Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Veroljub Arsić

Veroljub Arsić

Srpska napredna stranka

Govori

Pa, ja ne znam šta više da kažem, stvarno. Da li mogu da objasnim čoveku da kada je pisan zakon, da smo imali takvih procena. Baš ta odredba je dala jako dobre rezultate i mislimo da treba da se poveća. Razlika između Zakona o javnim nabavkama koji je bio 2012. godine na snazi jeste da su javne nabavke male vrednosti bile tajna i baš izvor korupcije. Sad se to objavljuje, ponovo ponavljam, ne znam šta više da kažem, na portalu bilo koje lice koje hoće i ispunjava uslove može da učestvuje u postupku javne nabavke male vrednosti. To je takav postupak. Dao je očekivane rezultate, i bolje nego što smo očekivali, i zato i povećavamo iznos, da se pojednostavi taj postupak i da bude dostupniji i još većem broju ponuđača, jer sa veliki brojem ponuđačima imate i kvalitetnije ponude, barem kada je cena u pitanju.
Kada su u pitanju usluge u oblasti kulture, pa ovde kada se donosio zakon, bukvalno smo bili napadani zašto se to uvodi. A znate u čemu je razlika? Nema nikakve bitne razlike između zakona koji je bio do 2012. godine na snazi i ovog zakona, čak i u ovako izmenjenom obliku kako je dao to predlagač, odnosno Vlada Republike Srbije. Jedina novina je da niko neće moći da angažuje nikog, a da se ne zna za koji je iznos angažovan …
Nisam tražio repliku.
Pa, govorim o amandmanu.
Upravo o amandmanu govorim.
E sad, može svako ovde da izangažuje svakog, ali čini mi se da je najveći problem taj što su basnoslovne sume novca davane određenim umetnicima koje nisu bile srazmerne njihovoj umetničkoj veštini i to je htelo da se sakrije amandmanima koje je podnosila Demokratska stranka 2012. godine na Predlog zakona o javnim nabavkama. Nemojte da zamenjujete teze.
Mi smo više puta rekli - vaše zasluge mi vama priznajemo, vaše poteze koji su loši, koji su doveli državu do jednog ovakvog stanja u svakoj oblasti javnog života, pa i u javnim nabavkama, nemojte da pripisujete nama. Ne želimo mi vaše zasluge ni u tom pogledu. Imamo mi svojih dovoljno zasluga, o tome govore i rezultati na izborima, i nemamo mi problema da se bojimo i lokalnih izbora i pokrajinskih izbora i republičkih izbora.
Vraćam se na amandman.
Oni koji najviše pričaju o proveri poverenja kod građana, a iz opozicije su, mole Boga da izbori ne dođu.
Očigledno da se mi ne razumemo, izgleda mi kao da ne pričamo istim jezikom. Ali, evo ovako, po starom zakonu koji je donela DS nije bilo nikakvih ograničenja. Nije, bilo nikakvih ograničenja i nije se uopšte znalo kome taj novac ide. To su čak i amandmanima tražili kada je bilo ovde rasprava zakona u pojedinostima, da se ponovo te odredbe vrate. E, sad, ima još jedna stvar u Zakonu o javnim nabavkama koja stoji, a to je da se aneksom ugovora može povećati vrednost radova zbog poremećaja do 5%.
Za vreme starog zakona koji mnogi ovde brane od pripadnika bivšeg režima može da se povećava aneksom ugovora do 25%, ali nigde ne postoji ograničenje da može više puta da se aneksira po 25%. Zar to nije bio izvor korupcije? Što to niste tražili da se iz zakona izbriše? Zar tih 25% nije bila neposredna pogodba naručioca javnih radova i izvođača javnih radova? Zar to nije baš bilo leglo korupcije u javnim nabavkama? Da se odbaci ponuda koja je skuplja samo za 1%, prihvati se neka koja je jeftinija za 1% , a onda se nazida aneksima do 50%?
To ne možete da branite i zašto to krijete. Takav vam je bio zakon, napravljen da se u kancelariji, da niko ne zna dogovaraju koliko će to da košta mimo Zakona o javnim nabavkama. El treba da kažem, da eto tih prvih 25%, da je bar 1% išao direktoru preduzeća koje je naručilaca javnih radova. Što je sad tolika tišina? Jeste, bio, jedan deo je išao njemu. E, to je bilo leglo korupcije, a ne ovo kada se sve vidi.
Samo jedno pitanje  da li je ovde reč o amandmanu na član 4. koji su podneli narodni poslanici Marković Jovan, Balša Božović? Tako je.

Sada bih samo zamolio kolege iz Demokratske stranke, prozvaću imenom i prezimenom, kolegu Borka Stefanovića, da mi pročitaju u Predlogu zakona, vezano za ovaj amandman, gde se nalaze povećanja u odnosu na postojeći zakon.

Član 4. izmena i dopuna, koje se odnose na član 7. osnovnog zakona, reguliše izuzeća od primene Zakona o javnim nabavkama. Ja se slažem da su predlagači amandmana tražili niže vrednosti, nego što su predviđene Predlogom izmena i dopuna zakona, ali se u odnosu na postojeći zakon ništa ne povećava.

Pročitajte mi to u zakonu. Možda ne čitamo isti zakon.

(Borislav Stefanović, s mesta: Čitamo.)

Čitamo isti zakon. Odlično. Razlika između izmena, dopuna i osnovnog zakona je da se izmenama i dopunama zakona postavljaju ograničenja u vezi izuzeća primene Zakona o javnim nabavkama. Do sada ta ograničenja nisu postojala.

Mi smatramo da je za neke vrednosti potrebno 12 miliona, vi kažete pet. Za diplomatsko-konzularna predstavništva 30, vi kažete pet. U dosadašnjem zakonu bili su potpuno izuzeti primene Zakona o javnim nabavkama. Nemojte da govorite ono što ne piše nigde.
Ovde je situacija čista, nema ovde zloupotreba. Ja bih voleo da kolege, poštujem potpuno što je gospodin Živković pitao ministra, ali drugi podnosilac amandman je maltene okarakterisao da će ovde neko da dobija posao mimo javnih nabavki kako hoće. Pa nije baš tako. Ovde je reč o poverenim poslovima.

Osnivač jednog javnog preduzeća, recimo, može da bude lokalna samouprava. Izvorna nadležnost lokalne samouprave jeste održavanje higijene na nivou teritorije lokalne samouprave. Jednim delom se to finansira od naknada koje građani plaćaju za odnošenje smeća, jedan deo ne može. To je uklanjanje divljih deponija, pranje ulica, itd.

Sad, da li treba sprovoditi javnu nabavku da neko čisti i pere ulice, ako imamo preduzeće kome je lokalna samouprava poverila taj posao? To se do sada dešavalo po Zakonu o javnim nabavkama. Ali sada se nedvosmisleno dozvoljava zakonom. To su povereni poslovi jedne lokalne samouprave ka preduzećima gde je ta lokalna samouprava osnivač ili neko drugo državno preduzeće. Neki drugi osnivač u sklopu države ili neki drugi državni organ.

Znači, samo jedno nepotrebno i često na pogrešan način tumačene odredbe Zakona o javnim nabavkama jer ste imali situacije da baš zbog toga se raspisuju javne nabavke i ugrožava direktno javno preduzeće gde je osnivač lokalna samouprava da bi neko drugi dobio posao.

Ovde se potpuno štiti i isključivo se štiti državni interes, bez obzira da li je u pitanju RS, autonomna pokrajina ili jedinica lokalne samouprave.
Nisam znao da je EU korumpirana država. Ovo je direktiva EU. Ljudi, šta vam je? O čemu vi govorite? Zajednički interes gde ne preovlađuje privatni kapital u odlučivanju i raspodeli dobiti? O kome vi to govorite? Hajde kažite lepo – mi smo protiv EU, mi nećemo njihove direktive.

Nađite mi te koji će zbog ovog člana da opljačkaju Srbiju. Nađite mi. Ali, jedna druga stvar mi se sviđa. Zahvaljujući prethodnom Zakonu o javnim nabavkama i onom koji je donet 2012. godine, sveli smo DS na samo 5% aneksa ugovora. Dok ste aneksirali 25%, dobrim delom ste finansirali kampanje i imali ste rezultat 25%. Sada kada ima samo 5%, toliki vam je izborni rezultat i toliko vam građani Srbije veruju, samo 5%. Ja se ne bih smejao. Ja imam prava da se smejem, a da sam na vašem mestu ja bih plakao.
Ja opet ne razumem neke poslanike. Svako ima pravo na svoju političku borbu. Ne znam šta je ovde netransparentno. Još je transparentnije, volim da kažem srpsku lepu reč – jasnije, vidljivije, primetnije sve što se dešava sa javnom nabavkom. Ono što meni nije transparentno, nije vidljivo, nije jasno da to govori poslanik koji se predstavlja kao lider „Pokreta za PREOKRET“, a ne zna šta je pokret. On voli da sve bude sakriveno i ne sme da izađe na jedan najobičniji miting, da vidimo koliko ima pristalica, da vidimo kakav mu je program, da konačno znamo šta on hoće, da vidimo taj pokret. Pokret je bila SNS 2008. godine i dokazali smo vam to na izborima 2012. i 2014. godine. Dokazali smo vam koliko smo efikasni i pokazali vam koliko ste bili neefikasni, osim u korupciji, osim u kriminalu, osim u uništavanju srpske privrede, osim u zaduživanju.
Prvo, očigledno je da ovde postoji elementarno nepoznavanje prava. Vlada Republike Srbije nije mogla da da saglasnost na plan za borbu protiv korupcije…

(Balša Božović, s mesta: Gospodine Arsiću, kako to niste znali?)
… u javnim nabavkama, i to iz jednog prostog razloga. Postoji jednim delom jedna kritika, to je za Upravu za javne nabavke i tu ću svakoga da podržim, ali to je direktor kojeg ste vi postavili od kad ste osnovali javne nabavke, pa ste zbog njega čak i menjali zakon. Vlada nije mogla to da usvoji zato što je Narodna skupština Republike Srbije dala saglasnost na Akcioni plan za sprovođenje nacionalne strategije za borbu protiv korupcije u Republici Srbiji za period od 2013. do 2018. godine. Zašto Uprava za javne nabavke i nije dostavila Vladi svoj plan za suzbijanje korupcije u javnim nabavkama, pitanje je za Upravu za javne nabavke.

Što se tiče stanice Prokop, koliko znam, Odbor za finansije je usvojio izveštaj gospodina Dobrašinovića. U čemu je problem onda? To što je isteran, to je zato što je prekršio pravila parlamenta.
Zato što građanski nadzornik radi nešto za Odbor za finansije, a ne Odbor za finansije za njega.

Još nešto, toliko je bio sposoban, da umesto dok je bilo odlučivanje u Republičkoj komisiji za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki obavesti o tome Odbor za finansije, da mi pozovemo i člana Komisije, izvestioca i celu Komisiju, da vidimo kakva će odluka da bude, on o tome ćuti. Po Zakonu o javnim nabavkama, na to imamo pravo.

Onog trenutka kada je napisao tužbu Upravnom sudu, Odbor za finansije, republički budžet i kontrolu trošenja javnih sredstava više o tome nije mogao, osim da usvoji izveštaj, ništa da uradi. Šta god da smo uradili, bilo bi mešanje u rad pravosudnih organa. Vi to sve dobro znate.

Ali, zato vam ne smeta da kažete – izbacio ga je Arsić sa sednice Odbora. Što ne kažete zašto? Što ne kažete zašto? Zato što nije pričao o predmetu javne nabavke, nego je pričao o svojim političkim stavovima. Nemam ništa protiv, neka ih priča na ulici.
Vraćamo se na amandman jer baš taj član je uzrokovao taj problem koji se dešavao na Odboru za finansije, baš taj plan borbe protiv korupcije u javnim nabavkama.

Očigledno je da neka prava ipak imaju samo poslanici. Ja nemam ništa protiv da bilo ko od svih vas ovde iznosi svoje političke stavove. Ovo jeste mesto za to.

Razlog zašto nemam protiv, dobili smo mandat od građana, a ne poveren posao od institucije za koju neko mora da podnosi izveštaj.
Pa, evo, hajde neka mi podnosioci ovog amandmana objasne u čemu je razlika osim u iznosu? To mi pričaju poslanici po čijem je zakonu bilo tri miliona dinara javna nabavka male vrednosti koja se krila od ponuđača, sakrivala se potpuno. Tri ponude, telefonom sakupljene, je bilo dovoljno da se napravi javna nabavka male vrednosti gde su čak i iste poslove po više puta po tri miliona ubacivali. I sve u familiji ostalo. Sve je moralo da se prekreči.

Po ovom zakonu i javna nabavka male vrednosti mora da se objavi na portalu. Ne može da se sakrije. Može svako ko želi da učestvuje, bez telefona i dogovaranja, da da svoju ponudu. U čemu je vaš problem onda? Zašto pričate da je to izvor korupcije? Pa, nema više telefonskih dogovaranja oko cene javnih radova. Pa, znate koliko ima ponuđača koji nisu ni znali za javne radove zato što su bili male vrednosti koji su se krili od njih?

Kako to da se broj onih koji vrše javne nabavke male vrednosti povećava ako postoji korupcija? Kako to da se cene dobijaju niže nego što je bilo, a pričate nije bilo inflacije? Kako to da smo sada zaposlili fabrike sa 20, 30, 40 radnika koje nisu ni znale za postupak javne nabavke male vrednosti? I vi pričate da je to korupcija. Pa korupcija je ono što se radilo po starom zakonu.

Pregovarački postupak 30%, dogovaranje javnih nabavki telefonom 67%, tri ponude, pa se dogovore njih trojica – ja ću sada, sutra ćeš ti, prekosutra će onaj. Što sada toga više nema? E, zato su prestali da postoje razlozi da bude tri nego se povećalo na pet. Zato što imamo dobre rezultate zakona, rezultate sa kojima vi ne možete da se pohvalite. Niste ni blizu toga.

Čak su neki i učestvovali u tim poslovima javne nabavke male vrednosti sa tri telefonske ponude, pa sad napadaju ovaj zakon. Šta je problem? Što je veća konkurencija? Što više firmi može da učestvuje u postupku javne nabavke? Ako vam je to problem, onda je problem i ono u zvečećem novcu. Neka mi neko objasni suštinu javnosti, učešća javnosti u postupku javne nabavke male vrednosti.

Evo, ako to uspete da me ubedite, svaka vam čast. Ali onda ćemo da pričamo opet o javnim nabavkama male vrednosti kakve su bile do 2012. godine i koliko je tu para pokradeno.