešto), nekad da bi nas potpuno ponizili, ponekad da bi vam dali šargarepicu i rekli - evo, sad ste za ovolicno bliži ulasku u EU (a tamo nas čega bog zna šta), i tako su od 2000. godine naovamo izručeni svi oni protiv kojih je podignuta optužnica osim ove trojice optuženika, za koje verujem da neće biti nikada uhapšeni i da će prestati sa radom Haški tribunal, a da će oni ostati na slobodi, živi i zdravi, što im, naravno, od srca želim.

Veliki broj ljudi našao se tamo i zbog političke netrpeljivosti jer od 2000. godine naovamo neke ljude prosto niste mogli da prihvatite kao politički aktivne. Oni su za vas predstavljali toliku pretnju da, iako ih niko nije ni tražio, vi ste ih nudili. To je bio slučaj sa dr Vojislavom Šešeljem.

Optužnicu ste napisali sami, zamolili ste Karlu del Ponte da ona formalno podigne optužnicu i evo, vodi se jedan sudski postupak, jedan čovek je šest godina utamničen, ni kriv ni dužan, a da niste učinili, kao država, ama baš ništa da mu taj položaj olakšate ili da se pokajete za svoja nedela. Niko iz tog novog starog DOS-a nije u javnosti izneo čak ni stav da smatra, ili prokomentarisao ono što danas Karla del Ponte na sva usta govori, da se stidi postupka svog predsednika ili nekog funkcionera tadašnje svoje političke partije koji je doprineo da se jedan nevin čovek nalazi toliko dugo u pritvoru.

Neki ga ovde, i sa ove govornice, već oglašavaju krivim iako to ni Haški tribunal ne može da učini, nalazi se očigledno na velikoj muci kako da taj sudski postupak završi, a da se iz njega izvuče elegantno, da ne uruši neki svoj integritet kao međunarodne institucije, koji smatra da ima, iako bi bilo sasvim normalno i primereno jednoj ozbiljnoj državi da pred Ujedinjenim nacijama zatražimo da se preispita odluka Saveta bezbednosti o ustanovljenju tog suda.

Imamo legitimno pravo da to uradimo, niko drugi umesto nas to ne može da uradi, a činjenica je da je ogroman broj zemalja članica Ujedinjenih nacija protiv Haškog tribunala. Imamo većinu u Ujedinjenim nacijama za donošenje takve odluke i sad je stvar političke odluke ovog parlamenta da li će tako nešto da uradi.

Mislim da je krajnje vreme da se time pozabavimo, da se uozbiljimo i da to postavimo kao nešto što je prioritet, jer bi na taj način spasili, pre svega, nacionalni obraz i poštedeli sebe daljeg urušavanja, daljih štetnih posledica donošenja ovakvih presuda. Verujem da ni među vama, niti kod bilo koga danas u Srbiji, uopšte ne postoji dilema o tome šta je Haški tribunal, pogotovu posle onakve presude Ramušu Haradinaju i, danas, Naseru Oriću.
Poštovane kolege narodni poslanici, možda nije tako loše što smo već na početku rada ovog saziva parlamenta došli u ovakvu situaciju u kakvu smo došli. Jer, činjenica je da od 2000. godine naovamo ova ista poslanička većima, malo modifikovana, ali u suštini ista, menja Poslovnik o radu Narodne skupštine iz samo njima poznatih razloga, obara broj narodnih poslanika koji je potreban da bi Skupština mogla da radi, pa smo od onih 126 došli na 84, ali Skupština radi i kada u sali sede samo dva narodna poslanika, samo ne može da započne rad ako ih je 84, što je sve dovelo do toga da narodni poslanici neozbiljno shvataju svoju poslaničku dužnost. To se prebacilo i na rad Odbora.
Lično sam juče dobila u popodnevnim satima poruku telefonom da će sednica biti u 9,30 časova, pa su me naknadno takođe sinoć obavestili da se to pomera za 11,30 časova, jer je sednica zakazana za 12,00 časova. Naravno da sam bila tu u 11,30. Nije ništa logičnije nego očekivati od poslaničke većine da stvori kvorum za rad, ali verujte, nije ni pristojno da, u trenutku kada ste obavešteni da je sednica, upravo zbog toga što Zakonodavni odbor nije zasedao, pomerena od 12,00 na pola jedan.
Kao poslanik imate obavezu da dođete na sednicu, jer bilo je slučajeva da započnemo raspravu u pojedinostima i bez izveštaja Zakonodavnog odbora, ne znamo kakva je namera predsednika Skupštine ni predsednika Zakonodavnog odbora, dođemo na sednicu, da nas niko, opet tim istim telefonom, a to je moguće barem SMS-om, ako ne pozivom, obavesti - stvoren je kvorum, održaće se sednica Zakonodavnog odbora.
Ne mogu da gledam u pasulj da li će sednica biti održana ili neće, da li će prvo početi Zakonodavni odbor, ili će prvo početi sednica Skupštine, a imam amandman već na prvi član zakona.
Uz to, i zamenik sam predsednika ovog odbora i mislim da je krajnje nekorektno od predsednika Odbora da barem mene nije, lično ili preko sekretara Odbora, obavestio da će se Odbor održati, a mogao je da kaže i - nećemo ga održati, nemamo uslova, započeće sednica Narodne skupštine bez našeg izveštaja.
Ovo govorim samo zbog toga što smo svi mi uključeni u rad različitih odbora, neko od nas u dva ili tri odbora, i bilo bi dobro da tu svoju obavezu poštujemo, jer sećam se diskusije, upravo od strane ove poslaničke većine, prebaciti što više na odbore, neka parlament radi kroz odbore, tako ćemo brže, efikasnije raditi.
Šta se dešava? Ne radimo efikasno ni na odborima, a još manje smo efikasni na sednicama Skupštine, jer ćemo se pola sata-sat baviti time kako je održana sednica, da li je legitimna ili nije, da li je zaista postojao kvorum ili nije, a dozvolićete, imamo pravo, ako nismo bili tu, da izrazimo sumnju da taj gospodin koga smo čekali, a još ga nema, zaista nije ni bio na toj sednici.
Poštovane kolege narodni poslanici, amandman koji je poslanička grupa SRS podnela podnet je isključivo radi zaštite  ustavnosti ove države i poštovanja tog najvišeg pravnog akta na koji će se i buduća vlada zaklinjati. Ako se ne varam i u Ustavu piše da mandat vlade počinje da teče danom polaganja zakletve pred Narodnom skupštinom, a zakleće se na ovaj ustav. Kako će, ako evo već u 1. članu Predloga zakona o Vladi prekršimo ustav?
Nama su apsolutno jasni i prihvatljivi čak ti predbračni dogovori i ugovori. Uvek postoji naravno sumnja šta nakon razvoda braka, kome koliko imovine i ko će se kako u toj bračnoj zajednici ceniti, ko će koje mesto da zauzme, ko je prvi, a ko drugi, ko je glava, a ko je doglavnik. Ali, zaista, ne vidim u Ustavu ni jedan jedini član koji nam omogućava da se sa ovako nečim pomirimo. Dakle, čak i da se politički složimo sa tim, čak da se i etički složimo sa tim, ne možemo ako nije u skladu sa Ustavom.
Prilikom izlaganja, kada sam izdvojila mišljenje na Zakonodavnom odboru, rekla sam, naravno, ne samo nama, jasno je celokupnoj srpskoj javnosti, kada o ovome govorimo radi se o tome da jedan od potpredsednika, jedan od članova te koalicije, koju čini 19 stranaka, što javnost ne zna, ali prebrojte se, videćete da je to 19 stranaka, želi da bude nešto više od ostalih potpredsednika.
Ako pogledate član 123. koji govori o tome šta Vlada radi, videćete da postoji jedna jedina situacija kada može da se desi da taj jedan potpredsednik ima neku ulogu. Vlada, pre svega, utvrđuje i vodi politiku. To se ne radi na sednici vlade i tu su ti potpredsednici vlade i predsednik vlade potpuno jednaki, ukoliko žele da ta vlada opstane, dogovaraju politiku vlade, ali van sednice vlade.
Zatim, izvršavaju zakone i druge opšte akte Narodne skupštine, kao organi uprave, kao ministarstva, to opet nije vezano za sednicu vlade. Kakve veze ima da li se onaj koji sedi pored predsednika vlade zove doglavnik ili se zove zamenik predsednika ili potpredsednik?
Pod tačkom 3. Ustava kaže se da donosi uredbe i druge opšte akte radi izvršavanja zakona. Tu već ima nekog preglasavanja. Ali, ako vlada nije jedinstvena oko toga da će doneti neki propis, neki podzakonski akt, da bi sprovela zakon koji je donela Skupština, onda je ona odgovorna Skupštini. Opet je nebitno ko se kako zove, osim što smo nahranili sujetu jednog čoveka, ma ko da je. Neću ime da mu spomenem, nije bitno, ali ne možemo da donosimo zakone da bismo hranili sujetu pojedinih ljudi..
Sada smo na Zakonodavnom odboru imali diskusiju da li je jedan amandman SRS pravno moguć ili nije, intervenisali smo kod člana 3, u nadležnosti Ministarstva spoljnih poslova, gde smo tražili da, pored toga, svi državljani i pravna lica u inostranstvu imaju pravo na pravnu zaštitu, rekli smo - a naročito državljana Republike Srbije zatočenih u Haškom kazamatu - kažu da nije prihvatljiv pravni pojam - kazamat. Bajbokana? Nije ni bajbokana. Da li baš moramo onaj pun naziv od 15 reči da stavimo u zakon, ako svi znamo da se to odnosi na Haški tribunal? Znamo šta je kazamat.
S druge strane, možemo da imamo zamenika predsednika Vlade, iako toga u Ustavu nema. Nigde nismo prekršili nijedan član Ustava ili bilo koji zakon u državi Srbiji, ako smo rekli Haški kazamat, i većina smatra da to nije pravno moguće. Nije ni ovo pravno moguće, ovo je potpuno nemoguće, ovo je ludilo, ali izgleda da je sve kod nas moguće, da dan bude noć, da noć bude dan i da četvrtak bude petak, ali dajte da se uzmemo u pamet, pa da malo razmišljamo onako kako se od nas ovde očekuje.
Jedno je šta vlada hoće, drugo je šta joj mi dozvoljavamo. Ako dozvolimo odmah u početku da bude iznad nas, a još nije ni formirana, neka skupštinska većina se tu stvorila, dogovorila, očekuje nešto od te vlade, verujem da i vi imate velika očekivanja, dogovorili ste se oko nekog programa i već dozvoljavate tim ministrima da budu značajniji od nas. Što im to dozvoljavate? Dajte, odmah u početku im pokažite da ste vi stariji od njih, pa da vidite kako će nas poštovati.
Poštovane kolege poslanici, poslanici SRS koji rade u Zakonodavnom odboru osporili su hitnost Predloga ovoga zakona, polazeći pre svega od Poslovnika o radu našeg parlamenta, jer je on dovoljno jasan u kom slučaju može neki zakon da se po hitnom postupku nađe na dnevnom redu našeg zasedanja i radi javnosti to moram da pročitam, jer nisam mogla da pronađem u članu 161. ni jedan element koji se odnosi na Predlog ovog zakona.

Po hitnom postupku može da se donese samo zakon kojim se uređuju pitanja i odnosi nastali usled okolnosti koje nisu mogle da se predvide. Dakle, ništa ovde u ovom zakonu nema što nije moglo da se predvidi, a nedonošenje zakona po hitnom postupku moglo bi da prouzrokuje štetne posledice po život i zdravlje ljudi.

Zaista ne verujem da bi se iko razboleo ukoliko ovaj zakon ne bi danas bio na dnevnom redu ili ukoliko bi bio za nekoliko dana. Bezbednost zemlje, kao što znamo, u tom smislu nije ugrožena, doduše jeste, ali ovaj zakon sigurno neće doprineti, niti nova vlada tome da se to smanji, a rad organa i organizacija nije zaustavljen, Vlada čiji je mandat prestao i koja funkcioniše kao tehnička vlada, a u kojoj su neki ministri koji će biti i u narednoj vladi i te kako rade, donose odluke, imenuju članove upravnih odbora veoma važnih institucija i nismo primetili da ona ne funkcioniše.

Mene je u stvari najviše iziritiralo to što prateći rad parlamenta i formiranje svih ovih vlada od 2000. naovamo - svi misle da sve počinje od njih. Nije dobro što je tako, jer je to jedan od razloga zbog čega ne idemo napred, nego tapkamo u mestu ili, nažalost, u mnogim segmentima društva idemo čak i unazad.

U obrazloženju za donošenje zakona po hitnom postupku predlagač nam kaže da će se usvajanjem Predloga zakona o ministarstvima po hitnom postupku ubrzati rad na zaštiti ljudskih i manjinskih prava.

Nekako iz toga može da se zaključi, odnosno da se donese pogrešan zaključak da zaista postoje udružena ljudska i manjinska prava u našoj zemlji, s tim što ako se misli na ljudska i manjinska prava Srba koja žive na Kosovu i Metohiji, to svakako jeste.

Ali, to nisam mogla da vidim u onom delu zakona koji govori o Ministarstvu za ljudska i manjinska prava, tako da ne verujem da je predlagač mislio na ta ljudska prava i tih ljudi, nego aludirajući na mogućnost ili na već poremećene odnose između konstitutivnog naroda i nacionalnih manjina koje žive u našoj zemlji, a zaista ne mogu da se složim s tim da toga u Srbiji ima. Ima u delu Srbije, u našoj Autonomnoj pokrajini koja je pod okupacijom, ali u preostalom delu Srbije toga nema.

Hitnost se traži iz razloga, navodno, da bi se dao impuls daljem razvoju prostornog planiranja i da bi se nastavio rad na projektima iz Nacionalnog investicionog plana.

To nije ni bilo zaustavljeno. To je jedno potpuno nesuvislo obrazloženje, pogotovu što je prostorno planiranje, kao nešto što je veoma važno za svaku državu, stavljeno u nadležnost jednog ministarstva koje nema nikakvu kompatibilnost niti dodirnih tačaka sa prostornim planiranjem, ali nažalost neko je to tako sagledao, smatrajući verovatno da niti ekologija zaslužuje veći značaj u našoj zemlji, iako je bilo puno akcidenata, niti prostorno planiranje, jer je očigledno da mi u stvari ne znamo šta želimo u narednih pet, deset ili pedeset godina i da se sve odluke u ovoj državi donose ad hok ili od vlade do vlade.

Mada je bilo kontinuiteta između ovih prethodnih vlada u mnogo čemu, mogli smo da primetimo i da osetimo i mi i obični građani - da neke vizije za budućnost prosto nema.

Iskreno rečeno jedino što je istinito jeste da je neophodno da se formira nova vlada i da zbog toga mora da se donese ovaj zakon. S tim obrazloženjem mogla bih da se složim.

(Predsedavajući: Govorili ste šest minuta.)

Na strani 17, vezano za nadležnosti Ministarstva za ljudska i manjinska prava, u obrazloženju u vezi toga - šta je to što će to Ministarstvo raditi - piše između ostalog: "Izradu propisa o ljudskim i manjinskim pravima, položaj pripadnika nacionalnih manjina koje žive na teritoriji Republike Srbije i ostvarivanje manjinskih prava, kao i antidiskriminacionu politiku".

Meni je to veoma zasmetalo zato što nisam osetila da postoji diskriminaciona politika, barem ne državnih organa, prema građanima ove zemlje različite nacionalnosti, imajući pogotovu u vidu drugi deo Ustava Republike Srbije.

(Predsedavajući: Sedam minuta.)

Evo završavam, samo još dve rečenice, molim vas za razumevanje.

Drugi deo Ustava Republike Srbije, koji govori o ljudskim i manjinskim pravima i slobodama, gde se jasno govori da se Ustavom jemče, i kao takva neposredno se primenjuju ljudska i manjinska prava zajamčena opšteprihvaćenim pravilima međunarodnog prava, potvrđenim međunarodnim ugovorima i zakonima, i da je svrha ustavnog jemstva neotuđivih ljudskih i manjinskih prava u Ustavu koja služe očuvanju ljudskog dostojanstva i ostvarenju pune slobode i jednakosti svakog pojedinca u pravednom, otvorenom i demokratskom društvu zasnovanom na načelu vladavine prava.

Ako je ovo ugroženo, onda razlozi za hitnost postoje, odnosno onda bih mogla da prihvatim obrazloženje koje je predlagač dao. Ovako mislim da se zaista nije potrudio da da suvislo obrazloženje i iz tog razloga je mišljenje svih članova odbora koji su tu, iz poslaničke grupe SRS, bilo da svoje mišljenje izuzmemo. Hvala što ste me saslušali.
Poštovane kolege narodni poslanici, ne bih želela da dalje elaboriram povredu Poslovnika na koju je ukazao predsednik poslaničke grupe SRS, jer tu zaista nemam šta da dodam, ali bih želela da vam još jednom, možda na početku preuzimanja vaše funkcije, skrenem pažnju na značaj vaše funkcije.
Ako pogledate Ustav, a verujem da ste se njime i te kako bavili, niste novi u političkom životu, ali Peti deo Ustava, koji govori o uređenju vlasti, na prvo mesto stavlja Narodnu skupštinu, pa tek posle predsednika Republike i Vladu, kao nosioce izvršne vlasti.
Dakle, živim za onaj dan, a verujem i svi oni koji se zaklinju u demokratiju i u jedno uređeno demokratsko i moderno društvo, kada će predsednik Vlade drhtati pred vratima kancelarije ili kabineta predsednika Skupštine. Mnogi su od nas ovde bili i u izvršnoj i u zakonodavnoj vlasti i znamo razliku između jedne i druge uloge, ali je zaista nedopustivo jer smo mi nosioci narodnog suvereniteta, jer se u prvom članu (98.) koji se tiče Narodne skupštine kaže da je Narodna skupština najviše predstavničko telo, dakle, mi smo građani Srbije u malom i nosioci ustavotvorne i zakonodavne vlasti u Republici Srbiji, mi smo ti koji ne smemo da dozvolimo da niko manipuliše nama.
Nama je jasno da skupštinska većina želi da se što pre Vlada izabere, ali kakva je to razlika između današnjeg dana i, eventualno, petka, koji je za pet dana pred nama? Država neće ništa izgubiti, a mi ćemo pokazati i toj budućoj vladi, što je veoma važno, a i narodu, da se držimo slova Ustava, jer mnogi od njih, i predsednik Skupštine se zaklinje na Ustav, i mi, takođe, nosioci izvršne vlasti.
Verujem da postoji malo neiskustvo predsednika Narodne skupštine, da mnogi od nas ponesu u životu mnogo veći krst nego što mogu. Verovatno se sećate one stare priče iz Biblije, kada se jedan napaćeni čovek požalio Bogu da mu je mnogo teško u životu, a ovaj mu je rekao: ''Što si uzeo veći krst nego što možeš da nosiš'' i pokazao mu je, pošto je izložio desetak takvih ispred njega – ''Hajde, reci, koji bi uzeo''. Onda je on odmerio svoje snage i odlučio se baš za onaj koji može da nosi sa lakoćom i da ide kroz život sa lakoćom, a onda mu je Isus rekao: ''Jeste, baš taj sam ti i namenio, ali ti si uzeo pogrešan''.
Dakle, procenimo svoje snage, procenimo svoje mogućnosti, šta možemo i koliko možemo. Ne plašimo se da štitimo ono što moramo da štitimo, štiteći na taj način samo svoju funkciju. Ne bi gospođa Dejanović-Đukić pala u nemilost buduće Vlade ili buduće skupštinske većine da je rekla – izvinite, Ustav i Poslovnik, ako hoćemo da ih tumačimo onako kako treba, jer po pitanju zakazivanja sednice sve se odnosi na sednicu vanrednog zakazivanja kao i na redovnu. Mi se nalazimo samo u tom datumu kada je vanredno zasedanje.
Jasno nam je svima da smo zakazali sednicu na način na koji nije trebalo, odnosno da je to predsednik Skupštine uradila, dovela nas je u situaciju da smo mi iz poslaničkog kluba SRS juče radili, mogli smo da napišemo amandmane, da se upoznamo sa oba zakona i da danas učestvujemo u radu Zakonodavnog odbora, čini mi se, na primeren način, da damo svoj doprinos radu tog odbora, ali drugi narodni poslanici, verujte, nisu. Naprosto, nisu bili u situaciji da juče i prekjuče uzmu materijal i da se upoznaju sa predlozima zakona.
Zato, nije strašno i priznati grešku. Verujem da to u ovom momentu ne možete da uradite, sednicu ste započeli, ali za ubuduće znajte, vi ste po značaju drugi u državi. Tako vam je zapalo, gledajte da se tako i ponašate, inače, ostavite da to neko drugi radi. Zahvaljujem.
Poštovane kolege, uvaženo predsedništvo, nadovezujući se na diskusiju mojih prethodnika koji su izdvojili svoje mišljenje na sednici Zakonodavnog odbora, želim da kažem radi javnosti, pre svega, na najjednostavniji mogući način, šta je naš zadatak i šta je razlog zbog koga smo izdvojili svoje mišljenje prilikom glasanja o Predlogu zakona o Vladi.
Zakonodavni odbor, imala sam utisak, spreman je da prihvati ovaj prigovor poslanika SRS i da već na narednoj sednici razmotri ovaj naš predlog i da počnemo da primenjujemo Poslovnik, odnosno da se vratimo na onaj period kada se Poslovnik zaista poštovao. Evo, nije ovo prvi put od 2000. godine naovamo, zaista, ovaj prigovor konstantno ističemo, a ne vidimo suštinu zbog koje je to nemoguće. Zašto uvek vladajuća većina izbegava da svoj izveštaj upodobi sa Poslovnikom?
Mi ćemo na narednoj sednici Zakonodavnog odbora insistirati da o tome raspravljamo i verujem da ćemo, kao ljudi koji su tamo, pre svega, stručni za ovu oblast, doći do toga da je neophodno da se Poslovnik poštuje i da je naš zadatak upravo to, da procenimo da li je sa stanovišta usklađenosti sa Ustavom i pravnim sistemom određeni predlog zakona na dnevnom redu.
Sada ću pokušati vrlo kratko da obrazložim zašto smo smatrali da to nije slučaj kod ovog predloga zakona. Jasno je, dakle, nama da smo se našli u situaciji da imamo 24 ministarstva, da je očigledno pat-pozicija u podeli resora, nagađamo da je problem u tome, iako, naravno, ne znamo, jer još uvek ne znamo koji je resor pripao kojoj političkoj partiji ili izbornoj listi i da postoji realna mogućnost da se dođe u pat-poziciju, i zbog toga ovakva izmena Predloga zakona o Vladi. Verujte, čak i da je ovo moguće, opet je ta pat-pozicija u praksi moguća.
Pretpostavimo da predsednik Vlade nije prisutan, da taj zamenik ima ovlašćenja koja on ima, ali njegov glas opet ne vredi dva glasa kao što vredi glas predsednika Vlade, a ako je odsutan još neki ministar iz određene opcije koja bi eventualno dala glas za, opet dolazimo u pat-poziciju i Vlada ne može da izglasa nešto što je na dnevnom redu. Dakle, nemoguće je da se Vlada na ovaj način obezbedi da će uvek imati većinu.
Kod koalicionih vlada neophodan je konsenzus. Ako nisu u stanju da postignu konsenzus oko, pre svega, stavljanja određenih predloga zakona na dnevni red, ti zakoni ne bi ni trebalo da se nađu na sednicama Vlade. To je stvar političke volje. Ovo što govorim, govorim iz iskustva, da bi Vlada mogla da funkcioniše. Očigledno je da postoji strah od blokade rada Vlade i na ovaj način buduća vlada pokušava preko skupštinske većine, koja je predložila ovaj zakon, da to prevaziđe. Evo argumenata da je to nemoguće.
Ovo su neki, tako da kažem, praktični razlozi zbog kojih smatram da je bilo nepotrebno menjati Zakon o Vladi zbog toga. Pored toga, zaista moramo da se držimo Ustava koji je potpuno jasan u članu 125. i koji kaže ko su ti ljudi koji čine Vladu, da su to predsednik Vlade, jedan ili više potpredsednika i ministri. Ne možemo sada jednog od potpredsednika, ma ko to bio, da unapredimo u nekog zamenika da on vredi nešto više nego što vrede ostali.
Imamo slučaj, a to sam i na Zakonodavnom odboru rekla, u Ruskoj Dumi, recimo, postoji prvi zamenik predsednika Dume, ali oni to mogu da urade jer je to moguće po njihovom zakonu. Mogli bismo i mi to da uradimo zakonom u Skupštini, ali nismo uradili i nemamo jednog prvog takvog zamenika. Imamo potpredsednika, nemamo zamenika. I, ovo je neki predlog koji, da je prošao, čini mi se, ne naš skupštinski Odbor za Zakonodavstvo, nego zakonodavstvo u Vladi, ovo ne bi moglo da prođe ukoliko je ljudima koji tamo rade zaista stalo do očuvanja pravnog poretka.
Naravno, skupštinska većina može sve i može da izglasa šta god hoće. Mi tu ne možemo ništa, ali smo dužni, eto i zbog tih stenograma koji se čuvaju, koji postaju arhiva, koji postaju nešto što će neko jednog dana proučavati i izučavati i koji će o tome pisati kako je parlamentarizam u Srbiji izgledao 2000. godine naovamo, da se oglasimo i da kažemo.
Dakle, nemoguće je i po Ustavu i po Poslovniku da se prihvati ovakav Predlog zakona o Vladi. To bih, ovako, na jedan način na koji bi možda naš podmladak rekao vezano za ovog zamenika predsednika koji je želeo sebe da izdigne iznad ostalih potpredsednika – "ili jesi ili nisi lav". Ili jesi predsednik Vlade ili nisi, ako nisi budi ravan svima ostalima koji su u funkciji potpredsednika Vlade i tvoj uticaj neće biti ni manji ni veći nego što sam intelektualno ili doprinosom u radu te vlade budeš pružio.
To što će se neko zvati zamenik, neće mu doneti ništa mnogo više nego da je na čelu nekog resora, nekog ministarstva, a pruža rezultate koji su na zavidnom nivou i koji će poštovati građani Srbije, što kaže naš narod, "zovi me kako hoćeš, samo nemoj da me razbiješ". Tako je i vezano za ovog zamenika predsednika koji očigledno hoće samo da nahrani svoju sujetu; zaista, eto, ne znajući o kome se radi, na ovaj način doživljavamo ovaj Predlog zakona o Vladi.
Poštovane kolege narodni poslanici, mislili smo da je vreme totalitarnog režima prošlo onda kada se uvelo višestranačje u Srbiji. Međutim, od 2000. godine naovamo opet, čini nam se, jednoumlje.
Pokušaću to na najplastičniji način da vam objasnim, pre svega osvrćući se na političku teoriju i politički sistem savremenih evropskih država. U svakoj modernoj demokratskoj državi, politička partija koja ima 30% glasova je partija koja je nezaobilazna u vlasti. Da nije političke računice i da nije trgovine od 2000. naovamo, a ovo je već četvrta vlada, verovatno bi to tako i bilo i politička scena Srbije bi se iščistila, ostale bi dve-tri političke partije koje bi se smenjivale na vlasti, kontrolisale bi jedna drugu.
Recimo, zamislite situaciju da imate vladu koja je sastavljena od dve političke partije, imate predsednika države koji je iz neke treće političke partije, imate predsednika Skupštine koji je iz najveće i najbrojnije političke partije u parlamentu. Da li tu onda imamo pravu demokratiju i da li onda imamo mogućnost da jedni druge kontrolišemo i da državu vučemo napred, i da zaštitimo interese svih građana.
To bi verovatno bio ideal kome teže oni koji se zalažu za demokratiju. Ali, ovde se dešava nešto drugo. Ako pitate običan svet šta se to dešava, a najčešće oni prilaze nama i pitaju šta se to dešava i ko su ti koji prave vladu, onda su tu razni epiteti, pa kažu - to su poltroni, podrepaši, oni koji saleću strane gospodare i tome slično.
Mi onda moramo da ih podsetimo ko to Srbijom vlada i ko će u narednom periodu Srbijom vladati, čijom voljom, one većine koja je stvorena u parlamentu, ali kako je stvorena, to će objašnjavati oni koji budu polagali račune svojim biračima.
Mi ih onda podsećamo na one koji su palili Skupštinu, koji su palili RTS, koji su šišali tuđu decu, tukli ih, pretukli direktora RTS-a, jahali popove, maltretirali mnoge druge, gde su ulazili krizni štabovi, upadali u Narodnu banku. Evo, i današnji kandidat za predsednika Narodne skupštine bila je predmet takvog maltretiranja, ne bih da idem u detalje dokle je to moglo da ide da nije bilo ipak policije da je od svega toga spasi.
Očigledno je, dakle, da kod nas prave demokratije nažalost nema. Izlazimo mi na izbore, izlaze građani Srbije besumučno na izbore, verujući da će njihova volja biti verifikovana na taj način da se stvori onakva vlada kakvu oni žele. Mi obećavamo u predizbornoj kampanji građanima, uradićemo to, to, to, a onda se izbori završe, sumiramo rezultate, zaboravimo, mnogi od nas zaborave šta su to obećavali, okrenu ćurak naopako i stvaraju se ovakve neprincipijelne koalicije i ovakva vlada koja ne može dugo da traje, jer je pre svega neprirodna.
A samim tim ne može da ostvari ni neke rezultate. Tako mnogo vode Dunavom i Savom prolazi, a mi stojimo u mestu ili čak idemo i unazad.
Samo pre nekoliko dana uhapšen je Župljanin, a niko evo iz ove buduće vladajuće koalicije koja danas predlaže predsednika Skupštine nije smatrao za potrebno da se u javnosti oglasi i da to osudi. Nije li to neprirodno? Jeste, svakako, ali i o tome će ceniti vaši birači.
Šta je ono što smo svi obećavali u kampanji? Da ćemo se izboriti sa korupcijom. Naravno, tamo gde postoje dve-tri političke partije jake u državi, gde se vlast smenjuje, to je lako i tu, naravno, postoji strah od korupcionaških afera.
Tamo gde imamo koalicija, a imali smo 17 članica u DOS-u, pa smo imali onda nešto manje, sada ih ima evo osam u ovoj novoj vladi, tu već jedni drugima gledaju kroz prste i zbog toga takve vlade nisu poželjne i nisu dobre, a kod na su izgleda nužno zlo, jer neki drugi, neki van ove zemlje rešavaju o našoj sudbini i o našoj budućnosti.
Samo se pitam šta je sledeći korak nakon formiranja ove vlade, obzirom da je osnovni kamen spoticanja bio upravo taj da li hoćemo u Evropu ili nećemo. Ovde je jedna gospođa pre mene govorila o tome i rekla je nećemo tu veliku Srbiju, narod hoće u Evropu, baš ih briga šta se dešava sa Kosovom i Metohijom.
Mislim da je njoj do Kosova i Metohije i do države stalo kao do lakukarače, bubašvabe, to je jezik koji je njoj blizak, obzirom da, eto, imali smo i takvog ambasadora, nažalost, u Meksiku, i ako su nam takvi ambasadori od 2000. naovamo, onda nije ni čudo što nam se ovakve stvari dešavaju.
Dakle, šta je ono što će nam se nakon formiranja ove vlade desiti? Reći će nam evo upravo ovu rečenicu - dokle god ne uspostavite dobre odnose sa susedima, diplomatske odnose Beograda i Prištine, nećemo moći da razgovaramo o ulasku u EU. Zapamtite ove moje reči. To je sledeći uslov koji će biti postavljen, a onda se postavlja pitanje šta dalje.
Oko toga smo se upravo spoticali u razgovoru oko formiranja nove vlade. Možda će narod i tada reći, šta ćeš, ne može šut sa rogatim. Vi to preko ovih vaših medija već činite, da narod to sležući ramenima prihvati, ali mi imamo obavezu da vam to kažemo i upozorimo vas, i javnost i vas ovde u parlamentu, i da to nazovemo onako kako mi mislimo da treba, nacionalnom izdajom. Istorija opet neka sudi. Vreme će pokazati.
Šta nam to obećava EU? Kažu, dobićete 190 miliona dolara od IPA, mada iskustvo drugih istočnoevropskih zemalja govori da najčešće ti projekti nisu usvojeni, pa te pare i ne dođu. Ali i ako dođu, kada to prevedete u evre, videćete da je to 103 evra po glavi stanovnika.
Hoćemo li za sto evra da prodamo Kosovo i Metohiju? Hajde recite bar vi ovde, vas 250.
Pitajte svakog građanina Srbije da li će da vam da 100 evra da ne prodate Kosovo iz svog siromašnog džepa. Daće vam. Nema ništa od tih 190 miliona. Šta mi njima dajemo? Jedanaest milijardi evra je spoljnotrgovinski deficit, 50% toga je u odnosu na zemlje EU. Hajde izračunajte. Pet i po milijardi evra mi njima, a oni nama 190 miliona ili 103 evra po glavi.
Da li smo mi baš toliko da ne možemo taj običan račun da shvatimo. Šta je to što nas tera da radimo u korist sopstvene štete? Nešto izgleda u našem genetskom kodu nije u redu. Ili ovaj narod ima previše strpljenja ili mi kada dođemo ovde se zaboravimo i ne znamo odakle smo došli.
A treba i da se vratimo u svoj komšiluk i treba da pogledamo u lice onima koji su izlazili na birališta i sa puno poverenja glasali za nas, jer smo im govorili, kako ćemo mi ako oni budu glasali za nas uraditi to, to, to. Sada da vidimo, da znate, od danas kada izaberete predsednika Skupštine i formirate vladu, duvaće vam SRS za vratom neprestano i kada su sednice, i kada nisu sednice, i u medijima, i van medija, i po sokacima, i po ulicama i po bulevarima. Nećete moći da radite šta hoćete. To što ste zamislili nećete moći da izvedete.
Dvadeset godina za DS i njenu vanbračnu decu, mislim na G17, LDP, Čanka, Vuka, i ovu ostalu bulumentu, Milošević je kasapin, krvnik, ubica, ratni zločinac, diktator, psihopata, a njegova stranka sile mraka, fašisti, retrogradne snage, mafija i tome slično. Vlast DS smenila je ili oterala s posla skoro 50.000 članova SPS.
Šta se to, demokrate, kod vas promenilo? Da li ste vi našli neke druge koje ćete da maltretirate. Nećete više članove SPS, sada ćete možda neke druge. Ko će to da se nađe sada na vašoj meti, obzirom da vi samo tako izgleda možete da funkcionišete.
Ova buduća koalicija poništava samu sebe, SPS i njeni koalicioni partneri obećali su u kampanji da će poništiti mafijaške privatizacije. Ako bi to učinili, a ja sam im verovala, i zaista mislim da je to iskrena namera bila. Ali, ako to učine, oni će onda poništiti DS. Onda je dobro što su ušli u ovu vladu. To će biti istorijski uspeh SPS.
Na neke stvari ću vas podsetiti u trenutku kada se bude formirala vlada, pa evo preskačem ono što sam sebi zabeležila, a što bi svakako želela da kažem, mada Čanka ne mogu da preskočim nikako, jer svoje pretnje izrečene na Trgu republike nikada nije povukao, a mislim na ono da treba da visite na okolnom drveću, pa se prisetite toga.
Prisetite se toga. Nikad nije rekao - izvinite socijalisti, ja sam se šalio, nisam mislio na vas nego na neke druge i sl.
Što se tiče koalicije za Evropsku Srbiju, šta je to što još moraju da prikriju pa ne smeju da odu u opoziciju? Zar ne vidite da gospodin Tadić ljubi cipele gospodinu Dačiću? Čestitam vam na tome, gospodine Dačiću, ali se pitam šta je to što njih toliko boli, da ne smeju da odu u opoziciju, šta je to toliko strašno, šta je to što moraju da sakriju, koji je to kriminal?
Vidite kako gospodin Đelić, šta ga briga, Lesi se vraća kući, malo tamo, malo ovamo, dođe bez ičega, ode s 11 miliona evra, biće profesor negde na nekom američkom univerzitetu, široko mu polje, čovek je kosmopolit.
Svi misle da mogu tako da pobegnu, svi traže odstupnicu, svi traže još malo vremena, ali vreme polako ističe. Ono što je zasigurno, što je svima nama jasno, da svako jutro svane i svaki dan mora da se smrkne, vreme prolazi brzo, a iza nas nešto ostane ili dobro ili loše.
Neću da podsećam SPS šta je to na svom poslednjem kongresu odlučila, kakvu je rezoluciju donela, ali mislim da je dobra rezolucija bila. Hoću da podsetim šta je na poslednjoj sednici Saveta bezbednosti, u svojstvu predsednika Srbije, Boris Tadić govorio, spominjući opet tragične greške Miloševića.
On prosto ne može da otvori usta kad ode negde van Srbije, a da ne kaže - bivši režim i tragične greške gospodina Miloševića. Kako sada tragične greške gospodina Miloševića, čija ideologija još uvek postoji i koju sprovodi navodno SPS? Sada se poklonio toj ideologiji, poljubio cipele gospodinu Dačiću, dođe vreme i za takve stvari.
Čim je EU pozdravila ulazak socijalista u buduću vladu i Oli Ren se oglasio, verujte, znala sam da tu nije nešto u redu. Naravno, nema on neki kredibilitet kod srpskog naroda, ali interesovanje i zapadnih zemalja i zapadnih ambasada šta se u Srbiji dešava, govori o tome, nama bar iskustvo govori, da onda tu nešto smrdi.
O svemu tome mnogo šire kada Vlada bude bila na dnevnom redu, ali i ovo je to, jer ne pristupamo nikad izboru predsednika Skupštine pre nego što se stvori poslanička većina koja će da formira vladu i zbog toga je ovo možda bio dobar povod da malo o tome progovorimo.
Onda kada budemo svi mi ovde bili svesni da predsednik Skupštine treba da bude iz poslaničke grupe koja je najbrojnija – a koja je najbrojnija? Predsedavajući je malopre rekao, ona koja ima najviše vremena i prostora da izlazi za ovu govornicu, a to je SRS. Koliko znam, 78 je još uvek više od 69.
Poštovane kolege narodni poslanici, žao mi je što smo nakon 18 godina razvoja parlamentarizma i višestranačja u ovoj državi ponovo na početku. Ubeđena sam da je i gospodin Krkobabić obavešten na isti način o ovoj sednici, kao i svi mi ostali. To može i sam da nam potvrdi. Jer očigledno u ovoj državi demokratije nažalost nema.
Postoje neki oligarsi, postoje neka stranačka rukovodstva koja donose odluke o tome kako će državni organi da rade. Verovatno je juče, u kasnim popodnevnim satima, negde u nekoj kancelariji, neki predsednik stranke ili dvoje-troje njih koji se nalaze na čelu tih stranaka, dogovorili su se ko će biti predsednik Skupštine i da bi to moglo danas da se dogodi.
Mislim da je gospođa koja je predložena džabe danas išla kod frizera, jer danas nećemo moći da izaberemo predsednika Skupštine. (Galama.)
Ne smeta to meni. Imam dovoljno iskustva sa tim.
Izvesno je da smo mi na pravno valjan način bili pozvani da konstitutivnu sednicu koja je održana 11. juna. Sednica je zakazana sa pet tačaka dnevnog reda.
Evo, predsedavajući, vi ste nakon prve tačke dnevnog reda prekinuli tu sednicu. Ako sami sebi postavite pitanje zbog čega, daćete lak odgovor - zbog toga što se nije znalo ko će biti predsednik Skupštine, niste imali nijedan predlog za mogućeg kandidata predsednika Narodne skupštine.
Sada vas pitam - kako ste vi juče popodne znali ko će biti kandidat za predsednika Narodne skupštine, ako ste na današnji dan dobili ovaj predlog, jer evo zaveden je ovde u Pisarnici skupštine sa 24. junom.
Dakle, vi ovu sednicu niste mogli da zakažete, niste imali materijal na osnovu koga biste tu sednicu zakazali.
Zaista je tužno što smo došli u ovakvu situaciju i što vas niko nije podučio, mada to najmanje vama stavljam na teret, jer dozvoljavam da vi to ne morate da znate, ali oni koji vas pripremaju za ovu sednicu, a ne mislim tu ni na stručne službe, oni su tu takođe nemoćni, moćni su oni koji pokušavaju da stvore ili su već stvorili skupštinsku većinu za formiranje nove vlade, a koje apsolutno ne interesuje ni Ustav ove države, ni zakoni ove države, a ni ovaj jedan niži pravni akt, koji je naš ustav, Poslovnik Narodne skupštine.
S pravom kolege poslanici izlaze za govornicu, a vi ne smatrate da je potrebno da im odgovorite na sve njihove primedbe, iako vas član 100. stav 3. i 4. Poslovnika Narodne skupštine na to obavezuju. Zbog toga ću vam taj član 100. stav 3. i pročitati: "Predsednik Narodne skupštine je (vi ste u ovom slučaju predsedavajući, ali na vas se odnosi ovaj poslovnik) dužan da nakon toga da objašnjenje". Zašto vi ne dajete nijedno objašnjenje narodnim poslanicima koji ovde iznose primedbe? Da li za to niste sposobni ili ne pokazujete bilo kakvo poštovanje prema svojim kolegama, smatrajući da oni nisu dostojni vašeg objašnjenja?
Verujem da je to upravo zbog sledećeg stava 4. koji kaže: "Ako i posle objašnjenja predsednika Narodne skupštine narodni poslanik ostane pri tvrdnji da je Poslovnik povređen, Narodna skupština će, bez pretresa, odlučiti o tom pitanju u danu za glasanje". Sada vas opet pitam: u kakvom danu za glasanje i kada vi možete da zakažete dan za glasanje?
Dakle, doveli ste ovu skupštinu u jednu zaista bezizlaznu situaciju. Okupili smo se danas da malo proćaskamo i da pokažemo javnosti Srbije kako ste vi zamislili da vodite ovu državu u nekom narednom periodu, nadate se četvorogodišnjem, a verujem, kako ste počeli, nećete izdržati ni do Nove godine.
Poštovane kolege narodni poslanici, sinoć smo ovde, čekajući početak sednice, bili u dilemi zašto je predsednik Narodne skupštine ovlastio jednog od potpredsednika i da zakaže sednicu i da vodi ovu sednicu, a danas mi je apsolutno jasno da je Predrag Marković pobegao sa ove sednice jer ga je bilo sramota da ovoj sednici prisustvuje.
Razlog za takvo razmišljanje i ovakav zaključak jeste upravo ovaj akt koji smo dobili, odnosno ove ostavke koje smo dobili, koje nisu zavedene, a koje ukazuju da je predsednik skupštine prekršio Poslovnik i član 28, gde jasno piše da on mora da se stara o primeni Poslovnika, a to znači i na sednici i van sednice.
Očigledno je da je on ove ostavke držao u fioci, da ih nije dao na zavođenje i da obmanjuje Narodnu skupštinu i javnost, samim tim što ih danas nije izneo pred parlament, on ili bilo ko drugi koga je ovlastio, i konstatovao ove ostavke, i ne bi bilo nikakvih priča o tome.
Stoga mislim da su se potpuno stekli uslovi da se izglasa nepoverenje predsedniku Skupštine. Spremna sam da sa kolegama iz poslaničkog kluba SRS razmotrimo tu mogućnost i podnesemo takav zahtev, iako sumnjamo da će ikad doći na dnevni red, ali neka ostane za istoriju.
Očigledno je da je predsedniku Narodne skupštine, kao članu G17 plus, bilo jednostavnije da nešto što je dobio, a što mora da dobije zavodni pečat, i mora da dobije svoj broj i moralo je danas da bude ovde na sednici, da se konstatuje prestanak mandata tim ministrima koji su ostavke podneli, učinio nešto što je protivzakonito.
Sad vas pitam - da li je moguće da mi u parlamentu možemo da vršimo svakakav kriminal, a ovo takođe smatram kriminalom, kao i krađu onih glasova iz Bodruma, Soluna, odakle već, koji takođe nisu dobile nikakav epilog na sudu, jer nemoguće je da su se krali glasovi u vreme bivšeg DOS-a, ovde u parlamentu, a da Pajtić to ništa nije znao, pošto Aligrudić sigurno sve zna šta se ovde dešava u parlamentu i u dosluhu je sa predsednikom Skupštine.
Pajtić nije kriv nizašta. Predsednik Republike je svojevremeno rekao kao predsednik stranke - jeste sa tim ćemo se obračunati unutar naše stranke, ali "vrlo važno". A što su tamo neki guverneri Narodne banke izabrani sa tim glasovima i što su donošeni neki zakoni o radu, sa nepostojećim glasovima, što svi trpimo posledice takvih zakona ili smo trpeli posledice - to nikoga ne interesuje.
Ako mi ovde krademo i vršimo razni drugi kriminal, pa šta onda možemo da očekujemo onda da se dešava u društvu. Ne dajemo nikakav primer građanima Srbije ovakvim svojim ponašanjem.
Ako ste očekivali da će Srpska radikalna stranka da vam obezbeđuje kvorum, onda ste se grdno prevarili.
Mi nismo odgovorni ni za šta. Mi smo juče bili u parlamentu, iako smo telefonskim porukama dobili saziv sednice, dakle ne onako kako bi to zaista trebalo, zbog hitnosti mi smo došli u parlament - onda vas gospodo nije bilo.
Kada vas bude ovde 126, mi ćemo da uđemo i vrlo dobro znate da se tako ponašamo oduvek, kao opoziciona politička partija.
Mene brine druga stvar. Da li je moguće da Vojislav Koštunica može da radi šta hoće, da izvrši državni udar, da u Vladi drži neke ministre koji nisu ministri, da sada drži opet ove koji su podneli ostavke, a da nisu ministri, da funkcioniše kao da se ništa nije desilo?
Pa valjda prvo moramo da obezbedimo - da parlament bude legitiman; da svaki poslanik bude legitiman; da svaki član Vlade bude legitiman da kažemo da imamo Vladu. Šta sada mi imamo? Ljudi, mi nemamo ništa. Mi nemamo Vladu. Ne mogu ovi ministri ništa da rade, s jedne strane.
S druge strane, pokrio ih je predsednik Skupštine svojim kriminalnim radnjama. I da vidimo ko je šta falsifikovao ovde u ovoj skupštini.
Ako hoćete da govorimo o suštini kriminala, treba pre svega da se pozabavimo šta ko ovde kod nas u parlamentu, pre svega, radi u skladu sa zakonom ili krši zakon.
Taj ne treba da snosi samo političke konsekvence, već ovo krivično delo koje je učinio gospodin Marković postoji u Krivičnom zakonu i ima svoje obeležje, pa neka pravnici kažu šta je to, neka podnesu krivične prijave, pa da vidimo kako će tužilaštvo da se ponaša.
Poštovane kolege narodni poslanici, uz osnovnu zamerku što smo ovaj izveštaj dobili zaista kasno, ali dobro je da smo ga uopšte dobili, malo bih se osvrnula na sam sadržaj Izveštaja koji, pored ovog hronološkog pregleda koliko je rundi razgovora bilo, dakle 13, pa me to nekako asocira i na onih naših 13 razgovora koje smo imali na Kosovu i Metohiji, mislim na tadašnju Vladu Srbije, u pokušaju da se iznađe zajedničko rešenje sa Šiptarima na Kosovu i Metohiji, daje i tematski pregled zaštite verske i kulturne baštine, ekonomsko-finansijskih i pravnih pitanja, kao i prava zajednica.
Vaša konstatacija kod svake od ovih tema je bila da vaši amandmani, vaša nastojanja nisu naišli na odobravanje sa druge strane, niti na saglasnost volja i da je ipak status taj koji mora da se reši pre svih ovih pitanja. Došlo je do ovog sastanka o statusu 24. jula. Bili ste tamo, kako kažete, sa ministrom spoljnih poslova, iako on to nije, za vas verovatno jeste.
Hoću da vam kažem šta je ono što u narodu kruži vezano za Kosovo i Metohiju, šta narod misli da možemo da učinimo, a što ne činimo. Vi možda nemate mogućnosti da se sretnete sa ljudima na ulici, ali ljudi ne veruju u to da ste spremni i kadri da to pitanje rešite i zastupate onako kako vam je Skupština mandatom dala, zbog toga što nema jedinstva među vama - pregovaračima.
Čitajući sve ono što u dnevnoj štampi piše, šta o svemu tome kažete vi kao premijer, šta kaže predsednik Republike i vrhovni komandant, šta kaže Vuk Drašković, kao vaš ministar inostranih poslova, može se videti da su to dijametralno različiti stavovi. To zbunjuje ne samo unutrašnju javnost, to zbunjuje i celokupnu svetsku javnost. Dakle, ako ste predsednik Vlade, a Vlada je taj izvršni organ kome je Skupština, ipak, poverila da se, pre svega, ovim pitanjem bavi, da odgovara za ove pregovore, morali biste da obezbedite jedinstvo stavova.
Dogovorite se međusobno ko će u ime Pregovaračkog tima da istupa u javnosti i onda neće biti tih zabluda.
Ovako možemo da pročitamo sve i svašta, recimo, samo ono što je Vuk Drašković izgovorio o pitanju pregovora može da nanese veliku štetu daljim pregovorima. Vuk Drašković na onom molitvenom skupu u Vašingtonu, između ostalog, kaže - "Ujedinjene nacije su zaustavile zločine režima Slobodana Miloševića" i time potvrđuje ono što Ahtisari kaže, dakle, da smo mi zločinci nad Albancima, ali albanske zločine nad Srbima niko ne kažnjava.
To ne sme da izađe u javnost, ne sme da se iznese pod vašim pokroviteljstvom, a da vi to ne osudite ili da ne kažete narodu – on je to rekao u svoje lično ime; a nije smeo ni u svoje lično ime da govori tamo, jer verovatno nije tamo pozvan kao Vuk Drašković, tamo neki bivši književnik, nego je pozvan kao vaš ministar inostranih poslova.
Prenos nadležnosti sa UNMIK-a na lokalne organe vlasti i evropske vojne snage, jer je očigledno da Amerika, NATO i UNMIK, hoće da se povuku sa Kosova, koje će po odlasku KFOR-a naslediti, kažu, odgovornost za bezbednost na Kosovu, a čim kažu odgovornost za bezbednost, implicira se da bezbednosti ni posle toga biti neće, da će ona biti ugrožena.
Neko je ovde govorio o "Milosrdnom anđelu" i o tome šta je bilo pre i šta će biti dan posle, čini mi se da je iz DS-a, ali ako hoćemo da budemo iskreni, mi moramo da priznamo da "Milosrdni anđeo" i dalje traje i da ne znamo dokle će trajati. Nakon onog potpisivanja sporazuma Ahtisari-Černomirdin, a taj sporazum je podržao Vuk Drašković, koji sada mora da govori ovo što govori, dakle, da sam sebi skače u usta, onda je bio za to, a sada je protiv, onda smo, navodno, dozvolili da uđe NATO na Kosovo i Metohiju, tada smo izgubili Kosovo i Metohiju a sada treba ponovo da ga povratimo ili da ga sačuvamo.
Mnogo ljudi je izginulo za ovih šest godina otkako je sama agresija prestala. Mnogo njih je nestalo i svakodnevno se dešavaju teroristički napadi pod pokroviteljstvom samog KFOR-a. Šta se sada dešava na Kosovu i Metohiji? Svi znate, a niko neće o tome da govori.
Dakle, postoji grupisanje snaga KFOR-a na samom severu Kosova i Metohije. Krajem aprila i sredinom jula, KFOR je izvodio operativne treninge pod nazivom ''Balkanski soko 4 i 5'' na kojima je uvežbavao sposobnost odgovora na nasilne demonstracije, zaštitu manjinskog stanovništva, evakuaciju tog stanovništva, blokade puteva.
''Balkanski soko 5'' se odvijao između 11. i 13. jula, a uvežbavana je i zaštita administrativne granice Kosova i Srbije. Od koga? Odgovor nam daje Aleksandar Ivanko, portparol misije UN na Kosovu, koji kaže – cilj povećanja međunarodnog vojno-političkog prisustva na Kosovu jeste osiguranje integracije Srbima naseljenog severnog dela Kosovske Mitrovice u ostatak Kosova nakon odluke o budućem statusu Pokrajine.
Blokada srpsko-kosovske granice se, zapravo, planira samo u jednom smeru, od Srbije ka Kosovu, a u suprotnom, bila bi veoma propusna za srpske izbeglice.
Pored toga, znamo i da Crveni krst, Međunarodni komitet Crvenog krsta popunjava svoju delegaciju u Beogradu, dok je na Kosovu otvorio i posebnu kancelariju.
Dakle, i oni očekuju nešto negativno u pogledu Kosova i Metohije. Eksperti Svetske organizacije prave projekat - Integrisanje izbeglica sa Kosova u centralnu Srbiju. Zašto se sve to radi? Očigledno je da smo zapali u situaciju da se očekuje negativno rešenje pitanja Kosova i Metohije.
Nisam čula da ste spomenuli u svom uvodnom izlaganju, iako to ne mora da bude sastavni deo vašeg izveštaja, mada u Izveštaju govorite o delovanju Pregovaračkog tima van pregovaračkog procesa, dakle, tu široku aktivnost, pretpostavljam, vašu ili predsednika Republike, jer nemate ministra inostranih poslova, pa ne znam kako biste mogli da imate tu široku diplomatsku aktivnost. Niste se osvrnuli na ovo što Vladimir Putin govori, niste nam rekli da li je u nekoj konkretnoj diplomatskoj aktivnosti, sa Rusijom ili nekom drugom velikom silom, dogovoreno kada, kako, zašto i gde su njihovi interesi da se postave ovako ili onako. Možda to ne treba da kažete naglas, ali trebalo bi barem da pozdravite ili da zahvalite Vladimiru Putinu što je ovo juče izjavio, s obzirom na to da danas imamo ovu sednicu, što nam nekako daje i motiv za optimizam kada je u pitanju Kosovo i Metohija.
Mi znamo da imate javnu diplomatiju, da imate tajnu diplomatiju, pa može nešto iz te tajne diplomatije da se na neki način kaže, da znamo šta je to što možemo da očekujemo i koja je cena svega toga, jer sve ima svoju cenu.
Na početku sam rekla da nemate jedinstven stav o svemu što se dešava u pregovaračkom procesu. Smatram da je ova vaša ocena vezana za stav Ahtisarija preblaga, ali da vas podsetim i na izjavu Sande Rašković-Ivić, koja je takođe uznemirila javnost, a vezana je za podelu Kosova. Ni tu niste odreagovali kako se očekivalo ili kako je trebalo da reagujete.
Uopšte, izgleda da je to vaš manir rada i da vam nedostaje taj deo organizacionih sposobnosti na toj funkciji i u vašoj vladi, jer svaki ministar je car za sebe, pa i ova dvojica su bez kormilara, mada verujem da i gospodin Tadić i vi imate svog kormilara koji je negde na Zapadu. Tadić, sigurno tamo gde je potpisivao neki vojni sporazum, za koji ne znam ko ga je ovlastio da ga potpiše, niti da li će ikada ovaj parlament tako nešto da ratifikuje, jer ne znamo ni na šta se odnosi, kao što nismo ratifikovali svojevremeno ni onaj sporazum koji je Vuk Drašković imao sa NATO-om.
Dakle, mnogo ste se odmetnuli od Parlamenta, a to znači od naroda, i to može veoma skupo da vas košta.
To što će da košta vas, vezano za naše unutrašnje političke prilike, to uopšte ne boli mnogo i nije tako važno, danas ste gore, sutra ste dole, pa se opet malo popnete, ali boleće nas sve to jako mnogo u međunarodnim odnosima.
Kada donosimo neku rezoluciju vezanu za Kosovo i Metohiju, vi uvek kažete: "Polazeći od toga da smo izgradili demokratsko društvo", ili šta ja znam, ali kako smo izgradili demokratiju, ako vi na potpuno nedemokratski način držite dva ministra u Parlamentu. Dakle, vi vršite svojevrstan državni udar. Ako se zaklinjete u nešto, morate da budete principijelni u tome.
Drugo, hoću da vas podsetim, i završavam, ali samo da pronađem vaš govor u UN, gde u jednom delu (apsolutno se slažem sa 98% onoga što ste rekli tamo) kažete – "Molim vas, podsećam vas, gospođe i gospodo, na to da od demokratskog preobražaja zemlje 2000. godine, dakle, da su srpske vlade uspešno vodile zemlju i samostalno izlazile na kraj sa svim teškoćama tranzicije." Znači, niko vam nije pomagao. "Demokratske vlasti Srbije delovale su u regionu konstruktivno", jeste, išli ste u Srebrenicu da se klanjate i još mnogo gde, "a unutar zemlje je ostvaren privredni rast, obezbeđena sloboda medija, poštovanje ljudskih prava i značajno je suzbijen kriminal i korupcija."
Koga lažemo? Svi znamo da ništa od ovoga što ste rekli nije istina, ali morate da to kažete kada odete tamo. Šta ćete, ne možete da pljujete rođenu zemlju, ja i to razumem. Dalje ste rekli: "Uspeli smo da ostvarimo suštinski napredak u saradnji sa Tribunalom u Hagu." To jeste, bogami ćete biti zabeleženi kao neko ko ih je najviše isporučio Hagu, samostalno i po cenu velikog rizika. Zatim, "osvojena demokratija je u Srbiji pustila koren i uspela da za nepunih šest godina bitno popravi položaj naroda i da zemlju vrati na mesto koje joj u zajednici naroda pripada." U jednom momentu kažete – mi smo suosnivači UN, a znamo da ste vi zatražili ponovo prijem u UN.
Dakle, lutate tu, ne znate gde je mesto ovoj državi, ne možete da joj pronađete, što kažu, pravu meru. Jedno je šta bismo mi želeli, a drugo je šta je zaista postignuto. I, da se mi ne kitimo mnogo velikim uspesima, priželjkujete taj ustav i radimo na njemu, evo, skoro šest, sedam godina; da ste ga hteli, do sada bismo ga doneli. Dete da smo pravili, za sedam godina bi stasalo u školu da krene, a jedan ustav nismo mogli da donesemo. Prema tome, nemamo ništa protiv toga, zna se kakav status Kosova može da bude i u tom ustavu, ali da vas podsetim, jer ste danas i vi to potvrdili, na stav Tomislava Nikolića vezan za to. To je i u UN rečeno. Ako se desi da dođe do jednostranog proglašenja samostalnosti Kosova i Metohije, Parlament Srbije to neće prihvatiti, to ćemo proglasiti okupacijom, privremenim stanjem i tome slično.
Slažem se sa vama. Kada je to Toma Nikolić pričao, to je iz sveg artiljerijskog naoružanja, kroz medije, išlo protiv SRS, ali posle vam je došlo, da ne kažem odakle, trebalo je malo da putuje. Prema tome, razmislite o tome kada vas na nešto upozoravamo, to nije zlonamerno.
Ovo nije partijsko pitanje, ovo se podjednako tiče i vas i nas, i ovih žutih, i onih što nestaju, i ovih što dolaze, i svakog građanina Srbije. Ko god od nas to može, hoće da pomogne u rešavanju ovog pitanja, zato pružite ruku svima, saslušajte svakog, pročitajte stenograme sa ove sednice, možda vam pomogne, ali budite iskreni prema svom narodu i budite principijelni u onome što radite.
Još jednom vas molim, obezbedite, ipak, da taj vaš dvojac ostane bez kormilara, veslajte sami sa svojim parlamentom i svojim narodom, biće vam lakše.
Poštovane kolege, naravno, nisam se javila da bih oponirala koleginici koja se očigledno tek uči parlamentarizmu i tek pokušava da shvati kako parlament funkcioniše, šta je to narodni poslanik i verovatno neće ni imati vremena to da nauči, jer je skoro došla i više nikada neće ni doći u ovaj parlament. Takva politička opcija nema perspektivu u ovoj Srbiji.
Ali sam se javila da zaštitim ne samo integritet nas narodnih poslanika, koji je i te kako ugrožen ovakvim izjavama naših kolega, a onda to, naravno, daje šlagvort svima onima koji su zlonamerni i koji čine sve da parlament ponize, da srozaju status narodnih poslanika, kako bismo izgubili ugled u narodu i kako bi narod postao nezainteresovan uopšte za političko delovanje u Srbiji ili kako bi na nekim budućim izborima ostao kod kuće, u apstinenciji, smatrajući da nema razloga da izađe na glasanje, jer na taj način će u parlament uvesti nekih 250 ljudi koji će imati neke privilegije.
Svi znate da nemamo nikakve posebne privilegije, da se većina nas ponaša u skladu sa zakonom i dobija samo ono što je predviđeno zakonom, ali sam se, pre svega, javila zbog toga što je koleginica uvredila mislim polovinu građana Srbije koji danas imaju neplaćene račune. Evo, imam gomilu neplaćenih računa za prošli mesec i čak i neke za pretprošli mesec.
Vi izgleda ne znate gde živite. Ne mogu svi od svoje plate redovno da isplaćuju sve ono što moraju, struju, kiriju, vodu, telefone. Ne, draga gospođo...
(Predsedavajući: Gospođo Momirov, smirite se, nemojte da dobacujete, a gospodine Vučiću, moj zadatak je da je upozorim a ne vaš.)
...većina nas narodnih poslanika živi veoma skromno. Polazim od sebe. Imam troje dece. Ove godine samo jedno dete ide na letovanje. Ni ja ne idem na letovanje, a videću odakle ćete se vi vratiti sa letovanja. To je zbog toga što živim samo od ove plate, kolika god da je. Verujte, to je meni malo za moje troje dece koje školujem u Beogradu, a vama je izgleda i te kako mnogo sve to što dobijate, bog zna od koga.
Prema tome, ako govorimo o lopovima, a rekli ste da su lopovi oni koji ne plaćaju račune, šta je gospodin Dinkić koji neće da isplati plate zaposlenima iz saveznih organa i narodnim poslanicima u Saveznoj skupštini. To su naše kolege koje smo mi ovde birali da odu u taj parlament, a on sada javno izjavljuje da ne želi da isplati plate i da oni moraju da se bave nekim društveno korisnim radom, da idu da kose travu ili da rade u polju, iako po zakonu moraju godinu dana da primaju platu. Takav je zakon. Možda ne valja, ali i mi imamo takav zakon koji se odnosi na nas, koji kaže da nakon prestanka mandata šest meseci primamo platu, a tako je isto i sa tim poslanicima.
On sebi daje za pravo da zaustavi nešto što po zakonu mora da isplati čoveku, što mu je osnovno pravo kao bivšem funkcioneru i on nije lopov. To je lopov nad lopovima. Prvo je kriminalac za ono što je upao u Narodnu banku, onako kako je upao, za to će kad-tad odgovarati. Mislite da će sve ostati kao što je danas? Nemoguće je. Dakle, jednom će morati da se izravnaju ti računi.
Za kriminal mora da se odgovara. Koga god uhvatimo u kriminalu, gotov je, mora da bude tamo gde mu je mesto. Niko ne može javnost Srbije da ubedi da Dinkić nije kriminalac. Pola članova Vlade su kriminalci.
Molim vas, kada neko kao potpredsednik Vlade, a pre svega nije prva žena, Milka Planinc je bila premijer u onoj velikoj Jugoslaviji, pa gospođa Nikolić je bila potpredsednik Vlade Srbije, to ste zaboravili, a kakve veze ima da li je neko žena ili nije. Sećate se da smo mi Koštunicu, pri njenom izboru, upozoravali na mnogo štošta. Evo, u novinama čitamo kako se ona smeje i podržava izjave gospodina Čanka, koji onako ružno, ružnim epitetima naziva premijera Koštunicu, a ona sedi u njegovoj vladi, a on ne reaguje na tako nešto. Tu nešto nije normalno: ili nije normalan on, ili nije normalna ona, ili smo svi mi ludi što takvu vlast trpimo.
Evo gospodine predsedavajući, poštovane kolege, ja sam htela samo malo da vam pomognem u tumačenju tog člana Poslovnika, šta smo u stvari time hteli i zašto je neophodno da ministar uvek bude prisutan, on ili neko drugi ko je ovlašćen. To može biti i potpredsednik Vlade ovde na sednici, pogotovo kada teče rasprava u pojedinostima.

Dakle, moje pitanje je, da li ministar može da ustane sa svog mesta i da kaže – ovaj amandman prihvatam. Ako može, onda je njegovo prisustvo zaista neophodno, jer mi jeste da obaveštavamo javnost šta mislimo o predlogu Vlade, ubeđujemo poslaničku većinu, koje doduše nema, ima samo sedam, osam poslanika ovde, da treba da glasaju za neki amandman, ali pre svega želimo da predstavnika Vlade ubedimo da smo u pravu.

Ne znam koga mi da ubeđujemo, da vam kažem, uz sve poštovanje zaposlenih u Ministarstvu finansija i pomoćnika, zamenika, ne znam ko su nisam bila obaveštena, nikada se u ozbiljnoj skupštini ranije nije dešavalo da u Skupštini sede činovnici, ni zamenici ministara. Mogli su da pomognu ministru u radu na odborima, ali pred Skupštinom ovde može da se pojavi samo predsednik Vlade, članovi Vlade, jer oni odgovaraju narodnim poslanicima. Šta vredi što ovde činovnici sede kada mi sa njima ne možemo da razgovaramo, niti oni mogu nama da se obrate, niti da bilo šta objasne. To je dakle potpuno iluzorno.

Ukoliko je ministar finansija imao neka preča posla, kao što vrlo često ima, jer je on ministar za sve i svašta, on se slika i u bolnicama i u školama i na putevima, čovek je izgubio kompas i verovatno i preko Nemačke ide u tu Irsku, pošto je tamo najčešće, kažu 40 puta u toku godine sleti tamo, a kojim povodom Bog sveti zna, mogao je predsednik Vlade da nas obavesti – umesto ministra Dinkića biće tu potpredsednik Vlade Ivana Dulić-Marković, ili će doći on lično.

Na taj način pokazuju da institucija Skupštine nešto znači u ovoj zemlji, ali pošto institucija Skupštine više ne znači ništa izgleda Vladi, onda se tako ponašaju.

Gledam juče predsednika Vlade na Prvom programu RTS-a tzv. Servisa, gde glavni urednici pojedinih trebalo bi da kažem uglednih dnevnih novina i nedeljnika ne smeju da postave pitanje predsedniku Vlade. Više niko, on je zaštićen čovek. Ne sme niko ništa da ga pita da mu replicira, da sukobi neko mišljenje. On odgovara, priča neku svoju priču, niko živi ne razume šta hoće da nam kaže.

Kažu – sledeće nedelje videćemo Borisa Tadića. A koga ćemo one druge nedelje da vidimo? Mislim da bi trebalo da vide Tomislava Nikolića. To bi bio javni servis, ako se to ne desi, onda to nije javni servis i tako je u ovoj našoj državi sve naopako okrenuto.

Kada sam već izašla za govornicu, samo da dopunim izlaganje gospodina Vučića – što se tiče onog lopova Simonovića, predsednika Opštinskog odbora DS, pošto im je izgleda cela stranka lopovska, Tadićevac, taj ne bi pobegao u inostranstvo i ne bi ojadio veliki broj ljudi, jer je on sa tri miliona evra pobegao, da su nadležni državni organi reagovali po krivičnim prijavama opštine Zemuna.

Da su odreagovali taj bi bio u apsu, ne bi prevario veliki broj ljudi, ne bi ni pobegao, odgovarao bi za ono što je počinio, ali pošto, verovatno, postoji jedna velika sprega oko tog lopovluka i oko samog Borisa Tadića, onda neka ovi ljudi koji su oštećeni "deru kožu na šiljak", a on će lepo da se praćaka u inostranstvu sa tri miliona evra i da dotira Borisa Tadića za neku sledeću kampanju.
Reč ima gospodin Zoran Mašić, a neka se pripremi narodni poslanik Saša Vitošević.
Poštovane dame i gospodo, SRS hoće u EU, jer EU očigledno želi Srbiju u EU.
Doduše, ne ovakvu kakva je sada, nego neku Srbiju koja bi bila ekonomski daleko jača, stabilnija, bez afera, bez korupcije, bez kriminala, a takvu Srbiju može samo SRS da uredi, onda kada bude bila u mogućnosti da se prihvati izvršne vlasti.
Ali ne bezuslovno i to EU zna, pod jednim sada za nas veoma važnim uslovom, a to je da nam garantuje suverenitet i teritorijalni integritet na celoj našoj teritoriji, u pitanju je, naravno, Kosovo i Metohija. Ruka joj je pružena, a na njima je da odluče hoće li da budu partneri ili će i dalje samo da uslovljavaju.
U ekspozeu koji smo čuli od predsednika Vlade vrlo malo nam je rekao šta je to što gospođu Dulić-Marković i gospodina Živkova preporučuje za ovako visoke državne funkcije. Njihove biografije su toliko šture, da je raspisan konkurs u bilo kom dnevnom listu, za bilo koje radno mesto, mislim da bi bilo i pismenije i sveobuhvatnije.
A ako je dr Ivana Dulić-Marković žena koja se bavi ili se bavila naukom, trebalo je barem da nam napiše koje je to radove objavljivala, gde je, čime se to bavila, a ako je još i netačne podatke ovde unela, kao što je moj kolega Mašić primetio, da je bila naučni saradnik u vreme kada to naučno zvanje nije mogla da ima, onda je to tek nešto zbog čega bi predsednik Vlade trebalo da se zamisli da li neko ko je spreman da falsifikuje svoje lične podatke može da bude potpredsednik Vlade.
Što se tiče gospodina Živkova, očigledno je da je to čovek koji je radio uvek u saveznim organima kao neki ćata, sa veoma niskim kvalifikacijama za ministra poljoprivrede, ali navikli smo da je poljoprivreda nekako, što kažu kod nas, zadnja rupa na svirali kada je u pitanju privreda i nikako da shvatimo da je to jedna od najvažnijih, ako ne i najvažnija privredna grana, oko koje treba da se i te kako zabrinemo i koju bi trebalo da potpomognemo, kako bi država izašla iz ekonomske krize.
Neću da govorim o tome kakva je ličnost gospođa Dulić-Marković, pretpostavljam da predsednik Vlade to bolje od mene zna, mada je ona često u javnosti iznosila da ona nije političar, da je ona ekspert. Ne znam otkud interesovanje da bude potpredsednik Vlade, kada je to ipak pre svega politička funkcija. Očigledno bi ona trebalo da bude neki novi Čeda Jovanović, iako je ovde rečeno da je bila ključni čovek u timu Labusa u vezi pregovora sa EU oko evropskih integracija.
Verujem da nisu u pravu oni koji misle da je dobro da se gospođa Dulić ukloni sa mesta ministra poljoprivrede i da joj se ukaže čast da bude potpredsednik Vlade, zbog toga što je to mnogo manje štetno nego da ostane na ovoj funkciji, jer sa te više funkcije može još više da utiče ne samo na Ministarstvo poljoprivrede, nego i na sva druga ministarstva.
Ovde ste mogli da čujete, a izneću samo nekoliko segmenata u kojim oblastima je ona do sada nanela štetu našoj zemlji, radeći na uvozu genetski modifikovane sojine sačme i soje u zrnu. Pretpostavljam da to znate.
Razumem da se nalazite u teškoj poziciji, po svaku cenu biste želeli da sačuvate Vladu, uslovljeni ste personalnim rešenjima jedne političke partije koja je vaš koalicioni partner, ali se bojim da ćete se jednog dana zaista pokajati, kada budete sumirali svoje rezultate, kao što vam i toplo preporučujem da budete malo obazriviji kada je u pitanju i saradnja i kohabitacija sa DS, jer sam ubeđena da će vam taj nož u leđa, po pitanju pregovora sa Evropom oko Kosova i Metohije, upravo Boris Tadić zabiti, a onda ne znam kako ćete to i psihički i fizički da podnesete.
Ovo su upozorenja, a na vama je da snosite odgovornost svojih postupaka. Jednog momenta ćete morati i vi, pretpostavljam, da kažete - dosta je bilo ucenjivanja, vreme je da raspustimo parlament, da podnesemo ostavke, da idemo na izbore i da se ratosiljate onih koji zaista više ne zaslužuju, niti imaju podršku biračkog tela da upravljaju ovako važnim resursima, kao što je, recimo, Ministarstvo poljoprivrede, a pogotovo da vam neko bude potpredsednik Vlade u kojoj ste vi predsednik. Svako se trudi da oko sebe okupi najbolje, a vama se nekako desilo da okupljate najgore.
Da podsetim samo i građane Srbije, a i vas ovde u parlamentu, šta je gospođa Dulić 2003. godine radila oko sojine sačme, odobrivši uvoz, kao direktor Saveznog zavoda za biljne i životinjske genetičke resurse, kada je davala mišljenje za uvoz sojine sačme, ali jednim delom i semenske soje, u drugostepenom postupku, jer su granični fitosanitarni inspektori u prvom stepenu zabranjivali njen uvoz, poštujući postojeće propise.
Zbog protivljenja takvom uvozu, ali i protivljenja da se prihvati donacija američke Vlade u vidu sojine sačme, od modifikovanog sojinog zrna, u septembru 2002. godine tražila je smenu Miroslava Maleševića, pomoćnika saveznog ministra za privredu i unutrašnju trgovinu.
Postoje i jasne indicije, a to je na vama da istražujete i na nadležnim organima, da je jedan deo novca od prodaje te sojine sačme iz donacija, kao i sve donacije u to vreme, usmeren na finansiranje tadašnjeg Instituta G17 plus, a kasnije političke stranke.
Zašto je ovo važno? Važno je, jer u većem broju zemalja EU postoji zabrana upotrebe mesa proizvedenog od stoke hranjene genetski modifikovanom sojinom sačmom.
Time se jasno ograničava tržište našim proizvođačima mesa i perspektiva njihovog izvoza u zemlje EU.
Karakteristično je da su najveći uvoznici genetski modifikovane sojine sačme upravo i najveći proizvođači stočne hrane. Spomenuću samo "Krmivo produkt", a vi znate verovatno koji su i drugi bili. S druge strane, stalno je davala objašnjenje da su date saglasnosti samo za uvoz genetski modifikovane sojine sačme koja se kao proizvod upotrebljava u ishrani životinja, a da za genetski modifikovanu soju u zrnu nije bilo uvoza.
Međutim, 2005. godine je otkrivena masovna pojava genetski modifikovane soje na poljima poljoprivrednika opštine Šabac. Ukupno je uvezeno negde oko 9,5 hiljada tona genetski modifikovane soje u zrnu. Kakve će to posledice imati na zdravlje stanovništva, videćemo.
Pod tezom da subvencijama za veći broj poljoprivrednih kultura, recimo, pšenice, kukuruza, šećerne repe i drugih, država preliva budžetska sredstva domaćim "kapitalistima", kako ona kaže, koji su privatizovali prerađivačku industriju, ministar Dulić je ukinula subvencije za ove proizvode i time je bio smanjen interes za ove kulture, sa posledicom da sledi čak i njihov uvoz, a istovremeno je, ne slučajno, verovatno, uvedena subvencija za soju, a ove godine i za uljanu repicu.
Kakva je uloga gospođe Dulić-Marković u favorizovanju vakcine protiv klasične kuge svinja hrvatskog proizvođača "Pliva" iz Zagreba, to ću malo podrobnije da objasnim, jer je nesumnjivo da su i njene školske, prijateljske i rodbinske veze doprinele da u mnogim stvarima protežira i strane interese.
To se već događalo u nekim slučajevima u kontaktima sa EU i drugim međunarodnim institucijama, kada su namerno propuštani rokovi za davanje informacija i sprovođenje određenih postupaka, što je uslovljavalo bolju prođu poljoprivrednim proizvodima zemalja iz okruženja, a otežavalo ili sprečavalo plasman naše proizvodnje.
Najnoviji slučaj sa vakcinom protiv klasične kuge svinja stoga ništa nije novo, niti je čudno. Na kraju svog mandata je rešila da nabaci milionski vredan posao hrvatskoj "Plivi" iz Zagreba, a kako sada ću vam objasniti.
Uputstvom o načinu sprovođenja obeležavanja svinja i vakcinacije protiv klasične kuge svinja do konačne podele terena veterinarskim stanicama u 2006. godini, od 9. maja 2006. godine, započeto je protežiranje, pored domaćih proizvođača Veterinarskog zavoda Subotica i Veterinarskog zavoda Zemun, i hrvatske "Plive", preko firme "Beoveterina" iz Beograda kao zastupnika.
Iako su ova dva naša pomenuta zavoda proizvela dovoljnu količinu vakcina, veterinarskim stanicama je naloženo da kupuju vakcinu i pre raspisanog tendera za pet miliona doza ove vakcine, 100.000 doza i to "Plivinih" je već kupljeno, po ceni od 110 dinara, i nalazi se u opticaju, a naša vakcina košta 15 dinara.
Interesantno je da se "Plivina" vakcina ne koristi u Hrvatskoj, jer se sprovodi tzv. radikacija, odnosno svinje se ne vakcinišu, već se kod pojave izvrši njihovo ubijanje, uz naknadu tržišne vrednosti vlasnicima. Ovo se preduzima iz jednog prostog razloga, što se u Evropskoj uniji uglavnom ne prima meso svinja i proizvodi od njega ako su za života svinje bile vakcinisane ovom vakcinom.
Može da vam se čini da je sve to beznačajno, ali to nanosi veliku štetu našoj poljoprivredi i našoj stočarskoj proizvodnji, i ako će neko ko na ovaj način razmišlja i onemogućava izvoz naših proizvoda u zemlje Evropske unije da bude neko ko će biti ključni čovek za pregovore sa Evropskom unijom oko evropskih integracija, onda se vi, gospodine predsedniče, nalazite zaista u velikom problemu.
Imam mnogo toga još da kažem šta je to što bismo stavili gospođi Dulić-Marković na dušu kao ministru poljoprivrede i kao nekome ko je, radeći u ovim institutima i zavodima, pre nego što je postala ministar činila, dovodeći u pitanje njene dobre namere, ne samo našoj poljoprivredi, nego i našoj zemlji, ali na vama i na onima koji budu danas podržali njen izbor jeste da snosite odgovornost za buduće stanje naše poljoprivrede i našeg ionako jako visokog spoljnotrgovinskog deficita.
A zna se da je hrana nešto na šta smo mogli da računamo da će biti najveći izvozni proizvod i prema nekim podacima sa kojima raspolažem, a koji se izgleda malo kriju, već 27 milijardi je težak naš spoljnotrgovinski deficit, uz onih 17 milijardi duga.
Zaista nam se ne piše dobro i zato svaki odgovoran i pametan čovek bi se potrudio da oko sebe okupi ljude koji mogu da mu pomognu da izvuče zemlju iz krize, da ispuni barem deo svojih obećanja, a ne da podleže raznim pritiscima, samo radi golog održanja Vlade.
Nije strašno i ne boli izaći ponovo na izbore. Možda u nekoj novoj podeli karata opet budete u vladi i nismo mi u vladi, ni mi, ni vi, ni bilo ko drugi sebe radi, nego naroda radi, kome polažemo račune na svakim sledećim izborima. Zaista vas pozivam da već jednom kažete ne svim ucenama, i ovim unutrašnjim koalicionim, a i onim spoljašnjim, koje mogu da koštaju ovu državu jako mnogo.